Oton upani

Oton upani

Roenje Vinica, 23. sijenja 1878.

Smrt Ljubljana, 11. lipnja 1949.
Knjievni period moderna

Oton upani (Vinica, 23. sijenja 1878. - Ljubljana, 11. lipnja 1949.), slovenski pjesnik.

Krae vrijeme suplent u Ljubljani, a zatim ivio u Parizu, Beu i nekim njemakim gradovima.
1910. vratio se u Ljubljanu, gdje je postao dramaturg Zemaljskoga kazalita, zatim gradski
arhivar. 1914. ureuje asopis Slovan, a 1917. - 1920. Ljubljanski zvon. Izmeu dva rata
upani je dramaturg i upravnik Slovenskog narodnog gledalia. Blistavim pjesnikim
nastupom zasjenjuje generaciju realista i naturalista, udarajui s Ivanom Cankarom temelje
slovenske moderne. U liriku uvodi izdiferencirane mogunosti poetskog izraza: melodiozni ivi
ritam i bogatstvo alegorija, naglaavajui osjeaj osobne uzvienosti i izdiui izuzetno
znaenje pjesnikog poziva do individualnog patosa (aa opojnosti, 1890.). Kasnije
proiruje tematiku patriotskim i socijalnim motivima, sublimirajui sve vie svoj poetski nain
(ez plan, 1904.). Raskriljujui lirsku misao u dva dijametralno oprena smjera: jedan prema
misaonoj i vizionarnoj poeziji, a drugi prema stvarnoj socijalnoj problematici, zahvaa osobito
pitanje slovenske ekonomske emigracije (Samogovori, 1908.). upani je i tvorac djeje poezije
u slovenskoj knjievnosti (Pisanice, 1900., Lahkih nog naokrog, 1913., Sto ugank, 1915. i
Ciciban in e kaj, 1951.). Zbirka V zarje Vidove (1920.) sadri snanu ratnu liriku. Poslije 1920.
posveuje se vie kazalitu (lirska tragedija Veronika Desenika, 1924., normiranje izgovora
slovenskog jezika na sceni) i prevoenju. Preveo je mnogo poznatih djela iz razliitih europskih
knjievnosti. U posljednjem razdoblju njegova poezija, nadahnuta Narodnooslobodilakom
borbom, proeta je borenim patriotizmom, humanou i slobodoljubivou.

Vanjske poveznice
Dola si

Dola si tako doe oblak lak

na nono nebo tamo:
putnik tek hod usporio je mlak,
oko za tren zadivilo se samo,
ve ogrnu ga crnim velom mrak.
Dola si tako doe pjesma djeva
do tihih uma iz daljine:
i putnik stane opet tiho vreva
ta jo kroz gusti zaueni pline,
u umu lia nestane tog pjeva.
Dola si oi gledao sam tvoje,
tvoj zvonki sluao glas
otila putnik sklapa oi svoje,
oblaka jednog zlatnog sanja kras,
i pjesmu jednu to se uvijek poje

_________________________________

Dua je od tebe sjetna

Dua je od tebe sjetna,

bez tebe joj lijeka nije:
ah, kako li ime ti je,
o, ti ruo, tajno cvjetna?
_________________________________

Idem na prelo

Idem na prelo, na prelo,

jer dragana me ne voli vie,
idem na prelo, ko ptica na vrelo
to bjee, sad se zauvijek brie.
Predu i predu djevojke sve te
prstima sitnim tanke niti,
nit se od srca do srca plete,
u mrei e mi srce biti.
Dal Maricu, il Baricu?
Staziku, Anku? Rijeit se ne da!
Djevoje pravo da si mi zdravo,
odsad u ljubit sve cure s reda.
Idem na prelo, na prelo,
jer dragana me ne voli vie,
idem na prelo, ko ptica na vrelo
to bjee, sad se zauvijek brie.

_________________________________

Ko vjetar

Ko vjetar uvrh trepetljike,

tako si ti u srcu mom:
uti gaj, um tek vlada njom,
i dua, puna tvoje dike,
slavi te kretnjom treptavom.

_________________________________

Ljubavna pjesma

Njenija nego dah

to tih i plah
stere se njivom irnom.
Jo bra nego splet
lasta i let
njihov nad vodom mirnom;
do pjeva tia sva,
to sklad mu zna
pomutit svaka jeka,
samotni ja neg sjaj
nad tobom taj,
to noni put ga eka:
tajna je miso, gle,
iz due te,
to krila die k tebi
al sav zemaljski jad
i slast je sad
pomakli ipak ne bi

_________________________________

Miris tvoje kose kao cvijet je sladak . ..

Zajealo je zvono za nepogodu kroz zrak;

rastrgnu vjetar molbu mu tu,
baci je u mrak,
o brdo razbi svu;
zamro svaki zvuk je jak,
gospodari grom u nebeskom drijelu,
munje krug pletu po obzorju cijelu,
siplju plameni uas na crkvu i na hram.
Na cesti otkud i kamo? sam
javlja se, gubi deseti brat.
U plat mu vjetar se savio
kad je za jelik zavio
u oluji taj udni svat
Na kripavoj smo verandi stali,
djevojkama smo ruke dali,
blijedi gledasmo zbunjeni kraj:
tek labud, ptica samotna, pliva,
valovljem, kao da nita se ne zbiva,
prenosi mirno bijeli svoj sjaj
Al miris tvoje kose kao pelin je gorak
_________________________________

Melakolija

Meu ruama, kod nas nema njih,

poluzasjenjen, vidjeh obraz tih.
On za me, i ja za nj tad nemah znanja
a med nama bje tako puno sanja.
Digao se most kao duga sjajna
od mene do nje, pa je tako tajna
ii izmeu mene i nje smjela,
o, nalik na jad oborena ela.
Vra njenoga napitak je bio
kao da si ar u srce mi lio.
I sjetih se tad da nje nema vie,
da na grobu joj vjetar grane njie.

_________________________________

Oluja

Pogledao joj je u zjene

i ona ga se boj at stala,
kao biljka je ustreptala:
iva su vatra tvoje zjene.
iva su vatra moje zjene
jer noas oluja u njima vlada
K prozoru sa mnom pristupi sada,
pogledaj none demone zlene!
Pred njima kesteni se viju,
plau nad vodom,
iznad njih oblaci gromkim hodom
nad gradom, mranu melodiju
pjevaju svodom
Munja grom . . . Sad skreni zjene
kroz grane spletene:
ponos tornjeva tih kao smijeh bruje,
prkosan, izazivlju snage oluje.
Vidi li, uje li divlju tu bunu
to uvis sunu?
O djevojko mlada,
sad zna zato sada
iva su vatra moje zjene?!

_________________________________

Pouj pjesmu

Pouj pjesmu, draga moja,

momak mlad je spjevao
u pokladni utorak,
u srijedu je pjevao.
Brod kapetan vukao je
posred mora sivoga,
kapetana za nos vukla,
kapetana za nos vukla
mlada, lijepa gospoja
kraj mora.
Pouj pjesmu, draga moja,
momak mlad je spjevao
u pokladni utorak,
u srijedu je pjevao.

_________________________________

Sustret

eirom joj titrat zna

nojev ukras lak
Sama, tiha, tamna sva
kud uri u mrak ?
to plamti u oku tvom?
Straha, strasti boj?
Da li je grijeh za tobom,
il na stazi toj ?
Kao da je promakla
mladost zbunjena,
sama, tiha, tamna sva
mladost ranjena

_________________________________

Slap

Usred samotne stijene

pod koprenama pjene
slap pada, pada, pada.
Sunce nad umom dugu plete,
kroz prhku maglu ptice lete
i s perja tresu dragulje;
pute smo preli duge
hodei gorom i lugom,
a sa mnom nevjesta mlada
te smo ko due uklete
bisernim stijenjeni krugom,
dok tamo sveer
slap pada, pada, pada.

Tiha se veer
nad usnulim jezerom svila,
nae misli isprepletene
poivaju sred bojeg krila;
onda se stisne pored mene
Tarno sam
usred samotne stijene
pod koprenama pjene
slap pada, pada, pada . . .

Pod prozorima no se prua,

mrka, stroga straa tu je;
vrua se stisla uz svog mua,
i dok spava, iznenada
njen se mramor u snu uje:
Jao, tamo sam
slap pada, pada, pada!

Koliko ljeta? Pred nama prije

ila su braa i sestre, ljudi,
a nepovratan bio im hod;
te hramove tihe tama krije,
tih i ko gluh njihov je rod;
da li ih mami ili ih budi
dok tamo sam
usred samotne stijene
pod koprenama pjene
slap pada, pada, pada?

_________________________________

Ti cvijete moj

Ti cvijete moj tajanstveni, ti ruo udesna,

tebe traih ja,
mimo tebe prooh i pogledah na te,
dua trepnu sva.
Srce moje je tad naslutilo
tvoju tajnu mo,
srce moje je tad outilo
da se vedri no.
Moja dua sva cvasti stala je
puna divnog blaga,
u sve bie mi enja pala je
za tobom, ti draga,
ti cvijete moj tajanstveni, ti ruo udesna
O, bogatstvo to je
pomozi, pomozi mi podii.

_________________________________

Tiho posve nijem

Tiho, posve nijem

koraam s tom tajnom
svijetom tim,
i nitko ne zna otkuda,
i nitko ne zna zato sjaj
dui mojoj prua maj
Moda zna tek ti,
moda znam tek ja,
moda ne zna ti,
moda ni ja sam,
zato, dok no spi,
dok te naputam,
pruam dlan u mrak
sav eznua pun,
neutjeivog,
nerazrjeivog.
Zato u taj sat
grlio bih sve,
svakog zvao brat.
Zato u taj sat
gore zvijezde te
nisko nada mnom,
ko veliko, slatko cvijee
nada mnom
Draga, to je no?
to je no i smrt?
Ja je ne poznam!
Draga, to je grijeh?
Grijeh i kajanje?
Ja ga ne poznam!
Ja poznam tek tajnu tu
i ljubav u svojoj dui,
i svu tu ljepotu boju
preda mnom
i veliko, slatko cvijee
nada mnom.

_________________________________

Vjetar

Vjetar gna,
ore i rije po jezeru tmurnom,
muti i mijea po nebu burnom,
oblake i magle tjera do plesa.
U umi stresa
hrastove i borove svija,
od gore do gore um svoj vi ja
pa ga kovitla od zemlje do nebesa.
Iz a ja divlje patke ponese,
u luku ih do obronka odnese,
u luku vrati huk ih taj
_________________________________

Tiho prihaja mrak

Tiho prihaja mrak,

plah je njegov korak,
ni ga uti.
Srce, zakaj drhti?
esa, povej, se boji
v tej minuti?

Ali teman spomin

se je zgostl iz temin
brezobraznih?
Ali bodonost vampir
puhnil v veerni je mir
misli ti blaznih?

Ali je jata vetrov

la preko dragih grobov
zapuenih?
Ali iz daljnih samot
prila je pesem sirot
zasolzenih?

Tiho prihaja mrak,

plah je njegov korak,
plaho bega.
Srce, zakaj drhti?
esa, povej, se boji?
Vsega, vsega

Tiho dolazi mrak, Oton upani