Stilske figure

1. Alegorija
Alegorija je način prenesenog izražavanja u kojem se metaforičko ili preneseno
značenje ostvaruje u cijeloj slici ili cijeloj radnji. Alegorija označava upotrebu
riječi u prenesenom smislu, a taj smisao se otkriva kad se pjesničke slike
zamijene određenim pojmovima i kad se ustanovi njihovo pravo značenje.

Ona predstavlja produženu ili proširenu metaforu (alegorija nastaje kad se

metafora proteže kroz cijelu misao, tj. kroz sve dijelove izrečenoga), koja snažno
djeluje na maštu čitaoca, veoma je slikovita i pruža estetička uživanja. Književnici
alegoriju koriste kako bi određenu misao napravili što pristupačnijom kroz
određenu sliku.
Alegorija je česta u narodnoj (usmenoj) književnosti, a nije rijetka ni u umjetničkoj (pisanoj)
literaturi. Tipičan predstavnik alegorije je basna, kratko prozno djelo o životinjama. Iako se priča
o životinjama, misli se na ljude – njihove osobine, postupke i međusobne odnose, uopšte moral.
Primjer 1
U epskoj narodnoj pjesmi “Zidanje Skadra", alegorija se spominje u sljedećim stihovima:

“Al’ govori Mrnjavčević Gojko:

Zlo je, moja vijernice ljubo!
Imao sam od zlata jabuku,
Pa mi danas spade u Bojanu,
Te je žalim, pregoret’ ne mogu.”
(Vojvoda Gojko zna da će mu supruga biti živa sazidana, a što su i uradili majstori prilikom
izgradnje Skadra na rijeci Bojani. Sazidali su je živu u temelj građevine)
Primjer 2
“Životinjska farma” napisana je posebno da predstavlja komunizam u sovjetskoj Rusiji. Autor,
George Orwell, koristi životinje na farmi kako bi prikazao državni udar ruskog cara Nikole II, koji
je doveo do komunističke revolucije u Rusiji prije Drugog svjetskog rata. Životinje predstavljaju
pohlepu i pokvarenost revolucije, ali pokazuju kako oni na vlasti mogu promijeniti ideologiju
nacije. Kao vodeće načelo, životinje pišu: "Sve su životinje jednake." To je kasnije korumpirano
amandmanom: "Ali neke životinje su više jednake od drugih." ruska revolucija.
Primjer 3
U narodnoj epskoj pjesmi “Ropstvo Janković Stojana” imamo sljedeći primjer alegorije u
navedenom stihu:

“Vila gnjizdo tica lastavica,

vila ga je za devet godina,
a jutros ga poče da razvija;
doleti joj siv – zelen sokole
od stolice cara čestitoga,
pa joj ne da gnjizdo da razvija.”

Ovdje se supruga Janković Stojana predstavlja kroz pomenutu “ticu lastavicu”, Janković Stojan
kroz “sokola”, a njihov brak se opisuje kroz pojam “gnjizdo”.

2. Metafora
Metafora je stilska figura promjene, prenosa naziva ili riječi sa jednog na drugi
pojam na osnovu očigledne ili skrivene analogije. To je, u stvari, poređenje u
kojem se izostavlja ono što se poredi i poredbena riječ “kao", a ističe ono čime se
poredi. Zamjenjivanje jedne riječi drugom po sličnosti značenja, tj. prenošenje
značenja sa jedne riječi na drugu kazivanjem samo te druge riječi stvara
metaforu.
Metafora je slikovita i osjećajna kad postoji jasna i logična veza između onoga što se poredi i
onoga čime se poredi. Ako je takva, ona je efektna, izaziva umjetničke utiske i stvara nova
saznanja i bogata osjećanja. Metafora se nalazi u mnogim našim narodnim umotvorinama:
poslovicama, zagonetkama, pitalicama, aforizmima itd. Pored književnih djela, ona se često
upotrebljava i u svakodnevnom govoru, štampi, televizijskim i radio emisijama. Kad se metafora
proširi na jednu cijelu sliku ili čak cijelo djeo, stilska figura se naziva alegorija.

Primjer 1
Iz drame “Hasanaginica” Alije Isakovića:
“Nun je čanak pun šerbeta....”
Primjer 2
Iz pjesme “Ispovest” Vojislava Ilića:

“Na moru burnom ljudskoga života prerano ja sam upoznao svet”

Primjer 3
William Shakespeare: “Kako vam je drago”
Cijeli je svijet pozornica
i svi su muškarci i žene tek glumci:
imaju svoje izlaske i ulaske…

Primjer 4
Metafora se ponekad koristi i u svakodnevnom govoru. Često je ona postala i fraza koju niti ne
primjećujemo jer se zbog čestog korištenja usadila u svakodnevni govor. Iz tog razloga neke se
metafore više niti ne gledaju kao metafore.

Primjer

 jagodica (prsta) – nastala od umanjenice imenice jagoda

 jabučica (Adamova) – nastala od umanjenice imenice jabuka