Biomehanicka Ergonomija PDF

BIOMEHANIKA ERGONOMIJA 11
1. BIOMEHANIKA I ERGONOMIJA
1.1 UVOD
Raspravljati o ergonomiji danas, a pogotovo u zajednitvu s

biomehanikom nije isto kao i prije trideset godina, kada se je u nas jedna
skupina entuzijatsta, koja se je preteno bavila biomehanikom, udruila i
utemeljila prvo hrvatsko ergonomijsko drutvo. Naime, onda u to doba je bilo
najvanije, da se ergonomija ukljui u ivot u nas, i to u sve pore kako znanosti,
tako i proizvodnje, a naravno i u obrazovanje. Danas je ergonomija stekla svoj
jasan poloaj, i gotovo da nema vie suvremenih zbivanja koja ne sadre u sebi i
kakvu takvu ergonomijsku potporu, koja je preteno vezana uz biomehaniku..
Meu brojnim djelatnostima svakako i zaseban poloaj ima i u proizvodnji a
time i u sigurnosti u radu, u kojima je ergonomija, moe se rei utkana pa ak i
onda kada se oevidno i ne zamjeuje.
U naporima za oivljavanje proizvodnje, koja je u nas prije rata dosegla

razinu s kojom i onda nismo bili zadovoljni, sada treba initi jo znaajnijim
nastojanja, da se uz poboljanja znanstvene organizacije rada uini i dodatno
nastojanje, da se veoma aktivno na svim mjestima gdje je to potrebno pobolja
tehnoloka razina proizvodnje i to posebice kroz izravnu primjenu ergonomije.
Naime, poznato je da su na svjetskoj razini stanja znanstvene organizacije,
preteno iscrpljene mogunosti poveanja proizvodnje samo pravilnim
projektiranjem tehnolokih procesa, dok to nije sluaj sa studijem rada i
ergonomijom. Drugim rijeima, kada bi radnik pravilno i svrsishodno troio
svoju energiju, smanjio bi se njegov zamor, a time bi se olakao njegov rad a
odavde bi proistekla mogunost promjena vremena izrade nekog predmeta, a
time posljedino i smanjenje cijena itd.
Izmeu ostalih i jedan je od kljueva rjeenja za poboljanje rada u

studiranju i poznavanju ljudskih pokreta pri radu te njegovih izravnih ili
posrednih odnosa s okoliem, strojevima ili bili kakvim predmetima koje on
rabi. U onim primjerima nepoznavanja znanosti o radu i uinaka koji proisteu
iz toga, kao prvo se pojavljuju zastarjela shvaanja o normizaciji rada, koja
mogu biti upravo pogubna. Ovdje je zanimljivo istaknuti, da unato svojoj
zastari ova shvaanja su jo uvijek vrlo nazona. Naime, na normu rada se ne
smije gledati samo kao na sredstvo zarade. Norma je je najvea suprotnost
kakvoi proizvoda, pa je treba iz tog bitnog razloga uvijek uzimati s najveim
12 BIOMEHANIKA ERGONOMIJA
oprezom. Radi toga se vrijeme izrade treba prouavati kao vremenski normativ,
za sve ono to se moe postii u normalnim uvjetima, to drugim rijeima znai
kao organizacijsko mjerilo. Kada su utvrena zbiljska vremena potrebna u nekoj
operaciji, zahvati ili pokreti, onda nema potekoa za ispravan nain
ocjenjivanja vrijednosti i sigurnosti rada.
Ako se eli realno ustanovljavanje potrebnog vremena izrade, onda je

potrebno stvoriti odgovarajui sustav za to. Ovaj sustav proistjee prvenstveno
iz pojednostavljenja rada rastavljanjem u temeljne faze, koje omoguuje
odgovarajuu stabilizaciju radnih mjesta, metoda i procesa rada, a samim time i
najekonominijim nainom izvoenja. Uz ovo treba napomenuti, da se
pojednostavljenja ne odnose samo na studij pokreta ili tijeka odvijanja rada, ve
da se pri tome misli na svu radnu aktivnost poduzea.
1.2 KRATKI POVIJESNI PREGLED ERGONOMIJE
Ergonomija je bila i ostala kao interdisciplinarna znanost, pa je njezina

povijest usko vezana uz jo dvije istaknute grane znanosti, i to: biomehaniku i
fizioloku antropologiju. To je i razlogom radi ega emo u prikazu razvitka
ergonomije takoer dati i kratke prikaze i biomehanike i fizioloke
antropologije.
Od svoje pojave, jo u prolom stoljeu, studij vremena i studij pokreta ili

zajedno izreeno studij rada imali su vie tumaenja. Izraz studij vremena,
kome je zaetnik Taylor, uglavnom se je koristio za odreivanje vremena
potrebnih za izradu nekog objekta, dok se je izraz studij pokreta, kojem su
zaetnici Gilberthi, koristio preteno za unapreivanje metoda rada. Zadnjih se
godina ovog stoljea iroko primjenjuju oba pojma ali u zajednitvu, jer se ova
dva pojma meusobno upotpunjuju. Rdi toga se odluujemo na uporabu naziva
studij vremena i pokreta, naznaavajui na taj nain njihovu nerazdvojivu
zadau.
Definicija: Studij vremena i pokreta je analitiki postupak u

prouavanju metoda, materijala, alata i opreme koja se rabi ili koja treba da
se rabi u izvoenju stanovite operacije.
Raslamba se provodi tako, da se prvo pronae najekonominiji nain

provedbe tog rada, drugo da se standardizira metoda (ili metode), materijali,
oprema i alati; tree da se tono odredi vrijeme koje je potrebno izobraenom
radniku da radei umjerenom brzinom (fizioloki prihvatljivom) izvri zadatak; i

etvrto, da se pomogne uvjebavanju radnika da rade po novoj metodi.
Kako se vidi studij vremena i pokreta ima etiri dijela. I premda nam se
moe uiniti da se oni mogu razmatrati odvojeno, nijedan se dio od njih ne moe
sasvim izdvojiti iz raslambe, a da to ne bude tetno.
esto se u pojednostavljenom tumaenju pojma ergonomije, ergonomija

smatra doslovno to njezina sintagma i iskazuje; ergos - nomos to bi znailo
zakonitost rada, ili u prenesenom smislu znanost o radu.
U uvjetima znanstvene i tehnoloke pretvorbe, veoma se vane socijalne i

gospodarske vrijednosti pridruuju uz ergonomiju (ili kako neki kau : uz
ljudske imbenike ili faktore) s obzirom na njihovu primjenu za ovjeka i
drutvo. Ako pokuamo gledati i ire, ergonomija ne doprinosi samo tvorbi
optimalnih uvjeta rada, ve takoer i razvitku novih kulturolokih i socijalnih
vrijednosti za sveukupni razvitak ovjeanstva.
Ono to se podrazumijeva pod ljudskim faktorima u amerikoj literaturi u

Europi nazivamo ergonomijom (a danas i ire od Europe) - odnosi se na
prouavanja ljudskih znaajki, oekivanja i svojstava u procesu proizvodnje
stvari za ljudsku uporabu kako u ljudskom radu tako i u svakodnevnom ivljenju
unutar svih oblika okruenja. Skraeno reeno, ergonomija je podruje znanosti
koje se odnosi u najirem smislu na ljudski rad za ljudsku uporabu. Iz ovog
sasvim jasno proistjee i veza izmeu ergonomije i sa drugim temeljnim
znanostima vezanim uz ovjeka, a to su u naem primjeru anatomija i mehanika,
to u daljnjem moemo smatrati biomehanikom.
U razdoblju od tri ili etiri prva desetljea ovog stoljea prvi su

industrijski inenjeri uinili brojne studije i utemeljili odreena naela s
namjerom za poboljanje radnih djelatnosti. Za vrijeme 1. svjetskog rata
nekoliko je istraivaa, a posebice nekoliko psihologa u Velikoj Britaniji, dalo
svoje prve doprinose studije ljudskog rada. Ovakva se je vrsta istraivanja
nastavila do danas.
Meutim, tek se je u razdoblju 2. svjetskog rata ergonomija iskristalizirala

kao jasna disciplina. Ona je bila posljedica potrebe da se novi i sloeniji tipovi
oruja koriste sigurnije i djelotvornije, s odgovarajuim odravanjem i s veoma
dobro uvjebanim vojnicima.
ERGONOMIJA
OBLIKOVANJE SIGURNOST RADA

FIZIOLOGIJA BIOMEHANIKA
ANTROPOLOGIJA STUDIJ RADA
Zanimljivo je da se je pojava prvih ergonomijskih udruga u svijetu zbila

prije pedesetak godina. To su bila Human Factors Society u SAD i Ergonomics
Research Society u Velikoj Britaniji u 1950. godini. U Zurichu je 1959. godine
odran osnivaki skup Meunarodnog ergonomijskog udruenja (IEA). Potom
su u Nizozemskoj osnovana 1962. godine Nederlandse Varengig voor
Ergonomic, te 1963. u Francuskoj Societe dErgonomic de la Langue Francaise.
Do danas je odrano devet meunarodnih kongresa ergonoma svijeta.
U nas je osnovano u svibnju 1974. godine naa nacionalna ergonomijska

udruga, koja se je u poetku nazivala Ergonomskim drutvom SR Hrvatske, da
bi dolaskom demokracije promijenila svoje ime u Hrvatsko ergonomijsko
drutvo.
Na kraju ovog uvoda spomenimo i to da su i ergonomija i biomehanika

relativno stare znanstvene discipline, s napomenom da su prije nosile drugaije
nazive. Da se uvjerimo u to najpodobnije je pogledati u njihovu skraeno
iznesenu povijest.
1. 3 KRATKI POVIJESNI PREGLED RAZVITKA

BIOMEHANIKE I ERGONOMIJE
1. 3. 1 BIOMEHANAIKA
Korijeni biomehanike zadiru u poetak civilizacije, premda o tome nema

pisanih podataka. Meutim, iz razliitih crtea, te iz psihofizike naravi ovjeka,
mogue je zakljuiti da je zanimanje i interes ljudi uvijek bio krenut prema
samom sebi. Ova znatielja ukljuuje i prouavanje gibanja ovjeka.
Prvi pisani podaci o "Biomehanici" (naravno ne s takvim nazivom)

vezani su uz Grke. Na primjer, Aristotel (384. - 322. pne.) se zanima traenjem
veza izmeu "Fizike" i ivota. Uz ovo treba istai da je za Aristotela - fizika bila
openit opis svega u prirodi, pa su zato svi njegovi radovi proeti utjecajem
biolokih pokusa i pojava.
Openito je poznato, da je ljudsko znanje poprimilo svoj organizirani

oblik od Grka, no zna se i to, da su Grci naslijedili znaajan opseg znanja s
Istoka, a naroito od Babilonaca, Kineza, Indijaca kao i od Egipana. Tako je
isto i u razvitku biomehanike. Hipokrat razvija svoju teoriju ivotnih sokova u
tijelu ovjeka (krv, sluz, u i melankolija). Perzijanci proirju teoriju sokova
korak dalje, identificirajui sokove s etiri elementa prirode (uzduh, vatra,
zemlja i voda). Arapi usvajaju i proiruju Hipokratovu teoriju, Galenove sisteme
itd. dajui im potrebna objanjenja i sistematizaciju. Meutim, irenje grkih i
arapskih spoznaja na Zapadu biva ugueno uslijed teoloke proraunatosti Rima,
a nakon toga i njegove teoloke dominacije, koja je dugo vremena unitavala
svaku nadu u znanstveni preporod.
Ponovni nagli razvitak znanosti, a time i biomehanike poinje s

renesansom. Istaknuti je primjer ovog razdoblja Leonardo da Vinci (1452. -
1519.), slikar, kipar, arhitekt, vojni inenjer, filozof i znanstvenik koji je radio i
ivio u Firenzi. Njegove mehanike i inenjerske skice prikazuju vrlo slikovito
konstrukciju donjih ekstremiteta, dajui opis rada "Konstrukcije", njihovu
prirodu i funkciju. U prikazanoj slici se vjerojatno vidi da je Leonardo imao
potpuno jasnu predodbu o radu miia, njihovoj ravnotei s kostima u
zajednikom sistemu kretanja.
Svakako treba istai da je u njegovo doba anatomija bila primitivna, te da

su i njegova istraivanja (a i istraivanja drugih, npr. Michelangela) bila tajna,
dobro sakrivena i uvana. Izmeu velikog broja Leonardovih "izmiljotina"
spomenimo npr. njegov letei stroj, a s kojim nastavljajui legendarnu Ikarovu
elju, poetkom XVI stoljea pada na brdu Fiesolu kojom se pridogom ozljeuje
i dugo vremena epa. Zatim izrauje lava to se sam kree i kojem se u trenutku
zaustavljanja otvaraju usta iz kojih iskae cvijee (!), i na taj nain postaje prvi
ovjek to je izradio "robota".
Slika 1. Prikaz jednog crtea Leonarda da Vincija
Galileo Galilei (1564. -1642.) ivi i radi u jednom od najintelektualnijih

razdoblja u povijesti zapadne civilizacije. On je jedan od najznamenitijih
fiziara, meutim on je studirao medicinu. On je na primjer utvrdio stalnost
perioda vibriranja njihala kako bi mogao usporeivati puls u ljudi. Galileo je
prvi ovjek koji je konstruirao mikroskop (1609) u smislu u kojem mi to danas
podrazumjevamo. Nadalje, u svom radu o vrstoi mateirjala (1638) izmeu

ostalog raspravlja i o vrstoi kostiju. Slava je Galailea, a i njegovih predavanja
to ih je drao u Padovi, bila tako velika da su ona imala vrlo znaajan utjecaj
na razvitak biomehanike ak i izvan njegova osobna interesa u toj znanosti.
Uz Galilea spomenimo, da je on uveo rije Mehanika.
W. Harwey (1578. - 1658.) studira u Padovi od 1598. do 1601. iako tada

tamo vie nije Galilei, no ipak ga moemo smatrati njegovim uenikom. Harwey
otkriva krvotok, premda nije posjedovao mikroskop, te tako nije bio u stanju da
vidi kapilare. U svom radu Exercitatio anatomica de motu cordis et sanguinis in
animalios, on izmeu ostalog zakljuuje, da uz volumen krvi u srcu ovjeka
koji jest 59,2 cm3 mora u roku od jednog sata protei
59,2 x 72 x 60 = 255 744 cm3
odnosno neto oko 245 kg krvi. Odakle je tolika krv? I tako zakljuuje, da je
postojanje krvotoka konstanta uvjetovana funkcijom srca i opstojnosti krvnih
ila koje su male da ih ne vidimo - tj. kapilare. Premda ovo danas izgleda
jednostavno, ak moda i naivno, ipak je ovo jedno od najgenijalnijih otkria u
povijesti.
Drugi Galileov suvremenik i kolega S. Santorio (1561 - 1636) koji bijae

profesorom (anatomije) medicine u Padovi, koristi Galilejeve metode i nain
rasuivanja kako bi utvrdio vezu izmeu teine ovjekova tijela s razliitim
dobima ivota, i s razliitim uvjetima ivota. On je pronaao da tijelo stalno gubi
teinu - proces to ga je on nazvao nevidljivim dihanjem. Uz ovo valja dodati
da su pokusi Santori-a posluili kao ideja suvremenih istraivanja metabolizma.
Znanstvena su otkria Galilea, Harwey-a i Santoria znaajno pokrenula

shvaanje u tumaenju procesa primjenom mehanike, pokazujui tako da je
(prema Galileu) matematika glavni klju znanosti, pri emu se je oito mislilo na
matematiku fiziku odnosno na mehaniku.
Ovakvo stajalite, a vjerojatno uz to i njegova poznata hipohondrija su
ponukali znamenitog matematiara Descartesa (Kartezija) (1596. - 1650.),
tvorca analitike geometrije, na istraivanja u biologiji. Meutim, njegov je
genije bio bitno matematiki i apstraktni. No ipak, njegov je princip o stvarnoj
brzini znaajan doprinos primjenjenoj mehanici. U posmrtno objavljenim
radovima Descartes predlae fizioloku teoriju zasnovanu na mehanikim
temeljima - a to danas u glavnom smatramo biomehanikom. Prema Singeru ta je
knjiga prva suvremena knjiga posveena fiziologiji. Na teorijskim osnovama
Descartes razvija sloeni model ivog organizma ukljuivi u njega i ivani

sustav. Naalost, mnoge od njegovih postavki nisu bile potvrene pokusima,
tako da su bile pogrene.
Znameniti talijanski matematiar, astronom, Galilejev prijatelj, Giovani

Borelli (1608. - 1679.) pie rad s naslovom De motu animalium (O gibanju
ivotinja) koji je klasian rad tzv. Iatrofizike (to dolazi od grke rijei iatros -
lijenik) tj. lijenike fizike odnosno Iatrometrike (lijenike matematike). U
toj knjizi su pokazana neka openita rjeenja mehanikih problema kostura,
zglobova i miia. Borellijevo shvaanje ravnotee problema kostura, zglobova i
miia, to ine protumomenti, i bijae veoma realistino, tako da se moe rei
da je njegov pristup statici tijela sasvim suvremen, pramda on tada nije
raspolagao podacima o mnogim imbenicima to su utjecali na rjeenje zadae.
Borelli je prouavao dinamiku tijela, letenje ptica, plivanje riba, gibanje

srca itd. U vezi s njegovim radom zanimljivo je istaknuti, da je njegov utjecaj
na razvitak fiziologije nesumnjiv, a da se u daljnjih dva stoljea nije naao nitko
tko bi proirio ili prouio njegova istraivanja u statici i dinamici ljudskog
organizma.
Leibnitz dobiva svjedodbu ispita zrelosti 1663. godine u svojoj 17.

godini na temelju izvanrednog eseja u kojem navodi doktrinu organizma kao
cjeline, koju biolozi i psiholozi smatraju i danas privlanom.
Robert Hooke (1635 - 1703) ije se ime spominje u svakoj knjizi koja se
odnosi na vrstou materijala 1660. godine otkriva zakon zavisnosti izmeu
optereenja i deformacija koji objavljuje prvo u obliku anagrama
CEIIINOSSSTTUV, radi zatite autorstva. Tumaenje tog zakona objavljuje
kasnije tj. 1678. u svojoj knjizi De potentia restitutiva. Znaenje je zakona
bilo: Ut tensio sic vis, tj. da je rastezanje proporcionalno sili. Hooke je bio
profesor geometrije u Londonu i jedan od utemeljitelja znanstvenog drutva
Royal society. Hooke prouava i fizikalna svojstva mekanih tkiva ovjeka,
utvruje funkciju uzduha u vodi vezanoj s dihanjem riba, izmilja u biologiji
pojam klijetke za oznaavanje elementarne ivotne estice.
Iz obitelji Bernoulli (u kojoj je i u tri generacije bilo osam izvanrednih

matematiara) istiemo Daniela (1700 - 1782) koji, lijenik po zanimanju,
postaje 1725. godine profesor matematike u Petrogradu odakle se vraa nakojn
osam godine u Bassel gdje je prvo bio profesor anatomije i botanike i na kraju
fizike. Navedimo da Daniela Bernoullija zovu utemeljiteljem matematike
fizike.
Danielov prijatelj i zemljak Leonard Euler (1707.-1783.) roeni

matematiar, propada na natjeaju za profesorsko mjesto u Basselu. Meutim,
Daniel i Nikolaus Bernoulli mu piu o perspektivi otvaranja medicinske sekcije
u Petrogradskoj akademiji. Nato Euler upisuje filozofiju i slua predavanja iz
medicine. Slubeni je poziv dobio 1727. godine da nastupi u svojstvu suradnika
medicinske sekcije akademije. No radi okolnosti koje su nastupile smru
Katarine I on se jedva uspijeva ubaciti u akademiju, ali u matematiku sekciju.
Povratkom Daniela Bernoulija u vicarsku, Euler zauzima vodei poloaj
matematiara u akademiji. Jo za vrijeme studija, prouavanjem fizologije uha
dolazi do matematikih istraivanja irenja valova itd. U biomehanikom
pogledu je Eulerov najvei doprinos u opisivanju gibanja krvi u ilama, to je
bilo predmetom rada: Principia pro motu sanguinis per arterias determinando.
To je bila prava suvremena biomehanika.
Londonski lijenik Tomas Young (1773. - 1829.) daje 1807. godine

matematiku formulaciju Hookeova zakona. Po njemu se koeficijent
proporcionalnosti - modul elastinosti pri aksijalnom optereenju naziva Young-
ovim modulom. Young uvodi i pojam tangencijalnih naprezanja. Prouava valnu
teoriju, astigmatizam, srce i krvne ile (on the functions of the heart and
arteries i slino). Posebno valja istai Youngova istraivanja u podruju
vibracija, to je bilo posljedicom prouavanja funkcije ovjekova glasa. Sam
Young opisuje povijest svojih razmiljanja s tog podruja:
Kada sam zavrio fiziku u Gottingennu, bilo je potrebno osim

objavljivanja medicinske disertacije odrati i predavanja vezano uz medicinu. I
ja sam izabrao izmeu ostalih, temu o oblikovanju glasa ovjeka. Kada sam
poeo raditi na toj temi, ustanovio sam da nisam u potpunosti poznavao sutinu
zvuka, pa sam u razdoblju od tri godine to sam ih proveo na Emmanuel koledu
(Cambridge-u) sabrao sve informacije o tome, koje su se mogle nai u knjigama.
Ja sam takoer napravio dosta originalnih pokusa sa zvukom svih oblika, a
takoer i o gibanju tekuina uope. Za vrijeme tog rada sam ustanovio, da su
nai susjedi na kontinentu, po mome uvjerenju uinili znatno vie u prouavnaju
irenja zvuka u elastinim tekuinama.
Ova su pruavanja navela Younga na utvrivanje analogije izmeu zvuka

i vibracija iz ega je proistekao njegov Princip interferencije (1801.) po kojem
je postao slavan.
Otac biotehnike H. Helmholtz (1821. - 1894.) bijae profesor

fiziologije i patologije u Konigsbergu, zatim profesor anatomije u Bonnu, te
profesor fiziologije u Heidelbergu i napokon profesor fizike u Berlinu (1871.).

Svoj rad Zakon ouvanja energije pie za vrijeme odsluenja vojnog roka,
gdje je doao nakon zavretka medicine. Helmholtz je dao svoje doprinose
znanosti na vie podruja: u optici, akustici, termodinamici, elektrotehnici,
fiziologiji i medicini. Na primjer, on je otkrio mehanizam prilagoavanja onih
lea, napravio oftalmoskop, oftalmometar, stereoskop. Prouavao je mehanizam
sluha i napravio rezonator (koji nosi ime po njemu). On je bio prvi koji je
odredio brzinu irenja nervnog impulsa (30 m/s i koji je pokazao, da je toplina
to nastaje skraenjem miia najvaniji izvor topline kod ivih bia.
1. 3. 2 ERGONOMIJA
Vanim je pitanjem u ergonomiji bilo definiranje i svrhovitost studija rada

pokreta. U naporima za oivljavanje proizvodnje, koja je u nas prije rata dosegla
razinu s kojom i onda nismo bili zadovoljni, sada treba initi jo znaajnijim
nastojanja, da se uz poboljanja znanstvene organizacije rada uini i dodatno
nastojanje, da se veoma aktivno na svim mjestima gdje je to potrebno pobolja
tehnoloka razina proizvodnje i to posebice kroz studij rada. Naime, poznato je
da su na svjetskoj razini stanja znanstvene organizacije, preteno iscrpljene
mogunosti poveanja proizvodnje samo pravilnim projektiranjem tehnolokih
procesa, dok to nije sluaj sa studijem rada. Drugim rijeima, kada bi radnik
pravilno i svrsishodno troio svoju energiju, smanjio bi se njegov zamor, a time
bi se olakao njegov rad a odavde bi proistekla mogunost promjena vremena
izrade nekog predmeta.
Klju je rjeenja za poboljanje rada u studiranju i poznavanju ljudskih

pokreta pri radu. Jer u onim primjerima nepoznavanja znanosti o radu i uinaka
koji proisteu iz toga, kao prvo se pojavljuju zastarjela shvaanja o normizaciji
rada, koja mogu biti upravo pogubna. Naime, na normu rada se ne smije gledati
samo kao na sredstvo zarade. Norma je je najvea suprotnost kakvoi proizvoda,
pa je treba iz tog bitnog razloga uvijek uzimati s najveim oprezom. Radi toga se
vrijeme izrade treba prouavati kao vremenski normativ, za sve ono to se moe
postii u normalnim uvjetima, to drugim rijeima znai kao organizacijsko
mjerilo. Kada su utvrena zbiljska vremena potrebna u nekoj operaciji, zahvati
ili pokreti, onda nema potekoa za ispravan nain ocjenjivanja vrijednosti rada.
Ako se eli realno ustanovljavanje potrebnog vremena izrade, onda je

potrebno stvoriti odgovarajui sustav za to. Ovaj sustav proistjee prvenstveno
iz pojednostavljenja rada rastavljanjem u temeljne faze, koje omoguuje
odgovarajuu stabilizaciju radnih mjesta, metoda i procesa rada, a samim time i
najekonominijim nainom izvoenja. Uz ovo treba napomenuti, da se

pojednostavljenja ne odnose samo na studij pokreta ili tijeka odvijanja rada, ve
da se pri tome misli na svu radnu aktivnost poduzea.
Od svoje pojave, jo u prolom stoljeu, studij vremena i studij pokreta

su imali vie tumaenja. Izraz studij vremena, kome je zaetnik Taylor,
uglavnom se je koristio za odreivanje vremena potrebnih za izradu nekog
objekta, dok se je izraz studij pokreta, kojem su zaetnici Gilberthi, koristio
preteno za unapreivanje metoda rada. Zadnjih se godina ovog stoljea iroko
primjenjuju oba pojma ali u zajednitvu, jer se ova dva pojma meusobno
upotpunjuju. Radi toga se odluujemo na uporabu naziva studij vremena i
pokreta, naznaavajui na taj nain njihovu nerazdvojivu zadau.
Definicija: Studij vremena i pokreta je analitiki postupak u prouavanju

metoda, materijala, alata i opreme koja se rabi ili koja treba da se rabi u
izvoenju stanovite operacije.
Analiza se rada provodi tako, da se prvo pronae najekonominiji nain

provedbe tog rada, drugo da se standardizira metoda (ili metode), materijali,
oprema i alati; i tree da se tono odredi vrijeme koje je potrebno izobraenom
radniku da radei umjerenom brzinom (fizioloki prihvatljivom) izvri zadatak; i
napokon etvrto, da se pomogne uvjebavanju radnika da rade po novoj metodi.
Kako se vidi studij vremena i pokreta ima etiri dijela. I premda nam se
moe uiniti da se oni mogu razmatrati odvojeno, nijedan se dio od njih ne moe
sasvim izdvojiti iz analize, a da to ne bude tetno.
Na kraju je ovog pregleda razmotren i razvitak metoda mjerenja ljudskih

pokreta. Kao referentno vrijeme za prosudbu izabrano je stanje - koje je danas.
To drugim rijeima znai vrijeme koje se nalazi oko stotinu godina iza
Gilberthovih 17 Therbligsa, koji su tzv. osnovni pokreti tijele pri radu, koji su
kasnije bili proireni na 22 pokreta koji su navedeni u tablici 1.
TABLICA 1. Temeljni pokreti (THERBLIGS)
1. Hvatanje H 12. Dranje D

2. Postavljanje P 13. Doputen nerad DN
3. Podeavanje PP 14. Nenuan zastoj NZ
poloaja
4. Upotrebljavanje U 15. Odmor O
5. Sklapanje S 16. Planiranje PL
6. Rasklapanje R 17. Kontrola K

7. Isputanje I 18. Hodanje HO
8. Pruanje (ruke) PR 19. Sjedenje SE
9. Prijenos tereta PT 20. Ustajanje US
10. Traenje T 21. Savijanje SA
11. Biranje B 22. Kleanje KL
Svaki navedeni pokret ima svoju definiciju, koja obuhvaa opisno

trenutak poetka, sadraj i trenutak zavretka pokreta. S biomehanikog su
stajalita, s obzirom da su utvreni pokreti opisnog smisla, radi toga su za
izraunavanje sila i spregova korisni samo kao razgranienja meu pokretima,
koji sainjavaju jednu skupinu povezanih veliina.
Kasnija su nastojanja u opisivanju i biljeenju pokreta bila obuhvaena

kinetografijom Labana a zatim motografijom A.P. Valieva. U oba primjera,
gdje se u prvom koriste utvreni simboli s kojima se biljee promjene poloaja,
a u drugom znakovi slini notnom zapisivanju glazbe, utvrivanje je pokreta
nepovezano s naporom ili silama potrebnim za izvoenjem prouavanog
pokreta. Jedna od metoda biljeenja pokreta je i tzv. ciklografija, koja se je
sastojala u praenju gibanja privrene i upaljene aruljice putem otvorenog
fotoaparata. Uz ove naine opisvanja moe se spomenuti i to, da je sporost
razvitka ovih metoda bila najvie u tome, to za njihovo savladavanje treba dosta
vremena za uenje.
Izmeu 70.-ih i 90.-ih godina razvilo se je mnotvo nastojanja za
opisivanje gibanja matematikim putem, to je rezultiralo na kraju nunim
pojednostavljenjima radi velikog broja opisnih jednadbi, te rubnih i poetnih
uvjeta uzrokovanih velikim brojem stupnjeva slobode gibanja ovjeka kao
mehanikog sistema.
Sredinom 80.-ih uvedena ja u nas i tzv. dinamika antropometrija koja je

proistekla kao kombinacija izmeu izmeu regresijske teorije Donskog i
Zacijorskog i harmonijske analize Muftia (o emu e kasnije biti rijei). Ovom
je kombinacijom utemeljena i razlika izmeu vanjskih i nutarnjih dinamikih
antropomjera u ljudi. Vanjske su dinamike antropomjere odreene vanjskim
granicama segmentalnih masa, dok su nutarnje dinamike antropomjere
odreene s trenutnim ukupnim masama koje sudjeluju u pokretu jednog
segmenta tijela. Ove su posljednje ostale jo neistraene, jer jo nije utvrena
metoda s kojom bi se one odreivale.
U analizama gibanja ovjeka, koje su provedene sastavljanjem analitikih

postupaka dopunjenih mjernim rezultatima izvedenim putem posebnog ureaja
ELITE s infracrvenim videokamerama i odgovarajuim raunalom, mogue je u
vrlo irokom pojasu mogunosti pratiti i trodimnezijsko gibanje ljudi.
Iz prikazanog je sada oito, da je dosadanji razvitak ovog dijela

antropometrije u odnosu na studij rada bio relativno spor. Drugim rijeima,
trebalo je oko 100 godina da se od veoma malo razvijenog podruja doe do
dananje razine ergonomije i biomehanike, koja jo uvijek nije dobila svoj
konani oblik. tovie, uoeni su brojni nedostaci, koji trae odgovarajue
popunjavanje.
Kao sredinje pitanje koje eka odgovor, jeste uz paralelno usavravanje

podataka o vanjskim dinamikim antropoznaajkama na razini globalnog
geografskog utvrivanja, i pronalaenje metode za odreivanje nutarnjih
antropodinamikih znaajki na istoj svjetskoj razini. Prema trenutnom stanju
razvitka raunarske tehnike, i rezultati usklaenih antropodinamikih znaajki
biti e odreene i sadrane u okviru odgovarajuih baza znanja, koje e biti
sastavnim dijelom jednog Opeg ergonomijskog ekspertnog sustava. U takvom
sustavu e antropodinamike znaajke initi jednu zasebnu granu, koja e
podravati sveukupnu ergonomiju. U okviru takovog podsustava moi e se
primjerice, na temelju programski ureenog videozapisa provesti i odgovarajua
analaiza bilo kojeg oblika fizikog napora u ovjeka razredbeno podijeljenih
vrijednosti odogovarajuoj statistikoj distribuciji utvrene lokalne a i svjetske
populacije. Drugim rijeima, moe se oekivati, da e se iz utvrenog video
zapisa u primjeru analize hoda ovjeka, biti mogue definirati zakonitosti
promjene sila u pojedinim miiima. Na taj e se nain moi utvrditi i moebitne
nepravilnosti ili odstupanja od normalnih vrijednosti, nakon ega bi se mogla
uiniti nekakava intervencija, koja bi u kasnijem razdoblju mogla biti uzrokom
nekih degenarativnih promjena.
1.3.3. KRATKI POVJESNI PREGLED FIZIOLOKE

ANTROPOLOGIJE
Uobiajena je podjela antroplogije, kao jedne vrlo iroke znanosti o

ovjeku i njegovom ponaanju na kulturnu, socioloku, primjenjenu,
lingvistiku fizikalnu, bioloku i na poslijetku na fizioloku antropologiju. Uz
ovo treba spomenuti da se je esto brkala pripadnost brojnih podruja izmeu
fizikalne i fizioloke antropologije. Ona je, vjerojatno potpuno razgraniena (

ako se to uope moe razgraniiti) u zadnjih dvadesetak godina, s osnivanjem
meunardnog udruenja fiziolokih antropologa, koji su do danas odrali etiri
meunarodna kongresa, od kojih se je pretposljednji (etvrti po redu) upravo
zbio u Zagrebu, dok je zadnji tj. Peti kongres odran u Seulu u Koreji u jesen
2000. godine
to je to fizioloka antropologija? Prema znaenju rijei fiziologija to

e zasigurno biti ona grana biologije koja se bavi s funkcijama i ivotnim
procesima ivih organizama ili njihovih dijelova i organa. S tog motrita,
fizioloka antropologija ima kao glavnu zadaau istraivanje razliitih znaajki u
ljudi, te kako i na koji nain razaliiti dijelovi organizma rade zajedno da bi
postigli neku svoju funkciju. Primjerice, svi oblici ljudskog gibanja su
posljedicom miinih kontrakcija koja se zbivaju kroz djelovanje kemijskih
poruka izazvanih ivcima koji podupiru rad miia. S druge strane, kako je
oevidno iz prije iznesenog, opis je ljudskog gibanja i zadaa biomehanike, koje
s tog gledita ovisi izmeu ostalog i o razdiobi masa za vrijeme gibanja. Tim je
nainom cjelovito gibanje upravljano putem fiziologije miljenja. Na je
biomehaniki osjeaj sila na sebi svojstven nain vrsta naeg miljenja u smislu
kinestezije i propriocepcije, radi toga to osjeaj gibanja ovisi o naoj vlastitoj
aktivnosti. Osjeaj je sila, dakle svojevrstan koncept fiziologije osjeta, koji se
na takav nain rabi i u fizici.
Sredinom 80.-ih uvedena ja u nas i tzv. DINAMIKA
ANTROPOMETRIJA koja je proistekla kao kombinacija izmeu izmeu
regresijske teorije Donskog i Zacijorskog i harmonijske analize Muftia (o emu
e kasnije biti rijei). Ovom je kombinacijom utemeljena i razlika izmeu
vanjskih i nutarnjih dinamikih antropomjera u ljudi. Vanjske su dinamike
antropomjere odreene vanjskim granicama segmentalnih masa, dok su nutarnje
dinamike antropomjere odreene s trenutnim ukupnim masama koje sudjeluju u
pokretu jednog segmenta tijela. Ove su posljednje ostale jo neistraene, jer jo
nije utvrena metoda s kojom bi se one odreivale.
U analizama gibanja ovjeka, koje su provedene sastavljanjem analitikih

postupaka dopunjenih mjernim rezultatima izvedenim putem posebnog ureaja
ELITE s infracrvenim videokamerama i odgovarajuim raunalom, mogue je u
vrlo irokom pojasu mogunosti pratiti i trodimnezijsko gibanje ljudi.
Iz prikazanog je sada oito, da je dosadanji razvitak ovog dijela

antropometrije u odnosu na studij rada bio relativno spor. Drugim rijeima,
trebalo je oko 100 godina da se od veoma malo razvijenog podruja doe do
dananje razine, koja jo uvijek nije dobila svoj konani oblik. tovie uoeni su
brojni nedostaci, koji trae odgovarajue popunjavanje.
Kao sredinje pitanje koje eka odgovor, jeste uz paralelno usavravanje

podataka o vanjskim dinamikim antropoznaajkama na razini globalnog
geografskog utvrivanja, i pronalaenje metode za odreivanje nutarnjih
antropodinamikih znaajki na istoj svjetskoj razini. Prema trenutnom stanju
razvitka raunalske tehnike, i rezultati usklaenih antropodinamikih znaajki
biti e odreene i sadrane u okviru odgovarajuih baza znanja, koje e biti
sastavnim dijelom jednog opeg ergonomijskog ekspertnog sustava. U takvom
sustavu e antropodinamike znaajke initi jednu zasebnu granu, koja e
podravati sveukupnu ergonomiju. U okviru takovog podsustava moi e se
primjerice, na temelju programski ureenog videozapisa provesti i odgovarajua
analaiza bilo kojeg oblika fizikog napora u ovjeka razredbeno podijeljenih
vrijednosti odogovarajuoj statistikoj distribuciji utvrene lokalne a i svjetske
populacije. Drugim rijeima, moe se oekivati, da e se iz utvrenog video
zapisa u primjeru analize hoda ovjeka, biti mogue definirati zakonitosti
promjene sila u pojedinim miiima. Na taj e se nain moi utvrditi i moebitne
nepravilnosti ili odstupanja od normalnih vrijednosti, nakon ega bi se mogla
uiniti nekakava intervencija, koja bi u kasnijem razdoblju mogla biti uzrokom
nekih degenarativnih promjena.
1. 4 ANTROPOMETRIJA U ERGONOMIJI
Znati ovjekovu teinu i visinu, pa iz toga izraunati duine njegovih

dijelova tijela i njihovu segmentalnu teinu, to je bila dugo vremena samo elja.
A sada, pored toga se mogu izraunati i poloaji sredita masa, dinamiki
momenti tromosti i to za prateu konfiguraciju tijela ovjeka u raznim pokretima
i raznim vremenima.
I nije nam to dosta. elimo znati raunati kako i koliko e se ovjek

zamoriti kada radi jednu vrstu posla. Postoji li, i ako postoji razlika u fizikoj
sposobnosti izmeu mukaraca i ena, i kako se moe interpretirati? Kako
utjeu godine na radnu sposobnost? Koji su radni stavovi ugodni, a koji su
neprihvatljivi? Na koji nain treba izraditi radno mjesto da bi rad bio
najdjelotvorniji? Koji su biomehaniki i/ili ergonomijski kriteriji za
konstruiranje upravljake kabine broda ili zrakoplova? Itd., itd.......
Odgovori na ova pitanja, kako se je ve i prije reklo ine sadraj

ergonomije, znanosti koja u svom nazivu ima znaenje zakonitosti rada - ergos
- nomos.
Iz navedenih nekoliko pitanja je oito, da je veina pitanja vezana uz

mehaniku, ali posebnog tipa mehaniku ovjeka i ivih bia, koju nazivamo
biomehanikom. Eto, zato se smatra da je u svakoj inenjerskoj struci poznavanje
biomehanike i ergonomije neobino vano.
Izmeu mnogih literturnih izvora to se odnose na ergonomiju, posebno

se istie Grandjeanova knjiga Fitting the task to the man, koja se smatra
maltene ergonomijskom biblijom. Mnogima je zasigurno ta knjiga bila od
velike koristi, ali esto i kao izvor nepravilnih pristupa. Ovo se ne govori, da bi
se obezvrijedio tu knjigu, ve zato da se kae, da se niti jedna knjiga ne treba
uzimati kao konano rjeenje i bez sumnjiavosti. Podrobnije o tim razlikama u
nekim pristupima e biti govora kasnije u okviru ovog dijela knjige.
1. 4 DIMENZIJSKI ODNOAJI OVJEKOVA TIJELA
U ivih je bia, pa tako i u ovjeka, uoljiv relativno stalan odnosaj

dimenzija dijelova tijela u zavisnosti od spola i uzrasta, a i rase. Na taj se nain
poznavanjem dimenzija jednog dijela tijela, moe s dosta dobrom tonou
odrediti i dimenzije bilo kojeg drugog dijela tijela. Iz ove je injenice proistekao
i niz pokuaja utvrivanja zakonitosti meu dimenzijskim odnoajima, i to prvo
meu linearnim veliinama, a potom i drugim vrstama, primjerice fizikalnim
znaajkama.
Povijesno gledano pojava se zakonitosti, ili kako se esto kae kanona,

javlja jo u antikoj umjetnosti. Svaki od poznatih kanona se oblikuje prema tzv.
modulu, koji je izabrana dimenzija tijela a prema kojoj se odreuju veliine
ostalih dijelova, koji su za neki broj vee ili manje od dimenzija modula.
Meu najstarijim kanonima poznati su tzv. egipatski kanoni. Posljedni

meu njima ja bio odreen modulom, koji je imao dimenziju srednjeg prsta ake
(Slika 2). Prema tom kanonu je ukupna stojea visina ovjeka iznosila
devetnaest duina srednjeg prsta ake. Iz postojeih izvora se smatra da je
nastavak u tvorbama modula, bio tzv. Grki kanon za koji se smatra da mu je
autor Polyklietos i koji je odabrao za modul duinu visine glave, mjereno od
vrha tjemena do ruba brade. Po tom je kanonu ukupna stojea visina iznosila
osam visina glave. Poznato je da se je ovog kakona pridravao i Leonardo da
Vinci. Prouavanjem su se dimenzijskih odnoaja dijelova tijela bavili i drugi
znameniti umjetnici, primjerice A. Durer, L. Batsit Alberti, C Schmidt, G.
Fritsch, J. Kollman i drugi. Kao posebno zanimljive treba istaknuti kanone
Frtischa i Kollmana.
Kollmanov je kanon decimalni, tj. podijelio je stojeu visinu ovjeka na

deset jednakih po visini dijelova, kako je prikazano na slici 3.
Slika 2. Egipatski kanon Slika 3. Kollmanov decimalni kanon
Fritschov je kanon slian Kollmanovom, premda je Fritsch uzeo za

temeljni modul projekciju visine pokretnog dijela kraljenice; koja se s prednje
strane lica moe mjeriti od baze nosa to odgovara visini kraljeka atlasa pa sve
do baze kraljenice na spoju s krstanom kosti. Ovaj je modul nadalje podijeljen
na etiri jednake duine koje emo nazvati podmodulima, kako je pokazano na
slici 4.
Slika 4. Kanon G. Fritscha
Prema ovom se kanonu vrh tjemena glave nalazi na jednoj polovini

podmodula iznad korijena nosa. Mjereno prema dolje od kraja se pokretnog
dijela kraljenice za jedan modul i podmodul nalazi sredite gornjeg nonog
zgloba. Jedna treina podmodula je jednaka visini stopala. i vrh se brade ispod
baze nosa nalazi na visini treine podmodula. Stojea je visina ovjeka prema
tom kanonu 10,3 visina podmodula. Ovdje je prije spomenuta slinost s
Kollmanovom kanonu. Odnosaji su ostalih dijelova tijela prema ovom kanonu
slijedei:
- irina je glave jednaka dimnezji jednog podmodula;

- Udaljenost sredita ramenih zglobova jest dva podmodula;
- Udaljenost izmeu sredita glavica bedrenih kosti je u mukaraca jedan

podmodul;
- Dijagonalne crte iz sredita ramenih zglobova u sredita glavica
bedrenih kosti sjeku se u podruju pupka;
- Ako se iz toke na visini ramene osi povue paralelan pravac s
duinom koja spaja sredite ramenog zgloba s korijenom nosa, onda se
u sjecitu tog pravca i dijagonalne crte nalazi grudna bradavica;
- Prema ovom kanonu duina nadlaktice odgovara duini izmeu
sredita ramenog zgloba i grudne bradavice ( duina AC na slici );
- Duina je podlaktice jednaka duini izmeu bradavice i pupka;
- Duina je ake jednaka udaljenosti izmeu pupka i sredita glavice
bedrene kosti;
- Duina natkoljenice odgovara zbroju duina podlaktice i ake,
odnosno duini mjerenoj od bradavice do sredita suprotne glavice
bederene kosti ( duina BD );
- Duina je potkoljenice jednaka udaljenosti izmeu grudne bradavice i
sredita glavice bedrene kosti na istoj strani.
1. 5 RAZLIITOSTI U KONSTITUCIJAMA LJUDSKOG TIJELA

Spoznaja o sazdanosti ljudskog tijela, ili kako to esto kolokvijalono govorimo o
konstituciji ljudskog tijela, ima svoju vievjekovnu povijest. Jo je utemeljitelj
starogrke medicine Hipokrat (460-377. p. n. e.) definirao nekoliko vrsti
sazdanosti tijela: dobru i lou, jaku i slabu, suhu i vlanu, krutu i elastinu,
predlaui istodobno uzimanje konstitucije u obzir u lijeenju razliitih bolesti.
Kasnije je Galen (131-211. n. e.) uveo pojam habitusa ili dranja tijela,
uvaavajui svekupnost znaajki i osobnosti izgleda ustrojstva tijela, koja su
karakterizirala vanjski oblik subjekta.
Razvitak je spoznaja u posljednjih sto do stopedest godina iao sloenim

putevima, doivljavajui uspone i padove, koji su bili uvjetovani to objektivnim
to subjektivnim razlozima.
U mnotvu strunjaka nije postojalo jedinstveno motrite o ljudskoj sazdanosti.

Tako primjerici ruski antropolog V.V. Bunaka uvodi podjelu po sanitarnom i
funkcionalnom smislu. On u prvom pojmu podrazumijeva strukturalno
mehanika svojstva organizma, pri emu uvodi uzajamne odnoaje izmedu tri
pojave: duina tijela, opseg grudi i tjeles nu masu; dok u fiziolokom smislu
uzima u obzir znaajke sazdanosti, koje su neposredno povezane sa
specifinostima, kao to su na primjer biokemijska svojstva, koja su uvjetovana
prije svega obujmom ugljikohidratnih masnoa i vode zajedno sa solima.Tako
shvaena funkcionalnost sazdanosti zavisi o stupnju razvitka miija i naslaga
masnoa. S druge pak strane neki autori predlau razlikovanje ope i posebnih
konstitucija, uvaavajui razliitosti fizikih, fiziolokih i psihikih svojstava
ovjeka, koje mogu biti promjenjljive zavisno od uvjeta i odgoja ovjeka. U
pojmu posebnih konstitucija jest habitus, somatika razlika, osobitosti
sazdanosti tijela, osobitosti obujamskih procesa itd.
Mnogi su istarivai zamjnom rijei tip konstitucije s terminom somatotipije

uveli i nekakvu naelnu razliku, zato to se doima da je potpunije pod pojmom
somatotipa podrazumijevati znaajke sazdanosti tijela koje se temelje na
morfologijskim kriterijima.
Nadalje, neki autori smatraju da se u odreenim podrujima konstitucije trebaju

uzeti u obzir: mikro, mezo i makrosomatotipija, tj. da se razlikuju po stupnju
razvitka totalnih omjera tijela.Tako se primjerice u mikrosomatotipiji uzimaju u
obzir osobe s malim razlikama u razmjerima, dok se u makrosomatotipiji
uobziruju oni s velikim razlikama omjera.
Iz brojnih antopometrijskih studija to se odnose na definicije tzv.

statikih antropomjera, uoljive su i razlike koje poristjeu iz konstitucijskih
razlika meu ljudima, kako prema spolu i uzrastu, tako i prema grai tijela. U
tom smislu, prema grai tijela imamo po Conradu uobiajena etiri razliita
oblika grae tijela, i to: a) leptomorfni oblik, b) piknomorfni oblik, c)
hipoplastini i d) hiperplastini oblik. Spomenuti su oblici prikazani na slici 5.
Svakako uz ovo treba napomenuti da ne postoji otra granica izmeu navedenih
tipova.
Slika 5. Tipovi konstitucija ljudskog tijela
Pored ovog treba napomenuti i to, da su varijacije antropomjera u odraslih

mukaraca i ena u odnosu na dimenzijski kanon osam visina glave u podruju
jednog modula. Drugim rijeima, ukupna se stojea visina ovjeka moe
mijenjati u rasponu od 7,5 do 8,5 visina glave, a za tzv. herojske tipove ona
moe biti i 9 visina glave kako je pokazano na slici 6. to se pak tie ukupne
irine tijela u frontalnoj ravnini ona varira od 2 do 2,33 visina glave, a za
herojske tipove i do 2,66 visina glave.
Slika 6. Varijacije ljudskog tijela u razliitim kanonima visina glave
Iz gornjeg proistjee, da se izborom nekog kanona, pored analiziranih i

utvrenih odnoaja, uvijek treba provjeravati i individualne znaajke
promatranog subjekta. Polazei upravo od ovih injenica, za utvrivanje je veza
izmeu dimenzija ovjeka i njegovih ostalih fizikalnih znaajki odabrana
metoda kombinacije kanona osam visina glava s harmonijskim vrijednostima
koje se pojavljuju u prirodi kao univerzalne.
1.5 NEKA PITANJA ORIJENTACIJE OVJEKA
Nadolazee analize koje e se provesti imaju, kako se to kae

trodimenzijski karakter, pa je radi toga potrebno uvesti neke dogovore u tom
smislu.
Smjestimo li ovjeka u prostor prikazan na slici 26., tada se njegov odnos

prema stranicama kubusa moe definirati koordinatnim poretkom, kojega su osi
paralelne s bridovima kubusa. Uvoenjem pojma koordinatnog poretka ili
ureenja ili pak i sustava uvodimo istodobno i pojmove ravnina, osi i toaka.
Slika 26. ovjek u kubusu
Izabermo li primjerice na donjoj plohi prikazanog kubusa u sjecitu njenih

dijagonala toku O, tada smo definirali njezin poloaj. Ako kroz tu toku
povuemo osi koje su paralelne s bridovima, tada smo odredili skup pravaca koji
su meusobno okomiti, i koje uobiajeno nazivamo osima koordinatnog poretka
tj. sustava. U tom primjeru toku O nazivamo poetkom ili ishoditem tog
poretka.
Radi nekih kasnijih matematikih operacija nad vektorima, koje emo

primjerice koristiti za obiljeavanje sila ili brzina, potrebno je u ovom
dogovoru, ili kako se jo kae konvenciji, o predznacima uvesti oznake za
spomenute osi. Na slici 27. su ucrtani uobiajeni simboli za osi x, y, z. Uz svaki
je par osi pridruena i odgovarajua ravnina. Tako imamo ravnine xy, yz i zx.
Slika 27. Koordinatni poredak u odnosu na ovjeka
Strelice na osima x, y, z pokazuju na koji nain rastu pozitivne

vrijednosti na osima. Pomaci u istom smislu sa strelicama su pozitivni, a ako su
suprotnog smisla onda su negativni. U okviru ove knjige uvijek emo na isti
nain oznaavati osi koordinatnog ureenja, upravo onako kako je to i prikazano
na slici 27. Prikazani kordinatni poretak emo u ovakovom poloaju nazivati
glavnim koordinatnim poretkom.
S obzirom da se primjena kordinatnog ureenja koristi u vezi sa

ovjekom, potrebno je spomenuti kako se u medicinskom nazivlju opisuju
pojedine ravnine. Ravnina xy se naziva transverzalnom ravninom; ravnina xz
se naziva sagitalnom ravninom; i napokon ravnina yz se naziva frontalnom
ravninom. U okviru ove knjige emo se koristiti i s jednim i drugim nazivljem. S
obzirom na to potrebno je jo rei, da se pozitivni pomaci od toke O u pravcu
pozitivne z osi nazivaju jo i kranijalnim a negativni se nazivaju kaudalnim;
pozitivni pomaci od O u pravcu osi x se nazivaju ventralnim dok se negativni
nazivaju dorzalnim; i napokon pozitivni pomaci u prvcu pozitivne osi y se
nazivaju lijevim lateralnim, a negativni desnim lateralnim pomacima.
Ako se osi koordinatnog poretka pomaknu iz svojeg glavnog poloaja

paralelno sa svojim osima u karakteristinu toku sredita masa, koju esto
nazivamo teitem, tada se taj poloaj koordinatnog poretka naziva glavnim
sredinjim poloajem koordinatnog poretka ili sustava. Uz ovo treba svakako
spomenuti da je sredite masa toka koja unutar tijela mijenja svoj poloaj u
ovisnosti o obliku stava ovjeka. Tako primjerice ako podigne ruke uvis, i
poloaj e se sredita masa pomaknuti prema gore u odnosu na poloaj teita u
stavu kada su mu ruke sputene niz tijelo.
Posebno znaenje izbora i dogovora o oznaivanju osi koordinatnog

poretka se javlja, kada se razmatra rotacija oko neke od osi. Za izabrani
koordinatni sustav kaemo da je desni ili Kartezijski koordinatni sustav. Ovo se
povezuje s time, da se promjena kuta, kada se iz osi x kree prema osi y u
ravnini xy, smatra pozitivnom. Ako se iz osi x u istoj ravnini xy zbiva promjena
kuta prema negativnoj strani osi y, tada je promjena kuta negativna.
Slika 28. Veza izmeu desnog koordinatnog sustava i desne ake
Na potpuno se analogan nain odreuju pozitivne i negativne promjene

kuteva u drugim ravninama. Tako je primjerice pozitivan porast kuta u ravnini
yz, kada se ide od pozitivne osi y prema pozitivnoj osi z, i napokon pozitivan je
prirast u ravnini zx, kada se iz pozitivne osi z giba prema pozitivnoj osi x. Ovo
se pravilo o definiciji pozitivnog prirasta kuta moe pratiti pomou nae desne
ake. Ako postavimo prste u smislu pozitivnog prirasta bilo kojega od kuteva,
tada e palac biti usmjeren (tj. paralelan) s pozitivnom osi koja je okomita na
ravninu u kojoj promatramo promjenu kuta, kako je prikazano na slici 28.
1. 7 HARMONIJSKA KRUNICA
Definiranja veza izmeu mjerenih antropomjera i onih koje elimo

odrediti primjenom harmonijskih odnosa to vladaju meu antropomjerama
zasniva se na primjeni Zederbauerove hermonijske krunice i mree kanona
osam visina glave. Postizavanje je eljenog cilja utemeljeno na primjeni
kombinacije harmonijske krunice i mree kanona osam visina glave za stojeu
visinu subjekta. Na slici 7. su prikazane geometrijske veze izmeu
harmonijske krunice s kanonom osam visina glava, koja je konstrukcija
povezana s ravninskim konfiguracijama temeljnog kostura ovjeka.
b b
Slika 7. Harmonijska krunica
Mufti je pokazao da su koordinate navedenih toaka odreene kao

funkcije ukupne visine ovjeka ili njezine osmine. Iz analize duljina segmenata
slijede rezultati koji se koristei ovom idejom da su granice normalne ljudske
figure odreene s poloajima karakteristinih toaka A,B, C,.....H, te da su
duine segmentalnih dijelova tijela potvrene mjerenjima u odnosima
prikazanim na Tablici 1. Temeljem je toga nacrtana kontura kostura tj. ianog
modela prikazana na slici 2.
Tablica 2. Harmonijske duine tjelesnih segmenata

25 5
Duina ruke = stojee visine Duina nadlaktice = stojee visine
64 32
17 9
Duina podlaktice = stojee visine Duina ake = stojee visine
32 64
17 9
Duina noge = stojee visine Duina natkoljenice = stojee visine
32 32
7 1
Du. potkoljenice = stojee visine Duina stopala = stojee visine
32 8
Skladno tome proizaao je prijedlog Muftia () da se za definiranje

odnosa duljina dijelova tijela koristi tzv. "harmonijska krunica". Za takvu
analizu antropomjera koristi se kanon "8 duljina glava", koji ukazuje na to da je
ukupna visina ovjeka jednaka zbroju osam njegovih duljina glava. Ako se taj
kanon pridrui prije spomenutoj harmonijskoj krunici tada se moe
konstruirati mrea, koja je prikazana na slici 1, koja ukazuje na granice kontura
ovjeka. Veze izmeu polumjera harmonijske krunice R i veliina a i b su
slijedee:
5 2
a = 1; R = ; b= . (1)
2 2
a izvedene su harmonijske veliine
2 1 a
r= = b ,
2 2
5 1 a
d= = R , (2)
2 2
2 2 1
b+ r = .
2
Ove se veliine nazivaju harmonijskim brojevima. Ako uz harmonijsku

krunicu ucrtamo mreu koja je podijeljena tako, da je njezina ukupna visina
jednaka promjeru harmonijske krunice, nakon ega mreu podijelimo na osam
dijelova, onda emo imati situaciju prikazanu na slici 8. U slici je ucrtan
polumjer krunice R i oznaene su stranice prikazanog trokuta a i b/2. Treba

napomenuti, da je u slici ucrtana samo jedna polovina harmonijske krunice.
HL
b
a/2
h
R
Slika 8. Harmonijska krunica i pridruena mrea kanona osam visina

kanona osam visina
Kao poetni se primjer navodi Keopsova piramida. Ta je znamenita

graevina imala svoju poetnu visinu 149,56 metara ( a danas je 137,18 m), dok
je stranica kvadratne baze iznosila 233 m. Uzmemo li vrijednosti iz harmonijske
krunice odnos je baze prema visini
2 R : 2 b = 5 : 2 = 233 : 147,3
Zanimljivo je i to, da se duine hodnika i poloaji grobnica u Keopsovoj

piramidi takoer slau s harmonijskim brojevima.
Slika 2. Keopsova piramida s oznakama

harmonijskih brojeva
Slijedei je primjer iz kiparastva. Michelangelov David.

Slika 3. Mikelanelov David
I u slikarstvu imamo bezbroj primjera u kojima su obrisi kontura u

savrenoj harmoniji. Tako su primjerice znamenita Mona Lisa nenadmaenog
Leonarda, ili Hieronymus Holzschuher od Durera. Pogledajmo ta dva primjera:
Slika 4. Leonardo da Vinci: Mona Lisa

Slika 5. A. Durer: Hieronymus Holzsschuler

Vlastiti doprinos primjeni harmonijske krunice jest njezino povezivanje s

antropolokim mjerama u ovjeka. Ako uz harmonijsku krunicu ucrtamo
mreu koja je podijeljena tako, da je njezina ukupna visina jednaka promjeru
harmonijske krunice, nakon ega mreu podijelimo na osam dijelova, onda
emo imati situaciju prikazanu na slici 6. U slici je ucrtan polumjer krunice R i
oznaene su stranice prikazanog trokuta a i b/2. Treba napomenuti, da je u slici
ucrtana samo jedna polovina harmonijske krunice.
HL
b
a/2
h
R
Slika 6. Harmonijska krunica i pridruena mrea kanona osam visina

kanona osam visina
Pokazalo se je da su koordinate navedenih toaka odreene kao funkcije

ukupne visine ovjeka ili njezine osmine. Iz analize duljina segmenata slijede
rezultati koji se koristei ovom idejom da su granice normalne ljudske figure
odreene s poloajima karakteristinih toaka A,B, C,.....H, te da su duine
segmentalnih dijelova tijela potvrene mjerenjima u odnosima prikazanim na
Tablici 1. Temeljem je toga nacrtana kontura kostura tj. ianog modela
prikazana na slici 7.
Tablica 1. Harmonijske duine tjelesnih segmenata
25 5
Duina ruke = stojee visine Duina nadlaktice = stojee visine
64 32
17 9
Duina podlaktice = stojee visine Duina ake = stojee visine
32 64
17 9
Duina noge = stojee visine Duina natkoljenice = stojee visine
32 32
7 1
Du. Potkoljenice = stojee visine Duina stopala = stojee visine
32 8
Za takvu analizu antropomjera koristi se kanon "8 duljina glava", koji

ukazuje na to da je ukupna visina ovjeka jednaka zbroju osam njegovih duljina
glava. Ako se taj kanon pridrui prije spomenutoj harmonijskoj krunici tada
se moe konstruirati mrea, koja je prikazana na slici 1, koja ukazuje na granice
kontura ovjeka.
METODE ODREIVANJA SEGMENTALNIH MASA
Jedna od suvremenih metoda za odreivanja raspodjela masa i

dinamikih znaajki segmenata jest metoda Donskog i Zacijorskog ( ). Ova je
metoda utvrena na 100 mukih i 100 enskih subjekata , a temeljila se je na
procjeni volumena utvrenog radioizotopnom metodom. Iz statistike obrade
tako utvrenih rezultata autori su za svaki segmentalni dio definirali pravce
regresije i odatle utvrdili odgovarajue koeficijente putem kojih se mogu
raunati eljene mase. Mase se segmenta prema njima raunaju putem slijedee
regresijske jednadbe:
mi = B0 + B1 M + B2 h , kg
Gdje su B0, B1, B2 regresijski faktori izraunati statistikim metodama iz

provedenih mjerenja na spomenutih 100 subjekata kako za mukarce tako i za
ene, M ukupna masa tijela subjekta , h je stojea visna subjekta u cm, a mi
masa analiziranog segmenta ( Donskij, Zacjorskij, ).
Tablica 2. Regresijski faktori za mukarce prema Donskom i Zacijorskom

Segment B0 B1 B2 R
Stopalo -0,829 0,0077 0,0073 0,702 0,101
Potkoljenica -1,592 0,031616 0,0121 0,872 0,219
Natkoljenica -2,649 0,1436 0,0137 0,891 0,721
aka -0,1165 0,0036 0,00175 0,516 0,036
podlaktica 0,3185 0,01445 -0,00114 0,786 0,101
nadlaktica 0,25 0,03012 -0,0027 0,837 0,178
glava 1,296 0,0171 0,0143 0,591 0,322
gornji* 8,2144 0,1862 -0,058 0,798 1,142
Srednji* 7,181 0,2234 -0,0663 0,828 1,238
donji* -7,498 0,0976 0,04896 0,743 1,02

)* dio trupa, R - regresijski koeficijent, - standardna devijacija
Tablica 3. Regresijski faktori za ene prema Donskom i Zacijorskom

Segment B0 B1 B2 R
Stoplao -1,207 0,0175 0,0057 0,71 0,11
Potkoljenica -0,436 -0,011 0,0238 0,42 0,36
Natkoljenica 5,185 0,183 -0,042 0,73 0,81
aka -0,116 0,0017 0,002 0,48 0,03
Podlaktica 0,295 0,009 0,0003 0,38 0,11
Nadlaktica 0,206 0,0053 0,0066 0,27 0,21
Glava 2,388 -0,001 0,015 0,24 0,49
gornji* -16,593 0,14 0,0995 0,64 1,47
Srednji* -2,741 0,031 0,056 0,45 1,09
donji* -4,908 0,124 0,0272 0,61 0,9

)* dio trupa , R - Koeficijent regresije , - standardna devijacija.
Znai, prema ovoj smo metodi u stanju izraunati iz poznate visine
subjekta (bilo ene ili mukarca) i ukupne mase svaku segmentalnu masu prema
tzv. vanjskoj podjeli.
Jo nam ostaje da iz tih zadanih veliina, odredimo (izraunamo)

statike antropomjere. Za tu je svrhu uvedeena metoda izraunavanja putem
primjene harmonijske krunice. Pogledajamo kako!
HARMONIJSKA RASLAMBA
ANTROPOMETRIJSKIH PODATAKA
Slika 7. Ravninski model geometrijskog kostura ovjeka uinjenog putem

definicija karakteristinih toaka A, B, ......H. Sve su definirane toke uzete s
fotografije osobe ija je visina bila 181 cm.
Slijedei je korak bio na tako odreeni kostur ucrtati konturu tijela

ovjeka, meutim to veoma esto i nije potrebno, jer za biomehaniki nam je
model dovoljno poznavanje ucrtanih veliina. Od gornjega nam je vano imati
na umu da:
a) sve karakteristine toke (zglobovi) trebaju biti u poloaju da su mogui

pokreti udova.
b) veliine miinih masa kao i masnoa i napokon koe utjeu na udaljenosti
izmeu nogu, ruku i ostalih veliina.
Nakon ucrtane konture prema fotografije mjerenog subjekta izmjerene su

bile i odgovarajue antropomjere, kako na crteu tako i na subjektu. Veliine su
antropomjera subjekata - mukog visine 175 cm s masom 86 kg i ene visine
165 cm s masom 70 kg, unesene u tablicu mjera, uz koje su unesene i mjere koje
je utvrdio Kroemer na vrlo velikom broju ispitanika ( oko 16000 mjerenih
subjekata za svaki spol). Mjereni su subjekti s pridruenim dimenzijama
prikazani na slikama 8. i 9.
Slika 8. Muki subjekt s pridruenim mjerama

Slika 9. enski subjekt s pridruenim mjerama
Slika 10. Brojevi kojim su oznaene antropomjere u Kroemerovom prikazu

Tablica 4. Kroemerove vrijednosti antropomjera u cm za mukarce uz

koje su upisani i rezultati naih mjerenja
Br. Dio tijela Kroemer Varijacije nai podaci
1. Stojea visina subjekta 172 160-184 175
2. Razina oiju, stojei 161 150-172 164
3. Visina ramena, stojei 142 131-153 144
4. Vrh glave iznad sjedala 90 84-96 91,5
5. Razina oiju, sjedei 79 73-85 80,5
6. Visina ramena iznad sjedala 59 54-64 59,5
7. Visina laktova, stojei 106 98-114 107
8. Visina laktova iznad sjedala 24 20-28 25
9. Ipsruena ruka, dohvat 82 75-87 83
10. Duina podlaktice i ake 47 45-51 45
11. Raspon ruku 175 159-191 178

Udaljenost od stranjice do
12. vrha koljena 59 54-64 60
13. Visina koljena iznad stopala 55 51-59 52
14. Visina ispod koljena od 45 42-48 43

stopala
15. irina ramena 45 41-49 46
16. irina u bedru 35 31-39 33
17. Debljina potkoljenice 14 12-17 13
18. Duina od lea do ispod 50 46-54 50

koljena
Tablica 5. Kroemerove antropomjere u cm za enske odrasle subjekte

usporeene s rezultatima naih mjerenja enskog subjekta visine 163 cm.
Br. Dio tijela Kroemer Varijacije nai podaci
1. Stojea visina 161 150-172 165
2. Razina oiju, stojei 150 138-162 154
3. Visina ramena, stojei 131 120-142 134
4. Vrh glave iznad sjedala 85 79-91 86
5. Razina oiju iznad sjedala 74 68-80 73
6. Visina ramena iznad sjedala 54 49-59 54
7. Visina lakta, stojei 97 89-105 99
8. Visina lakta iznad sjedala 24 20-28 23
9. Ispruena ruka, dohvat 70 63-77 71
10. Duina podalaktice i ake 42 38-46 43
11. Raspon ruku 155 139-171 163

Udaljenost od stranjice do vrha
12. koljena 57 52-62 58
13. Visina koljena iznad stopala 50 46-54 49
14. Visina ispod koljena od stopala 43 40-46 44
15. irina ramena 41 37-45 40
16. irina bedra 37 33-41 34
17. Debljina potkoljenice 14 12-17 13
18. Udaljenost od lea do ispod 46 43-50 47

koljena
Slijedei se korak harmonijske analize odnosi na utvrivanje raspodjela

mase vanjski podijeljenih segmenata uporeujui ih s ukupnom masom tijela.
Primjenom prije spomenute regresijske formule izraunate su veliine
segmetalnih masa a rezultati su prikazani kao relativne veliine mase segmenta
kao dijela cijele mase u tablici 6. to slijedi:
Tablica 6. Mase segmenata tijela usporeene prema ukupnoj masi tijela
Segment Relativna vrijednost Harmonijski brojevi za

mase polumjer R = 11
%
Glava 6,94 b = 6,95
gornji dio 15,956

Trup srednji dio 16,327 43,457 4a + (r+d)/2 = 43,415
donji dio 11,174
nadlaktica 2,707
Ruka podlaktica 1,615 4,936 a / 2 = 4,936
aka 0,614
natkoljenica 14,165
Noga potkoljenica 4,33 19,866 2 a = 19,68
stopalo 1,371
Iz provedene analize relativnih vrijednosti masa dijelova tijela proistjee,

da je raspodjela segmentalnih masa odraslog ovjeka, a i ene u vrlo dobrom
skladu s harmonijskim brojevima s vrlo visokom sigurnou. Te su vrijednosti
toliko bliske harmonijskim vrijednostima, da se moe rei da su antropomjere
linearnih veliina kao i segmentalnih masa harmonijske vrijednosti.
Slika 18. Poloaji sredita masa segmenta u ovjeka. Modifikacija prikaza

Dempstera i Zacijorskog, uinjena primjenom fotografije
Apolona
Belvederskog kao pojma harmonijskih odnosa.
Razlike spomenutih harmonijskih veliina kao rezultat individulnih

razlika koje su na neki nain rasporeene harmonijski nisu uvijek takve na isti
nain, to uostalom pokazuju i standardne devijacije uz regresijske koeficijente,
ali su obzirom na visinu korelacijskih faktora ( od 0,561 do 0,891 ) gotovo
funkcijskog odnosa.
Ostali tipovi razlika proistjeu iz razlika raspodjele masa u mukaraca i
ena, to je obuhvaeno postojanjem dviju regresijskih tablica za koeficijente u
mukaraca i u ena. No uprkos tome oito se vidi dobro slaganje s harmonijskim
vrijednostima. Radi mogunosti usporedbe antropomjera s mjerama koje
utvrujemo putem metode harmonijske krunice i mree kanona osam visina
glava prikazujemo tablice 10. i 11. koje prikazuju antropometrijske rezultate
mjerenja Rudana u naoj populaciji.
Tablica 10. Antropomjere za mukarce (157 subjekata), Rudan

Percentili
Varijabla u mm 5% 25% 50% 70% 95%
Visina tijela 1592 1620 1648 1724 1801
Sjedea visina 820 848 882 908 941
Duljina nadlaktice 288 303 316 326 341
Duljina podlaktice 241 260 270 278 298
Duljina ruke 708 743 759 784 821
Duljina 474 502 523 540 570
natkoljenice
Duljina 333 362 376 390 414
potkoljenice
Duljina noge 881 935 965 996 1045
Bikromijalni 358 377 393 404 432
raspon
irina zdjelice 269 283 293 302 318
Masa tijela u kg 56,5 64,9 71,5 80,2 95
Tablica 11. Antropomjere za ene ( 155 subjekata), Rudan

Percentili
Varijabla u mm 5% 50% 70% 95%
25%
Visina tijela 1468 1531 1572 1617 1684
Sjedea visina 775 803 828 854 891
Duljina nadlaktice 263 280 290 298 315
Duljina podlaktice 222 231 242 252 267
Duljina ruke 640 676 692 712 745
Duljina 450 478 491 508 534
natkoljenice
Duljina 311 334 348 362 388
potkoljenice
Duljina noge 830 870 896 925 973
Bikromijalni 333 353 365 379 393
raspon
irina zdjelice 264 283 298 306 324
Masa tijela u kg 52 57,1 62,2 70,2 83,5
Vaan podatak je u tvorbi biomehanikog modela tijela ili njegovog

dijela, poznavanje poloaja sredita masa dijelova tijela. Prema Dempsterovim

podacima, koji su dopunjeni i modificirani s podacima Donskog i Zacijorskog
definirali smo poloaje sredita masa izraene u postotcima duina dijelova.
Rezultati su ove analize prikazani u tablici 12.
Tablica 12. Sredita masa u % funkciji od duine tjelesnog segmenta

Segment udaljenost u % Segment udaljenost u % )*
)*
Glava i vrat 50,02 natkoljenica 45,49
Gornji dio trupa 50,66 potkoljenica 40,49
Srednji dio trupa 45,02 stopalo 44,14
Donji dio trupa 59,59 nadlaktica 44,98
aka 36,91 podlaktica 42,74
)* mjereno od gornje granice segmenta
3. 4 HARMONIJSKA RASLAMBA ANTROPOMJERA

DJEIJEG TIJELA
Ljudske mjere, a s time i one za djecu spadaju u skupinu temeljnih

antropolokih podataka jedne populacije. U postojeoj su dostupnoj literaturi
antropomjere za odrasle osobe oba spola relativno dobro obraene, dok ih za
djecu gotovo i nema.
Poznavanje je antropodinamikih mjera u djece od posebnog znaenja u

ergonomiji, jer s uz to vezana proizvodnja djeje odjee a i igraaka, kao i
unutarnje opreme u razliitim vrstama prostora a s time u vezi i pitanja
sigurnosti. Osim toga poznavanje je antropomjera vano i radi fizikog odgoja
djece.
Kao prvi korak u djeijoj dinamikoj antropometriji bilo je odreivanje

dviju glavnih antropoznaajki - stojee visine i trenutne teine - kao funkcija
kanonike i harmonijske zavisnosti. Na isti nain kao i u odraslih u kojih vrijedi
kanon osam visina glava, pristupilo se je kanoniziranju koje nije isto kao u
odraslih i koje je zavisno od djeije dobi. U dijagramu na slici vidljivo je kojom
brzinom mijenja tijelo stojeu visinu. S druge pak strane novoroeno dijete
pripada tzv. kanonu etriju visina glave. U usporedbi s odraslim to se najbolje
vidi na pridruenoj slici 19. Usporedbom relativnih odnosa sastavnih tkiva tijela
odrasle osobe s vrijednostima novoroenog djeteta uoavaju se za vei broj

sastavnica gotovo jednake vrijednosti. U narednoj su tablici 13. prikazani
odnosi razliitih tkiva tijela u novoroenog djeteta i u odraslog ovjeka.
Opaamo znaajne razlike u vrijednostima za ivce i miie.
Tablica 13. Relativni odnosi kompozicije dijelova tijela u odnosu na ukupnu

masu.
Dio Novoroene Odrasla osoba
Koa i masnoe 26% 25%

Intestines 16% 14%
ivci 15% 3%
Miii 25% 40%
Kosti 18% 18%
Slika 19. Odnos kanonskih visina u novoroeneta i odrasle osobe
Jednostavno zakljuujemo, da se u tijeku razvoja djeteta prema odrasloj

osobi mijenjaju s godinama i odgovarajui kanoni. Prema postojeim je
podacima utvreno da su promjene kanona vezane sa svim odgovarajuim

harmonijskim promjenama tijela u rastu.
Tablica 14. Koriteni kanoni
Naziv Novoroene Jednogodinjak etverogodinjak
Visina stojee u 50 75 95
cm
Aktualni kanon 4 Duine glave 4 - 4,5 D G 5,5 D G

DG
Trup 1, 66 D G 1, 75 D G 1, 80 D G
Ruke 1, 50 D G 1, 75 D G 2, 25 D G
Noge 1, 33 D G 1, 75 D G 2, 50 D G
Navedeni razultati su utvreni na temelju mjerenja skupine

od 422 nae djece u rasponu dobi od 3 do 18 godina. Svi su subjekti bili zdrava i
dobro hranjena djeca. Pored visine bila je mjerena i masa ispitanika. Nakon
potrebnih statistikih operacija s podacima, rezultati su bili rasporeeni kako je
to prikazano na dijagramima.
y = -0.2462x 2 + 10.895x + 64.029

R2 = 0.9758
180
160
140
Stojeca visina, cm
y = -0.3638x 2 + 12.161x + 60.841

120
R2 = 0.9789
100
80
60
40
20
0
0 2 4 6 8 10 12 14 16
Dob, godina
Slika 20 . Funkcionalne veze izmeu stojee visine i djeije dobi.

Gornja je krivulja za djeake, a donja za djevojice
Iz slike 20. je vidljivo da se funkcionalne krivulje, ije su

jednadbe interpoliranih krivulja drugog reda prikazane u slici (gornja za
djeake, donja za djevojice), u dobnom podruju od dvije do osam godina.
Vidljive se razlike pojavljuju nakon osme godine. Ova je razliitost bila i
razlogom da im se posveti posebna pozornost.
Iz dijagrama na slici 20 je vidljivo da se srednje vrijednosti visina za

muke i enske subjekte do njihove desete godine statistiki bitno ne razlikuju,
te da se poslije 10. godine poinju javljati razlike koje treba uvaavati.
80
70 Djecaci
60
Masa u kg 50
Djevojcice
40
30
20
10
0
0 2 4 6 8 10 12 14 16 18
Dob, godina
Slika 21. Grafiki prikaz statistike raspodjele masa tijela

i dobi istraene skupine djece
Grafiki su prikazane veliine stojeih visina i masa tijela, podijeljene u

tri percentilske skupine, kako za djeake tako i za djevojice te su prikazane u
tablicama 15. i 16. Uz ovo treba napomenuti, da se odgovarajue tablice ostalih
dijelova tijela mogu izraunati za za svaki dio tijela primjenom utvrene metode
harmonijskog kruga s odgovarajuom mreom kanona koji se moe pridruiti
eljenoj dobi djeteta. U ovom je smislu provedena i harmonijska analiza
funkcionalnih zavisnosti izmeu dobi subjekta i odgovarajueg kanona koji se
moe primjeniti.
Na slici 23. prikazano je tijelo subjekta u kojem su naznaene karakteristine

tioke i duine dijelova tijela u funkciji duljine glave. Nadalje je na temelju
postojeih podataka provedena i analiza funkcionalnih zavisnosti izmeu
odgovarajue dobi kako djeaka tako i djevojica s odgovarajuim kanonom
koji se moe pridruiti, to je prikazano na dijagramima na slikama 24. i 25. U
slici 24. su prikazane funkcijske veze izmeu stojeih visina izraene kao broj
duina glave za odgovarajue dobi subjekata. U slici 25. su prikazane
dijagramima funkcije kartakteristinih toaka i duina koje su definirane u slici
23.
Navedeni su rezultati utvreni na temelju mjerenja skupine od 422 nae
djece u rasponu dobi od 3 do 18 godina. Svi su subjekti bila zdrava i dobro
uhranjena djeca. Pored visine bila je mjerena i masa ispitanika. Nakon potrebnih
statistikih operacija s podacima, rezultati su bili podijeljeni prvo prema spolu, a
potom u tri percentilske skupine. Pored toga su od svih tako podijeljenih
rezultata bile odreene i srednje vrijednosti, koje su posluile za izradu
odgovarajuih dijagrama.
y = -0.2462x 2 + 10.895x + 64.029

R2 = 0.9758
180
160
140
Stojeca visina, cm
y = -0.3638x 2 + 12.161x + 60.841

120
R2 = 0.9789
100
80
60
40
20
0
0 2 4 6 8 10 12 14 16
Dob, godina
Slika 21. Funkcionalne veze izmeu prosjenih vrijednosti stojeih

visina i djeije dobi.. Gornja se krivulja odnosi na djeake,
a donja na djevojice.
Iz slike 21. je vidljivo, da se funkcionalne krivulje, ije su jednadbe

interpoliranih krivulja drugog reda prikazane u slici, u dobnom podruju od
dvije do osam godina, meusobno razlikuku tek nakon osme godine. Ova je
razliitost bila poticajem da se harmonijska analiza promjena kanona provodi
posebno za djeake i za djevojice.
3 17 16,3
80
4 18,5 17,7
5 20,6 20,9
70 6 22,5 22,8
Dj
7 26 25,5
8 26,8 26,8
60 9 31,3 31,1
10 34,8 36,9
11 36,9 39,1
50
12 42,5 44,4
Masa u kg
13 48,8 51,9 Djevojcice

40 14 55,1 52,5
15 61,3 54,9
16 63,4 56,6
30 17 65,4 58
18 70,3 59,2
20
10
0
0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20
Dob, godina
Slika 22. Grafiki prikaz funkcionalne zavisnosti srednjih vrijednosti

statistike raspodjele masa tijela u zavisnosti od dobi.
Grafiki su prikazane i srednje vrijednosti raspodjele masa u zavisnosti

od dobi subjekata. Pored toga su date i tablice podataka prema kojima su
odreeni dijagrami na slikama 11. i 12. U tim su tablicama podaci podijeljeni na
tri percentilske skupine. Podatke o ostalim dimenzijama dijelova tijela odreuje
se slinom metodom kakva je bila utvrena i za odrasle.
Na tijelu subjekta odabiremo karakteristine toke i duine dijelova tijela

u funkcijama duljine glave. Na temelju postojeih podataka provedena je analiza
funkcionalnih zavisnosti izmeu odgovarajuih doba kako u djeaka tako i u
djevojiica s kanonom koji se za to doba moe primjeniti. Grafika je
proedodba tih funkcionalnih veza prikazana na slikama 23. i 24. U obadva
dijagrama su uz odgovarajue krivulje, koje su utvrene kao polinomi drugog
reda, upisane i odgovarajue funkcije zajedno s korelacijskim faktorima. Prema
vrijednostima korelacijskih faktora, moe se zakljuiti da je veza meu
podacima veoma vrsta, pae da je funkcionalna.
y = -0.0083x 2 + 0.3521x + 4.2412

R2 = 0.9885
9
8
Djecaci
Pripadajuci kanon
y = -0.0031x 2 + 0.24x + 4.1448

6
R2 = 0.9952
Djevojcice
5
3
0 2 4 6 8 10 12 14 16 18
Dob, godina
Slika 23. Funkcionalna zavisnost promjene pripadajueg kanona u

zavisnosti o dobi subjekta. Gornje krivulja i gornja jednadba
zajedno s korelacijskim faktorom se odnosi na djeake, a donja
krivulja i donja jednadba s korelacijskim faktorom se odnosi na
djevojice. Uz katakteristine su toke naznaena imogua
odstupanja vrijednosti u razini od 5%.
Poznavanjem odnosa izmeu dobi ispitanika bilo djeaka, bilo

djevojicea, moemo iz dijagrama na slici 23. dovoljno tono odrediti kojem se
kanonu moe pridruiti. tovie, moe se i lako izraunati, putem izraza
prikazanih u slici 24., za neku proizvoljno odabranu vrijednosti dobi subjekta,
koji je kanon pripadajui. Nakon ovoga, moe se, koristei dijagram na slici
24., izraunati odgovarajue dimenzije vrha tjemena, zatim vrha grudne kosti
mjereno od poda, te visina koljena takoer mjerena od poda, te napokon duine
nogu, ruku i trupa. Poznavanjem je ovih veliina dalje lako odrediti
odgovarajui biomehaniki model promatranog subjekta.
7
y = -0.0014x 2 + 0.2167x + 3.1122
R2 = 0.9893
6
1
5 y = -0.0042x 2 + 0.201x + 1.6638
R2 = 0.987
Pripadajuci
4 y = -0.0042x 2 + 0.1755x + 1.5949

kanon
2 R2 = 0.9627
3 3
4 y = -0.0025x 2 + 0.1016x + 1.6368
R2 = 0.9965
2 5
y = -0.0051x 2 + 0.1816x + 0.7007
1 R2 = 0.9976
0
0 2 4 6 8 10 12 14 16 18
Dob, godina
Slika 24. Zavisnost poloaja karakteristinih toaka i duina, kao funkcija

duina nogu, 3 duina ruke, 4 - duina trupa, 5 - visina koljena mjereno od
dobi i pripadajueg kanona; 1- visina vrha grudne kosti mjereno od poda, 2-
poda.
Tablica 15. Teine i visine djeaka
Dob Visina djeaka u mm Masa djeaka u kg

Godine Percentili Percentili
5% 50% 95% 5% 50% 95%
3 957 1018 1084 13,7 16,9 20,9
4 1024 1078 1143 15,3 18,2 21,8
5 1073 1161 1237 16,3 20,0 25,8
6 1094 1201 1262 17,6 21,6 28,1
7 1170 1269 1360 20,2 25,6 31,7
8 1212 1309 1421 22,1 25,9 33,1
9 1268 1377 1457 24,7 30,0 39,9
10 1338 1438 1559 27,4 33,5 44,8
11 1341 1458 1590 28,9 35,1 49,6
12 1442 1529 1676 32,4 47,4 56,1
13 1462 1608 1774 34,9 47,4 64,7
14 1505 1670 1786 38,8 55,6 73,2
15 1550 1718 1850 55,6 60,1 75,7
16 1590 1741 1857 59,8 62,3 81,6
17 1628 1754 1870 53,8 65,9 85,0
18 1640 1764 1876 54,0 68,7 99,0

Tablica 16. Visine i teine djevojica
Dob Visine djevojica u mm Masa djevojica u kg

Godine Percentili Percentili
5% 50 % 95 % 5% 50 % 95 %
3 935 1012 1105 13.3 16.0 19.9
4 992 1070 1143 14.2 17.4 21.6
5 1084 1147 1226 17.0 20.4 25.9
6 1107 1218 1290 17.3 22.0 31.7
7 1157 1259 1298 20.1 24.9 34.1
8 1198 1307 1383 20.9 26.5 36.7
9 1261 1372 1467 23.5 30.4 41.3
10 1286 1413 1553 26.4 36.0 50.1
11 1360 1493 1588 29.5 37.2 51.7
12 1417 1551 1634 32.3 43.3 57.7
13 1508 1589 1700 40.3 50.0 64.9
14 1531 1620 1706 41.2 51.5 67.1
15 1538 1622 1707 42.0 54.9 68.5
16 1540 1632 1718 43.9 56.2 69.3
17 1529 1638 1750 43.7 56.1 71.7
18 1535 1640 1749 43.5 57.0 89.0
DINAMIKE ANTROPOMJERE
Pojmovi i izraunavanje
Da se slikovito prikae znaenje dinamikog momenta tromosti,

kao jedne od dinamikih karakteristika, najjednostavije je zamisliti jednog
klizaa na ledu, koji izvodi tzv. pirouettu. Ako skupi ruke uz tijelo onda rotira
veom kutnom brzinom, nego kad ih rairi. Znai, oito je, da brzina vrtnje
zavisi od raspodjela masa u odnosu na os rotacije.
Ako radi jednostavnosti promatramo ravninsko gibanje jednog krutog

tijela, tada kaemo da ono u ravninskom gibanju moe vriti translacijsko i
rotacijsko gibanje. Takvo se gibanje moe opisati s dvije jednadbe gibanja, i to
F=ma
M=J
Prva se jednadba odnosi na translaciju, a druga na trenutnu rotaciju oko

osi rotacije. Veliina J je u ovoj jednadbi dinamiki moment tromosti.
U opem je primjeru dinamiki moment tromosti krutog tijela definiran

kao suma umnoaka djelia mase i kvadrata njihovih udaljenosti od osi rotacije,
tako da je prema slici 29. dinamiki moment tromosti oko izabrane osi
n
J = 2 m
1
gdje su m masa dijelia tijela (estica), je najkraa udaljenost te estice od

osi O. Sumacija u gornjem izrazu se odnosi na sve estice to su ukljuene u
tijelo. Kako iz slike slijedi, vrijedi da je
2 = r2 - OA2 , r 2 = x2 + y2 + z 2 ,
gdje su
OA = lx + my + nz ; i l2 + m2 + n2 = 1
y2 + z2
dm
x O
x y
y
Slika 29. Uz definiciju dinamikog momenta tromosti
gdje su l, m, n kosinusi kuteva prema osi Oa, a x, y, z koordinate mase m i.

Uvodei nadalje, da je na primjer, da se umjesto male mase m radi o
infinitezimalnim veliinama masa d m, tada e vrijediti da aksijalni moment
tromosti s obzirom na os x umjesto sumacije dobiva integral, pa je
definicija aksijalnog momenta tromosti
2
Jx = ( y + z 2 )d m
(m)
ostali aksijalni momenti tromosti oko osi y i z, definirani su na analogan

nain. Druga vrsta dinamikih momenata tromosti po definiciji je
J xy = x y dm
( m)
tzv. centrifugalni moment tromosti. S obzirom da se zaokretanjem osi u prostoru

kako je prikazano na slici 30. mijenjaju vrijednosti ovako definiranih veliina,
kaemo da se one transformiraju.
K
h
dm

M
r

O y
Slika 30. Uz izraunavanje momenta tromosti za ope poloenu os
No s obzirom, da su zakonitosti tog transformiranja linearni, onda tu

transformaciju nazivamo linearnom transformacijom. i kako se radi o
transformacijama fizikalnih veliina, onda je tu rije o tzv. tenzorskim
veliinama. U tenzorskih su veliina linearne transformacije odreene
jednadbama
J0 = Jx l2 + Jy m2 + Jz n2 - 2 Jxy l m - 2 Jxz lm - 2 Jyz mn (

4)
Iz prikazanog izraza vidimo da moemo izraunati moment
tromosti za neku os Oa, ako su nam poznati aksijani i centrifugalni momenti
tromosti i kutevi to ih os Oa zatvara s osima x, y, z. Svakako treba spomenuti,
da u primjeru kada su centrifugalni momenti tromosti jednaki niticama, da
aksijalni momenti tromosti poprimaju svoje najvee, odnosno najmanje
vrijednosti, pa ih u tom primjeru nazivamo glavnim momentima tromosti.
Zanimljive su i promjene vrijednosti momenat tromosti u onim primjerima, kada
im se osi pomiu paralelno samim sebi. Tako primjerice ako je prema slici 32.
poznat aksijalni moment tromosti za os Ss
zS
z
dm
S yS
xS
O y
B
Slika 31. Uz Steinerovo pravilo
onda se lako moe pokazati, da e moment tromosti za paralelnu os x biti

jednak
J x = J xs + m d 2 .
koji izraz nazivamo Steinerovim pravilom ili pravilom o paralelnom pomaku

osi. U ovom su izrazu Jx aksijalni moment prema osi x, JxS moment tromosti
za os to prolazi sreditem masa tijela , m je masa cijeloga tijela i napokon d
udaljenost izmeu paralelnih osi. Na potpuno se analogan nain moe pokazati
da vrijedi slino pravilo i za centrifugalne momente tromosti, u kojem je
primjeru emo imati
J xy = J xyS + m a b
s tim da su u ovom izrazu Jxy centrifugalni moment tromosti za osi koje su

paralene osima xS, yS i koje prolaze sreditem masa tog tijela, a JxyS sredinji
centrifugalni moment tromosti u odnosu na spomenute osi, m je masa tijela, a
veliine a i b su udalenosti medu paralenim osima.
Da ne ulazimo dalje u matematika razmatranja koja se veu na

transformacije momenata tromosti, spomenut e se, da je za pravilna
geometrijska tijela dosta jednostavno izraunavati dinamike momente tromosti
prema osima koje se postave primjerice u sredite masa. Radi toga da bi smo
mogli izraunati dinamiki moment tromosti ispruene ljudske ruke posluiti
emo se nekim pojednostavljenim modelima prikazanim na slici 32.
Utvrivanje modela ispruene ruke
Skladno s definicijom inercijskog tenzora koji ima est razliitih

sastavnica, ruka se moe smatrati jednim zatvorenim prostorom, kojega
integracija zahtijeva poznavanje njegovih granica i raspodjele masa. Sasvim je
razumljivo da iz praktinih razloga moemo uvesti odreena geometrijska
pojednostavljenja oblika, kako je prikazano na slici, gdje se aka predoava kao
paralelepied, dok su podlaktica i nadlaktica pretpostavljeni kao dva cilindrina
tijela.
Dimenzije su elemenata ruke uzete iz izraunate tablice antropomjera koje

su prema Rudanovim preureene primjenom metode Donskog i Zacijorskog i
potvrene harmonijskom metodom Muftia.
Slika 32. Modeli ispruene ruke koji su posluili za izraunavanje

momenata tromosti.
Na slici 32. su prikazana etiri razliita modela b), c), d) i e), u kojih
je slinost u tome to su pretpostavljeni kao tapovi. Model f) ima
pretpostavljene koncetrirane mase u sreditima masa segmenata. Napokon
model h) ruke sa zatvorenom akom je pretpostavljen kao tap stalnog

presjeka.
Moment tromosti za cilindrini tap duine L stalnog presjeka s obzirom

na okomitu os na njegovu duinu koja prolazi sreditem masa je
m L2
J yS = J zS =
12
Meutim, primjenom Steinerova pravila, lako je izraunati moment

tromosti s obzirom na os koja je paralelna s osi kroz masite a prolazi krajem
tapa pa u takvom je primjeru
m L2
Jy =
3
Za ovako izabrane modele su izraunati dinamiki momenti tromosti s

obzirom na os z, koja se nalazi u ramenom zglobu ruke.
Kako se iz slike modela vidi aku smo pretpostavili paralelepipedom, sa

stranicama a, b i l . eli li se utvrditi utjecaj polpaja ake prikazan u slikama b,
c i d , tada se primjenom Steinerova pravila mogu odrediti momenti tromosti za
os y pomou izraza
ML2 ML2
J yb ) =
12
(
m 2 2
)
b + l + 12 L +2
12
=
m
12
K1 +
3
2
ML2
J yc ) =
12
(
m 2
)
a + l 2 + 12 L2 +
ML
3
=
m
12
K2 +
3
2
ML2
J yd ) =
12
(
m 2
)
b + 4l 2 + 12 L2 +
ML
3
=
m
12
K3 +
3
Koeficijenti K1, K2 i K3 za odraslu muku osobu iz skupine od 70

percentila su izrainati i imaju vrijednosti:
K1 = 5, 4301
K2 = 5, 4235
K3 = 5, 5318
da su momenti tromosti odgovarajuih osoba od 70% za modele b),

c) i d) kako slijedi
Iyb = 0,626 kg m2
Iyc = 0,62574 kg m2
Iyd = 0,6302 kg m2
Zatim je izraunat moment tromosti za uniformni tap duljine (L + l ) skladno s

modelom a), pa je
Iy = m (L + l )2 /3 = 0,810 kg m2
Napokon je izraunat model ruke uniformnog tapa duljine L, koja odgovara

duini ruke sa zatvornom akom, tako da je u tom primjeru
Iy = mL2 /3 = 0,962615 kg m2 .
U ovom kratkom prikazu izvedenom na veoma jednostavan nain, smo

utvrdili jednu veoma vanu injenicu, da relativno zakretanje modela ake u
odnosu na os z ima mali, zanemariv utjecaj na veliinu momenta tromosti s
obzirom na os u ramenom zglobu.
Na kraju ovog izlaganja zanimljivo je prikazati na koji se nain mijenjaju

veliine dimamikih momenata tromosti s obzirom na os to prolazi ramenom a
u funkciji raspodjele po spolu i statistikoj raspodjeli po percentilima. Na slici
33. prikazani su po tri razliita postupka izraunate veliine momenata tromosti
za muke subjekte skladno s tablicom 17.
1.1
Moment tromost
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0% 20% 40% 60% 80% 100%
Percentili
Slika 33. Grafiki prikaz promjena dinamikim momenta tromosti razliitih

biomehanikih modela ruke. Gornja krivula je odreena primjenom
izraza m l 2/3, srednja s izrazom mL2/3 i napokon donja krivulja
s izrazom mc2/3.
U zakljuku ovog dijela moemo rei, da je utjecaj relativne prostorne

orijentacije ispruene ake na veliinu momenta tromosti za os to prolazi
ramenim zglobom neuviva, jer u rezultatu na veliinu momenta utjee sa svega
oko 1%. Ako ruku promatramo kao tap jednakog presjeka, uzimajui u obzir i
duinu zatvorene ake, tada je moment tromosti oko 23% vei od primjera
izraunatih prema modelima a), b) i c).
U slijedeim tablicama 17. i 18. prikazan je pregled statikih i dinamikih

antropometrijskih znaajki za ispruenu ruku, podijeljenih prema spolu i
percentilskim skupinama za nau populaciju.
Tablica 17. Statike i dinamike antropomjere za ispruenu ruku

(mukarci)
Veliina Percentili
5% 25% 50% 70% 95%
Stojea visina u mm 1592 1620 1648 1724 1801
Duina nadlaktice u mm 288 303 316 278 341
Duina podlaktice umm 241 260 270 278 298
Duina ake u mm 179 180 181 180 182
l - duina ruke u mm 708 743 767 784 821
a udaljenost teita nadlaktice, mm 129.5 163 146.6 153.4
142.1
b udaljenost teita podlaktice, mm 391 414 448.8 468.4
431.4
c udaljenost teita ake, mm 595 670.5 706.1
629.5 652.8
L - duina ruke sa zatvorenom 622 653 674 689 720
akom
Masa nadlaktice u kg 1.53 1.76 1.96 2.17 2.57
Masa podlaktice u kg 0.913
1.05 1.15 1.295 1.534
Masa ake u kg 2.793
3.208 3.529 3.957 4.678
Masa cijelog tijela u kg 56.5 64.9 80.2 95.0

71.5
Dinamiki momenti tromosti oko
osi u ramenom zglobu u kg m2
m l2 / 3 0.465 0.589 0.810 1.053
0.692
2
mc /3 0.322 0.423 0.592 0.778
0.502
2
mL /3 0.360 0.456 0.626 0.809
0.5348
Tablica 18. Statike i dinamike antropomjere za ispruenu ruku (ene)

Veliina 5% 50% 70% 95%

25%
Stojea visina u mm 1468 1531 1572 1617 1684
Duina nadlaktice u mm 263 280 290 298 315
Duina podlaktice u mm 222 232 242 252 267
Duina ake u mm 155 164 166 180 193
l - duina ruke u mm 640 676 698 730 775
a - udaljenost teita nadlaktice, mm 118 125 130 134 142
b - udaljenost teita podlaktice, mm 356 379 393 406 429
c - udaljenost teita ake, mm 542 572 593 619 653
L - duina ruke sa zatvorenom 562 594 613 641 681
akom, mm
Masa nadlaktice u kg 1.40 1.54 1.68 1.90 2.26
Masa podlaktice u kg 0.84 0.92 1.00 1.13 1.35
Masa ake u kg 0.32 0.35 0.38 0.43 0.51
Masa cijelog tijela u kg 52.0 57.0 62.0 70.2 83.5

Dinamiki momenti tromosti oko
osi u ramenom zglobu u kg m2
m l2 / 3 0.352 0.434 0.503 0.624 0.835
m c2 / 3 0.250 0.307 0.359 0.450 0.588
m L2 / 3 0.269 0.330 0.383 0.475 0.637
Model noge
Za izbor modela dijelova noge za koje treba izraunati dinamike

momente tromosti prouene su etiri mogunosti koje su prikazane na slici 34.
U prvom su obliku bile zamiljene koncentrirane mase u sreditima masa, zatim
je razmotrena noga kao sklop dvaju cilindera razliitih promjera, potom kao
cilindar jednake debljine i na poslijetku kao dva cilindra kojima se na donjem
kraju nalazi skoncentrirana masa stopala.
Slika 34. etiri razliita modela noge
Uz etvrti tj. posljednji od modela sa slike 34. treba napomenuti da je on

proistekao iz jedne analize u kojoj je stopalo bilo analizirano kao jedan
ekscentrian paralelepiped. Meutim, slino kao i kod ruke, gdje je utjecaj ake
na dinamiki moment tromosti neuvaiv, tako i u noge se stopalom, u
ekstendiranom stanju nasuprot normalnom moment tromosti s obzirom na osi
smjetene u glavici bedrene kosti, veoma malo mijenjaju.
U gornjoj su slici 34. prikazani anatomski i antropoloki podaci za muku
osobu iz skupine 70%, a s obzirom na os y to prolazi sreditem glavice bedrene
kosti. Momenti tromosti za flektirano i isprueno stopalo iznose:
Ml 2
J y , fl = = 3139
, kgm2
3
Ml 2ekst
J y ,ekst = = 3,324 kgm2
3
I u primjeru modela noge su pomou Rudanovih podataka o antropomjerama

nae populacije prilagoenih prema metodi Donskog i Zacijorskog izraunati su
dinamiki momenti tromosti cijele noge za oba spola i pet faktora statistike
raspodjele. Rezultati su prikazani u tablici 23.
Tablica 19. Dinamiki momenti tromosti dijelova noge i noge u kg m2

Percentili 5% 25 % 50 % 70 % 95 %
(mbed lbed ) / 12
2
Mukarci 0,130 0,156 0,181 0,226 0,223

ene 0,099 0,119 0,139 0,170 0,222
(m 2
pot l pot ) / 12
Mukarci 0,028 0,032 0,038 0,045 0,062
ene 0,020 0,024 0,029 0,036 0,045
Jy,fleks
Mukarci 1,916 2,188 2,527 3,139 3,974
ene 1,432 1,682 1,956 2,388 3,025
Jy,ekst
Mukarci 2,042 2,311 2,665 3,324 4,330
ene 1,512 1,744 2,059 2,520 3,188
Model trupa
Trup se uobiajeno dijeli u tri dijela, i to na gornji, srednji i donji. Duine

tako podijeljenog trupa su takoer odreene iz harmonijskih odnoaja, a u
skladu s regresijskom metodom Donskoga i Zacijorskoga, pa su tako odreene i
pripadajue mase za tako podijeljen trup. Uz ovo je zanimljivo primjetiti, da
postoje najvee razlike izmeu mukog i enskog tijela, upravo u trupu. Ove
se razlike u tonim analizama moraju uzimati u obzir.
S druge pak strane, kako se u analizama gibanja koje emo mi provoditi

ne pretpostavlja savijanje trupa, to se on moe zamisliti kao cjeloviti eliptiki
cilindar u kojega je donji dio zasjeen kosim plohama kako je prikazano na slici
35. Referentna os y, s obzirom na koju se postavlja dinamiki moment tromosti
radi razlika u gustoi trupa, nalazi se na
Slika 35. Geometrijska tijela s kojim modeliramo tijelo
priblinoj udaljenosti, koja odgovara 0,15 od ukupne visine subjekta, mjereno

od meunoja prema gore, uz pretpostavku da ukupna duina trupa iznosi
priblino 0,309 od ukupne visine. Prema tome je sredinji moment tromosti s
dovoljnom tonou definiran sa
(
J yS = m 0.08333 l2tr + 0,25 b2 )
J xS = m ( 0.08333 l 2
tr + 0,25 a )
2
I zS = 0,25 m ( b2 + a 2 )
gdje je masa m = 0,43 do 0,44 od ukupne mase tijela. Ova se priblinost

objanjava injenicom, da je masite trupa vrlo blizu masitu cijeloga tijela, koje
mijenja svoj poloaj za vrijeme gibanja, te je u takvom primjeru tzv. Steinerov
dodatak koji nastaje redukcijom relativno malen. Zakljuujemo iz toga, da je
utjecaj trupa glede paralelnog pomaka osi kroz njegovo masite na masite
cijeloga tijela, a time i na ukupni dinamiki momet tromosti neuvaiv.
Prema podacima Rudana uz primjenu regresijske metode Donskoga i

Zacijorskoga, te uz odgovarajui odabir harmonijskih veliina i kanona osam
visina glava utvrenu su za nau populaciju slijedee veliine prikazane u tablici
20.
Tablica 20. Momenti tromosti trupa s obziron na teinu y os, u kgm2

Veliina Percentili
5% 25 % 50 % 70 %
95 %
Duina trupa - 525 535 543 569 594
mukarci 484 505 519 534 544
ene, u
mm
Masa trupa - 24,6 28,2 31,07 34,85 41,28
mukarci 22,6 24,8 27,03 30,05 36,30
ene, u
kg
Dinamiki momenti tromosti trupa obzirom na osy u kgm2
raunato prema odreenom izrazu za JyS
mukarci 0,565 0,673 0,763 0,940 1,210
ene 0,441 0,527 0,607 0,725 0,895
Dimenzije pretpostavljenih tjelesnih segmenata su zavisne o izabranoj

visini i spolu modela, a time i od segmentalnih masa za takav model. Radi
ovoga je dimenzije mogue podijeliti u dvije glavne podskupine i to primarnu i
sekundarnu skupinu. Primarne dimenzije ovise od linearnih dimenzija koje su u
skladu s harmonijskom podjelom i kanonom od osam duljina glava. Sekundarne
dimenzije ovise od primarnih dimenizija, ali zavisno od kojeg dijela, jer srednja
gustoa varira u rasponu od 1,1 (trup) do 1,25 kg/dm3 ( glava i udovi ).
Na slici je prikazan model odraslog mukarca s iskazanim

antropmetrijskim
veliinama kao postotak ukupne visine stojeeg subjekta.
Slika 39. Prikaz modela stojeeg subjekta.
Na poslijetku se moe jo spomenuti da postoji uoljiva razlika izmeu

mukih i enskih segmenata, a naroito u podruju grudi i bokova. Skladno s
tom uoljivom razlikom raspodjele masa u ena , posveuje tome posebna
pozornost u generiranju oblika segmentalnih modela.
Ovo je modeliranje zahtijeva neto sloeniju matematiku formulaciju od

modela zamiljenih kao cilindrina tijela.
Odreivanja promjena dinamikih momenata tromosti

u zavisnosti od promjene poloaja tijela
Prof. dr Ivo Ruszkowski, za kojega se slobodno moe rei da je ocem

biomehanike u nas, napisao je knjigu s naslovom Biomehanika normalnog i
poremeenog hoda u kojoj je djelomino suraivao i autor ove knjige.
Naalost u to doba nismo jo posjedovali raunala, pa su svi nai pokuaji ostali,
s mehanikog stajalita opisivanja gibanja dosta nedovreni.
Te dvije vane biomehanike zadae ljudske propulzije, barem to se tie

njihove biomehanike strane danas su postale sasvim pristupane i to upravo
utemeljenjem na prethodno spominjanim postupcima i podacima.
Analiza ovog postupka poinje s unoenjem podataka o odreenim

poloajima karakteristinih toaka ovjekova tijela u gibanju. U prvom smo
koraku razvili postupak na temelju mjenja spomenutih karakteristinih toaka iz
snimaka hoda i tranja to ih je poetkm stoljea napravio pomou filmske
kamere Mybridge. Ovaj znameniti autor je moe se rei bio jedan od pionira
opisivanja ljudskih pokreta, i dan danas je u mnogim krugovima, naroito
dizajnerskim poznat i priznat. Podaci su o poloajima toaka bili uzimani
redeoslojedno iz fotografija filmskog snimka hodanja i tranja, i to uvijek na isti
nain. Temeljem tako utvrenih podataka koordinata kreiran je program za
izraunavanje sredita masa segmenta tijela kao i zajednikog sredita masa
tijela. Iz tako odreenih podataka utvrena je iana forma animirane konture
subjekta, putem koje se je kreiralo prikazivanje gibanja modela.
Primjer izraunavanja
Zadatak se sastoji u tome, da se prema zadanim fotografijama koje

predoavaju filmske snimke skoka odrasle ene preko prepreke, prvo odrede tzv.
"iani modeli" svake snimljene faze. Na slici 40 a. su prikazane fotografije
skoka, a na slici 40 b. odgovarajui iani modeli u proizvoljno izabranom
mjerilu. U prikazanom je primjeru enski subjekt imao masu od 61,5 kg i
ukupnu stojeu visinu od 175 cm.
Slika 40 a i b. a) Prikaz fotografija snimljenog skoka; b) Odgovarajui

iani modeli izraeni prema snimljenim fotografijama.
Primjenom je regresijske metode Donskoga i Zacijorskoga uz primjenu

regresijskih koeficijenata iz tablice 4 za ene, a za zadane vrijednosti ukupne
mase i stojee visine izraunato je slijedee:
Tablica 21.
Oznaka i naziv dijela tijela masa u kg gustoa u kg/cm3 Obujam u cm3

1. Glava i vrat 4.953 1.11 10-3 4.462 103
2. i 3. Nadlaktica 1.679 1.07 10-3 1.569 103
4. i 5. Podlaktica 0.887 1.12 10-3 788.89
6. i 7. aka 0.336 1.55 10-3 290.90
8. Gornji dio trupa 9.219 9.6 10-3 9.604 103
9. Srednji dio trupa 8.919 1.1 10-3 8.108 103
10. Donji dio trupa 7.292 1.03 10-3 7.08 103
11. i 12. Natkoljenica 8.815 1.05 10-3 8.395 103
13. i 14. Potkoljenica 3.069 1.09 10-3 2.816 103
15. i 16. Stopalo 0.841 1.09 10-3 767.58
Oznake od 1. do 16. su kasnije koritene umjesto naziva dijela tijela.
Znai ukupna e masa tijela biti jednaka zbroju svih 16 masa dijelova
tijela, tj. imamo da je
16
mi =61.63kg .
i =1
U slici 41. prikazan je jedan odabrani primjer ianog modela s

odgovarajuim koordinatnim sustavom xz. U model su ucrtana odgovarajua
masita segmenata, koja su utvrena prema tablici 11. Za izradu cijelog zadatka,
taj se postupak treba provesti za svaku fazu skoka tj. na svih osam crtea
ianog modela. Rezultati su tog postupka prikazani u odgovarajuim tablicama,
koje slijede.
Slika 41. iani model faze 5.
Koordinate x iS i ziS masita svakog dijela tijela za svaku sliku ianog modela
Tablica 22. Koordinate xiS masita dijela tijela u redoslijednim fazama

skoka
Naziv dijela 1 2 3 4 5 6
1. 31.5 38.5 43.75 42 52.5 54.25
2. 35 21 21 19.25 29.75 40.25
3. 17.5 49 42 38.5 42 29.75
4. 52.5 28 29.75 26.25 31.5 42
5. 22.75 71.75 68.25 56 54.25 24.5
6. 57.75 49 45.5 43.75 43.75 52.5
7. 40.25 85.75 84 73.5 73.5 31.5
8. 26.25 31.5 31.5 22.75 35 43.75
9. 26.25 29.75 26.25 19.25 33.25 43.75
10. 26.25 28 21 14 26.25 42
11. 43.75 43.75 38.5 28 35 45.5
12. 31.5 31.5 35 28 38.5 52.5
13. 31.5 31.5 35 28 38.5 52.5
14. 43.75 59.5 66.5 56 54.25 45.5
15. 38.5 68.25 82.25 77 73.5 63
16. 31.5 15.75 15.75 17.5 49 78.75
Tablica 23. Koordinate ziS svakog dijela tijela u redoslijednim fazama skoka
Oznaka dijela 1 2 3 4 5 6
1. 166.25 192.25 201.25 203 192.5 175
2. 141.75 161 178.5 185.5 169.75 147
3. 138.25 171.5 178.5 182 166.25 154
4. 143.5 143.5 192.5 168 150.5 129.5
5. 117.25 175 171.5 162.75 148.75 133
6. 155.75 143.5 154 166.25 147 122.5
7. 113.75 189 178.5 71.75 150.5 129.5
8. 140 164.5 182 185.5 166.25 147
9. 122.5 143.5 166.25 175 150.5 129.5
10. 105 129.5 147 159.25 133 106.7
11. 85.75 120.75 140 147 101.5 70
12. 70 94.5 122.5 147 107 77
13. 66.5 105 122.5 122.5 70 31.5
14. 31.5 52.5 96.25 129.5 80.5 36.75
15. 43.7 36.75 105 112 45.5 70
16. 5.25 21 77 112 52.5 17.5
Koordinate masita za svaku redoslijednu sliku izraunavamo pomou

izraza
16 16
xSi , j mi zSi , j mi
i =1 i =1
xSj = 16
i zSj = 16
mi mi
i =1 i =1
gdje su indeksi i - broj segmenta, a j broj slike.
Dinamike momente tromosti segmenata od 1 do 16, s obzirom na os y

raunamo prema izrazima koji su prikazani na poetku ovoga poglavlja, pa je u
naem primjeru izraunato
Tablica 24.
JyS , kgcm2
1. 293.24
2. 149.83
3. 149.83
4. 48.45
5. 48.45
6. 7.187
7. 7.187
8. 471.57
9. 400.16
10. 311.35
11. 1216
12. 1216
13. 467.51
14. 467.51
15. 29.29
16. 29.29
Reducirani moment tromosti cijeloga tijela na njegovo masite s obzirom na os y

koja stoji okomito na ravninu gibanja, za svaki poloaj tijela odreuje se
Steinerovim pravilom
16
{ [( ) ( ) ] }
J S , j = J yi + x S1, j x Si , j 2 + z S1, j z Si , j 2 mi ,l .
i =1
Za odgovarajue faze skoka sredinji su dinamiki momenti tromosti

slijedei
1 2 3 4 5 6 7 8
JSyj 9.47 1.03 7.01 5.05 9.32 1.196 1.02 8.654
104 105 104 104 104 105 105 104
Dinamicki moment tromosti,
120000
110000
100000
90000
kgcm2
80000
70000
60000
50000
40000
0 0.1 0.2 0.3 0.4
Vrijeme, s
Slika 42. Grafiki prikaz zavisnosti promjene sredinjeg

dinamikog
momenta tromosti s obzirom na os yS u zavisnosti od vremena
5. KOMPJUTERIZIRANA ANTROPODINAMIKA
5. 1 O P E N I T O
Velik broj raunanja prikazanih u prethodnom primjeru, koja se moraju

ponavljati kako u primjeru izraunavanja prvo segmentalnih dinamikih
momenata tromosti, zatim njihovo reduciranje na sredite masa tijela, koji su u
gibanju prouavanog subjekta mijenjaju u zavisnosti od konfiguracije tijela,
nosi pored moguih grijeenja u raunu i potrebu za dugotrajnim raunanjem.
Ovakova je situacija bila klasinim poticajem da se zadatak prilagodi

raunalu. Meutim, naalost nije sve samo u formiranju odgovarajeg programa.
Bilo je zato potrebno automatizirati i pripremu ulaznih podataka, koji takoer u
odreivanju zahtijevaju dosta vremena.
Taj se zadatak rijeava pomou posebne opreme, koja se sastoji od etiri

videokamere koje imaju infracrvene reflektore, i koje su spojene s posebno
izgraenim raunalom ELITE za procesiranje podataka, koji se utvruju prema
poloajima markera to se stavljaju na tijelo ispitanika.
U polju se snimanja prvo izvri kalibracija markera, koji se postavljaju na

mjesta ije su nam tone koordinate poznate, oznaavajui tako karakteristine
statike toke.
Spajanjem ovog programa s antropolokim programom MOMIN i

GRABCOM, kao i drugim programima koje trenutno imamo razvijene otprije,
stvorena je mogunost pridruivanja animiranih kontura odgovarajuim
dinamikim znaajkama. tovie primjenom mjerenja pomou ELITE sistema,
sada smo u mogunosti da izravno iz mjerenja hoda ili tranja odredimo i
animirane modele zajedno s njihovim dinamikim karakteristikama.
Primjer postavljanja odgovarajuih markera na karakteristine toke

ovjeka je prikazano na slici a u slijedeoj su tablici dati brojevi i nazivi toaka.
U ovom je primjeru privreno na istraivani subjekt 9 markera i to na slijedei
nain:
Slika 43. iani model subjekta s oznaenim brojevima karakteristinih toaka
Registracija podataka
Mjerenje je antropomjera na skupinama od 120 mukih i 120

enskih subjekata provedeno u Laboratoriju za dinamiku strojeva Fakulteta
strojarstva i brodogradnje Sveuilita u Zagrebu.
Prije mjerenja je sistem ELITE bio kalibriran u prostoru od 180 x

180 x 150 cm. Svi su ispitanici bili snimani u njihovom radnom volumenu.
Snimanje je bilo vreno u mirujuem stavu kao i u nekim tipinim pokretima.
Prvi je korak snimanja bio u utvrivanju poloaja karakteristinih toaka u
temeljnom antropolokom stavu. Svaki je ispitanik bio sniman po tri puta. Za
vrijeme snimanja ispitanici su stajali na tzv. Kistlerovoj ploi kojom se je
mjerila njihova teina. Snimke takovih poloaja koje se pojavljuju na ekranu
raunala su prikazane na slici 44.
Slika 44. iani modeli koji opisuju pokret subjekta

utvreni putem ELITE sistema.
Nakon statikih snimaka zabiljeene su takoer i snimke nekih

jednostavnih pokreta, kojih su rezultati pokazani na slici 44.
Sve su zabiljeene vrijednosti kroz ELITE transformirane u programe

METLAB i MOMIN u raunalo, gdje su bile izraunate sve dinamike znaajke,
kao to su segmentalna sredita masa, sredete masa cijelog tijela, dinamiki
momenti tromosti svakog segmenta i napokon sredinji dinamiki moment
tromosti reduciran na sredite masa cijelog tijela.
Opisana metoda i njezine mogunosti ine bazu antropodinamikih

podataka, koja je veoma korisna i praktino uporabiva za sve vrste
biomehanikih i ergonomijskih analiza.
5. 2 OPI PRIMJER PROSTORNOG GIBANJA SUBJEKTA
Da se prikae sloenost ovakovog pristupa, odluili smo se za

veoma saet prikaz cijele metode, premda ona zahtijeva dobro poznavanje
mehanike i njenih metoda.
Proirenjem zadae na praenje gibanja ovjeka u zraku, kakva

se gibanja zbivaju u raznovrsnim sportovima, zahtijeva u mjerenju uporabu sve
etiri infracrvene kamere ureaja ELITE. U ovakovom su primjeru redoslijedne
konfiguracije zamiljene kao smrznute, tako, da se svaka redoslijedna
konfiguracija promatra kao kruto tijelo, koje tada ima est stupnjeva slobode, za
koje se odreuju dinamiki momenti tromosti s obzirom na koordinatni sustav
koji putuje zajedno sa skakem.
Usvojimo li tako zamiljen model, tada nam ne trebaju tzv. nutarnji

dinamiki momenti tromosti, jer se dinamike znaajke mogu opisati putem
vanjskih momenata tromosti. Tipian primjer opeg prostornog gibanja je skok
klizaa na ledu. Biomehaniki je model konstruiran od 11 segmenata i ima, kako
se to kae, 22 rotacijska stupnja slobode gibanja.
Inercijske se znaajke segmentalnih masa izraunavaju na temelju prije

spomenute metode Donskog, Zacijorskog i Muftia. Za tako prireen model se
postave odgovarajue jednadbe gibanja na temelju kojih je simulirana
procedure rotacije ispitanikova tijela pod odreenim uvjetima. Obzirom da bi
takav sistem tijela u gibanju bio neodreen, dopunski se podaci utvruju
metodama mjerenja pomou ureaja ELITE.
Mjerni su rezultati pored putanje, brzina i poloajnih karakteristika

toaka skakaa sadrali i prikaz promjena konfiguracije tijela. Ovi su se
rezultati nakon toga iskoristili za izraunavanje putanje sredita masa skakaa,
kao i promjena dinamikih momenat tromosti uz odgovarajue poloaje.
Takoer su bili izraunati i Eulerovi kutevi referentnog dijela tijela (gornjeg
dijela trupa) i odgovarajue kutne brzine segmenata tijela.
Vremenske se promjene segmentalnih Eulerovih kuteva mogu odrediti

integracijom sustava diferencijalnih jednadbi. U promatranom su se primjeru
tako izraunate vrijednosti izvanredno podudarale s rezultatima mjerenja, to je
potvrdom da se izabrana metoda simulacije moe uspjeno koristiti u slinim
studijama gibanja. Ako se sredite masa izabere za referentnu toku tada su
promjene kinetikog momenta
d Kc / d t = Mc ,
gdje je K kinetiki moment koji je definiran kao
Kc = rCA x vCA dm
s tim da je Mc je zbroj svih vanjskih momenata oko sredita masa.
Skladno s Chalesovim teoremom, gibanje se tijela moe izraziti s

translacijom sredita masa tijela i rotacijom tijela oko tzv. trenutne osi rotacije
tijela. Sustav jednadbi takvog translacijskog gibanje se moe rjeavati
nezavisno. U rotacijskim se jednadbama javlja zavisnost rjeavanja od kutne
brzine vektora pri njihovoj derivaciji, pa u u takvom primjeru postoji zavisnost
od trenutnih komponenata momenta tromosti I(t). Ako je takva zavisnost
I(t) poznata, za svaki mogui trenutak, tada je mogue odrediti kutni poloaj
izmeu pominog i nepominog kordinatnog sustava pomou metode numerike
integracije datih jednadbi. Meutim, kako funkcije ovise preteno od relativnog
poloaja svakog segmenta, to onda moe biti predmetom optimalizacije itavog
skoka, to i jest krajnja namjera ovakove analize.
Na poslijetku ovog dijela izlaganja treba svakako spomenuti i jedan od

najsloenijih zadataka, tj. sintezu gibanja temeljenu na dinamikim znaajkama
modela. Ovaj se zadatak odnosi na tzv. optimalizaciju funkcije I(t) s namjerom
da se utvrde bolji rezultati promatranog portskog pokreta. Mogui put za
rjeavanje ovog zadatka je u primjeni tzv. CAD sistema (Computer aided
design), to iz samog naziva proistjee dizajnerskom zadaom.
Jedan od takvih programa jest ADAMS ( Automatic Dynamic Analysis of

Mechanical Systems) koji je integralni dio u CAD/CAM (Computer Aided
Manifacturing) sistema BRAVO 3 to ga je kreirala firma Schlumberger Co. U
tom programu je mogue dizajnirati ljudsko tijelo pomou krutih elemenata.
U rjeavanju se ovim putem dodaju podaci o gustoi elemenata preko

vanjske granine povrine tijela. Ulazni se podaci automatski procesiraju u
obliku definiranih dinamikih znaajki i mogue je pripremiti odgovarajui
rutinski program kojim se odreuje reletivni poloaj svakog segmenta udova,
glave i trupa. U ovakovom primjeru je optimalizacija mnogo laka, jer se
procedura variranja parametara obavlja automatski.
Uporabom spomenutog programa takoer je mogue simulirati razliite

efekte uvjetovane poremeajem u okoliu (npr. otpor zraka gibanju), tako da
rezultati budu realistiniji.
6. METODE ANALIZE RADA OVJEKA

6. 1 UVOD
Ljudski rad i njegovo poimanje jest izrazit primjer ljudske djelatnosti,

koja se moe razmatrati kao zadaa ergonomije i biomehanike istodobno.
Pristupajui primjeni zadaa tih dvaju, nazovimo ih ovdje uvjetno disciplina,
svakako je potrebno spomenuti neke ideje koje se odnose na rijei biomehanika i
inenjerstvo. Ova dva pojma stoje u meusobno vrstoj vezi u praktinom
smislu.
Poznato je da se inenjerstvo smatra gotovo umjetnikim zanimanjem

primjene znanosti u najboljoj tehnikoj pretvorbi prirodnih izvora materijala i
energije u dobrobit ljudi. Na isti se nain moe i "bioinenjerstvo" razmatrati
kao relativno novo podruje u kojem se na inenjerski nain, kao posebna
zadaa uveava znaenje funkcije ljudskog (ili bilo kojeg drugog ivog) bia,
takoer u smislu poboljanja ivota. Vrlo je slina i sudbina pojma
"biomehanike", kojim se esto podrazumijeva primjena mehanike u biologiji ili
na ive sustave takoer openito. U takvim se pojednostavljenim tumaenjima
ne uzima u obzir ono, to ini biomehaniku razliitom od doslovne primjene
mehanike na ive sustave. Razlika, koja biomehaniku ini samostojnom je u
ukljuivanju pojma volje za zbivanje gibanja. Time uz mehaniku, koja se odnosi
na ive sustave, nuno ukljuujemo i psihofiziologiju kao narazdvojni element te
discipline, ime ona poprima svojim velikim dijelom sasvim drugaije znaenje
naspram, nazovimo to iste mehanike.
Svakako je uz ovo zanimljivo spomenuti, da Newton u svojoj Prirodnoj

filozofiji (1867.) pisao izmeu ostalog i slijedee: ".... izvjesni prepredeni duh,
koji je raspren i lei u svim tijelima, uzrokuje pobude svih osjeta, pa se tako
dijelovi ivotinjskih tijela gibaju na zapovijed volje, radi vibracija tog duha, a
kroz uzajamno irenje du ivanih vlakanaca od izvanjskih osjetilnih organa
prema mozgu, a iz mozga prema miiima,....."
Pored spomenutoga, postoji jo jedna potekoa u primjeni mehanike na

ive sustave, a to su esta pojednostavljenja njezine primjene. Ta
pojednostavljenja gotovo uvijek dovode do sutinskih promjena u razumijevanju
stvarnih zbivanja. Naravno je, da se pojednostavljenja u razliitim prigodama
tumaenja uvode radi izbjegavanja potekoa na koje se nailazi u rjeavanju
zadaa, pa je upravo radi ispravnog spoznavanja gotovo uvijek potrebno biti
jako oprezan. Tako se primjerice esto ini prihvatljivim, da se gibanje ovjeka
smatra istim mehanikim zadatkom, ali se odmah moramo zapitati to initi s
takvim razultatima, ako iskljuimo ljudsku volju? I kako onda definirati ljudsku
volju u zajednitvu s ljudskim gibanjem?
Iz reenog se moe zakljuiti, da je primjena biomehanike na gibanje

ovjeka ipak jedna zasebna vrsta mehanike u kojoj se esto mora voditi rauna o
psihofiziolokim znaajkama. Kao primjer moe se navesti uvjebavanje
sportaa u nekoj od disciplina. Sportai se uvjebavaju na zasadi vlastite
pretvorbe volje u gotovo motoriku funkcijsku vjebu usklaivanja razina
djelujuih sila s motorikom funkcijom, koje vjerojatno pamte posebnim
meudjelujuim nainom. Gotovo isti nain, ali na neto "nioj" mehanikoj
razini ima i rehabilitacijski postupak, za one subjekte koji imaju iz nekih razloga
ivano-miini manjak za potrebe gibanja pojedinih dijelova tijela. Ovdje smo
rije "nii" stavili pod navodne znakove, mislei pri tome samo na manje
vrijednosti sila u apsolutnim iznosima, to i jeste djelomino neispravno, jer se u
sluaju smanjene sposobnosti, male sile po veliini mogu smatrati i vrlo velikim.
U zavretku ovog uvoda naglaava se da se ljudska volja u odnosu na

gibanje ovjeka, moe razmatrati kao "voljna sastavnica", dok je cilj gibanja
zajedno s "mehanikom sastavnicom" zadaa iste mehanike. Ovakvim
pristupom se moe utemeljiti slijedea bazan hipoteza: Bilo koji cilj gibanja se
moe izraziti u obliku matematikih jednadbi, koje meusobno povezuju
poopene koordinate upravljanog gibanja tijela. Ove jednadbe, pomou kojih
skladno s baznom hipotezom opisujemo cilj gibanja nazivamo programom
gibanja. Uz ovo je vano napomenuti. da je takav program nezavisan od
mehanikih zakona, meutim s mehanikoga se motrita moe zakljuiti da neki
od programa mogu ili ne mogu biti ostvareni. Drugim rijeima, ovo znai da se
primjena mehanike sa svim moguim postojeim postupcima i metodama koje
su do danas razvijene, moe koristiti ako se dokae njezina veza s biolokim i
psihofizikim mogunostima ivih sustava.
6. 2 O NEKIM POJMOVIMA IZ MEHANIKE
Meu prvim pojmovima iz mehanike treba spomenuti sile. U mehanici

silu predoavamo kao vektorsku veliinu, koja sadri pored znaajke veliine jo
i smjer ( a to je pravac i smisao) i hvatite. Nama je ovdje zanimljivo na koji
nain djeluju sile na ovjeka i u ovjeku. Meu silama koje djeluju na ovjeka
izvana su njegova teina (jer se nalazi u gravitacijskom polju) i sve druge sile
koje mogu djelovati izvana, kao na primjer radno optereenje, raznovrsni
mogui doticaji s okolicom, udarci i slino. Uz ovo se postavlja pitanje, kako
osjeamo sile koje djeluju u nama ili izvan nas? Naime, meu osjetima, kao to
su njuh, sluh, opip, vid i okus ima jo jedan, koji se esto i ne spominje a to je
osjeaj za orijentaciju. Naime, jo 1826. Je Bell, kako navodi Jokl ( ), definirao
esto osjetilo u ovjeku tzv. Miini osjet. Jokl ( ) dalje navodi, da je s
vremenom utvreno da osjetilne strukture pored miia, imaju tetive i zglobovi i
na poslijetku vezivna tkiva. To je bilo razlogom da se ime miini osjet zamjeni
pojmom osjet gibanja, to je s biomehanikog motrita daleko bolji izraz. S

druge pak strane Bastian ( ) uvodi naziv kinestezija, koji je ostao u uporabi i u
suvremenoj fiziologiji, s tim, da je danas znaenje tog pojma ipak neto
proirenije, od onog to podrazumijeva izvrenje primljenih impulsa iz miia ili
tetiva.
Slika 45. Vaganje na vagi
tovie Bastian je smatrao, da osjet gibanja jest ili moe biti proizveden od
razliitih receptora, ukljuivo opip ili vid. Na temelju takvog pristupa, opaamo
da su na taj nain upraktinom smislu osjetilne i mehanike sile mjerljivo
usporedive, pa se moe rei da voljni napor uzrokuje miinu kontrakciju ili
da je miini vlak, dakle sila, fizikalni poticaj za osjeaj gibanja. Zatvorimo li
oi i podignemo ruku uvis, mi i bez da to vidimo znamo gdje nam se nalazi ruka
u odnosu na nae tijelo. Kako mi to znamo? Najjednostavniji je oblik odgovora
na ovo pitanje, da mi to znamo preko sila, tj. putem mehanike. Na ovo je pitanje
mogue dati i sloeniji odgovor povezivanjem fiziologije i rada miia preko
ivanog sustava, te biokemijskih procesa, krvnoilnog sustava, rada plua
itd.itd.
Najjednostavniji je oblik za razumijevanje djelovanja sila na ovjeka

njegova teina. Stanemo na vagu i putem kazaljke ili nekih poluga utvrdimo
kolika nam je masa odnosno teina. A teina je sila. Ako postupak vaganja
prikaemo slikovito, kako je pokazano na slici 49. onda je ukupna rezultirajua
sila jednaka zbroju teina dijelova tijela. S obzirom da je sila vektor, onda
primjenom metoda mehanike na nekakav nain odredimo sredite masa ili
masite, i tu toku zamislimo hvatitem sile teine, kako je i prikazano na slici.
Na osloncu, tj. na mjestu veze s okolicom e se pojaviti reakcijske sile iji je
zbroj (ako mirujemo na vagi) jednak ukupnoj sili teine. Mi tu silu, premda smo
je u mehanikom smislu smjestili u masite, ne osjeamo kao nekakav pritisak
ili muninu, a to je zato jer ona u toj toki i ne djeluje na nain kako mi iz
metodolokih razloga uvodimo. Dok se nalazimo u gravitacijskom polju svaki e
na dijeli tijela koje u svojoj ukupnosti ima cjelovitu masu, biti privlaen
Zemlji nekom silom koja iznosi
d FG = dm g , N
a ukupna nam je teina

FG = M g, N
gdje su M - masa cijelog tijela, g - konstanta gravitacije.
ovjek slino kao i druga iva bia su pokretljivi mehaniki sustavi u

prostoru. U svakom obliku naeg nalaenja u prostoru uvijek postoji nekakav
oblik naeg doticaja s podlogom (Zemljom, ili bilo kakvim drugim tijelom, pa i
vodom i uzduhom). Na tim se doticajnim plotinama javljaju reakcijski tlakovi
iji je zbroj uvijek mogue predstaviti rezultirajuom silom, (bez obzira to tlak
ne mora biti jednoliko raspodijeljen), s tim da se te sile uvijek nalaze u
nekakvom odnoaju s ostalim silama koje na ovjeka djeluju. Spomenuti
odnoaj moe biti ravnoteni, ali i ne mora biti takav.
z M
FR
O y
Slika 46. Kruto tijelo u prostoru
Ako na ovjeka, dakle, djeluje skup sila, onda se jednim postupkom koji
nazivamo redukcijom sila, moe zadaa svesti na najednostavniji oblik ime se
djelovanje sila svodi na rezultirajuu silu i rezultirajui spreg sila (moment). U
takvom bi primjeru, kada bi ovjeka smatrali, u nekom stavu koji je on u stanju
zadrati svojim miiima, krutim tijelom, onda bi se on gibao translacijski u
smjeru djelovanja sile i rotirao bi oko svoje trenutne osi rotacije (smjer vektora
momenta). Meutim, ovjek nije kruta figura, ve je sastavljen od svojih
dijelova tijela koji se mogu meusobno relativno gibati jedan u odnosu na
drugoga, pa je u takvom primjeru ovjek mehaniki sustav meusobno
povezanih tijela (dijelova tijela). Iz mehanike slijedi, da jedno kruto tijelo u
prostoru moe vriti translaciju i rotaciju. Ako se ono prostorno giba, onda se u
izabranom trenutku zbivaju tri translacije i tri rotacije. Ovaj se skup veliina
naziva stupnjevima slobode gibanja.
Fxi = FRx = ma x M ix = M x = J z z
F yi = FRy = ma y M iy = M y = J x x
Fzi = FRz = ma z M iz = M z = J y y
Za opisivanje gibanja tijela u prostoru, moemo napisati est jednadbi gibanja,
i to tri za djelovanje sila ( translacijske jednadbe) i tri za djelovanja momenata
(rotacijske jednadbe). Ako oduzmemo tijelu njegove stupnjeve slobode, tj. ako
ga veemo nekim vezama s nepominom podlogom, tada se gornje jednadbe
izjednauju s niticama, pa se tada radi o statikim jednadbama ravnotee. Ovo
je sve reeno, radi razumijevanja znaenja stupnjeva slobode gibanja. Tako na
primjer ako imamo dva tapa koji su medusobno vezana jedni rotoidnim
zglobom u kojem je sprijeen aksijalni pomak, onda izmeu njih opstoji jedan
stupanj slobode gibanja. Drugi je primjer vijak i matica, meu njima postoje dva
stupnja slobode gibanja, od ega je jedan, rotacija matice oko vijka, a drugi
translacijsko gibanje matice u odnosu na vijak. Znai, promatrajui ovjeka kao
mehaniki skup tijela zanimljivo je prouiti, koliko stupnjeva slobode imaju svi
lanovi tog skupa.
6. 3 STRUKTURNA SHEMA KOSTURA OVJEKA
KAO KINEMATIKOG LANCA
Biomehanika je teorija gibanja ovjeka, tj. mirovanja i kretanja

(openito svih ivih sistema) veinom temeljena na pokusima. Ovi pokusi
obuhvaaju mjerenja pri ocjeni poloaja, brzina, ubrzanja, sila, momenata itd.,
za vrijeme razliitih pokreta. Ovdje se ukljuuje i hod ovjeka kao jedinstven
fenomen propulzije organizma, zatim sportske aktivnosti kao i pokrete pri radu.
Upravo se ovi pokusi, njihova matematika formulacija, zatim provoenje u
odgovarajue programe kojih se optimalna svojstva tebaju odrediti putem
elektronikih raunala, mogu koristiti praktino i to u ortopediji, fizikalnoj
terapiji, ergonomiji, studiju rada, kineziologiji itd. Radi stvaranja mogunosti
matematikog opisivanja gibanja uvedene su slijedee temeljne postavke:
- Organizam se ovjeka smatra mehanizmom to je sastavljen od lanova

(kostiju) koji su meusobno povezani u kinetike lance, te miinog sistema kao
pogonskog dijela tog mehanizma.
- Radi vrstoe kostiju smatrat emo ih u prvom priblienju ktuim tijelima.
- Zglobne emo veze klasificirati u tri skupine, i to:
zglobovi s jednim stupnjem slobode gibanja

zglobovi s dva i
zglobovi s tri stupnja slobode gibanja.
Izuzetak za posebna razmatranja ine zglobovi s promjenljivim brojem

stupnjeva slobode gibanja. Takav je primjer koljenski zglob ovjeka, koji u
ekstenziji ima samo jedan, a u fleksiji dva stupnja slobode gibanja.
Temeljem prethodnih postavki mogue je postaviti strukturnu shemu

kostura kao kinematikog lanca. U stvari se kostur ovjeka moe promatrati kao
skupina od jednog zatvorenog kinematikog lanca (kraljenica s grudnim
koem) i pet otvorenih kinematikih lanaca (glava, ruke i noge).
Naa su istraivanja pokazala da se moe uzeti za normalan kostur da ima

oko 250 stupnjeva slobode gibanja. U ucrtanoj su shemi na slici 47. razliito
oznaeni zglobovi s jednim, dva ili tri stupnja slobode gibanja.
Prema prikazanoj shemi ima:
zglobova s jednim stupnjem slobode gibanja
zglobova s dva stupnja slobode gibanja i
zglobova s tri stupnja slobode gibanja
Slika 47. Kinematika strukturna shema kostura ovjeka

(prilagoeno prema Fideliusu)
to je sveukupno 250 stupnjeva slobode gibanja. Od toga na ruku s ramenom

otpada 28 stupnjeva slobode gibanja, a na jednu nogu 25 stupnjeva slobode
gibanja. Znai na udove otpada 106 stupnjeva slobode gibanja to je oko 40% od
ukupnog broja stupnjeva slobode gibanja. Kraljenica ima 54 stupenjva slobode
gibanja ili oko 20% od ukupnog broja. Ostalih se 40% odnosi na zglobove
prsnog koa, vrata i glave. Vidimo, dakle, da je u kinematikom pogledu
strukturna shema ovjekova kostura vrlo visokog broja stupnjeva slobode
gibanja.
Kod nekih kinetostatikih se analiza ovaj veliki broj stupnjeva slobode

gibanja moe prema potrebi smanjiti, ali on i dalje ostaje relativno visok. Ako
primjerice razmatramo cjelovito prostorno gibanje ruke, mjereno od ramenog
zgloba, onda tak kinetiki lanac ima oko 30 stupnjeva slobode gibanja. Reeno
je oko, jer se metakarpalne kosti smatraju jedinstvenim dijelom ije pomake ne
uvaavamo.
Utvrivanje i poznavanje slobode gibanja nam je potrebno u svrhu
definicije matematike teorije sinergije pojedinih dijelova organizma.
6. 4 O VEZAMA IZMEU BIOMEHANIKIH

I BIOELEKTRIKIH VELIINA
Odnosi izmeu biomehanikih i bioelektrikih parametara su vrlo sloeni,

te i u statikom i u dinamikom pogledu i zavise od vrste gibanja promatranog
kinematikog para ili lanca. Prema istraivanjima Moreckog integrirane
vrijednosti elektromiograma (napon U) ovise o koliini aktivnih miinih
vlakana to sudjeluju u pokretu, kao i o imbenicima to nastaju pri mjerenju.
Da se ovi imbenici iskljue, izmjerene se vrijednosti usporeuju s maksimalnim
naponom (Umax ) koji bi se pojavio pri aktiviranju svih vlakana fiziolokog
presjeka miia. Prema Fideliusu kooperacija pokreta, prema slici 48., u jednom
zglobu koja je uzrokovana djelovanjem jednog miia je definirana momentom
U i Si l i
M i = ai ri ( i )
U i max Si 0 l i 0
gdje su
Ui - vrijednost integriranog napona i-tog miia za odreeni

poloaj tijela
Ui max - maksimalna vrijednost integriranog napona EMG (V)
Si / Si0 - omjer sila u miiu ( Si0 je poetna sila)
l i / l i 0 - odnos izmeu duina miia u odreenom pokretu za i-ti
mii (bez dimenzije)

ri - krak sile i-tog miia (m)
i - kut zaokreta kinematikog para.
Iz slike je oito da se gornji izraz odnosi na takvo gibanje lanova

kinematikog para, kod kojeg za vrijeme gibanja lanovi ostaju u istoj ravnini.
Dakle, izraz vrijedi za planarno gibanje. Meutim, opi je sluaj prostorni, pa
gornji izraz tada ne vrijedi jer se prema njemu moe odrediti kooperacija jednog
miia i to kada se gibanje zbiva u ravnini.
Parametri se jednadbe odreuju direktno na prepariranim miiima ili

direktnim simuliranjem ivih udova. Ako u pokretu sudjeluje vie miia i kada
se poznaju parametri za sve sudionike nekog pokreta, tada je zajedniko
djelovanje definirano sa
n
U i Si l i
M e = ai ri ( i )
i =1 U i max Si 0 l i 0
Mjerenjem i utvivanjem parametara mogue je utvrditi jednadbu
M e = m e ( i)
putem koje nam je mogue rjeiti zadae programiranja, a tako i imitacije

ponaanja odnosno gibanja tog dijela organizma.
ri
Slika 48. Ravninski model zgloba kao jednostavan

kinematiki par
Ovo nam je korisno poznavati iz vie razloga, na primjer kod istraivanja

optimalnog pokreta, u sportskoj medicini, konstruiranju robota ili manipulatora
itd., a naroito za razumijevanje izokinetikih mjerenja funkcije pojedinih
dijelova tijela.
6. 5 O MOGUNOSTIMA MJERENJA LJUDSKOG RADA
Sadanje se stanje analize rada u smislu utvrivanja njegove teine moe

podijeliti u dva razliita pristupa, i to:
1. Energijski pristup i
2. Fizioloki pristup
U energijskom se prouavanju teine rada utvruju odreene fizikalne

veliina (obino potronje kisika) koje se reduciraju na dan ili pak na sat rada. Iz
ovakovog se naina praenja rada ne mogu utvrditi trenutna stanja karaktera sila
ili spregova koji djeluju na prouavanog ispitanika.
Drugi pristup, fizioloki ja mnogo blie ideji mehanikog opisivanja rada

ovjeka, jer je utemeljen na utvrivanju zamora dijelova tijela u zavisnosti od
miinog napora koje je mogue mjeriti putem mehanikih zasada. tovie taj je
pristup katkada upravo izravno mjerenje mehanikog rada. Kao najbolji primjer
tome nam mogu posluiti rezultati mjerenja maksimalnog trajanja statikog
miinog napora to je prikazana na dijagramu u slici 49.
Davis i Stubbs su pokazali u svojim istraivanjima djelovanja jednog

tereta ili optereenja koje se primjenjuje do granice neudobnog. Ova su
istraivanja vrili na mladim ljudima u stojeem ili sjedeem poloaju. Njihovi
su pokusi ukljuivali : podizanje tereta, povlaenje ili guranje terta u
horizontalnom i kosom pravcu, od ili prema ramenu. Pokusi su izvedeni na 200
zdravih jakih mukih vojnika. Rezultati njihovih su istraivanja vrlo slikovito
prikazani na slikama 50., 51. i 52.
Slika 49. Maksimalno trajanje miinog napora ( prema Monodu )

Slika 50. Podizanje tereta s jednom rukom.
Slika 51. Guranje tereta od tijela s jednom rukom
Slika 52. Dvoruno guranje i potezanje tereta

Openito razlikujemo dva oblika miinog napora koji se mogu opisati na

slijedei nain:
statiki napor kojem je znaajka u produenom stanju kontrakcije

miia, koji je obino nazoan u tzv.naporu odravanja stava ili
poloaja tijela.
dinamiki napor koji suprotno prethodnom, ima znaajke ritmine
izmjene kontrakcije miie, tj. vlaka u miiima koja se mijenja
ritmiki s odmaranjem.
Zamaranje miia nastupa znaajno prije u statikom obliku napora nego

to je to primjer u dinamikom optereenju. Ovo se moe izraziti u obliku
prikaza odnosa izmeu veliine maksimalnog trajanja miine kontrakcije i sile
koja djeluje. Iz dijagrama na slici 49 maksimalnog trajanja statikog miinog
napora je oito, da se miini napor s porastom sile za nekih 50% ne moe
podnositi due od jedne minute, a smanji li se sila za nekih 20% od maksimalne
vrijednosti za promatrani mii, miina se kontrakcija moe produiti za dosta
veliko razdoblje.
Uz ovo je zanimljivo i miljenje Rohmerta, koji je utvrdio veoma

jednostavne ali vrlo slikovite rezultate. On je utvrdio slijedea maksimalna
razdoblja za optereenje miia:
a) 100% od maks. sile trajanje je 0,1 minuta

b) 75% od maks. sile trajanje je 0,35 minuta
c) 50% od maks sile trajanje je 1,0 minuta
d) 25% od maks. sile trajanje je 3,4 minuta
Usporedimo li, pojednostavljeno reeno, uvjete statikog miinog napora

s dinamikim, tada se moe zakljuiti da se radi u dinamikog opreteenja o
veem utroku energije, o porastu rada srca i na poslijetku o potrebi duljeg
razdoblja za odmorom.
Da bi se pojasnile mogunosti mjerenja ljudskog rada, oevidno je da je

potrebno da se uspostavi i ira veza s ostalim fizikalnim uzrocima, koji se
odnose na ovjeka i analizu njegova rada i radnog mjesta. U tom se je smislu
ovdje provela i vrlo saeta analiza ostalih utjecaja kako slijedi:
6 METODE ISTRAIVANJA TEINE

RADA I ISPITANICI
METODE
Preteno se u poznatoj i dostupnoj literaturi smatra, da se praenjem

promjena tlaka u trbunoj prei ovjeka utvruje i metoda za prosudbu
biomehanikog naprezanja ispitanika, a kao kritina se razina tijela uzima
slabinska kraljenica (disk izmeu 4. i 5. slabinskog kraljeka - toka L4/L5).
Prouavanja su pokazala da intraabdominalni tlak raste zavisno od poveanja
tzv. lumbalnog momenta. Tako je Mairiaux ( ) sa suradnicima pokazao da je
statistika veza izmeu lumbalnog momenta i tlaka u trbunoj prei obuhvaena
regresijskom jednadbom:
pabd = IAT = 0,079 M L 1127

, kPa
s koeficijentom korelacije r = 0,7, to je pokazatelj o tome, da se radi o vrstoj

vezi u gotovo funkcijekoj razini. Na takav se nain mjerenje trbunog tlaka
moe koristiti kao indeks optereenja kraljenice u stvarnim radnim uvjetima.
Za odgovarajue poloaje tijela i za neko ope optereenje, javljaju se i

odgovarajue reakcije kako u miiima ovjeka i njegovu kotanom sustavu,
tako posebno i u trbunom prostoru, koji reagira poveanjem ili smanjenjem
nutarnjeg tlaka. Ovaj tlak djeluje prema "gore" na dijafragmu, a prema "dolje"
na na dno zdjelice, dok prema naprijed djeluje na stomano miije, a na
stranju stranu na kraljenicu i lumbalne miie. Veoma zanimljivu studiju o
djelovanju sila u trbunoj upljini je dao Schultz sa suradnicima () u kojoj je
vidljiva sva sloenost naina optereenja trbune upljine. Schultz i suradnici su
postavili za opi oblik optereenja sustav od est jednadbi ravnotee, u kojoj se
pojavljuje 11 nepoznatih sila i k tome jo i nepoznati tlak u trbunoj upljini. Da
bi rijeio takav zadatak, Schultz je pretpostavio neke od vrijednosti, pa ih je
probavanjem pokuao uskladiti s jednadbama.
Izraunavanja su putem Schultzova rjeenja toliko sloena, da ne mogu
imati jednostavnu raunsku primjenu kakva se zahtijeva u ergonomskoj analizi.
S druge pak strane, prema Morrisu ( ) pneumatiki mehanizam "trbune pree"
preuzima najvie do 30% od vanjskog optereenja. Iz usporedbe ta dva pristupa,
kao i na temelju podataka od Daviesa i Stubbsa () i rezultata Mairiauxa i
suradnika (), odabran je postupak izraunavanja ekvivalentnog momenta (a
time i sile) koji se javlja u trbunoj prei koji nastaje kao posljedica vanjskog
optereenja.
Ovdje se je pretpostavilo, da je projekcijska plotina dijafragme jednaka

plotini projekcije zdjeline kosti, za koju takoer vrijede harmonijski odnosi
(10) ljudskog tijela, a u zavisnosti od antropoloke statistike raspodjele, kako
za muke tako i za enske subjekte.
Postizavanje je eljenog cilja utemeljeno na primjeni kombinacije

harmonijske krunice i mree kanona osam visina glave za stojeu visinu
subjekta.
Za odreivanje veliine tlaka u trbunoj prei, takoer je koritena prije

spominjana harmonijska analiza, putem koje se odreuje povrina presjeka
subjekta u razini lumbalnih kraljeaka. Na slici 53. je prikazan izgled presjeka

ljudskog abdomena uz to je nacrtan i model takvog presjeka ogranien
geometrijskim likovima s odgovarajuim mjerama kao funkcije stojee visine
ovjeka. Iz tih je odnosa utvrena i funkcijska zavisnost povrine presjeka kao
A = ( 86 do 104,72 ) 10-4 h2 , cm2
ije varijacije ovise o statistikoj ditribuciji antropomjera u naoj populaciji. Na

slijedeoj je slici prikazan model presjeka trbune upljine ovjeka u funkciji
harmonijskih veliina.
Slika 53. Model presjeka abdomena prikazan kao harmonijska

funkcija stojee visine subjekta.
Na poslijetku, za odreivanje odgovarajue reaktivne sile u trbunoj

upljini definiran je tzv. lumbalni moment kojem se treba suprostaviti trbuna
prea. Veliina je momenta definirana kao zbroj svih momenata sila od
segmentalnih masa i poznatog tereta u ruci (ili rukama), kojih se krakovi
odreuju prema procjenjenoj toki poloaja kraljeaka L4/L5.
Pri dinamikom optereenju ovaj tlak ima svojevrstan skok, pa se prema

jednom takvom rjeenju () statiki tlak mnoi s faktorom dinamikog
optereenja 1,3.
Kao metodu za odreivanje segmentalnih masa, a time i segmentalnih

teina, ini se najpodobnijim koristiti regresijsku metodu Donskog i
Zacjorskog. S druge pak strane istraivanja dinamikih antropomjera (11) su
pokazala, da se promjene veliina segmentalnih masa u podruju statistike
raspodjele od 50 do 95% linearne.
Ova nas injenica upuuje, da je mogue primjeniti i Muftievu

modifikaciju () s tzv. relativnom harmonijskom raspodjelom segmentalnih masa,
kako je prikazano u tablici 1., gdje se masa segmenta izraava kao postotak od
ukupne mase ispitanika.
TABLICA 25. Mase segmenata usporeene prema ukupnoj masi tijela

Segment Relativna masa Harmonijski broj
% za R = 11
Glava s vratom 6,94 b = 6,95
Gornji dio 15,956
Trup srednji dio 16,327 43,457 r+d
4a + = 43,415
Donji dio 11,174 2
Nadlaktica 2,707
Ruka podlaktica 1,615 4,936 a/2 = 4,936
aka 0,614
Natkoljenica 14,165
Noga potkoljenica 4,33 19,866 2 a = 19,68
Stopalo 1,371
Iz tablice 1. proistjee, da je i raspodjela segmentalnih masa u odraslog

ovjeka takoer harmonijska. Razlike spomenutih harmonijskih veliina kao
rezultat individualnih osobitosti nisu uvijek iste, to ujedno pokazuju i njihove
standardne devijacije uz regresijske koeficijente u kojih se javljaju korelacijski
faktori u podruju vrijednosti od 0,562 do 0,891.
Poloaji sredita masa segmenata definirani su prema modificiranoj slici

18. (na str. 54) Donskog i Zacjorskog ().
U postojeoj i dostupnoj literaturi ima mnotvo slinih opisa istraivanja

oblikovanja radnog mjesta, koja nam esto i pored svoje slikovitosti, i uz svu
svoju logiku povezanost i s antropometrijom, ne mogu biti od koristi u
izraunavanju ljudskog napora, tj. ocjenjivanja teine rada. Tako primjerice iz
antropometrijske analize opsega pokreta, kako se esto sree u literaturi vezanoj
uz analizu oblikovanja radnog mjesta, javljaju se dimenzije prostora i primjerice
opisi dohvata rukama, poloaja nogu ili radne plohe, a esto se navode i opisni
podaci o moebitnoj udobnosti ili neugodi i slino. Iz takvih podataka ne slijede
nikakvi numeriki pokazatelji o veliinama sila ili njihovom trajanju i odzivu
tijela na njih.
Upravo su rezultati takvog tipa, naravno i uz brojne druge rezultate, bili

poticajem za istraivanja mjerenja mehanikog kapaciteta u naoj populaciji
(15). U tom je smislu u poetnom razdoblju bio zamiljen jedan jednostavan
pokus, mjeranja potezne sile u uetu putem dinamometra u ispitanika oba spola,
razliitih doba i statistike distribucije antropomjera. Shema ovog pokusa je
pokazana na slici 54.
Slika 54. Prikaz poloaja ispitanika u mjerenju mehanikog

kapaciteta ispitanika u polupognutom poloaju.
Ispitanik je za vrijeme mjerenja stajao na obinoj kunoj vazi, koja je bila

postavljena na parket, kako bi se osiguralo granino optereenje koje se je
moglo javiti u obliku sile trenja FT . Proklizavanje vage je bilo granino
optereenje. Istodobno, dok je ispitanik potezao ue, bila je mjerena sila i na
vazi. U svakom je mjerenju ispitanik bio fotografiran s utvrene stalne
udaljenosti.
Nakon pokusa iz razvijenih fotografija koje su bile u mjerilu 1:10, bile su

izraene odgovarajue skice ispitanika, a iz izraunatih je segmentalnih teina i
poloaja masita u tih segmenta bio oblikovan sustav djelujuih sila
(rezultirajua ukupna teina, sila u dinamomentru i reakcija u vagi) na temelju
ega je bio utvren i odgovarajui plan sila kako je pokazano na slici 54.
Na ovaj je nain istodobno bila uspostavljena i mogunost izraunavanja

lumbalnog momenta ML. Uz ovo treba napomenuti, da je radi injenice, da u
kraljenikom miiju i kraljenici stalno postoji odgovarajua napetost, pa je iz
tog razloga kao mjera optereenja uzeta cjelokupna teina tijela ispitanika, a ne
samo onaj dio iznad presjeka u trbunoj upljini na razini kraljeaka L4/L5.
Od ispitanika se je trailo da poteu ue, koje je bilo uvreno u podu,

najveom silom koju oni smatraju da je mogu ostvariti u trajanju od etiri do pet
sekundi. Svako je istovjetno mjerenje bilo provedeno po tri puta, i u obzir su se
uzimala samo ona mjerenja koja su davala priblino iste rezultate.
Treba spomenuti i to, da je svaki ispitanik potezao ue u tri razliita stava

tijela - uspravan, polupognut i pognut stav. Mjeranja su ispitanika izvrena na
180 mukih ispitanika i 132 enskih ispitanica (15).
Rezultati mjerenja u ovoj knjizi su uzeti samo za muke ispitanike i oni su

podijeljeni po dobnim skupinama i odgovarajuem stavu ispitanika (uspravan,
polupgnut i pognut stav), a za odgovarajue lumbalne momente koji su
izraunati izraunate tako, da se je prema poloaju rezultirajue sile FR izmjerila
najmanja udaljenost do karakteristine toke razine L4/L5, koja se je potom
mnoila s veliinom rezultirajue sile. Veliine su i sila i momenata za ene u
pravilu 30% manje. Ove su veliine vidljive na primjeru kako je pokazano na
slici 57.
Dijagramu na slici 55. prikazuju funkcijske zavisnosti veliina lumbalnih

momenata izraunatih na gornji nain a u zavisnosti od dobi ispitanika, i to za
uspravan, polupognut i pognut stav ispitanika.
275
250
225
Pognut
Lumbalni moment, Nm
200
175 Polupognut
150 Uspravan
125
100
75
50
10 20 30 40 50 60 70
Dob, godina
Slika 55. Raspodjela veliina lumbalnih momenata u mukih ispitanika

nae populacije za uspravan, polupognut i pognut stav u zavis-
nosti od dobi ispitanika
Iz dijagrama je oito da se maksimalne veliine lumbalnih momenata

pojavljuju u podruju dobnih skupina izmeu 30 i 40 godina. Sasvim je oito i
to, da su lumbalni momenti, to je bilo i za oekivati u uspravnom poloaju po
vrijednostima manji od onih u polupognutom ili pognutom stavu, jer je krak u
uspravnom stavu znaajno manji. Ovi se rezultati u daljnim analizama uzimaju
kao referentni podaci koji vrijede za nau muku populaciju.
6.7 BIOMEHANIKI MODELI ZA IZRAUNAVANJE

LUMBALNOG MOMENTA U RAZINI L4/L5
BIOMEHANIKI MODEL ISPITANIKA
Za odreivanje prostornog poloaja karakteristinih toaka tijela

ispitanika, a i radi mogue tvorbe ianog modela ispitanika, koriten je
harmonijski krug Zederbauera s pridruenom mreom kanona osam visina glava,
u koji je ukomponiran lik ispitanika u obliku ianog modela kako je to utvrdio
Mufti ( 16 ) i koji je prikazan na slici 14.(str.48) Obzirom na prije spomenutu
dokazanu linearnost antropomjera u podruju od 50 do 95%, ovakva se krunica
i odgovarajui model moe koristiti samo poznavanjem stojee visine ispitanika.
Modele za izraunavanje lumbalnog momenta dijelimo u dva oblika, i to:

dvodimenzijske i trodimenzijske modele. Na slici 56. je prikazan dvodimenzijski
model smjeten u koordinatni sustav xy, u kojega je referentni poloaj kraljeaka
L4/L5 u ishoditu O. Odgovarajue su antropomjere oznaene odgovarajuim
slovima.
Slika 56. Dvodimenzijski model ispitanika

Prema prikazanoj slici lumbalni e moment biti definiran kao suma svih
komponentnih momenata s obzirom na toku O, pa e biti
n
ML =
i =1
Fi xi
odnosno lumbalna sila FL uz pretpostavku da djeluje u teitu presjeka tj. na

h/16 mjereno od O e biti
16 M L
FL = , N
h
a trbuni e tlak biti uz pretpostavljenu povrinu presjeka trbune upljine kao

harmonijske funkcije stojee visine h ispitanika kako je pokazano u gornjim
jednadbama odreen kao
16 M L
( 0,2 0,3 )
F h
pabd = IAT = ( 0,2 0,3 ) L =
A ( 90 105 ) 10 4 h 2
odnosno
ML
IAT = ( 350 450 ) , Pa
h3
TRODIMENZIJSKI MODEL OVJEKA
Za razliku od dvodimenzijskog modela prikazanog na slici 8., u primjeru

trodimenzijskog modela pojavljuje se jedna dopunska ideja vezana uz karakter
pomaka ekstremiteta. Naime, ako razmotrimo veliinu momenta reduciranog na
L4/L5 u primjeru kada promatramo ispitanika sprijeda, koji je primjerice
podigao svoju desnu ruku u razinu ramena zajedno s teretom kako je pokazano
na slici, tada e veliina momenta biti:
Slika 57. a) Ispitanik s podignutom desnom rukom i teretom, b)

ispitanik s podignutom i lijevom i desnom rukom u kojima dri jednake
terete.
Ako u slijedeem koraku ispitanik podigne jednak teret s desnom i s

lijevom rukom a u istoj ravnini, tada e moment ako ispitanika smatramo krutim
tijelom, u L4/L5 biti jednak nitici, a sasvim je oito da e se napor ovjeka, a
time i tlak u trbunoj prei poveati proporcionalno veliini momenta koji jest
zbroj lijevog i desnog optereenja. Iz ovoga zakljuujemo, da e u onim
primjerima kada se ispitanik optereuje rukama razliitim silama (kako po
pravcu tako i po veliini) od svake ruke moi odrediti odgovarajui lumbalni
moment, s tim da je ukupni moment koji se pojavljuje kao uzrok poveanju tlaka
u trbunoj prei jednak zbroju apsolutnih vrijednosti momenta lijeve i desne
ruke.
OBLICI NEKIH RADNIH STAVOVA RADNIKA
Prouavanjem radnika oito je, da se radovi mogu podijeliti u pet

karakteristinih skupina, i to:
prenoenje veih tereta (robe, sanduka, vrea, stolova, sjedalice raznih

veliina, kulise i slino);
prenoenje okvira praktikabla (razliitih veliina) i njihovih ploa; potezanje

runih povlaka;
podizanje i sputanje tekih predmeta ;
ostali poslovi, kao primjerice namjetanje zastora na povlake ili
postavljanje reflektora, ukivanje draa i slino;
Na prikazanim skicama u slici 58. pokazani su tzv. iani modeli radnika

u nekim navedenim karakteristinim radnim poloajima:
Slika 58. iani modeli binskih radnika; prenoenja kulise, prenoenja

tereta, izvlaenja uvrenog predmeta u pod, podizanje tereta,
potezanje ueta mehanike povlake i penjanje po penjalicama.
Na skicama u slici 59 prikazani su razliiti stavovi radnika u nekim

poslovima:
Slika 59. Razliiti radni poloaji radnika

Iz prikazanih poloaja radnika, jednostavno je ocjeniti, da su poslovi

prenoenja tekih komada glede napora, a posebice u podruju slabinske
kraljenice, teki i da ih s ergonomijskog stajalita treba izbjegavati. Pored toga i
rad na mehanikim povlakama se ocjenjuje takoer tekim, jer postavljanje
utega (ili njihovo skidanje) kao i povlaenje povlaka spadaju u teke poslove.
Da se pokae teina ovih radova, provedena je odgovarajua analiza

pokreta koji su karakteristini za podizanje i postavljanje protuutega u okvire
runih povlaka.
SPUTANJE ISPITANIKA IZ STOJEEG STAVA

U UEI STAV
U primjerima podizanja tereta s poda i njegova dizanja na neku razinu

esto je potrebno da ispitanik, koji je stajao uspravno ili pognuto, une a onda
se iz ueeg poloaja die u uspravan poloaj diui jednom ili s obje ruke
nekakav poznat teret. Ovakvi su pokreti subjekta, ako su uestali i bez tereta
relativno teki, a naravno ako se jo treba dizati i nekakav teret onda su znaajno
i tei.
Biomahanika se analiza ovog naina gibanja ovjeka pratila mjerenjima

pomou ELITE ureaja, koji je opisan u poglavlju 5, na str. 95.
Na prouavanom su ispitaniku bile privreni na karakteristine toke

njegova tijela odgovarajui refleksijski markeri. Potom je ispitanik izvodio
pokrete iz stojeeg stava u uanj i odmah natrag, i to u tri razliita uvjeta
optereenja. U prvom je primjeru ispitanik unuo i potom se podigao bez da je
uzimao teret. U druga dva primjera je s poda uzeo prvo teret mase 10 kg, a u
drugom pokusu teret mase 20 kg. Za vrijeme pokusa je ispitanik bio sniman s
dvije videokamere koje su snabdjevene po svojem opsegu objektiva sustavom
infracrvenih izvora svjetlosti, koji bacajui svjetlost na markere izazivaju
odgovarajui refleks koji je vidljiv na ekranu raunala. Videokamere su bile
spojene s odgovarajuim raunalom, koje tako utvrene toke tijela prati
opisujui njihove potanje, te izraunavajui odgovarajue brzine i ubrzanja
karakteristinih toaka. tovie odgovarajuim se programom mogu povezati
pojedine toke, pa se moe pratiti gibanje tzv. ianog modela subjekta. Treba
spomenuti, da se prije snimanja ureaj kalibrira u odgovarajuem prostoru u
kojem se ispitanik nalazi, a njegova je tonost tolika da se moe sa sigurnou
pratiti pomak do 1 mm. Video kamere su spojene meusobno, a na temelju

njihova poloaja za vrijeme snimanja ostvaruje se fotogrametrijski efekt, pa su
time poloaji toaka definirani u tri dimenzije.
Na slikama 60., 61., 62. i 63. prikazani su grafiki rezultati tih mjerenja.
Tako je na slici 60. prikazan poloaja markera koji su oznaeni odgovarajuim
brojevima na tijelu ispitanika. Na slikama 61., 62., i 63. su prikazane putanje,
brzine i ubrzanja za jedan primjer mjerenja. A na slici je 64. prikazan niz
uzastopnih poloaja ispitanika.
Temeljem tako utvrenih podataka, za odabranog ispitanika su uz poznate

segmentalne mase su izraunati odgovarajui lumbalni momenti za razinu
kraljenice L4/L5. Nadalje su koritenjem izraza sa str. 115 izraunati
odgovarajui tlakovi u trbunoj prei. Potom su odreeni dijagrami prikazani na
slikama 65. i 66. u kojima je vidljiva veliina promjene trbunog tlaka u
zavisnosti od vremena, za sva tri prije navedena naina mjerenja ispitanika.
Slika 60. Poloaj refleksijskih markera na ispitaniku

Slika 61. Prikaz zakona puta gibanja markera 1. Na gornjem se dijagramu

nalazi vremenska funkcija zakona puta markera u pravcu x osi, na lijevom
donjem je zakon puta istog markera u pravcu osi y, i na poslijetku u donjem
desnom dijagramu je prikazan zakon puta markera 1 u pravcu osi z. Ovdje se
napominje da zakon puta nije isto to i putanja toke.
Slika 62. Zakoni brzina gibanja markera 1. Na gornjem dijagramu je

zakon gibanja markera 1 u pravcu osi x, na donjem lijevom je zakon
brzina markera 1 u pravcu osi y i na poslijetku je na donjem desnom
dijagramu zakon brzina u pravcu osi z.
Slika 63. Zakoni promjena ubrzanja za marker 1. Na gornjem su dijagrami

promjena brzina u pravcu osi x, na donjem lijevom su promjene ubrzanja
u pravcu osi y i na poslijetku na donjem desnom dijagramu su promjene
ubrzanja u pravcu osi z.
Slika 64. Prikaz putanja reflekijskih markera glave i referentne

toke slabinske kraljenice u procesu sputanja ispitanika u uanj
i dizanja iz unja u uspravan stav. Na slici su prikazana etiri
karakteristina redoslijedna poloaja modela, kojima je prikazano
gibanje ispitanika od poetnog poloaja do sputanja u uanj,
potom uzimanje tereta i dizanje u uspravan poloaj. U konstrukciji
snimanja ovog prikaza spojeni su markeri 1 i 2 (sljepoonica -
donja vilica), zatim 3,4,5 i 6 (rame - lakat - zglob ake i korijen
malog prsta) i na poslijetku markeri 7, 8 i 9 (kuk, koljeno i gleanj).
Radi mogunosti da se pokreti mogu prepoznati cijelo je gibanje
bilo rastavljeno iz 20 jednakih vremenskih razdoblja u samo etiri
poloaja.
Prikazane su faze gibanja bile posebno analizirane tako da su se iz ovih

zapisa izdvojili karakteritini poloaji ispitanika, prema emu su bili
raunani lumbalni momenti na razini L4/L5.
Trbuni tlak kod unja bez tereta
16
14
12
IAT,kPa 10
8
6
4
2
0
0 0,5 1 1,5 2
vrijeme, s
Slika 65. Prikaz vremenskih promjena izraunatih

intraabdominalnih tlakova u ispitanika koji se giba iz stojeeg stava
u uanj i obrnuto bez tereta. Proces trajanja sputanja i dizanja je
1,8 sekundi.
Promjena tlaka s podizanjem

tereta
30
25
20
20 kg
IAT, kPa
15
10 kg
10
0
0 2 4 6
vrijeme, s
Slika 66. Prikaz vremenskih promjena izraunatih

intraabdominalnih tlakova u ispitanika koji se giba iz stojeeg stava u uanj,
kojom prigodom uzima terete mase 10 i 20 kg, te se s njima die. Proces
sputanja je trajao oko 1 sekunde a dizanja oko 3 sekunde.
Na kraju je zanimljivo analizirati i razlike izmeu putanja karakteristinih

toaka prigodom sputanja u uanj i dizanja iz unja u uspravan stav. Prema
podacima mjerenja. sainjen je jedan prikaz spomenutih dizanja i sputanja za
etiri karakteristina poloaja koji su prikazani u slici 64. Iz te je slike vidljivo
da je proces sputanja, primjerice glave oznaen sa strijelicama prema dolje, ide
krivuljama blie uspravnom stavu ispitanika, da bi se u procesu dizanja,
oznaeno sa strijelicama prema gore, pomaknuo prema naprijed. Na ovaj nain u
odnosu na izabranu toku L4/L5 dolazi do svojevrsnog poveanja lumbalnog
momenta, to posljedino poveava i tlak u trbunoj upljini. to se tie putanje
referentne toke slabinske kraljenice, moe se rei da su njezine putanje u
sputanju i dizanju gotovo iste.
Uz pokuse koji su se proveli, treba spomenuti i to, da su oni bili vreni za

dizanje iz unja s i bez oslanjanja rukom o pod. I u ovim su se primjerima
uoile neke razlike u utvrenim promjenama trbunog tlaka, ali one su
neuvaive, i to radi toga to se jednorukim dranjem tereta i istodobnim
oslanjanjem o pod ujednai ravnotea u odnosu na referentnu toku. Za ovakav
nain dizanja se moe rei da on olakava dizanje rastereenjem nonih miia.
RASPRAVA I ZAKLJUCI
Numeriko utvrivanje tonog i cjelovitog odziva ljudskog tijela, s

obzirom na velik broj miia a time i sila koje se pojavljuju u biomehanikoj
analizi bilo kakvog rada ovjeka, jest prema postojeim metodama mehanike
zasad nerjeiv zadatak. Saznanje o ovome usmjerilo nas je prema odreenom
pojednostavljivanju zadatka, koje se je sastojalo u tome, da su se odreeni
poloaja tijela odravali skupinama miia u trenutnoj ravnotei vanjskih i
unutarnjih sila i to, bez obzira na njihov iznos. Dakle, kao indeks naprezanja
slabinske kraljenice uporabljen je tlak u trbunoj prei, koji je odgovarao
trenutnoj konfiguraciji tijela, individualnoj povrini presjeka abdomena
ispitanika i izraunatom lumbalnom momentu za promatrano trenutno
optereenje subjekta.
Za karakteristine poloaje istraivanih radova u radnika to rade na

kazalinoj pozornici bili su izabrani samo oni, koji se iskustveno smatraju
teim, tj. oni za koje se pretpostavljalo da zahtijevaju vei napor u radnika. To
su svakako saginjanja i uspravljanja za podizanje tereta i to, s i bez savijanja
koljena, zatim podizanje oslanjanjem rukom o pod, potom prenoenje velikih

prospekata i scenskih elemenata i naposlijetku povlaenje ueta povlake.
Iz pokusa praenja gibanja, kada se je subjekt saginjao u uanj, utvrene

su se promjene trbunog tlaka u primjeru da ne die teret s poda kretale u
rasponu od 2,237 kPa do nekih 12 kPa, da bi se u poetku dizanja tlak naglo
poveao na maksimalnu vrijednost od 14 kPa, da bi se dizanjem smanjivao na
poetnu vrijednost od 2,237 kPa. Sputanje je subjekta trajalo oko 0,9 sekundi, a
dizanje bez tereta takoer oko 0,9 sekundi.
U druga dva primjera ispitanik je uzeo teret s poda, prvo mase od 10 kg, a
u drugom pokusu od 20 kg. Tok promjena tlaka pri sputanju je slian ( moe se
rei gotovo isti) s onim u pokusu bez optereenja. Meutim, uzimanjem tereta
tlak je u prvom primjeru naglo porastao na gotovo 20 kPa, a u drugom na 26
kPa, da bi se u zavrnoj fazi pokusa za teret od 10 kg naao u vrijednosti 12 kPa,
a za teret od 20 kg u vrijednosti od 18 kPa. U ovom je primjeru sputanje
ispitanika u uanj trajalo oko 1 sekundu, a dizanje s teretom oko 3 sekunde.
S ergonomijskog stajalita trbuni tlak ne bi trebao prelaziti veliini od 20

kPa, odakle proistjee zahtjev da masa protuutega ne bi smjela biti vea od 10
kg.
Ovo se isto odnosi i na teine ostalih dijelova inscenacije, koje za svoje
prenoenje, a zavisno od broja radnika koji prenose objekt, ne bi smjele izazivati
vei tlak trbune pree vei od 20 kPa. Drugim rijeima, ako radnik dri teret uz
tijelo, onda teina tereta ne bi smjela biti vea od 250 N.
Temeljem ove jednostavne raslambe rada binskih radnika i dokazane

veliine napora koji se u radu javlja, moe se zakljuiti, da ova vrsta rada spada
u teke radove, pa odatle proitjee i zahtjev koji se postavlja konstrukterima
mehanizacije i scenografske opreme na izbor to je mogue lakih elemenata,
kako bi se izbjegao rizik preoptereivanja radnika, koja, kako je poznato
kumulacijom mogu uzrokovati neeljene promjene na kraljenici i drugim
zglobovima u radnika.
BIOMEHANIKA KRALJENICE
Kraljenica u ovjeka jest veoma vaan organ. Glavna je funkcija

kraljenice u prenoenju i priguivanju optereenja. zatim u ostvarivanju gibanja
trupa i glave i napokon u zatiti lene modine i ivanih ogranaka to izlaze iz
modine prema miiju i krvoilnom sustavu. Skladno s naelima mehanike
anatomija kraljenice omoguava optimalna izvravanja navedenih funkcija.
Kroz ljudski se ivot zajedno i funkcija kraljenice moe mijenjati, kako

starenjem, tako i bolestima i napokon moguim ozljedama. To je i razlogom
naeg zanimanja za to boljim temeljnim razumijevanjem biomehanike
kraljenice, kako bi mogli razluivati na koji nain patoloke izmjene mogu
utjecati na anatomske promjene a odatle, kako te patoloke promjene mogu
utjecati na promjenu njezine funkcije. Svakako da se ini posebno zanimljivim i
korisnim utvrditi najdjelotvorniji nain zatite kraljenice u ergonomijskom
smislu od moguih neeljenih promjena. Kako i kada se odluiti za kirurki
zahvat i napokon kako utvrditi ispravan i djelotvoran program za moebitnu
rehabilitaciju.
Temeljna svojstva elemenata kraljenice
Geometrija kraljenice i kinematika
Kraljenica u ovjeka obino ima 24 kraljeka. Sedam od njih se nalaze u

vratu i nazivaju se vratnim kraljecima; dvanaest je kraljeaka u grudnom dijelu
kraljenice i svaki od njih je zglobno vezan s rebrima grudnog koa, a nazivaju
se grudnim kraljecima; i napokon pet je kraljeaka u slabinskoj ili lumbalnoj
kraljenici i po tom se podruju i nazivaju slabinskim kraljecima. Kraljeci se
takvom podjelom i oznaavaju i to odozgo prema dolje. Tako imamo C1 do C7
( C dolazi od rijei cervikalni), zatim T1 do T12 (T dolazi od rijei torakalni) i
napokon L1 do L5 (gdje L dolazi od rijei lumbalni). Na slici 87. je shematski
prikazan izgled kraljenice u ovjekovu tijelu, gdje su naznaene i duljine
dijelova i cijele kraljenice u odnosu na stojeu visinu ovjeka. Zanimljivo je
primjetiti da je pokretni dio kraljenice u stojeem stavu upravo 1/3 stojee
visine h. Isto tako treba naglasiti da je i svaka duljina prije izvrene podjele na
vratnu, grudnu i slabinsku, takoer u sklopu harmonijskih brojeva.
H/8
H/16
H
H/6
3
5H/48
Slika 87. Shematski prikaz poloaja pokretnog dijela kraljenice

s naznakom harmonijskih veliina u odnosu na stojeu
visinu ovjeka H.
Na slici 88. je prikazana kraljenica shematizirano, kako bi smo pokazali

njezin izgled koji ona ima u stojeem stavu ovjeka. U svojem donjem dijelu
kraljenica je oslonjena na krinu kost, koja se smatra dijelom zdjeline kosti.
Svaki od 24 kraljeka, izuzev prvog vratnog (atlasa) ima izraeno tzv.

tijelo kraljeka sa svoje prednje strane, na koje se nadovezuje prstenasti dio koji
na sebi ima izdanke tzv. malih zglobova, a sa stranje se strane nalaze spinalni
procesusi. Tijela susjednih kraljeaka su uzglobljena meusobno s tzv.
intervertebralnim diskovima ili meukraljenikim prstenovima, dok su u
svojem stranjem dijelu spojeni pomou malih zglobova koji su na vrhovima
artikularnih izdanaka. Slino kao i ostale kosti tijela su kraljeaka izvana
sainjena od ljuskaste kosti a unutranjost im je sainjena od spuvaste kosti,
dok su prsten i izdanci malih zglobova sainjeni od zbite kosti.
Slika 88. Kostur kraljenice- frontalni, stranji i boni pogled.

Prema Bammesu.
Posebno treba naglasiti ulogu to ih imaju facete malih zglobova a u vezi s

pokretljivou kraljeaka. Istraivanja su pokazala da se plohe malih zglobova
(svakog para posebno) podudaraju s jednom sferinom plohom, inei tako

nijhovu geometriju tzv. sferikim zglobom za taj par, koji na taj nain djeluje
kao jedan zglob s tri stupnja slobode gibanja. Intervertebralni diskovi, koji u
cjelokupnoj kraljenici imaju oko treine njezine duljine openito imaju izgled
prikazan na slici 88. Svaki se disk sastoji od koncentrinih slojeva (laminata
fibroznog prstena) koji imaju helikoidalnu grau kolagenih vlakanaca i koja se
od sloja do sloja mijenja. Spomenuta vlakna idu od tijela do tijela inei kut od
oko 60 o. U slabinskoj kraljenici ti se slojevi po dimenziiama kreu u podruju
vrijednosti od jedne desetinke milimetra do nekoliko milimetara. Po
cjelokupnom je obodu prstena debljina zida manja na stranjem dijelu od one na
prednjem dijelu kraljeka. U sreditu je u odraslih osoba tzv. pulpozna jezgra.
Prema nekim autorima pulpozna jezgra zauzima 30 do 50% povrine poprenog
presjeka diska. Jezgra je ispunjena elatinoznom masom koja starenjem
postepeno dehidrira i pretvara se u fibroznu masu
Konfiguracija kraljenice
Neutralna ili anatomska konfiguracija kraljenice u sagitalnoj ravnini (tj.

gledano sa strane) moe se u prvom priblienju lagano pratiti iz jednostavnog
rentgentskog snimka.
Slka 89. Prikaz normalne pokretljivosti kraljenice u sagitalnoj

i frontalnoj ravnini
Zato se moe misliti da prethodna slika nije cjelovita? Naprosto zato to u nju
nije ukljuen grudni ko, koji svojom geometrijom onemoguava gibanje
kraljenice. To je razlogom da I grudni ko tj. rebra takoer spadaju u
kraljenicu.
Slika ta I ta.
Meutim, potekoe nastaju kada se odluimo da definiramo to obuhvaa

neutralni poloaj kraljenice, bilo da subjekt stoji, sjedi na sjedalici ili na podu.
to se pak tie njezine gibljivosti na slici 89. su prikazani ekstremni izgledi
fiziolokog oblika kraljenice u pregibu prema naprijed i prema nazad. Mjerenja
se pokretljivosti mogu vriti na tri naina, jedan je preko fotografskih snimaka,
zatim putem rentgenskih snimaka i napokon na ljeinama. Mjerenja se vre
pomou kutomjera, inklinometara ili goniometara i slinih instrumenata.
Mjeranja utvrena na takve naine obino zadovoljavaju ukoliko se ne radi o
vrlo tonim zahtjevima. Mnogi su autori vrili takova mjerenja i u tablici 34 su
dati sumarni rezultati prema Bakkeu.
Tablica 1. Sumarni pregled podruja pokretljivosti kraljenice

(Prema Bakke-u iz 1931.)
Vratna Grudna Slabinska Cijela

kraljenica
Pregib naprijed
Najpokretljiviji dio C5/C6 T1/T2 L5/S1

Pokretljivost tog dijela 4o 5o 2o
Pokretljivost cijelog podruja 16 o 46 o 16 o
79 o
Pregib prema natrag
Najpokretljiviji dio C5/C6 T1/T2 L5/S1

pokretljivost tog dijela 17 o 5o 21 o
Pokretljivost cijelog podruja 64 o 22 o 54 o 140 o
Bono savijanje
Najpokretljiviji segment C3 do C5 svaki L2 do L5

Pokretljivost tog segmenta 6o 3 o
8o
Pokretljivost cijelog podruja 23 o 31 o
24 o 78 o
Kako se iz dosad prikazanog vidi, kraljenica jest jedan u mehanikom

smislu vrlo sloen organ s vrlo velikim brojem stupnjeva slobode gibanja, Ako
se uz to jo doda i to, da su njezine veze putem miia i ostalih dijelova ljudskog
tijela takoer mnogobrojne, onda jasno odatle slijedi znaajna nemo da se
opisuje njezino gibanje matematikim metodama.
Navedeno i jest razlogom, da se uprkos velikom broju radova koji se

odnose upravo na biomehaniku kraljenice, koji su usput budi reeno radi
pojednostavljivanja podijeljeni na segmente kraljenice, rijetki oni koji bi imali
nekakav kvantitativni karakter. Naime, oito je da su radi sloenosti kraljenice,
mogui zasad, samo oni pristupi koji imaju fenomenoloki i opisni karakter, a
oni koji bi se odnosili na raspodjele sila ili naprezanja, bilo u makro ili
mikromjerilu nisu na vidiku.
Da bi se ilustriralo ovo o emu je rije, najbolje je da promotrimo jedno

pitanje.
Kako bi se objasnilo da su veliine tijela kraljeaka u slabinskoj

kraljenici znaajno vee od onih u vratnoj kraljenici?
U brojnim dobivenim odgovorima kada se to pokuava tumaiti, kae da

su slabinski kraljeci vei radi optereanja to ih ini tijelo u tom podruju. Kada
bi to bilo tako, onda bi prvi grudni kraljeak morao biti, radi naglog poveanja
mase tijela, izrazito vei od posljednjeg vratnog kraljeka. Ako uzmemo das u I
rebra dio kraljenice onda je to upravo to. Osim toga, najmanje treinu ivota
ovjek provede leei u kojem primjeru nisu ti kraljeci najvie optereeni.
Meutim, jo jedna injenica opovrgava spomenuto motrite. Rije je o tome da
su primjerice tijela vratnih kraljeaka sainjeni od kuita od zbite kosti, dok
su tijela u slabisnkih kraljeaka od ljuskaste kosti a u ijoj je unutranjosti
spuvasta kost s vrlo razliitim podrujima gustoe gredica spuvaste kosti.
tovie, u pokusu razaranja tijela slabinske kraljenice i tijela vratnog
kraaljeka (koje je znaajno manje) potrebna je otprilike gotovo jednaka sila
(oko 7 do 9 kN). Iz ovog slijedi, da je uloga tijela kraljeaka veim dijelom u
njihovm prigunom smislu. Nadalje iz istih istraivanja o raspodjeli vrstoe u
kraljecima, utvreno je da preteni dio optereenja to ga na sebe preuzima
kraljenica ide na strukture vezane uz male zglobove, dok tijela kraljeaka imaju
ulogu prigunih elemenata u zajednitvu s meukraljenikim diskovima.
Dakle, vezano uz biomehaniku kraljenice, moe se slobodno rei da su

istraivanja koja su se odnosila na fizikalna svojstva, ali preteno gledano s
vanjske fenomenolooke strane, dala znaajan doprinos za poznavanje granica
vrstoe kotanog dijela kraljenice, dok naalost za poznavanje raspodjele
deformacija ili naprezanja nisu dala pouzdane rezultate. No, obzirom na veze to
ih ima kotani dio kraljenice s ostalim mekim dijelovima koji su neodvojivo
vezani uz kraljenicu, i neko poznavanje mehanikih svojstava kotanog
dijela, gubi na svojoj vrijednosti, jer dolazi do takvih interferencija kojim itav
organ popirma sasvim drugaiji smisao.
Ono to se je primjerice pouzdano u ergonomijskom smislu glede

optereenja kraljenice utvrditi, svakako je nain koji se preporuuje u dranju
tijela, a time i kraljenice u postupku podizanja tereta s poda na neku razinu. Na
slici 90. je prikazan primjer isprvnog i neispravnog (zabranjeog) poloaja tijela u
postupku dizanja tereta.
Slika 90. Primjer ispravnog i neispravnog dizanja tereta s poda na neku razinu.
Vezano uz prikazanu sliku postoji jo jedno zanimljivo pitanje, na koje je

odgovor esto u praksi i u dostupnoj literaturi neispravan. U meukraljenikom
podruju se nalazi odgovarajui disk, unutar kojega se nalazi tzv. nukleus
pulpozus, koji je zapravo jedna pulpozna masa, koja u kasnijem dobu prelazi u
fibroznu masu. Postavlja se pitanje, na koju e se stranu gibati pulpozna jezgra u

primjeru sagibanja kraljenice prema naprijed/natrag? ast je odgovor da e u
primjeru sagibanja prma naprijed pulpozna jezgra ii prema natrag. Ovakav je
odgovor neispravan. Na slici 91. je prikazan model kinematikog para dvaju
kraljeak povezanih meukraljenikim diskom.
a) c)
b) d)
Slika 91. Model kinematikog para lumbalne kraljenice za definiranje gibanja nukleus pulposusa. a) model u stojeem nasavijenom
poloaju, nukleus se nalazi u sreditu prstena; b) u savijanju kraljenice obrnuto od kazaljke na satu nukleus se giba u naznaenom smjeru; c)
model kinematikog para u stojeem nasavijanom poloaju u kojeg je nukleus preavi u fibrozno stanje povezan s gornjom i donjom ploom
krlenikih tijela; d) radi nemogunosti gibanja nukleus djelomino pritie fibrozne prsteneove uzrokujui pritisak u tom podruju.
Na kraju ovog poglavlja, upozorava se na rad to je dat u privitku ove

knjige, a koji se odnosi na jedan biomehaniki pristup problemu vezanom uz
kraljenicu.
O NEKIM PITANJIMA FIZIOLOGIJE SJEDENJA
Sjedenje kao radni poloaj mogue je razmatrati na nekoliko naina.

Naravno je da je prvi nain u usklaivanju statikih antropomjera s oblikom
sjedalice, to istodobno ini i prvi korak u odabiru.
Drugi bi korak bio u utvrivanju odnosa izmeu korisnika i kakvoe

sjedalice. Drugim rijeima, da li se radi o tvrdoj ili mekanoj podlozi na sjedalici.
Ovo se pitanje odnosi na doticajne plohe izmeu ovjeka i sjedalice, i to
ponajprije radi tlakova koji se tu mogu pojavljivati. U dostupnoj literaturi
ovakvih podataka nema dovoljno, pa se tu oslanjamo na rezultate to ih je
izvrio Ergi T. u svojoj disertaciji vezanoj uz raspodjele tlakova na podruju
sjedalice.
Na slikama su pokazani grafiki prikazi raspodjele tlakova u ispitanika na

posebno izgraenoj mjernoj sjedalici.
Slika 6. Raspodjela tlakova na tvrdoj sjedalici, odakle se vidi da se maksimalne

vrijednosti kreu u podruju vrijednosti od 30 do 40 kPa.
Slika 7. Tlocrtna raspodjela tlakova u doticajnoj plohi

ispitanika u mekanoj sjedalici
Prema spomenutom autoru u statikom bi sjedenju na tvrdoj podlozi ovakav tlak

u zonama najveih vrijednosti bio fizioloki vrlo teak, jer znaajno ograniava
optok krvi u tim podrujima. Meutim, autor je svojim mjerenjima utvrdio da
dolazi do preraspodjele tlaka ve i samim gibanjem gornjih udova, pa ak i
razgovorom, ime se zapravo obavlja jedna vrsta masae cijele doticajne
plotine. Pored toga se navodi i to, da primjenom mekanih podmetaa dolazi do
znatnih smanjenja tlakova.
Druga je vrsta istraivanja bila usmjerena na utvrivanje aktivnosti

miinih dijelova u ovjeka koji sjedi. Ova je istraivanja proveo B. V. Ananjev
(1974)
Na posebno izgraenom radnom stolu je bio postavljen ispitanik na

kojega se bili privreni elektro miografski, kako bi se u zavsinosti od
promjene poloaja ispitanika utvrdile miine aktivnosti nekih karakteristinih
miia.
.
Slika 8. Izgled ispitnog stola
Rezultati su njegovih istraivanja prikazani na slici 9.

a.
b.
c.
d.
e.
f.
Slika 9.Prikaz promjena elektromiografskih aktivnosti u zavisnosti od poloaja tijela ispitanika. U vertikalnom su smislu prikazani poloaji od 1 do 5. U
horizontalnom su smislu prikazan odgovarajue reakcije u karakteristinim miiima. Tako je a) Trapezoidni mii (lopatini dio); b) Trapezoidni mii
(vratni dio); c) Oprua kraljenice (pojasni dio); d) Deltoidni mii; e) Rameni mii; f) irokoana miica kraljenice.
Temeljem takvih mjerenja H. J. Tarasenko i B. V. Ananjev su utvrdili tzv.

neutralne poloaje stojeeg i sjedeeg ovjeka. Znaajka je tih poloaja da se u
takvoj konfiguraciji tijele ovjeka, pojavljuju minimalne elktroaktivnosti miia.
Na slici je prikazan neutralni poloaj sjedeeg ovjeka.
250
Oko 00
1800 950
1150
Optimalne veliine
1150 kutova
sustavnih lanova u
1180 sjedeem poloaju tijela
Slika 10. Prikaz neutralnog poloaja ovjeke u sjedeem poloaju.
Iz pokazane metodologije se mogu definirati odgovarajua odstupanja

stvarnog stava prema neutralnom i odatle zakljuivati da se u svakom obliku
sjedenja pojavljuju odreena odstupanja od neutralnog poloaja.
IZOKINETIKA
U zadnjih dvadeset godina dvadesetog stoljea je dolo do razvoja brojnih

razliitih ureaja za fizikalno uzdizanje (fitness), kojima su poticaji dolazili s
razliitih strana, od kojih su dva nesumnjivo sportske znanosti i sportska
medicina. Kao posljedica te pojave jest, da se raznovrsni ureaji i oprema danas
sreu osim u laboratorijima i u brojnim tzv. klubovima teretanama za
odravanje fizike kondicije u ljudi. Meu brojnim ureajima i mehanizmima te
vrste ali razliitih namjera pojavili su se i izokinetiki ureaji ili kako se jo
kae izokinetiki dinamometri. Ovi ureaji, moe se rei, preteno slue u
istraivanjima u sportskoj medicini, da bi kasnije sluili i kao mogunost u
dijagnosticiranju a potom i u rehabilitaciji.
Prije nego se pozabavimo nazivom tih ureaja ini se potrebnim rei nekoliko
rijei o samom pojmu kinetike. Dakle, kinetika je dio mehanike koji se bavi
prouavanjem uzroka gibanja, tj. utjecaja sila i momenata na tijela razliitih
oblika i masa (pri emu se misli samo na jedno ili na skup tijela). to bi onda
bila izokinetika, smatrajui da prefiks izo ima znaenje isti, jednak, slian?
Da li je rije o istoj ili slinoj kinetici prema, nazovimo to prirodnoj kinetici?
Prouavajui litereturu oevidno je da je taj naziv uzet u jednom vrlo suenom
smislu, jer se pojam kinetike odnosno izokinetike odnosi na pojam stalne ili
konstantne brzine u procesu gibanja dijela tijela subjekta. U tom mjerenju
izokinetiki dinamometar (mjera sile odnosno momenta) jest ureaj koji
doputa voljnu miinu kontrakciju u razliitim od operatora postavljenim
uvjetima brzina relativnog gibanja u zglobovima. Ovakav je nain mogueg
gibanja u suprotnosti s ostalim vrstama ureaja u kojih se brzina u zglobu
mijenja za vrijeme relativnog gibanja. tovie, jedan izokinetiki mjera sile,
omoguuje ispitaniku da ostvari maksimalnu otpornu silu u sasvim
specificiranom podruju brzina relativnog gibanja. Ponovno je ovo i dalje u
suprotnosti s ureajima za uvjebavanje sa slobodnom masom, pa ak i onih s
krivuljnim mehanizmom u kojega pouzdanost krivuljnog mehanizma moe
odgovarati individualnoj krivulji snage ispitanika i dalje ostaje upitnom.
Odavle proistjee injenica da izokinetiki dinamometar doputa korisniku da
razvije maksimalnu silu (moment) za vrijeme gotovo cijelog opsega gibanja
zgloba.
Konstrukcija i funkcija tipinog izokinetikog dinamometra

Tipian izokinetiki dinamometar ima nekoliko sastavnica. Konstrukcija se

sastoji od sjedala sa stalkom koje omoguava korisniku da se postavi u
specifian poloaj s kojim e imati odgovarajui stupanj ponovljivog gibanja.
Sjedei odnosno leno odmarajui poloaj s odgovarajuim promjenljivim
kutem nagiba, zatim s mogunou postavljanja ispitanika u standardiziran
poloaj.
Slika . Izokinetiki ureaj
Uz sjedalo je privreno kuite s elektromotorom, odnosno servomotorom,

koje preko poluge s razliitim oblicima privrivaa mogu pratiti gibanje udova
ispitanika. Sjedalo je pokretljivo vertikalno i horizontalno za prilagoivanje
antropomjerama ispitanika. Isto je tako iglava ureaja pokretljiva za mogunost
prilagodbe ispitaniku. Ovakav je ureaj povezan s upravljakom jedinicom, koja
je obino osobno raunalo snabdjeveno s odgovarajuim programima kako za
sakupljanje podataka, tako i za njihovo memoriranje. Putem ureaja se mjere i
odmah izraunavaju podaci o torzijskom momentu koji se razvija u zadanaj
relativnoj brzini gibanja zgloba, zatim o snazi i ukupnom ostvarenom
mehanikom radu. Ovi temeljni podaci generirani primjerice u koljenskom
zglobu kako za ekstenziju tako i za fleksiju, omoguuju nam utvrivanje omjera
izmeu skupina miia koji to ostvaruju i koji se mogu usporeivati s velikim
brojem prethodno sakupljenih statistikih vrijednosti za takve pokrete. Takoer,
slini podaci za lijevu i desnu stranu, omoguuju nam usporedbu izmeu

dominantnih i nedominantnih udova, odnosno ozljeenih prema neozljeenim
putem ega se moe utvrditi nerizian program rehabilitacije, a pogotovo u
primjerima postojanja odgovarajuih podataka prije i poslije ozljeivanja.
Postoji pet glavnih mogunosti primjene izokinetikog dinamometra, a to su:

prosudba,
rehabilitacija,
dijagnostika,
istraivanje i
vjebanje.
Prosudba
Nedvojbeno je da je izokinetika dinamometrija jedan pouzdan nain za

utvrivanje rotacijskog optereenja kinematikog para (ili parova), izvrenog
rada, time i brzine rada to ima znaenje snage i naposlijetku trajanja miinog
djelovanja na promatrani zglob u ovjeka. Obzirom da je svaki prouavani
pokret standardiziran u smislu poloaja i brzine u zglobu, slijedi odatle da su
izokinetiki podaci znaajno vie objektivniji od onih koji se utvruju drugim
metodama. Uz ovo treba napomenuti da se izbjegavanje moguih pogreaka
ostvaruje i putem posebne pozornosti na tzv. kalibraciju ureaja, zatim na upute
ispitaniku kao i njegovo pravilno postavljanje. Tako primjerice mala promjena
poloaja u naslanjanju lea u prouavanju zgloba koljena, moe biti uzrokom
znaajne razlike u brojanim podacima i dijagramu momenta
Rehabilitacija
Izokinetiki dinamomentri mogu biti izuzetno korisni u postupku rehabilitacije.

Odgovarajue brzine u zglobovima kao i opseg pokreta mogu biti utvrene i
postavljene tako, kako bi miii radili djelotvorno i skladno s mogunostima i
snagom to ih miii mogu ostvariti prema trenutnom stanju ozljeene strane u
ispitanika. Podaci to se utvrde mjerenjima u tu svrhu mogu korisno posluiti za
spoznaju o brzini postupka rehabilitacije, jer se u svakog naknadnog mjerenja
mogu vrlo jednostavno pratiti rezultati u usporedbi s onim rezultatima iz
prethodnih mjerenja. U vrhunskim sportovima u tzv. visokorizinim sportovima,
longitudinalna prosudba omoguuje fizioterapeutu da savjetuje trenera kada se
subjekt moe vratiti na specifian trening a potom i na natjecanje. Sposobnost
ispitanika da ostvari eljenu krivulju momenta i da ostvari specifine sile

izravno proistjeu kao rezultati mjerenja.
Dijagnostika
Krivulje momenata to nastaju mjerenjem ispitanika mogu biti pokazatelji i

nekih patolokih promjena. Time kliniar moe korisno rabiti izokinetiku
dinamometriju u nekim uvjetima, kao izvrsnu pomo u njegovoj klinikoj
prosudbi.
Istraivanja
Jedna od najbolje dokumentiranih vrsti uporabe izokinetike dinamometrije jest

istraivanje, i to ponajvie to veliko mnotvo podataka moe biti sakupljeno
relativno jednostavnim putem. I upravo na brojnim istraivanjima i podacima to
su proistekli iz tih brojnih mjerenja na vrlo irokim uzorcima populacije, temelje
se mogunostu usporedbe u mjerenjima novih pacijenata, a iz ega slijede i
prosudbe utvrenih mjerenja.
Trening
Argumenti za izokinetiki trening proistjeu iz nae elje za poznavanjem

maksimalno moguih ostvarivih sila u cijelom podruju gibanja promatranog
zgloba, kao i za maksimalnu silu koja se moe razviti u pretpostavljenoj vrsti
sporta i eljenoj brzini gibanja. Naravno je da postoje i argumenti protiv, meu
kojima se doima najvanijim da ubrzanja i promjene u zglobu imaju obiljeje
bezgraninosti u gotovo svim sportovima. Pored toga to se u vrhunskim
sportovima esto trae znaajno vee brzine relativnog gibanja u zglobovima od
mogunosti to ih ak i najsuvremeniji dinamometri mogu mjeriti. Naravno, da u
tome ima svoju ulogu i cijena izokinetikih ureaja.
Biomehanika podloga izokinetike
Meu najvie prihvaene elemente kojima se uspostavlja predodba o miinom

djelovanju jest odnos izmeu duine miia i odgovarajueg vlaka u njemu.
Najlaki nain usvajanja ovakvog motrita je pomisao o izometrikoj
kontrakciji. Meutim, ako mi ponemo s miiem u olabavljenom obliku, tada se
vlak tog miia moe utvrditi samo ako koristimo dinamometar. Ako se mii
polagano produava, tada e vrijednost biti dosegnuta kada se uspostavi pasivni
otpor. Mii e se kontinuirano produavati sve dok ne bude oevidnog porasta

vlaka. Na taj nain se mogu uoiti dva neovisna izvora otpora:
aktivni vlak nastao od kontrakcijskih elemenata

pasivni vlak nastao od nekontrakcijskih elemenata
Miini vlak to odgovara maksimalnom aktivnom vlaku je poznat kao

odmarajua duina (fizioterapeuti ovo esto brkaju s tzv. anatomskom duinom).
Gordon je (1996) utvrdio da je odnos izmeu duine i vlaka cijelog miia

refleksija mehanikih svojstava pojedinanih vlakana koji mogu biti u odnosu s
brojem poprenih premotenja aktina i miozina u odgovarajuem vlaknu (ili o
stupnju preklapanja).
Ispravna rije vrstoa
No, bez obzira na nain kojom tehnikom utvrujemo (izometriki, izokinetiki

ili drugaije) vrstou miia (to ne treba pomijeati sa silom u njenom
linearnom smislu) mi zapravo promatramo rotacijski uinak uzrokovan silama
miia ili skupine miia.
Obzirom da se veina izokinetikih mjerenja sastoji od rotacijskih gibanja kao

primjerice plantarna i dorzalna fleksija stopala, uinak se gravitacije za to
nekada treba prilagoditi. Meutim, u nekih gibanja kao to su primjerice
inverzija i everzija stopala (glenja) gravitacija ne treba biti prilagoivana jer je
gibanje ionako rotacijsko. Drugim rijeima mi rae zakljuujemo na silu to
prouzrokuje mii nego da nju biljeimo mjerenjem.
Ovo je upravo od posebnog znaenja kada se razmatra omjer vrstoa izmeu

agonista i antagonista. Razmotrimo to na slijedei nain. Teina natkoljenice
treba biti prevladana pomou kvadricepsa kako bi ispruio koljeno u sjedeem
poloaju, sve dok je koljeno u fleksiji pomou tetive (hamstrings) ime teina
noge taj trenutak pomae gibanju. Na taj nain korekcija gravitacije postaje
znaajnom za pouzdane rezultate.
LITERATURA
1. Alexander, R.M.: Biomehanika ( na ruskom), Moskva: Izdateljstvo Mir,

1970.
2. Braune, W., Fischer, O,: Der Gang des Menshen, I Teil, Leipzig: Hirzel,
1985.
3. Bulat, V.: Sistem ovjek-stroj, Zagreb: Informator, 1981.
4. Croney, J.: Anthropometrics for Designers, London: Batsford Ltd. 1971.
5. Donskij, D.D., Zacijorskij, V. M.: Biomehanika (ruski), Moskva: Izdateljstvo
Fizkultura i sport, 1979.
6. Grandjean, E.: Fitting the Task to the Man, London: Taylor & Francis, 1984.
7. Jokl, E: The Physical Structure of Mind, Medicine and Sport, vol.8:
Biomechanics III pp 1 64 (Karger, Basel 1973)
8. Jones J.C. Design Methods, Willey Interscience, Prijevod na ruski jezik,
Mir 1976.
9. Keros P., Mufti, O., Vnuec, Z.: Utjecaj ergonomskog pristupa na
industijsko oblikovanje, Zbornik radova Ergonomija u Jugoslaviji, Zagreb:
1974.
10. Keros, P.: Temelji anatomije ovjeka, Zagreb: Medicinska Naklada, 1977.
11. Maver, H.: Medicinski pristup ergnomiji, u Antropologijska biblioteka,
Zagreb: 9: 1983, pp 15 - 36.
12. Mc Cormick, E.J., Sanders, M. S.: Human Factors in Engineering Design,
Intl. Student Edition, Mc Graw Hill, 1983.
13. Mufti, O., Keros, P.: Anatomija-biomehanika- Ergonomija, Zbornik radova
Ergonomija u Jugoslaviji, Prvi znanstveni skup o ergonomiji, Zagreb,
1974.
14. Mufti O.: Mehanika ivih sustava, Tehnika enciklopedija VII, JLZ, 1983.
15. Mufti, O. O mogunosti zapisivanja pokreta u ergonomiji, Praktikum
bioloke antropologije, Ergonomija - Antropoloka biblioteka 9, Zagreb
1983.
16. Mufti, O., Brinar Vesna : O nekim pitanjima ergonomije sjedenja, Zbornik
radova Skupa o konstruiranju, FSB, Zagreb: 1984.
17. Mufti, O.: Harmonijska antropometrija kao osnova za primjenjenu
dinamiku antropometriju, Zbornik radova Skupa o konstruiranju FSB,
Zagreb: 1984.
18. Mufti, O., Labar, J.: Neki problemi tjelesnih dimenzija u ergonomskoj
primjeni, asopis Sigurnost, Vol. 28, Br. 3/4, pp 3 - 19, Zagreb, 1986.
19. Mufti, O. Labar, J.: Saeta formulacija dinamikih antropomjera,
Strojarstvo, 31: (4/6), pp 207 - 214, Zagreb, 1989.
20. Mufti, O.: Ergonomska ocjena uspjenosti unutarnjeg ureenja u putnikim
zrakoplovima, Bilten JAZU, Znanstveni savjet za promet, pp 62 - 65, Zagreb,

1989.
21. Mufti, O.; Harmonical Method of Mans Figure Drawing, XI International
Anthropological Conference / Zagreb, 1992.
22. Mufti, O. Jurevi Tanja i sur.: Analiza promjene tlaka trbune pree u
razliitim radnim poloajima, asopis Sigurnost, 34:(3/4) pp 177-189,
Zagreb 1992.
23. Mufti, O.: Human Mind and Movement as a part of the Physiological
Anthropology, In Procc. of 5th International Congress on Physiological
Anthropology, October 1-5, 2000, Seoul, Korea.
24. Mufti, O.: Method of Mans Figure Drawing, Coll. Antropol. (Supll.)18, pp
27 - 32(1994).
25. Mufti, O.: Safety in Design, Rad sigur., 6, pp 45-60, Zagreb, 2002.
26. Mufti, O., M. Seif : Modeling of Biomechanical Systems, Textbook for
postgraduate study at Tehran University, Tehran 1998.
27. Orli, D. i suradnici: Aloartroplastika kuka, JUMENA, Zagreb 1986.
28. Petz, B.: Uloga i mjesto psihologije u suvremenoj ergonomiji, Zbornik
radova skupa Ergonomija u Jugoslaviji, Zagreb, 1974.
29. Rudan, P.: Dimenzije tijela i tjelesni poloaju pri radu, Medicina rada,pp 87
92, Sarajevo, 1979.
30. Ruszkowski, I., Orli, D.,Mufti, O.: Endoproteza zgloba kuka,
JUMENA,Zagreb 1986.
31. Sunik, J.: Tjelesni poloaji pri radu, Medicina rada, pp 92-97, Sarajevo,
1979.
32. Taborak, D.: Studij rada, Tehnika knjiga, Zagreb 1987.
33. Taborak, D. Nunost primjene ergonomskih naela kod oblikovanja
proizvoda, Zbornik radova na skupu Eronomija u Jugoslaviji, Zagreb 1974.
34. Taborak, D.: Sigurnost pri radu u logistiki organiziranoj proizvodnji,
asopis Sigurnost 35(2) pp 125 - 133, Zagreb 1993.
35. Wainwright, S.A. and coll.: Mechanical Design in Organisms, E.Arnold,
London 1976.
36. Zederbauer, E.: Die Harmonie im Weltal, in der Natur und Kunst, Orion
Verlag, Wien und Leipzig, 1917.

Biomehanicka Ergonomija PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Biomehanicka Ergonomija PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

BIOMEHANIKA ERGONOMIJA 11

Raspravljati o ergonomiji danas, a pogotovo u zajednitvu s

U naporima za oivljavanje proizvodnje, koja je u nas prije rata dosegla

Izmeu ostalih i jedan je od kljueva rjeenja za poboljanje rada u

Ako se eli realno ustanovljavanje potrebnog vremena izrade, onda je

1.2 KRATKI POVIJESNI PREGLED ERGONOMIJE

Ergonomija je bila i ostala kao interdisciplinarna znanost, pa je njezina

Od svoje pojave, jo u prolom stoljeu, studij vremena i studij pokreta ili

Definicija: Studij vremena i pokreta je analitiki postupak u

Raslamba se provodi tako, da se prvo pronae najekonominiji nain

radniku da radei umjerenom brzinom (fizioloki prihvatljivom) izvri zadatak; i

esto se u pojednostavljenom tumaenju pojma ergonomije, ergonomija

U uvjetima znanstvene i tehnoloke pretvorbe, veoma se vane socijalne i

Ono to se podrazumijeva pod ljudskim faktorima u amerikoj literaturi u

U razdoblju od tri ili etiri prva desetljea ovog stoljea prvi su

Meutim, tek se je u razdoblju 2. svjetskog rata ergonomija iskristalizirala

OBLIKOVANJE SIGURNOST RADA

Zanimljivo je da se je pojava prvih ergonomijskih udruga u svijetu zbila

U nas je osnovano u svibnju 1974. godine naa nacionalna ergonomijska

Na kraju ovog uvoda spomenimo i to da su i ergonomija i biomehanika

1. 3 KRATKI POVIJESNI PREGLED RAZVITKA

Korijeni biomehanike zadiru u poetak civilizacije, premda o tome nema

Prvi pisani podaci o "Biomehanici" (naravno ne s takvim nazivom)

Openito je poznato, da je ljudsko znanje poprimilo svoj organizirani

Ponovni nagli razvitak znanosti, a time i biomehanike poinje s

Svakako treba istai da je u njegovo doba anatomija bila primitivna, te da

Slika 1. Prikaz jednog crtea Leonarda da Vincija

Galileo Galilei (1564. -1642.) ivi i radi u jednom od najintelektualnijih

podrazumjevamo. Nadalje, u svom radu o vrstoi mateirjala (1638) izmeu

Uz Galilea spomenimo, da je on uveo rije Mehanika.

W. Harwey (1578. - 1658.) studira u Padovi od 1598. do 1601. iako tada

59,2 x 72 x 60 = 255 744 cm3

Drugi Galileov suvremenik i kolega S. Santorio (1561 - 1636) koji bijae

Znanstvena su otkria Galilea, Harwey-a i Santoria znaajno pokrenula

Descartes razvija sloeni model ivog organizma ukljuivi u njega i ivani

Znameniti talijanski matematiar, astronom, Galilejev prijatelj, Giovani

Borelli je prouavao dinamiku tijela, letenje ptica, plivanje riba, gibanje

Leibnitz dobiva svjedodbu ispita zrelosti 1663. godine u svojoj 17.

Iz obitelji Bernoulli (u kojoj je i u tri generacije bilo osam izvanrednih

Danielov prijatelj i zemljak Leonard Euler (1707.-1783.) roeni

Londonski lijenik Tomas Young (1773. - 1829.) daje 1807. godine

Kada sam zavrio fiziku u Gottingennu, bilo je potrebno osim

Ova su pruavanja navela Younga na utvrivanje analogije izmeu zvuka

Otac biotehnike H. Helmholtz (1821. - 1894.) bijae profesor

profesor fiziologije u Heidelbergu i napokon profesor fizike u Berlinu (1871.).

Vanim je pitanjem u ergonomiji bilo definiranje i svrhovitost studija rada

Klju je rjeenja za poboljanje rada u studiranju i poznavanju ljudskih

Ako se eli realno ustanovljavanje potrebnog vremena izrade, onda je

najekonominijim nainom izvoenja. Uz ovo treba napomenuti, da se

Od svoje pojave, jo u prolom stoljeu, studij vremena i studij pokreta

Definicija: Studij vremena i pokreta je analitiki postupak u prouavanju

Analiza se rada provodi tako, da se prvo pronae najekonominiji nain

Na kraju je ovog pregleda razmotren i razvitak metoda mjerenja ljudskih

TABLICA 1. Temeljni pokreti (THERBLIGS)

1. Hvatanje H 12. Dranje D

6. Rasklapanje R 17. Kontrola K

Svaki navedeni pokret ima svoju definiciju, koja obuhvaa opisno

Kasnija su nastojanja u opisivanju i biljeenju pokreta bila obuhvaena

Sredinom 80.-ih uvedena ja u nas i tzv. dinamika antropometrija koja je

U analizama gibanja ovjeka, koje su provedene sastavljanjem analitikih

Iz prikazanog je sada oito, da je dosadanji razvitak ovog dijela

Kao sredinje pitanje koje eka odgovor, jeste uz paralelno usavravanje

1.3.3. KRATKI POVJESNI PREGLED FIZIOLOKE