DJECA S TEKOAMA U RAZVOJU Djeca s tekoama u razvoju su djeca s tjelesnim

tekoama (invaliditet, oteenja vida i sluha, djeca s kroninim bolestima), djeca s

mentalnom retardacijom, djeca s problemima u ponaanju, djeca s tekoama u
uenju (disleksija, disgrafija, diskalkulalija) te djeca s viestrukim tekoama
(javljaju se dvije ili vie prethodno navedenih tekoa). U naoj zemlji u redovitim
osnovnim i srednjim kolama te posebnim odjelima pri tim kolama ima oko 10 000
djece s posebnim potrebama (oko 8800 u osnovnim i 1300 u srednjim). Od njih je
oko 40% djece s disleksijom (tekoe u itanju i govoru) i disgrafijom (tekoe u
pisanju), a hiperaktivnih je oko 15%. Djeca s tekoama u razvoju prirodno nisu
motivirana za uenje, nemaju toliko volje, svijet koji ih okruuje ne zanima ih
dovoljno, pa su zbog toga vie pasivna i nemaju dovoljno iskustva koje su osnova
uenju u koli. Toj djeci se esto odgaa upis ili oni zaostaju po svojim
sposobnostima od svojih vrnjaka. To je esto teko prihvatiti i roditeljima, pa ih
esto mui osjeaj krivice i frustriranosti to nerijetko osjeti i samo dijete. Ono to je
bitno je da roditelji to je prije mogue potrae strunu pomo ukoliko ve na
predkolskom uzrastu kod svog djeteta primijete neke tekoe u razvoju (npr.
tekoe u govoru, koordinaciji pokreta i motorici, tekoe u vidu, slab sluh itd.). U
koli se ta djeca nekad naoko i ne razlikuju od ostalih uenika, ali ipak trae
prilagoavanje problemu i individualiziran pristup uitelja jer zbog neprepoznavanja
poremeaja, dijete s disleksijom postaje lijeno, ono s poremeajem panje
nezainteresirano, hiperaktivno je zloesto, a dijete s viestrukim tekoama
dosadno i zahtjevno. Takvoj djeci se moe pomoi individualiziranim pristupom te
prilagoenim ili posebnim programom odgoja i obrazovanja. Prilagoeni program
primjeren je osnovnim karakteristikama tekoe u djeteta, a u pravilu pretpostavlja
smanjivanje intenziteta i obima pri izboru nastavnih sadraja obogaenih
specifinim metodama, sredstvima i pomagalima. Naravno, prije odreivanja
odgovarajueg programa odgoja i obrazovanja prvo se, uz suglasnost roditelja,
moraju ispitati oblik i opseg djetetovih tekoa (psiholoka, neuroloka i druga
specijalistika ispitivanja, ve prema potrebi). Pored prilagoavanja odgojno-
obrazovnog programa kod ove djece je vano pruiti podrku emocionalnom
razvoju, u razvoju pozitivne slike o sebi i o drugima, u razvijanju motivacije za
uspjeh i uenju openito. Struni suradnici, pedagozi, psiholozi ili defektolozi, u radu
s takvom djecom imaju veliku ulogu u razvijanju samostalnosti i neovisnosti o tuoj
pomoi u uenju, u smanjenju nesigurnosti i straha od odgovaranja, u suzbijanju
agresivnosti kao odgovora na probleme u kolskom okruenju, prije svega na
izdvojenost i ruganje u grupi vrnjaka, u eliminiranju dosada pri itanju i uenju, u
razvijanju realnih oekivanja u vezi s vlastitim uspjehom ili neuspjehom kao i u
izboru srednje kole. Naravno, sve ovo zahtijeva koordiniran rad i suradnju djeteta i
njegove obitelji, uitelja te strunih suradnika, odnosno, obitelji s jedne strane i
kole s druge strane. Ono to je za kraj bitno naglasiti je to da bi se i roditelji i kola i
ira zajednica trebali usmjeriti ka prepoznavanju i jaanju individualnih snaga i
sposobnosti djece s tekoama u razvoju i na pronalaenju naina njihovog
sudjelovanja u svakodnevnom ivotu zajednice ili kole