Zakonodavna vlast ili legislativna vlast je jedna od tri osnovne grane vlasti.

Usvjanjem Amandmana na Ustav Republike srpske Amandmanom LXXVI propisano je da e zakonodavnu vlast u
Republici Srpskoj vriti Narodna skuptina Republike Srpske i Vijee naroda Republike Srpske.

Vijee naroda Republike Srpske svoju zakonodavnu vlast vri u cilju zatite vitalnih nacionalnih interesa konstitutivnih
naroda.
Vijee naroda Republike Srpske ne uestvuje u postupku donoenja zakona, propisa i drugih akata sa Narodnom
skuptinom Republike Srpske, nego vri kontrolu izglasanih zakona, propisa i akata u Narodnoj skuptini radi
utvrivanja da li se izglasanim zakonom, propisom ili aktom ugroavaju vitalni nacionalni interesi konstitutivnih
naroda.

Prvi saziv Vijea naroda republike Srpske izabran je krajem 2002. godine a aktuelni trei saziv Vijea naroda je
izabran 23. decembra 2010. godine.
Vijee naroda Republike Srpske ima 28 delegata i to po osam delegata iz svakog konstitutivnog naroda i etiri
delegata iz reda Ostalih.
Izbor delegata u Vijee naroda vre odgovarajui klubovi poslanika u Narodnoj skuptini na osnovu Ustava
Republike Srpske.
Delegati se u Vijee naroda biraju na period od etiri godine i za vrijeme vrenja svojih dunosti uivaju delegatski
imunitet.

Sjednice Vijee naroda saziva i predlae dnevni red predsjedavajui Vijea naroda.
Sjednicu Vijea naroda moe takoe sazvati i potpredsjedavajui Vijea naroda koga ovlasti predsjedavajui Vijea
naroda u sluajevima kada je predsjedavajui sprijeen da sazove sjednicu Vijea naroda Republike Srpske.

Sjednice Vijea naroda odravaju se u sjeditu Vijea naroda u Banja Luci, osim ako Predsjednitvo odlui drugaije
u opravdanim sluajevima.
Glavni zadatak zakonodavne vlasti jeste donoenje zakona. Zakone donosi parlament. U liberalnim
demokratijama graani biraju svoje predstavnike u parlamentu (na izborima) i time im daju autoritet
da glasaju za zakone u njihovo ime. Proces izglasavanja zakona zavisi od toga kakvo je
parlamentarno ureenje neke drave. U liberalnim demokratijama imamo dvodomne
(bikameralizam) i jednodomne parlamente. U dvodomne parlamente spadaju Kongres Sjedinjenih
Amerikih Drava i Parlament Ujedinjenog Kraljevstva.

Narodna skuptina Republike Srpske vri ustavotvornu i zakonodavnu vlast

Organizacija vlasti u BiH

(Kako je organizovana
vlast?)

Objavljeno etvrtak, 15 Decembar 2011 14:30

Autor Kemal Efendi

0 Komentara

U tekstu koji slijedi

obradit u temu pod nazivom Elementi parlamentarnog i polupredsjednikog sistema u organizaciji vlasti
drave i entiteta. Ustavni sistem Bone i Hercegovine u sebi sadri elemente koji se ne mogu podvesti
pod jedan isti model organizacije vlasti. Upravo imajui to u vidu odluio sam da koristei literaturu
problemski obradim ve navedenu temu. Prije nego to se preem na obradu teme upozant emo se sa
dravma u kojima su su parlamentarizam i polupredsjedniki sistem u podupnosti primjenjuju a to su:
Velika Britanija i Francuska.

Pojam organizacije dravne vlasti

Suverene dravna vlast je najvia vlast koja je odgovorna za stanovnitvo na pdreenoj teritoriji. Vrei
vlast rava obavlja mnogobrojne i raznovrsne poslove. Postoji odreeni krug poslova koje svaka drava
prema definiciji mora da obavlja kao to su poslovi u odbrani, ouvanju javnog reda i mira, prikupljanje
poreza rjeavanje sporova meu graanima i ostalim subjektima. Totalitarni sistemi nastoje da to vei
broj poslova kontrolie ili obavlja drava, a liberalni sistemi nastojr da dravne poslove svedu na najmanju
moguu mjeru, preputajui graanima slobodno djelovanje i organizovanje radi zadovoljavanja njihovih
razliitih potreba. Da bi se obavljao tako veliki broj obimnih poslova, neophodna je sloena i razgranata
dravna organizacija koja se sastoji od velikog broja dravnih organa i drugih institucija.
U cilju izvravanja mnogobrojnih dravnih poslova obrazuju se raznovrsni oragni razliiti prema kvalitetu,
koliini i sadraju. Tako neki autori razlukuju samo dvije dravne funkcije (dualistika), drugi smatraju da
postoje tri dravne funkcije (trialistika), a neki da postoje etiroi dravne funkcije (kvadrilistika). Prema
dualistikoj koncepciji postoje samo nareivaka i izvrna funckija dravne vlasti. Zakonodavna vlast je ta
koja pripisuje opte norme a izvrna provodi te norme. Brojni autori kritikovali su ovu koncepciju te su
smatrali da treba govoriti o trodiobi vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudsku. Takoer postoje neki autori
koji smatraju da treba praviti razliku izmeu politiko-izvrne i upravne funkcije u uem smislu. Upravna
funkcija sastoji se u donoenju upravnih akata i preduzimanju radnji kojima se opti propisi primjenjuju na
konkratne sluajeve. Politiko-izvrna funkcija sastoji se u preduzimanju zakonodavne i ire politike
incijative.

Zbog svega toga u pravnoj i politikoj nauci i u kreiranju ustavnih sisitema pitanju organizacije vlasti
posveuje se velika panja. U nauci su se izdiferencirale dvije velike teorije o odnosima izmeu pojedinih
dravnih vlasti: teorija podjele i teorija jedinstva vlasti. Prihvatajui jednu ili drugu teoriju, pojedini ustavni
siistemi opredjeljuju se za specifine modele ili sisteme organizacije i funkcionisanja dravne vlasti. Tako
su se unutar teorije o podjeli vlasti izdiferencirali: predsjedniki, plupredsjedniki sistem i sistem
parlamentarne vladavine. Unutar teorije o jedisnstvu vlasti poznati su sistemi skuptinske vladavine, u
kojima je vlast koncentrisana u skuptini i autoritarni sistemi , u kojima je vlast koncentrisana u izvrnoj
vlasti.

Osnovna razlika kod ova dva modela jeste u tome to kod teorije o podjeli vlasti sva vlast nije
koncentrisana na jednom mjestu te svaka od tih vlasti meusobno je ravnopravna i moe da utie jedna
na drugu. Prema teoriji o jedinstvu vlasti, postoji jedan dravni organ koji je istovremeno nosilac
zakonodavne, izvrne i sudske vlasti. Kod teorije o jedinstvu vlasti ne postoji ravnopravan odnos nego
hijerarhiski odnos izmeu dravnih organa koji vre pojedine funkcije vlasti.

Parlamentarni sistem vlasti

Historijski gledano, parlamentarizam je nastao u okrilju monarhije, da bi se znatno kasnije pojavio i kao
oblik sistema vlasti u republici. To je, nesumnjivo, posljedica sutinske uloge parlamentarnog sistema kao
mehanizma koji kroz uspostavljanje ravnotee izmeu zakonodavne i izvrne vlasti, ograniava vlast i
sprjeava njenu monopolizaciju u rukama jednog organa. Time parlamentarni sistem upravo i ostvaruje
svoju demokratsku funkciju.

Historijski korjeni parlamentarizma seu u rani srednji vijek i oni jasno ukazuju na zaetak njegove
funkcije koja e vremenom postati sr parlamentarnog sistema - ogranienje svemone vlasti, kao to je
ve napomenuto, najpre monarha, a mnogo kasnije, u republikama, i drugih nosilaca izvrne vlasti. U
Engleskoj, kolijevci parlamentarizma, iz feudalne skuptine barona i prelata (Magnum Concilium) razvio
se tzv. The Great and model Parliament (u Vestminsteru) godine 1265., kao institucija koja je bila
instrumentt ograniavanja kraljeve moi. Ako to jo nije znailo raanje pravog parlamentarnog sistema,
nesumnjivo je vodilo pretvaranju feudalpe monarhije u ogranienu monarhiju, a odatle do parlamentarne
monarhije bio je samo jedan korak. Jaanje, najprije finansijske moi parlamenta, a zatim i sticanje drugih
prava (zakonodavnih), s jedne strane, i irenje njegove predstavnike osnove, s druge strane, uz pojavu
politike odgovornosti ministara koji su vremenom prestajali da budu "commis" monarha, budui da se
formirao obiaj da ih kralj uzima iz parlamentarne veine (krajem XVII veka), predstavljalo je,
istovremeno, slabljenje monarhove moi, ograniavanje njegove vlasti. Tako se i otvorio put
uspostavljanju ravnotee izmeu parlamenta i kralja koji je bio na elu izvrne vlasti. Proces nastajanja i
uobliavanja parlamentarnog sistema je, tako, predstavljao istovremeno i proces preobraavanja same
monarhije (i ne samo u Engleskoj). Od feudalne i apsolutistike dolo se vremenom do ustavne
monarhije. Klice ustavne monarhije nalaze se jo u ranijem periodu u kome monarh pod pritiskom
odreenih feudalnih struktura donosi pojedine pravne akte (u Engleskoj poev od Velike povelje o
slobodama.

Parlamnetarizam uglavnom uvijek uspijeva da pomiri dvije esto suprostavljene vrijednosti:

demokratinost i efikasnost. Sutina parlamentarizma kako je isticao poznati francuski toretiar or Birdo
izraava se prvenstveno u: jednakosti zakonodavne i izvrne vlasti, saradnji meu njima i u uzajamnom
djelovanju jedne vlasti na drugu.

U parlamentarnom sistemu vlada proizlazi iz parlamenta i njemu je odogovorna. Ukoliko vlada ne uiva
povjerenje veine poslanika u parlamentu ona mora odstupiti. Obrnuto izvrna vlast ima mogunost da
raspusti parlament kojem je odgovorna. To pravo obino ima ef koji na prijedlog vlade donosi akt o
rasputanju. Pored odnosa izmeu parlamenta i vlade za paralamentarizam karakteristina je i institucija
supotpisa. Naime u ovom sistemu jedino je stabilna pozicija efa drave bilo da je rije o monarhu ili
predsjedniki republike. Da bi se on doveo u zavisnost od vlade neophodno je da da njegove akte
supotpisuje bilo predsjednik vlade bilo resorni ministar.

U Velikoj Britaniji, kolijevci parlamnetarizma, razvio se dvopartijski parlamentarizam zbog primjene

veinskog izbornog pricipa. Na europskom kontinentu razvio se veinski parlamentarizam te se pri
konstituisanju vlada formiraju koalicije.

Parlamentarni sistem vlasti u Velikoj Britaniji

Parlamnet se jo od Zakona o pravima smatra ne samo nosiocem najvie zakonodavne vlasti nego i
suvereniteta. Pralament je dvodoman i sastoji se od: Doma lordova (gornji dom) i Dom komuna (donji
dom).

Gornji dom nosi naziv Dom lordova ima oko 1100 lanova. lan se postaje naslijeem ili izborom iz
redova aristokratije. ine ga u titularnom smislu svjetovni lordovi, duhovni lordovi, pravni lordovi, doivotni
perovi (Peer)-titula, knez. Dom lordova je izgubio nakadanje funkcije (nekada je bio ravnopravan sa
Domom komuna) i njegovim sjednicama prisustvuje oko 200 lanova.
Donji dom dom komuna. Predstavlja britanske graane i broji oko 650 lanova. kotska bira 71 poslanika,
Vels 35, Severna Irska 12, Engleska 533 poslanika. I jednu izbornu jedinicu u prosjeku ini 70-80.000
graana. Funkcije donjeg doma:

donosi zakone

izglaava budet i

kontrolie Vladu (interpelacija, glasanje o budetu, glasanje o poverenju vlade i poslaniko pitanje)

Vlada je centralna politika institucija britanskog politikog sistema nastala izdvajanjem jednog manjeg
dijela poslanika iz kraljevog privatnog savjeta pocetkom 17.vijeka. lanovi vlade organizovani su u tri
grupe:

lanovi kabineta koji su efovi najznaajnijih resora (policija, kolstvo...), ima ih najvise 20.

ministri - efovi resora koji nisu lanovi kabineta i neki drugi nosioci javnih funkcija dravni tuilac,
dravni pravobranilac i sl. Ima ih oko 30.

mlai ministri, dravni sekretari, parlamentarni sekretari. Ima ih oko 50.

Prvi ministar-premijer ima veoma velika ovlatenja zato to obino lider stranke koja je ovojila izbore
sastavlja vladu. Premijer sastav vlade samo saoptava pred parlamnetom. On obino vladu sastavlja iz
parlamenta to zani da nije primjenjn prncip inkompatibilnosti kao to je sluaj sa predsjednikim i
polupredsednikim sistemom vlasti. Njegova mo ogleda se i u nekim od sljedeih ovlatenja:

pravo zakonodavne inicijative - pravo da inicira i predlae donoenje zakona

odluuje o dnevnom redu vlade

donosi odluke vlade - odluka donesena kad prvi ministar odlui

kadrovska mo (imenuje i postavlja dravne slubenike i ministre)

dravna administracija - on je ef dravne administracije na centralnom nivou i ona broji oko million
sluzbenika

odluuje o rasputanju parlamenta

Elementi parlamentarizma u Bosni i Hercegovini

U Bosni i Hercegovini nije uspostavljen neki tipian model politikog sistema, ve bi se moglo rei da se
tu radi o kombinaciji elemenata razliitih sistema parlamentarnog, predsjednikog, skuptinskog sistema.
A na osnovu obiljeja parlamnetranog sistema koje smo naveli, primijetit emo da BiH ima i pojedine
elemente tog sistema.
Prema ustavu Bosna i Hercegovina ima zakonodavnu, izvrnu i sudsku vlast. Zakonodavnu vlast vri
Parlamentarna skuptina koju ine Predstavniko dom i Dom naaroda. Izvrnu vlast ine Predsjednitvo i
Vijee ministara Bosne i Hercegovine, sudsku vlast vre Ustavni sud i Sud Bosne i Hercegovine.

Jedno od kljunih obiljeja pralamnetarizma je jak poloaj parlamenta. Parlamnet tu svoju sangu crpi iz
neposrednog izbora i iz injenice da vlada proistie iz parlamenta i da je nemu odgovorna.

Parlamentarna skuptina

Prema lanu IV Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine ima dva
vijea: Dom naroda i Predstavniki dom. U svim novijim enciklopedijama, leksikonima i rijenicima, za
nae jezike strana, rije parlament prevodi se kao skuptina ili sabor. Otuda, naziv parlamentarna
skuptina i djeluje kao pleonazam, to je vjerovatno i ovdje rezultat bitnog uticaja meunarodnog faktora
pri usvajanju Ustava Bosne i Hercegovine.

Dvodomni sastav Parlamentarne skuptine, nain njenog izbora i rada, kao i poloaj vijea ukazuje na to
da je rije o organu vlasti sloene drave. To e, uostalom, biti jo ubjedljivije kada se detaljno izloe
nadlenost i postupak rada Parlamentarne skuptine.

Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, Dom naroda sastoji se od 15 delegata, od kojih su dvije treine iz
Federacije Bosne i Hercegovine, a jedna treina iz Republike Srpske. Meu delegatima iz Federacije
Bosne i Hercegovine mora biti pet Hrvata i pet Bonjaka. Njih bira Dom naroda Federacije Bosne i
Hercegovine. Pet delegata iz Republike Srpske bira Narodna skuptina Republike Srpske. Ve je sam
Ustav utvrdio da je kvorum za Dom naroda ukupno devet delegata, od kojih po trojica moraju biti iz svake
nacionalne grupacije, tj. tri bonjaka, tri hrvatska i tri srpska delegata.

Za Predstavniki dom utvreno je da ima 42 lana, a meu njima je uspostavljen isti paritet kao u Domu
naroda. Dakle, dvije treine se bira sa teritorije Federacije Bosne i Hercegovine, a jedna treina sa
teritorije Republike Srpske. lanovi Predstavnikog doma biraju se sa teritorije njihovih entiteta, a prema
izbornom zakonu koji donosi Parlamentarna skuptina.. Predstavniki dom odobrava imenovanje
predsjedavujeeg vijea ministara kojeg imenuje predsjednitvo. Ovakav nain izbora mandatra svojstven
je parlamentarnom sistemu vlasti. Predsjedavajui imenuje ministre koji takoer moraju dobit podrku od
strane parlamenta tj predstavnikog doma.

Vijee ministara

Mada je nesumnjiva opta karakteristika savremene ustavnosti jaanje stvarnog poloaja egzekutivne
vlasti u odnosu na legislativu i judikaturu, u veini ustava se to ak ni bliom analizom ustavnih odredaba
ne da vidjeti. Ustav Bosne i Hercegovine pripada onom manjem broju ustava kod kojih je i analiza
ustavnih odredaba relativno dovoljna da upuuje na prevlast egzekutive. Vidljivo je to iz prethodno
izloenih stavova o Predsjednitvu, koje je nesumnjivo dio egzekutivne vlasti.
No, kada se radi o drugom dijelu egzekutivne vlasti, koji u najveem broju savremenih ustavnih sistema
ima najvei politiki znaaj i dravnu mo i obino se naziva vladom, Ustav Bosne i Hercegovine
opredijelio se, naizgled, sasvim drukije od veine savremenih ustava. Odredbe o Vijeu ministara, za koji
je u tradiciji jugoslovenske ustavnosti bio esto upotrebljavan slubeni naziv "vlada", u Ustavu Bosne i
Hercegovine svedene su samo na jedan stav (stav 4.) lana V posveenog Predsjednitvu. Istini za volju,
takvih primjera ima jo u uporednoj ustavnosti, a ee su oni ne izraz zanemarivanja stvarnog znaaja i
uloge vlade, ve ostavljanje mogunosti da odnos politikih snaga, mimo ustava, bude kreiran u korist
prevlasti egzekutive .

Ustav Bosne i Hercegovine je vrlo oskudan u pogledu propisivanja nadlenosti Vijea ministara. Umjesto
ee sretanog, u uporednoj ustavnosti ireg ili ueg spiska nadlenosti, u ovom sluaju daje se samo
jedna dosta opta formulacija. Tako je utvreno da je Vijee ministara odgovorno za sprovoenje politike
u oblastima u kojima je predviena nadlenost ustanova Bosne i Hercegovine, a to je utvreno u lanu
III/1, 4. i 5. Ustava, zatim u ostvarivanju koordinacije meu entitetima (saglasno lanu III/4.) i dodatnim
nadlenostima (u skladu sa lanom III/5. Ustava Bosne i Hercegovine). Dakle, da bi se sagledale
najvanije nadlenosti Vijee ministara, potrebno je stalno imati u vidu ustavne odredbe o nadlenosti
Bosne i Hercegovine, o kojima je ve bilo dovoljno rijei. Ovome samo dodajemo da je sadrina nekih od
prethodno pomenutih nadlenosti tako formulisana da je samo analizom ustavnih odredaba nemogue
utvrditi stvarni domet i opseg izvrne funkcije u tim sluajevima. U tom pogledu je izrazito naroit lan
III/4. koji predvia koordinaciju meu entitetima.

Najzad, Vijee ministara, tanije njegov predsjedavajui, moe se javiti kao podnosilac zahtjeva za
pokretanje spora pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine. Dio nadlenosti Vijee ministara moe se
nai i u optoj obavezi svih vlasti u Bosni i Hercegovini da sarauju u obezbjeivanju ljudskih prava i da
obezbijede neogranien pristup meunarodnim organizacijama i organima kojima je povjeren nadzor nad
sporazumima o ljudskim pravima koja se saglasno Aneksu I na Ustav primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

Vijee ministara ima odgovornost prema parlamentu. Predstavniki dom potvruje imenovanje
predsjedavajueg i lanova Vijea a Parlamentarna skuptina moe izglasati nepovjerenje Vijeu.
Najmanje jedanput godinje Vijee podnodi izvjetaj Parlamentarnoj skuptini o izvravanju odluka
institucija BiH, ukljuujui i izvjetaj o izvenju budeta. Politiku kontrolu rada Vijee Skuptina vri i
putem instituta poslanikog pitanja. Obrnuto, Vijee prema Parlamentarnoj skuptini ima pravo pravo
zakonodavne incijative, pravo da zatrai sazivanje sjednice pojedinih domova ili radnih tijela domova.
Ovakav odnos izmeu Vijea i Skuptine svojstven je za parlamentarne sisteme.

Na nivou entitea uspostavljena je razliita organizacija. Federacija BiH ima sloenu strukturu. Sastoji se
od deset federalnih jedinica-kantona sa jednakim pravima i odgovornostima. Kantoni ne predstavljaju
nacionalne teritorije.
Legitimitet organa u Federaciji temelji se na suvrenitetu graana, konsitutivnisti bonjakog, hrvatskog i
srpskog naroda i ravnopravnossti ostalih naroda. Prema Ustavu federacija ima zakonodavnu, izvrnu i
sudku vlast. Zakonodavnu vlast vri parlament FBiH koji je dvodoman sastoji se od Zastupnikog doma i
Doma naroda. U Zastupnikom domu prestavljeni su ineteresi graana dok u Domu naroda prestavljeni
su konstitutivni narodi i pripadnici ostalih. Izvrna vlast je dualistika ine je predsejdnik Federacije i vlada
Federacije. Ono to je karakteristino za nain funcinisanja vlasti je taj da se predsjenik i vlada Federacije
biraju u parlamentu i da su njemu odgovorni. Predsjednik Federacije ne samo da imenuje mandatara
nego i sastav cijele vlade parlamentu.

Na nivou kantona postoje kantonalne skuptine i kantonalne vlade koje proistiu iz parlamenta i njemu su
odgovorne. Na nivou grada biraju se gradska vijea koja poslije biraju gradonaenika koji je odgovoran
gradskom vijeu. U optinama postoje opinska vijea kao zakonodavna vlsat, naelnik kao izvrna i
opinski sud, sudska vlast. Naelnik i vijee imaju isti legitimitet za razliku od gradonalenika koji nema
legitimitet kao gradsko vijee.

U republici Srpskoj postoji unitrana organizacija. Na nivou RS-e vlast je podijeljenja na zakonodavnu,
izvrnu i sudsku. Zakonodavnu vlast vri Narodna skuptina RS-e i Vijee naroda. Za razliku od FBiH
gdje je Dom naroda ravnopravan dom sa predstavnikim domom u RS Vijee naroda nije ravnopravan
dom sa Narodnom skuptinom RS-e. Izvrna vlast je takoer dualistika ini je predsjednik i vlada RS-e.
Predsjednik RS-e ima isti legitimitet kao i parlament te mu nije odgovoran za razliku od predsjednika
Federacije koji nema isti legitimitet sa parlamentom. Vlada RS- proizlazi iz parlementa nakon to
predsjednik imenuje mandatra za sastav vlade. Ovakav odnos izmeu predsjednika, parlementa i vlade
svojstven je za parlamentarne sisteme vlasti.

Polupredsjedniki sistem vlasti

Polupredsjdniki sistem mnogi smatraju treom vrstom savremenog parlamentarizma poremeene

ravnotee u korist izvrne vlasti. Poslije Drugog svjetskog rata u nekim parlamentarnim dravama dolo je
do ponovnog uspostavljanja dualizma, ali u strukturi parlamentarizma, a to je zapravo znailo stvaranje
novog tipa politikog sistema koji je nazvan polupredsjedniki sistem. Polupredsjedniki sistem olikovao
se u okviru parlamentarizma i njegova obiljeja veoma malo odstupaju od parlamentarnih.

U polupredsjednikom sistemu vlada proizilazi iz parlamenta i njemu je odgovorna. Na vladin prijedlog ef

drave moe raspustiti parlament ako mu se izglasa nepovjerenje. Moglo bi se rei da je osnovna razlika
izmeu parlamentarnog sistema i polupredsjednikogu tome to ef drave u polupredsjednikom
sistemu svoju vlast zasniva na narodnom suverenitetu.

Dakle, ef drave se bira na opim izborima i on je predstavnik naroda, dok u parlamentarizmu ef drave
ima simboliku ulogu, jer su njegova ustavna ovlatenja i njegov potpis bez supotpisa predsjednika vlade
bez znaaja.
Obiljeja polupredsjednikog sistema su slijedea:

izbor predsjednika drave na opim i neposrednim izborima

relativno velika ovlatenja predsjednika, kao, npr., pravo na rasputanje parlamenta

vlada proizilazi iz parlamenta, odnosno iz parlamentarne veine, i njemu je odgovorna

tijesna veza izmeu legislative egzekutive.

Zbog injenice da je polupredsjedniki sistem mjeoviti sistem, koji je uzeo elemente iz dva politika
sistema, mnogi smatraju da takav sistem nije u stanju odgovoriti na mnoge izazove, sa

posebnim naglaskom na injenici da sukob izmeu dva najvia organa mora biti rijeen na tetu jednog ili
drugog, to nije dobro za funkcioniranje ukupnog sistema.

Povean je broj zemalja koje su prihvatile ovaj mjeoviti model politikog sistema, u kojem se predsjednik
bira na neposrednim izborima i ima vea ovlatenja nego u parlamentarnom sistemu, dok vlada ima neto
manja ovlatenja nego u parlamentarizmu. Iako postoje izvjesne zajednike osobine mjeovitih sistema,
ipak je teko ustanoviti neki jedinstven karakteristian model tog sistema. I ovaj sistem je, kao i drugi,
uvjetovan mnogim politikim i socijalnim faktorima svake konkretne drave. U svakom sluaju, mjeoviti
sistem je novijeg datuma u odnosu na predsjedniki

i parlamentarni.

Polupredsjedniki sistem u Francuskoj

Ustav Francuske donesen je 28. septembra 1958. godine (stupio na snagu 4. oktobra 1958. godine),
kada je uspostavljena Peta republika, a dopunjen je i izmijenjen amandmanima:

14- 1962. godine (od kada predsjednikabiraju graani neposredno),

1992. godine (Ugovor iz Mastrihta/ ugovor o Evropskoj uniji),

1993. godine (prava doseljenika),

1995. godine (izmjena l. 11 i l.28, koji se tiu referenduma i zasjedanjaParlamenta),

2000. godine (izmjena l. 6 predsjedniki mandat se sa sedam godina smanjuje na pet),

2003. godine (izmjena l. 1 struktura drave je "decentralizirana").

Osnovne karakteristike polupredsjednikog sistema u Francuskoj su slijedee:

izbor predsjednika na opim i direktnim izborima sa dosta velikim ovlatenjima;

postojanje veinskog parlamentarizma;

 saglasnost politike orijentacije predsjednika i parlamenta;

prvi ministar je u potinjenom poloaju u odnosu na efa drave.

Glavni organi polupredsjednikog sistema u Francuskoj su:

predsjednik Republike,

Vlada, i

Parlament

Elementi polupredsjednikog sistema u

Bosni i Hercegovini

U Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu:BiH) nije uspostavljen neki tipian model politikog sistema, ve bi
se moglo rei da se tu radi o kombinaciji elemenata razliitih sistema parlamentarnog, predsjednikog,
skuptinskog sistema. A na osnovu obiljeja polupredsjednikog sistema koje smo naveli, primijetit emo
da BiH ima i pojedine elemente tog sistema.

Poloaj predsjednika drave

Jedno od kljunih obiljeja polupredsjednikog sistema je da se predsjednik drave bira na opim i

neposrednim izborima. Prema Ustavu BiH, Predsjednitvo BiH bira se neposrednim izborima na teritoriji
Federacije BiH), odnosno na teritoriji Republike Srpske. Predsjednitvo BiH se bira na etiri godine, sa
mogunou jo jednog uzastopnog izbora.,

Neposrednost i demokratinost ovih izbora naruava injenica da predsjednika iz RS-a biraju samo
graani RS-a, a, isto tako, dva lana Predsjednitva iz Federacije bivaju izabrani neposredno, ali
glasovima graana samo jednog dijela drave, odnosno teritorija Federacije. Tako, ne uestvuju svi
graani BiH u izboru svih lanova Predsjednitva BiH.

Meutim, situacija u FBiH je drugaija, jer, prema Ustavu FBiH,24 predsjednika i potpredsjednika
Federacije bira Parlament, odnosno 1/3 delegata iz klubova bonjakih, hrvatskih ili srpskih delegata u
Domu naroda. On mogu biti i smijenjeni odlukom Parlamenta i Ustavnog suda Federacije, tako da ovdje
nije zastupljen taj prvi element polupredsjednikog sistema. Prema Ustavu RS-a, predsjednik i
potpredsjednik RS-a biraju se neposrednim i tajnim glasanjem, na period od etiri godine.

Predsjednitvo BiH ima klasine ovlasti: voenje vanjske politike, predstavljanje BiH u meunarodnim
odnosima, voenje pregovora za zakljuenje meunarodnih ugovora, izvravanje odluka parlamenta,
predlaganje godinjeg budeta Parlamentarnoj skuptini, podnoenje izvjetaja o rashodima
Predsjednitva Parlamentarnoj skuptini, i razne druge djelatnosti koj mogu biti potrebne za obavljanje
dunosti koje mu prenese Parlamentarna skuptina. Treba spomenuti da, prema Ustavu BiH,
Predsjednitvo imenuje predsjednika vlade, ali ne i lanove vlade - njih imenuje sam predsjednik vlade,
po odobrenju Predstavnikog doma. Vlada/Vijee ministara odgovorno je za provoenje politike i odluka
institucija BiH. Ono o tome podnosi izvjetaj parlamentu. Parlament moe izglasati nepovjerenje vladi.
Dakle, vlada je politiki odgovorna parlamentu, ali i Predsjednitvu BiH. Ovakvu dvostruku odgovornost
vlade imamo i u Francuskoj kao tipinom modelu polupredsjednikog sistema. Predsjednitvo moe
raspustiti Dom naroda, ali ne moe Predstavniki dom. Parlament, ope. godinet, ne moe opozvati
Predsjednitvo BiH. Velika ovlatenja Predsjednitva vide se i u injenici da ono ne vri samo predlaganje
zakona, nego ih i donosi.

U Ustavu BiH (l. IV, stav 4) stoji da parlament prvenstveno donosi zakone potrebne za provoenje
odluka Predsjednitva, a tek onda zakone iz svoje nadlenosti.

Predsjednik FBiH ima velika ovlatenja prema Vladi. On imenuje premijera i lanove Vlade, uz saglasnost
Predstavnikog doma. Moe, ak, i smijeniti Vladu, ili pojedine lanove Vlade.

U RS-u Vlada je odgovorna Narodnoj skuptini i mora uivati njeno povjerenje.

U sluaju krize, i predsjednik RS-a moe raspustiti Vladu, a, isto tako, moe i sazivati sjednice Vlade.
Treba naglasiti i to da se i Predsjednitvo BiH i poslanici u Predstavnikom domu biraju neposredno
dakle, imaju isti legitimitet, ime je uspostavljena ravnotea zakonodavne i izvrne vlasti.

Poloaj predsjednika Francuske je ojaan i injenicom da on ima ovlatenja da proglasi vanredno stanje i
da donosi uredbe po nudi. Misli se na preuzimanje zakonodavnih ovlasti u sluaju nude, koju
predviaju svi ustavi, a pod nudom se misli na vanredne prilike kad zakonodavna vlast nije u mogunosti
da zasjeda.

Ustav BiH ne kae nita o situaciji kada parlament nije u mogunosti da se sastane zbog vanrednih
prilika.

U FBiH te uredbe po nudi donosi Vlada, i to uz ispunjenje uvjeta da su nastupile vanredne prilike i da
Parlament ne moe vriti svoju funkciju.

U RS-u, uredbe po nudi donosi predsjednik RS-a, te, isto tako, i imenuje i razrjeava funkcionere.
Predsjednik RS-a, poput predsjednika Francuske, ima ovlatenje da utvrdi nastupanje vanrednih prilika i
da naredi poduzimanje mjera za otklanjanje takvog stanja. To je vrlo iroko ovlatenje i jako naglaava
izraen poloaj predsjednika.

Poloaj prvog ministra, odnosno premijera

U Bosni i Hercegovini je zastupljen dualizam izvrne vlasti, to znai da izvrnu vlast vre Predsjednitvo
BiH i Vijee ministara. I Predsjednitvo i parlament se biraju neposrednim putem, pa bi se moglo rei da
imaju isti legitimitet. Tako se ostvaruje ravnotea izmeu zakonodavne i izvrne vlasti. Predsjednitvo
predlae premijera, uz odobrenje Predstavnikog doma, a onda sam premijer sastavlja vladu, ali uz
odobrenje Predstavnikog doma. Time se izraava saglasnost parlamentarne veine, odnosno veine
politikih snaga koje ispoljavaju raspoloenje birakog tijela. Poloaj premijera je ojaan injenicom da su
lanovi vlade samo njegovi pomonici, a ne ravnopravni lanovi, to znai da on samostalno donosi sve
odluke. Kada premijer da ostavku, pada cijela vlada.

Premijer sastavlja vladu uz saglasnost Predstavnikog doma. Ali, vlada ne moe raspustiti parlament, kao
to je sluaj u parlamentarizmu. Mandat Vijea ministara je etiri godine

Izvrnu vlast u FBiH vre predsjednik i potpredsjednici Federacije, i Vlada FBiH. Predsjednik i
potpredsjednici imaju velika ovlatenja prema Vladi. Oni imenuju premijera/predsjednika Vlade i lanove
Vlade, uz saglasnost Predstavnikog doma. Mogu smijeniti Vladu potpuno samostalno, ili zamijeniti
pojedine lanove. Iz ovoga se moe zakljuiti da poloaj premijera i uope vlade jeste oslabljen jer oni
odgovaraju i Parlamentu i predsjedniku. U RS-u Vlada je odgovorna Narodnoj skuptini i mora imati njeno
povjerenje. I predsjednik je moe raspustiti u sluaju krize Vlade.

Parlament u polupredsjednikom sistemu i u BiH

Ono to je zajedniko i za Francusku, kao dravu koja je tipini primjer polupredsjednikog sistem, i za
BiH jeste, prije svega, naelo podjele vlasti, pa, shodno tome, i dvodomnost Parlamenta. U BiH parlament
se sastoji iz dva doma: Dom naroda i Predstavniki dom Predstavniki dom se bira neposredno, dakle
glasanjem graana iz entiteta. U Predstavnikom domu su predstavljeni interesi graana. Isti sluaj je i sa
Narodnom skuptinom u Francuskoj, samo to u BiH izbor poslanika i u ovaj dom vee se za entitetsku
pripadnost. Ono to je jo razliito i zanimljivo jeste da Ustav BiH nije odredio mandat poslanika u
parlamentu, nego je to preputeno Izbornom zakonu, pa su do 2002. godine poslanici birani na dvije
godine, a od tada na etiri godine.

Dom naroda se bira posredno, jer su njegovi lanovi delegirani iz entiteta, na nain da pet delegata
Bonjaka u ovaj dom biraju delegati Bonjaci u Domu naroda Federacije, pet delegata Hrvata takoer
biraju delegati Hrvati u Domu naroda Federacije, a pet delegata Srba bira Narodna skuptina RS-a. Ovdje
se opet javlja ona nedemokratinost koja je ve spomenuta kod izbora za lanove Predsjednitva jer
nije predstavljen interes ukupnog nacionalnog korpusa svakog od konstitutivnih naroda. Dom naroda
predstavlja interese Srba iz RS-a te Bonjaka i Hrvata iz ederacije BiH, dok nema pripadnika ostalih
naroda.

Ovlatenja parlamenta BiH poinju od ustavotvorne nadlenosti - za promjenu dopunu Ustava BiH trai
se saglasnost oba doma, dok, u Francuskoj,Ustav se moe mijenjati uz saglasnost oba doma, to mora
biti potvreno i na referendumu kao obliku neposrednog uea u procesu odluivanja.

Nadalje, nadlenosti parlamenta BiH su:

1. zakonodavna nadlenost,

2. budetska adlenost,
3. uee u voenju vanjske politike,

4. nadzor nad radom Vijea ministara,

5. odobravanje imenovanja predsjednika i lanova vlade i ostale

6. nadlenosti.

Ustavom je uspostavljena ravnopravnost domova - za donoenje odluka trai se saglasnost oba doma.
Ali, zanimljivo je da se u Domu naroda za postojanje kvoruma trai prisustvo devet lanova, od njih 15, sa
tim da moraju biti prisutna po tri Hrvata, Srbina i Bonjaka, dok je u Predstavnikom domu dovoljno
prisustvo natpolovineveine poslanika najmanje 23 od ukupno 42.

Princip inkompatibilnosti se potuje i u BiH, kao i u Francuskoj. U Francuskoj, lanovi Vlade ne mogu biti
birani iz reda poslanika u Parlamentu, jer su politiki odgovorni Parlamentu. U BiH takoer vrijedi
zakonska zabrana istovremenog obavljanja poslanike i neke druge funkcije u izvrnoj ili sudskoj vlasti.
Ovo je posljedica primjene naela podjele vlasti.

Decentralizacija je zastupljena i u ustavnoj strukturi Bosne i Hercegovine, prema kojoj centralna vlast,
zakonom ili drugim propisom, prenosi odreena ovlatenja na nie organe. Tu nii organi imaju izvjesnu
samostalnost. Centralni organi i dalje vre kontrolu zakonitosti, s tim to u ostalim stvarima lokalni organi
imaju znatnu slobodu.

U Ustavu BiH ne regulira se pitanje lokalne samouprave, ali je Vlada Republike BiH 1994. godine
ratificirala Evropsku povelju o lokalnoj samoupravi, koja je postala dio pravnog sistema BiH. Ali, ustavna i
zakonska rjeenja koja se tiu lokalne samouprave u BiH jo uvijek nisu usklaena sa Evropskom
poveljom.

U Federaciji BiH lokalnu samoupravu ine opine i gradovi, s tim to je posebno definiran poloaj grada
Sarajeva i poloaj grada Mostara. U opini se lokalna samouprava ostvaraje preko neposrednog
odluivanja graana, kao to su: referendumi, zborovi graana i drugi oblici. Opinsko vijee je
predstavniko tijelo,naelnik opine je nosilac izvrne i upravne vlasti, a opinski sud je nosilac sudske
vlasti.

Gradovi predstavljaju posebnu ekonomsku, kulturnu, prostornu i prometnu cjelinu. I kantoni, kao
federalne jedinice, svoje odreene funkcije moraju prenijeti na gradove, a isto tako i opine.

Statut je najvii akt lokalne samouprave grada, koji mora biti u skladu sa federalnim i kantonalnim
ustavom, ali i sa kantonalnim zakonodavstvom. Glavni organi su gradsko vijee i gradonaelnik.

U Republici Srpskoj, takoer, lokalnu samoupravu ine opine i gradovi. Naelnik opine je nosilac
izvrne vlasti u opini. On predstavlja i zastupa opinu. Kod opina je naglaena funkcija izvravanja
zakona i drugih republikih propisa, tako da opina vie djeluje kao organ republike vlasti nego organ
lokalne samouprave.
Zakljuak

Ustavni sistem Bosne i Hercegovine je splet razliitih elemenata iz raznih ustavnih sistema, i teko bi se
stanje u Bosni i Hercegovini moglo podvesti pod neki isti model ustavnog ureenja. Iz predhodnih
izlaganja moemo konstatovati da sadanja ustavna rjeenja nisu konzistentna na cijelom podruju
Bosne i Hercegovine. Najvee razlike postoje u oraganizaciji vlasti na nivou entiteta. U Federaciji BiH
uspostavljen je sloena struktura dravnih organa dok je u RS-oj uspostavljena unitarna struktura
dravnih organa. Zato prilikom ustavnih promjena treba smanjiti razlike u pogledu sadanjih ustavnih
rjeenja.

Zakljuak prethodnih izlaganja bi se mogao svesti na izjavu da su elementi polupredsjednikog sistema

jasnije i vie primijenjeni u Republici Srpskoj nego u Federaciji BiH. Odnosno, moda bi bolje bilo rei da
u Republici Srpskoj djeluje mnogo raieniji ustavni model, nego to je u Federaciji.
http://www.preporod.com/index.php/vijesti/bih/488-organizacija-vlasti-u-bih-kako-je-
organizovana-vlast.html