PSH

2. kolokvij, pitanja i odgovori

8. susret - Parlament: razvoj, struktura, uloga i funkcije, Hrvatski sabor.

Hague, Rod, Harrop

1) Navedite osnovne funkcije parlamenta. / Koje su funkcije parlamenta?

Najvažnije funkcije modernih skupština jesu predstavništvo, raspravljanje (deliberacija –
rasprava o važnim temama) i donošenje zakona.
Druge funkcije koje su bitne za neke, ali ne sve, parlamente jesu formiranje vlade,
izglasavanje proračuna i osiguranje kanala regrutacija i socijalizacije političkih elita.

2) Što su parlamentarni odbori i koja je njihova funkcija?

Odbori su male radne skupine skupštinskih članova, formirane da bi se uhvatile u koštac s
golemom količinom posla u nekom skupštinskom domu. Imaju 3 funkcije:
- razmatrati prijedloge zakona i financijske prijedloge
- nadgledati vladinu administraciju i prošle rashode
- istraživati opća pitanja od javne važnosti

3) Navedi osnovne vrste/tipove parlamentarnih odbora i objasni svaki od njih.

Stalni odbori – Stalna tijela koja podrobno razmatraju nacrte zakona
Posebni odbori – Pomno prate rad izvršne vlasti i provode posebne istrage. Često postoji
jedan odbor za svkai važni vladin resor
Zajednički ili konferencijski odbori – Izglađuju razlike između zakona koje donose dva
doma (postoje samo u dvodomnim skupštinama)

4) Objasni jaki bikameralizam.

U jakom bikameralizmu, oba doma imaju široke i podjednake ovlasti, ali to je prilično rijedak
slučaj i uglavnom ograničen na savezne države (npr. SAD gdje Kongres i Senat imaju
podjednake ovlasti.; Australija, Njemačka, Švicarska; Italija kao primjer među nefederalnim
državama)
U slabom bikameralizmu jedan dom je nadređen drugom (npr. Donji dom je u Velikoj
Britaniji nadređen Domu lordova).

5) Kako se izabire vlada u parlamentarnom, a kako u predsjedničkom sustavu?

U parlamentarnim sustavima skupština formira i kadšto smjenjuje vlade. Izvršna vlast vlada
samo dok uspijeva zadržati povjerenje skupštine; parlament ostaje suveren.
To je suprotno predsjedničkim sustavima gdje nositelja izvršne vlasti neposredno bira narod i
on se najčešće ne može smijeniti. (...) Dakle, parlament ne bira vladu, vlada se bira s pomoću
parlamenta.

6) 2 argumenta u korist, a 2 protiv dvodomnog parlamentarizma/sustava?

Protiv:
- «ako se drugi dom slaže s prvim, beskoristan je; a ako se ne slaže, onda je opasan.»
- tvrdi se i da jedan dom onemogućava političko sitničarenje i natezanje koje je moguće
čim postoje dva doma
U korist:
- zagovornici dvodomnih parlamenata ističu liberalni element demokracije i tvrde da
gornji dom osigurava ravnotežu. Gornji dom može braniti pojedinačne, grupne i
regionalne interese od potencijalno represivne većine u donjem domu.
- Gornji dom pomaže da donji dom ne skrene s puta poštenja, a usto je suvremeni
ekvivalent tradicionalne ideje vijeća staraca

Zakošek

1) Kad je ustanovljen, oformljen i raspušten Županijski dom?

Nova dvodomna struktura Sabora, sastavljenog od Zastupničkog i Županijskog doma,
utvrđena je Ustavom iz prosinca 1990.
U ožujku 2001. parlamentarna je većina Zastupničkog doma usvojila ustavne promjene i
ukinula Županijski dom.

2) Kada Hrvatski sabor glasuje tajno?

Tajno se glasuje samo kod izbora i imenovanja, osim ako na prijedlog najmanje desetine
zastupnika Sabor ne odluči glasovati javno.
/
Tajno glasovanje provodi se u pravilu kod izbora, odnosno imenovanja u slučaju kada je broj
predloženih kandidata veći od broja koji se bira, odnosno imenuje.
Na prijedlog najmanje desetine zastupnika Sabor može odlučiti da se javno glasuje i u
slučajevima iz stavka 1. ovoga članka.

3) Hrvatski sabor govorni ili radni i zašto?

Prema ustavnim odredbama (...) zakonodavni postupak odvija se na sljedeći način (...) U
radnoj fazi između prvog i drugog čitanja zakona najveće su mogućnosti Sabora da utječe na
prijedlog zakona (...) Nakon toga se u drugom čitanju raspravlja o konačnom prijedlogu
zakona (...) Po završetku rasprave glasuje se najprije o amandmanima, a zatim o konačnom
prijedlogu zakona.

Dakle, odgovor bi se mogao otprilike oblikovati ovako:

Hrvatski sabor je i govorni i radni iz razloga što se zakonodavni postupak odvija u više faza
od kojih je jedna radna, u njoj se utječe na prijedlog zakona amandmanima i drugim
mišljenjima, a dvije su govorne – u prvoj se daje prijedlog zakona, dok se u drugoj raspravlja
o konačnom prijedlogu zakona.

9. susret - Podjela vlasti: odnos zakonodavne i izvršne vlasti, tipovi sustava vlasti, promjena
sustava vlasti u Hrvatskoj.

Zakošek

1) Koje su razlike i sličnosti u sastavljanju vlade prije 2000. i poslije?

Nužno je strogo razlikovati političku praksu sastavljanja Vlade prije i poslije siječnja 2000.
Za vrijeme dok je Franjo Tuđman obnašao dužnost Predsjednika Republike za predsjednika
Vlade imenovao je osobe koje su uživale njegovo povjerenje. (str. 117)
Općenito je u tom polupredsjedničkom sustavu imao odlučnu ulogu u postavljanju
predsjednika Vlade i ministara, prema tadašnjem čl. 98., koji su u roku od 15 dana nakon
imenovanja morali dobiti i parlamentarnu potvrdu. (str. 117, 112)
Dok u novom sustavu Predsjednik ima još samo formalnu ovlast da povjeri mandat za
sastavljanje Vlade osobi "koja, na temelju raspodjele zastupnickih mjesta u Hrvatskom saboru
i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje vecine svih zastupnika." (str. 117; Ustav, Članak
98. i Članak 110.)

+ Članak 111.
Ako mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana od dana prihvaćanja
mandata, Predsjednik Republike mu može produžiti mandat za najviše još 30
dana.
Ako ni u tom roku mandatar ne uspije sastaviti Vladu ili ako predložena Vlada
ne dobije povjerenje Hrvatskoga sabora, Predsjednik Republike povjerit će mandat za sastav
Vlade drugoj osobi.

+ Članak 110.
....rješenje o imenovanju predsjednika Vlade donosi Predsjednik Republike uz supotpis
predsjednika Hrvatskoga sabora [sličnost, nisam siguran da li je p. Hrv. Sabora isto
sudjelovao za vrijeme Tuđmana?], a rješenje o imenovanju članova Vlade donosi predsjednik
Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora. [razlika, Tuđman imenovao i ministre.?]

2) Navedi specifične Ustavne ovlasti Predsjednika RH u doba polupredsjedničkog sustava?

- ovlast da imenuje i razrješuje dužnosti predsjednika Vlade i ministre (čl. 98.)
- pravo da sazove sjednicu Vlade i predsjedava njome, te da stavi na njezin dnevni red pitanja
za koja smatra da ih treba razmotriti (čl. 102.)
- ovlast da u izvanrednim okolnostima (ratno stanje, neposredna ugroženost nezavisnosti i
jedinstvenosti države) donosi uredbe sa zakonskom snagom i poduzima izvanredne mjere
(čl. 101.)

3) Tri „politički važnija“ razloga koja su uvjetovala odabir polupredsjedničkog sustava?

- Franjo Tuđman bio je uvjeren u svoju istaknutu političku zadaću i posebnu povijesnu
misiju u procesu osnivanja samostalne hrvatske države
- Trebalo je prevladati posttitoistički sustav i praksu «kolektivnog rukovodstva» gdje se
onemogućavala akumulacija i monopolizacija političke moći u rukama jedne osobe.
 - Logika populističke politike HDZ-a zahtijevala je istaknutu poziciju političkog i
karizmatskog vođe, koju je valjalo i ustavno institucionalizirati.

Smerdel

1) 3 glavna obilježja polupredsjedničkog sustava po Ustavu prije 2000.

- Transformacija polupredsjedničkog sustava u stvarno imperijalno predsjedništvo
- Koncentracija odlučivanja o svim pitanjima političke vlasti na razini Predsjednika
Republike
- Predsjednikova uloga državnog poglavara
(vrijedi spomenuti da je ujedno bio i nositelj izvršne vlasti (Predsjednik) - kojem je politički
bila odgovorna i podređena Vlada - i politički vođa stranačke većine u Saboru (vođa HDZ-a))

Hague, Rod, Harrop

1) Konstruktivno izglasavanje nepovjerenja.

Postupak koji zahtijeva od skupštine da izabere novog premijera prije no što se riješi
postojećeg. Svrha tog pravila jest smanjiti nestabilnost vlade tamo gdje su koalicije norma.
Pravilo potječe iz Njemačke, gdje se pokazalo da su koalicijske vlade prilično stabilne time
što je samo jedan kancelar (Helmut Schmidt 1982.) smijenjen tom metodom nakon osnutka
Savezne Republike 1949. godine.

10. susret - Institucije sudbene revizije u Hrvatskoj: Ustavni sud u Hrvatskoj, politička uloga
Ustavnog suda, Pučki pravobranitelj.

Smerdel

1) Ovlasti i način izbora pučkog pravobranitelja. / Funkcija i izbor pučkog pravobranitelja.

Pučki pravobranitelj (OMBUDSMAN) je opunomoćenik Hrvatskog sabora koji štiti ustavna i
zakonska prava građana u postupku pred državnom upravom i tijelima koja imaju javne
ovlasti. Bira ga Hrvatski sabor na vrijeme od 8 godina.
Samostalan je i neovisan u svome radu, te ima imunitet kao i zastupnici u Hrvatskom saboru.
2) Objasni razliku između ukidanja nekog pravnog akta i poništavanja pravnog akta od strane
Ustavnog Suda. / Pravni lijek pri promjeni zakona od strane Ustavnog suda.

Ako je u pitanju zakon, odnosno zakonske odredbe - i njihova nesuglasnost s Ustavom - one
ne mogu biti poništene, već samo ukinute.
Drugi (podzakonski) propis ili njegove pojedine odredbe, osim zakona, sud će ukinuti ili
poništiti, ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom, odnosno sa zakonom.

U slučaju poništavanja nekog propisa, odnosno pojedinih njihovih odredbi, svatko kome je
povrijeđeno neko pravo pravomoćnim pojedinačnim aktom donesenim na temelju poništenog
zakona ili drugog propisa ima pravo tražiti od nadležnog tijela izmjenu tog pojedinačnog akta
putem ponavljanja postupka.

U slučaju ukidanja zakona ili drugog propisa, odnosno pojedinih njihovih odredbi, samo ona
osoba koja je podnijela prijedlog za ocjenu ustavnosti, odnosno ustavnosti ili zakonitosti,
ima pravo zahtijevati od nadležnog tijela promjenu pojedinačnog akta kojom joj je
povrijeđeno neko pravo putem ponavljanja postupka.

3) Kako Ustavni sud rješava pozitivan sukob nadležnosti?

Pozitivan sukob nadležnosti nastaje kada dva ili više državnih tijela istodobno smatraju da su
ovlaštena odlučiti u određenoj stvari
Tijelo [ovdje je to Ustavni sud] koje rješava sukob nadležnosti poništiti će rješenje koje je u
upravnoj stvari donijelo nenadležno tijelo i dostavit će spise predmeta nadležnom tijelu.
Protiv rješenja kojim se odlučuje o sukobu nadležnosti stranka ne može izjaviti žalbu niti
voditi upravni spor.

Negativan sukob postoji kad više tijela otklanja dužnost da postupaju u određenoj upravnoj
stvari.

4) Kada se politička stranka smatra neustavnom i koja institucija o tome odlučuje?

Protuustavne su političke stranke koje svojim programom ili nasilnim djelovanjem smjeraju
podrivanju slobodnoga demokratskoga poretka ili ugrožavaju opstojnost Republike Hrvatske.
Smatra se neustavnom kada programom ili djelovanjem ruši demokratski poredak RH i/ili u
ugrožava opstanak RH.
O protuustavnosti odlučuje Ustavni sud.

5) Donosi li Ustavni sud odluku pri ocjeni usklađenosti naših zakona s međunarodnim?
Zašto?
Donosi. Jer su međunarodni ugovori, koji su na snazi, po pravnoj snazi iznad zakona,
A u nadležnosti je Ustavnog suda da ocjenjuje i odlučuje o suglasnosti propisa nižeg ranga s
propisom višeg ranga i s Ustavom kao propisom najvišeg ranga.

Hague, Rod, Harrop

1) Razlika između posebnih i redovnih sudova u sudskoj reviziji?

Ustavni sudovi jesu posebni sudovi, odvojeni od redovnog sudbenog procesa, koji mogu
široko tumačiti ustavnu problematiku, a da ne moraju čekati konkretan slučaj da to učine. Ti
su sudovi političkiji i nisu toliko sudbenog karaktera kao prizivni sudovi, recimo američki
Vrhovni sud, koji se nalaze na vrhu standardne sudbene hijerarhije.

2) Koji sudovi mogu obavljati funkcije sudbene revizije? / Koji sudovi mogu obavljati
sudbenu reviziju. Objasni koristeći primjer za kontinentalnu Europu i SAD.
Smith definira sudbenu reviziju kao "moć redovnih ili posebnih sudova da daju autoritativna
tumačenja ustava koja obvezuju sve zainteresirane strane".

SAD je primjer gdje se funkcija sudbene revizije može prenijeti na redovne ili posebne
sudove. Dakle, ustavna se pitanja mogu potegnuti na svakoj razini redovnog sudstva, a
Vrhovni sud odabire za arbitražu slučajeve od šireg značenja.
U kontinentalnoj Europi češći su posebni ustavni sudovi, koji ne pripadaju redovnom
sudskom sustavu.

3) Sudačka rezerviranost.
Suprotnost sudačkom aktivizmu i konzervativnija filozofija koja tvrdi da bi suci trebali
isključivo primjenjivati zakone (uključujući i ustav), bez obzira na političke implikacije i
osobnih sudačkih vrijednosti. Ta su dva pojma osmišljena za američki Vrhovni sud, ali imaju
širu primjenu u eri sudbene politike.

Sudački aktivizam znači spremnost sudaca da se odvaže izaći izvan uskih okvira pravnih
odluka kako bi utjecali na javnu politiku.

11. susret - Državna uprava i lokalna samouprava: odnos središnje i lokalne vlasti, lokalna
demokracija i participacija.

Kasapović

1) Što je nacionalizacija lokalnih izbora?

Taj odnos između nacionalne i lokalne politike, kao i promjenu prirode lokalne politike dobro
izražavaju upravo lokalni izbori. O odnosu nacionalnih i lokalnih izbora oblikovala su se dva
opća oprečna stajališta:
1. Prema prvom stajalištu, lokalni izbori samo su 'refleks' nacionalnih izbora.
Takvo shvaćanje proistječe iz uvjerenja da na političko ponašanje birača u svim izborima
presudno utječe stranačka identifikacija kao dugoročno stabilna vezanost pojedinaca za
političke stranke.
Stoga su i lokalni izbori ponajprije glasovanje za određene političke stranke, tj. stranački
izbori. Sukladno tome, političke stranke imaju na lokalnoj razini gotovo jednake funkcije
kao na nacionalnoj.
Taj trend se općenito naziva nacionalizacijom lokalnih izbora i zabilježen je, u manjoj
ili većoj mjeri, u gotovo svim suvremenim demokracijama.

2) Kako se provode regionalni a kako komunalni izbori i razlika?

Regionalnim izborima biraju se regionalna predstavnička tijela u državama koje su
ozakonile upravno-političku autonomiju posebnih teritorijalnih jedinica. (primjeri: izbori za
regionalna vijeća u Francuskoj i Italiji, za provincijske parlamente u Nizozemskoj,...)

Komunalni su izbori hijerarhijski najniži tip izbora i obuhvaćaju biranje članova

predstavničkih tijela raznovrsnih komunalnih zajednica. (primjeri: u knjizi.)
Oboje su vrsta lokalnih izbora. Razlikuju se u hijerarhiji, dakle po važnosti. U
decentraliziranim, regionaliziranim i federaliziranim državama razlikuju se i regionalni i
komunalni izbori, a u unitarnim i centraliziranim državama obično postoje samo komunalni.

Hague, Rod, Harrop

1) Što je dekoncentracija vlasti?

Jedan od tri široka načina na koje unitarne države mogu decentralizirati vlast. Dekoncentracija
predstavlja prvi i najnevažniji. Druga dva su decentralizacija i devolucija.
U dekoncentraciji je ponajprije riječ o upravnoj organizaciji, o premještanju državnih
službenika iz glavnog grada.
U prilog dekoncentraciji ide to što se njome grana posao, omogućuje područnim službama da
iskoriste lokalno znanje, a središnjim uredima da se usredotoče na kreiranje politike.
Definicija dekoncentracije je ta da funkcije središnje vlasti obavljaju djelatnici 'na terenu'.

2) Što je decentralizacija?
Jedan od tri široka načina na koje unitarne države mogu decentralizirati vlast. Decentralizacija
predstavlja drugi i - u usporedbi s dekoncentracijom - politički važniji način disperzije vlasti.
Treći i najradikalniji je devolucija.
Ona podrazumijeva delegiranje izvršavanja politike nezavisnim tijelima, obično lokalnim
vlastima, ali i (sve češće) nizu drugih agencija.
Definicija decentralizacije je ta da funkcije središnje vlasti obavljaju podnacionalne vlasti.

3) Što je devolucija?
Jedan od tri široka načina na koje unitarne države mogu decentralizirati vlast. Devolucija je
treći i najradikalniji oblik disperzije vlasti. Druga dva su dekoncentracija i decentralizacija.
Do nje dolazi kad središnja vlast nižim razinama osigura autonomiju u odlučivanju (i neke
zakonodavne ovlasti).
Definicija devolucije je ta da središnja vlast omogućuje stanovitu autonomiju odlučivanja
nižim razinama.

4) Objasnite razliku između devolucije i decentralizacije u unitarnim državama?

Usporedi 2) i 3); za bolje razumijevanje pogledati kratke primjere na stranicama 280. i 281.
5) Objasnite razliku između dekoncentracije vlasti i devolucije unutar unitarne države?
Usporedi 1) i 3); isto.

6) Što je to dvojni, a što spojeni sustav u odnosima središnje i lokalne vlasti u unitarnoj
državi? Navedite primjere.
U dvojnom sustavu, lokalne vlasti zadržavaju samostojan status, određuju vlastitu unutarnju
organizaciju i zapošljavaju djelatnike pod vlastitim uvjetima. Djelatnici su pokretljivi
horizonatlno (iz jedne lokalne vlasti u drugu), a ne vertikalno (između središnje i lokalne
vlasti).
Britanija se tradicionalno smatrala primjerom dvojnog sustava, premda je centralizacija
osamdesetih i devedesetih godina smanjila njezinu posebnost.
U spojenom sustavu središnja i lokalna vlast povezane su u nekoj instituciji, na primjer
prefekturi. U teoriji, sustav prefektura znak je dominacija središnje vlade jer uspostavlja jasnu
unitarnu hijerarhiju, koja ide od nacionalne vlasti preko prefekta do lokalnih vlasti. Prefekti
prenose mišljenja naviše, a naredbe naniže.
Francuska je klasičan primjer tog pristupa, ali usvojile su ga i mnoge druge zemlje,
uključujući sve bivše francuske kolonije i nekoliko postkomunističkih država.

12. susret - Ljudska prava i manjinska politika u RH: slobode i prava čovjeka i građanina,
nacionalne i etničke manjine.

Smerdel

1) Kojoj kategoriji prava pripadaju pozitivni zakoni, i navedi primjer.

Pozitivna prava pripadaju drugom naraštaju prava (gospodarska, socijalna i kulturna).
Znače dužnost države da pojedincima osigura određenu sigurnost ili ostvarivanje određenih
interesa.
Znače pozitivan zahtjev prema državi da svojim posredovanjem ispravlja ponekad nepoželjne
učinke djelovanja mehanizama tržišnog gospodarstva.
Ta su prava temelj koncepcije države javne dobrobiti (welfare state) , odnosno socijalne
države.
2) Granice korištenja slobodama i pravima?
Granice korištenja prirodnih prava svakog čovjeka mogu se odrediti samo zakonom u cilju
osiguranja drugima korištenja istim pravima jer, «sloboda se sastoji u mogućnosti činiti sve
ono što nije štetno za druge.» (4. stavak Francuske deklaracije o pravima čovjeka i građanina)

3) 3 naraštaja ljudskih prava?

Prvi naraštaj – klasična prava čovjeka i građanina
Drugi naraštaj – gospodarska, socijalna i kulturna prava
Treći naraštaj – ekološka i druga prava

Tome se danas, na međunarodnoj ravni, pridodaju nova prava, čiji je sadržaj i odgovornost za
provedbu još dosta neodređen: pravo na mir, pravo na razvitak, pravo na zajedničko naslijeđe,
pravo na humanitarnu pomoć, i druga, pa se govori i o četvrtom naraštaju prava čovjeka.
Ova prava, međutim, dobrim djelom ostaju u domeni progresivnih htijenja, ali najvećim
djelom nisu «prava» u klasičnom smislu riječi.

4) Koji je glavni prigovor 2. generaciji prava (npr. pravo na rad)?

Taj što ta široka jamstva najčešće ostaju samo deklaracija, jer se pri njihovu unošenju u ustave
nije vodilo računa o mogućnostima ozbiljenja za sve pod jednakim uvjetima.
To ekstremno pokazuje primjer ustavnog jamstva prava na stanu u Ustavu SFRJ iz 1974.
godine jer, koliko god to pravo upisivali u ustave i zakone, mogućnost njegova ozbiljenja ne
ovisi o tim dokumentima, već o broju slobodnih i novoizgrađenih stanova na raspolaganju,
kao i o njihovoj legalnoj i pravednoj raspodjeli.

Tipičan primjer je jamstvo prava na rad. Neki socijalistički ustavi deklarirali su da u

određenoj državi ne postoji nezaposlenost, pa čak, poput kineskog Ustava iz 1975. godine, da
tko ne radi ne treba niti jesti. Nastojanja da se ta ustavna norma realizira, rezultirala je...
Horvat, Ana

1) *neko pitanje iz nove lit. - Ana Horvat (12. susret) - nesto tipa "starosjedioci"..?
Dva temeljna pojma relevantna za razumijevanje pojma autohtonosti. To su kategorije
starosjedilačkih naroda te nacionalnih/etničkih manjina.
“Starosjedilački narodi“ (indigenous peoples) nisu definirani u Deklaraciji o
pravima starosjedilačkih naroda UN-a iz 2007., no u njezinu se sadržaju mogu
identificirati njihove temeljne odrednice: riječ je o skupinama koje su neki teritorij
naseljavale i prije osvajanja/kolonizacije danas većinskog naroda, usko
su vezane uz to tlo na koje imaju kolektivno i danas žive mnogo više u skladu sa svojim
kulturnim, ekonomskim i društvenim običajima, nego s onima prevladavajuće kulture.
Na tim “teritorijima predaka” imaju pravo osnivati i održavati svoje vlastite institucije, pa i
sudbene. Uzevši tu činjenicu u obzir, pravo na kolektivno posjedovanje zemlje,
ograničenje mogućnosti upotrebe vojske na tim područjima, te prava na sklapanje ugovora i
sporazuma s državom u čijem se okviru nalaze, dobivamo jasnu sliku teritorija tih naroda kao
autonomnih područja,
s visokim stupnjem samouprave te ograničene suverenosti države.
Od manjina se, dakle, starosjedilački narodi prvenstveno razlikuju svojom
povezanosti s tlom na kojem su “izvorni” stanovnici. Na temelju te činjenice
priznaje im se pravo na samoopredjeljenje - El. 3. Deklaracije UN-a govori o
pravu na autonomiju ili samoupravu jasno se ograđujući od tumačenja koja bi
omogućila njihovo potpuno odcjepljenje. Na stupanj samodostatnosti
te “države unutar države” upućuje jamstvo da pripadnici tih naroda mogu
sudjelovati u političkom, kulturnom i dr. životu zemlje “ako tako odaberu” (if they
so choose). Tim se narodima također jasno jamče kolektivna prava, što je tretman
koji manjine u današnjem stanju međunarodnog prava ne uživaju.
Za razliku, dakle, od modernog uređenja statusa manjina, 370 milijuna
pripadnika starosjedilačkih naroda svoja specifična prava vrši (te ih legitimira)
na temelju svoje teritorijalne koncentracije na zemlji na koju imaju kolektivna
prava. Ovdje nema govora o personalnoj, već o teritorijalnoj autonomiji građana
zasnovanoj na osobnoj identifikaciji s narodom koji na tom teritoriju obitava.
Ako ti građani i sudjeluju u središnjem odlučivanju u svojem svojstvu pripadnika
starosjedilačkog naroda, riječ je o sigurnosnom mehanizmu osiguravanja njihova
utjecaja samo pri pitanjima koja se njih tiču, a ne o metodi njihove integracije u
život ostatka države. Osiguranje takve integracije izvan teritorija starosjedilaca
ograničeno je samo na zabranu njihove diskriminacije.

Prijedlog pravnog uobličenja položaja tih naroda već je 1986. dala Potkomisija za sprečavanje
diskriminacije i zaštitu manjina UN-a u svojoj “Studiji problema diskriminacije
starosjedilalčkih stanovništava”. Ta je Potkomisija starosjedilačke narode definirala kao one
“koji se, povezani povijesnim kontinuitetom s društvima koja su postojala prije invazije i s
pretkolonijalnim društvima koja su se razvila na njihovim teritorijima, smatraju različitima od
ostalih elemenata društava koja
sada dominiraju njihovim teritorijima ili dijelovima tih teritorija. Sada su to elementi
koji ne dominiraju u društvu i koji su određeni da sačuvaju, razvijaju i budućim generacijama
predaju teritorije svojih predaka i njihov etnički identitet koji čini osnovu kontinuiteta
njihova postojanja kao naroda, u skladu s njihovim vlastitim kulturnim uzorima,
njihovim društvenim ustanovama i njihovim pravnim sistemima”. Od međunarodnih
dokumenata spominjemo i Konvenciju br. 169 Međunarodne organizacije rada (MOR)
“o radnim pravima starosjedilačkih i plemenskih naroda” (u Europi ratifikacije Danske,
Norveške, Nizozemske i Španjolske) te Operativnu politiku 4.10 Svjetske banke, na snazi
od 1. srpnja 2005., koju Banka primjenjuje pri financiranju projekata koji mogu utjecati
na starosjedilačke narode. Parcijalne odredbe o standardima ljudskih prava koje se tiču tih
naroda sadržavaju konvencije UNESCO-a: Konvencije za zaštitu i promicanje
različitosti kulturalnog izražavanja (2005.), Preambula Konvencije za zaštitu neopipljivog
kulturnog nasljeđa (2003.), te Opće deklaracije o kulturnoj različitosti (2001.).
Pravo na samoopredjeljenje naroda ne obuhvaća i (autohtone) manjine.
Tako je Savjetodavni odbor, osnovan Okvirnom konvencijom za zaštitu prava nacionalnih
manjina Vijeća Europe, u svojem mišljenju o Danskoj istaknuo da ta Konvencija nije
primjenljiva na stanovništvo Grenlanda i Farskih otoka jer “imaju pravo na drukčiji oblik
zaštite kao starosjedilaEki
narod ili narod”

USTAV

1) Objasni kraću spriječenost predsjednika RH.

U slučaju kraće spriječenosti uslijed odsutnosti, bolesti ili korištenja godišnjeg
odmora, Predsjednik Republike može povjeriti predsjedniku Hrvatskoga
sabora da ga zamjenjuje. O povratku na dužnost odlučuje Predsjednik
Republike.

2) Postupak kod duže spriječenosti Predsjednika RH?

U slučaju duže spriječenosti uslijed bolesti ili nesposobnosti, a posebno ako
Predsjednik Republike nije u stanju odlučiti o povjeravanju dužnosti
privremenom zamjeniku, predsjednik Hrvatskoga sabora preuzima dužnost
privremenog predsjednika Republike na temelju odluke Ustavnog suda.
Ustavni sud o tome odlučuje na prijedlog Vlade.

3) Koja vrsta većine je potrebna na referendumu o pridruženju zajednici država / o

udruživanju u saveze s drugim državama?
(Članak 142.)

Odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu većinom

glasova birača koji su pristupili referendumu.

4) Da li zastupnici imaju obvezujući ili neobvezujući mandat?

(Članak 75.)

Zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući mandat.

5) 5 [vrsta] ustavnih prava i sloboda.

Osobna, politička, gospodarska, socijalna i kulturna

6) Nabrojite 5 osobnih i političkih prava i sloboda definiranih Ustavom RH?

(Članak 21.-47.)

Izaberite 5 koji vam se najviše svide ili 5 najkraćih, štagod, da ne budu baš svi identični, jel.

7) Navedite 5 socijalnih i kulturnih prava iz Ustava.

(Članak 48.-70.)
Isto.

8) Pet socijalnih i ekonomskih prava prema Ustavu.

(Članak 48.-70.)
Isto.
9) Tko imenuje suce redovnog suda?
(Članak 124.)
Državno sudbeno vijeće, u skladu s Ustavom i zakonom, samostalno odlučuje
o imenovanju, napredovanju, premještaju, razrješenju i stegovnoj
odgovornosti sudaca i predsjednika sudova, osim predsjednika Vrhovnog suda
Republike Hrvatske.

10) Tko rješava sukob nadležnosti? / Tko rješava spor nadležnosti između zakonodavne,
izvršne i sudbene vlasti?
(Članak 129.)

(Ustavni sud Republike Hrvatske) rješava sukob nadležnosti izmedu tijela zakonodavne,
izvršne i sudbene vlasti

11) Koliko najmanje, a koliko najviše zastupnika prema Ustavu RH smije imati Hrvatski
sabor?
(Članak 72.)

Hrvatski sabor ima najmanje 100, a najviše 160 zastupnika.

12) U kojim slučajevima oružane snage RH mogu djelovati izvan granica RH bez prethodne
odluke Hrvatskog sabora? / U kojim slučajevima se mogu upotrijebiti oružane snage bez
prethodne odluke Sabora?

Oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeći granice Republike Hrvatske

radi vježbi i obuke u okviru međunarodnih organizacija kojima je Republika
Hrvatska pristupila ili pristupa na temelju međunarodnih ugovora te radi
pružanja humanitarne pomoci, na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske
uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske. (Članak 7.)

Oružane snage Republike Hrvatske mogu se koristiti kao pomoć i u

protupožarnoj zaštiti, spašavanju i u nadzoru i zaštiti prava Republike
Hrvatske na moru. (Članak 7.)

Za vrijeme trajanja ratnog stanja Predsjednik Republike može donositi uredbe

sa zakonskom snagom na temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od
Hrvatskoga sabora. Ako Hrvatski sabor nije u zasjedanju, Predsjednik
Republike ima ovlast da uredbama sa zakonskom snagom uređuje sva pitanja
koja zahtijeva ratno stanje. (Članak 101.)

U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti

države, ili kad su tijela državne vlasti onemogućena da redovito obavljaju
svoje ustavne dužnosti, Predsjednik Republike može, na prijedlog
predsjednika Vlade i uz njegov supotpis, donositi uredbe sa zakonskom
snagom. (Članak 101.)

13) Navedi 5 odluka Hrvatskog Sabora koje se donose većinskom odlukom SVIH zastupnika?

Iskazivanje povjerenja Vladi RH (članak 110.), donošenje poslovnika (Članak 80.), donošenje
državnog proračuna (Članak 91.), odluka o pristupanju promjeni Ustava (Članak 148.),
utvrđivanje nacrta promjene Ustava (Članak 148.);

Zakone (organski zakoni) kojima se razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava

i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih
tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave
Hrvatski sabor donosi većinom glasova svih zastupnika. (Članak 83.)

14) Koliko zastupnika je potrebno da bi se pokrenulo pitanje povjerenja Vladi? / Tko pokreće
pitanje povjerenja vladi? / Nepovjerenje vladi, kolikom većinom se izglasava?
(Članak 116.)

Na prijedlog najmanje jedne petine zastupnika u Hrvatskom saboru može se

pokrenuti pitanje povjerenja predsjedniku Vlade, pojedinomu njezinom članu
ili Vladi u cjelini.

Glasovanje o povjerenju Vladi može zahtijevati i njezin predsjednik.

Odluka o nepovjerenju je donijeta ako je za nju glasovala većina od ukupnog

broja zastupnika u Hrvatskom saboru.
15) Tko sve može raspustiti Hrvatski sabor?

Hrvatski sabor može se raspustiti radi raspisivanja prijevremenih izbora, ako

to odluči većina svih zastupnika. (Članak 78.)

Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, a

nakon savjetovanja s predstavnicima klubova zastupnika parlamentarnih
stranaka. (Članak 104.) [Ukoliko se ne izglasa povjerenje vladi ili vlada ne donese proračun u
roku od 120 dana od predlaganja.]

16) Da li je potreban referendum za ustavne promjene?

Ne.

17) U kojem se slučaju može pritvoriti zastupnik bez odobrenja Hrvatskog sabora?
(Članak 76.)

Zastupnik može biti pritvoren bez odobrenja Hrvatskoga sabora samo ako je
zatečen da vrši kažnjivo djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju
dužem od pet godina. O takvom se slučaju izvješćuje predsjednika Hrvatskoga
sabora.

18) Što se promjenilo u ustavu 2001. godine vezano za predsjedničku i stranačku dužnost?
(Članak 96.)

Nakon izbora Predsjednik Republike podnosi ostavku na članstvo u političkoj

stranci, o čemu obavještava Hrvatski sabor.

19) Tko sve može pokrenuti postupak ulaska Hrvatske u saveze sa drugima državama? / Tko
odlučuje o pristupanju Hrvatske u saveze s drugim državama?
(Članak 142.)
Pravo da pokrenu postupak udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim
državama ima najmanje jedna trećina zastupnika u Hrvatskom saboru,
Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske.

O udruživanju Republike Hrvatske odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova

svih zastupnika.
Odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu većinom
glasova birača koji su pristupili referendumu.

20) U kojem slučaju Sabor može ograničiti ljudska prava?

U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti

države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena
Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom
većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog
Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike.
Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne
može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru,
nacionalno ili socijalno podrijetlo.
Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti
primjena odredbi Ustava o pravu na život, zabrani mucenja, surovog ili
ponižavajuceg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kažnjivih
djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi. (Članak 17.)

Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i

prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za
ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. (Članak 16.)

21) Tko smije predložiti promjenu Ustava?

(Članak 147.)

Pravo da predloži promjenu Ustava Republike Hrvatske ima najmanje jedna

petina zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i Vlada
Republike Hrvatske.

22) Tko provodi postupak izbora Ustavnih sudaca? / Tko provodi i predlaže kandidiranje
sudaca Ustavnog suda? / Tko imenuje suce Ustavnog suda i na koliko godina?
(Članak 126.)

Ustavni sud Republike Hrvatske čini trinaest sudaca koje bira Hrvatski sabor
dvotrećinskom većinom glasova ukupnog broja zastupnika iz reda istaknutih
pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih
profesora pravnih znanosti, na način i u postupku propisanim ustavnim
zakonom. Mandat suca Ustavnog suda traje osam godina.

Postupak kandidiranja sudaca Ustavnog suda i predlaganja za izbor Hrvatskom

saboru provodi odbor Hrvatskoga sabora, nadležan za Ustav.

Ustavni sud Republike Hrvatske bira predsjednika suda na vrijeme od cetiri

godine.

23) Tko odlučuje o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda RH u inozemstvu?

(Članak 99.)

Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade,

odlučuje o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike
Hrvatske u inozemstvu.

24) Što čini Predsjednik RH ukoliko mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana?
(Članak 111.)

Ako mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana od dana prihvaćanja

mandata, Predsjednik Republike mu može produžiti mandat za najviše još 30
dana.

25) Kada se smije bez sudbenog naloga ući u stan?

(Članak 34.)
U skladu s uvjetima što ih predviđa zakon, redarstvene vlasti mogu i bez
sudskog naloga ili privole držatelja stana ući u dom ili prostorije te izvršiti
pretragu bez nazočnosti svjedoka, ako je to neophodno radi izvršenja naloga o
uhićenju ili radi hvatanja počinitelja kaznenog djela odnosno otklanjanja
ozbiljne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu većeg opsega.

26) Tko donosi odluku o uhićenju zastupnika kada Sabor ne zasjeda?

(Članak 76.)

Ako Hrvatski sabor nije na okupu, odobrenje da se zastupnik liši slobode ili da
se protiv njega nastavi kazneni postupak daje i o njegovu pravu na imunitet
odlučuje mandatno-imunitetno povjerenstvo, s time što njegovu odluku mora
naknadno potvrditi Hrvatski sabor.

27) Tko objavljuje rat?

Na temelju odluke Hrvatskoga sabora Predsjednik Republike objavljuje rat i

zaključuje mir. (Članak 100.)

Hrvatski sabor odlučuje o ratu i miru. (Članak 81.)

28) Kada Sabor TREBA provesti referendum o promjeni Ustava?

(Članak 87.)

Hrvatski sabor će raspisati referendum u skladu sa zakonom ako to zatraži deset posto od
ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj.

Nesvrstana pitanja:

1) Dva instrumenta koja parlament koristi u kontroliranju/nadzoru Vlade?

Nemam konkretan odgovor na pitanje, ali mogu ponuditi moguće odgovore, dalje sami
procijenite.
Pitanja - Pitanja u usmenom i pisanom obliku najvažnije su sredstvo nadzora u Britaniji.

Interpelacija - Interpelacija je upit vladi, upućen od strane opozicije, nakon kojeg slijede
rasprava i najčešće "probno" glasovanje o tome kako je skupština zadovoljna odgovorom.
Tom je tehnikom, koja često ide uz glasovanje o povjerenju vladi, srušeno nekoliko vlada u
francuskoj Trećoj i Četvrtoj Republici.

Hitne rasprave - Većina parlamenata predviđa takve razmjene mišljenja, tj. javni način
pozivanja vlade na odgovornost.

Odborske istrage - Odborske su istrage izvrsni instrumenti detaljnog nadzora. (str. 312)

Prethodno izlistano se naziva «najvažnijim tehnikama praćenja».

Mogućnosti koje dolaze u obzir:

Izglasavanje nepovjerenja - Vladu sastavlja parlament i on joj može izglasovati

nepovjerenje. (str. 329.)

Posebni odbori - pomno prate rad izvršne vlasti i provode posebne istrage. Često postoji
jedan odbor za svaki važni vladin resor (str. 299.)

Konstruktivno izglasavanje nepovjerenja (str. 332.)

Koalicijska vlada (str. 331.; vidi isto zadnji odlomak na str. 309.)

Činjenica da vladajuće stranke dolaze iz skupštine. Ministri se najčešće imenuju iz redova

članova parlamenta i ostaju njegovi članovi. (str. 329)
Vijeća nacionalnih manjina

2) Što su Vijeća nacionalnih manjina, tko ih osniva i u kojima lokalnim jedinicama nastaju?

Vijeće nacionalnih manjina jest posebna pol. institucija uspostavljena s ciljem

osiguravanja sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom i pol. životu jedinica
samouprave.
Članovi Vijeća biraju se neposrednim izborima u jedinicama samouprave gdje pripadnici
pojedine nacionalne manjine imaju udio u stanovništvu više od 1,5 %, odnosno
jedinicama lokalne samouprave gdje živi više od 200 pripadnika, te u jedinicama
regionalne samouprave gdje živi više od 500 pripadnika pojedine nacionalne manjine.

3) Tko ima pravo predlagati članove Vijeća nacionalnih manjina?

Manjinske udruge, građani koji pripadaju toj manjini.

4) Koja je uloga vijeća nacionalnih manjina na lokalnima razinama? /

Koje su ovlasti vijeća nacionalnih manjina u lokalnoj samoupravi?

Oni predlažu tijelima lokalne samouprave mjere za unapređenje položaja nacionalne

manjine, ističu kandidate za dužnosti, moraju biti obavješteni o svakom pitanju o kojem će
raspravljati radna tijela. Daju mišljenja i prijedloge na programe TV-a i radija.