EPISTEMIOLOGIJA I ONTOLOGIJA (Koža, a ne košulja)++

Objasnite metaforu da su ontološka stajališta „poput kože,a ne košulje“

Ontološko i epistemološko stajalište nekog znanstvenika je poput kože (a ne košulje), jer se ne može
odjenuti i svući kad god se to istraživaču svidi. Želi se naglasit da zapravo znanstvenik svoje jednom
zauzeto stajalište o prirodi svijeta i o tome što možemo spoznati o svijetu i kako, ne bi trebao mijenjeti
nikada.

Što je ontologija? Na koja pitanja odgovara ontologija? Kratko objasnite dva osnovna
ontološka stajališta.
Ontologija je „teorija bitka“, a ontološko stajalište izražava nazor istraživača o prirodi svijeta.
Ontologija odgovara na pitanja - što postoji, što jest, što treba spoznati. Ključno pitanje je postoji li
tamo negdje stvaran svijet koji je neovisan o našoj spoznaji.
2 osnovna ontološka stajališta (suprotstavljena):
- esencijalističko ili fundamentalno - postoje bitne razlike u bitku koje su temelji na
kojima se izgrađuje društveni život (između muškaraca i žena postoje fundamentalne
razlike koje su značajke same njihove egzistencije)
- antifundacionalističko – koje naglašava da je svijet društveno konstruiran, te na
postoji neki stvaran svijet kojeg bi trebalo otkriti (razlike između muškaraca i žena su
društveno konstruirane, posljedica su patrijarhata)

Što je epistemologija?Navedite barem dva epistemološka gledišta karakteristična za različite

teorijske pristupe u političkoj znanosti.

Epistemologija je „teorija spoznaje“, a epistemološko stajalište izražava nazor istraživača o tome što
možemo spoznati o svijetu i kako to možemo spoznati
2 ključna pitanja – može li promatrač utvrditi stvarne ili objektivne odnose između društvenih
fenomena – može li to učiniti jednostavnim izravnim promatranjem ili ima odnosa koji postoje, ali ih
se ne može izravno promatrati.

Klasifikacija epistemoloških stajališta:

1 klasifikacija
- ZNANSTVENO – pristaše znanstvenog stajališta su fundacionalisti tj. smatraju
da tamo negdje postoji stvaran svijet koji je za aktere izvanjski svijet. Oni su
usredotočeni na utvrđivanje uzorka društvenog ponašanja, a naglasak je na
objašnjavanju.

- HERMENEUTIČKO (ili interpretatističko) – pristaše hermenutičkog stajališta

su antifundacionalisti, koji vjeruju da je svijet društveno konstruiran. Oni su
usredotočeni na značenje ponašanja, a naglasak je na razumijevanju. Vjeruju da
nije moguće utvrditi uzročne odnose u društvenim znanostima.

2 klasifikacija
- POZITIVISTIČKO – pozitivisti pristaju uz fundacionalističku ontologiju i
zaokupljeni su utvrđivanjem uzročnih odnosa između društvenih fenomena

- REALISTIČKO – i realisti su fundacionalisti, ali za razliku od pozitivista ne

privilegiraju izravno promatranje, jer između društvenih fenomena postoje
strukturni odnosi koji se ne mogu izravno promatrati (npr. ne može promatrati
patrijarhat, ali možemo vidjeti njegove posljedice)
Brojne su kritike upućene i jednom i drugom znanstvenom stajalištu, i to ponajčešće od strane
interpretatista, što je logično obzirom na njihova temeljno različita ontologijska uvjerenja.
Smatra se da se ontološka i epistemiološka pitanja ne smiju zapostavljati. Pri tom treba imati na
umu 3 stvari – obrazloži barem 2
1. ta pitanja (shvaćena kao problemi) nisu jednostavna, ali nisu niti teška, ako se objasne
jednostavno i pomoću odgovarajućih primjera
2. ontološka i epistemološka stajališta ne bi trebalo tretirati kao košulju koja se može odjenuti
kad razmatramo filozofske probleme, a svući kad obavljamo istraživanje. Mnogi znanstvenici
su tako počeli odbacivati onotološka pitanja, a za epistemološka smatrali da su više, manje
raspravljena – što svakako nije točno.
3. Istraživači ne mogu tijekom jednog projekta zauzeti jedno stajalište, a tijekom drugog projekta
drugo. Epistemološko stajalište istraživača izražava se u onome što on proučava, kako to
proučava i status koji pridaje otkriću – pritom pozitivist želi doći do objektivnih i poopćivih
otkrića, dok je istraživač interpretatist zaokupljen razumijevanjem, a ne objašnjavanjem.
Realist pak traži uzročne odnose i misli da se mnogi odnosi ne mogu promatrati.

RAZLIČITI PRISTUPI ONTOLOGIJI I EPISTEMOLOGIJI

POZITIVIZAM

U 4 točke objasni srž pozitivističkog stajališta – glavne značajke - obilježja

• temelji se na fundacionalističkoj ontologiji – svijet postoji neovisno o našoj spoznaji (kao i prema
realistima, za razliku od interpretatista). Svijet je stvaran, a ne društveno konstruiran.
• prema pozitivistima je moguće i poželjno utvrditi uzročne odnose među društvenim fenomenima (to
im je zajedničko s realistima).
• pozitivistima su prirodne i društvene znanosti analogne - moguće je utvrditi pravilne odnose između
društvenih fenomena, te ne postoje nikakve duboke strukture koje se ne mogu promatrati (to je
suprotno od realista). Promatrač može biti objektivan u svojim promatranjima i testiranjima teorija.
• pozitivisti smatraju da je moguće empirijska pitanja (što jest) odvojiti od normativnih (što bi trebalo
biti), a oni se bave prvom skupinom. Dakle, društvene znanosti mogu biti objektivne i vrijednosno
neutralne (realisti i interpretatisti odbacuju tu mogućnost)

Kritike pozitivizma:

Postoje različite kritike pozitivizma. Izvedi kritiku koja naglašava obilježja tzv. društvenih
fenomena u odnosu na one prirodne (Quine i Kuhn).

1. pozitivisti pogrešno tumače na koji način znanost doista napreduje (2 argumentacije)

a) QUINEOVO PRAGMATIČKO STAJALIŠTE ima 2 presude kritike
- on tvrdi da je svaka spoznaja koju izvodimo iz svojih osjetila posredovana pojmovima kojima
se služimo da bismo je analizirali, te zato nema načina da se iskustvo klasificira ili opiše, a da
ga se pritom ne interpretira
- to znači da se teorija i eksperiment ne mogu jednostavno odvojiti, već teorija utječe i na
činjenice koje promatramo i na način kako ih interpretiramo, što može utjecati na zaključke
koje izvodimo. Ako promatramo činjenice koje nisu u skladu s teorijom mogli bismo
zaključiti da su činjenice pogrešne, a ne teorija – time se ruši predodžba da za opovrgavanje
teorije može poslužiti samo promatranje

b) KUHNOVO GLEDIŠTE
- znanošću stalno dominira određena paradigma koja se ne osporava i koja utječe na pitanja
koja znanstvenici postavljaju i na način kako interpretiraju ono što promatraju. Promjena
paradigme događa se kad velika količina empirijskih promatranja navede neke znanstvenike
na osporavanje dominantne paradigme, no do tad znanstvenici uglavnom odbacuju ona
promatranja koja se ne uklapaju u dominantnu paradigmu (znanstveno istraživanje nije
otovoreno kako to impliciraju pozitivisti)
Što tvrde kritičari pozitivizma iz tabora društvenih znanosti?Koja su obilježja društvenih
fenomena (društvenih struktura) nasuprot prirodnim fenomenima,koja onemogućuju da
društvene znanosti budu istovjetne prirodnima?

2. između društvenih i fizičkih /prirodnih fenomena postoje očite razlike zbog kojih je
nemoguća društvena znanost.
Tu su važne 3 razlike:
- društvene strukture (za razliku od prirodnih) ne postoje neovisno o aktivnostima koje oblikuju
(npr. brak je društvena struktura i stvarno iskustvo za vjenčane, a to stvarno iskustvo utječe na
način kako akteri razumijevaju i oblikuju tu instituciju)
- društvene strukture (za razliku od prirodnih) ne postoje neovisno o shvaćanjima aktera o
onome što čine u određenoj aktivnosti (ljudi razmišljaju o tome što čine i često mijenjaju svoje
postupke u skladu s tim razmišljanjem)
- društvene strukture (za razliku od prirodnih) se mijenjaju kao posljedica djelovanja aktera;
društveni svijet se gotovo u svakom smislu vremenski i prostorno mijenja.

Mnogi pozitivisti izbjegavaju te kritike, ali oni sofisticarniji su svjesni tih kritika. Tako imamo 2
poznata bihevioralista (koji su ujedno i pozitivisti) – David Sanders i Johnson.
David Sanders – pokazuje da post-bihevioralisti koji bi se mogli nazvati i post-pozitivisti priznaju da
su normativna pitanja važna i da ih nije uvijek lako odvojiti od empirijskih pitanja, te prihvaćaju da
druge tradicije mogu imati ključnu ulogu u političkoj analizi. Zapravo se baš zbog gornjih kritika post-
pozitivizam udaljio od tradicionalnog pozitivizma – odnosno pozitivizam se promijenio kao reakcija
na kritike.
Sanders kaže da se za sustavnu empirijsku provjeru iznesene teorije moraju upotrijebit promatranja (to
je izraz pozitivističkog epistemološkog stajališta) – ipak taj standard ne bi prihvatili ni interpretatisti
(jer ne vjeruju da izravno promatranje može biti objektivno), a ni realisti (jer smatraju da se ključni
odnosi ne mogu promatrati).

INTERPRETATISTIČKO STAJALIŠTE (ontološko-epistemološko)

Uz pozitivizama i realizam,u knjizi (poglavelj Koža, a ne košulja) se govori o interpretatističkom

ontološko-epistemološkom stajalištu.Objasnite ukratko tri glavne značajke/srž toga stajališta.

- svijet ne postoji neovisno o našoj spoznaji, već je društveno konstruiran, (antifundacionalistička

ontologija) – ovo stajalište je suprotno pozitivizmu
- interpretacija tj. razumijevanje društvenih fenomena je presudno, a to se može utvrditi i razumijeti
samo u sklopu pojedinih diskursa ili tradicija.
- objektivna analiza nije moguća jer sve interpetiramo (znanstvenici i sami djeluju unutar diskursa ili
tradicije tj. akteri interpretiraju svijet, a njihovu interpretaciju interpretira promatrač – to je dvostruka
hermeneutika)

Kritika:
- potječe od pozitivista – oni kažu da interpretatistička tradicija nudi samo mišljenja ili
subjektivne prosudbe o svijetu, te nema temelja na kojima bi se prosudila valjanost njihovih
spoznajnih tvrdnji (kažu da je interpretatističko istraživanje kao fikcija, a pozitivističko teži
znanosti o društvu)

Bevir i Rhodes:
- pokušavaju se obraniti od te kritike utvrđujući temelj na kojem mogu postavljati tvrdnje te
tvrditi da je jedna interpretacija bolja od druge
- razlikuju hermeneutičke i postmodernističke ili poststrukturalističke pravce

Hermeneutička tradicija je u biti idealistička, tvrdi da je nužno razumjeti značenja koja ljudi pridaju
društvenom ponašanju; zaokupljena je interpretacijom tekstova i djelovanja.
 - cilj je stvoriti gusti opis te na osnovi njega stvoriti interpretaciju o tome što nam to govori o
društvu

Hermeneutika i poststrukturalizam/postomodernizam su dvije varijante interpretatističkog

stajališta. Izvedi stajalište Michela Foucaulta.

Hermenutika – kaže da je nužno razumjeti značenja koja ljudi pridaju društvenom ponašanju -. Da
utvrdimo vlastitu konstrukciju o konstrukcijama koje drugi ljudi stvaraju o onome što čine
(zaokupljena je interpretacijom tekstova i djelovanja, te se služi etnografskim tehnikama npr. vođenje
dnevnika, prepisivanje tekstova).

Poststrukturalizam i postmodernizam – su inačice interpretativne tradicije. Njih je teško

okarakterizirati, pa se treba usredotočiti na rad M. Foucalta. On je oštar protivnik funacionalizma i
projekta modernizacije koji je povezan s prosvjetiteljstvom. Taj moderni prijekt tvrdi da je izravno
iskustvo temelj ljudske spoznaje i da je moguće objektivno shvatiti stvarni svijet. M. Foucalt na to
kaže da se iskustvo stječe u okviru određenog društvenog diskursa, a uvjerenje pojedinca nije važno.
Politolozi moraju, da bi shvatili neki predmet/djelovanje, interpretirati ih u širem diskursu kojeg su
dio.

što je dvostruka hermenautika?

- akteri interpretiraju svijet (1.hermeneutička razina), a njihovu interpretaciju interpretiraju promatrači
(2.hermeneutička razina)

REALIZAM

U 3 temeljne točke objasni srž realističkog stajališta (glavne značajke).

• svijet postoji neovisno o našoj spoznaji tog svijeta - fundacionalističko ont. stajalište (zajedničko s
pozitivizmom)

• moguće je utvrditi uzročne odnose među društvenim fenomenima (oni imaju uzročnu snagu –
zajedničko s pozitivizmom)

• ne mogu se svi društveni fenomeni/strukture izravno promatrati (suprotno od pozitivista) – postoje

duboke strukture koje se ne mogu promatrati, a ono što se može promatrati može dati pogrešnu sliku o
stvarnom svijetu.

Za realiste često postoji dihtomija između stvarnosti i pojavnosti – realisti ne priznaju da je ono što se
čini da je tako ili ono što akteri kažu da je tako, nužno tako (npr. klasični marksizam predstavlja
arhetipski realizam – pa marksisti kažu da ljude nije moguće pitati koji su njihovi interesi, budući da
bismo tada utvrdili tek njihove izmanipulirane interese, a ne stvarne interese.

2 vrste kritika na račun klasičnog realizma? Navedi što autori knjige misle o o interpretističkoj
kritici?

1. Pozitivistička kritika  pozitivisti su osporavali tvrdnje realista da postoje strukture koje se

ne mogu promatrati, te tvrde da zbog postuliranja takvih struktura, spoznajne tvrdnje realizma
nisu provjerljive, a stoga ni opovrgljive.
2. Interpretatistička kritika  interpretatisti odbacuju tvrdnju realista da strukture uzrokuju
društveno djelovanje, jer ne postoje nikakve strukture koje su neovisne o društvenom
djelovanju da bi ga uzrokovale, te nikakav objektivni temelj na kojem se mogu promatrati
djelovanja ili izvoditi zaključci o tim dubokim strukturama.
Ontologija i epistemologija u političkoj znanosti – primjer na 2 slučaja

1. GLOBALIZACIJA

Postoje različita objašnjenja fenomena globalizacije.

- Navedi obrazloženje koje daju Hirst i Thompson. Kratko prikaži njihova
fundamentalistička i epistemologijska obilježja.
- Navedi objašnjenje koje daju Held i drugi. Kratko prikaži njegova fundamentalistička i
epistemologijska obilježja.

Moguće je razlikovati ekonomsku, kulturnu i političku globalizaciju, koje su blisko povezane. Glavna
rasprava o globalizaciji tiče se stupnja u kojem se ona povećala.

1. Hiperglobalisti ili teoretičari 1. vala (npr. Ohmae)

- jako su porasli razni pokazatelji ekonomske globalizacije – izravna strana ulaganja,
međunarodni bankovni zajmovi, međunarodna trgovina itd.
- on tvrdi da će u budućnosti u politici ulogu igrati dvije sile – globalna financijska tržišta i
transnacionalne korporacije

2. Skeptici ili teoretičari 2. vala (npr. Hirst, Thompson)

- proces globalizacije je ograničeniji, globalizacija nije nova pojava
- zapravo se pojave koje se zbivaju mogu bolje opisati kao regionalizacija, a ne globalizacija, te
je jedino područje na kojem je prisutna značajna globalizacija područje financijskih tržišta
- oni su pozitivisti (kao i hiperglobalisti), te se slažu da postoje mjerljivi pokazatelji procesa
globalizacije (iako skeptici smatraju da je proces globalizacije ograničen, a hiperglobalisti
kažu da su pokazatelji globalizacije kao porasli)

3. Transformacionalisti (npr. Held i dr)

- kritika prvih dvaju valova
- ne iznose nikakve tvrdnje o budućim putovima globalizacije, već naglašavaju da je
globalizacija dugoročan povijesni proces ispisan raznim protuslovljima
- njihovo stajalište je realističko epistemološko, te tvrde da je globalizacija uzrok
(transformacijska sila) „stvarnih“ društvenih, političkih i ekonomskih promjena, ali da nije
moguće znanstveno utvrditi bilo koji aspekt globalizacije.

U knjizi Teorije i metode navode se primjeri funkcioniranja ontologije i epistemologije u

istraživanju globalizacije. Pokaži kako to funkcionira na modelu koji su ponudili Hay i Marsh

Hay i Marsh se u viđenju globalizacije slažu s Heldom (transformacionalist), ali idu i korak dalje i
kažu da na vladinu ekonomsku politiku utječe diskurzivna konstrukcija globalizacije (konstruiraju ju
akteri), a ne stvarni procesi globalizacije.

To pokazuju na primjeru VB – u VB je povećan regionalizam u trgovini, ali malo je dokaza da je VB

uhvaćena u globaliziranu političku ekonomiju. S druge strane britanska vlada je ograničena i smatra da
je stupanj globalizacije sada takav da je nužno provođenje neoliberalnih politika – dakle, Hay i Marsh
žele reći da britansku ekonomsku politiku ne oblikuje stvarnost globalizacije, nego prevladavajuća
diskurzivna konstrukcija te stvarnosti.

Ova agumentacija ima i realističkih i interpretatističkih elemenata – poziva se na stvaran svijet, ali s
naglaskom na diskurzivnu konstrukciju tog svijeta.
 2. VIŠERAZINSKO UPRAVLJANJE i liberalni interguvernmentalizam

Višerazinsko upravljanje – termin koji obuhvaća mnoštvo fenomena koji su obično smješteni u
područje regionalne politike i europskih intergracija.
- prema HUNTU – ono obuhvaća interakciju između konstelacija javnih i privatnih aktera koji
su smješteni u nadnacionalnoj, nacionalnoj i podnacionalnoj razini
- ta je interakcija nehijerarhijska i nedostaje joj središnji prevladavajući autoritet
- bliže je narodu, te prihvatljivije i sposobnije odgovoriti na ekonomsku klimu koja se ubrzano
mijenja
- njegova opreka je liberalni interguvernmentalizam

Interguvernmentalizam – shvaćanje EU kao međunarodne organizacije čije se odlučivanje temelji na

nacionalnim interesima koje određuju države članice.

Razlika
teoretičari višerazinskog upravljnja
izvode svoje okvire iz institucionalizma tvrdeći
da su insitucije važne
realisti koji naglašavaju kako pravila i norme, te
duboke neopazive strukture mogu dugoročno
određivati ishode odlučivanja
teoretičari interguvernmentalista
koriste se perspektivama racionalnog izbora
(nastoje utvrditi preferencije aktera i pokazati
kako se ishodi mogu shvatiti kao posljedica
racionalno proračunatog ponašanja
pozitivisti

Teoretičari višerazinskog upravljanja tvrde da bi se regionalna politika trebala odrediti kao sfera u
kojoj EU igra integralnu ulogu u ustvaranju politika, zajedno sa zasebnim regionalnim vlastima i
nacionalnim institucijama. U tom smislu razlikuju:
- vladavinu (government) – usko vezana uz formalne strukture državne vlasti
- upravljanje (governance) – vezano je uz mnogo širu predodžbu politike, te obuhvaća
proizvodnju, akumulaciju i regulaciju kolektivnih dobara
Ovdje postoji snažan normativni element.

Argumenti protiv višerazinskog upravljanja – koncentriraju se na 2 gl.problema:

1. tzv. "zamka zajedničke odluke"  misli se na opasnost od pat pozicije u odlučivanju gdje
postoji mnogo sudionika, međuovisnih sfera i mogućih kombinacija procesa stvaranja politike.
Iako ono je bliže narodu, riskira da u odlučivanju žrtvuje učinkovitost.
2. višerazinsko upravljanje ne pruža veću legitimnost, a kad su uključene manje jedinice i
lokalne razine odlučivanja, veća složenost procedura ima za posljedicu netransparentnost
odlučivanja

Kritike interguvernmentalizma:
1. pozitivističko objašnjenje socijetalnih fenomena zanemaruje strukturna ograničenja u okviru
kojih djeluju pojedinci (npr. utjecaj diferencijalne alokacije resursa, nepredvidljivost vanjskih
faktora poput međunarodne ekonomske i sigurnosne klime...)
2. institucionalni okviri imaju prvenstveni utjecaj na oblikovanje odlučivanja preko svojih
formalnih pravila, neformalnih procedura, vrijednosnih struktura te učinaka nazauzimanje
položaja i ponašanje orijentirano na unutrašnje uloge  institucije nisu više od zbroja
bezbrojnih pojedinačnih izbora
3. nedovoljna kritičnost u pogledu na to koji su vremenski okviri relevantni i zašto izraz
"ovisnost o odabranom putu" usmjerava pozornost i na utjecaj odluka koje prethode nultoj
točki te na utjecaj načina na koji institucionalni okviri zatvaraju aktere u određene skupove
mogućnosti izbora