BIHEVIORALIZAM

- zato se ljudi ponaaju kako se ponaaju

- u sreditu analize treba biti promotrivo ponaanje, a svako objanjenje tog ponaanja mora
se moi podvrgnuti empirijskoj analizi
Obiljeja:
- tijekom 50. / 60. godina 20. stoljea; utjecaj Augusta Comtea i logikog pozitiviza tzv.
Bekog kruga
- smislena analiza moe se provoditi samo na osnovi korisnih tautologija i empirijskih iskaza
- pozitivistika je tradicija snano utjecala na bihevioralistiko shvaanje prirode empirijske
teorije i objanjenja
Teorija je skup meusobno povezanih apstraktnih iskaza koji se sastoje od pretpostavki, definicija i
empirijski provjerljivih hipoteza, koje nastoje opisati i objasniti pojavu odreenog fenomena ili
skupa fenomena.
Objanjenje je uzroni opis pojave nekog fenomena iliskupa fenomena. Objanjenje dogaaja
sadri odreenje minimalnog netautolokog skupa prethodno nunih i dovoljnih uvjeta koji su
potrebni za nastanak nekog dogaaja.
3 naina ocjenjivanja bihevior. teorije:
1. Dobra teorija mora biti iznutra konzistentna ne smije stvarati iskaze kojima se i pojava i
odsustvo odreenog skupa prethodnih uvjeta dri uzrokom objanjavanog fenomena.
2. Dobra teorija treba koliko god je mogue biti konzistentna s drugim teorijama koje
objanjavaju srodne fenomene.
3. Istinske eksplanacijske teorije moraju biti sposobne stvarati empirijska objanjenja koja se
mogu provjeriti promatranjem.
2 karakteristina obiljeja:
1. privrenost sustavnom koritenju svih relevantnih empirijskih dokaza, a ne ogranienog
skupa ilustrativnih potrekpljujuih primjera
- istraiva mora razmotriti sve sluajeve (ili barem njihov reprezentativni uzorak) koji su
obuhvaeni teorijskim iskazom kojiega ocjenjujemo
- upotreba statistikih tehnika, te kvantitativnih i kvalitativnih metoda (bitno je samo da se
ona upotrebljava za procjenu teorijskih sudova i to sustavno)
2. znanstvene teorije i/ili objanjenja moraju biti provjerljivi
- Popper: zamijenio je naelo verifikacije sa naelom opovrgljivosti, te taj kriterij
opovrgljivosti postavio kao crtu razgranienja izmeu znanstvenih i pseudoznanstvenih
iskaza
- iako se dre naela opovrgljivosti, ne znai da bihevioralisti smatraju kako se svi dijelovi
njihovih teorija mogu opovrgnuti veina teorija sadri i tzv. "jezgrene sudove" koji
nemogu biti opovrgnuti
-

teorije trebaju nastojati neto objasniti te moraju naelno biti provjerljive u svijetu iskustva
neopovrgljive teorije uope nisu teorije
ocjena teorije mora ii dalje od pukog ispitivanja teorije s namjerom da se procijene njezina
unutarnja konzistentnost i priroda zagonetki koje naizgled rjeava, ve mora obuhvaati
empirijsku provjeru teorijskih sudova

KRITIKE POZITIVIZMA:
1. iroka kategorija iskaza koje pozitivizam smatra besmislenim ustvari sadri mnogo ideja
koje u mnogome mogu pridonijeti naem razumijevanju ljudskog ponaanja i egzistencije
Postbihevioralisti:
- odbacuju koncepciju po kojoj normativna teorija, estetika ili hermeneutika nemaju mjesta u
politikoj i drutvneoj analizi; ti pristupi stvaraju razliite oblike spoznaje i razumijevanja,
no nisu besmisleni
- skloniji su vlastite teorijske tvrdnje izloiti empirijskoj provjeri te priznaju da i znanstvenici
drugih tradicija mogu stvoriti potencijalno korisne oblike spoznaje
2. tendencija prema bezumnom empirizmu
- istraivanje se moe provesti samo ako napore istraivaa da uoi vane injenice vode
jasna teorijska oekivanja, ili barem predosjeaj
- usko induktivno istraivanje ne bi moglo ni zapoeti jer nikada nije mogue prikupiti sve
injenice
-

naglaavanje podataka i omalovaavanje teorijskog miljenja uzrokovali su dvije nepoeljne

tendencije bihevioralizma:
a) naglaavanje onoga to je lako mjerljivo umjesto onoga to bi moglo biti vano
bihevioralisti su bili skloni umanjivanju potencijalne vanosti fenomena koji su sami po sebi
bili teko uvjerljivi
b) tendencija da se usredotoi na lako uoljive fenomene, a ne na tee i dublje
strukturne sile koje unaprijeuju stabilnost i promjenu u drutvenom i politikom
sustavu
izbjegava se pojam interesa koji je veoma bitan, no teko ga je promatrati bilo da se radi o
interesu pojedinca, skupine ili drave

3. pretpostavljena neovisnost teorije i promatranja

- otvoreno se odbacuje koncepcija po kojoj su teorija i promatranje neovinsni prihvaeno je
relativistiko stajalite po kojem je ono to se promatra dijelom posljedica teorijskog
stajalita to ga je analitiar prethodno usvojio
- konani test dobre teorije i dalje je stupanj njezina slaganja s promatranjem
- prihvaa se da razliita stajalita vode do razliitih promatranja, no sva se promatranja,
kakva god da bila, moraju upotrebljavati za sustavnu empirijsku provjeru iznesene teorije
-

bihevrioaliste kritiziraju da ne uspijevaju obuhvatiti veliku silu drutvene i politike

preobrazbe

oni odgovaraju da su potpuno spremni priznati da su politike i drutvene

teorije dalekog dometa mogue i poeljne te trae da budu empirijski
provjerljive
njih zanimaju teorije drutvene i politike promjene tek kad odrede
empirijska uporita kojima se koriste za prosudbu da se dublje promjene
zaista zbivaju i kad osiguraju empirijski dokaz koji pokazuje da se ta uporita
uistinu mijenjaju u odreenom smjeru
bihevioralizam je potpuno neutralan u pogledu na to koje uporine toke neka
teorija treba imati, no drutvena teorija bez jasnih empirijskih uporita nije
vie od puke tvrdnje

JAKE STRANE BIHEVIORALIZMA:

- moe dati znaajan teorijski i empirijski doprinos razumijevanju i objanjavanju drutvenog
ponaanja
- jake strane proizlaze prvenstveno iz odlunosti njegovih znanstvenika da provede oblike
analize koje je mogue ponoviti duni su biti vrlo jasni u odreivanju onoga to nastoje
objasniti, preciznog objanjenja koje se unaprijeuje i naina na koji se slue empirijskim
dokazima za ocjenu tog objanjenja
Whitley & Seyd: napravili su analizu stranakog aktivizma i to je bio metodologijski pomak u
nainu kako se moe prouavati politiki aktivizam i stvarno objanjavanje promjena tipa
stranakog aktivizma u V.B.
-

temeljno pitanje: Zato neki ljudi vrlo aktivno djeluju na najnioj razini stranake politike?
jer od toga imaju odreenu korist "model opih poticaja" koji priznaje da objanjenja
racionalnih trokova i koristi treba dopuniti neracionalnim faktorima kao to su ideologija,
identitet i politiki kontekst pojedinca

3 komponente:
1. Individualne koristi: poticaji povezani s procesom i ishodom aktivizma; aktivizam na
niim razinama poveava anse da e aktivist ostvariti zavidnu politiku karijeru
2. Kolektivne koristi: aktivnost u korist stranke, jer ona e promicati ona stajalita koja
aktivist podrava; to se vie aktivist slae s programom stranke, to je vea kolektivna korist
jer e aktivist vjerojatno biti aktivniji
3. Individualni troak: fiziki i mentalni napori kampanje i slino
Modifikacije modela opih poticaja:
1. Politika uinkovitost: dijeli se na osobnu i stranaku uinkovitost; osoba nee sudjelovati
ako smatra da njezina / njegova aktivnost nee donijeti nita bitno
2. Emocionalna privrenost: poistovjeivanje sa strankom; aktivizam je snana djelatnost
koja im omoguuje potvrivanje vlastitog identiteta
3. Ideologija: oni jako ideologizirani pojedinci e se vjerojatno vie vezati uz stranku
4. Politikikontekst u kojem se odvija aktivizam: npr. pobjeda na izborima (opim i
stranakim) djeluje kao poticaj na aktiviste
AKTIVIZAM = a + b1 osobne koristi + b2 kolektivne koristi b3 individualni trokovi
+ b4 stranaka uinkovitost + b5 osobna uinkovitost + b6 stranaka
identifikacija + b7 ideoloka mo + b8 stranka dobiva posljednje ope
izbore + b9 sranka dobiva posljednje lokalne izbore
OPERACIONALIZACIJA = proces kojim se provode apstraktne teorije ili formalne jednadbe u
oblik koji se moe empirijski testirati