Vertikalni serklai i posljedice potresa

U Hrvatskoj, kao i u cijeloj junoj Europi od Rusije do Francuske, tradicionalno je

razvijena opekarska industrija, a s tim u vezi i stambena izgradnja opekom, pa je tako u
Hrvatskoj 80 posto stambenih zgrada izgraeno opekom. Taj je juni dio Europe
seizmiki aktivan te se u tom podruju stalno dogaaju potresi.
U sluaju jaeg potresa kao 1969. u Banjoj Luci, 1999. u Turskoj te 2009. u Italiji, veliki broj
stambenih objekata biva oteen pa zbog toga dolazi do nestaice stambenog prostora,
odnosno do humanitarne katastrofe. Kako bi se smanjile te posljedice, doneseni su propisi za
projektiranje i izvedbu zidanih objekata u seizmikim podrujima. Zapravo to su velikim
dijelom prilagoeni ruski propisi, u kojima su najdetaljniji propisi za projektiranje i izvedbu
zidanih objekata.
Dugogodinjim prouavanjem oteenja takvih objekata ustanovljeno je da najvea oteenja
nastaju na spojevima nosivih zidova jer su to najkrui dijelovi objekta, pa prema tome
preuzimaju najveu silu potresa, a nisu bili projektirani ni izvedeni da mogu tu silu preuzeti.
Kako razaranje tih spojeva ugroava stabilnost objekta, traio se nain da se ti spojevi zidova
ojaaju. Ustanovilo se da se taj spoj zidova moe ojaati betonom, odnosno armiranim
betonom, te je takav spoj nazvan vertikalnim serklaem, jer on vertikalno ne smije biti nosiv,
analogno s horizontalnim serklaem koji u visini stropa horizontalno povezuje konstrukciju, a
nije horizontalno nosiva konstrukcija.
U svim propisima za potres, od Rusije do Francuske, pa tako i u Hrvatskoj, propisano je da se
zavretak zida izvede na zub, a u cijeloj Hrvatskoj, pa tako i u Zagrebu, u 99,9 posto
sluajeva zavretak zida ne izvodi se prema propisu na zub, ve ravno te se tako spaja s
betonom. U cijelom svijetu od Rimskog doba do danas, vrijedi neoborivo pravilo da se kod
zidova vertikalne reke jednog sloja opeke ne smiju podudarati s rekama drugog sloja. Kod
ravnog se zavretka zida vertikalna reka zida uz vertikalni serkla ne preklapa, ve ona ide
cijelom visinom zida pa se time ne potuje tisuljetno zanatsko pravilo za zidanje opekom, a
to bi u tehnikim kolama i graevinskim fakultetima u Hrvatskoj trebalo nauiti kao
osnovno zanatsko pravilo uza sve sofisticiranije metode prorauna stabilnosti objekta.
Kod takve se izvedbe ne potuju i druga seizmika pravila, a to je da se kod nosivih elemenata
kao vezno sredstvo ne smije upotrijebiti cementni mort jer je on krti materijal, a u takvoj
nepropisnoj izvedbi vertikalnog serklaa cementni mort iz betona povezuje zid s vertikalnim
serklaom.

Izvedba vertikalnog serklaa

Izvedba vertikalnog serklaa ima i loih posljedica za konstrukciju, a to je razlika u
vertikalnom slijeganju betona i zida od opeke i ta se razlika naziva diferencijalnim
slijeganjem. Tako je tijekom 1966. godine IGH u jednom mlinskom skladitu u sjevernoj
Hrvatskoj, visine 20,0 metara, izmjerio razliku slijeganja unutarnjih betonskih stupova i
vanjskih nosivih zidova s produnim mortom koje je poslije 6 mjeseci iznosilo 42 mm. Moe
se uzeti da visina od 20,0 metara odgovara zgradi od 6 katova, pa bi diferencijalno slijeganje
po katu prosjeno iznosilo 7 mm. Spojem vertikalnog serklaa na zub sa zidom stvara se kruta
veza dvaju razliitih materijala s razliitim modulima elastinosti, koji se ne mogu zajedno
slijegati, te se u vezi uz serkla stvaraju pukotine, a time veza slabi. Sredina zida moe se
slegnuti, ali to slegnue prati horizontalni serkla koji se zbog toga pretvara u nosivu gredu za
koju nije proraunan, a vertikalni se serkla pretvara u nosivi stup, koji za to takoer nije
proraunan to je u suprotnosti s propisima za potres da nosiva vertikalna konstrukcija ne
smije biti od dva razliita materijala, odnosno betona i zida od opeke. Kako bi se to
nepovoljno djelovanje smanjilo, francuski propisi za potres daju upute da se vertikalni serkla
izvede u dvije faze, s time da se donji dio u visini 45 do 55 cm ne betonira te da se poslije
izvedbe gornjeg kata kada se slijeganje radi optereenja gornjeg kata smanji, betonira. Ruski
propisi takoer imaju takvo upute, to je djelotvornije tako da se donji dio serklaa visine 25
cm ne zabetonira, ve da se dobetonira neposredno prije izvedbe zavrnih radova na proelju,
a unutar objekta takoer prije zavrnih radova. Time se radi optereenja vlastitom teinom,
kroz vrijeme do zavrnih radove, diferencijalno slijeganje znatno smanji. To diferencijalno
slijeganje nije nikakvo novo struno ili znanstveno otkrie. Ono je poznato od davnine. Tako
je kod obrtnikih kamenorezakih normi dana uputa S oblaganjem zidova kamenim ploama
ne poeti odmah poslije zidanja zida, ve treba poekati da se zid slegne. Posljedice tog
slijeganja vidljive su na oploenjima starih zidanih zgrada.

Posljedice potresa
Oploenje se tada izvodilo tako da su se ploice brusile i priljubljivale jedna uz drugu i
lijepile se cementnim mortom na zid pa se to oploenje pretvorilo u krutu plohu koja nije
mogla slijediti slijeganje zida i ploice su poele pucati pa se ak odvajati od zida. Koje su
posljedice izvedbe vertikalnog serklaa s ravnini spojem sa zidom. Kod potresa kruti spoj zida
s vertikalnim serklaem puca te tako prestaje veza s vertikalnim serklaem, pa se zbog toga
prekida spoj dvaju nosivih zidova. Moe se rei da su tako nosivi zidovi meusobno
vertikalno razdvojeni, a nosiva vertikalna konstrukcija drastino oslabljena. Nakon prvoga
najjaeg potresa, obino slijedi niz slabijih udara, a kako je konstrukcija poslije prvog udara
znatno oslabljena, moe od ostalih udara popustiti i sruiti se. Iskustvo steeno prouavanjem
katastrofalnih posljedica potresa od Skoplja, Makarske, Slavonskog Broda do Banje Luke
pokazalo je da su zidane zgrade dobro izvedene po tradicionalnim pravilima dobrog zanata
vrlo otporne prema seizmikim silama ak i VIII. stupnja, a osobito zgrade koje su bile neto
udaljenije od epicentra potresa.

Kako je dolo do toga da se ne potuje propis te se za spoj s vertikalnim

serklaem umjesto na zub zid zavrava ravno?
Nakon donoenja propisa za potres 1964. u bivoj Jugoslaviji, pa tako i u Hrvatskoj, potovali
su se propisi za izvedbu vertikalnih serklaa. Da bi se sprijeio hladan most zbog betonskog
vertikalnog serklaa, u oplatu se stavljala toplinska izolacija, drvolit ili stiropor. Kasnije su
neki izvoai, pogotovo u provinciji, smatrali da je izrezivanje toplinske izolacije na zub koja
dolazi u oplatu serklaa komplicirano te zahtijeva previe vremena, pa su stoga poeli raditi
ravan zavretak zidova. Kako u udaljenijim mjestima nije bilo graevinske inspekcije da to
sprijei po cijeloj se dravi poeo iriti takav nain izvedbe pa konano i u Zagrebu. Iako je u
Ministarstvu graditeljstva sjedite graevinske inspekcije ona na takvu izvedbu nije reagirala,
a ne reagira ni danas. Promatrajui takvu izgradnju zidanih zgrada u Zagrebu, moe se s puno
opravdanja zakljuiti da je s te strane graevinska struka u strunom pogledu u traginom
stanju.
Na Srebrnjaku uz Mirogoj, dakle u IX zoni, izgraeno je naselje zidanih obiteljskih vila s
nepropisnim verti kalnim serklaima, a uz to je relativno blizu epicentru na Zagrebakoj gori.
Neshvatljivo je da je investitor radna organizacija koja i u inozemstvu izvodi graevinske
radove. I niz ostalih viekatnih zidanih objekata, pa tako i jedan objekt na uglu Mandrovieve
ulice i Pokornoga, uz nepropisne vertikalne serklae ima jedan dio, od prvog do etvrtog kata
zidanog proelja, koso nagnut prema ulici. to e se dogoditi s takvim kosim zidanim
proeljem u sluaju potresa? Nedavno je u Zagrebu osnovana Ustanova za krizna stanja koja
obavlja velike pripreme s opremom i ljudstvom za uklanjanje posljedica potresa u Zagrebu,
to je u redu, ali postavlja se pitanje bi li ta ustanova trebala i preventivno djelovati da se
smanje posljedice potresa.