Professional Documents
Culture Documents
MAINSKI FKULTET
ODSJEK:PROIZVODNO MAINSTVO
TERMODINAMIKA I
(Knjiga za usmeni ispit iz termodinamike I)
1
SADRAJ
TERMODINAMIKA I
1.UVOD
2.PROCESI S VODOM I VODENOM PAROM
3.PRIJENOS TOPLOTE
4.POLITROPE
5.POSEBNE POLITROPSKE PROMJENE
6.OTVORENI SUSTAVI
7.KRINI PROCESI
8.NERAVNOTENI I NEPOVRATNI PROCESI
9.IZMJENJIVAI TOPLOTE
10.DIJAGRAMI ZA H2O
11.IDEALNI PLINOVI
12.TERMODINAMIKI MODEL
13.ZRAENJE
2
TERMODINAMIKA
1 UVOD
Klasina ili ravnotena termodinamika
U stvarnim sluajevima se pri izmjeni topline oblikuje polje temperature, pa sustav nije u
toplinskoj ravnotei. Za rjeavanje takvih sluajeva potrebna je teorija neravnotene
termodinamike, koja do danas nije u potpunosti razvijena. Stoga se takvi sluajevi
rjeavaju ili kombinacijom eksperimentalnog iskustva i teorije u okviru prijelaza topline,
ili numerikim metodama, pri emu se polazi od hipoteze da relacije ravnotene
termodinamike vrijede lokalno, tj. za proizvoljno male djelie sustava koji je na
globalnom nivou neravnotean.
Graa tvari
Predodba materije kao kontinuuma vrijedi samo na razini grubog
makroskopskog promatranja koje ne prepoznaje diskretnu (zrnastu) strukturu tvari.
Finia naih zapaanja ograniena je valnom duinom svjetlosnih zraka koje se proteu u
3
intervalu 0,36 0,78 m (mikrometar, 1m = 10-6 m). O grai materije ispod tog nivoa
moemo zakljuiti tek posrednim putem. Na primjer, lako moemo vidjeti da mijeanjem
alkohola i vode nastaje otopina iji je volumen manji od zbroja pojedinanih volumena
alkohola i vode prije mijeanja. To nas upuuje na zakljuak da su tvari, u navedenom
primjeru alkohol i voda, sastavljeni od estica (korpuskula - lat. = malo tijelo, estica)
izmeu kojih postoji prazan meuprostor.
Grki mislilac Demokrit (460-357 g. prije Krista) bio je zaetnik ideje da se tvari sastoje
od nedjeljivih estica, atoma (gr. = nedjeljiv). Danas znamo da su atomi sastavljeni od
jezgre koja je graena od protona i neutrona, te elektrona koji se nalaze u sloenom
gibanju oko jezgre (elektronski omota). Postoji i itav niz drugih elementarnih estica
unutar atoma.
Promjer atoma je reda veliine 10-10 m, dok je masa atoma priblino 10-26 kg.
Meusobnim povezivanjem atoma nastaju molekule razliitih tvari, kao npr. vodika i
kisika ili spojeva poput vode, ugljinog dioksida, alkohola i itd. Stoga moemo rei da je
molekula najmanja esticom neke tvari, jer se ona ne moe dalje dijeliti na manje estice
istog kemijskog sastava.
Na molekularnom nivou volumen estica materije i ukupni volumen se razlikuju. To je
posebno sluaj kod materije u plinovitom agregatnom stanju kada je volumen estica
materije zanemarivo malen u odnosu na prostor u kojem se molekule gibaju.
Na makroskopskom nivou zamagljuje se diskretna struktura i materija se smatra
kontinuirano rasporeena prostorom - kontinuum.
Masa i koliina
Materija ima slijedea svojstva: zauzima prostor (volumen, V), posjeduje svojstvo
inercije koje je povezano s masom m i podlona je utjecaju gravitacije, tj. ima teinu, mg.
Kako su volumen i masa svojstva tvari to su i gustoa m / V , kg/m3, i specifini
volumen v V / m , m3/kg, takoer svojstva tvari.
Materiju opisujemo na dva naina, s pojmom mase ili koliine. Masu oznaavamo s m, a
osnovna jedinica u SI sustavu je 1 kg. Oznaka za koliinu je N, a osnovna jedinica je 1
kmol. Kod otvorenih sustava s protokom materije primjenjuje se pojam protone mase m
(kg/s) i protone koliine N (kmol/s).
4
1 kmol 6 ,022 10 26 molekula
1
6,022 10 26 molekula 1 kmol . (1)
1 kmol n
N kmol n molekula kmol
6,022 10 molekula 6,022 1026
26
. (2)
Broj molekula u 1 kmolu je uvijek isti za sve tvari i ne ovisi o temperaturi, tlaku ili bilo
kojem drugom vanjskom uvjetu. U sluaju plinova temperatura i tlak bitno utjeu na
volumen 1 kmola.
Pri normalnom stanju, koje je definirano temperaturom 0oC i tlakom 1,0133105 Pa,
volumen 1 kmola plinova iznosi priblino 22,41 m3. Na tome poiva uvoenje praktinije
manje jedinice koliine, koja je jednaka broju molekula sadranih u 1 m3 plina pri
m3
normalnom stanju. Taj broj molekula u 1m3 naziva se jedan normni kubni metar, 1 n .
m3
Proizvoljnu koliinu s dimenzijom n oznaavamo s Nn. Vrijedi odnos 1 kmol = 22,41
m 3n
, na temelju kojeg je jedinica za pretvorbu dimenzija:
1 kmol 22 ,41 m 3n
1
22,41 m 3n 1 kmol . (3)
3
m
Preraunavanje koliine N (kmol) u Nn ( n ), ili obrnuto, vri se prema relacijama:
N n 22 ,41 N
, odnosno N N n / 22,41 . (4)
5
nM i
m nmi nM i a nM i 0 ,1660 1026
6 ,022 1026 , [kg] . (6)
Uvrtavanje jednadbe (2) u jednadbu (6) moe nam posluiti da naemo vezu izmeu
mase (m, kg) i koliine (N, kmol):
n
m kg kmol M i N kmol M i
6 ,022 1026 ?
Broj na desnoj strani jednadbe jeste toan, ali ima dimenziju [kmol], a ne [kg] kako bi
trebalo! Stoga je oito da masa i koliina nisu povezane s pojmom molekularne mase Mi,
jer ona nema dimenziju. Pojam koji povezuje masu i koliinu mora imati numeriku
vrijednost kao molekularna masa, ali uz dodatak dimenzije. Iz toga slijedi definicija nove
veliine koja se naziva molna masa, M:
kg m
M Mi
kmol N (7)
Vrste sustava
Sustavi se mogu klasificirati na razne naine. Prema vrsti tvari razlikujemo: kemijske
elemente i kemijske spojeve, a mogu postojati ili kao iste tvari ili kao smjese. Prema
agregatnom stanju razlikujemo tvari kao:
krute - oblik i volumen su postojani; malo se mijenjaju i pri djelovanju
znaajnih sila,
kapljevite (spadaju u tekuine ili fluide) - lako mijenjaju oblik, a volumen je
postojan,
plinovite (spadaju u tekuine ili fluide) - lako mijenjaju i oblik i volumen,
(plazma, tj. ionizirani plin, smatra se takoer oblikom agregatnog stanja).
Prema kemijskom sastavu ili agregatnom stanju sustavi mogu biti homogen (istovrsni) ili
heterogeni (razliiti).
Prema svojstvima razvrstavamo sustave u izotropne, ako imaju jednaka svojstva u svim
materijalnim tokama, ili neizotropne.
6
Prema modelu ponaanja (teorijska podjela radi lakeg prorauna) razvrstavamo tvari
na:
- idealne tvari; pojave na nivou molekularne strukture nemaju utjecaja na
makroskopska svojstva,
- realne tvari.
Granica sustava moe se postaviti tako da obuhvaa sve sudionike procesa (slika 1a), ili
tako da obuhvaaju samo onu materiju za ije smo promjene stanja posebno
zainteresirani (slika 1b). Nije nuno poznavati identitet i svojstva materije izvan sustava,
ako su nam poznati efekti njene energijske interakcije, npr. toplinske ili mehanike, sa
sustavom. esto se materija izvan sustava smatra okoliem (okolinom), koja nije nuno u
interakciji sa sustavom.
Granice sustava mogu za masu (odnosno tok mase) biti nepropusne (zatvorene) ili
propusne (otvorene), a za energijsku interakciju izolirane ili neizolirane. Pored toga, one
mogu obuhvaati stalni ili promjenljivi volumen.
Zatvoreni sustav podrazumijeva skup materijalnih sudionika uvijek istog identiteta, tj.
kroz granice sustava nema protoka mase, ms = konst.,(kg). Sva ostala svojstva,
ukljuujui i volumen, mogu se mijenjati tijekom procesa. Za nastanak procesa nuna su
najmanje dva materijalna sudionika razliitog energetskog stanja, npr. sustav i okolina,
koji izmjenjuju toplinu Q (J) i mehaniki rad W (J). Ovakav tip sustava koristi se u
klasinoj termodinamici.
7
Slika 2a. Zatvoreni sustav Slika 2b. Otvoreni sustav
Potpuno izolirani sustav. Kroz granice sustava nema nikakve energijske interakcije s
okoliem: Q = 0 i
W = 0 kod zatvorenog, ili = 0 i P = 0 kod otvorenog sustava. Izmjena topline i/ili rada
odvija se izmeu sudionika sustava, pa sustav ne moe imati manje od dva sudionika.
Djelomino izolirani sustavi su: toplinski izoliran sustav (Q = 0 ili = 0) i mehaniki
izoliran sustav
(W = 0 ili P = 0).
Ravnotea
Ravnotea podrazumijeva stanje tvari kada se njena svojstva vremenom ne mijenjaju.
Tada su estice materije s razliitim energijskim stanjima jednako pomijeane u cijelom
prostoru, kao to su i u najmanjem makroskopskom djeliu prostora. estice s veim
energijama gibanja izmjeane su s esticama niih energija u cijelom prostoru bez
ikakvog energijskog reda, tj. reda koji bi se postigao sortiranjem estica prema njihovim
energijskim stanjima. Stoga se kae da je ravnotea stanje najveeg nereda. Po iskustvu
sve materije imaju prirodnu tenju prema unutarnjoj ravnotei, pa i sudionici sloenih
sustava tee konanoj ravnotei sustava. Taj spontani proces odvija se samo u jednom
smjeru, prema ravnotei, pa kaemo da je nepovratan (ireverzibilan). U stanju
ravnotee sustav je u energijskom smislu mrtav. Ove iskustvene spoznaje mogu se opisati
samo pomou posebnog svojstva kojeg je Clausius nazvao entropija, S (J/K) - prema
grkoj rijei: o (transformacija). Entropija je jedina veliina u fizici koja ima zadani
8
smjer po vremenu, pa se ponekad naziva strijela vremena.
Gotovo svi procesi na mikroskopskoj razini su vremenski simetrini, to znai da bi se odvijali na isti nain
i u sluaju obrnutog smjera vremena. Na makroskopskom nivou (kontinuumu) to ne vrijedi, pa tako
primjerice uoavamo da zbog viskoziteta nastupa trenje i disipacija energije (ne postoje na mikroskopskom
nivou) kao trajne posljedice koje se ne mogu ukloniti. To daje vremensku usmjerenost (ireverzibilnost)
makroskopskim procesima.
Prvi postulat ravnotee: Sustav preputen sam sebi tei stanju koje se vie ne moe
promijeniti bez vanjskih utjecaja.
Neravnotea moe postojati unutar tvari, ili izmeu sudionika unutar sustava, ili sustava
i okolia. Ona moe biti mehanike, toplinske, kemijske ili elektromagnetske prirode, to
uzrokuje nastanak procesa. Sudionici procesa raspolau s vlastitim energijama, a
neravnotea se oituje u razliitim energetskim stanjima sudionika.
Proces
9
Proces u pravilu oznaava ukupni fizikalni dogaaj tijekom kojega dolazi do promjene
stanja sudionika. esto se promatra samo proces najvanijeg sudionika, tzv. radne tvari,
ije promjene stanja nastupaju zbog energijske interakcije s drugim sudionicima
(okoliem).
Pretvorba energija, tj. oblici energijske interakcije izmeu sudionika procesa odvijaju se
u obliku: mehanikog rada, topline, kemijske reakcije, elektromagnetske indukcije i sl.
Klasina termodinamika ne razmatra sustave u kojima dolazi do promjene kemijskih ili
elektromagnetskih svojstava.
dX X 2 X 1 X 12
1 . (9)
dp p 2 p1 p12
1 , promjena tlaka, (10)
2
dT T 2 T1 T12
1 , promjena temperature, (11)
10
2
dV V 2 V1 V12
1 , promjena volumena, (12)
2
dU U 2 U 1 U 12
1 , promjena unutarnje energije, (13)
2
dH H 2 H 1 H 12
1 , promjena entalpije, (14)
2
dS S 2 S1 S12
1 , promjena entropije. (15)
Ekstenzivne veliine se mogu izraziti (svesti) po jedinici mase ili koliine tvari, te tako
dobivaju karakter intenzivnih veliina. Razlikujemo specifine i molne veliine.
Specifine veliine su one koje su svedene na jedinicu mase 1 kg; npr. specifini volumen
v = V/m (m3/kg).
Molne veliine svedene su na jedinicu koliine 1 kmol, npr.: molni toplinski kapacitet C
(J/kmol K).
F ( X 1 , X 2 , X 3 , ..., X n , ..., X z ) 0
, implicitna jednadba stanja (16)
Kako su materije razliito graene to proizlazi da svaka od njih ima svoju jednadbu
stanja - tj. ne postoji "univerzalna" jednadba stanja, koja bi imala identian oblik (do
konstanti!) za sve materije.
Ako se neka fizikalna (elektromagnetska) i kemijska svojstva materije, koja proizlaze iz
njene molekularne grae, uzmu kao karakteristine konstante (C1, C2, ...), tada se moe
napisati jednostavnija jednadba stanja koja ima slian oblik (po Xi) za sve materije;
razlika je samo u vrijednostima konstanti:
f * ( X 1 , X 2 , X 3 , ..., X n , ..., C1 , C2 , ..., C n ) 0
. (17)
11
Konano, ako su neka svojstva meusobno zavisna, npr. X3 =X3 (X1, X2), X4 =X4 (X1,
X2), ... itd., tada je oblik jednadbe stanja jo jednostavniji.
Homogene izotropne tvari imaju najednostavniji oblik jednadbe stanja, jer je dovoljno
poznavati dvije veliine stanja, npr. X1 i X2. Tada vrijedi: X3 =X3 (X1, X2), X4 =X4 (X1, X2)
itd., pa jednadbu stanja u implicitnom obliku glasi:
f3 X1 , X 2 , X 3 0
, ili f 4 X 1 , X 2 , X 4 0 itd.. (18)
Za homogene smjese nuno je znati jo i sastav zi komponenti u mjeavini: X3 =X3 (X1, X2,
zi) itd., pa imamo implicitnu jednadbu stanja:
f 3* X 1 , X 2 , X 3 , zi 0
, itd.. (19)
Izbor dvije nezavisne veliine stanja, X1, X2, pomou kojih se mogu izraziti sve ostale,
nije propisan nikakvim fizikalnim zakonom. Stoga je logino da se odaberu one veliine
koje su dostupne mjerenju. Masu m i volumen V moemo lako mjeriti, ali se samo njihova
kombinacija u obliku specifinog volumena v = V/m ili gustoe = m/V moe smatrati
pravom veliinom stanja. Kada se govori o stanju homogene tvari, tada je je stanje 1 kg
ili 1 m3 te tvari isto kao i stanje bilo kojeg dijela mase, ili volumena promatrane tvari.
Relativno lako mogu se mjeriti jo samo tlak (p) i temperatura (T), pa je to razlogom to
se te veliine esto koriste kao nezavisne veliine stanja. Jednadbe stanja homogenih
tvari imaju oblik funkcijskih veza:
f T , p ,v 0 , termika jednadba stanja. (20)
Temperatura. Definicija pojma temperature glasi: tijela u toplinskoj ravnotei imaju istu
temperaturu. Vrijedi i obrnuto: tijela jednakih temperatura nalaze se u toplinskoj
ravnotei. Ovakva definicija slijedi neposredno iz nultog zakona termodinamike. Prema
kinetikoj teoriji plinova dana je veza apsolutne temperature (T) i prosjene kinetike
E mw 2 / 2
energije molekula, k , temeljene na prosjenoj brzini w , u obliku:
2 Ek
T
3 kb , (21)
12
Za toplinsko stanje tvari mjerodavna je apsolutna temperatura (Kelvinova ili Rankinova
skala), koju oznaavamo slovom T. Stoga se temperatura (oznaka ), mjerena relativnom
skalom (Celsiusovom ili Fahrenheitovom), mora preraunati u apsolutnu temperaturu i
kao takva koristiti u jednadbi stanja!
Tlak. Gibanje molekula odraava se na graninoj plohi tvari kao normalna sila, Fn , po
jedinici povrine te plohe s normalom n, tj. p = Fn/An . Sila se javlja kao posljedica
promjene impulsa (koliine gibanja) molekula pri sudaru sa stijenkom (ili npr.
instrumentom za mjerenje tlaka) to je direktno proporcionalno s brojem i brzinom
molekula. Prema kinetikoj teoriji plinova tlak je, kao i temperature, povezan s
E
prosjenom kinetikom energijom translacije molekula, k , ali je za razliku od
temperature ovisan jo i o koncentraciji molekula, odnosno broju molekula u jedinici
volumena, n/V. Broj molekula obuhvaen je pojmom koliine, N = n/6,0221026 , kmol.
2n 2 N
p E k 6 ,022 10 26 E k
3V 3 V . (22)
Slika 3. Energije sustava (U, Ek, Ep, ...) i oblici energijskih interakcija
s okolinom
13
I. GLAVNI STAVAK TERMODINAMIKE
Energija se definira kao sposobnost vrenja rada. Rad je definiran kao djelovanje
sile na nekom putu: F dl . Skalarni produkt vektora sile i vektora puta rezultira
skalarom, pa je energija skalar s dimenzijom J = Nm. Svaki sustav, ili sudionik sustava,
ima neko energetsko stanje.
Razlikujemo dva vida energije:
1) - Energija sustava (sudionika) je energija vezana na sustav (sudionik). Promjena
takve energije mjerljiva je s promjenom nekih makroskopskih svojstava sustava ija se
vrijednost izraava uvijek u odnosu na neko referentno ishodite. Na primjer, visina i
brzina mjere se u odnosu na zemlju, tj. kao relativne veliine. Stoga nam nisu poznati
apsolutni iznosi potencijalne i kinetike energije sustava, nego samo promjene tih
energija tijekom procesa.
2) - Prijelazni oblici energija pojavljuju se u energijskoj interakciji izmeu dva ili
vie sudionika, ili izmeu sustava i okoline (ostatka svemira).
Mikroskopski nivo
Unutarnja energija openito obuhvaa sve oblike energije koju posjeduju molekule neke
tvari. Posebno, energija translacije, rotacije i vibracije molekula mijenja se tijekom
grijanja ili hlaenja tvari, pa se ta energija ponekad naziva unutarnja toplinska energija
U. Ona predstavlja veliinu stanja tvari, jer njena numerika vrijednost ne ovisi o
prolosti, tj. nainu na koji se postiglo to stanje.
Nuklearna energija, En, koja je vezana u jezgrama atoma, a oslobaa se razbijanjem
(fisija) ili spajanjem (fuzija) atoma.
Kemijska energija, Ec, koja se oslobaa ili vezuje tijekom kemijskih reakcija.
Elektrina energija, Ee, koja je povezana s nabojem elektrona i protona u atomima.
Makroskopski nivo
Na osnovi makroskopskih svojstava, kao to su brzina w, visina z i slino, mogu se opisati
makroskopski oblici energije koju posjeduje neka materija.
Kinetika energija: translacije Ek = mw2/2, ili rotacije Ek = J2/2.
Potencijalna energija, Ep = mgz, je energija poloaja, z, teita mase sustava, m, u
nekom potencijalnom (gravitacijskom) polju koje izaziva ubrzanje g.
Energija elastine deformacije, Ed, koja nastupa pri promjeni oblika vrstog tijeka
(npr.opruge).
14
Za energije vrijedi aditivno svojstvo, pa ukupna energija sustava jednaka sumi
pojedinanih oblika:
E U E k E p E c E e E n E d Ei
i . (24)
Ako neki sudionik sustava ima elastina svojstva, tada se treba uzeti da postoji i Ed 0.
Unutarnja energija
Porast temperature tijela je makroskopski odraz pojaanog gibanja molekula
promatrane tvari, kao posljedica primljene energije. Obrnuto, hlaenjem pada
temperatura tijela, a gibanje njegovih molekula slabi. Zakljuujemo, da molekularna
struktura materije djeluje kao svojevrstan spremnik energije, koju nazivamo unutarnja
energija, U. Ona ne ovisi o makroskopskoj brzini ili poziciji tijela u prostoru, ve je
povezana s veliinama stanja slinog molekularnog porijekla kao to su npr. temperatura
(T) i tlak (p).
15
Jednadba stanja idealnih homogenih tvari f(T, p, v) = 0, moe se pisati kao p = p(T, v),
pa tako vrijedi i da je u = u(T, v). Diferencijalna promjena specifine unutarnje, u, kao
funkcije dviju nezavisnih varijabli, T i v, izraava se kao zbroj parcijalnih promjena:
u u u u u
du dT dv d dv cv d dv
T v v T v v v . (28)
Idealni plinovi
Za plinovite tvari obino se uzima da je unutarnja energija ovisna samo o temperaturi, u
= u(T) ili u= u(), to strogo vrijedi samo za idealne plinove. Tada se moe koristiti
jednostavnija relacija:
du cv d
, (idealni plinovi). (30)
16
du c d , (krute i kapljevite tvari). (31)
Za konanu promjenu specifine unutarnje energije, u12, pri konano velikoj promjeni
temperature, , vrijede jednadbe:
2
u12 cv d
1
, (idealni plinovi). (32)
2
u12 c d
1
, (krute i kapljevite tvari). (33)
Pravi specifini toplinski kapacitet oznaava toplinu, J, koja se treba dovesti 1 kg tvari za
porast temperature od 1 oC, bez obzira koja je poetna temperatura. Na viim poetnim
temperaturama treba vie topline za porast temperature, stoga je c = c(). Posebno, za
zagrijavanje 1 kg vode od 14,5 oC do 15,5 oC potrebno je dovesti 4186,8 J topline, pa je
pravi specifini toplinski kapacitet vode: c(15oC) = 4186,8 J/(kg K). Potreban iznos topline
bio je uzet ranije kao jedinica za toplinsku energiju nazvanu "kilokalorija", (1 kcal =
4186,8 J).
cv 2
c 2
17
cv 0
2
2 cv 0 1 1
c 2
v 1
2 1
, (za plinove). (34)
Cv 2
C
2
18
Sustav, toplinski izoliran od okoline, naziva se adijabatskim sustavom, Q = 0. Promjena
stanja
sustava, koja nastupa samo zbog mehanike interakcije s okolinom, W 0, naziva se
adijabatska promjena.
Slian dogovor vrijedi i za toplinski tok i snagu P!
Mehaniki rad
Mehaniki rad, W, je skalarna veliina, definirana kao skalarni produkt vektora sile i
vektora pomaka, W F l F cos l Fl l , gdje je F komponenta (projekcija) sile F u
l
smjeru pomaka l. Kada je sila funkcija puta, Fl Fl l , tada je mehaniki rad definiran
kao
2
2 2
W12 F l dl F l cos dl Fl l dl
1 1 1 . (37)
O mehanikom radu ima smisla govoriti samo kao obliku energijske interakcije izmeu
najmanje dva, ili vie sudionika. U pravilu je jedan sudionik tzv. radni sustav ili radni
medij (RM) na koga se odnosi desna strana jednadbe (37), dok se W12 na lijevoj strani
iste jednadbe odnosi na ostale sudionike u okoliu radnog medija. Jednadba (37)
vrijedi u sluaju kada ne postoje mehaniki gubici pri interakciji radnog medija i
okolia, pa kaemo da jednadba vrijedi samo u sluaju vanjske mehanike ravnotee.
Mehanika energija prenosi se putem djelovanja sile na dodirnoj plohi radnog medija i
okolinjih tvari (okolia). Ona se moe odraziti na radni medij kao promjena njegove
kinetike energije, E k ,12 :
2 dw
2 2 2 2
dl w2 w22 w12
W12 F dl m dl m dw m w dw m m Ek ,12
dt dt 2 1 2
1 1 1 1 , (38)
E p ,12
ili kao promjena potencijalne energije, :
2
2
2
W12 F dl mg dl mg dl g mg l g mg z 2 z1 E p ,12
2
1
1 1 1 . (39)
Plinoviti sustavi
Poseban sluaj su plinoviti mediji zbog osobine da lako mijenjaju svoj volumen, V. U
opem sluaju, pri promjeni volumena plina mijenja se i tlak, p, pod kojim se plin nalazi,
tj. openito je p = p(V), pa je mehaniki rad pri promjeni volumena jednak:
2
2 Fl 2 2
W12 F l dl Adl p V dV m p v dv
A
1 1 1 1 , (mehaniki rad plina). (40)
Ako pri promjeni volumen ne dolazi do promjene tlaka, p = konst., tada je:
19
2
W12 p dV p V2 V1 m p v 2 v1
1 , (mehaniki rad uz p = konst.). (41)
Sve realne mehanike interakcije izmeu radnog sustava i okolia praene su, veim ili
manjim, nepovratnim (ireverzibilnim) gubitkom energije. Nepovratni dio mehanikog
rada oituje se u pojavi trenja, izmeu tvari koje se kreu razliitim brzinama, kao i
unutar samih tekuina u obliku viskozne disipacije. Plastine deformacije krutih
sudionika pri mehanikoj interakciji znak su da je dio energije trajno izgubljen
(zarobljen) u deformaciji strukture, jer nakon prestanka uzroka ne e nastupiti spontani
povrat u izvorno stanje.
Znak jednakosti u jednadbi (43) vrijedi samo u uvjetima vanjske mehanike ravnotee.
U protivnom sluaju lijeva i desna strana jednadbe nisu jednake. Pri neravnotenoj
interakciji javlja se gubitak rada koji se ne da lako procijeniti, ve se mora
eksperimentalno odrediti.
20
2
W12 k sustav p dV 0
1 , (kruti i kapljeviti sustavi). (44)
pri emu se podrazumijeva da osim zraka u okoliu postoji sudionik koji preuzima
{W}okoli !
I. Zakon termodinamike
Zatvoreni sustav
Prvi Zakon termodinamike je poseban oblik zakona odranja energije, kojim se
uzima u obzir toplinska i mehanika interakcija sustava s okoliem. Sukladno dogovoru o
predznacima, tj. smislu topline i mehanikog rada, ovaj se zakon izraava u
matematikom obliku kao:
Q12 W12 Ei ,12
i , odnosno, (46)
Desne strane jednadbi (46) i (47) opisuju promjene odgovarajuih oblika energije
zatvorenog sustava (u pravilu radnog medija) uslijed toplinske i mehanike interakcije s
okoliem. Indeks 1 oznaava poetno, a indeks 2 konano stanje sustava. Zanemarujui
posljednji lan desne strane jednadbe (47), sukladno objanjenju uz jednadbu (26),
dobiva se jednostavniji oblik:
U 12 mcv 2 1
, (za plinoviti sustav), (50)
21
w22 w12
E k ,12 m
promjena (kvadrata) brzine, w :
2
12 2 , (51)
E p ,12 m g z 2 z1
promjena visine, z12: . (52)
Toplina, Q12, i mehaniki rad, W12, su prijelazni oblici energije, pa se ne mogu odrediti na
temelju svojstava samog sustava. Jedna od te dvije energijske interakcije mora biti
poznata (zadana), a tada se druga moe odrediti iz jednadbe I. zakona termodinamike,
(49).
Otvoreni sustav
Bilanca energije otvorenih sustava mora uzeti u obzir protok mase, m (kg/s), kroz
dijelove granine plohe sustava. Uvoenjem vremenske jedinice, lanovi u jednadbi
dobivaju novu dimenziju, J/s = W. To se naglaava dodatnom oznakom u obliku tokice
E k ,12 E p ,12
iznad oznake energija justava: H 12 , i . Sukladno tome, sada govorimo o
toplinskom toku, 12, i snazi P12, a ne kao prije o toplini i mehanikom radu. Za otvorene
sustave vrijedi:
Ovdje se oznake indeksa 1 odnose na stanje radne tvari na ulazu, a indeksa 2 na izlazu iz
otvorenog sustava.
Entalpija
Kombinacijom unutarnje energije (U), tlaka (p) i volumena (V) moe se definirati
nova veliina stanja koja se naziva entalpija (H). S obzirom na vrstu sustava entalpiju
radne tvari izraavamo na dva naina,
H U pV , J, (zatvoreni sustav, m = konst.). (55)
22
Slijedi da je, neovisno o vrsti sustava, specifina entalpija (h) definirana kao:
h u pv , J/kg. (57)
Kapljevine
Kod kapljevitih tvari je dv 0, pa se jednadba (58) pojednostavnjuje u oblik
Integracijom se dobiva
h12 h2 h1 u12 vp12 , (za kapljevine), (60)
odnosno
H 12 H 2 H 1 m h2 h1 U 12 Vp12 , (za kapljevine). (61)
Plinovi
Kod plinova vrijedi opi oblik prema jednadbi (58). Posebno, u sluaju idealnih plinova
vrijedi jednostavna jednadba stanja: pv = RT, pa je d pv RdT , kao i relacija za
diferencijalnu promjenu unutarnje energije: du cv dT . Tada je
dh du d pv cv dT RdT cv R dT c p dT
, (idealni plinovi). (62)
Ovdje je cp, J/(kg K), specifini toplinski kapacitet pri konstantnom tlaku, p = konst..
Za razliku od kapljevina, kod plinova postoji neogranieno mnogo razliitih specifinih
(ili molnih) toplinskih kapaciteta, ovisnih o promjeni stanja plina!
Entalpija idealnih plinova ovisna je samo o temperaturi, isto kao i unutarnja energija!
Ukupna promjena entalpije od ulaznog (1) do izlaznog stanja (2) dobiva se integracijom
jednadbe (62):
H 12 H 2 H 1 m c p T2 T1 N C p 2 1
, W, (idealni plinovi). (63)
23
H
Entalpija ulaznog stanja ( H 1 ), u odnosu na referentno stanje ( 0 ) , jednaka je
H 1 H 0 m c p 1 0
. (64)
H
Isto tako je entalpija izlaznog stanja ( H 2 ) u odnosu na referentno stanje ( 0 ),
H 2 H 0 m c p 2 0
. (65)
H
Razlika entalpija H 12 H 2 H 1 ne ovisi o izboru referentnog stanja, tj. entalpiji 0 !
0 0C H 0
Obino se uzima da je pri temperaturi 0 , entalpija 0 .
Promjena entalpije ( H 12 ) radne tvari od ulaza (1) do izlaza (2) iz otvorenog sustava
uzrokovana je toplinskim tokom (12) i/ili mehanikom snagom (P12) u interakciji s
okoliem.
Toplina
Toplina, Q, oznaava energijsku interakciju koja nastupa zbog postojanja razlike
temperatura, T, sudionika. Smjer topline je od tijela vie prema tijelu nie temperature.
Prema iskustvu, ne postoji spontani proces tijekom kojeg bi toplina prela s hladnijeg na
toplije tijelo i sudionici vratili u poetna stanja. Zato je izmjena topline jednosmjerni
(nepovratan, ireverzibilan) proces koji je povezan s degradacijom energije. Prvi Zakon
termodinamike izraava princip ouvanja energije, ali ne propisuje nikakav uvjet o
smjeru pretvorbe energije iz jednog u drugi oblik. O tome govori Drugi Zakon
termodinamike, o kome e biti rijei u nastavku.
Entropija
Nepovratnost izmjene topline je za termodinamiku teoriju centralno pitanje.
Pomou svojstva sustava, kao to su: masa, volumen, temperatura, tlak ili unutarnja
energija, ne moemo kvantificirati efekte nepovratnosti procesa, tj. one do kojih dolazi
pri promjeni stanja sustava. Stoga se namee potreba definiranja nekog novog svojstva
sustava, ije bi promjene bile direktna posljedica nepovratnosti procesa.
24
1. Tenja sustava prema stanju unutarnje ravnotee je spontani proces!
2. Stanje ravnotee sustava ne moe promijeniti samo od sebe, bez vanjskih utjecaja!
Kao konano stanje, ravnotea ima obiljeja stanja najvee vjerojatnosti. Statistiki
karakter entropije prvi je prepoznao L. Boltzmann (1877.), utvrdivi proporcionalnost
entropije s ukupnim brojem jednako vjerojatnih mikrostanja, ,
S k ln , (66)
tako da je ravnoteno stanje ono s najvie anse da se uspostavi. Sustav u ravnotei ima
maksimalnu entropiju, Smax.
Ako se stanje izoliranog sustava (s barem dva sudionika) mijenja bez promjene entropije
sustava, S = 0, tada je promjena sustava povratna (reverzibilna), a S = konst.. Kod
takvih promjena ne postoji dominantan i spontan smjer promjene stanja, tj. promjenom
smjera poremeaja u istom iznosu, dovodi do suprotne promjene stanja sustava i
25
povratka na poetno stanje. Takve promjene stanja ne postoje u prirodi, ve se uzimaju
kao granini sluaj pri teorijskim razmatranjima. Kod realnih promjena stanja sustava
bit e uvijek S > 0, tj. entropija sustava uvijek raste. Moemo zakljuiti:
"Promjena entropije izoliranog sustava uvijek je vea, ili jednaka nuli: S 0".
Na slici 5. prikazan je izolirani sustav s tri sudionika: radni sustav kojeg ini radni medij
(RM), toplinski spremnik (TS) i mehaniki sudionik (MS). Promjena stanja radnog
sustava realno je neravnotena, mehaniki rad, W, praen je gubicima zbog trenja, a
izmjena topline, Q, je jednosmjerni proces. Zbog ireverzibilnosti procesa entropija
sustava raste, S > 0, ali se klasina termodinamika ne uputa u odreivenje veliine
stvarne promjene entropije. Umjesto toga, ona razmatra pojednostavljene fizikalne
modele uvoenjem nekih pretpostavki, sukladno karakteristikama promatranog sluaja.
Ravnotene promjene
U brojnim sluajevima su efekti mehanikih gubitaka (trenja) zanemarivi u
odnosu na ukupne mehanike ili toplinske efekte. To je redovito sluaj kada se mehanika
interakcija odvija uz zanemarivo malu razliku sila, tj. priblino u uvjetima vanjske
mehanike ravnotee. Tada vrijedi pretpostavka da je mehaniki rad, W, povratan
(reverzibilan).
26
za radni sustav vrijedi S RS = 0, odnosno entropija radnog sustava se ne mijenja, SRS =
konst.. Stoga se takva promjena naziva izentropa.
Openito se ravnotene promjene stanja plinovitih radnih sustava nazivaju politrope,
meu koja spada i spomenuta izentropa, kao specijalni sluaj promjene pri uvjetu Q = 0.
Kod svih ostalih politropa postoji toplinska interakcija, Q 0, zbog postojanja konane
razlike temperatura radnog sustava i toplinskog spremnika, T 0. Zbog
jednosmjernosti topline je takva toplinska interakcija ireverzibilna, pa je i proces sustava
u cjelini nepovratan. Bez obzira to je svaka politropa definirana kao ravnotena, time i
povrativa, ona e u ovom sluaju zbog karaktera topline biti nepovratna (ireverzibilna).
To znai da se plinoviti radni sustav ne moe, s postojeim toplinskim spremnikom, vratiti
u poetno stanje. Ipak, zbog karaktera politrope mogao bi se provesti proces u suprotnom
smjeru, ali s drugim toplinskim spremnikom. U tome lei smisao iskaza: politrope su
povrative, ali ne i povratne (s izuzetkom izentrope).
Za zadani sustav su svi realni procesi s izmjenom topline ireverzibilni zbog nepovratne
degradacije energije. Kao posljedica toga raste entropija sustava, S > 0.
QRM QTS
dS RM dS TS
TRM , TTS . (reverzibilni proces). (68)
U realnim sluajevima toplina se izmjenjuje samo ako postoji razlika temperatura, TRM
TTS. Uz pretpostavku ravnotenih promjena stanja radnog medija vrijedi i dalje
jednadba (68), u kojoj su sada nazivnici razliiti, a brojnici meusobno jednaki. Toplinu
prima sudionik s manjom temperaturom, pa e njegova promjena entropije biti pozitivna,
a ujedno i vea zbog manje temperature, od negativne promjene entropije sudionika koji
dS RM dSTS
predaje toplinu. Na primjer, ako je TRM < TTS, tada je . S obzirom na
predznak je
27
QRM QTS
dS RM 0 dSTS 0
TRM , TTS , (69)
jer je, za TRM < TTS , QRSM > 0, a QTS < 0, pa je promjena entropije takvog sustava
dS dS RM dSTS 0
, (ireverzibilna izmjena topline). (70)
Premda je promjena stanja radne tvari ravnotena (povrativa), cijeli proces ukljuuje sve
sudionike i njihove interakcije, pa je zbog jednosmjernosti topline proces nepovratan.
Isti rezultat slijedi i u obrnutom sluaju kada je TRM > TTS. Time je potvrena ranija
tvrdnja da je promjena entropije izoliranog sustava, dS 0.
28
Q
dS
T , (75)
Apsolutna nula. Pojam apsolutne nule uveo je William Thomson (Lord Kelvin, 1848.) na
zapaanju da se pri niim temperaturama smanjuje promjena entropije. To je dovelo do
postulata da se pribliavanjem temperature nekoj donjoj granici, nazvanoj apsolutna
nula, entropija istih supstanci pribliava nuli. Prema III. zakonu termodinamike, ako se
moe uzeti da je entropije svakog elementa na apsolutnoj nuli jednaka nuli, tada svi
elementi iznad apsolutne nule moraju imati konanu, pozitivnu vrijednost entropije. Ipak,
budui da se entropija ne moe smanjiti na nulu konanim nainom (zbog II. zakona), to
ni jedan sustav ne moe dosei apsolutnu nulu.
Zakljuak
Nulti zakon definira toplinsku ravnoteu; I. zakon izraava ouvanje energije; II. zakon
izrie da sve tei ravnotei pri emu entropije tei maksimalnoj vrijednosti, a III. zakon
tvrdi da postoji najnia temperatura, nazvana apsolutna nula, gdje je entropija jednaka
nuli.
29
dobiva da je vid vreal , tada se na plin i njegove promjene stanja moe primijeniti
proraun po modelu idealnog plina.
U suprotnom, kada je vid vreal, tada se jednostavna jednadba stanja pv =RT ne smije
upotrijebiti. Umjesto toga, moe se koristiti neka od provjerenih jednadbi stanja realnog
medija koje su znatno kompleksnijeg oblika, ili se moemo posluiti dijagamom, kao
slikom beskrajno mnogo stvarnih stanja.
Primjena idealnog ili realnog modela na neki radni medij ovisi o procesu, tj. tlakovima i
temperaturama tijekom njega. Neki procesi istog radnog medija mogu se tretirati po
modelu idealnog plina, dok bi kod drugih procesa ta pretpostavka dovodila do zamjetne
pogreke. O tome treba voditi rauna pri svakom konkretnom sluaju.
Openito se moe rei da se model idealnog plina moe primijeniti kod procesa tijekom
kojih plinoviti radni medij ne dolazi u podruje tlakova i temperatura pri kojima postoji
tendencija promjene agregatnog stanja, tj. ukapljivanja.
Voda
Voda je jedina materija koja u prirodnim uvjetima temperature i tlaka na Zemlji postoji u
sva tri agregatna stanja; kao led, kao kapljevina i kao vodena para u zraku. Zato se
ponekad kae da je Zemlja "trojna toka vode". Preko 70 % povrine Zemlje pokriveno je
s vodom/ledom, a vie od 60 % volumena ivih organizama i biljaka sainjava voda. Bez
vode ne bi bilo ivota na Zemlji. Svega oko 3 % je pitka voda, koja je bez okusa, boje i
mirisa.
30
Voda pokazuje i druge neobine osobine, koje su posljedica njene molekularne grae.
Dva atoma vodika (2H), svaki s jednim elektronom, formiraju kovalentnu vezu s atomom
kisika (O) pod kutem od priblino 104,5o. Premda molekula vode kao cjelina nema naboj,
njeni dijelovi pokazuju individualne naboje.
Meu molekulama vode vladaju velike kohezione sile, kao i sile adhezije prema drugim
tijelima. Veliko povrinsko naprezanje dovodi do minimiziranja povrine vode, tj. kapljice
vode tee obliku kuglice, a koristei se tim svojstvom neki kukci hodaju po vodi. Zbog
svojstava kohezije, adhezije i povrinske napetosti voda ima svojstvo kapilarnosti,
uzdiui se uvis u uskim cjevicama.
Voda moe postojati u 18 razliitih oblika (izotopa). Najlaki elementarni oblik vode s
molekularnom masom 18 je najei, dok su tei izotopi vode (molekularne mase19-24)
izuzetni rijetki i nisu tako bioloki aktivni kao standardna voda.
Voda nije tek jedna od najeih supstanci i nezamjenljiva za ivot, ona je osim toga
najvaniji medij u inenjerskoj primjeni. Industrijska revolucija zapoela je primjenom
parnih stojeva, a sve vea potreba za elektrinom energijom povezana je s izgradnjom
31
parnih postrojenja (toplana). Voda se koristi kao rashladni medij ili kao fluid za prijenos
topline i igra vanu ulogu u kondicioniraju zraka. Za ouvanje i postizavanje eljenih
svojstava, voda se uklanja iz tvari suenjem, ili se u drugim sluajevima mora dodavati
ovlaivanjem. Takoer, mnoge kemijske reakcije odvijaju se u vodenim otopinama.
The International Association for the Properties of Water and Steam (IAPWS) usvojio je
u rujnu 1997. novu formulaciju termodinamikih svojstava vode i vodene pare za
industrijske potrebe. Taj novi industrijski standard naziva se "IAPWS Industrial
Formulation for the Thermodynamic Properties of Water and Steam" (IAPWS-IF97).
Karakteristina stanja
32
s' /(J kg-1 K-1 ) 0 1,307103 4,410103
s'' /(J kg-1 K-1 ) 9,154103 7,355103 4,410103
Nagib tangente na liniji zasienja kapljevina-para (p-T dijagram):
(dp/dT) / (Pa K-1) 44,436693 3,616103 268103
a
e v in
le d + k a p lje v in a p lj
ka
na a K
a
e v in
th l lje
po k ap
p la
bar vre
T v
ni
la e m ok
p o th d p v
ra para p reg
le r ija n
pv, T a pa
v ra
p
in
b
0 ,0 1
pl
o
p k = 2 2 0 ,6 4 C
T t su ho
z a s i T
p v = 1 ,0 1 3 2 5 en ra
a pa
ra pa T
le d +
pa ra
T k = 6 4 7 ,1 0 K
p t = 0 ,0 0 6 1 1 7 T v = 3 7 3 ,1 2 K
T t = 2 7 3 ,1 6 K
lo g v
Dijagram p-T
33
p -T d ija g r a m z a H 2 O
pv z a l e iv a n j e
1 ,0 1 3 N o rm a ln o v re lite
pt T t P re g rija n a p a ra
0 ,0 0 6 1 1 7
T ro jn a to k a
s u b li m a c ij a PARA P L IN
d e p o z ic i ja
T, K
2 7 3 ,1 5 2 7 3 ,1 6 3 7 3 ,1 2 6 4 7 ,1 0
, oC
0 ,0 0 ,0 1 9 9 ,9 7 3 7 3 ,9 5
Tri granine linije u p-T dijagramu su rubovi ploha stanja koja nastaju tijekom faznih
promjena. Razlikuju se tri heterogena (dvofazna) podruja: led-para, led-kapljevina i
kapljevina-para. Nazivi procesa pretvorbe agregatnog stanja naznaeni su u dijagramu.
Tijekom pretvorbe su tlak i temperatura konstantni, tako da je jednom tlaku pridruena
samo jedna temperatura na kojoj se odvija transformacija. Ta se temperatura precizira s
nazivom procesa, npr. "temperatura sublimacije"; "temperatura kondenzacije" i sl..
Zaleivanje
Hlaenjem kapljivina smanjuje se pokretljivost i razmak izmeu molekula sve dok se pri
nekoj temperaturi ne poinje formirati kruta forma materije. Tijekom procesa hlaenja
stalno se poveava gustoa, tako da je gustoa krute tvari vea od gustoe kapljevine.
Kod vode to nije sluaj. Hlaenjem do 4 oC raste gustoa vode do iznosa v = 1000
kg/m3, a daljnim se hlaenjem poinje smanjivati tako da pri 0 oC nastaje led gustoe l
= 917 kg/m3, to odgovara poveanju volumena 1 kg za oko 9 %. Zbog ove anomalije led
pliva na vodi to sprijeava potpuno zaleivanje i unitavanjem ivih organizama u vodi.
Pri zaleivanju molekule vode formiraju strukturu kristalne reetke. Specifini toplinski
kapacitet leda pri 0 oC i atmosferskom tlaku 1,01325 bar iznosi cl = 1,96 kJ/(kg K), a
vode cv = 4,22 kJ/(kg K).
34
Led moe poprimiti veliki broj razliitih kristalnih struktura, vie nego ijedana druga
materija. Kod uobiajenih tlakova stabilna faza leda se naziva led I, a razne faze leda pri
viim tlakovima broje se sve do leda XIV, do sada. Postoje dvije blisko povezane
varijante leda I: heksagonalni led Ih, koji ima heksagonalnu simetriju, te kubni led Ic,
koji ima kristalnu strukturu slinu dijamantu. Led Ih je normalan oblik leda u kojem je
svaki kisikov atom u reetki okruen s 4 druga kisikova atoma u tetraedarskom ureenju.
Led Ic fromira se pretvorbom pare u led (depozicijom pare) pri vrlo niskim
temperaturama, ispod 140 K. Atmorfni led moe nastati depozicijom pare na podlozi jo
niih temperatura.
U procesima koji e se razmatrati u nastavku ne e se razmatrati kruta faza (led), ve
samo kapljevita i parovita faza vode.
Proces promjene od kapljevitog u plinovito agregatno stanje naziva se ili isparivanje ili
ishlapljivanje, ovisno u karakteru tvari u prostoru iznad kapljevine. Suprotan proces
naziva se ili kondenzacija ili roenje, ili naprosto ukapljivanje.
Ishlapljivanje i roenje
U prirodnim uvjetima se iznad kapljevite vode nalazi atmosferski zrak, u kojem uvijek
ima bar malo vlage u obliku vodene pare. U odnosu na masu drugih sudioniku u zraku
(preteito kisika O2 i duika N2) masa H2O je zanemarivo mala, na primjer reda veliine
7 g po1 kg ostalih sudionika. U tom sluaju je molni udio vodene pare 0,011248 pa je pri
atmosferskom tlaku od 1,01325 bar parcijalni tlak vodene pare jednak p' = 0,011397 bar.
Temperatura ishlapljivanja pri tome tlaku je ' = 8,76 oC pa e pri veim temperaturama
vlaga u zraku biti u obliku vodene pare. Suprotno tome, ohlaivanjem zraka na nie
temperature, ispod 8,67 oC, nastupit e roenje, tj. pretvorba dijela pare u kapljevinu. I
ovdje je za proces promjene agregatnog stanja karakteristina jednoznana povezanost
temperature i tlaka na kojem se ta promjena odvija, pa je ' = 8,76 oC temperatura
roenja za taj parcijalni tlak p', odnosno za takvu koliinu vlage u zraku.
35
Isparivanje i kondenzacija
P o th la e n a
k a p l je v i n a S u h o za si e n a p a ra
i s p a r i v a n je p ,
P o th la e n a p > p v
k a p l je v i n a VK
p v = 1 ,0 1 3 V re lite 1 ,0 1 3 b ar 9 9 ,9 7 oC P P
p v
P K SZ P P P P K VK SZ P P r e g r i ja n a p a r a
T M o k r a (z a s i e n a )
t
P re g rija n a p a ra p < p T
p t = 0 ,0 0 6 1 1 7 v t p a ra 0 ,0 1 Co
'
T ro jn a to k a V r e l a k a p l je v i n a
0 ,0 1 9 9 ,9 7 3 7 3 ,9 5 oC v v v , m 3 /k g
v
P K VK M P SZ P P P
L EGE N D A p = k o n s t.
P O T H L A E N A VREL A M O K RA SU H O Z A SI E N A P R E G R IJA N A
K A P L JE V IN A K A P L JE V IN A P A RA P A RA P A RA
36
Razlika entalpije, od vrele kapljevine do suhozasiene pare, naziva se toplina isparivanja
r = h'' h', a za obrnuti proces toplina kondenzacije r = h' h''. Vrijednosti za r nalaze
se u toplinskim tablicama.
Dio topline isparivanja koji uzrokuje porast unutarnje energije u''- u' naziva se latentna
toplina ili unutarnja toplina isparivanja. Preostali dio topline koji se pretvara se u
mehaniki rad, y = p(v'' v'), naziva se vanjska toplina isparivanja, a odgovarajui
numeriki podaci mogu se nai u toplinskim tablicama.
Tijekom isparivanja nastaju stanja mokre ili zasiene pare ija su svojstva kombinacija
svojstava vrele kapljevine i suhozasiene pare. Kako su tablini podaci termodinamikih
svojstava dani po jedinici mase (1 kg) to se svojstva mokre pare oblikuju srazmjerno
masenim udjelima kapljevite i parne faze. Jednostavnom matematikom moemo doi do
relacija za odreivanje svojstva mokre pare. Ako masu vrele kapljevine oznaimo s m', a
masu suhozasiene pare s m'', tada za masu mokre pare m vrijedi:
37
Nepovratnost realnih procesa oituje se u porastu entropije pa se radi ilustracije toga
efekta procesi prikazuju u T-s ili h-s dijagramima.
Dijagram T-s
q r T s s
(7)
K
T
K
g g
V r e la p
k a p lje v in a PP Tp
M okra para
P r e g r ija n a p a r a
VK M P
p ,T SZP
P o th la e n a T T
x y
k a p lje v in a S u h o z a s ie n a p a r a
1
PK
T k PK ' x
p
q k r = T ( s ''- s ') q p
sk s' s '' sp
s , J /(k g K )
G r a n i n e k r iv u lje - lin ije n a p e to s ti:
g - s t a n j a v r e l e k a p l j e v i n e : v , h , s ..... u T o p l i n s k i m t a b l i c a m a
g - s t a n j a s u h o z a s i e n e p a r e : v , h , s ..... u T o p l i n s k i m t a b l i c a m a
Pothlaena kapljevina
38
temperaturi pothlaene kapljevine Tk pa se pripadna svojstva mogu oitati iz toplinskih
tablica u pravilu su podaci dani za temperaturu k oC.
stanje: p, Tk ili p, k
svojstva: vk v'(k), hk h'(k), sk s(k) (8)
g'
T
Dovedena toplina: V K p , T
T
s1 s1' s2 s2' sV K s
Pregrijana para
Pod tlakom p, a pri temperaturama koje su vie od temperature zasienja, p > , nalaze
se stanja pregrijane pare (PP). Svojstva pregrijane pare (v, h, s) za zadano stanje tlaka p
i temperature p mogu se oitati iz Mollierovog dijagrama h-s. U nekim tablicama
postoje podaci o svojstvima samo za ogranieni odabrani broj stanja (p, p).
39
Dijagram h-s (Mollierov)
v = k o n s t.
h p P r e g r ija n a p a r a
PP p >
k J /k g g
K
S u h o z a s ie n a p a r a
h
SZP k <
g p ,
V r e la k a p .
M o k r a (z a s ie n a )
pa ra
k M P
40
v = k o n s t.
h p P r e g r ija n a p a r a
PP p >
k J /k g g
K
S u h o z a s ie n a p a r a
h
SZP k <
g p ,
V r e la k a p .
M o k r a (z a s i e n a )
p ara
k M P
h V K x - sa draj pa re
PK
p PK
s s s , J /(k g K )
P o th la e n a
k a p lje v in a P K R a u n s k o s t a n j e p o t h l a e n e k a p l j e v i n e P K ,
s v o j s t v a : v , h i s z a t e m p e r a t u r u k a p l j e v i n e , k
Modeliranje procesa
Meu mnogobrojnim procesima s vodom kao radnim medijem posebno mjesto pripada
radnim procesima tj. onima ija je osnovna svrha dobivanje tehnikog rada (snage, P).
Takvi e se procesi razmatrati u nastavku.
Osnovni elementi takvih postrojenja su: kotao, ekspanzioni stroj (parna turbina ili stapni
parni stroj), kondenzator, parne grijalice i pumpe. Elemente postrojenja tretiramo kao
otvorene sustave kroz koje protjee radni medij, a svaki element mijenja stanje radnog
41
medija na svoj karakteristian nain pa se i bilanca energije provodi za svaki element
posebno.
Izbor raunske procedure ovisi o stvarnoj izvedbi (veliini, kapacitetu, snazi) elementa
postrojenja i modeliranju procesa tj. zamiljenoj promjeni stanja radnog medija, vode ili
vodene pare. Kako su nam stvarne izvedbe nepoznate, to se u okviru ope teorije mogu
razmatrati samo idealizirani procesi pa emo pretpostaviti da se u elementima
postrojenja odvijaju ravnotene promjene stanja radnog medija. Mehanike gubitke
snage zbog otpora strujanja kroz elemente postrojenja, kao i kroz cjevovode, smatrat
emo zanemarivim u okviru toplinskog prorauna (time se bavi hidrauliki proraun koji
na osnovi otpora strujanja odreuje potrebnu snagu pumpe). Priguivanje (ventili,
zasuni) i mijeanje tretiraju se kao neravnotene promjene, kao i do sada.
h u pv , J/kg (9)
Kako uvjeti u kojima se odvija promjena stanja mogu biti razliiti to moramo poi od
opisa za proizvoljno mali proces:
2 2 2 2
dh du p v dv v p dp
1 1 1 1 ,
2 2
h2 h1 u2 u1 p v dv v p dp
1 1 ,
2 2
h12 u12 p v dv v p dp
1 1 . (11)
42
2
w12 p v dv
1 , J/kg, specifian mehaniki rad, (12)
2
wteh ,12 v p dp
1 , J/kg, specifian tehniki rad, (13)
a njihova vrijednost ovisi o uvjetima pod kojima se odvija proces. Uzevi u obzir
jednadbe (12) i (13) moe se jednadba (11) napisati u obliku:
2 2
h12 v p dp u12 p v dv
1 1 , odnosno (14)
12 P12 H 12 , W , (17a)
2
q12 T s ds
1 , J/kg (18)
43
2 2
Q12 T S dS m T s ds m q12
1 1 , J, (19)
a mehaniki rad:
2 2
W12 p V dV m p v dv m w12
1 1 , J. (20)
2 2
12 T S dS m T s ds m q12
1 1 , W, (21)
a snaga:
2 2
P12 V p dp m v p dp m wt ,12
1 1 ,W (22)
44
Izbor referentnog stanja nema utjecaja na rezultate prorauna, jer se on odnosi na
promjene stanja tijekom procesa.
Rankinov proces
45
Shema postrojenja:
K
T P r e g r ija n a p a r a
P r e g r ij a
P re g rija n a p a ra K g g
p a re 1 1
T u r b in a
G e n e r a to r
T p reg
1
K o ta o P o th la e n a
k a p lje v in a A p ko t B
4 T '( p ko t)
2 2
K o n d e n z a to r
M o k ra p a ra
3 R a s h la d n a v o d a 4
Pumpa p ko n
3
T '( p ko n ) 2
V re la k a p lje v in a
3 D C x = 0 ,9 6
M o k ra p a ra
s1= s4 s2= s3 s, J /(k g K )
Za proces su karakteristina dva tlaka: kotlovski tlak pkot, kojem je pripadna temperatura
zasienja (isparivanja) 'kot, te kondenzatorski tlak pkon pri kojem para kondenzira na
temperaturi zasienja (kondenzacije) 'kon. Ako kotao raspolae s pregrijaem pare tada
se para pregrijava na viu temperaturu, preg > 'kot, uz isti tlak pkot (stanje ''pregrijane
pare'', 1). Ako iz kondenzatora izlazi ''pothlaeni kondenzat'' tada je njegova temperatura
nia od temperature kondenzacije, poth < 'kon, dok tlak ostaje isti, pkon.
46
kondenzator: q 23 h23 h3 h2 , J/kg, kon m q 23 m h3 h2 0 , W.
Isti princip rauna vrijedi za sve izmjenjvae topline (grijalice, pregrijae isl.)
Radni procesi
U pojednostavljenom proraunu se procesi u turbini i pumpi interpretiraju kao
izentropske promjene, s = konst., tj. kao promjene stanja bez izmjene topline, q = 0.
Bilanca energije povezuje snagu s promjenom entalpije radnog medija:
, J/kg , P12 m h1 h2 , W
wteh ,12 h12 h1 h2
47
Kao i za sve krune procese i za Rankinov proces bilanca energije ima oblik: P 0 ,
odnosno:
dov odv P 0
Uzevi u obzir smisao toplina i snage, te zanemarivi snagu pumpe, moemo pisati:
dov odv P
P
t
Termiki stupanj djelovanja je po definiciji: dov .
Na slici 7. prikazan je i Carnotov proces imeu zadanih tlakova pkot i pkon koji ima bolji
termiki stupanj djelovanja od Rankinovog procesa. Praktiki nedostaci takvog procesa
su u ostvarivanju izentropske kompresije i ekspanzije u zasienom podruju.
h
k J /k g
p reg
1
h 1
K
P t* P t
t
p ko
h 2
2 2*
p kon d
s
4
h3 h 4
3
s3 = s4 s1= s2 s2* s J /( k g K )
Prema dijagramu slici 8. ekspanzija u turbini ulazi u podruje mokre pare. Prisustvo
kapljevite faze pri velikim brzinama moe uzrokovati eroziju lopatica turbine. Stoga se
ekspanzija mora ograniiti tako da krajnji sadraj pare ne pada ispod odreene
vrijednosti, otprilike x = 0,96.
To se ogranienje prenosi na ogranienje snage koju turbina moe dati.
Poveanje snage bi se moglo postii poveanjem protone mase pare uz, naravno, veu
potronju goriva u kotlu. Nedostatak takvog rjeenja je to ono zahtjeva poveanje
dimenzija kondenzatora, koji su ionako glomazni i skupi.
48
Dvostupanjska parna turbina
Poveanje snage uz isti protok pare moe se postii pomou dvostupanjskih turbina.
Nakon ekspanzije u prvom stupnju para se cijevima vraa u prostor kotla, u tzv. cijevni
''meustupanjski pregrija'', gdje se pregrije i zatim vraa u drugi stupanj turbine.
h 3
k J/k g p re g
1
h 1
p kot 2
p m
p kon
4
p o th
6
h 5h 6
5 J /(k g K )
s
s5 = s6 s2 = s1 s4 = s3
Snaga turbine:
Pt P12 P34 m h1 h2 m h3 h4
,W
Entalpija pothlaenog kondenzata: h5 h za tempraturu poth.
49
M e u s tu p a n j s k i
p r e g r ij a p a r e
P re g rija n a p a ra
1 T u r b in a
P r e g r ij a
p a re
kot P I
P II
P t
K o ta o 2 3 4
6
P p Pumpa
5
kon
K o n d e n z a to r
5 4
P o th la e n i v kon
k o n d en za t
R a s h la d n a v o d a
Snaga pumpe:
Pp m h5 h6 0
, h5 h6
Djelovanje ventila uzima se kao isto priguivanje pri emu nastupa pad tlaka, a
entalpija se ne mijenja, h = konst..
50
s ire v
K o ta o
h 6 rev g'
5
h
6 p kot p ko n
h 2
2 5 2 6 irev
Pumpa p ko t
p K o n d e n z a to r 4
o 1
4 3 h 1
1 p kon p o
N a p o jn a v o d a
s1 = s2 s4= s5 s
sr si
Maseni udjeli: m g v
i
m m 1 m r
1 v k hm
m m
1 gv gk
(a)
g k
p
hv
Entalpija: v
sv je a s
m h m v hv m k hk / : m voda
h g v hv g k hk sv sr si sk s
(b)
51
3.PRIJENOS TOPLINE
Q q A konst . , W
toplinski tok Q , W
gustoa toplinskog toka q, W/m2
povrina A, m2
a) Ravna stijenka
Koordinata: x
Povrina u smjeru toplinskog toka: A =
konst.
Debljina stijenke: = x2 x1
52
Stacionarni toplinski tok: Q konst . 1 x 2
Gustoa toplinskog toka:
1 = k o n st.
Q d
q konst .
A dx
Q
x x
q 2 2
x1 d
dx = (x)
1 2
b e to n
q
x2 x1 2 1 x
x1 x2 x
q 1 2
............................................................
q 1 x
x
q x 2
x
1
q 1 2
1
q 2 2 3
2
q 3 3 4
3
1 4
q
1 2 3
1 2 3
.................................
Openito za i = 1, 2, 3, ..., n slojeva:
53
1 n 1 T ro slo jn a stije n k a
q n
i 34
i 1 i
1 2
q
1 2 3
1 2 3
x1 x2 x3 x4 x
b) Cijevna stijenka
Koordinata: r
Duina cijevi: L
Povrina u smjeru toplinskog toka:
A = 2rp L = A(r)
A1 = 2r1p L ; A2 = 2r2p L
rubni uvjeti:
za r = r1 = 1
za r = r2 = 2
Stacionarni toplinski tok:
g r ija n je
1
q (r)
d 2
Q konst . q A 2rpL
dr 2 d
q (r)
1
2pL (1 2 ) h la e n je
Q r1 r dr
1 r2
ln r2
1 r1
54
dT Q
Q q1 A1 q 2 A2
r konst .
dr 2pL
2pr1 L (1 2 ) 2pr2 L 1 2
Q
r1 r2 r2 r2
ln ln
r1 r1
2pL ( n 1 )
Q n 1
Za vieslojnu stijenku sa i = 1, 2,..., n slojeva vrijedi 1 ri 1
izraz: i 1 i
ln
ri
2. Konvekcija
mc p n
Pr
Znaajka fizikalnih svojstava fluida: Prandtlov broj a
55
F L U ID w x
y H M S T (x ) g r a n ic a u tje c a ja s tije n k e
(y ) "m i r u j u i f l u i d "
T (x)
w = 0
s
q s
H M S
x
x
x
s q s
dx S T IJE N K A g
y
x
S T IJE N K A dA = dx dz
Ts T gL3
Gr
T n 2s , plinovi
L
Nu
Znaajka prijelaza topline Nusseltov broj:
Nu
Koeficijent prijelaza topline: L , W/(m2 K) ... zahtijeva poznavanje Nu !
56
PROLAZ TOPLINE
1 2 A 2 = 2 r 2p L
A 1 = 2 r 1p L
A = k o n s t.
A (s r e d n ja )
S T IJE N K A
F L U ID A F L U ID B
F L U ID B r2
A 1 c
r1 A B
A B C IJE V A
F L U ID A d u in e L
Q s 2 B T
1 2
A B
T A s B Q s
B (s r e d n ja )
x
s B
r
k1A1 = k2A2
Koeficijent prolaza topline: Koeficijent prolaza topline na povrinama:
1 1
k k1
1 1 1 r1 r r
s ln 2 1
A s B A c r1 r2 B , na A
1
1
k2
r2 r r 1
2 ln 2
r1 A c r1 B , na A
2
Q s k A B A 2r1pL A B
Q s k1 A1 A B
1 r1 r2 r1
ln
A c r1 r2 B
57
2r2 pL A B
Q s k 2 A2 A B
r2 r2 r2 1
ln
r1 A c r1 B
S tom osnovom mogu se analizirati samo ravnotene promjene stanja idealnih plinova
koje se nazivaju politrope. Pri tome se ne smije zaboraviti da je primjena rezultata tih
analiza na konkretne sluajeve uvjetovana usvojenim pretpostavkama.
Nain analize poneto se razlikuje s obzirom na sustav u kojem se odvija proces. Stoga
e se odvojeno razmotriti procesi u zatvorenim (m = konst.), odnosno otvorenim (
m konst. ) sustavima.
Ravnotene ili politropske promjene stanja su one promjene kod kojih je veza izmepu
tlaka p i volumena V plina propisana jednadbom
p V n = konst. , (za m kg plina), (1)
odnosno,
p v n = konst. , (za 1 kg plina). (2)
58
Eksponent politrope n moe imati bilo koju vrijednost u intervalu " 4, odnosno - 4 n
+ 4. Stoga jednadba (1) s opim eksponentom n opisuje beskrajno mnogo politropa, a
ista jednadba s definiranom vrijednosti eksponenta, n = konst., opisuje samo jednu
konkretnu politropu. Politrope se razlikuju meusobno po vrijednostima eksponenata n.
Za bilo koja dva stanja, 1 i 2, koja su zadana s podacima tlaka i volumena (p1, V1),
odnosno (p2, V2), postoji samo jedna karakteristina politropa (promjena s n = konst.) s
koja ih povezuje, dok broj moguih ravnotenih promjena nije ogranien.
p
p 1
1
c
n k o n s t.
b
a
n = k o n s t. 2
p 2
V V 2
V
1
Poetno (1) i konano stanje (2) definirano je, prema jednadbi stanja idealnih
plinova, s bilo koje dvije veliine stanja, (p, V, T):
59
p
1 r a v n o te n i p r o c e s
p 1
p o litr o p e : a , b , c
a
B
A b
c
p 2
2
V 1 V 2 V
Sve promjene stanja plina nastupaju kao posljedica mehanike i toplinske interakcije s
okolinom. Budui da su kod politropa ispunjeni uvjeti ravnotee to se na njih moe
primijeniti I. Zakon u pojednostavljenom obliku:
60
2
Q12 U 12 W12 mcv 2 1 p V dV , J, (I. Zakon za zatvoreni sustav).
1
(9)
(10)
Oblik jednadbi (9) i (10) ne govori jo nita o karakteru promjene izmeu stanja 1 i 2.
Jednadbe vrijede za svaki ravnoteni proces (n konst.) izmeu tih stanja, a ne samo za
karakteristinu politropu pri kojoj je n = konst.!
Buduu da svaki ravnoteni proces moemo rastaviti na proizvoljan broj malih procesa,
koji su karakteristine politrope (n = konst.) susjednih stanja, potreban nam je I. Zakon u
kojem se pojavljuje eksponent politrope n. Tada se, po logici stvari, moe upisati samo
jedna vrijednost eksponenta n u jednadbu, to nikako nije mogue u sluaju kada je n
konst.
slijedi:
Vdp n pdV . (12)
61
mR
Q12 U 12 W12 mcv 2 1 T2 T1 , J. (16)
1 n
R
Q12 U 12 W12 m cv T2 T1 , J, (I. Zakon termodinamike ) .
1 n
(17)
Jednadbe (17) i (18) potvruju da izmeu zadanih stanja 1 i 2 postoji samo jedna
ravnotena promjena, tj. karakteristina politropa, pri kojoj je eskponent n neka
konstantna vrijednost, a koja se moe izraunati pomou jednadbe (4) s poznatim
svojstvima zadanih stanja 1 i 2.
Mehaniki rad W12, prema jednadbi (15), kao i toplina Q12, prema jednadbi (17),
jednoznano su odreeni s karakteristinom politropom izmeu zadanih stanja, premda
tijekom procesa diferencijalni iznos W i Q variraju.
2
p W12 pV dV
1 1
p 1 dWa pa dV pbdV dWb
p a
n = k o n s t.
pb 2
p2
W 12
dW a dW b
V 1 dV dV V 2 V
Q dU W . (19)
62
dU mcv dT , (20)
dok za W raspolaemo s jednadbom (14). Zato se umjesto jednadbe (19) moe pisati:
mR R
Q mcv dT dT m cv dT , J, (21)
1 n 1 n
odnosno,
R
q cv dT , J/kg, (22)
1 n
Faktor u zagradi na desnim stranama jednadbi (21) i (22) moe se smatrati specifinim
toplinskim kapacitetom politrope, cn:
R
c n cv , J/(kg K). (23)
1 n
Promjena entropije
Zbog nepovratnosti izmjene topline tijekom politropskog procesa mijenja se entropija
sustava, tj. dolazi do promjene entropije onih sudionika koji uestvuju u izmjeni topline:
radnog medija (RM) i toplinskih spremnika (TS), ogrijevnog (OS) ili rashladnog (RS).
Promjena entropije radnog medija uslijed nepovratnosti izmjene topline opisana je II.
Zakonom:
dQ TdS , J, (26)
dok je I. Zakonom toplina pri politropskom procesu dana jednadbom (25). Povezujui te
jednadbe dobiva se:
63
2
dT T T
S12 S 2 S1 m s2 s1 mcn
T
mcn ln T2 mcn ln 2 NCn ln 2 , J/K, (29)
1
T 1
T1 T1
Promjena entropije toplinskih spremnika pri TTS = konst. neposredno slijedi iz II.
Zakona:
QTS
dSTS , (30)
TTS
64
W = 0 Q 12= 0 U 12 = 0
12
Q 12 = U 12 W 12 > 0 - W 12 = U 12 Q 12 = W 12
W 12 <0
2
2 1 2 W >0
Q 12 >0 Q 12 >0 Q 12 >0 12
V = k o n s t.
1 2 1
1 p 1= p 2 p2> p 1 T1= T 2
a ) V = k o n s t. b ) p = k o n s t. c ) S = k o n s t. d ) T = k o n s t.
Izohora (V = konst.)
Proces pri kojem nema promjene volumana plina, V = konst., nazivamo izohora. Zbog dV
= 0 nema ni mehanike interakcije s okoliem, W12 = 0. Promjena stanja radnog medija
oituje se samo u promjeni unutarnje energije, U12, zbog izmjene topline, Q12. Prema I.
Zakonu je
Za cv i Cv treba uvrstiti ili pravu ili srednju vrijednost, ovisno o veliini intervala
temperature.
65
Izohoru moemo lako prikazati u p-v dijagrama, dok nam za prikaz u T-s moe posluiti
II. Zakon.
Za toplinu imamo dvije jednadbe:
q12 cv T2 T1 cv T12
, J/kg, (iz I. Zakona), (5)
p n = "4
2
T
N /m K O S p 2
2 2
p 2 T 2
2
v2
2
v1 =
q12 T s ds 0
1 1 1
p 1 T 1
1 p 1
v1 = v2 v , m 3/k g s1 s2 s , J /(k g K )
w 12 = 0 q 12 = cv (T 2 - T 1 )
Na temelju diferencijalnih jednadbi (7) i (8) moe se izraziti promjena entropije plina:
dT
ds cv
T , J/(kg K). (10)
66
T2
s12 s2 s1 cv ln
T1 . (11)
Pri suprotnom procesu rashladni spremnik bi primio toplinu odvedenu od plina (Q12 < 0)
u iznosu QRS = (*Q12*) = Q12, a njegova temperatura ostaje konstantna, TRS = konst.
Stoga bi promjena entropije rashladnog spremnika iznosila:
Q Q
S RS RS 12
TRS TRS , J/K. (14)
Izobara (p = konst.)
Proces pri kojem ne dolazi do promjene tlaka radnog medija naziva se izobara, p =
konst. Tijekom procesa plin je u toplinskoj i mehanikoj interakciji s okoliem, a za
67
razmatranje emo pretpostaviti da plin prima toplinu od ogrijevnog spremnika i daje
koristan mehaniki rad. Proces je prikazan na slici 5.3 u p-v i T-s dijagramu.
p
2
T
N /m v2
K
O S
2
1 T 2
1 n = 0 2
2
p
p
=
1
p
2 v1
2
1
w12 p dv T 1 2
M S
q12 T s ds
1
p 0
1
v v2 3 s1 s2 s , J /(k g K )
1 v , m /k g
w 12 = p (v 2 - v 1) > 0 q 12 = cp (T 2 - T 1 ) > 0
Takoer, vrijedi da je
p V2 V1 mR T2 T1 . (19)
odnosno
68
Q12 m cv R T2 T1 mc p T2 T1
, J, (toplina izobare). (22)
U jednadbi (22) uveden je specifini toplinski kapacitet pri konstantnom tlaku, cp:
c p cv R
, J/(kg K). (23)
Stoga se kae da je cp jednak toplini koja se pri konstantnom tlaku treba dovesti jedinici
mase za jedininu promjenu temperature.
C p Cv
, J/(kmol K), (26)
gdje je = 8314 J/(kmol K) opa plinska konstanta.
Relacije (23) i (26) vrijede uvijek, pa tako i kada se radi o srednjim specifinim, odnosno
molnim, toplinskim kapacitetima:
c p 12 cv 12 R , J/(kg K), (27)
C 2
p 1 C v 12
, J/(kmol K), (28)
Izjednaavanjem dobivamo:
69
dT
ds c p
T , (33)
2 2
dT dT T
s12 c p cp c p ln 2
T T T1
1 1 , J/(kg K), (34)
Na temelju jednadbe (33) moe se izraziti nagib tangente na krivulju izobare u T-s
ravnini:
dT T
ds c p
, (za p = konst.). (36)
Kako je prema jednadbi (23): cp = cv + R, to je uvijek cp > cv, pa je u istoj toci (stanju)
nagib tangente izobare (p = konst.), manji od nagiba tangente izohore (v = konst.).
Izentropa (S = konst.)
W T0 S s 0
. (38)
70
Promjena unutarnje energije radnog medija je, kao i do sada:
2 2
W12 p V dV m p v dv
1 1 , J, (40)
Ovu jednadbu ne moramo rjeavati, jer se mehaniki rad moe odrediti primjenom I.
Zakona:
W12 U 12 , (za Q12 = 0), (41)
izentropi, kao specijalnoj politropi, pripada samo jedna odreena vrijednost eksponenta
n. Tu vrijednost jo ne znamo, pa emo taj eksponent posebno oznaiti s grkim slovom
(kapa). Tada e jednadba izentrope imati oblik:
- Iz jednadbe promjene stanja: pv konst . , nakon diferenciranja se dobiva:
v dp npv 1dv 0 , odnosno
vdp pdv ; (45)
71
2 2
mR mR
W12 m p v dv dT T2 T1
1 1 1
1 , J, (teorijski rad izentrope). (47)
Konano, iskoristit emo jednadbu I. Zakona (41), tako da W12 izrazimo sukladno
jednadbi (47), a U12 pomou jednadbe (39):
mR
T2 T1 mcv T2 T1
1 . (48)
Eksponent nema dimenziju, ali zato ima fizikalno znaenje kao omjer specifinih
toplinskih kapaciteta pri konstantnom tlaku, cp, i konstantnom volumenu, cv.
To znai da se eksponent mora izraunati pomou jednadbe (49) za svaki pripadni
interval temperatura T2 T1 pomou srednjih vrijednosti cp i cv u tom intervalu.
p
2
T
N /m K
2 v 2
p 2 p 2
2
T 2
2
n =
M S v1
p 1
1
1 T 1
p 1 1
p 0
v2 v1 v , m 3/k g s1 = s2 s , J /(k g K )
w 12 = cv(1 - 2) < 0 q = 0
12
Izoterma (T = konst.)
Jednadbe stanja,
72
p1V1 mRT1 i p2V2 mRT2 (50)
kao i da je
p1V1 p2V2 konst . pV , (T = konst.). (52)
Kako je p1V1= p2V2 = pV = mRT = konst. to se promjena tlaka s volumenom moe izraziti
kao:
mRT konst .
p pV
V V (izoterma T = konst.). (53)
p 1 = 2
2
T
N /m K
1 O S
p 1
p v2 p
1 2
1 2
n
T
=
1
2 v1
w12 p v dv 2 2
p2 1
q12 T ds
1
p0 M S
v1 v2 v , m 3/k g s1 s2 s , J /(k g K )
w = R T ln (v 2 /v 1) > 0 q 12 = T (s2 - s1 ) > 0
12
U 12 mu12 mcv T2 T1 0
, (T = konst.). (54)
73
Primjenom I.Zakona na izotermnu promjenu dobiva se:
p1
Q12 W12 mRT ln
p2 , (izoterma, T = konst., U12 = 0 ).
(56)
2 2
Q12 TdS T dS T S 2 S1 mT s 2 s1
1 1 . (57)
TOS T
W T0 S s T0 Q12 0
T TOS , J. (61)
U graninom sluaju, kada razlika tei nuli, (TOS T) 0, iezava gubitak na radu, W
0.
Za teorijska razmatranja koristi se takav granini sluaj kao primjer reverzibilne
(povratne) izmjene topline Q12 pri TOS = T , koja ne uzokuje gubitke.
74
Temperatura zadanog toplinskog spremnika TTS, ogrijevnog ili rashladnog, odreuje onu
idealnu izotermnu promjenu stanja radnog medija (reverzibilnu izotermu), pri kojoj ne bi
nastali gubici uslijed nepovratnosti. Naravno, takav sluaj se ne moe realno ostvariti,
ve samo teorijski.
Opa politropa
q= 0 K O M P R E S IJA w = 0
n = - v
p n =
n = T
N /m 2 n =
K + v
v 1
G R IJA N JE E K S P A N Z IJA
1 p 1
n = 0 1 n = 1 K n = 1
p n = 0 T
1 1
E
n = 0
1 n = 1<
H LA EN JE n <
1< 1 n =
n <
n =
v 1 v , m 3/k g s1 s , J /(k g K )
K O M P R E S IJ A E K S P A N Z IJA HLA EN JE G R IJA N JE
w = 0 q = 0
75
pV n konst . ili kao pv n konst . (64)
Promjena unutarnje energije pri ravnotenoj promjeni stanja idealnog plina je uvijek
ista:
U 12 U 2 U 1 m u2 u1 mcv T2 T1 NCv 2 1
, J. (65)
2 2 2 2
mR mR mR
W12 W p V dV dT dT T T
1 1 1
1 n 1 n 1 1 n 2 1 , J. (66)
R
Q12 U 12 W12 m cv T2 T1
1 n , J, (I. Zakon termodinamike ) .
(67)
T V T v
S12 S 2 S1 m s2 s1 m cv ln 2 R ln 2 N C v ln 2 ln 2
T1 V1 T1 v1
, J/K, (72)
p V p v
S12 S 2 S1 m s2 s1 m cv ln 2 c p ln 2 N C v ln 2 C p ln 2
p1 V1 p1 v1
, J/K, (73)
76
Treba voditi rauna o injenici da je
T2 2
T1 1 . (74)
T2 T
S12 S 2 S1 m s2 s1 mc n ln NCn ln 2
T1 T1 , J/K, (75)
gdje su:
n n
c n cv Cn Cv
n 1 , J/(kg K), odnosno n 1 , J/(kmol K). (76)
Teorijski rad W12 predstavljen je u p-v dijagramu povrinom ispod promjene stanja 1-2.
Zbog pretpostavke o vanjskoj mehanikoj ravnotei taj rad preuzimaju mehaniki
sudionici u okoliu.
77
2
W12 pV dV
1 , J. (78)
Ovaj rad bi se mogao predati nekom mehanikom sudioniku (MS), tj. potpuno iskoristiti,
samo kada bi se cilindar sa stapom nalazio u vakuumu, bez okolinjeg zraka.
Zbog razliitog smisla volumenske promjene su radovi W12 i Wo uvijek suprotnog smisla,
odnosno njihove brojane vrijednosti su raliite po predznaku. Simbol W skriva u sebi i
broj i predznak, pa je W12 + W0 uvijek razlika tih radova, a predznak te razlike ukazuje na
smisao. Jednadba bilance mehanikog rada glasi:
W W12 W0
. (80)
Sve prethodno vrijedi za bilo koji smjer procesa, pa tako i dijagramski prikazi u p-v i T-s
ravnini, uz zamjenu stanja 1 i 2 i promjenu smjera (strelice na krivulji politrope).
Pripadne jednadbe zadravaju isti oblik, ali e rezultati imati suprotan predznak ispred
numerike vrijednosti.
6 .OTVORENI SUSTAVI
78
P snaga
H 1 U 1 p1V1 H 2 U 2 p2V2
dV
w 1 w 2
z1 z2
to p lin s k i to k
V
v , (m3/kg). (1)
m
Energija koju radni medij unosi, odnosno iznosi iz kontrolnog volumena, sastoji se iz dva
dijela: unutarnje energije, srazmjerne protonoj masi i temeperaturi, U m u U T ,
J/s, te snazi strujanja, srazmjernoj produktu tlaka i protonog volumena, pV , (N/m2)
(m3/s) = J/s. Ova dva oblika su energije vezane sa stanjem radnog medija, a objedinjena
su pojmom entalpije H , koja je takoer veliina stanja.
h u pv , J/kg. (3)
Mnoenjem jednadbe (3) s protonom masom m slijedi da je:
H m h m u pm v U pV , J/s. (4)
79
neovisna o procesu, tj. nainu promjene stanja radnog medija od ulaza do izlaza iz
otvorenog sustava. Zbog toga se kae da je entalpija konzervativno svojstvo, poput mase.
Uz to, entalpija je ekstenzivna veliina, jer njena numerika vrijednost ovisi o masi.
Apsolutna vrijednost specifine entalpije h nema znaaja pri opisu procesa, ve samo
promjena njene vrijednosti tijekom procesa, h12. Stoga je sasvim svejedno koje se
toplinsko stanje smatra nultim stanjem entalpije (oznaeno indeksom 0), tj. stanjem pri
kojem je entalpija h0 = 0. Do izraaja dolazi samo razlika entalpija stanja 1 i 2:
u0 h0 p0 v0 p0 v0 , J/kg. (7)
To nema utjecaja na oblik rauna, jer do izraaja dolazi samo razlika specifine
unutarnje energije, u12, za koju vrijedi:
Na temelju jednadbi (6) i (8) nastaju relacije koje su korisne za proraun otvorenih
sustava:
H 12 m h2 h1 m c p T2 T1 N C p 2 1 , J/s = W. (9)
U 12 m u2 u1 m cv T2 T1 N Cv 2 1 , J/s = W. (10)
80
uzima (daje) za porast (smanjenje) svog volumen. Dakle taj lan je snaga, povezana s
promjenom volumena. Posljednji lan, Vdp , je snaga istog strujanja bez volumenske
promjene, tj. samo kao transport u smjeru pada tlaka.
Uvoenjem pojma entalpije nestaje potreba da sve te efekte razmatramo pojedinano!
Stanje radnog medija na ulaznom (1) i na izlaznom (2) presjeku nije jednoznano, jer su
stanja materijalnih estica po istom presjeku razliita i po brzinama i po temperaturi!
Uzimanje u obzir tih injenica vodi jako kompliciranom proraunu. Sukladno
dosadanjem principu idealiziranja fizikalnog modela moemo pretpostaviti da je stanje
materije po presjeku, tj unutar proizvoljno malog volumena, dV, jedinstveno. Time e se
proraun bitno pojednostaviti, ali uz izvjesnu netonost rezultata koja se moe ustanoviti
eksperimentalno. Po potrebi, uvijek se moe primijeniti kompleksniji pristup.
pri emu se za odreivanje brzina moe koristiti veza s protonim volumenom prema
jednadbi (2):
V
w , m/s. (15)
A
E p ,12 m g z 2 z1 , W. (16)
81
ravnotene promjene stanja (politropske),
neravnotene promjene stanja, kod kojih nisu ispunjeni uvjeti unutarnje toplinske
mehanike ravnotee.
Proces u nekim vanim tehnikim ureajima moe se klasificirati kao proces idealnog
radnog medija u otvorenom sustavu. Kao primjer spomenimo zrani kompresor koji je
pokretan elektrikim motorom. Radnom mediju, zraku, pripisuje se idealno ponaanje
budui da su stvarni tlak i temperatura tijekom procesa daleko od uvjeta pretvorbe u
kapljevito stanje (sudionika u zraku). Kao sastav zraka obino se uzima molni sastav s
21% O2 i 79% N2. Standardni sastav zraka poneto je drugaiji. Za svojstva takvog zraka
postoje numeriki podaci u odgovarajuim tablicama, pa se pri proraunu zrak smatra
jednim plinom.
Radi lakeg razumijevanja opisa rada stapnog kompresora prikazan je na slici 6.2
presjek cilindra. Otvaranje i zatvaranje usisnog (UV) i tlanog (TV) ventila odreeno je
razlikom tlaka zraka u cilindru i tlakova u usisnom (pu), odnosno tlanom (pt) vodu.
tla n i v o d
te tn i p ro sto r
c ilin d a r
p t
S T A P A J IC A
TV
U V
STAP
p u
u sisn i v o d s
sta p a j
Realni i teorijski proces zraka u kompresoru prikazani su u p-V dijagramu na slici 6.3.
Na realni proces utjeu dva faktora:
postojanje tetnog prostora u kojem uvijek ostaje dio komprimiranog zraka, koji
se pri usisu mijea s usisanim zrakom,
inertnost usisnog i tlanog ventila zbog koje pri usisu nastaje potlak, a pri ispuhu
pretlak u odnosu na tlakove u usisnom i tlanom vodu.
82
p
R e a ln i p ro c e s
2 T e o rijsk i p ro c e s
p 2
P12 n0 P12 okret
n =
dp
ko
ns
2
P12 okret V p dp
t.
1
p 1
1
V
V , m 3/o k re t
V 2 V 1
m o to r
isp u h k o m p re sija
ZRAK
u sis
Teorijski proces aproksimira usis kao punjenje cilindra sa zrakom iji se tlak i
temperatura pri tome ne mijenjaju, tj. zrak je istog stanja kao u usisnom vodu. Stoga je
sekvenca usisa isti transport vanjskog zraka, koji je uzrokovan pokretom stapa. Stanje
plina nije pod utjecajem bilo kakve mehanike i toplinske interakcije iz okolia, pa zbog
toga usis nije politropska promjena. Sve toke na liniji usisa su istog stanja kao i toka
oznaena s 1.
Nakon zavretka usisa, stap kree u suprotnom smjeru, a oba ventila su zatvorena.
Smanjivanjem volumena zrak se komprimira pri emu raste tlak. Sekvenca kompresije
smatra se ravnotenom promjenom, tj. politropom, pV n konst . Njen eksponent n ovisi
o izmjeni topline, tj. hlaenju tijekom kompresije, 12. Kompresija zavrava u trenutku
kada je tlak u cilindru dostigao vrijednost tlaka u tlanom vodu.
Tlani ventil se podie s ispunog otvora i zrak se istiskuje u tlani vod, prema
odgovarajuem spremniku komprimiranog zraka. Sekvenca ispuha nije politropska
promjena, ve transport zraka stanja 2, kakvo je dostignuto na kraju kompresije.
Procesi koji su prikazani na slici 6.3 odnose se na jedan puni okret vratila kompresora.
Zbog toga su na apscisi volumeni po okretu, V (m3/okret), pa se za zadani broj okretaja n0
(okret/s) mora izraunati protoni volumen V (m3/s) pomou relacije:
83
V n0V m v , (m3/s). (17)
Snaga motora za pogon kompresora troi se tijekom kompresije i ispuha, a dio snage se
dobiva tijekom usisa efektom inercije. Mehanika interakcija prema okoliu, tj.
zatvorenom prostoru kuita u kome se nalazi vratilo kompresora (na slici 6.3 opisan kao
zrak), se ponitava budui da se stap giba jednako u dva suprotna smjera, a gubici zbog
trenja zanemaruju.
Razultantni utroak snage za pogon kompresora pri teorijskom procesu prikazan je u p-V
dijagramu kao povrina omeena linijama usisa, kompresije i ispuha. Ta se povrina
moe prikazati kao zbroj niza malih povrina koje imaju smisao diferencijalno male
utroene snage, Vdp = dP. Stoga za utroak snage po jednom okretu vratila vrijedi
jednadba:
2
P12 okret V p dp , J/okret. (18)
1
2 2 2 2
P12 n0 P12 okret n0 V p dp V p dp m v p dp m v p dp , W. (19)
1 1 1 1
Lako je uoljivo, prama slici 6.3, da je povrina koja odgovara utroku snage jednaka
povrini koja nastaje projekcijom politropske kompresije 1-2 na ordinatnu os p.
Za politropu vrijedi jednadba pv n konst . na osnovu koje se diferenciranjem dobiva:
iz ega slijedi
vdp npdv . (21)
2 2
v p dp n p v dv nw
1 1
12 , (22)
gdje je w12 (J/kg) specifini mehaniki rad politrope. Sukladno tome, moe se jednadba
(19) pisati u obliku:
84
2
P12 m v p dp nm w12 nW 12 , W. (23)
1
p
2
N /m
3
p 2 2
V p dp P12 nW 12 n pV dV
3
3
P13 V p dp
1 1
1
n 13
2
2 p2
P12 V p dp
n 12
1
p1 1
2
W 12 p V dV
1
V2=V 3 V 1 V , m 3/o k re t
2 2
P12 m v dp m v dp V p 2 p1 , W, (izohorni otvoreni proces).
1 1
(24)
Budui da su usis i ispuh samo transportne sekvence procesa, to pri tome nema izmjene
topline. Jedina izmjena topline postoji, eventualno, samo tijekom politropske promjene
koja se odvija pri zatvorenim ventilima. Stoga se toplinski tok, 12 (W), rauna potpuno
isto kao kod zatvorenih sustava, tj. vrijede iste jednadbe uz zamjenu mase m s
protonom masom m .
85
Isto vrijedi i za proraun promjene entropije, S 12 (J/K), radne tvari od usisnog stanja 1
do ispunog stanja 2. Transportne sekvence procesa, usis i ispuh, pretpostavljene su bez
gubitaka (S = 0).
Teorijski gubitak snage uslijed nepovratnosti izmjene topline (samo pri politropi) rauna
se prema referentnom prirodnom toplinskom spremniku temperature T0 = konst. pomou
relacije:
U oba sluaja politropska promjena se odvija potpuno identino, jer se i kod otvorenih
sustava ta sekvenca odvija pri zatvorenim ventilima, kao to je to sluaj kod zatvorenih
sustava. Stoga je poetno i konano stanje radnog medija identino u oba sluaja.
Sukladno usvojenim pretpostavkama kod otvorenih sustava ta stanja nisu pod utjecajem
transportnih sekvenci, usisa i ispuha.
Promjena energije radnog medija: unutarnje, kinetike i potencijalne, tijekom
politropskog procesa rauna se po istom principu, tj. s istim jednadbama u oba sluaja.
Pod utjecajem mase m (kg), odnosno protone mase m (kg/s), nastaje samo razlika u
dimenziji tih energija.
Jednako vrijedi i za toplinu, Q12 (J), i za toplinski tok, 12 (J/s). Zbog toga je grafiki
prikaz politropskog procesa u ravnini T-s identian (transportne sekvence ne utjeu na
stanje plina, pa se ne vide u dijagramu).
Grafiki prikazi otvorenih procesa u p-V i T-s dijagramu dani su u nastavku za posebne
politropske procese.
Izohora (V = konst.)
86
p n = "4
N /m 2 n = "4 T
K
O S p 2
isp u h 2 2
p 2 T 2
2
2
P12 okret V dp
v2
v1 =
1
1 1
p 1 T 1
u sis p 1 2
1 q12 Tds
1
V1 = V V , m 3 /o k r e t s1 s2 s , J /( k g K )
2
2
Izobara (p = konst.)
p
2 T
N /m
K v2
O S 2
1 T 2
u sis 1 n = 0 2
2
p
p
=
1
p
is p u h
2 v1
T 1
1
q 12 > 0
V 1 V2 V , m 3 /o k r e t s1 s2 s, J/( k g K )
P12 0 12 m c p T2 T1
q12 m
Izentropa (S = konst.)
87
p
2 1 T
N /m v
K 1
u s is 1 p 1
p 1 1
M S T 1
dp
n =
v
2
2
p
P12 okret V p dp
2 2 2
T 2
p 2
1
is p u h 2
V 1 V V 2 V , m 3/o k re t s 1= s2 s , J /(k g K )
q 12 = 0
P12 n0 P12 okret m R T1 T2
1
Izoterma (T = konst.)
p
2 1 T
N /m
K
u s is
p 1 1 O S
M S v
dp 2
p 1 p 2
1 2
n =
T1 = T 2
1
2
P12 okret V p dp v1
1
2
p q 12 > 0
2
is p u h 2
V 1 V V 2 V , m 3/o k re t s1 s2 s , J /(k g K )
88
Maksimalni rad i eksergija
Oito je, da kriterij ne smije imati nikakve realne karakteristike koje bi utjecale na
rezultat procjene. Stoga je logino da se kao osnova kriterija uzme idealni teorijski
proces radnog medija u kojem nema nepovratne izmjene topline. Mehanika interakcija
tijekom procesa smatra se reverzibilnom, tj. bez gubitaka, kao i u svim prethodnim
razmatranjima. Tijekom procesa radni medij prolazi kroz stanja u unutarnjoj ravnotei.
Radni sustav ukljuuje samo nune sudionike: sam radni medij, neopisanog mehanikog
sudionika ije su osobine idealizirane (bez trenja), te postojei prirodni toplinski
spremnik (okolinji zrak) temperature T0 = konst., koji je ujedno i mehaniki sudionik
tlaka p0 = konst.. Sustav je potpuno izoliran od drugih utjecaja. Pretpostavit emo da
radni medij zadanog stanja (T1, p1, V1) nije u ravnotei s okoliem, jer u protivnom
sluaju ne bi bio mogu nastanak procesa niti teorijski. Neravotea s okoliem prua
mogunost provoenja procesa i dobivanja korisnog mehanikog rada, odnosno snage.
Proces traje do uspostave ravnotee s prirodnim spremnikom (okolinjim zrakom), kada
radni medij postie temperaturu T0 i tlak p0.
Stanje plina u potpunosti je zadano podacima temperature T1, tlaka p1 i volumena V1,
odnosno V1 , na osnovu ega se iz jednadbe stanja moe izraunati masa m, odnosno
protona masa m , plina:
pV
m 1 1 , kg, (zatvoreni sustav), (26)
RT1
p V
m 1 1 , kg/s, (otvoreni sustav). (27)
RT1
89
S postavljenim uvjetom reverzibilnosti izjmene topline uklonjena je poslijednja realna
karakteristika, pa takav proces ima samo teorijski smisao. Pri takvom procesu teorijski
se dobiva najvei mogui mehaniki rad, odnosno najvea mogua snaga (eksergija), s
obzirom na zadana stanja radnog medija i prirodnog spremnika.
Teorijski idealan proces u zatvorenom sustavu smije biti samo kombinacija bilo koje
izentrope- pri kojoj nema izmjene topline, dok se izmjena topline smije odvijati samo
tijekom povratne izoterme T0, koja je zadana temperaturom prirodnog spremnika,
okolinjim zrakom. U posebnim sluajevima bit e dovoljna samo jedna od tih promjena.
Na slici 6.10 prikazan je jedan sluaj takvog idealnog procesa za zadano stanje (1)
radnog medija i zadano stanje (0) prirodnog spremnika, okolinjeg zraka temperature T0
i tlaka p0.
p v1 p 1
1 T
p 1 1
T1
1
v0 p 0
n =
2 0
T
0
2
p 2 0
W m ax 0 q > 0
p 0 20
W 0
3 s 1= s 2 s0
V 1 V 0 V,m s , J /(k g K )
Poloaj stanja 2 u ravnini p-V moe se procijeniti ako se izrauna pripadni tlak p2:
T 1
p2 p1 0 , (za sjecite izentrope 1-2 i izoterme 2-0). (28)
T1
90
Teorijski rad plina je, po definiciji, povrina ispod linija procesa 1-2-0. Kako se proces
1-2 odvija po zakonu izentrope, a proces 2-0 po zakonu izoterme, to se mehaniki rad
moe izraunati samo odvojeno za svaku sekvencu. Stoga je
W120 W12 W20 , J. (mehaniki rad plina pri idealnom procesu). (29)
Odnos teorijskog rada plina W1-2-0, rada okoline W0 i maksimalnog korisnog rada Wmax,
uvijek je odreen jednadbom oblika:
Wmax W120 W0 , (30)
Rad prema okolini moe se izraziti, pomou definicije mehanikog rada, na slijedei
nain:
0 ,ok
W0 p dV 0 0 p0 V0 ,ok V1,ok , J, (rad prema okolini). (31)
1,ok
Razliku volumena okolinjeg zraka moramo zamijeniti s istom takvom razlikom volumena
radnog medija, ali suprotnog smisla:
V0 ,ok V1,ok V0 V1 , (32)
Za odreivanje teorijskog rada plina W1-2-0, tijekom procesa 1-2-0, iskoristit emo
jednadbu I. Zakona:
Q120 W1 20 U 120 , J, (34)
Na sekvenci izentrope 1-2 nema izmjene topline, Q1-2 = 0, dok se toplina na sekvenci 2-0
odvija pri konstantnoj temperaturi, pa se moe izraunati primjenom II. Zakona:
91
Promjena unutarnje energije radnog medija tijekom procesa 1-2-0 iznosi:
Rezultate jednadbi (35) i (37) moemo uvrstiti u jednadbu (35) i preoblikovati u izraz
kojim se izraava W1-2-0:
W120 U 1 U 0 T0 S1 S0 , J. (38)
Sve veliine na desnoj strani jednadbe se odnose na radni medij, a pojedini lanovi se
raunaju prema slijedeim relacijama:
U1 U 0 mcv T1 T0 , J, (40)
T p
T0 S1 S 0 mT0 c p ln 1 R ln 1 , J, (41)
T0 p0
mRT1 mRT0
p0 V1 V0 , J, pomou: V1 i V0 . (42)
p1 p0
U dijagramu p-V uvijek se Wmax,1-0 moe prikazati povrinom, koja je omeena s linijama
idealnog procesa 1-2-0 i s dvije pomone linije (nisu linije procesa): izohorom V1 i
izobarom p0.
Radi ilustracije prikazan je na slici 6.10 proces dobijanja maksimalnog rada u sluaju
kada je zadano stanje plina (T1, p1, V1) ispod stanja prirodnog spremnika, okolinjeg
zraka (T0, p0).
92
p v 0 p 0
0 T 0
p 0
2
T0
W m ax
0 q < 0 v
20 1 p 1
2
p 2 T 1
1
n =
1
p 1
1
3 s0 s 1= s 2 s , J /(k g K )
V 0 V 1 V,m
Za teorijski proces 1-2-0 potrebno je utroiti rad W1-2-0 (povrina ispod procesa bez
oznake u dijagramu). Pri tome okolina pomae dajui rad W0 = p0(V1 V0). Razlika je
koristan (pozitivan) rad Wmax.
Minimalni rad
U sluaju da je poetno stanje radnog medija u ravnotei s prirodnim spremnikom
(stanje s oznakom 0 u dijagramima) moe se po istom principu odrediti teorijski
minimalan rad, Wmin, da bi se radni medij doveo u stanje 1. Idealni proces je identian,
ali se odvija u suprotnom smjeru, pa je konani rezultat za Wmin,0-1 jednak rezultatu za
Wmax,1-0, samo suprotnog, negativnog predznaka.
Ako raspolaemo sa stalnim dotokom m (kg/s) radnog medija zadanog stanja, (T1, p1),
moe se primjenom istog principa idealnog procesa odrediti eksergija (= maksimalna
snaga), koja pripada tom stanju u odnosu na referentno stanje prirodnog spremnika,
okolinjeg zraka, (T0, p0). Zbog ponavljanja, idealnom procesu pripadaju transportne
sekvence usisa i ispuha. Primjer eksergijskog procesa prikazan je na slici 6.10.
93
p v1 p 1
u s is 1 T
p 1 1
T1
1
v0 p 0
n =
E okret T
2 0
0
2
p 2
0
0 q > 0
p 0 20
is p u h
V 1 V 0 V , m 3/o k re t s1 = s2 s0 s , J /(k g K )
Budui da se radi o otvorenom sustavu grafiki prikaz eksergije (po okretu) u ravnini p-V
predstavlja povrinu, dobivenu projekcijom idealnog procesa 1-2-0 na ordinatnu os p.
12 0 , 20 m T0 s0 s2 m T0 s0 s1 T0 S 0 S1 , W, (46)
H 12 H 2 H 1 , H 20 H 0 H 2 0 , W, ( H 2 H 0 ). (47)
H 1 H 0 m c p T1 T0 , (50)
94
T p
T0 S1 S 0 m T0 c p ln 1 R ln 1 , (51)
T0 p0
koje zahtijevaju poznavanje samo svojstava poetnog (1) i konanog (0) stanja.
7 .KRUNI PROCESI
Proces, tijekom kojega se nakon niza uzastopnih stanja radna tvar vraa u
poetno stanje, naziva se kruni (cikliki ili zatvoreni) proces. Po toj definiciji kruni
proces moe se u cjelosti ostvariti samo ako nema kemijskih promjena radne tvari. Kada
se tijekom procesa mijenja kemijski sastav radne tvari, tada poetno i konano stanje nije
identino. Takvi su, na primjer, procesi s izgaranjem kao to su Diesel i Otto proces.
Ipak, zatvaranje procesa je teorijski zamislivo tako da produkti izgaranja isputeni u
okolinu ponovo formiraju kemijski spoj gorive tvari kao na poetku procesa. Pri
razmatranju takvih sluajeva u pravilu se koriste aproksimacije koje olakavaju
proraun. Sa stanovita temperature i tlaka radnog medija, premda ne uvijek i kemijskog
sastava, bit e i takvi procesi zatvoreni.
Kada u jednom cikusu sudjeluje konstantna masa istog identiteta, koja se u nekim
sluajevima po zavretku ciklusa istiskuje i zamjenjuje istom masom drugog identiteta,
tada se promjene stanja mogu promatrati kao u zatvorenom sustavu jednog ciklusa.
Ukupni efekti izmjene topline i mehanikog rada proporcionalni su uestalosti
(ponavljanju ili frekvenciji) ciklusa po vremenu.
U praksi su posebno karakteristini procesi, koji se ostvaruju pomou nekoliko razliitih
tehnikih ureaja koji, svaki na svoj nain, utjeu na promjenu stanja radne tvari.
Premda u cjelini takav sustav sadri konstantnu masu radne tvari, on se ne promatra kao
zatvoreni sustav, ve kao niz otvorenih sustava u kojima se promjena stanja protone
mase tvari odvija pod utjecajem tehnikog ureaja kroz koji ona protjee. Tijekom takvih
procesa radna tvar moe biti u plinovitom (parovitom), a dijelom ciklike promjene
ponekad i kapljevitom stanju. U nastavku, pri razmatranju glavnih karakteristika krunih
procesa pretpostavit emo, radi jednostavnosti, da je radni medij idealni plin, a njegove
promjene stanja ravnotene.
Konano stanje radnog medija na kraju ciklusa je identino poetnom, 1 2, pa ih ne
emo posebno indeksirati, jer se zakljuci odnose na cijeli ciklus, za kojega vrijedi:
95
Ako se ciklusi ponavljaju s frekvencijom f ciklusa u sekundi (cikl/s), tada je ukupni
toplinski tok: = f Q , (J/s), odnosno snaga: P = f W , (J/s).
umjesto jednadbe (4), jer je Qodv uvijek negativan broj. Ipak, takav zapis nema jasnou
kao jednadba (4).
Rezultantni mehaniki rad po ciklusu, W, dobija se iz razlike mehanikog rada pri
ekspanziji, Weks > 0, i kompresiji, Wkom < 0, tj.
W = Weks |Wkom |. (5)
96
p D ESN O K R ETN I PR O C ES p L IJ E V O K R E T N I P R O C E S
G R IJ A N J E H L A E N JE O S
O S
1 1 Q dov
Q dov
A A
B
W > 0 B T W < 0 T O S , m in
O S , m in
Q odv 2 Q = 0 Q odv 2 Q = 0
R S
R S Q = 0 T Q = 0 T RS,m ax
RS,m ax
H L A E N JE G R IJ A N J E
V V
V m in V m ax V V
m in m ax
E K S P A N Z IJ A 1 - 2 E K S P A N Z IJ A 1 - 2
K O M P R E S IJ A 2 - 1 K O M P R E S IJ A 2 - 1
Prema dosadanjim spoznajama nije mogue u nekom ciklikom procesu svu dovedenu
toplinu, Qdov, pretvoriti u mehaniki rad, W. Dio topline koji se ne moe pretvoriti u
mehaniki rad mora se odvesti rashlanom spremniku, |Qodv |> 0, odnosno Qodv < 0, kako
bi se radni medij vratio u poetno stanje. Zbog toga je uvijek t < 1!
Termiki stupanj djelovanja razliitih krunih procesa ne ovisi o svojstvima radne tvari,
ve samo o nain promjene stanja i raspoloivim toplinskim spremnicima, tj. njihovim
temperaturama. Ako su promjene stanja radne tvari ravnotene i istovremeno i povratne
(reverzibilne), tj. bez mehanikih gubitaka i nepovratne izmjene topline, tada se postie
najvei mogui termiki stupanj djelovanja za zadane toplinske spremnike. Takav idealan
proces, bez gubitaka zbog nepovratnosti, moe se samo teorijski zamisliti, ali ne i realno
ostvariti. U teoriji je poznat kao idealni Carnotov proces.
97
p T
A
Q dov = Q 12 = Q A B
q dov = q 12 = q A B
1 A B
T O S = T g O S
p 1 B W
1 id 2
T = T1 = T 2
Q = 0 O S g = O S
41
2 = 1= 2
p 4 W
4 W < W id
Q 34 Q = 0
23
R S
h = RS
p 3
3 o = 3= 4 q 34 > q CD
D To = T4 = T 4 3
W id 3
C
Q CD TRS = Th RS
D C
V 1 V 4 V D V 3 V C V s1 = s4 q CD s2 = s3 s
sA = sD sB = sC
Slika 7.2 Carnotov idealni i realni desnokretni kruni procesi u p-v i T-s dijagramu
98
rad WAB. U nastavku, tijekom izentropske promjene B-C nema izmjene topline, ali se pri
ekspanziji dobiva jo mehanikog rada u iznosu WBC.
Povrat u poetno stanje zapoinje izotermnom kompresijom C-D, pri emu se troi dio
prethodno dobivenog rada u iznosu WCD uz istovremeno odavanje topline, Qodv,
rashladnom spremniku iste temperature, Th = TRS. Konano, izentropskom kompresijom
uz utroak rada WDA, plin se vraa u poetno stanje A.
Efektivni rad ciklusa, W = WAB + WBC + WCD + WDA, jednak je razlici dovedene i
odvedene topline, sukladno jednadbi (2),
Qdov Qodv= W . (7)
Zbog reverzibnog karaktera idealni Carnotov proces moe se provesti u suprotnom
smjeru, tj. kao lijevokretni. Pri tome bi se promijenili smjerovi topline i mehanikog
rada, ali ne i njihovi iznosi. Na kraju procesa, svi sudinici vratili bi se u svoja poetna
stanja, u kojima su bili prije poetka desnokretnog procesa. Nigdje u prirodi ne bi
postojao nikakav trag o promjenama koje su se zbivale.
Teorijski, svaka ravnotena promjena stanja radne tvari mogla bi postati reverzibilna,
ako bi raspolagali s beskrajno mnogo toplinskih spremnika, od kojih bi svaki stupio u
toplinsku interakciju s radnom tvari u trenutku kada su im temperature jednake.
Razmatrajui reverzibilne krune procese Sadi Carnot (1822.) je doao do zakljuka da
su omjeri toplina i apsolutnih temperatura konstantni,
Qg Qh
konst . , (Carnotov princip), (8)
Tg Th
gdje se indeks "g" odnosi na dovedenu toplinu (Qg / Qdov) i temperaturu radne tvari pri
njenom grijanju, Tg = TOS, a indeks "h" na odvedenu toplinu (Qh / Qodv) i temperaturu pri
njenom hlaenju, Th = TRS. Na temelju tog principa R. Clausius je kasnije dao definiciju
promjene entropije,
Q
dS , (9)
T
99
pri emu ne treba zaboraviti na injenicu da je Qh < 0 (negativan broj)! Budui da se
radna tvar na kraju ciklusa vraa u poetno stanje, slijedi da je promjena entropije radne
tvari tijekom jednog ciklusa:
S cikl S AB SCD 0 , J/(cikl K) (za ciklus radnog medija), (12)
odnosno
S AB SCD , (13)
pri emu radni medij ima istu temperaturu kao i odgovarajui toplinski spremnik,
Tg TOS i Th TRS . (15)
Sva dovedena topline ne moe se pretvoriti u rad, ve se jedan dio mora odvesti
rashladnom spremniku:
Qodv 1 t ,id Qdov . (najmanja odvedena toplina). (17)
100
uvijek manji od termikog stupnja djelovanja idealnog procesa! U realnom Carnotovom
procesu dobiva se manje rada, a istovremeno se mora odvoditi vie topline.
Ukupna nepovratnost procesa moe se procijeniti pomou ukupne promjene entropije
sustava. Pri tome je, zbog pretpostavke ravnotene promjene radne tvari i mehanikog
rada bez trenja, nepovratnost procesa uzrokovana samo realnom izmjenom topline uz
konane razlike tamperatura. Promjena entropije sustava, koji se sastoji od radnog
medija (RM), dva toplinska spremnika (OS i RS) i nedefiniranog mehanikog sudionika
(MS), dobiva se iz relacije:
S s Si S RM SOS S RS S MS SOS S RS
i
0 0 , (19)
odnosno
QOS Q RS
S s
TOS TRS , J/(cikl K), (promjena entropije sustava). (20)
Srednja temperatura
101
Kod opih politropskih promjena stanja moe se radnom mediju odrediti srednja
temperatura dovoenja, Tsr,dov, ili odvoenja topline, Tsr,odv, na osnovi II. zakona
termodinamike:
Qdov Qodv
Tsr ,dov , Tsr ,odv
S dov S odv . (24)
Prema eljenom toplinskom efektu razlikujemo dva tipa lijevokretnih procesa, ve prema
tome da li im je osnovni zadatak ostvariti hlaenje (rashladni proces) ili grijanje
(toplinska pumpa).
Rashladni proces. Kruni proces radne tvari koristi se u svrhu hlaenja odreenog
sudionika kako bi njegovu temperaturu, Ta, odrali trajno ispod temperature okoline, Ta
< To. Zato se kae da se rashladni proces vodi ispod temperature okoline.
102
T a - t e m p e r a t u r a a m b ije n t a z a s e g m e n t .
T O P L IN S K A P U M P A
1 -2 k o d r a s h la d n o g p r o c e s a
p r o ce s g r ija n ja
3 - 4 k o d to p lin s k e p u m p e
T T
T o - te m p e ra tu ra a tm o s fe rs k o g z ra k a 4 3
T h q gr
T a g rija n i
RASH LAD N I PRO CES su d io n ik
p r o ce s h la e n ja W < 0
T 4 3
h
T o
q odv To o k o li
o k o li Tg q dov
W < 0 1 2
h la e n i
Ta su d io n ik
Tg q hl q gr = - q odv
1 2
q hl = - q dov
s s
s1 = s4 s2 = s3 s1 = s4 s2 = s3
T o p lin e s u in d e k s ir a n e (d o v i o d v ) s a s m is lo m u o d n o s u n a r a d n i m e d ij.
Z a to p lin s k e s p r e m n ik e (s u d io n ik e ) v r ije d i s u p r o ta n s m is a o (h l i g r ).
Toplina odvedena hlaenom sudioniku, Qhl, dovodi se radnoj tvari, Qdov = Qhl, ija
temperatura mora biti nia od temperature hlaenog sudionika, Tdov / Tg < Ta. Da bi se
primljena toplina mogla odvesti od radne tvari i predati okolinjem zraku temperature To
potrebno je utroiti mehaniki rad, W < 0, kako bi se povealo toplinsko stanje i radna
tvar dovela na temperaturu, Th, koja mora biti vea od temperature okoline, Th > To.
Energija, koja se u obliku topline predaje okolini, Qodv = Qo, predstavlja zbroj topline
Qdov i mehanikog rada, W. Uzavi u obzir smisao (predznak) ovih energija moe se
umjesto jednadbe (25) pisati:
|Qodv | = Qdov + |W| , (Qodv < 0, W < 0 ) . (26)
103
Toplinska pumpa. To je lijevokretni proces sa svrhom da radna tvar u krunom procesu
preuzme toplinu od okoline, Qdov = Qo , pri emu je To > Tdov / Tg, te da se skupa s
dovedenim (utroenim) mehanikim radom, W, preda nekom sudioniku kojega elimo
zagrijati, Qodv = Qgr. Pri tome temperatura radne tvari mora biti via od temperature
ambijenta (grijanog sudionika). U ovom je sluaju osnovna zadaa zagrijavanje nekog
sudionika, tj. toplina grijanja Qgr. Zato se uinkovitost procesa opisuje s koeficijentom
pretvorbe definiranim kao:
Qodv Q gr
1 z 1
W W
, (Qodv < 0, W < 0, Qgr > 0). (28)
...............................................................................................................................................
.....
Specijalni kruni procesi
Pomou idealnog Carnotovog procesa lako se odreuje rad koji bi se teorijski ostvario
uz pomo zadanih toplinskih spremnika. Svaki drugi, pa tako i Carnotov realni proces,
imaju manji termiki stupanj djelovanja, to znai da daju manje rada u odnosu na
jednak iznos dovedene topline. Kod realnih Carnotovih procesa izmjena topline se vri
pri konanim razlikama temperatura radnog medija i toplinskih spremnika. Nepovratnost
izmjene topline ima za posljedicu smanjenje termikog stupnja djelovanja, pri emu je
smanjenje rada procesa jednako teorijskom gubitku na radu (W = T0S). to je vea
razlika temperatura to je realni Carnotov proces sve loiji. Kako se rad dobiva
transformacijom dijela dovedene topline to bi pri malim razlikama temperatura nastupila
mala izmjena topline u strojevima konanih dimenzija, pa bi srazmjerno tome i dobiveni
rad po procesu bio vrlo mali. Zbog tog nedostatka Carnotov proces nema praktiku
primjenu.
U nastavku emo navesti neke od specijalnih procesa koji koriste plinoviti radni medij.
104
JO U L E O V P R O C E S
p B R AYTO N O V PR O C ES
T
Q 23
2
O S
2 3 T
p2 = p O S
3
q 32 3
3
T 3
W Q 34 = 0
p2 = p 3
p1 = p 4
Q 12 = 0 2
T 2
W 4
1
4
p1 = p 4
1 4 1 q
T 41
Q 41 1
RS T RS
V 2 V 1 V 4 V s
s1 = s2 s4 = s3
2 3 2 3
P lin sk a tu rb in a P lin sk a tu rb in a
Q dov
K o m p re so r P t
K o m p re so r P t
P k P k
Z ra k Q odv
P lin o v i izg a ra n ja
1 4
1 4
I zm je n jiv a to p lin e
105
Stirlingov proces
Proces kojeg je 1816. patentirao Robert Stirling teorijski se prikazuje kao kombinacija
dvije izentrope i dvije izohore. Izvedbe strojeva koji rade po Stirlingovom procesu imaju
dva cilindra, od kojih je ekspanzioni cilindar grijan, a kompresioni cilindar hlaen.
Razlikuje se od ostalih strojeva po tome to koristi uvijek istu koliinu plina (zraka),
nema usisa i ispuha (zagaenja okoline). Praktiki nedostaci su mu prvenstveno u
nemogunosti trenutnog starta i promjene broja okretaja, jer treba vremene da se ugrije
cilindar prije mogunosti dobijanja rada.
S T IR L IN G O V P R O C E S
p T
2
p 2 T O S
Q v 2 q 12 v3 = v 4
12
O S
2 3
Q 23 T2 = T 3
p 1 q 21
1
2 = 3
v1= v 2 W
3 q 34
W 1 4
T1 = T 4
1 = 4 Q q
34 34
p 4
Q 41
4
R S T RS
V
V1 = V 2 V3 = V 4 s1 s4 s3 s
p2 p4
Qdov Q12 Q23 mcv T2 T1 mRT2 ln Qodv Q34 Q41 mcv T4 T3 mRT1 ln
p3 p1
Q 34
P r o tu s m je r n i iz m je n jiv a z a T 4 T 3
r e g e n e r a tiv n u iz m je n u to p lin e T T
1 2
Q 12
106
regenerativnom Stirlingovom procesu je Q23 jedina stvarno dovedena toplina iz vanjskog
izvora, a Q41 jedina stvarno odvedena toplina od procesa. Dobiveni rad po cilkusu je:
p2 p
W Qdov Qodv Q23 Q41 mRT2 ln mRT1 ln 1
p3 p4 . (29)
p2
W mR T2 T1 ln
p3 . (30)
Termiki stupanj djelovanja teorijskog regenerativnog Stirlingovog procesa je:
W T T1 T
t ,S 2 1 1
Q23 T2 T2 . (31)
Stirlingov stroj radi s bilo kojim izvorom topline, npr. sunevom energijom ili otpadnom
toplinom industrijskih procesa koja se u velikom iznosu javlja u talionicama eljeza ili
stakla.
Ericssonov proces
Teorijski Ericssonov proces slian je Stirlingovom procesu, osim to su izohore
zamijenjene s izobarnim promjenama.
E R IC S S O N O V P R O C E S
p T
Q 12 r e g e n e r a tiv n a
to p lin a
1 2 T O S
p1 = p 2 O S O S
q 12 q 23
2 3
T2 = T 3
Q 23
2
W 2 = 3 1
4
W
3
1 = 4
1
T1= T 4
4
Q 41 4 3 q 34
p3 = p 4 q 41
R S Q 34 T R S
RS
V 1 V 4 V 3 V s1 s4 s3 s
p2 p4
Q12 mcp T2 T1 Q23 mRT2 ln Q34 mcp T4 T3 Q41 mRT1 ln
p3 p1
W
Qdov Q12 Q23 Qodv Q34 Q41 W Qdov Qodv , J/ciklus t ,E
Qdov
107
Ciklus je nazvan po vedskom inenjeru Johnu Ericssonu koji je najvie poznat kao
konstruktor ratnog broda Monitor iz doba amerikog graanskog rata. Strojevi sa
Stirlingovim i Ericssonovim ciklusom proizvode rad primjenom vanjskog grijanja i
hlaenja cilindara, te se zbog toga svrstavaju u strojeve na vrui zrak. Krajem 19-tog
stoljea, prije poetka dominacije strojeva na unutarnje izgaranje, proizvedeno na tisue
strojeva koji su radili po Ericssonovom procesu. Veinom su koriteni za pokretanje
vodenih pumpi i kao pogonski strojevi u industriji. Dananja potreba za smanjenjem
potronje goriva, a time i emisije tetnih plinova, vraa interes prema takvim strojevima
na vrui zrak.
Otto proces
Teorijski ciklus, koji se sastoji od dvije izentrope i dvije izohore, prvi je opisao Francuz
Aphonse Beau de Rochas 1862. Neovisno o tome, Nikolaus August Otto konstruirao je
1861. prvi 2-taktni stroj na unutarnje izgaranje benzina, inspiriran radom Jeana Lenoira
koji je 1858. izumio dvoradni stroj na unutarnje izgaranje, koristei rasvjetni plin kao
gorivo. Kasnije, 1876., izradio je Otto prvi 4-taktni benzinski motor koji je bio prva
praktika alternativa parnim strojevima. Gottlieb Daimler konstruirao je 1885. lagani
motor s rasplinjaem i montirao ga na bicikl, a Wilhelm Maybach je 1890. napravio prvi
etrverocilndrian motor. Karl Benz je ugradio Ottov motor na automobil s 3 kotaa, a
kasnije s s Daimlerom osnovao tvornicu koja danas proizvodi poznata Mercedes-Benz
vozila.
108
O TTO P R O C ES
p 3 T 3 p 3
p T 3
3 q 23
3
Q r e a ln i p r o ce s
23
v2 = v3
izg a ra n je m
g o riv a 2 p 4
p 2 2 W 4
2 Q 34 = 0 T 2
v 1= v 4
W
Q 12 = 0 4 4
isp u h p lin o v a T 1 q 41
i z g a r a n ja
Q 41 1
p 1
u sis 1 1
g o r i v e s m je s e
V
V2 = V 3 V1 = V 4 s1 = s2 s3 = s4 s
K o m p r e s io n i o m je r : = V 1/V 2
1 cp
W Qdov Qodv Q23 Q41 t ,O 1 1
cv
Diesel proces
109
samozapaljenja goriva, pa se mogu postii dvostruko vei kompresioni omjeri ( = V1/V2)
od onih u Otto motorima. Pored toga, gorivo je jeftinije i sadri vie energije po
volumenu. Diesel je na Svjetskoj izlobi u Parizu (1900.) demonstrirao motor, koristei
ulje kikirikija kao gorivo.
D IE S E L P R O C E S
2 Q 2 3 izg a ra n je m q 23 v3
g o riv a
p 2 3 T 3
p2 = p3 T3
p2= p3
3
T 2
2
r e a ln i p r o c e s
v 2 p
W 4
Q 34 = 0 T 4
4
W
v 1= v 4
Q 12 = 0
4 4 1
p 4 isp u h p lin o v a T 1 q 41
i z g a r a n ja p 1
p 1 Q
u sis zra k a 1 1 41
V
V 2 V 3 V1 = V 4 s1 = s2 s3 = s4 s
K o m p r e s io n i o m je r : = V 1/V 2
Qdov Q23 mcp T3 T2 Qodv Q41 mcv T1 T4 W Qdov Qodv Q23 Q41
W 1
t ,D 1 1 c , g d je s u c = V 3/V 2 i = c p /c v
c 1
.
Q23
110
8.NERAVNOTENI I NEPOVRATNI PROCESI
Pri svakoj realnoj izmjeni topline unutar svih materija, pa tako i plinovitog
radnog medija, uspostavlja se temperaturno polje, tj. materijalne estice nemaju istu
temperaturu i ne nalaze se u istom stanju. Stoga jednadba stanja za cijelu materiju
nema smisla, ve bi morali napisati jednadbu stanja za svaku esticu posebno. Samim
tim, ni promjena stanja materije takoer nema smisla. Moemo promatrati samo procese
svake materijalne estice posebno. Naravno, estica mora biti dovoljno malena da bi
vrijedila tvrdnja da su svi njeni dijelovi na istoj temperaturi, odnosno njeno stanje
jedinstveno (ravnoteno).
Ovim razmiljanjem doli smo na kraju do mikro modela ravnotenog stanja kakvog
klasina termodinamika koristi kao svoj teorijski model. to vie, ustanovili smo da takav
teorijski model moemo identificirati u svakom realnom fizikalnom modelu. Stvar je
raspoloive raunske tehnike s kojom e se obraivati ogroman broj istovremenih
procesa brojnih estica (mikro modela), ali emo pri tome smjeti koristiti jednadbe
klasine termodinamike.
U nastavku emo pokazati kako se tipini neravnoteni model moe rijeiti pomou
teorije ravnotene termodinamike.
...............................................................................................................................................
.........
Priguivanje
Priguivenjem nazivamo pojavu pada tlaka fluida (plina ili kapljevine) zbog promjene
presjeka strujanja u otvorenim sustavima. U praksi se priguivanje javlja kod svih
ureaja za regulaciju protoka (ventili, zasuni i sl.), ali i kod svake promjene presjeka
strujanja u cijevima i kanalima. Karakteristike priguivanja razmotrit emo na primjeru
strujanja u cijevi u kojoj se nalazi blenda za mjerenje protoka.
111
P = 0
12
H 1 U 1 p1V1 H 2 U 2 p2V2
dm
dm
12 = 0
Ne ulazei u detalje opisa mjerenja protoka pomou blende razmotrit emo samo efekt
smanjenja presjeka strujanja kroz otvor blende (prigunice). Protona masa m (kg/s) je
konstanta, ali zbog razliitih brzina na razliitim pozicijama u istom presjeku estice
posjeduju razliitu kinetiku i potencijalnu energiju. Prolaskom kroz sueni presjek
prigunice brzina se poveava i kinetika energija raste na raun entalpije. Iza
prigunice brzina opada, pa se na raun smanjenja kinetike energije poveava
entalpija. Dio mehanike energije troi se na savladavanje trenja pri vrtloenju, a zatim
se transformira u jednaku toplinu trenja, pa se taj efekt u energijskom smislu ponitava
(adijabatski sluaj bez vanjske izmjene topline).
Zbog razliitih putanja i promjena stanja morali bi praviti bilancu energije svake estice,
to bi znatno otealo rjeavanje problema. Sa stanovita fluida u cjelini to je tipian
primjer realnog neravnotenog procesa.
Problem se moe rijeiti vrlo brzo ako bilancu energije napravimo u odnosu na stanja
fluida koja su dovoljno daleko od zamrenih efekata priguivanja. Sukladno tome, uvest
emo pretpostavku o jedinstvenom stanju po presjeku dovoljno daleko ispred (1) i iza (2)
blende, jer zbog intenzivnog vrtloenja u njenoj blizini ta pretpostavka ne vrijedi.
Iskljuit emo svaki energijski utjecaj iz okolia tako to emo promotriti sluaj
adijabatskog strujanja, 12 = 0, bez mehanike interakcije s okoliem, P12 = 0, kroz
horizontalnu cijev krunog presjeka, Ep,12 = 0, a zanemarit emo i razlike brzina na
ulaznom (1) i izlaznom (2) presjeku zbog ega nema promjene kinetike energije, Ek,12 =
0.
112
Ovaj zakon priguivanja vrijedi za sve fluide, realne i idealne. Posebno, za idealne
plinove je entalpija ovisna samo o temperaturi, pa s obzirom na jednadbu (2) moemo
pisati:
H 12 H 2 H 1 m h2 h1 m c p T2 T1 0
, (4)
i zakljuujemo da e pri priguivanju temperatura idealnih plinova ostati
nepromijenjena:
T1 T2 konst . , (za idealne plinove). (5)
p
2
T
N /m K
1
p 1
p v2 p
1 2
h
1 2
=
T 1= T
ko
2
ns
t.
v 1
2
p 2
2 = 1
v1 v v , m 3/k g s1 s2 s , J /(k g K )
2
w 12 = 0 q 12 = 0
Kod realnih fluida (plinova i kapljevina) entalpija ovisi i o temperaturi i o tlaku: h(T, p),
a kod priguivanja je h = konst., odnosno dh = 0. Kako je entalpija veliina stanja
(totalni diferencijal) to moemo pisati:
h h
dh dT dp 0
T p p T , (priguivanje: h = konst., dh = 0). (6)
Dalje slijedi:
h T h
0
T p p h p T . (7)
113
h
T p T
p h h
T p , (promjena temperature s tlakom kod priguivanja).
(8)
Budui da je
h
cp
T p , (9)
h v
v T
p T T p , (bez dokaza), (10)
uvrtavanjem jednadbi (9) i (10) u jednadbu (8) dobiva se:
T 1 v
T v
p h c p T p . (11)
Lijeva strana jednadbe definira diferencijalni Jouleov - Thomsonov koeficijent h :
T
h . (12)
p h
v v
, (idealni plinovi: h = konst. i T = konst.).
T p T
(13)
114
Kod realnih fluida postoje podruja tlakova i temperatura u kojima je h 0 , kao i
podruja gdje je h 0 . Granina linija se naziva krivulja inverzije na kojoj je h 0 .
Priguivanje se koristi u procesu ukapljivanja plinova, kako bi se temperatura snizila na
temperaturu kondenzacije (ukapljivanja).
Na kraju spomenimo da i trenje pri strujanju kroz cijevi ili kanale uzrokuje pad tlaka, pa
se i ono moemo smatrati priguivanjem.
Mijeanje plinova
115
utroak energije. Na osnovi iskustva moemo zakljuiti da je mijeanje razliitih plinova
jednosmjeran, nepovratan (ireverzibilan) proces, koji je praen porastom entropije
sustava.
s u s ta v = p lin 1 + p lin 2
V = k o n s t.
z a s u s ta v : Q = 0 , W = 0 U = 0
116
se takav sluaj naziva adijabatskim mijeanjem pri konstantnom volumenu. Zbog V =
konst. sustav nema mehanike interakcije s okoliem, W = 0.
m1 cv1 T1 m2 cv 2 T2
T , (temperatura mjeavine adijabatski sluaj).
m1 cv1 m2 cv 2
(25)
117
Tlak mjeavine, p, slijedi iz jednadbe stanja:
NT
p , N/m2 , (tlak mjeavine). (28)
V
118
T p
S 2 m2 s2 s2 m2 c p 2 ln R2 ln 2 , (openito: za plin 2). (33)
T2 p2
Budui da su uvijek (1/r1) > 1 i (1/r2) > 1, to su i promjene entropija sudionika S1 > 0 i
S2 > 0, pa je i promjena entropije sustava:
S s S1 S 2 0 , J/K, (promjena entropije sustava), (36)
Neadijabatsko mijeanje (Q 0)
Q m1 cv1 T1 m2 cv 2 T2
T , (temperatura mjeavine za Q 0). (39)
m1 cv1 m 2 cv 2
Jednadbe koje smo izveli primijenjene su na sluaj mijeanja dva plina, a njihova imena
i zamijenili smo brojanim indeksima, tj. i = 1, 2. Sve prethodne jednadbe, u kojima se
poziva na sudionike, proiruju se na bilo koji broj sudionika dodavanjem (zbrajanjem)
efekata tih sudionika. Na primjer, jednadbu (39) moemo oblikovati za sluaj mijeanja
n sudionika na ovaj nain:
n
Q mi c v ,i Ti
T n
i 1
, (i = 1, 2, ..., n plinova). (40)
m c
i 1
i v ,i
119
Pomou jednadbe (39) moemo izraunati i temperaturu TQ 0 mjeavine u adijabatskom
sluaju, tj. za Q = 0. Izmjenjena toplina tijekom neadijabatskog mijeanja, Q 0, dobiva
se iz jednadbe:
...............................................................................................................................................
.......
120
T1 , p1
H 1 U 1 p1V1 1
m 1 , N 1 ,V1
H H 1 H 2 T, p H H 1 H 2
M
S S1 S 2 S S1 S 2
T2 , p2 m m 1 m 2
H 2 U 2 p2V2 2 N N 1 N 2
m 2 , N 2 ,V2 V V1 V2
Taj otvoreni sustav ima onoliko ulaza koliko ima plinskih struja, a samo jedan izlaz za
mjeavinu. Radi jednostavnosti, razmotrit emo otvoreni sustav ( = dvije plinske struje i
mjeavina), opisan na slici 8.5. Bilanca energije po I. Zakonu za otvoreni sustav ima
oblik:
H , J/s. (45)
121
Pomou jednadbe (49) moemo izraunati i temperaturu T 0 mjeavine u adijabatskom
sluaju, tj. za = 0.
gdje je m c p m 1c p ,1 m 2 c p ,2 m i c p ,i .
i
S TS , W/K, (promjena entropije toplinskog spremnika). (51)
TTS
Kada plinovi imaju razliite temperature T1 T2, tada postoji i unutarnji toplinski tok
izmeu tih struja.
Promjena entropije plinskih struja rauna s jednadbama (32) i (33), koje vrijede u
opem sluaju:
T p
S 1 m 1 s1 s1 m 1 c p1 ln R1 ln 1 , (openito: za plin 1), (52)
T1 p1
T p
S 2 m 2 s2 s2 m 2 c p 2 ln R2 ln 2 , (openito: za plin 2). (53)
T2 p2
Jednadbe (52) i (53) obuhvaaju sve efekte kojima su izloeni plinovi 1 i 2: meusobno
mijeanje, izmjena topline (zbog T1 T2) i priguivanje (zbog p1 p2), jer smo promjenu
entropije svake struje izrazili sa svojstvima krajnjih stanja, ulaznog i onog u mjeavini. Iz
tih jednadbi dobivaju se i rjeenja za posebne sluajeve.
...............................................................................................................................................
.......
122
U specijalnom sluaju adijabatskog mijeanja ( = 0), kada su T1 = T2 i p1 = p2 = p,
tada nema efekta ni vanjske, ni unutarnje izmjene topline, niti priguivanja, pa iz
jednadbi (52) i (53) dobivamo:
p 1
S1 m1 s1 s1 m1 R1 ln 1 m1 R1 ln , (za plin 1), (55)
p r1
p 1
S 2 m2 s 2 s 2 m2 R2 ln 2 m2 R2 ln , (za plin 2). (56)
p r2
Teorijski gubitak snage uslijed nepovratnih procesa uvijek se rauna prema prirodnom
toplinskom spremniku temperature T0 pomou relacije:
P T0 S s , W,
(teorijski gubitak snage). (58)
9.IZMJENJIVAI TOPLINE
Izmjenjivai topline su toplinski aparati, graeni sa svrhom izmjene topline izmeu dvije
struje tekuina (fluida). Postoje dvije osnovne grupe izmjenjivaa:
Rekuperatori: izmjena topline izmeu dva fluida vri se kroz stijenku koja ih
razdvaja.
Ponekad se izmjena topline vri i neposrednim mijeanjem fluida, ali se takvi sluajevi
rjeavaju na sasvim drugaijoj osnovi od prethodnih. U nastavku e se razmatrati samo
123
princip prorauna rekuperatora.
REKUPERATORI
s la b ija s tr u ja
C 1
u la z 1 1 iz la z
1 Q p o v r in a
s tije n k a (s) iz m je n jiv a a (A o )
2
iz la z 2 2 u la z
C 2
ja a s tr u ja
Ulazne temperature, 1' i 2', kao i izlazne temperature, 1'' i 2'' , zamiljene su kao
prosjene temperature u presjeku strujanja. U istom smislu, koeficijenti prijelaza topline,
1 i 2 , uzimaju se kao prosjene vrijednosti du povrine izmjenjivaa, a ne kao lokalne
vrijednosti - kako bi to, strogo uzevi, trebalo.
124
toplinskog kapaciteta, cp, odnosno : C 1 m 1c p1 i C 2 m 1c p 2 , s dimenzijom W/K.
Openito je C C .
1 2
Toplinski tok
Izmjenjeni toplinski tok, Q (W), moe se izraziti s tri relacije. Dvije se temelje na
promjeni temperatura struje 1, odnosno struje 2, od ulaza do izlaza iz izmjenjivaa:
za struju 1: Q 1 m 1c p1 1 1 C 1 1 , (1)
za struju 2: Q 2 m 2 c p 2 2 2 C 2 2 . (2)
Q 1 Q 2 . (3)
C 1 1 C 2 2 . (4)
125
izmjenjivaa je vea od apsolutne promjene temperature, | 2 |, jae struje C 2 .
Prethodne jednadbe (1) i (2) izraavaju toplinski tok pomou temperaturne razlike
jedne, odnosno druge, struje od ulaza do izlaza iz izmjenjivaa. Taj isti toplinski tok
izmjenjuje se izmeu tih struja (zanemarujui gubitke). Njega, meutim, ne moemo
izraunati iz jednadbe:
jer rezlika temperatura (1 2) tih struja nije konstantna du povrine izmjenjivaa, Ao!
Ipak, takvim oblikom jednadbe moemo izraziti lokalni toplinski tok kroz proizvoljno
malu povrinu izmjenjivaa, dA, uslijed razlike lokalnih temperatura 1 i 2 dviju struja.
126
Diferencijalni toplinski tok, dQ , praen je diferencijalnim promjenama temperatura obih
struja, d1, odnosno d2, du povrine dA.
1
1 A
C 1
d1 1
dQ
max 1 dA
min
s
2
d 2 2
C 2 2 A
2
A
A0 A A0
dQ 1 m 1c p1 d1 C 1 d1 , (7)
dQ 2 m 2 c p 2 d 2 C 2 d 2 . (8)
Jednadbe (7) i (8), kao i pripadne integralne forme (1) i (2), nastaju iz opeg oblika
jednadbe odranja energije (I. zakon termodinamike) za otvorene sustave:
dQ dP dH + dE k dE p + dE i . (9)
i
127
U toplinskom proraunu izmjenjivaa ne uzima se u obzir promjena tlaka fluida od ulaza
do izlaza, koja nastupa zbog trenja. Za struje fluida vrijedi: p1 = konst. i p2 = konst., pa
je entalpija funkcija samo temperature: H = H() = mcp( o) + Ho . Obino se uzima
da je za o = 0 oC, Ho = 0, J/K. Stoga za sustav s protokom mase moemo pisati:
H m c p , odnosno, dH m c p d .
Nadalje, u bilancnom prostoru nema posebnog tehnikog ureaja koji bi unosio ili crpio
energiju od fluida, pa je tzv. tehniki rad (snaga) jednaka nuli, pa je i dP = 0. Takoer,
razlike brzina i geodetskih visina od ulaza do izlaza iz izmjenjivaa (ako postoje) nisu
znaajne u energijskom smislu, tako da se uzima da je dE k 0 i dE p 0 . Druge
energijske efekte (npr. kemijske reakcije) ne emo uzimati u obzir, pa je dEi 0 .
i
Bilanca energije za promatranu struju fluida svodi se na jednostavni oblik koji povezuje
toplinski tok s promjenom entalpije fluida,
dQ dH m c p d C d , (10)
a u integralnom obliku,
Q H m c p C . (11)
Kod kapljevitih fluida, zbog pretpostavke o nestlaivosti, javlja samo jedan pojam
specifinog toplinskog kapaciteta, pa umjesto cp treba staviti c, J/(kg K).
128
Proraun izmjenjivaa topline sa svrhom odrepivanja potrebne povrine izmjenjivaa, Ao,
vri se djelomice raunski, a djelomice pomou dijagrama, koji predstavljaju grafiko
rjeenje prethodno opisanog sustava diferencijalnih jednadbi za odgovarajui tip
izvedbe izmjenjivaa. Ovdje emo se ograniiti samo na izvedbe izmjenjivaa u obliku
snopa cijevi u platu (tzv. shell&tube), u kojem jedna struja fluida protjee kroz cijevi, a
druga u prostoru izmeu cijevi i cilindrinog plata oko njih.
na radiusu r1:
1
kr 1 = c r2
1 r
+ 1 ln r 2 + r1
1 c r1 r 2 2 , W/(m2 K),
r1
(12a)
1
na radiusu r2: 2
1
kr 2 =
r 2 + r 2 ln r 2 + 1 Slika 3. Uz definiciju koeficijenta
r1 1 c r1 2 , W/(m2 K), prolaza topline cijevne stijenke
(12b)
129
1 1 kA0 C 1
p1 = , p2 = , p3 = . (13)
2 2 C 1 C 2
0 p1 1 , 0 p2 , 0 p3 1 (14)
Odnosi izmeu ovih znaajki ovise o vrsti izmjenjivaa topline i prikazuju se grafiki, tj.
u obliku dijagrama.
Krivulja p3 = 0 nalazi se na istom mjestu u odnosu na osi p1 i p2, bez obzira na tip
izmjenjivaa topline. Za druge vrijednosti je poloaj krivulja p3 = konst. ovisan o tipu
izmjenjivaa.
Najvie lee krivulje p3 kod protusmjernog, a blisko ispod njih krinog izmjenjivaa.
Najnie lee krivulje p3 kod istosmjernog izmjenjivaa topline. Na slici 4. naznaen je
primjer samo za krivulju p3 = 1.
1 ,0
C 1
p3 0 C 1
1 C 2 p3 0,5
p1 1 C 2
1 2
(p1 0,6) (p3 0,4) p r o t u s m je r n i
P S k rin i
0 ,5
i s t o s m je r n i
C 1
p3 1
C
2
0 kA0
p2
0 0 ,5 1 ,0 2 ,0 3 ,0 C 1
(p2 1,73)
130
Slika 4. Karakteristini dijagram izmenjivaa topline
dQ = C 1 d 1 k (1 2 ) . (15)
dQ = C 2 d 2 = k (1 2) . (16)
d 1 k
(1 2 ) , (17)
dA C 1
d 2 k
(1 2 ) . (18)
dA C 2
131
za A = 0: 1 1 , 2 2 , (ulaz u izmjenjiva), (19a)
1 S l a b i j a s t r u j a C 1
1 1 1
1
dA v 1
1 2 R a z d je ln a s tije n k a 1 2
2
c dA u
2
2 2 2
2
J a a s t r u j a C 2
A
A = 0 A= A 0
1 1
1 e (1 p3 ) p 2
p1 f ( p 2 ,p 3 )
1 p3 , (istosmjerni izmjenjiva topline). (20)
132
Grafikom interpretacijom ovog rjeenja dobiva se dijagram istosmjernog izmjenjivaa
topline, slian onom kakav je prikazan na slici 4. Bezdimenzijske znaajke: p1, p2 i p3
definirane su relacijama (13). Za svaki konkretan sluaj postoji samo jedno rjeenje,
kojem u dijagramu izmjenjivaa odgovara toka pod imenom pogonsko stanje (PS).
Potrebno je zapaziti da se to stanje nalazi uvijek u podruju 0 p3 1, tj. u podruju
koje je u dijagramu izmjenjivaa omeeno s krivuljama p3 = 0 i p3 = 1.
U sluajevima kada se ne moe unaprijed znati koja je struja fluida slabija, a koja jaa,
tada se to mora pretpostaviti. Ako proraun rezultira s pogonskim stanjem izvan
podruja 0 p3 1, to je znak pogrene pretpostavke. Raun treba ponoviti s ispravnom
pretpostavkom.
133
1
S la b ija s tr u ja
C 1
1 1 1
1
dA v 1
R a z d je ln a s tije n k a
dA 2
1 2 s u
1 2 2
2 2 2 2
J a a s t r u j a C 2
A
A = 0 A = A o
A v
1 A u 1
d 1 k
(1 2 ) , (21)
dA C 1
d 2 k
(1 2 ) . (22)
dA C 2
i rubni uvjeti:
134
Rjeenje je
1 e (1- p3 ) p2
p1 f (p 2 ,p3 )
1 p3e (1- p3 ) p 2 , (protusmjerni izmjenjiva topline). (24)
1
p1
1
1
p2 , (za 3 = 1) (25)
Kod ovog tipa izmjenjivaa je smjer slabije i jae struje meusobno okomit. Praktian
primjer je strujanje plinova popreko na snop cijevi kroz koje struji voda. U tom sluaju
postoje dva smjera promjene temperatura struja, kako je to prikazano na slici 7.
s l a b i j a s t r u j a C 1 1 2 p r o s j e n a
1
1 p r o s j e n a
ra zd je ln a p lo h a
y
y = Y
y = 0 x
2 2
x = 0 j a a s t r u j a C 2 x = X
135
Zbog toga se matematiki model krinog izmjenjivaa sastoji od parcijalnih
diferencijalnih jednadbi za svaku struju. Toplinska bilanca na malom elementu
izmjenjivake povrine dA dxdy dovodi do jednadbi:
C
dQ 1 1 dxdy k (1 2 ) , (za struju 1), (26)
B x
C 2
dQ 2 dxdy k (1 2 ) , (za struju 2), (27)
L y
uz rubne uvjete:
2 p r o s j e n a
y
C 2 ra zd je ln a p lo h a
y = B
1
C 1 dA
y + dy
y C 1
x
1 p r o s j e n a
y = 0
x = 0 2
x x + dx x = L
C 2
136
POSEBNI SLUAJEVI
1. Struje jednakih toplinskih kapaciteta: C1 / C 2 1 .
Promjene tamperatura struja bit e meusobno jednake zbog jednakih toplinskih
kapaciteta.
1 C 1 C 1 1
1 1
1 2 konst.
2 2
2 C 2 C 2
2
A A
A = 0 A = A o A = 0 A = A o
Is to s m je r n i iz m je n jiv a P r o tu s m je r n i iz m je n jiv a
2. Isparivanje ili kondenzacija: C1 / C 2 0
Pri promjeni agregatnog stanja, tj. isparivanju ili kondenzaciji jednog fluida, ne mijenja
se temperatura, d 0 , iako se fluidu dovodi ili odvodi toplina.
dQ m c p d C d
Na temelju diferencijalne jednadbe slijedi da zbog d 0 mora
C m c p
biti da bi izmjenjena toplina imala konaan, diferencijalno mali iznos.
Kako protona masa ne moe biti beskonano velika, to znai da je pri promjeni
agregatnog stanja specifini toplinski kapacitet cp = .
137
2 2
1 C 1 2 2
C 2
1
1
2 2
2 2 1 C 1
C 2
A A
A = 0 A = A o
A = 0 A = A o
I s p a r iv a n j e s tr u j e 2 K o n d e n z a c ij a s tr u j e 2
Slika 10. Promjene temperatura struja kada je C 2
ISKORISTIVOST TOPLINE
Q
Maksimalna toplina, max , koju mogu izmijeniti dvije struje s toplinskim kapacitetima C1
i C 2 ovisi, osim o koeficijentu prolaza topline, k, i povrini izmjenjivaa, Ao, jo samo o
njihovim ulaznim temperaturama: 1 i 2. Ona se definira kao toplina koja je potrebna
da se slabija struja dovede na ulaznu temperaturu jae struje:
Q max C 1 (1 2 )
, (maksimalna toplina). (29)
Realno izmjenjena toplina koju slabija struja izmjenjuje u nekom izmjenjivau je:
Q 1 1
1 p1
Q max 1 2 (31)
138
iz ega slijedi da je iskoristivost topline jednaka bezdimenzijskoj temperaturnoj znaajki,
= p1. Naglasimo jo jednom da ne ovisi o tipu izmjenjivaa topline!
Q 1
Q , (stupanj djelovanja izmjenjivaa). (32)
Q Q max
Za te tipove izmjenjivaa je , pa vrijedi:
1 1
p1
1 2 , (za protusmjerne i krine izmjenjivae). (34)
139
Istosmjerni izmjenjiva topline
1
C 1
1
max 1
2
2 C 2
A
A = 0 A = A o A
C 1 1 C 2 2 , (35)
C 11 C 2 2
C 1 C 2 . (36)
Uvaavanjem definicije stupnja djelovanja (32) i jednadbe (35) i (36) dobiva se:
Q 1 1 1
i 1 p 3 p1
Q 1 , (za istosmjerni izmjenjiva). (37)
140
Kod ovog tipa izmjenjivaa svaka krivulja p3 = konst. ima svoju asimptotu, ija je
vrijednost
1
p1 f ( p 2 , p 3 )
1 p3 , (istosmjerni, za A ). (38)
Najmanja razlika temperature, min, izmeu dviju struja javlja se uvijek na izlazu slabije
struje!
pa vrijedi relacija:
min
1
1 2
p1
1 p3 , (istosmjerni izmjenjiva). (40)
pa vrijedi relacija:
min
p1 1
1 2
(protusmjerni izmjenjiva). (42)
141
Budui da razlike temperatura mogu biti ili pozitivne ili negativne, nuno je uzeti
apsolutne vrijednosti kako bi znaajka 1 bila pozitivna!
- za toplinski tok
Q C 1 (1 1) C
( ) ,
2 2 2 (43)
p1 p
Q C 1 p1 (1 2 ) C 1 (1 2 ) C 1 (1 2 ) 1 . (44)
1 (1 p 3 ) 1 p1
1 1
p1 , (45)
1 2
2 2
p1 p 3 , (46)
1 2
1 2
1 (1 p 3 )p1 , (47)
1 2
142
1 2
1 p1 , (48)
1 2
1 2
1 p1 p 3 . (49)
1 2
1 ,0
C
1 p3 1 konst. 0
C2
p1 1 1
1 2 p r o tu s m je rn i
p1= k o n s t .
k r i n i is to s m je r n i
0 ,5
0 k Ao
0 ,5 3 ,0 p2
0 1 ,0
( p2 ) p (p2)i 2 ,0 C1
( p2 ) k
Slika 12. Vrijednosti znaajke p2 razliitih tipova izmjenjivaa za p1= konst. i 1 >
p3= konst.> 0
U praksi se esto susreu izvedbe izmjenjivaa topline koje se ne mogu razvrstati u jedan
od elementarnih tipova, opisanih u prethodnim razmatranjima. Sustav diferencijalnih
jednadbi i rubni uvjeti takvih izmjenjivaa zahtijevaju mnogo kompleksniju proceduru
rjeavanja, ali se i njihovo rjeenje moe naelno prikazati u obliku funkcije p1 = f(p2,
p3), koja se takoer moe prikazati u formi dijagrama, kakav je onaj za tri osnovna tipa
izmjenjivaa.
143
10.DIJAGRAMI za H2O
K a r a k te r is tin a s ta n ja H 2 O u p -v d ija g r a m u
(K v a lita tiv n i p r ik a z b e z m je r ila )
' oC
p K
bar g
g
P o th la e n a
k a p lje v in a
S u h o z a s ie n a p a r a
p , '
p
P r e g r ija n a p a r a
V r e la M o k r a (z a s ie n a ) o
' C
k a p lje v in a pa ra
v v v , m 3/k g
144
K a r a k te r is ti n a s ta n ja H 2 O u T -s d ija g r a m u
K
T
K
g g
V r e la p
k a p lje v in a
P r e g r ija n a p a r a
p,T '
T '
P o th la e n a M o k r a (z a s ie n a ) S u h o z a s ie n a p a r a
k a p lje v in a p
pa ra
s s s , J /(k g K )
G r a n i n e k r iv u lje - lin ije n a p e to s ti:
g - s t a n j a v r e l e k a p l j e v i n e : v , h , s ..... u T o p l i n s k i m t a b l i c a m a
g - s t a n j a s u h o z a s i e n e p a r e : v , h , s ..... u T o p l i n s k i m t a b l i c a m a
145
K a r a k te r is ti n a s ta n ja v o d e - v o d e n e p a r e u h -s d ija g r a m u
h p
P r e g r ija n a p a r a
k J /k g g
K '
h S u h o z a s ie n a p a r a
g
'
V r e la k a p . p ,
'
pk
M o k r a (z a s ie n a )
h para
PK
p PK
s s s , J /(k g K )
P o th la e n a
k a p lje v in a P K R a u n s k o s t a n j e p o t h l a e n e k a p l j e v i n e P K ,
s ta n ja : p , p k s v o j s t v a : v , h i s z a t e m p e r a t u r u k a p l j e v i n e , p k
11.IDEALNI PLINOVI
Idealni plin je hipotetiki plin ije je ponaanje egzaktno odreeno zakonima plina.
Molekule plina imaju masu, zauzimaju zanemarivo malen prostor, a osim sudara sve
druge sile izmeu molekula su zanemarive. Svi sudari, ukljuujui i one na graninoj
plohi s drugim tijelima, su idealno elastini, tako da molekule mogu posjedovati samo
kinetiku energiju translacije. Priblino teorijskom modelu idealnog plina ponaaju se
razrijeeni realni plinovi.
146
pV konst . , (pri T = konst. i n = konst.) (1)
Neovisno o Boyleu, rezultate u istom obliku objavio je francuski fiziar Edme Mariotte
(1676.) stoga se taj zakon plina esto naziva Boyleov i Mariotteov zakon.
Slino prethodnom i ovdje se moe eliminirati utjecaj broja molekula, tako da isti
zakljuak vrijedi i u obliku:
V
konst . C p p
NT , (pri p = konst. i N = konst.) (4)
Avagadrov zakon
Talijanski fiziar i matematiar Amedeo Avogadro oblikovao je (1811.) svoja zapaanja o
odnosu volumena i broja molekula u zakljuak: jednaki volumeni plinova, pri istom tlaku
i temperaturi, sadre isti broj molekula.
V Cn n
, (pri p = konst., T = konst.). (5)
Za odnos volumena prema broju molekula u koliini jednog kilomola vrijedi oblik:
V
C N N konst .
N , (pri p = konst., T = konst.). (6)
147
Jednadba stanja idealnih plinova - univerzalni zakon plina
Uzimajui u obzir jednadbe (2), (4) i (6), slijedi da je:
pV CT T p
p C p p CN N
NT T T . (7)
Jednakost:
CT T p
p C p p CN N
T T . (8)
moe biti istinita samo ako su svi lanovi neka ista konstanta. Ta konstanta vrijedi za sve
plinove koji potuju navedene zakone plina, a naziva se opa plinska konstanta . U SI
sustavu ona ima slijedeu numeriku vrijednost i dimenziju: = 8314 J/(kg K).
S obzirom na to jednadbu (7) moemo pisati u obliku:
pV
NT , (9)
odnosno,
pV N T , (jednadba stanja idealnog plina) (10)
Budui da se pri izvodu jednadbe (10) uzeo u obzir samo broj molekula, a ne i
molekularne karakteristike plina, to jednadba vrijedi samo priblino i za realne plinove.
Za svaki realni plin moe se mjerenjem ustanoviti podruje tlakova i temperatura u kojem
se on vlada kao idealni plin.
U jednadbu stanja idealnog plina (10) moe se uvesti masa m umjesto koliine N, koje
su meusobno povezane preko pojma molne mase (mase jednog kilomola) M:
m MN . (11)
Kako je ve reeno, molna masa ima istu numeriku vrijednost kao i molekularna masa
promatranog plina (podatak se uzima iz odgovarajuih tablica).
Jednadba stanja poprima oblik:
pV m RT , (jednadba stanja idealnog plina), (12)
gdje je R = /M , J/(kg K), individualna plinska konstanta, tj. plinska konstanta koja je
karakteristina za dotini plin.
S obzirom da su:
- specifini volumen, v= V/m, m3/kg,
148
- gustoa, =m/V , kg/m3,
- molni volumen, vN = V/N, m3/kmol,
mogu se dobiti drugi oblici jednadbe stanja:
pv RT , (13)
p
RT
(14)
pv N T
, (15)
Prema zakonu Boylea i Mariottea, (1), mogu se stanja plina prikazati u ravnini p-V, ili p-
v, s razlikom mjerila na apscisi sukladno odnosu: v = V/m. Prikaz vrijedi za N = konst.,
odnosno m = konst.
p
m = k o n s t.
A N = k o n s t.
p A
T 1 T2 > T 1
B
p B
VA VB V
(v A ) (vB) (v )
Za dva stanja (A) i (B) koja imaju istu temperaturu T1 vrijede odnosi:
p AV A p BVB , (16a)
p Av A pB vB . (16b)
U ravnini p-V, odnosno p-v, izoterme su istostrane hiperbole. Grafiki prikaz dviju
izotermi, T1 i T2, dan je na slici 1.
Charlesov i Gay-Lussacov zakon, prema jednadbi (3), mogu posluiti za grafiki prikaz
u ravnini V-T, odnosno v-T, ili alternativno, u ravnini v-, slika 2.
149
v v p1 < p
B
p
v o(p 1)
A
p2 > p
vo(p )
m = 1 kg
v o(p 2)
T K
0 K 2 7 3 ,1 5 K
oC
- 2 7 3 ,1 5 o C 0 oC
Prema tom zakonu za stanja A i B, koja imaju isti tlak p, vrijedi odnos:
v A vB
konst .
TA TB (pri p = konst.). (17)
Liniju istog tlaka nazivamo izobarom, a prema jednadbi (17) slijedi da ta linija u
ravnini v-T ima konstantan nagib. To znai da je u toj ravnini izobara pravac, to je
vidljivo iz slike 2.
150
Grafiki prikazi na slikama 1. i 2. mogu se objediniti u jedinstven prostorni prikaz u
odnosu
na koordinate p-v-T. Tada dobivamo plohu stanja idealnog plina kakva je prikazana na
slici 3.
p
1
T > T
T
p 1 T > T
T 2
pv C T konst.
p 2
v
C p konst.
T
v1 v2 v
m1 m2
1 g1 g 2
m m , (21)
gdje su g1 i g2 maseni udjeli sudionika mjeavine s dimenzijom kgi/kg.
151
pa dijeljenjem jednadbe s N dobivamo:
N N
1 1 2 r1 r2
N N , (23)
gdje su r1 i r2 molni udjeli sudionika mjeavine s dimenzijom kmoli/kmol.
r1 r2 r3 .... ri ri 1
i , (molni sastav). (25)
Svaki sudionik se ponaa kao idealni plin, tj. kao da drugih plinova nema! Svi plinovi
imaju istu temperaturu T i cjelokupni volumen V na raspolaganju. Meutim, tlak svakog
sudionika moe biti proporcionalan samo broju vlastitih molekula i njihovih sudara s
okolnim plohama, dok e tlak mjeavine biti zbroj svih pojedinanih (parcijalnih)
efekata.
Za svaki plin moemo napisati njegovu jednadbu stanja:
pV mRT N T . (30)
Kao prvo, usporeujui lan na lijevoj strani jednadbi slijedi da je tlak mjeevine p
jednak zbroju parcijalnih tlakova sudionika mjeavine pi:
p p1 p 2 ... pi pi
i , (Daltonov zakon idealni plinovi). (31)
152
Podijelimo li jednadbu stanja i-sudionika s jednadbom stanja mjeavine, tj. jednadbu
(28) s jednadbom (30), dobiva se:
p i mi Ri N i
ri
p mR N , (32)
Svaki sudionik idealne mjeavine protee se cijelim prostorom V, kao da drugih sudionika
nema, pa se na njih ni ne odnosi njegov parcijalni tlak. Taj tlak se reflektira samo na
dodirnoj plohi s kapljevitim ili krutim tijelom u okoliu plina! Stoga je ukupni tlak
mjeavine prema okoliu, npr. instrumentu za mjerenje tlaka, zbroj pojedinanih
(parcijalnih ili djelominih) tlakova sudionika mjeavine.
Kod realnih plinova Daltonov zakon vrijedi samo priblino, ovisno o tome koliko uvjeti
temperature i tlaka pod kojim se plin nalazi uzrokuju odstupanje od idealnog ponaanja.
Koliki bi volumen Vi zauzimao neki i-sudionik, koji je pisutan u koliini Ni, kada bi se
nalazio pod tlakom mjeavine p? Prema jednadbi stanja tog sudionika vrijedi:
pVi N i T
, (i-sudionik pod tlakom mjeavine). (33)
Vi N i Vi
ri ri
V N , (izbjegavati upotrebu V ), (34)
takoer jednak molnom udjelu tog i-sudionika. Otuda dolazi opis sastava mjeavine u
obliku volumnih udjela. Uporaba takvog opisa nije preporuljiva, jer se time uvodi
hipotetiki volumen Vi po principu logike kad bi ...., tad bi ......, pa bi uvoenje Vi u
proraun preko jednadbe (34) moglo dovesti do greaka. Najbolje je takvu formulaciju
odmah zamijeniti s opisom molni udjeli koja je nedvosmislena.
153
mR m1 R1 m2 R2 ... mi Ri mi Ri
i , (35)
m1 m m
R R1 2 R2 ... i Ri g i Ri
m m m i , J/(kg K), (36)
Kao tree, trei lanovi u jednadbama (29) i (30) potvruju iskustvo da je koliina
mjeavine jednaka zbroju koliina sudionika:
N N 1 N 2 ... N i N i
i . (37)
Znai, ako je poznat molni sastav mjeavine, ri, tada su iz tablica dostupni podaci molnih
masa sudionika, a molna masa mjeavine M moe se lako izraunati iz relacije:
M ri M i
i , kg/kmol, (prividna molna masa mjeavine). (39)
Na temelju jednadbi (36) i (39) moe se zakljuiti da e ona svojstva mjeavine koja su
svedena na masu ovisiti o masenom sastavu, dok e svojstva mjeavine koja su svedena
na koliinu ovisiti o istim svojstvima sudionika, srazmjerno njihovim molnim udjelima.
154
Izmeu masenog i molnog sastava mora postojati veza, jer ona postoji izmeu mase i
koliine u obliku: m = MN. Na primjer, zadani maseni sastav, gi = mi/m, moemo
preoblikovati ovako:
mi M i N i 1 Ni 1 rM rM
gi Mi ri M i i i i i
m MN M N M M ri M i i . (41a)
a) zadan je molni ri, a trai se maseni sastav gi. Tada se najprije mora izraunati
prividna molna masa mjeavine:
M ri M i
i , a zatim za svaki i-sudionik njegov maseni udio gi primjenom
relacije:
rM
gi i i
M , (za svaki i-sudionik). (41b)
b) zadan je maseni gi, a trai se molni sastav ri. Tada se najprije mora izraunati
prividna
R g i Ri
plinska konstanta mjeavine: i , a zatim se izrauna prividna molna
masa mjeavine:
M
R . Konano, za svaki i-sudionik moe se izraunati njegov molni udio:
M
ri gi
Mi , (za svaki i-sudionik). (42)
c g i ci
i , J/(kg K), (za mjeavinu). (43)
Molni toplinski kapacitet mjeavine, C, J/(kmol K), je svojstvo svedeno na jedan kilomol
mjeavine, pa stoga ovisi o molnim udjelima sudionika i njihovim molnim toplinskim
kapacitetima:
C ri C i
i , J/(kmol K), (za mjeavinu). (44)
155
Kod plinova, pa tako i kod njihovih mjeavina, postoji beskrajno mnogo specifinih i
molnih toplinskih kapaciteta koji ovise o procesu, tj. promjeni stanja plinova. O tome e
biti rijei u kasnijim razmatranjima.
12 TERMODINAMIKI MODEL
Radni medij (RM) konstantne mase ini zatvoreni sustav koji je u toplinskoj i mehanikoj
interakciji s okoliem. Toplinska interakcija odvija se pri konanim razlikama
temperatura radnog medija i toplinskog spremnika (TS), tj. pri vanjskoj toplinskoj
neravnotei (ireverzibilan proces). Suprotno tome, mehanika interakcija je reverzibilna,
jer tee u uvjetima vanjske mehanike ravnotee, tj. pri zanemarivo maloj rezultantnoj
sili i bez gubitaka zbog trenja.
Tijekom procesa sve estice radnog medija prelaze trenutno i istovremeno u isto novo
stanje, tako da u svakom trenutku vlada unutarnja toplinska i mehanika ravnotea
(jednaka temperatura T i tlak p), pa se takav proces naziva ravnoteni.
moe izraunati pomou svojstava radnog medija (p, V), ako nam je poznata
matematika formulacija procesa izmeu poetnog (1) i konanog stanja (2), tj. ako
znamo oblik funkcije p = p(V). Takvih funkcija (procesa) izmeu zadanih stanja 1 i 2 ima
beskrajno mnogo. Zbog toga se kae da je mehaniki rad funkcija procesa (funkcija
puta), odnosno naina kako se mijenja stanje radnog medija.
156
radnog medija ovdje nisu predmet interesa, pa se mehaniki efekti izmeu radnog medija
i okoline mogu openito oznaiti s W.
2 ,0 2 ,0
W0 p dV 0 0 p 0 dV0 p 0 V2 ,0 V1,0 , (mehaniki rad okolinjeg zraka). (3)
1,0 1,0
Premda je V2,0 V1,0 njihovu razliku ne moemo izraunati, jer je V2,0 = i V1,0 = . Ako
su radni medij i okolinji zrak jedini sudionici s volumenskim promjenama, tada mora
biti dV = dV0 , pa i za konane promjene volumena vrijedi:
V2 V1 V2 ,0 V1,0 . (4)
U pravilu ovi mahaniki efekti nisu jednaki: W12 W0 , pa bi u sluaju da su radni medij
i okolinji zrak jedini sudionici mehanike interakcije to bio sluaj vanjske mehanike
neravnotee! I u tom bi sluaju postojala volumenska promjena radnog medija, pa bi
desna strana jednadbe (2) bila:
2
I 12 p V dV ..... neki broj W12 , (W12 je znak za ostvarenu mehaniku interakciju),
1
(6)
Vrijednost integrala I12 ne bi imala smisao mehanikog rada prema okolini, jer ona
prima samo iznos W0 srazmjeran njenom otporu, ni manje ni vie. Stoga jednadba (6)
157
samo kae koliko bi radni medij mogao dati, ili trebao primiti, tijekom promjene stanja
od 1 do 2.
Integral u jednadbi (6) naziva se teorijski rad plina, kako bi se naglasila ovisnost
mehanike interakcije o svim njenim sudionicima.
Sukladno definiciji prema jednadbi (2) moe se teorijski mehaniki rad radnog medija
prikazati grafiki u ravnini s koordinatama p i V.
p
p 1
1 b - n e ra v n o te n i p ro c e s
2
I12 pV dV W12 b
1 b
a
p
2
p 2
2
W12 pV dV
1
V 1 dV V 2 V
V 12
Povrina ispod linije procesa radnog medija od stanja 1 do 2, odgovara teorijskom radu
radnog medija, sukladno jednadbi (2), ali samo za ravnoteni proces (linija a od 1 do 2)
u uvjetima vanjske mehanike ravnotee. Ako ne postoji vanjska mehanika ravnotea,
tada bi se teko mogla ostvariti i unutarnja ravnotea, pa tako ni ravnoteni proces plina.
158
nema znaenje mehanike interakcije W12 koju je radni medij imao sa okoliem, jer nije
ispunjen uvjet vanjske mehanike ravnotee.
Pri neravnotenom procesu ne postoji jedinstveno stanje radnog medija, ve ima smisla
govoriti samo o lokalnim stanjima njegovih najmanjih makro estica. Tim esticama se
mogu pripisati ravnoteni procesi, odnosno funkcija p = p(V), ali su oni, odnosno one,
meusobno razliite, pa su estice u unutarnjoj energijskoj interakciji koja se ne
reflektira na okoli radnog medija. Klasina termodinamika ne analizira takve probleme.
K E
p 1 1
V
K O M P R E S IJ A E K S P A N Z IJ A
V < 0 V > 0
W 12 < 0 V 1 W 12 > 0
Slika 3.2 Kriterij ekspanzije i kompresije
Q TdS , (8)
odnosno, za konane procese pri kojima radni medij mijenja stanje od 1 na 2, vrijedi:
2
Q12 T S dS , (ravnoteni proces RM). (9)
1
159
Budui da je apsolutna temperatura T uvijek pozitivan broj to e smisao promjene
entropije biti isti kao i smisao topline. Ako je Q12 > 0, dovedena toplina, onda e ona
uzrokovati porast entropije radnog medija: dS > 0. Obrnuto, u sluaju odvedene topline
Q12 < 0, bit e dS < 0.
T
T O S
H G
T 1 1
T RS
H LA ENJE G R IJ A N J E S
dS < 0 dS > 0
Q < 0 S1 Q > 0
Kriterij po kojem se procjenjuje grijanje ili hlaenje radnog medija tijekom procesa je
entropija poetnog stanja, S1 (izentropa S1). Kruiima su oznaena samo neka od
beskrajno mnogo moguih konanih stanja. Temperatura ogrijevnog TOS i rashladnog
spremnika TRS su granine temperature mogueg procesa.
Na osnovi jednadbe (8) slijedi da je ukupna promjena entropije radnog medija tijekom
procesa:
2
Q
S12 , (10)
1
T
Sukladno jednadbi (9) moe se izmjenjena toplina Q12 prikazati grafiki u koordinatnoj
ravnini T-S. Budui da je entropija S, (J/K), ekstenzivna veliina praktinije je ako se
iskljui utjecaj mase m (kg), tako da se za apscisu odabere specifina entropija s, (J/kg
K). U takvom dijagramu, T-s, mogu se prikazati specifine topline, q12 = Q12/m.
160
Na slici 4. prikazana su dva razliita ravnotena procesa, a i b, izmeu poetnog stanja 1
i konanog stanja 2 radnog medija. Oba procesa rezultiraju s jednakom promjenom
entropije s12 premda je promjena temperature Ta tijekom procesa a, drugaija od
promjene temperature Tb tijekom procesa b. Takoer, diferencijalni obroci topline qa i
qb su meusobno razliiti.
T K m = 1 kg
T O S
Tb b
1
T1 q b
Ta a
2
T2
q a
qa qb
ds
Ta Tb
s1 ds s2 s J / ( k g K )
s12
qa qb
ds , (za ravnotene procese a i b), (12)
Ta Tb
Qa Qb
dS . (13)
Ta Tb
161
Ranije je reeno da zbog nepovratnosti procesa raste entropija zatvorenog izoliranog
sustava. Promjena entropije sustava jednaka je sumi promjena entropije sudionika
sustava:
Tijekom procesa a i b raste entropije radnog medija, S12 > 0, ali je u oba sluaja ta
promjena ista, pa je jedina razlika u promjeni entropije ogrijevnog spremnika, tj. (SOS)a
(SOS)b. Osim toga, prema jednadbi (15) je S12 > SOS.
QOS a Q12 a
S OS a QOS
2 2
1
T 1 OS
TOS Q
1
OS
TOS
TOS
, (proces a),
(16)
QOS b Q12 b
S OS b , (proces b).
TOS TOS
(17)
U oba sluaja ogrijevni spremnik ima istu temperaturu TOS, a razliite su samo topline
koje se odvode (negativan predznak) od spremnika. Kako je u promatranom sluaju
*(Q12)b* > *(Q12)a*, to znai da je:
S OS b S OS a . (18)
162
S s a S12 S OS a S12 S OS b S s b . (19)
Unutarnja energija
Jednostavnim pokusom dokazao je Gay-Lussac da unutarnja energija idealnih pliinova
ovisi samo o temperaturi, a ne i o tlaku ili volumenu. Idealni plin (razrijeeni realni plin)
bio je zatvoren u lijevom dijelu dvodjelne staklene posude, dok je prostor desne strane
bio evakuiran do vakuuma. Posuda je smjetena u izvana izoliranoj vodenoj kupki, a
temperatura vode mjerena je termometrom.
T
p 1 p = 0
V V
VO D A
163
Otvaranjem ventila plin se proirio na prazan prostor desnog dijela staklene posude.
Kako termometar nije pokazao promjenu temperature vode, mogu se izvesti dva
zakljuka u odnosu na plin:
a) nema izmjene topline izmeu plina i okolne vode: Q12 = 0,
b) temperatura plina se nije promijenila, T = konst., to sukladno jednadbi
stanja znai da je produkt pV = konst., tj. zbog dvostrukog poveanja volumena, V2 = 2V,
dvostruko je smanjen tlak plina, p2 = p1/2. Stoga integral:
2
I 12 p V dV , (21)
1
ima konanu vrijednost, ali ne i znaenje mehanikog rada plina W12, jer irenje plina
nasuprot vakuuma (prostor s p = 0) ne trai nikakav utroak energije (primjer vanjske
mehanike neravnotee).
Zbog toga e i promjena unutarnje energije U12 ovisiti samo o promjeni temperature
T12, odnosno 12.
164
Zato u svrhu odreivanja U12 moemo uzeti proces pri kojem nema mehanike
interakcije s okoliem, W12 = 0. To je sluaj kada ne postoji ni najmanja promjena
volumena radnog medija, dV = 0, tj. V = konst., pa se takva promjena naziva izohora.
Zakljuci o U12 e vrijediti i za bilo koji drugi proces!
Iz I. Zakona slijedi da je
koja jo nema oblik jednadbe, jer dimenzije lijeve strane (J) i desne strane (kg K) nisu
jednake. Oito je da na desnoj strani treba dodati veliinu koja ima dimenziju (J/kg K),
pa bi jednadba glasila:
Ovdje je cv, J/(kg K), specifini toplinski kapacitet pri konstantnom volumenu, na to
ukazuje indeks. Postoje i specifini toplinski kapaciteti koji su definirani kao
termodinamiko svojstvo radnog medija tijekom drukijih procesa, ali je unutarnja
energija uvijek ovisna samo o iznosu cv!
U jednadbi (26) moe se za cv uvrstiti samo jedna vrijednost. To ne bi bio problem ako
se temperatura promijeni samo za proizvoljno mali iznos, od T1 na T2 = T1 + dT. To bi
165
uzrokovalo diferencijalno malu promjenu unutarnje energije, od U1 na U2 = U1 + dU.
Tada, umjesto jednadbe (26) vrijedi diferencijalna jednadba:
odnosno,
du cv dT cv d , (28)
du
cv , J/(kg K). (29)
d v
S obzirom na jednadbu (24): Q12 U 12 , pri V = konst., moe se pisati mq12 mu12 ,
odnosno:
du dq
cv , J/(kg K). (32)
d v d v
Na temelju toga se pravi specifini toplinski kapacitet (u ovom primjeru je to cv) opisuje
kao toplina koju treba dovesti jednom kilogramu tvari da mu se temperatura povea za 1
o
C , odnosno 1 K, (u ovom primjeru uz uvjet V = konst.).
166
Kako se vrijednost cv mijenja s temperaturom, cv = cv(T) ili cv = cv(), to se za konani
interval temperatura, T2 T1 = 2 1, mora odrediti prosjena vrijednosti cv T12 cv 12
T
2 2 2
(33)
Najednostavnije je ako se uzmu intervali, poevi od 0 oC do npr. 100, 200, ....1000 oC.
Tome se moe prilagoditi oblik izvoda u jednadbi (33) na slijedei nain:
2
2 1
2 1
Q12 m cv d m cv d cv d m cv 0 d cv 0 d
2 1
, (V = konst.).
1 0 0 0 0
m cv 0 2 2 0 cv 0 1 1 0 m cv 0 2 2 cv 0 1 1
(34)
Budui da krajnje desne strane jednadbi (33) i (34) moraju biti jednake, zakljuujemo
da se prosjeni specifini toplinski kapacitet cv 12 moe odrediti iz relacije:
167
c
2 cv 0 2 cv 0 1
2 1
c d c 1
2
v v 1 2
cv 1
cv 0 2
2
cv
cv 1
0
1 cv d
cv 2
c 2 1
2
v 1 2
1
w12 p dv
1
0 1 d 2 oC
2 - 1
Rezime
moemo sada rezimirati. Za bilo kakav proces izmeu stanja 1 i 2, pri kojem vrijede
usvojeni uvjeti, bit e promjena unutarnje energije uvijek ista:
168
Teorijski rad plina tijekom procesa od stanja 1 do 2:
2
W12 p V dV , (u vanjskoj mehanikoj ravnotei),
1
(37)
ovisi o tijeku procesa preko funkcije p = p(V), pa kaemo da je W12 veliina puta,
odnosno funkcija procesa. Zbog toga e rezultat za W12 ovisiti o procesu, ali e zbog
pretpostavke da nema gubitaka mehanika interakcija biti reverzibilna, pa se s istim
mehanikim sudionicima proces moe provesti u suprotnom smjeru opet bez gubitaka!
Pretpostavka je da pri tome nema izmjene topline.
Izmjenjena toplina Q12 uzrokuje proces toplinskog uravnoteavanja radnog medija (RM) i
toplinskih sudionika (TS) u okoliu. Proces bi trajao dogod postoji konana razlika
temperatura izmeu RM i TS. Tijekom procesa raste entropija sustava (RM i TS). U
stanju toplinske ravnotee proces iezava, tj. Q = 0, a sustav poprima maksimalnu
entropiju, Smax.
Uspostava obrnutog smjera procesa s istim sudionicima nije mogua zbog iskustvene
injenice da toplina ima samo jedan smjer, od toplijeg prema hladnijem tijelu. Zato
kaemo da je jednosmjeran proces izmjene topline nepovratan, odnosno ireverzibilan.
Dakle, svaki je ravnoteni proces radnog medija povrativ (moe se izvesti u suprotnom
smjeru) i to s istim mehanikim sudionicima, ali s razliitim toplinskim sudionicima
barem jednim ogrijevnim i barem jednim rashladnim spremnikom, zbog kojih je i
povrativ proces nepovratan. Nepovratna je samo izmjena topline. Samo ravnoteni
procesi bez izmjene topline su i povrativi i povratni, pri emu je promjena entropije
sustava Ss = 0, tj. Ss = konst. (izentropski proces) .
169
Kako su u pojednostavljenoj jednadbi I. Zakona: Q12 W12 U 12 , toplina i mehaniki
rad funkcije procesa, koji se mogu odvijati pod raznim uvjetima, korisno je za daljnje
matematike izvode napisati jednadbu I. Zakona u diferencijalnom obliku, tj. za
proizvoljno mali proces.
Q W dU , J, (38)
Simbol opisuje diferencijalnu promjenu onih veliina koje ovise o putu, tj. tijeku
procesa.
W pdV . (39)
2
Q12 T S dS , (42)
1
170
Promjena unutarnje energije i mehaniki rad mogu se izraunati pomou mjerljivih
veliina stanja: T ili , p, V ili v, a i sami procesi se mogu lako opisati pomou tih
svojstava i njihovih promjena.
S druge strane, II. Zakon izraava toplinu putem promjene entropije koja se vrlo teko
mjeri, pa ta relacija iz isto praktikih razloga gubi prednost. Osim toga, ona i nije
nuna, jer se toplina moe izraunati upravo iz jednadbe I. Zakona.
Polazei od diferencijalnog oblika I. Zakona mogu se lako izvesti energijske bilance svih
moguih procesa.
13.ZRAENJE
171
V a ln a d u in a
F r e k v e n c i ja n
1 pm 1 nm 1 mm 1 m m 1 m 1 km
x - zra k e r a d io v a lo v i
- zrake U V IR m ik r o v a lo v i
ja k e s la b e k r a tk i dugi
lo g -1 2 -1 0 -8 -6 -4 -2 0 2 4 m
lo g n 2 0 ,5 1 8 ,5 1 6 ,5 1 4 ,5 1 2 ,5 1 0 ,5 8 ,5 6 ,5 4 ,5 H z
V id ljiv i s p e k ta r
U ltr a v io le n tn e p la v o u to crven o In fr a c r v e n e
U V z e le n o IR
0 ,4 0 ,5 0 ,6 0 ,7 0 ,8
0 ,3 8 m m 0 ,7 6 m m
172
- preskakanje atoma iz ljuske vee u ljusku manje energije, pri emu se
osloboena energija pretvara u fotone.
- raspad jezgre.
- bombardiranje jezgre s neutronima ili elektronima.
- oscilacija i akceleracija nabijenih estica.
Priroda takvog zraenja je korpuskularna, jer poiva na esticama, fotonima. U tu grupu
spadaju kozmike, i x-zrake, koje su jako prodorne.
Sasvim suprotno, vidljivi spektar je slabo prodoran - s izuzetkom nekih kapljevina (npr.
vode), plastika i stakla. Taj spektar zahvaa podruje valnih duina od 0,38 m do 0,76
m i ini podgrupu ireg pojasa valnih duina koje pripadaju toplinskom zraenju, 0,1
m-400 m.
Sva tijela, ija je temperatura vea od apsolutne nule (0 K) zrae energiju koja se naziva
toplinsko zraenje. Openito govorei, zraenje se iri po cijelom spektru valnih duina,
premda neki realni sluajevi odstupaju od toga, kao npr. selektivno zraenje plinova,
nekih minerala i sl. Odzraena energija ovisi samo o temperaturi promatranog tijela i
stanju njegove povrine. Toplinsko zraenje tijela pri sobnoj temperaturi je zanemarivo u
odnosu na druge naine izmjene topline. Pri temperaturi tijela iznad 500oC bit e
toplinsko zraenje dominantni mehanizam izmjene topline.
173
u p a d n o zra e n je
aE
a
H R A PA V A
d G LA T K A
B IJ E L A C R N A ZR C A LN A
N E P O S T O JE A
Temperatura nekog tijela ovisi o utjecajima drugih tijela iz okoline. Najprije emo
razmotriti ponaanje tijela na dozraenu energiju. Pri opisu se koriste pojmovima iz
optike, koja se bavi samo vidljivim dijelom spektra, tj. uim podrujem toplinskog
spektra. Stoga pojmovi: bijela, crna, zrcalna i sl., oznaavaju odreeno karakteristino
ponaanje povine prikazano na slici 2.
Od dozraene energije (upadno zraenje) tijelo e u opem sluaju jedan dio energije
reflektirati (r), jedan dio apsorbirati (a) i moda mali dio energije propustiti (d).
ar
ar 4 r 5 D o zra e n a
e n e rg ija
E m itira n a
r 2
r E c (T ) e n e r g i j a
u p ljin e
ar 2 r n 0
r 3
a r 4
ar 3
174
Slika 3. Zraenje izotermne upljine
Ukupnu energiju koju neko tijelo temperature T zrai po jedinici povrine u jedinici
vremena oznait emo s E , W/m2, to odgovara pojmu gustoe snage zraenja. Pri tome
se ta energija ne emitra s jednakim intenzitetom na svim valnim duinama koje pripadaju
toplinskom spektru. Tijela na temperaturama u intervalu 300 - 400 K emitiraju najvei
dio energije u podruju valnih duina infracrvenog zraenja (IR), koje ljudsko oko ne
zamjeuje.
Sva tijela, ija je temperatura vea od 0 K, emitiraju toplinsku energiju zraenjem, a njen
iznos ovisi jo samo o stanju povrine promatranog tijela. Najvie energije emitiralo bi
tijelo temperature (T = konst.), ako svu dozraenu energiju apsorbira (a = 1), a nita ne
reflektira (r = 0), niti ne proputa (d = 0). Takvo idealno tijelo naziva se crno tijelo, a
predstavlja samo teorijski model kakav ne postoji u prirodi. Sva realna tijela imaju a < 1,
tj. ona e barem neki iznos dozraene energije reflektirati (r 0) ili ak i propustiti (d
0).
Za razliku od realnih tijela, kod kojih vlastita emisija toplinskog zraenja ne ovisi samo o
temperaturi tijela, ve i o osobinama njihove povrine, emitirana energija crnog tijela je
jednoznana funkcija temperature - po definiciji.
Zraenje upljine je vrlo blisko teorijskom modelu crnog tijelo, jer se upadna zraka pri
svakom sudaru s povrinom upljine dijelom apsorbira, tako da kroz mali otvor upljine
izlazi zanemarivo malen reflektirane energije.
Takva upljina praktiki apsorbira svu dozraenu energiju, tj. ima a = 1. Samim time,
upljina sama emitira maksimalnu energiju, kao i crno tijelo iste temperature, tj. = 1.
Taj se princip koristi pri mjerenju temperature pomou pirometara.
E c T 4
, W/m2 , (Stefan Boltzmannov zakon). (1)
E
Ovdje je c totalna energija koju emitira crno tijelo apsolutne temperature T, po jedinici
povrine i vremenu, dok je = 5,667 10-8 , W/(m2 K4), Stefan-Boltzmannova konstanta.
175
Intenzitet zraenja
dE c n I c n d
, W/m2 , (za T = konst.) (3)
176
Ic m a x( T )
3
W /m
T 5900 oC
Im a x( T 3 )
T 3
In te n z ite t z r a e n ja
T1 < T2 < T
V id ljivi s p e k ta r
3
Im a x( T 2 )
T 2
dE c
Im a x( T 1 )
T 1
E c
V a ln a d u in a
d
0 1 2 4 5 6 7 8 9 m
T O P L IN S K O Z R A E N J E
C R N O G T IJ E L A
E c n I cn d n T 4
0 , W/m2. (4)
E (T )
Gustoa snage zraenja crnog tijela, c 1 , temperature T1, prikazana je na slici 4.
sivom povrinom ispod krivulje distribucije intenziteta zraenja. Promjenom temperature
mijenja se ukupna snaga emisije, kao i distribucija energije po valnim duinama.
177
2897 ,8
max
T , m, (Wienov zakon pomaka). (5)
E c
U odnosu na normalu, u smjeru nekog kuta , emitirana energija crnog tijela moe
se odrediti pomou Lambertovog zakona kosinusa:
E c E c n cos
,
(6)
n
Ukupna gustoa snage, W/m2, koja se
emitira u poluprostor iznad elementa E cn
povrine je:
E c pE c n p n T 4 T 4 E c
,
(7)
to odgovara Stefan -
Boltzmannovom zakonu.
178
Zraenje realnih tijela
Ponaanje realnih tijela moemo usporediti s ponaanjem crnog tijela koje je definirano
sa svojstvom a = 1, to znai da apsorbira svu dozraenu energiju. Pri istim
temperaturama realno tijelo e zraenjem emitirati energiju E (T ) , koja je uvijek manja
E (T )
od energije koju bi emitiralo crno tijelo iste temperature, c . Odnos tih energija
definira se kao emisioni koeficijent:
Posebno ponaanje pokazuju plinovi, koji su propusni za vei dio spektra toplinskog
zraenja.
Na primjer, jedno- i dvoatomni plinovi su potpuno prozrani, tj. imaju d = 1. Vieatomni
plinovi, npr. CO2 i H2O, apsorbiraju, i sami emitiraju, zraenje u nekim dijelovima
spektra, pa se to ponaanje naziva selektivno zraenje.
A P S O R P C IJS K O P O D R U JE T O P L IN S K O G S P E K T R A
za C O 2 i H 2O
crn o c = 1
I m a x ( T ) o b o je n o
I m a x ( T ) s iv o
s iv o
s = 0 ,5
o b o je n o
o = 0 ,3 5
V a ln a d u in a
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 /mm
( m a x) c = ( m a x) s
Kirchoffov zakon
Odreivanje toplinskog toka koji zraenjem izmjenjuju dva tijela zahtjeva poznavanje
njihovih koeficijenata apsorpcije, a. U sluaju toplinske ravnotee, kada se temperatura
tijela ne mijenja s vremenom, bit e vlastita emitirana energija (primatelja), E , jednaka
aE E
apsorbiranoj energiji, e , od energije e koju dozrauje neko drugo tijelo (emiter) iste
temperature (po jedinici povrine i vremenu).
180
E 1 E 2 E 3
konst .
a1 a 2 a3 , (u toplinskoj ravnotei, T = konst.) (10)
Taj omjer ne ovisi o karakteru drugog tijela koje dozrauje energiju, pa to moe biti i
E (T )
crno tijelo koje dozrauje c . Znai da vrijedi relacija:
E (T ) E c (T )
konst .
a 1 , (u toplinskoj ravnotei, T = konst.). (11)
Uzevi u obzir jednadbe (8) i (9) slijedi da je emitirana energija toplinskog zraenja
realnog tijela jednaka:
4
T
E E c C c
100 , W/m2, (13)
181
dostupne podatke za . Zapravo, relacija a = vrijedi priblino i u tim sluajevima, ako
se za uzme vrijednost prema temperaturi kakvu ima izvor zraenja (emiter), jer bi takvu
temperaturu imala povrina primatelja u stanju toplinske ravnotee s emiterom.
(Pretpostalja se da temperatura primatelja ima zanemariv utjecaj u odnosu na utjecaj
temperature emitera).
Kapljevine i plinovi obino proputaju najvei dio dozraene energije, ali kapljevine
mogu jedan dio te energije i reflektirati.
...............................................................................................................................................
......
Ukupna energija koju zraenjem odailje povrina nekog tijela naziva se svjetloa
povrine, K, W/m2. Ona se sastoji od vlastite emitirane energije ( E ) i reflektiranog dijela
dozraene energije () od drugog tijela, tj. AK AE r . Izmjenjena toplina
zraenjem izmeu dva tijela predstavlja razliku svjetloa njihovih povrina, odnosno
razliku apsorbiranih energija zraenjem tih tijela. Pri tome je od posebne vanosti
meusobni poloaj tijela u prostoru, pa matematiki model openitih sluajeva moe biti
182
vrlo kompliciran. Ovdje e se razmotriti samo neki karakteristini modeli zraenja za
koje se relativno lako moe dobiti matematiko rjeenje.
Obuhvaeno tijelo
A1 K 1 A1 E1 r1 A2 K 2 , (15)
A2 K 2 A2 E 2 r2 A1 K1 r2 (1 ) A2 K 2 . (16)
2
A 2
(1 -) A 2K 2
2 r 2 A 1K 1
A 2E 2 A 2K 2
A 2
r 2(1 -) A 2K 2
A 1K 1
1
A1
1 A 1
A 1K 2 = A 2K 2 a A 1K 2
A 1E 1 + r A 1K 2 = A 1K 1
183
4 4
T T
E 1 1Cc 1 E 2 2 Cc 2
100 i 100 . (17)
A1C c T1 4 T2 4
12
1 1 100 100
1
1 2 , W. (18)
T1 4 T2 4
12 1 A1C c
100 100 , W. (19)
Kada se izmeu tijela stavi zastor, kao na slici 8, on e smanjiti toplinski tok zraenja
izmeu tijela 1 i 2. Toplinski tok se moe odrediti iz jednadbe:
A1C c T1 T2
4 4
12
1 A1 1 A1 1 100 100
1 1
1 A2 2 Az z . (20)
184
2
A 2 z
T 2
A 1 A
2
z
1 -z 1
z-2
Tz
1 T z
1
AC c T1 4 T2 4
12
1 1 100 100
1
1 2 , W. (21)
AC c T1 4 T2 4
12
1 1 2 100 100
1 1
1 2 z , W. (22)
185
1 2 1 z 2
T 1 vakuum T 2 T 1 T 2
1 2 1 2
AK 2
1z z 2
AE 1
r1 A K 2
0
T z z
AE1 0 vakuum
Slika 9a. Zraenje paralelnih stijenki Slika 9b. Zraenje paralelnih stijenki sa
zastorom
186