Professional Documents
Culture Documents
GLS PDF
GLS PDF
I LOKALNE SIMETRIJE
Biblioteka Horizonti. Posle devet godina postojanja casopisa Sveske fizickih
nauka, osetila se u nasoj sredini potreba za pokretanjem nove, monografske serije,
u kojoj bi se na koherentan nacin izlagale citave oblasti savremene fizike. U svakoj
knjizi ove serije bice dat ne samo strucan pregled, vec i kompletan prikaz osnovnih
ideja odredjene oblasti, koji ce citaoca voditi od uvodnih razmatranja, preko siste-
matskog izlaganja savremenih istrazivackih rezultata, pa sve do onih problema koji
leze u blizini samog horizonta naseg razumevanja fizickih pojava. Biblioteka Hori-
zonti namenjena je mladjim istrazivacima, studentima poslediplomskih i osnovnih
studija, kao i svima onima koji zele da se aktivno i efikasno ukljuce u savremeno
istrazivanje u fizici.
MILUTIN BLAGOJEVIC
GRAVITACIJA
I LOKALNE SIMETRIJE
Biblioteka HORIZONTI
c 1997 Institut za fiziku
Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ix
I. Prostor, vreme i gravitacija . . . . . . . . . . . . . . 1
1. Relativnost prostora i vremena . . . . . . . . . . . . 1
Istorijski uvod. Relativnost kretanja i brzina svetlosti. Od pros-
tora i vremena do prostorvremena.
2. Gravitacija i geometrija . . . . . . . . . . . . . . . . 9
Princip ekvivalencije. Fizika i geometrija. Relativnost, kovari-
jantnost i Mahove ideje. Perspektive daljeg razvoja.
II. Prostornovremenske simetrije . . . . . . . . . . . 21
1. Poenkareova simetrija . . . . . . . . . . . . . . . 22
Poenkareove transformacije. Lijeva algebra i njene reprezen-
tacije. Invarijantnost dejstva i zakoni odrzanja.
2. Konformna simetrija . . . . . . . . . . . . . . . . 29
Konformne transformacije i Vajlovo reskaliranje. Reprezentacije
konformne algebre i konacne transformacije. Konformna sime-
trija i ocuvane struje. Konformna simetrija u D = 2. Skrivena
dilataciona simetrija.
Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
III. Lokalna Poenkareova teorija . . . . . . . . . . . . 43
1. Lokalna Poenkareova invarijantnost . . . . . . . . . 44
Lokalizacija Poenkareove simetrije. Zakoni odrzanja. Ekviva-
lentnost razlicitih pristupa.
2. Geometrijska interpretacija . . . . . . . . . . . . . 52
RimanKartanov prostor U4 . Geometrijska struktura lokalne
Poenkareove teorije. Princip ekvivalencije u U4 teoriji.
3. Dinamika gravitacionog polja . . . . . . . . . . . . 66
AjnstajnKartanova teorija. Opste karakteristike dinamike.
Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
IV. Lokalna Vajlova teorija . . . . . . . . . . . . . . . 75
1. Lokalna Vajlova invarijantnost . . . . . . . . . . . . 76
Lokalizacija Vajlove simetrije. Zakoni odrzanja. Odnos lokalne
vi sadrzaj
cionog ubrzanja nekog tela. U prva dva zakona javljaju se pojmovi brzine
i ubrzanja koji su denisani samo u odnosu na odredjeni referentni sistem
(RS).
Galilejev princip relativnosti. Treba istaci da Njutnovi zakoni ne
vaze uvek u svom najprostijem obliku, koji je prethodno naveden. Ako se,
na primer, neki posmatrac nalazi na disku koji rotira u odnosu na Zemlju,
on ce osetiti silu koja ga gura ka periferiji diska, a koja nije uzrokovana
interakcijom sa drugim telima (inercijalna sila). Ubrzanje se, dakle, pojavilo
bez delovanja sile. Prema tome, prva dva zakona vaze u svom najprostijem
obliku samo u nekim referentnim sistemima, koje nazivamo inercijalnim .
Ova cinjenica predstavlja sustinu Galilejevog principa relativnosti:
Zakoni mehanike su istog oblika u svim inercijalnim referentnim
sistemima.
Pojmovi sile i ubrzanja u Njutnovim zakonima denisani su, dakle, u
odnosu na neki inercijalni RS. Ubrzanje, kao i sila, ima istu vrednost u dva
RS koji se, jedan u odnosu na drugi, krecu konstantnom brzinom. To se
moze lako videti ako uocimo da su prostorne koordinate i vreme u takva dva
sistema S i S (sistem S se krece duz xose sistema S relativnom brzinom
v) povezani na sledeci nacin:
x = x vt , y = y ,
(1.1)
t = t , z = z .
Ove relacije se nazivaju Galilejeve transformacije i predstavljaju matemati-
cku realizaciju Galilejevog principa relativnosti. Ako posmatramo neko telo
koje se krece duz xose sistema S, brzine tela izmerene u sistemima S i S ,
redom, povezane su relacijom
u1 = u1 v , (1.2)
koja predstavlja poznati klasicni zakon sabiranja brzina . Iz ove jednacine
se vidi da je u oba RS ubrzanje tela isto, a = a. Takodje se vidi da, na
primer, gravitaciona sila, koja ima oblik m1 m2 /r2 , ima istu vrednost u oba
RS jer je r = r .
Iz istog razmatranja zakljucujemo da postoji citava klasa inercijalnih
RS cije je relativno kretanje bez ubrzanja. Na osnovu cega su inercijalni RS
dobili privilegovan polozaj pri formulaciji zakona klasicne mehanike? Zasto
su oni izdvojeni od svih drugih RS?
Apsolutni prostor. Da bi odgovorio na ova i slicna pitanja Njutn je
uveo pojam apsolutnog prostora , koji je zadat a priori, i nezavisno od ras-
poreda i kretanja materije u njemu. Svaki inercijalni RS se krece konstant-
nom brzinom u odnosu na apsolutni prostor, a inercijalne sile se javljaju
kao posledica ubrzanja u odnosu na ovaj prostor.
1. relativnost prostora i vremena 5
u1 v
u1 = . (1.4)
1 u1 v/c2
ds2 = dx dx , (1.5b)
2. gravitacija i geometrija 9
2. GRAVITACIJA I GEOMETRIJA
a) b)
P Q
0
Slika 1.2 Komponente vektora se menjaju pri paralelnom prenosu
ma = F ma0 2m
v m
r m
(
r) . (1.7)
ds2 = g (x ) dx dx . (1.8b)
2. gravitacija i geometrija 17
je.
Interesantno je uociti da i Njutn i Mah pojavu inercijalnih sila objasnja-
vaju ubrzanjem tela, a ne brzinom. Zasto je to tako? Mahova razmatranja
su opste prirode, pa on na ovo pitanje nije mogao odgovoriti. To je ucinio
tek Ajnstajn u svojoj OTR, koja, bar delimicno, realizuje Mahov apstraktni
princip u konkretnoj zickoj teoriji.
Mahove ideje se grubo mogu iskazati sledecim stavovima:
i) Inercijalne osobine svakog tela (tj. njegova inercijalna masa) su odre-
djene interakcijom tog tela sa svim drugim masama u Vasioni.
ii) Pojava inercijalnih sila je odredjena nekim srednjim ubrzanjem datog
tela u odnosu na sve druge mase u Vasioni.
iii) Stanje kretanja nekog tela se moze odrediti samo relativno, u odnosu
na sva druga tela.
Cesto se misli da je Mahov princip toliko opsteg karaktera da se ne
moze proveravati eksperimentalno, pa je, prema tome, njegova sustina bez
direktnog zickog sadrzaja. Postoje primeri koji jasno pokazuju da Mahov
princip ima direktan zicki sadrzaj. S druge strane, jos uvek ne postoji
njegova direktna provera.
S obzirom na uticaj koji je Mahov princip imao na Ajnstajna pri stvara-
nju OTR, zanimljivo je pitanje u kojoj meri OTR realizuje ovaj princip.
Moze se reci da je OTR realizovala samo jedan deo Mahovih ideja. Mah je
hteo da izbegne nezavisnu ulogu prostora i zameni je relativnom inercijom
tela; Ajnstajn je zadrzao prostorvreme, ali ga je nacinio neapsolutnim.
Mahov princip je imao veliki stimulativni efekat na razvoj osnovnih ideja
OTR, ali danas nema osnova da se smatra osnovnim principom zike.
1. POENKAREOVA SIMETRIJA
Varijaciju forme neke funkcije F (x), 0 F (x) F (x) F (x), treba razliko-
vati od totalne varijacije F (x) F (x ) F (x). Pri beskonacno maloj
razlici x x = veza medju njima je
F (x) = F (x ) F (x) + 0 F (x)
F (x) + 0 F (x) .
Operacije variranja forme i diferenciranja komutiraju. Koordinatne trans-
formacije x x pri kojima se ne menja forma metrike denisu grupu
izometrije prostora. U slucaju prostora M4 grupa izometrije je grupa glob-
alnih Poenkareovih transformacija SO(1, 3).
Sada cemo odrediti oblik beskonacno malih Poenkareovih transforma-
cija. Pri transformacijama koordinata
x = x + (x) , (2.2)
metrike g i su povezane relacijom
x x
g (x ) = (, + , ) ,
x x
1. poenkareova simetrija 23
(x) = + x + x x + ,
+ = 0 , = proizvoljno ,
(x) = + x , (2.4)
M = x x L , P = .
[M , M ] = M M M + M
12 f, M ,
(2.6)
[M , P ] = P P ,
[P , P ] = 0 .
24 ii. prostornovremenske simetrije
M = L + , P = , (2.7)
u = T (u)(0) .
T(u)
f(0) fu
L(w) L(w)
f'(0) f'u
eB AeB = A + [A, B] + 1
2! [[A, B], B] + ,
posto T (u) prolazi kroz matricni deo i deluje direktno na polje (0). Ako
izvrsimo dodatnu translaciju T (2u), i uvedemo oznaku x = u, dobija se
konacan rezultat:
L 0 L + L + L
(2.11)
= 0 L + (L ) = 0 ,
gde je
0 L L( + 0 , k + 0 k ; x) L(, k ; x)
L L
= 0 + 0 ,k .
,k
Za globalne transformacije je = = 0, pa L prelazi u L. Treba
napomenuti da je za invarijantnost dejstva dovoljan, ustvari, i slabiji uslov
L = , tako da zadnji znak jednakosti u (2.11) treba shvatiti kao
jednakost do na totalnu cetvorodivergenciju.
Ako se u uslovu (2.11) izjednace sa nulom koecijenti uz /2 i ,
dobija se
L L
+ [ ( )] = 0 ,
,
(2.12)
L L
L , = 0 .
,
1. poenkareova simetrija 27
L L
L = 0 + J , J 0 + L ,
,
J = 0 , J = 12 ij M ij i T i , (2.13)
L
S ij = ij .
,
T i = 0 ,
(2.15)
M ij = 0 ili S ij = Tij Tji .
(2.16)
3 0 3 0 0 0
M = d xM = d x(x T x T S ) .
T = LS .
28 ii. prostornovremenske simetrije
T i = i i i LD , S ij = i ij .
T T + W ,
TB = T 12 (S + S S ) , (2.17)
TB = 0 ,
(2.18)
TB = TB .
2. KONFORMNA SIMETRIJA
(, + , ) = (s 1) .
r
g (x) s(x) , (2.22)
koje se nazivaju Vajlovo ili konformno reskaliranje metrike. Pri ovim trans-
r
formacijama se koordinate ne menjaju, i g su denisani u istom koor-
dinatnom sistemu. Relacija (2.22) realizuje staru Vajlovu ideju o lokalnoj
promeni jedinica za merenje duzine. Transformacije reskaliranja metrike
cine Abelovu grupu Wg , dok je grupa konformnih koordinatnih transfor-
macija C(1, D 1) neabelova. I pored formalne slicnosti relacija (2.19) i
(2.22), jasno je da je njihova sustina potpuno razlicita (Fulton, Rohrlich i
Witten, 1962).
Postoji jedna interesantna veza grupa C(1, 3) i Wg koja, medjutim,
nije kompletna. Iz izraza (2.19) za C(1, 3) transformaciju (uz koji treba
podrazumevati i transformaciju koordinata x = x + ) lako se vidi da se
ona moze realizovati u dva koraka:
(a) Poenkareovom transformacijom, za koju je s = 1, i
(b) transformacijom Wg .
No, pri tom koordinatni deo od (a)+(b) nije tipa C(1, 3), vec samo SO(1, 3),
pa tako u prostoru M4 postojanje Wg simetrije ne implicira C(1, 3). Analog-
na razmatranja u opstem Rimanovom prostoru bice data u glavi IV.
[ ]
0 (x) = x + + x + (c x2 2cxx ) (x) .
(1 )
0 (x) = 2 M + P + D + c K (x) , (2.23)
M = L , P = ,
D = x ,
K = 2x x x2 .
2. konformna simetrija 31
[M , M ] = 21 f, M ,
[M , P ] = P P , [P , P ] = 0 ,
[M , D] = 0, [P , D] = P , [D, D] = 0 ,
(2.24)
[M , K ] = K K ,
[P , K ] = 2(M + D) ,
[D, K ] = K , [K , K ] = 0 .
M = L + , P = ,
D = (x + ) , (2.25)
2
K = (2x x x ) + 2(x + x ) + ,
x = x , 0 = (x d) , 0 = 0 ,
[ ]
promena lagranzijana iznosi 0 LS = xLS + (d + 1)()2 + dm2 2 .
Ako usvojimo d() = 1, sledi
[ ]
0 LS = (x + 4)LS + m2 2 ,
32 ii. prostornovremenske simetrije
Formu konacnih SKT je lakse dobiti indirektno. Zato cemo, najpre, uvesti
transformaciju inverzije :
x = Ix = x /x2 , x2 = 0 . (2.29)
Ova diskretna transformacija je konformna, jer je
g (x) = /(x2 )2 .
Vaznost inverzije izrazava se sledecom teoremom (Dubrovin, Novikov i Fo-
menko, 1979):
T. Svaka glatka konformna transformacija pseudoeuklidskog (ili eu-
klidskog) prostora dimenzije D 3 data je kao kompozicija izome-
trije, dilatacije i inverzije.
Ako posmatramo neprekidnu transformaciju
x + c x2
K(c)x = I T (c)Ix = , (2.30)
1 + 2cx + c2 x2
lako vidimo da se za malo c ona podudara sa SKT. Otuda sledi da je K(c)
konacna SKT.
Lijeva algebra konformne grupe je izomorfna sa algebrom SO(2, 4).
To se lako pokazuje posmatranjem pseudoortogonalnih transformacija u
sestodimenzionom prostoru M6 sa metrikom ab = ( , 1, 1), uz preslika-
vanje
M m , P m4 + m5 ,
K m4 m5 , D m45 ,
gde su mab generatori SO(2, 4) rotacija u M6 .
Smisao nelinearnih SKT (2.30) moze se razjasniti posmatranjem veze
C(1, 3) i SO(2, 4). Transformacije koordinata SO(2, 4) u M6 su linearne.
Projektovanjem ovih transformacija u M4 dobija se nelinearna realizacija
grupe SO(2, 4), koja se podudara sa delovanjem C(1, 3) u M4 . Cinjenica
da se orbitni deo generatora K u (2.25) moze izraziti preko P i L (sa
koecijentima koji zavise od x) direktna je posledica ovog projektovanja.
0D = (x d),
[ ] (2.31)
0K = c (2x x x2 ) + 2(x x d) .
34 ii. prostornovremenske simetrije
D = 0 , K = 0 . (2.37)
LS = 12 + 4 . (2.38)
D = x TB + 12 2 .
Denisimo sada
= TB 16 ( 2 )2 . (2.39)
Dodatni clan je simetrican i ima divergenciju nula, tako da ne kvari odgo-
varajuce osobine Belinfanteovog tenzora; pored toga, on ne daje doprinos
izrazima za P i M . Najzad,
D = x + 16 (x 2 x 2 ) .
D = x . (2.40)
= 0 ,
= , (2.42)
= 0 .
36 ii. prostornovremenske simetrije
V = 12 2 , = 12 2 ,
1
dok za polja spina 2 i 1 ove velicine iscezavaju. Iz denicije (2.36) sledi
K = K TB + (cx c )2 .
K = K + 16 (X X ) ,
gde je X K 2
+ 2c x 2 . Odbacivanjem cetvorodivergencije an-
tisimetricnog tenzora konacno se dobija
K = K , (2.43)
odakle sledi
K = 2( K ) , (2.44)
posle koriscenja konformne jednacine za K . Tako smo ponovo dosli do
rezultata da se konformna invarijantnost svodi na dilatacionu, jer je za
skalarno polje V potpuna divergencija.
Za razliku od Belinfanteovog tenzora, se ne moze konstruisati za
proizvoljnu teoriju polja. Zaista, ako bi takva konstrukcija bila moguca,
onda bi iz dilatacione invarijantnosti sledila konformna, a to nije uvek tacno.
Lako se mogu naci primeri teorija koje imaju dilatacionu, ali ne i konformnu
simetriju. Medjutim, se moze konstruisati kad god je velicina V pot-
puna cetvorodivergencija, sto ukljucuje sve renormalizabilne teorije spina
0, 21 i 1. Za oblik se opet dobija rezultat (2.39), a nepromenjeni su
i izrazi (2.40) i (2.43) za D i K . Iscezavanje traga od garantuje i
dilatacionu i konformnu invarijantnost.
Proizvoljnost denicije TEI do na cetvorodivergenciju postoji u obicnim
teorijama polja, ali ne i u gravitaciji, gde povrsinski clanovi igraju znacajnu
ulogu. Interesantno je ispitati znacaj i smisao tenzora u gravitaciji
(glava IV).
0 0 = 1 1 , 0 1 = 1 0 . (2.45a)
konusa, x = (x0 x1 )/ 2, u kojima
Prelazeci na koordinate svetlosnog
je + = + = 1, = (0 1 )/ 2, prethodne jednacine postaju
+ = 0 , + = 0 ,
= (x ) , + = + (x+ ) .
Ova preslikavanja cuvaju ugao pod kojim se dve krive seku u kompleksnoj
ravni.
Svako resenje (z) regularno u z = 0 moze se razviti u red
(z) = a1 + a0 z + a1 z 2 + , (2.46)
P0 = L1 L1 , M01 = L0 L0 , K0 = L1 L1 ,
(2.49)
P1 = L1 + L1 , D = L0 + L0 , K1 = L1 + L1 .
az + b
LR : z , ad bc = 1 .
cz + d
(x ) = e (x).
L = i + 21 . (2.51a)
= ve/v = v + + .
(x ) = (x) v .
zadaci 41
ZADACI
y
x = , k = y4 + y5 .
k
Pokazati da transformacije SO(2, 4) u M6 indukuju konformne transformacije
koordinata x .
10. Dokazati da svaki lagranzijan koji se sastoji od
a) slobodnog lagranzijana za bezmaseno polje , ili A , i
b) interakcije oblika
4 , , 5 ,
A , A [ ( ) ( )] ,
A A ,
L = 12 5 , = ( ) .
gravitacije, koja sadrzi OTR kao jedan specijalni slucaj. U ovoj teoriji
se, za razliku od OTR, uzima u obzir da u svakoj tacki prostorvremena
postoji citava klasa lokalno inercijalnih sistema koji su medjusobno povezani
Lorencovim transformacijama. Time se, koristeci slobodu koju dopusta
princip ekvivalencije, na prirodan nacin u teoriju gravitacije ukljucuje i
spin materije.
Izlaganje postupka lokalizacije Poenkareove simetrije bice praceno od-
govarajucom geometrijskom interpretacijom, izlaganjem dinamike najjed-
nostavnijeg, ali vaznog slucaja AjnstajnKartanove teorije, kao i kratkim
pregledom osnovnih osobina opste teorije ovog tipa.
0 k = Pk + 12 ,k M + ,k P
(3.2)
= Pk ,k + 12 ij ,k ij .
1. lokalna poenkareova invarijantnost 45
LM = 12 ij , M ij i , T i
= 12 ij , S ij ( i , i )T i = 0 .
LM = LM (, k ) , (3.3)
0 k = Pk + k i i = Pk i i . (3.4)
= ( + A ), A 21 Aij ij , (3.5)
0 = P , (3.6)
0 A = [P, A ] , A , , 12 ij ij , (3.7a)
odnosno
0 = P ( , ) ,
k = hk . (3.8b)
iz cega se dobija
0 hk = k s hs + , hk hk . (3.9)
LeM = LM , (3.10)
gde je neka funkcija vec uvedenih polja. U tom slucaju zahtev invarijant-
nosti (2.11) daje
0 + ( ) = 0 .
U ovoj jednacini koecijente uz parametre (ili ), ij i njihove prve i
druge izvode treba izjednaciti sa nulom. Koecijenti uz druge izvode su
nula ako ne zavisi od izvoda gradijentnih polja, koecijent uz je nula
posto ne zavisi eksplicitno od x, dok iscezavanje koecijenta uz ij , znaci
nezavisnost od Aij . Preostala dva uslova su data izrazima
, : hk + = 0 ,
hk
ij : ik
hj jk hi = 0 .
hk hk
bk hk = , bk hs = sk ,
gde je k = hk ( + A ), k = hk ( A ) , A 21 Aij ij .
0 = ( 12 ij ij + P ) .
[ , ] = ( A A + [A , A ]) = 12 F ij ij ,
(3.13)
F ij = Aij Aij + Ai s Asj Ai s Asj .
0 F ij = i s F sj + j s F is F ij .
F ij + F ij + F ij = 0 ,
F s + F s + F s = F s + F s + F s .
L L
L = 0 QA + J = 0 , J 0 QA + L ,
QA QA,
0 bk = k s bs , bk bk , (3.16)
koja sledi iz (3.9). One clanove u izrazu za L koji sadrze izvode param-
etara ij i transformisacemo tako da se ovi izvodi pojavljuju samo u
obliku cetvorodivergencije,
( ) ( )
L k L k L k
(, b ) = b b ,
bk bk bk
( ) ( )
L ij ij L ij ij L
( , , A ) = A +
Aij Aij Aij
[ ]
L
( ij + Aij ) ,
Aij
L = I + 12 ij Iij + . (3.17)
50 iii. lokalna poenkareova teorija
= 0 . (3.18b)
LeM Le
Te = , LeM , Se ij = M ij , (3.19)
, ,
LeM LeM
Te = LeM , Se ij = ij , (3.20)
LeM Le LeM
= hk
= kM bk , ij = . (3.21)
hk b Aij
= Te , ij = Se ij . (3.22)
LeM LeM
: = 0. (3.24a)
1. lokalna poenkareova invarijantnost 51
LeG LeG
f k = , k = ,
bk bk ,
Le LeG
f ij = ijG , ij = ,
A Aij ,
( )
gde LeG /bk oznacava parcijalni izvod velicine LeG = bLG F i kl , F ij kl po
eksplicitno prisutnoj varijabli bk ,
bk : (k ) + f k = k ,
(3.24b)
Aij : (ij ) + f ij = ij .
Te = 1 ib LeD ,
2 Se ij = Se ij ,
(Hehl, von der Heyde, Kerlick i Nester, 1976). Odavde se lako dobija relacija
0 = 0 12 Aij ij , koja pokazuje da se 0 i 0 razlikuju za lokalnu
Lorencovu rotaciju odredjenu parametrom ij = Aij . Ako je teorija
invarijantna u odnosu na lokalne Poenkareove transformacije, onda postoji
i invarijantnost u odnosu na 0 . Posto je tacan i obratan argument, sledi
ekvivalentnost ova dva prilaza.
Sve tri formulacije su, dakle, ekvivalentni postupci lokalizacije Poenka-
reove simetrije.
2. GEOMETRIJSKA INTERPRETACIJA
realna broja: (t, x, y, z). U STR skup svih dogadjaja {(t, x, y, z)} ima struk-
turu Minkovskijevog prostora M4 . U OTR prostorvreme se, na osnovu PE,
moze podeliti na ravne delice u kojima vazi STR, a ovi delici su glatko
zasiveni jedan za drugi. Drugim recima, prostorvreme lokalno izgleda kao
M4 , dok njegova globalna forma moze biti potpuno razlicita.
Ova slika prostorvremena moze se uporediti sa krivom dvodimen-
zionom povrsi X2 koja je glatka, tako da se mali deo ove povrsi u okolini
proizvoljne tacke moze aproksimirati delom tangentne ravni u toj tacki.
Jasno je, s druge strane, da cela povrs ne mora imati nikakve slicnosti sa
dvodimenzionom ravni. Matematicko uopstenje glatke dvodimenzione
povrsi vodi do pojma diferencijabilne mnogostrukosti.
Razmotrcemo, najpre, pojam topoloskog prostora, koji uopstava pojam
okoline i dozvoljava denisanje neprekidnih funkcija. Zadati topoloski pros-
tor znaci zadati skup tacaka X, i odrediti u njemu one podskupove koji ce
se smatrati otvorenim. Kolekcija otvorenih podskupova iz X naziva se
topologija, i ona se odredjuje tako da sadrzi prazan skup i ceo X, i da je
zatvorena u odnosu na operacije proizvoljne unije i konacnog preseka.
Primer 3. Jednostavan primer topoloskog prostora dobija se ako za skup
X uzmemo realnu pravu R, a otvorene skupove denisemo kao podskupove od
R koji se mogu izraziti kao unije otvorenih intervala (a, b) i praznog skupa.
Ako bi se u deniciji topologije dozvolio beskonacan presek, onda prethodna
denicija otvorenih skupova u R ne bi bila dobra. Zaista, svaka tacka iz R je
beskonacan presek otvorenih intervala: na primer, a = n=1 (a 1/n, a + 1/n).
S druge strane, tacka nije unija otvorenih intervala pa stoga nije otvoren skup.
Ovaj primer predstavlja istorijski prototip topoloskog prostora, i objasnjava
upotrebu termina otvoren skup u slucaju apstraktnog topoloskog prostora.
i
fi
Oi
fi . fj
-1
fj
Oj
j
A = A dx ,
DA
A + A A + dA
d
Slika 3.2 Uporedjivanje vektora u raznim tackama diferencijabilne
mnogostrukosti uz pomoc paralelnog prenosa
DA = dA A
(3.27)
= ( A + A )dx D ()A dx .
Velicina DA se naziva kovarijantni izvod i predstavlja uopstenje pojma
parcijalnog izvoda. Po konvenciji zadnji indeks u je indeks po kome se
diferencira.
Posto je D ()A vektor, lako se vidi iz njegovog zakona transformacije
da nije tenzor. Medjutim, antisimetrican deo linearne koneksije
T = (3.28)
u(2) + u(2)
T
u(1)
u(1) + u(1)
p u(2)
A A
u = g u , u = g u ,
Q D ()g = g g g = 0 . (3.31)
Odavde sledi, koriscenjem jos dve relacije koje se iz (3.31) dobijaju ciklic-
nom permutacijom, da se koneksija moze izraziti preko metrike i torzije:
{}
= + K ,
{ } 1 (3.32)
2 g (g, + g, g, ) ,
{}
gde je Kristofelov simbol, a K tenzor kontorzije,
K = 12 (T T + T ) , (3.33)
(L4 , g)
Q=0
U4
T=0 R=0
V4 T4
R=0 T=0
M4
prostor V4 opste teorije relativnosti, a ako je tenzor krivine jednak nuli do-
bija se Vajcenbekov prostor teleparalelizma T4 (u njemu paralelni prenos ne
zavisi od puta). Najzad, ako je R = 0 , tada V4 prelazi u Minkovskijev
prostor M4 , a pri T = 0 , prostor T4 postaje M4 (slika 3.5).
U prostoru U4 se moze denisati kriva x() ciji je tangentni vektor uvek
paralelan sa samim sobom, i naziva se autoparalela. U njenu jednacinu
d2 x
dx dx
+ =0 (3.34)
d2 d d
{}
ulazi samo simetricni deo linearne koneksije, () = T() .
Kriva ekstremne duzine, koja se dobija iz uslova ds = 0, naziva se
ekstremala. Njena jednacina je istog oblika kao u OTR,
d2 x { } dx dx
+ = 0. (3.35)
d2 d d
U Rimanovom prostoru autoparalela se ne razlikuje od ekstremale, i
naziva se geodezijska linija.
Primer 5. Na jedinicnoj sferi S2 metrika u sfernim koordinatama (x1 , x2 ) =
(, ) zadata je kvadratnom formom
ds2 = d2 + sin2 d2 .
U tacki (, ) = (0, /4) zadat je vektor A = e , koji se paralelno pomera duz
kruga = 0 do tacke (0, /2). Posle izracunavanja Kristofelovih simbola,
{1} {2} {2}
22 = sin cos , 12 = 21 = ctg ,
60 iii. lokalna poenkareova teorija
A1 A2
= 0, + ctg A2 = 0 .
e = ei ei , ei = ei e . (3.36)
u v = g u v = ij ui v j .
ij = ei ej = g ei ej ,
(3.37)
g = e e = ij ei ej .
ui = ei u , u = ei ui . (3.38)
2. geometrijska interpretacija 61
ui = i j uj dx , (3.39a)
vi = j i vj dx . (3.39b)
ij + ji = 0 . (3.40b)
D ()ij = 0 . (3.42)
ui + ui = ei (x + dx)(u + u ) ,
D ( + )ei ei + i s es ei = 0 , (3.43)
D ()g = D ( + )g = D ( + )(ij ei ej ) = 0 .
D () = ( + ) , 21 ij ij . (3.44)
R () = ei ej Rij () ,
(3.45)
Rij () ij ij + i s sj i s sj .
ci + i s es i s es = T ei ,
ci ei ei ,
resavanje po daje
ij = ij + Kij ,
(3.46)
ij 12 (cijm cmij + cjmi )em ,
F i = ei T , F ij = ei ej R .
Dk = hk ( + 12 ij ij ) .
G = LGLT . (3.47b)
y = x + 21 G x x , G = G ,
y
= .
x x=0
Pri tome se koneksija transformise po pravilu
y x x 2 x y
= + = G . (3.48)
x y y y y x
U prostoru V4 koneksija je simetricna, pa izbor G = osigurava da svi
postanu jednaki nuli u P .
2. geometrijska interpretacija 65
ij ij + K ij . (3.49)
LeG =b(aR + LT + LR + ) ,
LT ATijk T ijk + BTijk T jik + CT k ki Ts si ,
(3.50)
LR b1 Rijkl Rijkl + b2 Rijkl Rklij + b3 Rij Rij
+ b4 Rij Rji + b5 R2 + b6 (ijkl Rijkl )2 ,
gde je dinamicki TEI. Formalno, obe jednacine su istog oblika kao Ajn-
stajnove jednacine, s tim sto je ovde koneksija razlicita od Kristofelovog
simbola, a ij nije nuzno simetrican. Najzad, jednacine kretanja za Aij su
oblika
( )
Hij bhm T m ij + im T s js jm T s js = ij /2a ,
(3.53)
Hij b (hi hj hj hi ) ,
gde je T torzija a dinamicki tenzor spina. Tako masa i spin imaju ravno-
pravnu ulogu kao izvori gravitacionog polja.
Jednacine (3.53) se mogu formalno resiti po torziji
(f ij + ij ) = 0 . (3.55)
[oznaka je ista kao i u (3.24b)], tada bi zakon odrzanja (3.56) bio trivi-
jalan, jer je f k + k = 0. Pitanje korektne denicije odrzanih velicina u
gravitaciji bice razmatrano u glavi VI.
Formalizam drugog reda. Zamena relacije (3.54) u preostale
jednacine potpuno eliminise Aijk iz teorije, dajuci tako efektivne AK jedna-
cine bez polja Aijk . Imajuci u vidu da je dejstvo (3.51) dato u tzv. for-
malizmu prvog reda, iste efektivne jednacine se mogu dobiti iz dejstva u
kome je izvrsena eliminacija polja Aijk uz pomoc jednacina kretanja (3.54).
Koristeci identitete
( )
bR(A) = bR() + b 41 Tijk T ijk + 12 Tijk T jik T i ki Tj kj 2 (bK i i ) ,
LeM ( + K) = LeM () 12 ij K ij ,
(3.57)
neposrednim racunom se dobija odgovarajuci lagranzijan drugog reda:
b (3.58)
Le = (Sijk S ijk + 2Sijk S jki 2S i ji Sk jk ) ,
8a
gde smo uveli smenu ijk = bSijk . Ovaj izraz se razlikuje od lagranzijana u
OTR prisustvom dodatnog clana L , koji predstavlja kontaktnu spinspin
interakciju. U slucaju Dirakovog polja ova interakcija je cetvrtog stepena
po polju materije, i podseca na Fermijevu slabu interakciju. Posto je Le
proporcionalan gravitacionoj konstanti G = c3 /16a, on je mnogo manji
od ostalih clanova, pa je, sa prakticnog stanovista, AK teorija ekvivalentna
sa OTR.
Uopsteni Belinfanteov tenzor. Posle eliminacije polja Aij iz
dejstva, u jednacinama se pojavljuje efektivni dinamicki TEI
E e
k LM () . (3.59a)
bk
T k = (bk ) (bk ) .
bk bk = 0 pri T = 0.
D ()bk = bk bk = 0 .
= hk bk ,
J P (A) = 2 , 1 , 0 ,
ZADACI
0 bk = k s bs k + F k ,
0 Aij = ij + F ij .
= + x + x , (4.1)
0 k = Wk + 12 ,k M + ,k P + ,k D
(4.3)
= W k ,k + 21 ij ,k ij + ,k d ,
i kompenzovanjem osobine = 4.
Kovarijantni izvod. Da bismo konstruisali kovarijantni izvod k ,
uvescemo, najpre, (, )kovarijantni izvod,
= ( + A ) , A 21 Aij ij + B d , (4.5)
d = d .
0 Aij = 0P Aij ,
(4.7)
0 B = , B B , 0P B , ,
0 hk = 0P hk hk . (4.9)
0 LM + LM + 4LM = 0 .
Primer 1.
Kovarijantni izvod skalarnog polja u Vajlovoj teoriji ima oblik
k = hk = hk ( B ), posto je d() = 1. Lagranzijan bezmasene
4 teorije, koji u prostoru M4 ima globalnu Vajlovu simetriju, posle lokalizacije
simetrije postaje
(1 ) ( )
LeS = b
2
ij
i j + f 4 = b 12 g + f 4 .
( )
gde je k = hk + 12 Aij ij 32 B , i slicno za k , pri cemu je
d() = d() = 32 . Posto polje B na isti nacin interaguje sa i , ono ne
moze da predstavlja elektromagnetni potencijal. Ustvari, B potpuno nestaje
iz antisimetrizovanog lagranzijana LeD .
1. lokalna vajlova invarijantnost 79
i
gde je F = bi bi translaciona jacina polja, a
F ij kl = hk hl F ij ,
Fkl = hk hl F ,
i i
F kl = h k hl F .
U odnosu na Vajlove transformacije jacine polja se transformisu po zakonu
0 F ij kl = 0P F ij kl 2F ij kl ,
0 Fkl = 0P Fkl 2Fkl ,
i i i
0 F kl = 0P F kl F kl .
Za velicinu , koja se transformise po pravilu (4.2), tj.
0 = 0P + d ,
kazemo da ima tezinu d. Iz ove denicije sledi d(F ij kl ) = d(Fkl ) = 2,
i
d(F kl ) = 1. Kovarijantni izvod skalara tezine d ima oblik,
= ( + dB ) ,
dok za vektor V i tezine d vazi
V i = V i + Ai j V j = V i + A i j V j ,
A i j Ai j + dji B .
Ako denisemo F ij F ij (A ), lako se dobijaju relacije
F ij = F ij (A) + d ij F ,
F i = F i (A) + (B bi B bi ) .
Velicina F ij se pojavljuje u (4.13) kad je vektor. Treba uociti da ona nije
antisimetricna po (i, j) kao u slucaju Poenkareove teorije, sto ima odredjeno
geometrijsko znacenje.
Ukupni lagranzijan materije i gradijentnih polja ima oblik
L = bLG (F ij kl , F i kl , Fkl ) + bLM (, k ) . (4.15)
Slobodan lagranzijan LG je invarijantna funkcija jacina polja, tj. mora imati
tezinu 4, sto znaci da moze biti kvadraticna funkcija od Fijkl i Fkl , dok
izrazi koji su linearni po F ij ij i kvadraticni po F i kl nisu dozvoljeni. Vajlova
invarijantnost, dakle, ogranicava neke mogucnosti koje postoje u lokalnoj
Poenkareovoj teoriji: clanovi u LG koji sadrze dimenzionu konstantu nisu
dozvoljeni.
1. lokalna vajlova invarijantnost 81
0 bk = 0P bk + bk . (4.16)
L = I + 12 ij Iij +I + = 0 . (4.17)
Odavde sledi
I = 0,
Iij = 0, I = 0 , (4.18a)
= 0. (4.18b)
= Te , ij = Se ij , e .
= D (4.20)
= .
Uslovi (4.18a) daju sledece kovarijantne diferencijalne identitete:
bk k = k F k + 12 ij F ij + F ,
ij = ij ji , (4.21)
= .
e = D
D e = = bg
.
= b g LeS ,
= bg 4bf 4 ,
dolazimo do rezultata
= bg (bg ) = ,
u skladu sa (4.21).
Za Dirakovo polje vazi D e = D e = = 0. Razlog ovog neobicnog rezultata
nalazi se u cinjenici da se interakcija polja B sa Dirakovim poljem ponistava
u antisimetrizovanom lagranzijanu zbog d() = d(). Uz pomoc jednacina
kretanja dobija se = 0, u skladu sa = 0.
2. VAJLKARTANOVA GEOMETRIJA
tj.
g (x)dx dx = s(x)g (x)dx dx , (4.24b)
gde je s(x) > 0.
Posmatrajmo sada tacke (P, Q) u dva lokalna koordinatna sistema, S i
S . Neka je x x = F (x) transformacija koordinata pri kojoj rastojanje
tacaka (P, Q) u S izgleda isto kao rastojanje (P , Q) u S. Drugim recima,
rastojanje tacaka (P, Q) u S ima oblik
g (x )dx dx = s(x )g (x )dx dx , (4.25a)
odnosno
g (x ) = s(x )g (x ) . (4.25b)
Ovaj uslov na promenu forme metrickog tenzora denise konformnu trans-
formaciju koordinata (pasivna interpretacija). Posto vrednost ds2 ne zavisi
od koordinatnog sistema, prethodni uslovi se mogu napisati u obliku
r = [s(x)]w/2 ew , (4.26b)
gde se realan broj w naziva Vajlova dimenzija, ili tezina , polja . Trans-
formacije (4.26) se mogu shvatiti kao (lokalne) konformne transformacije
u kojima je koordinatni deo zanemaren. Vajlova dimenzija je, ustvari,
jednaka sa dilatacionom dimenzijom d.
2. vajlkartanova geometrija 85
= x , 0 g = 2g + xg , 0 = x .
0 g = 2g , 0 = .
= x , 0 g = xg , 0 = (x + 1) .
D()V 2 = ( dx )V 2 , (4.29a)
Pored rotacije, svaki vektor menja i svoju duzinu, ali uglovi ostaju isti. U
opstem slucaju povezanog metrickog prostora, u kome je koneksija potpuno
nezavisna od metrike, i uglovi se menjaju (Hehl i Sijacki, 1980).
U Vajlovoj geometriji se lako uvodi sloboda reskaliranja metrike bez
promene koneksije. Zaista, iz relacija (4.27) i (4.30) sledi da, ako se reskali-
ranje metrike prati gradijentnom transformacijom Vajlovog vektora,
g (x) s(x)g (x) , (x) (x) + ln s(x) , (4.31)
koneksija ostaje nepromenjena. Pri reskaliranju metrike duzine vektora se
menjaju. Postojanje Vajlovog vektora omogucava vazenje ove simetrije koju
cemo, kao i ranije, oznaciti sa Wg i zvati Vajlovo reskaliranje.
Ako je Vajlov vektor cisti gradijent, = , onda transformacija
reskaliranja
g g = e g , = + = 0 ,
pretvara Vajlov prostor W4 ( , g ) u Rimanov: V4 (g ) = W4 (0, g ).
Ova se situacija moze izraziti na sledeci sugestivan nacin. Potreban i do-
voljan uslov da se Vajlova geometrija moze redukovati na Rimanovu je da se
duzina vektora ne menja pri paralelnom pomeranju duz zatvorene putanje,
I I
DV 2
= dx = 1
2 F d = 0 ,
V2
gde je F . Uslov F = 0 garantuje da se W4 moze svesti
na V4 pogodnim izborom metrike (u jednostruko povezanim oblastima).
Velicina F je Wg invarijantna.
2. vajlkartanova geometrija 89
(L4 , g)
Y4
T=0 = 0
W4 U4
= 0 T=0
V4
D ()ui = 21 ui , (4.36b)
i s sj + j s is = 0 .
D ( + )ei = 12 ei . (4.38a)
P
ij = ij 12 (bi j bj i ) = ji . (4.39b)
3. DINAMIKA
R(W4 ) = R(V4 ) 32 + 3D .
gde je = / bezdimenziono polje. Prva dva clana tacno odgovaraju
dejstvu IV , dok je zadnji clan mala korekcija jer je kosmoloska konstanta
mala. Tako Vajlova teorija po obliku veoma lici na klasicnu elektrodinamiku
u prostoru V4 (Adler, Bazin i Schier, 1965).
94 iv. lokalna vajlova teorija
Sta onda ne valja u Vajlovoj teoriji? Mada efektivno dejstvo IW izgleda
dobar kandidat za opis slobodnog elektromagnetnog polja, posmatranje in-
terakcije sa drugim poljima odmah dovodi do problema. Tako je, naprimer,
interakcija polja sa Dirakovim poljima i ista, jer oba polja imaju
istu tezinu w = 23 , dok je razvoj kvantne teorije pokazao da polja i
imaju suprotne elektricne naboje. Slican komentar vredi i za interakciju sa
kompleksnim skalarnim poljem. Ova osobina elektromagnetne interakcije
se korektno opisuje uvodjenjem minimalne interakcije
( + ieA ) ,
sto sugerise identikaciju sa iA .
Tako se pri razmatranju elektromagnetne interakcije umesto lokalne
promene duzine uvodi lokalna promena faze polja materije.
Prelazeci na kompleksni kovarijantni izvod Vajl je zasnovao danasnje sh-
vatanje lokalno invarijantnih teorija unutrasnjih simetrija.
Mada je prvobitna Vajlova ideja odbacena u elektrodinamici, ona je
nasla svoje prirodno mesto u gravitaciji. Kada je eksperimentalno otkriveno
da se u nekim procesima elementarnih cestica na visokim energijama masa
moze prakticno zanemariti, ponovo je oziveo interes za izucavanje teorija
invarijantnih u odnosu na promenu skale (na niskim energijama, naravno,
ova simetrija je narusena). Ako zelimo da u ovu sliku ukljucimo grav-
itaciju, onda je prirodno razmatrati teoriju invarijantnu u odnosu na lokalnu
promenu skale. U ovom kontekstu Vajlova teorija se odnosi na jednu novu
gravitacionu interakciju, ciji su efekti najveci na visokim energijama.
dobijamo
R = 2R 6 , (R2 ) = 4R2 62 ,
2 Ia ( )
(a) 1 4
= = g g + f .
g g 2
Ovde je, da bi se pojednostavilo pisanje, faktor ( g)1 ukljucen u deni-
ciju TEI. Doprinos dodatnog clana R2 iz I1 pri variranju po g ima oblik
d4 x gR2 = d4 x gG 2 g + d4 x gg R 2 ,
(1) (a)
= 16 G 2 + ,
(a) (a)
(4.47)
16 ( g )2 .
(a)
Posle prelaza na M4 preostaje samo clan koji predstavlja poboljsan
TEI teorije (4.45).
2. Invarijantno dejstvo I1 se moze posmatrati kao jednostavna teorija
koja opisuje dinamiku skalarnog i gravitacionog polja. Variranje po i g
dovodi do jednacina kretanja:
+ 16 R + 4f 3 = 0 ,
1 2 (a)
6 G + = 0 .
Ove jednacine imaju jednu neobicnu osobinu. Naime, trag druge jednacine
daje relaciju
( )
+ 16 R + 4f 3 = 0 .
koja znaci ili = 0, ili da je prva jednacina posledica druge.
Resenje = 0 nije interesantno, jer tada gravitaciona jednacina postaje
trivijalna. Ako bi se u teoriji mogao osigurati klasican uslov = v = 0,
onda bi se gravitaciona jednacina svela na Ajnstajnov oblik. Time bi se
resio problem klasicnog limita teorije, koji predstavlja jedan od najvaznijih
problema pri konstrukciji realisticne Vajlove teorije. Eksplicitno narusenje
Vajlove simetrije nametanjem uslova = v nije zadovoljavajuce jer, izmedju
ostalog, kvari kvantne osobine teorije. Sa klasicnog stanovista moze se
postaviti pitanje da li je opravdano poci od Vajlove simetrije, da bismo
je u jednom trenutku prosto zabranili. Postoji jedan drugi mehanizam,
spontano narusenje simetrije, u kome se uslov = v dobija dinamicki
resavanjem klasicnih jednacina kretanja. Sa ovog aspekta je posebno
interesantna analogna teorija sa kompleksnim skalarnim poljem (Domokos,
1976).
Prethodni problem zavisnosti jednacina kretanja nije specicnost pos-
matranog modela, vec je sustinski povezan sa invarijantoscu dejstva u odno-
su na Vajlovo reskaliranje. Pri transformacijama (4.44) promena dejstva
I = I[, g ] ima oblik
I I I
= 2g . (4.48a)
g
IM I
= g g M . (4.48b)
( + m2 ) + 16 R + 4f 3 = 0 ,
( )
(m)
2a + 16 2 G = ,
(m)
gde je poboljsan TEI masene skalarne teorije,
(m)
= g LS 1
6 ( g ) 2 .
( + m2 ) + 4f 3 = 0 .
No, tada se, u drugoj jednacini, kao izvor gravitacionog polja pojavljuje
Belinfanteov TEI.
Sa clanom R2 u dejstvu izvor gravitacije postaje poboljsan TEI, ali se
cini da jednacina kretanja za narusava princip ekvivalencije, jer clan R
u njoj izgleda kao gravitacioni efekat koji se ne moze eliminisati nikakvim
98 iv. lokalna vajlova teorija
= v . (4.50b)
g = g e2/v ,
dobije OTR kao fenomenoloska teorija, tako sto ce se clan tipa R induko-
vati posle narusenja lokalne W (1, 3) simetrije putem radijacionih popravki
(Adler, 1982; Zee, 1983).
3. U Rimanovom prostoru V4 postoje samo tri invarijante kvadraticne
po krivini: Rijkl Rijkl , Rij Rij i R2 . Koristeci GausBoneovu teoremu
d4 x g (Rijkl Rijkl 4Rij Rij + R2 ) = const. ,
ZADACI
Za jaku jednakost necemo koristiti neki poseban simbol, vec obican znak
jednakosti.
Koristeci ove konvencije, relacije (5.3a), koje denisu 1 , pisu se kao
slabe jednakosti:
m (q, p) 0 (m = 1, 2, ..., P ) . (5.3b)
Ova jednakost nije jaka, jer postoje izvodi od m na 1 koji ne iscezavaju.
To se najlakse vidi ako se veze rese po P impulsa i napisu u obliku m
pm gm (qi , pa ), gde je a = P + 1, . . . , N . Zaista, tada je m /pn = m
n
,
sto nije nula pri n = m.
Interesantno je pitanje odnosa slabe i jake jednakosti: ako je F 0,
sta se moze reci o izvodima od F na 1 ? Variranje velicine F na 1 daje
relaciju ( )
F F
F = qi + pi = 0 .
1 qi pi 1
Pri razmatranju ove jednacine treba uzeti u obzir da velicine q i p nisu
nezavisne vec zadovoljavaju veze (5.3), dok njihove varijacije zadovoljavaju
uslove
m m
qi + pi 0 .
qi pi
Koristeci Lagranzov metod neodredjenih mnozitelja prethodni varijacioni
problem dovodi do jednacina
F m F m
m 0, m 0,
qi qi pi pi
gde su m neodredjeni mnozitelji. Broj ovih jednacina je 2N , i one, zajedno
sa vezama (5.3), odredjuju uslove koje F/q, F/p i m zadovoljavaju
na 1 . Iz njih slede relacije
( ) ( )
F m m 0 , F m m 0 ,
qi pi
108 v. hamiltonova dinamika
iz kojih se dobija
F m m O ,
gde je O velicina ciji su izvodi slabo jednaki nuli: to moze biti nula, kon-
stanta, kao i kvadrat ili visi stepen neke veze. U daljem izlaganju pos-
matracemo teorije u kojima je O = 0, t.j. u kojima je ispunjen sledeci
uslov:
Ako je F dinamicka varijabla koja je slabo jednaka nuli, F 0, onda
je F jako jednaka nekoj linearnoj kombinaciji veza, F = m m .
L L L
Hc = pi qi + pi qi qi qi pi qi qi , (5.5)
qi qi qi
HT = Hc + um m , (5.6)
Hc m
+ um = qi ,
pi pi
(5.7)
Hc m L
+ um = pi ,
qi qi qi
A B A B
{A, B} , (5.8)
qi pi pi qi
1. hamiltonova dinamika sistema sa vezama 109
g g
g = qi + pi ,
qi pi
Velicina {g, um } nije denisana, ali se zadnji clan moze izbaciti koriscenjem
slabe jednakosti, posle cega sledi (5.9). Imajuci u vidu da se ovaj clan uvek
odbacuje, znak slabe jednakosti u (5.9) zamenicemo zbog jednostavnosti
znakom obicne jednakosti.
Jednacine (5.9) opisuju kretanje sistema u potprostoru 1 dimenzije
2N P . Ovo kretanje se opisuje sa 2N koordinata (q, p) medju kojima
postoji P veza, zbog cega se u jednacinama pojavljuje P mnozitelja. Ek-
splicitna eliminacija nekih koordinata je moguca, ali ona cesto dovodi do
narusenja lokalnosti i/ili eksplicitne kovarijantnosti teorije.
Uslovi konzistentnosti. Konzistentnost teorije zahteva da primarne
veze budu ocuvane u toku dinamickog razvoja sistema. Iz jednacine kre-
tanja (5.9) sledi
m = {m , Hc } + un {m , n } 0 . (5.10)
n (q, p) 0 .
broj sekundarnih veza, koje se u mnogo cemu tretiraju kao i primarne veze.
Oznacicemo sve veze u teoriji sa
s (m , n ) 0 (s = 1, . . . , P, P + 1, . . . , P + S) , (5.11)
s = {s , Hc } + um {s , m } 0 (s = 1, ..., P + S) , (5.12)
um = U m + v a Vam ,
{R, s } 0 , (5.14)
HE = H + v a a + b b , (5.16)
Hc = 21 (p1 q2 )2 12 (q1 q2 )2 ,
HT = Hc + u .
= {, HT } = (p1 q2 ) (q1 q2 ) 0 ,
= {, HT } = [(p1 q2 ) (q1 q2 )] + ( 2 )u 0 .
q1 0 , p1 0 .
Broj veza druge klase N2 mora biti paran , jer je matrica rs anti-
simetricna. Ovo sledi iz osobine da svaka antisimetricna matrica sa nepar-
nim brojem vrsta i kolona ima determinantu koja je jednaka nuli, sto nije
slucaj sa rs .
Posto je nesingularna matrica, ona ima inverznu matricu 1 . Nova
PZ se sada denise relacijom
{m , g} = {m , g} {m , r }1
rs {s , g} = 0 ,
jer je {m , r }1
rs = ms . To znaci da se, posle konstrukcije Dirakovih
zagrada, veze druge klase m 0 mogu posmatrati kao jake jednakosti.
Jednacine kretanja (5.9) se mogu napisati preko Dirakovih zagrada:
g {g, HT } . (5.18)
a = {a , HT } {a , Hc } + v b {a , b } 0 ,
G [ ] a
+ {{H , G}, qi } + v a {{a , G}, qi } = 0 v a ,
pi pi
G [ ] a
{{H , G}, pi } + v a {{a , G}, pi } = 0 v a ,
qi qi
{s , G} = 0 .
Ovi uslovi moraju biti ispunjeni za svaku dinamicku trajektoriju (q(t), p(t))
u proizvoljnom trenutku t, tj. za svaku tacku (q, p) potprostora 2 den-
isanog vezama s 0, kao i za svako v a (t). Prethodni uslovi se mogu
prepisati u obliku
[ ]
G + {G, HT } a 0 v a 0 ,
pi
[ ]
G + {G, HT } a 0 v a 0 ,
qi
{s , G} 0 .
{F, G + {G, HT } a 0 v a } 0 ,
za svaku dinamicku varijablu F (q, p). Takav izraz je kao generator simetrije
ekvivalentan nuli, odakle se dobija
G + {G, HT } a 0 v a = O ,
gde je O nula, neka konstanta ili kvadrat (ili visi stepen) veze. Uslov da
ove jednacine imaju resenje po v a za svako , i v a je
G = a a , {G, HT } = a a ,
G = VP P K , {G, HT } = VP P K , (5.22)
gde je VP P K primarna veza prve klase (PPK). Ako je, dakle, lokalna trans-
formacija simetrije oblika (5.21), generator mora biti primarna veza PK, a
njegova PZ sa HT je, takodje, primarna veza PK.
Pretpostavka da je lokalna transformacija simetrije oblika (5.21), gde
nema zavisnosti od izvoda parametra (t), previse je restriktivna za mnoge
118 v. hamiltonova dinamika
G1 = VP P K ,
G0 + {G1 , HT } = VP P K , (5.23b)
{G0 , HT } = VP P K .
Gk = VP P K ,
Gk1 + {Gk , HT } = VP P K ,
(5.24b)
... ...
{G0 , HT } = VP P K .
1. hamiltonova dinamika sistema sa vezama 119
Dakle, Gk mora biti primarna veza prve klase, a svi ostali Gn (n < k) su
veze prve klase.
Iz uslova (5.24b) se vidi i postupak za konstrukciju generatora. Polazi
se od proizvoljne primarne veze PK Gk , izracunava se njena PZ sa HT i
denise Gk1 , itd. Postupak se zavrsava kad dobijemo vezu G0 cija je PZ sa
HT primarna veza PK. Mi smo pretpostavili da je broj koraka konacan, sto
je ekvivalentno sa pretpostavkom da je broj generacija sekundarnih veza
konacan.
Uslovi (5.24b) odredjuju Gn samo do na primarne veze PK. Zato u
svakom koraku konstrukcije niza {Gn } treba pokusati sa dodavanjem po-
godnih primarnih veza PK, kako bi se postupak sto ranije zavrsio. Na
taj nacin se dobija minimalni niz {Gn }. Postupak se zavrsava i kad se u
nekom koraku dobije {Gn , HT } = n (n 2), jer je ova veza kao generator
ekvivalentna sa nulom. U tom slucaju veza se ne pojavljuje u lokalnom
generatoru G.
Dirakova pretpostavka da sve veze prve klase generisu simetriju je za-
menjena sledecim stavom:
Sve veze PK, osim onih koje se pojavljuju u uslovima konzistentnosti
u obliku n (n 2), kao i onih koje slede iz {, HT } 0, delovi su
lokalnog generatora simetrije G = kn=0 (n) Gn .
1.3 Elektrodinamika
Teorija polja se moze shvatiti kao mehanicki sistem u kome su di-
namicke varijable denisane u svakoj tacki x trodimenzionog prostora,
(qi , pi ) (qix , pix ) (qi (x), pi (x)), tj. gde svaki indeks uzima i kon-
tinuiranu vrednost, i (i, x). Tada formalno uopstenje prethodne analize
na slucaj teorije polja postaje direktno: suma prelazi u integral (i sumu),
parcijalni izvod u funkcionalni izvod, ki postaje ki (x y), itd.
Posmatrajmo vazan slucaj elektrodinamike, cija analiza ne samo da
predstavlja lepu ilustraciju opste teorije, vec u mnogo cemu ima slicnosti
i sa teorijom gravitacionog polja. Dinamika slobodnog elektromagnetnog
polja A (x) opisana je lagranzijanom
L = 4 d3 xF F ,
1
F = A A . (5.25)
primarna veza
1 0 0 .
(Broj ovih veza je, ustvari, 1 3 , tj. po jedna veza u svakoj tacki x
trodimenzionog prostora, ali cemo zbog jednostavnosti govoriti o jednoj
vezi.) Preostala tri impulsa su jednaka komponentama elektricnog polja,
F0 . Kanonski hamiltonijan ima oblik
( )
Hc = d x( A L) = d3 x 14 F F 12 A0 ,
3
gde je zadnji clan dobijen u tom obliku posle parcijalne integracije. Ovaj
hamiltonijan ne zavisi od brzina, jer sadrzi samo prostorne parcijalne izvode
koordinata i impulsa. Posto postoji samo jedna primarna veza, totalni
hamiltonijan ima oblik
HT = Hc + d3 xu(x)0 (x) . (5.26)
Uz pomoc osnovnih PZ
{A (x), (x )} = (x x ) , t = t ,
HE = HT + ,
ekvivalentan je zameni A0 A0 u HT .
Pretpostavlja se da je asimptotika dinamickih varijabli takva da povrsinski clan,
koji se dobija pri parcijalnoj integraciji, iscezava. Mogucnost pojave povrsinskih
clanova je bitna karakteristika teorije polja.
1. hamiltonova dinamika sistema sa vezama 121
0 A = , 0 = 0 ,
1 A0 0 , 2 A 0 .
{A T
T (x), (x )} = (x x ) D(x x ) ,
2. GRAVITACIONI HAMILTONIJAN
g {g, HT } ,
L L
p0 = , p= ,
(q 0 / ) (q/ )
2. gravitacioni hamiltonijan 123
dq 0 dq
Hc p0 +p L = 0.
d d
U ovom slucaju postoji bar jedna primarna veza. Zaista, p0 i p su ho-
mogene funkcije brzina stepena nula pa mogu zavisiti samo od kolicnika
(dq/d )/(dq 0 /d ), odakle sledi postojanje jedne primarne veze . Totalni
hamiltonijan je oblika
HT = v ,
gde je v proizvoljan mnozitelj, a jednacine kretanja su
dg
= v{g, } .
d
Ove jednacine sadrze proizvoljnu vremensku skalu . Uvodjenjem nove vre-
menske varijable , oblik jednacina se ne menja:
dg
= v {g, } ,
d
L = 12 (q 2 /q 0 ) ,
q 0 = v{q 0 , } = v , q = v{q, } = vp , p0 = p = 0 .
1 q 0 0 .
2 q 0 0 .
Le Le Le
k = , ij = , = .
bk ,0 Aij ,0 ,0
k 0 k 0 0 , ij 0 ij 0 0 . (5.28)
Ove veze postoje uvek, nezavisno od vrednosti parametara u lagranzijanu.
Sigurne primarne veze imaju sustinski znacaj za strukturu teorije. Pored
njih, u teoriji se mogu pojaviti i druge primarne veze, sto zavisi od konkret-
nog oblika lagranzijana.
Kanonski hamiltonijan ima standardni oblik:
Hc d3 xHc , Hc = HM + HG , (5.29)
gde je
HM = ,0 LeM ,
HG = k bk ,0 + 12 ij Aij ,0 LeG .
Totalni hamiltonijan je denisan izrazom
k 0 = {k 0 , HT } 0 , ij 0 = {ij 0 , HT } 0 , (5.31)
znatno se pojednostavljuje ako prethodno ispitamo zavisnost hamiltonijana
od bk 0 i Aij 0 . Razmatranje ovog problema dovesce nas do zakljucka da je
Hc linearan po bk 0 i Aij 0 ,
bk hk = , bk hl = lk ,
slede relacije
3
ha ba (ha ha 0 h0 /h0 0 )ba = ,
hb hb 0 /h0 0 = 3 hb b0 ,
(5.34)
h0 1/h0 0 = b0 0 + ha ba 0 ,
h h0 /h0 0 = 3 ha ba 0 .
l l h0 0
n= = . (5.35)
ll g 00
(P )lk = nk nl , (P )lk = kl nk nl .
(P )lk hl = (P )lk hl e hk e ,
2. gravitacioni hamiltonijan 127
t G
T1( t )
T2( t )
T0 (q,p)
hk = (P )lk hl = (P )lk 3 hl ,
e0 = N n + N e . (5.36a)
Dk = nk D + Dk nk h + hk , (5.39)
b = det(bk ) = N J , (5.40)
(bLM ) LM
=J .
,0 D
0 N D + N = ,0 + 21 Aij 0 ij
HM = , M
Hij = ij ,
( )
M LM (5.41)
H = D JLM = J D LM ,
D
2. gravitacioni hamiltonijan 129
a DM = 0.
Izrazi za HM i Hij
M
ne zavise od konkretnog oblika pocetnog lagranzija-
na LM vec samo od transformacionih osobina polja. Ovi izrazi, takodje,
ne zavise od nezickih varijabli, jer od njih ne zavisi , i nazivaju se
kinematicki delovi hamiltonijana.
Clan HM
je dinamicki , jer zavisi od izbora LM . On predstavlja Lezan-
drovu transformaciju funkcije LM u odnosu na brzinu D . Posle elimi-
nacije izraza D , uz pomoc relacije kojom se denise impuls , dinamicki
hamiltonijan se moze napisati u obliku
M M
H = H (, Dk ; /J, nk ) ,
iz cega sledi da HM
ne zavisi od nezickih varijabli.
Ako je lagranzijan materije singularan, tada nastaju dodatne primarne
veze, koje, isto tako, ne zavise od nezickih varijabli.
+ 12 iJ 0 , 12 iJ 0 .
{(x), (x )} = iJ (x x ) , det = 1 .
T i km = T i km + nk T i m + nm T i k ,
(5.42)
Rij km = Rij km + nk Rij m + nm Rij k .
LG = LG (T i km , Rij km ; T i k , Rij k , nk ) .
N (T i + Ai ) + N (T i + Ai ) = bi ,0 bi 0, + 21 Amn 0 (1mn )i j bj ,
N Rij + N Rij = Aij ,0 Aij 0, + 21 Amn 0 (2mn )ij kl Akl ,
G
Hij = 2[i bj] + 2k[i Ak j] + ij ,
HG = i T i + 12 ij Rij bk k ,
( )
G 1 m i 1 (5.43)
H = J i T m + m ij
ij R m LG nk k ,
J 2J
DG = bi 0 i + 12 Aij 0 ij .
i 0 , ij ij + 4aJn[i hj] 0 .
2. gravitacioni hamiltonijan 131
Hij = ij , H = 21 ij Rij ,
H = aJRmn mn , D = 12 Aij 0 ij ,
b T + D ,
HT = H
(5.44a)
bT H
H b c + ui 0 i 0 + 1 uij 0 ij 0 + (u) ,
2
H 0 , H 0 , Hij 0 . (5.45)
b0 = 0 . (5.46c)
Posto vremenski gradijentni uslov ksira bust simetriju, njegov efekat u
hamiltonijanu se ogleda u ksiranju proizvoljnog mnozitelja A0c 0 koji stoji
uz vezu H0c . To se lako postize iz zahteva konzistentnosti na (5.46c),
b0 = {b0 , HT } = d3 x {b0 , N H
+ N H } + A0c 0 bc 0 ,
bR = 14 k l
mnkl b b R
mn
,
gde je
mnkl
mnkl , dejstvo teorije se moze zapisati u obliku
k l ( sn )
IHP = 2 a d4 x
1
mnkl b b A
mn m
+ A s A , (5.47)
i 0 , ij ij a0 m n
ijmn b b 0 , (5.48)
gde je
Hi = 12 a0 j
ijmn b R
mn
, Hij = a0 m n
ijmn b T ,
D = 21 a0 m n ij
ijmn b b A 0 .
HT = Hc + ui 0 i 0 + 12 uij 0 ij 0 + ui i + 12 uij ij .
Hi 0 , Hij 0 . (5.50a)
i 12 a0 j
ijmn (b 0 R
mn j
2b R
mn
0 ) 0 , (5.50b)
gde crta ispod Rmn 0 oznacava da je izraz Amn zamenjen sa umn (jednaci-
na kretanja za Amn ima oblik Amn = umn ). Ove relacije predstavljaju
uslove za odredjivanje mnozitelja umn . Broj od 12 uslova i 0 je
nedovoljan za potpuno odredjivanje umn , ali ce se dodatni uslovi ovog tipa
naci kasnije. Najzad, zahtev konzistentnosti veza ij dovodi do relacija
ij a0 m n m n
ijmn (b 0 T 2b T 0 ) 0 , (5.50c)
(Hi , i ) : i 12 a j
ijmn b R
mn
0 ,
(Hij , ij ) : ij a m n
ijmn b T 0 .
hk Rk i 12 hi R 0 , (5.51a)
Hi = i + Am i0 Hm 0 , (5.52a)
N = 2N (2N1 + N2 ) = 80 76 = 4 .
uk = bk 0 Ak m0 bm ,
uij Rij 0 + Aij 0 ,
Koristeci dekompoziciju
H = 12 ij Rij bk k ,
H = 21 ij m Rij m JL nk k ,
H = 12 mn r Rr mn n r Rmn mr aJRmn mn nk k .
ZADACI
gde je F = A A .
a) Pokazati da u teoriji postoje sledece veze
prve klase : 0 0 , e0 12 F 0 + ,
1 0
druge klase : + 2 B , ,
e0
1 0
+ 4 A .
a
gde je F = Aa Aa + fbc
a b c
A A , a fbc a
su strukturne konstante neabelove
(poluproste) grupe G. Naci veze i lokalne simetrije teorije.
4. Pokazati da se u teoriji
L = q1 q3 + 12 q2 (q3 )2 ,
pojavljuju veze p2 , q32 , . . . 0. Naci generator lokalne simetrije i odgovarajuce
transformacije. Ponoviti prethodnu analizu ako se za veze izaberu p2 , q3 , . . .
0.
zadaci 139
q a = m {q a , Gm } , pa = m {pa , Gm } ,
um = m r us frs m r hr m .
bi bj bk bl = bijkl , b det(bi ) ,
ijkl b = 2b(hi h[j hk]
l
+ hk h[i hj] + hj h[k hi] ) ,
ijkl b b = 4bh[i hj] .
k l
140 v. hamiltonova dinamika
a) Ri + Ri + Ri = 0 , b) R = R .
T i + Ai m0 T m = bm 0 Ri m + bm Ri m0 + bm Ri m0 ,
a) Ri 0 + Ri 0 + Ri 0 = 0 , b) R0 = R0 .
1. LOKALNE SIMETRIJE
H 0 , H 0 , Hij 0 ,
{Hij , Hkl } = 21 fij mn kl Hmn ,
{Hij , H } = 0 , (6.1a)
{H , H } = (H + H 1 ij
2 R Hij ) ,
{Hij , H } = 0,
{H , H } = (H 12 Rij Hij ) , (6.1b)
3
{H , H } = ( g 3
H + g H ) .
1. lokalne simetrije 143
Hij = A ij QA + Xij ,
H = A QA + 12 Aij Hij + X ,
G = (t)G(1) + (t)G(0) ,
{Hk + k , HT } = VP P K ,
{Hij + ij , HT } = VP P K .
= k hk , ij = ij Aij .
gde je
P = bk Hk 21 Aij Hij + bk 0, k 0 + 21 Aij 0, ij 0 ,
(6.4b)
Sij = Hij + 2b[i0 j] 0 + 2As [i0 sj] 0 .
Uocavamo da je generator vremenske translacije jednak totalnom hamil-
tonijanu,
P0 = Hb T HT D ,
= 12 ij ij + ,
bk = k s bs + , bk + bk , (6.5)
Aij = i s Asj j s Ais + , Aij ij , + Aij ,
bT ,
P0 = H
( )
P = i bi + 12 ij Aij + i bi + 21 ij Aij , (6.6)
s
Sij = 2[i bj] 2s[i A j] ij ij .
= 0 bk 0 0 + 0 k + 0 , bk 0 ,
( 0 )bk = 0 , bk 0 + 0 {bk , HT } 0 , bk 0 + 0 bk ,
gde je
(1)
G = bk k 0 + 12 Aij ij 0 , bT ,
(0)
G0 = H
(0)
G = P ,
(1) (0)
(6.7b)
Gij = ij 0 , Gij = Sij .
(0)
Generator vremenske translacije G0 = H b T se sada razlikuje od prethodnog
slucaja prisustvom clanova (u), od kojih se deo u2 2 , koji odgovara vezama
druge klase, moze ukljuciti u redefinisani dinamicki hamiltonijan H .
Jasno je da ij i transformacije polja imaju isti oblik kao u (6.5).
Za razmatranje 0 transformacija vazno je uociti da i u opstem slucaju HT
ne zavisi od izvoda impulsa. Ostatak racuna vodi do istog rezultata kao i
ranije.
Za kompletan dokaz treba pokazati da je G dobar generator i za trans-
formacije impulsa. Korektne transformacije impulsa se mogu naci iz defini-
cije A = L/ QA , i poznatih transformacija polja QA i lagranzijana L.
Moze se pokazati da G deluje dobro i na impulse. Prema tome,
2. ZAKONI ODRZANJA
ij (x) ij ,
(6.8)
(x) x ,
0 = 21 ij ij ,
0 bi = i s bs bi bi , (6.9)
ij i sj j is ij ij
0 A = sA + sA A A .
G = 12 ij Mij P , (6.10a)
gde je
P = d3 xP ,
M = d x(x P x P S ) d3 xM ,
3
M0 = d x(x0 P x P0 S0 + b k + 2 A ij ) d3 xM0 .
3 k 0 1 ij 0
(6.10b)
Generatori simetrije deluju na osnovne varijable preko Puasonovih za-
grada, pa zato moraju imati dobro definisane funkcionalne izvode. U slucaju
parametara koji opadaju dovoljno brzo na prostornoj beskonacnosti, u gen-
eratoru G se mogu vrsiti razne parcijalne integracije ne vodeci racuna o
povrsinskim clanovima, pa pitanje diferencijabilnosti ne predstavlja nikakav
problem. Parametri globalne Poenkareove simetrije nisu tog tipa, pa se
problemu povrsinskih clanova mora prici mnogo pazljivije. Zato cemo
pokusati da popravimo oblik generatora (6.10), tako da, i pored neiscezava-
nja parametara u asimptotskoj oblasti, oni imaju dobro definisane funkcio-
nalne izvode. Prvi korak u tom smeru je precizno definisanje faznog prostora
u kome generatori (6.10) deluju.
148 vi. simetrije i zakoni odrzanja
g = + O1 , g, = O2 , g, = O3 ,
gde On = O(rn ) oznacava clan koji opada kao rn ili brze za veliko r, tj.
rn On ostaje konacno pri r , a r2 = (x1 )2 + (x2 )2 + (x3 )2 .
(b) Lorencova jacina polja zadovoljava uslov
bk = k + O1 , Aij = O2 . (6.11a)
bk , = O2 , bk , = O3 ,
(6.11b)
Aij , = O3 , Aij , = O4 .
gde Ob oznacava clan koji opada dovoljno brzo, npr. kao O5 . Koristeci oblik
sigurnih i dodatnih primarnih veza u jednacinama (5.28) i (5.48), lako se
moze zakljuciti da je asimptotika impulsa oblika
b,
k 0 , ij 0 = O
i = O b, (6.12)
b.
ij = 4aJn[i hj] + O
uk 0 = O1 , uij 0 = O2 . (6.13a)
I drugi mnozitelji su preko jednacina kretanja povezani sa brzinama, sto
dovodi do
um , ukm = O2 , uikm = O2 . (6.13b)
ima dobro definisan funkcionalni izvod ako se njegova varijacija moze napi-
sati u obliku
F = d3 x [A(x)(x) + B(x)(x)] , (6.14)
P = i bi , + 12 ij Aij , (i bi + 21 ij Aij ), + R .
150 vi. simetrije i zakoni odrzanja
Ovde smo eksplicitno prikazali one clanove koji daju nezeljene varijacije
izvoda varijabli, dok su preostali clanovi korektnog oblika oznaceni sa R.
Koristeci sada parcijalnu integraciju i asimptotske uslove (6.12), prethodni
rezultat se moze dovesti na oblik
( ) ( )
b,
P = 12 ij Aij , 12 ij Aij , + R + O
b trodivergencija od O.
gde je O b Uzimajuci u obzir da je ij Aij = O3 ,
sledi ( )
P = ij Aij [ ] , + R + O3 .
Tako varijacija generatora prostorne translacije dobija oblik
P = E + R ,
I
( ) (6.15a)
E ds ij Aij [ ] ,
P Pe P + E , (6.15b)
bT = H
H b c + R = N H + N H 1 Aij 0 Hij + R .
2
Hij = (ij ), + R ,
H = (ij Aij [ ] b,
), + R + O
b,
H = 2aJhk hl Akl , + R + O
P0 = E0 + R ,
I
(6.16a)
E0 ds (2aJha hb Aab ) ,
Pe 0 P0 + E0 . (6.16b)
M = x P x P + , + R .
M = E + R ,
I
[ ( )] (6.17a)
E ds + x[ ij Aij ] ,
M0 = x0 P x HT + 0 , + R .
152 vi. simetrije i zakoni odrzanja
{P , P } = H + (H ) + (H )
12 (Akl Hkl ) + 12 (Akl Hkl ) + VP P K ,
b T } = (bk 0Hk ) + (bk 0Hk ) + 1 (Akl 0 Hkl ) + VP P K ,
{P , H 2
{P , Sij } = (Hij ) + VP P K ,
{Sij , Skl } = 21 fij mn kl Hmn + VP P K ,
b T } = VP P K ,
{Sij , H {H bT , H
b T } = VP P K .
(6.19)
(Crta iznad Hk nas podseca da je dinamicki hamiltonijan H redefinisan
tako da ukljucuje i doprinos primarnih veza druge klase.)
Puasonove zagrade izmedju velicina Pe i M
f se mogu izracunati ako
uzmemo u obzir da one imaju dobro definisane funkcionalne izvode (tj.
2. zakoni odrzanja 153
= Pe Pe + VP P K + S .
{Pe , Pe } = VP P K ,
{Pe , Mf } = Pe Pe + VP P K , (6.20)
{Mf , M f } = 1 f M
f + VP P K .
2
eT} + G
{G, H = VP P K ,
t (6.21)
{G, s } 0 ,
da je i prvi uslov ispunjen kao posledica onog dela algebre (6.20) koji sadrzi
Pe 0 .
Prvi uslov u (6.21) predstavlja zakon odrzanja. Zaista, on implicira
slabu jednakost
dG
S, (6.22)
dt
iz koje se vidi da je G odrzana velicina samo ako nema povrsinskih clanova
S. Sada cemo eksplicitno proveriti vazenje zakona odrzanja Pe i M
f .
Pocecemo sa energijom. Lako se vidi da je
Pe 0
{Pe 0 , Pe 0 } + = VP P K ,
t
Dakle
dPe 0 dE0
0, (6.23a)
dt dt
iz cega zakljucujemo da povrsinski clan E0 predstavlja vrednost energije
kao odrzane velicine.
Impuls i prostorni deo uglovnog momenta ne zavise eksplicitno od vre-
mena, i zadovoljavaju relacije
{Pe , Pe 0 } 0 , f , Pe 0 } 0 ,
{M
posto su Pe i M
f konstruisani preko prostornih integrala veza prve klase
(do na povrsinske clanove), cije PZ sa totalnim hamiltonijanom daju nulu.
Stoga,
dPe dE
0, (6.23b)
dt dt
dMf dE
0. (6.23c)
dt dt
Najzad, bust generator ima eksplicitnu zavisnost od vremena i zado-
voljava relaciju
f0
M f0 , Pe 0 } = Pe + {M
+ {M f0 , Pe 0 } + VP P K E ,
t
2. zakoni odrzanja 155
f0 i totalnog hamil-
gde zadnja jednakost sledi iz cinjenice da je PZ od M
tonijana jednaka nuli, dok je Pe E . Dakle,
f0
dM dE0
E , (6.23d)
dt dt
i, posto je E = 0, bust generator nije odrzana velicina. On ce biti odrzan
samo u referentnom sistemu u kome je fizicki sistem kao celine u miru, tj.
E = 0. Ogranicenje na takav sistem, medjutim, narusava bust invarijant-
nost teorije. Ovaj rezultat je posledica eksplicitne linearne zavisnosti M f0
od vremena i postojanja netrivijalnog povrsinskog clana u Pe .
Poredjenje sa Lagranzovim formalizmom. Interesantno je upore-
diti dobijene povrsinske clanove sa odgovarajucim Lagranzovim izrazima
dobijenim u OTR. Opsta strategija bice da se svi impulsi u E i E izraze
preko polja i njihovih izvoda, uz pomoc veza i jednacina kretanja.
Da bismo transformisali izraz za impuls, podjimo od relacije
ij Aij [ ] 2a(A0 A0c c ) + O3 ,
h a[(g)(g g g g )], H , .
K = x x .
ZADACI
N {, H } + iJ u 0 ,
N {, H } iJ u 0 .
zadaci 157
LeV = 14 ( )( ) + 12 2 , (7.6)
daje sledece jednacine kretanja:
( ) + 2 = 0 .
( + 2 ) = 0 ,
odakle se vidi da je masa cestice koja odgovara datom polju. Dopunski
uslov izbacuje iz deo koji ima spin 0. U sistemu mirovanja, gde ne
zavisi od prostornih koordinata, vazi 0 0 = 0. Posto je, s druge strane,
0 0 0 , sledi da je u tom sistemu 0 = 0, kao sto i treba da bude:
cestica spina 1 opisuje se u svom sistemu mirovanja trovektorom .
Spinska struktura se moze opisati uvodeci vektor polarizacije e pros-
tornog tipa. Posmatrajmo ravan talas
k 2 2 = 0 , k e = 0 .
Iz drugog uslova sledi da vektor e ima samo tri nezavisne komponente. To
znaci da postoje samo tri nezavisna vektora polarizacije e() , koje mozemo
izabrati da budu jedinicni i medjusobno ortogonalni:
e() e( ) = .
1. teorija sile dugog dometa 163
3
k k
e() e
() + = . (7.7)
2
=1
Neka se ravan talas krece duz zose, k = (k0 , 0, 0, k 3 ). Vektori e() , koji
se mogu izabrati tako da e(1) i e(2) budu ortogonalni na k, postaju
gde su
1
e(1) = (e(1) ie(2) ) , e(0) = e(3) ,
2
vektori kruzne polarizacije. Velicine e(+1) , e(0) , e(1) opisuju cesticna stanja
polarizacije spina s = 1 sa projekcijama s3 = +1, 0, 1.
Ako je prisutna i interakcija sa materijom, jednacine kretanja postaju
LI
( ) + 2 = J . (7.9a)
P
3
D (k, 2 ) = , P k k /2 = e() e
() . (7.11)
k2 2
=1
K = J , K . (7.12)
= 0 , (7.13)
= J , (7.14)
D = D . (7.15)
1. teorija sile dugog dometa 165
= eikx + eikx ,
koji predstavlja resenje jednacine (7.14) u vakuumu (J = 0) ako su ispun-
jeni uslovi
k2 = 0 , k = 0 . (7.16)
Drugi uslov smanjuje broj nezavisnih komponenti vektora polarizacije na
tri. Posle ksiranja Lorencovog uslova postoji jos uvek sloboda gradijentnih
transformacija sa parametrom za koji vazi = 0. Izaberimo u obliku
k 2 = 0, k (1) = k (2) = 0 .
2
k k + k k
()
() + = . (7.17)
k k
=1
M21 = J2 D
E
(k, 2 )J1 ,
= + + . (7.18)
1. teorija sile dugog dometa 167
I1 = , , , I2 = , , ,
I3 = , , , I4 = , , ,
I5 = , , ( ) .
2a b(, + , ) c(, + , ) 2d = 0 .
LT = 21 , , , , + , , 21 , , . (7.19a)
= 12 ,
LT = 12 , , , , 14 , , . (7.19b)
LI
K, = J ,
K, ( ) + ( ) + ( ) (7.20)
( ) .
12 = 0 , (7.21)
21 ( + ) = J . (7.22)
D, = 12 ( + )D . (7.23)
Ravan talas
= eikx + eikx
zadovoljava jednacine kretanja u vakuumu i Hilbertov uslov ako je
( )
k2 = 0 , k 12 = 0 . (7.24a, b)
= k k ,
U slucaju ravnog talasa koji se krece duz zose, uslovi (7.24b) se mogu
iskoristiti da se 01 , 02 , 03 i 22 izraze preko preostalih sest komponenti,
01 = 31 , 03 = 12 (33 + 00 ) ,
02 = 32 , 22 = 11 ,
13 = 23 = 33 = 00 = 0 .
, = 12 ( + ) 12
(7.28)
+ k zavisni clanovi .
Delovi ovog izraza, koji zavise od impulsa, mogu se zanemariti ako posma-
tramo interakciju ocuvanih struja.
Jednacina kretanja (7.22) se lako moze svesti na oblik
= J 12 J J . (7.29)
1
J = J J .
k2
1
(J11 J11 + J22 J22 + 2J12 J12 ) ,
k2
i predstavlja sumu tri nezavisna clana, ili tri polarizacije. Eliminacija do-
prinosa svih spinova osim = 2 postize se dodavanjem amplitude
1 1
J 2 J ,
2 k
posle cega se retardovan deo svodi na (7.27). Ovo dodavanje je ekvivalentno
izmeni polazne jednacine, koja postaje
= J 12 J ,
J1 DJ2 , J1 D J2 , J1 D, J2 ,
gde su svi indeksi jednaki nuli, pa se pojavljuje sa pozitivnim ili negativnim
znakom, u zavisnosti od toga da li je spin polja paran ili neparan.
Staticka sila izmedju istih cestica je, dakle, privlacna samo u slucaju
parnog spina.
Ovo je glavni razlog za odbacivanje polja spina 1 kao kandidata za opis
gravitacije.
Interesantno je na ovom mestu pomenuti teorijsku mogucnost posto-
janja negativne mase. Tada bi interakcija velike pozitivne mase M sa
malom negativnom masom m imala promenjen znak staticke interakcije
(sile). Medjutim, u Njutnovoj teoriji je
GM
mg x = mi x ,
x2
pa ako vazi princip ekvivalencije (mi = mg ), ubrzanje ostaje isto, bez obzira
na promenjen znak sile. Drugim recima, Njutnova jabuka bi pala na Zemlju
i kad bi imala negativnu masu. Gravitaciono odbijanje tela bi se moglo
pojaviti u slucaju mi /mg < 0. Postojala je ideja da je za anticestice mg < 0,
sto bi (zbog mi > 0) narusilo princip ekvivalencije. Pokazalo se da takva
pretpostavka nije u skladu sa rezultatima Etvesovog eksperimenta.
Uvodeci
g = (1 + )2 (7.36)
gornji izraz se moze geometrijski interpretirati kao dejstvo za cesticu u
prostoru metrike g . Variranjem po z(s) dobija se jednacina kretanja
d( dz ) 1 g dz dz
g = ,
ds ds 2 z ds ds
koja predstavlja geodezijsku jednacinu u Rimanovom prostoru sa metrikom
g .
2. Ako gravitaciono polje statickog i tackastog izvora (7.32) inter-
pretiramo kao polje Sunca, onda se moze naci velicina precesije perihela pri
174 vii. gravitacija u ravnom prostorvremenu
I I
g m2 = 0 , (7.37)
x x
gde je I dejstvo, a m masa planete cije se kretanje posmatra. Metrika (7.36)
je sferno simetricna, tj. u sfernim koordinatama x = (t, r, , ) ne zavisi
od t i , pa geodezijske jednacine daju dve konstante kretanja: energiju E
(za = 0) i ugaoni momenat L ( = 3):
dt d
E = (1 + )2 , L = (1 + )2 r2 . (7.38)
ds ds
Posto se kretanje vrsi u jednoj ravni, izaberimo da to bude = /2, posle
cega HamiltonJakobijeva jednacina postaje
[( I )2 ( I )2 1 ( I )2 ]
(1 + )2 m2 = 0 .
t r r2
I = Et + L + Ir , (7.39)
za Ir se dobija
[ ]1/2
Ir = E 2 L2 /r2 m2 (1 + )2 dr .
= Ir ,
L
gde je Ir odgovarajuca izmena Ir . Razlazuci Ir po stepenima male velicine
G2 M 2 m2 /L2 , koja stoji uz r2 , dobija se
(0) (0)
Ir = Ir + Ir , G2 M 2 m2 ,
2L L
2. pokusaj izgradnje realisticne teorije 175
(0)
gde Ir opisuje kretanje po elipsi. Diferencirajuci ovaj izraz po L, i uzi-
(0)
majuci u obzir da je Ir /L = (0) = 2, dobija se rezultat
= 2 .
L2
Drugi clan u ovom izrazu opisuje vekovno pomeranje perihela putanje za
vreme jednog obilaska planete,
G2 M 2 m2
= , (7.40)
L2
i ono je jednako 1/6 Ajnstajnovog rezultata.
Skalarna teorija, dakle, nije dobra, jer u njoj nema skretanja svet-
losnog zraka pri prolasku pored Sunca, kao ni zakasnjenja radio signala,
dok vekovno pomeranje perihela Merkura nije u skladu sa posmatranjima.
LI = T . (7.42)
= d4 x D(x x )T (x ) ,
(7.43a)
(x) = 00 (x) ,
0 (x) = 0 .
176 vii. gravitacija u ravnom prostorvremenu
M
00 (x) = . (7.43b)
8 r
Energija interakcije probne cestice mase m sa statickim poljem ima oblik
0 2 M ( m2 )
E(x ) = d3 xT (x) (x) = p0 . (7.44)
4 r 2p0
1 2 1
(L 2m2 rg2 ) = 2 (L2 8G2 m2 M 2 ) .
r2 r
2. pokusaj izgradnje realisticne teorije 177
( 2 ,
)
= T T ,
32 2
( 2 ) (7.52b)
= 2 T + 2 T 2 T , .
3
( )
( 2 ) =T + 2
T , + T ,
( )( 2 )
2 T , + 2 T 2 T , .
3
1 [1 ]
D, (k, 2 ) = (P P + P P ) 1
P P . (7.53b)
k2 2 2 3
k 2 2 = 0 , k e = 0 , e = 0 . (7.54)
gde su e(2) , e(1) i e(0) stanja polarizacije masenog polja spina 2 sa pro-
jekcijama s3 = 2, 1 i 0,
1 1
e(2) = (e(1) ie(2) ) , e(1) = (e(3) ie(4) ) .
2 2
Uvedimo struje sa projekcijama spina s3 = 1,
T(1) e
(1)
T = 2(T13 iT23 ) ,
U slucaju ocuvanih struja komponente T13 i T23 se mogu izraziti preko T10
i T20 (k0 T0 = k3 T3 ), pa prethodni izraz ne daje doprinos retardovanoj
interakciji.
Na slican nacin, za struje sa projekcijom spina s3 = 0 dobijamo
[ ]
T(0) e(0) T = 23 12 (T11 + T22 ) T13 ,
[
T(0) T(0) = 23 14 (T11 + T22 )(T11 + T22 ) + T13 T13
1
]
2 (T11 + T22 )T13 2 T13 (T11 + T22 ) ,
1
182 vii. gravitacija u ravnom prostorvremenu
pri cemu samo prvi clan u ovom izrazu odgovara retardovanoj interakciji,
1
6 (T11 + T22 )(T11 + T22 ) . (7.57)
(
4 )
T() T() = T e e
() ()
T T P , T ,
=0
gde se leva strana izracunava iz jednacina (7.28) i (7.57), koje opisuju do-
prinose stanja s3 = 2 i 0. Rezultat je
{
P , = 2 ( + ) 3 , za , , , = 0, 3 ;
1 1
M21 = T2 D,
E
(k, 2 )T1 ,
E 1 [1 ]
D, (k, 2 ) = ( + ) 31 . (7.59)
k2 2 2
E 1 [1 ]
D, (k) = ( + ) 1
k2 2 2
i pri 2 = 0.
Odakle potice diskontinuitet teorije po masi gravitona? Da bismo ovo
razumeli, posmatracemo sta se dogadja sa masivnim gravitonom pri 2 0.
Masivni graviton ima 5 stepeni slobode. Pri 2 0 od njega se dobijaju
2. pokusaj izgradnje realisticne teorije 183
1 ( )
E = 2 T00 1 1
2 T00 .
k2
1 ( )
E = 2 ()T00 1 1
3 T00 .
k2
2 () = 43 2 , (7.60)
2 2 () M
()00 = ,
3 4 r (7.61)
1 2 () M
() = .
3 4 r
Dok ()00 ima istu vrednost kao u bezmasenoj teoriji zbog relacije (7.60),
dotle se () razlikuje za faktor 1/2. Izracunavanje vrednosti precesije
perihela putanje planete oko Sunca u masenoj teoriji daje 2/3 rezultata
bezmasene teorije.
Za skretanje svetlosti i zakasnjenje radio signala razultat se moze dobiti
jednostavnije. Posmatrajmo interakciju elektromagnetnog polja sa Suncem.
184 vii. gravitacija u ravnom prostorvremenu
Zato masivan graviton uzrokuje skretanje svetlosti pri kretanju pored Sunca
i zakasnjenje radio signala koji su za faktor 3/4 razliciti od rezultata bez-
masene teorije.
Ovi rezultati pokazuju da postojanje proizvoljno male, ali konacne mase
gravitona spina 2 nije u skladu sa opservacionim cinjenicama.
T = 0 , (7.62)
d2 z 1 dz dz
= 2 g (g, + g, g, ) ,
ds2 ds ds
zadaci 185
gde je g = m + 2 , dobija se
( + 2 ) T = [, ]T ,
(7.63)
[, ] (, + , , ) .
ZADACI
1
D(x) = .
4|x|
2. Pokazati da velicine P = k k /2 i P = k k /2 predstavljaju
projektore na masena stanja spina 1 i 0, redom, tj. da pri k 2 = 2 vazi:
P P = P , P P = P ,
P + P = , P P = 0,
P = 3 , P = 1.
3. Velicine = (k k + k k )/k k i
= (k k + k k )/k k, gde je
k = (k , k), predstavljaju projektore na bezmasena stanja heliciteta 1 i 0,
0
= ,
= ,
+
= ,
= 0,
= 2 ,
= 2 .
4. Naci propagator D (k) za lagranzijan LV bezmasenog vektorskog polja sa
dodatnim clanom ( )2 /2.
5. Lagranzijan
1
LV = LV + 2 ( )2 J
2 2
gde je J = 0, je pogodan za razmatranje limita 2 0.
a) Pokazati da zadovoljava KlajnGordonovu jednacinu sa masom m2 =
2 /.
b) Naci odgovarajuci propagator D (k) i ispitati njegovo ponasanje pri:
1 = 0, 0; 2 = 0, 0.
0 2 0 2
186 vii. gravitacija u ravnom prostorvremenu
, = 12 ( + ) 12 ,
, , = , , , = 2 ,
, = 0 .
M 0
E(x0 ) = 2G p ,
r
koji je dva puta veci od Njutnovog izraza (dobijenog zamenom: masa probne
cestice ukupna energija svetlosti).
16. Svetlosni zrak prolazi pored Sunca na rastojanju b (sl. 7.2). Izracunati:
a) transverzalnu komponentu impulsa koji zrak dobije interagujuci sa Suncem
po zakonu iz zadatka 15;
b) ugao skretanja svetlosti kao odnos transverzalne i longitudinalne komponente
impulsa.
zadaci 187
P, = 21 (P P + P P ) 13 P P
P, P , = P , , P, = 5 ,
P, = 0 .
lagranzijan
(0)
LF = 14 F a F a , F a Aa Aa , (8.1)
LM = (i m) ,
( ) (8.3)
LI = gAa 12 a gAa J a ,
J a = gabc Ab Jc = 0.
Nekonzistentnost je reda g.
Razlog ove nekonzistentnosti nalazi se u cinjenici da struja J a nije kom-
pletna kanonska struja cele teorije, vec samo deo koji potice od materije,
pa zato i ne moze biti ocuvana. Priroda uocene nekonzistentnosti sugerise i
nacin razresenja problema. Pokusacemo da konstruisemo novu teoriju koja
zadovoljava sledeca dva zahteva:
lagranzijan nove teorije je oblika
(a) L = L(0) + ,
( a )
(b ) F a = g Ja + W .
a
Prisustvo struje j(0) polja Aa na desnoj strani ove jednacine moze se os-
tvariti ako se lagranzijanu L(0) doda clan reda g:
L(1) = L(0) + g(1) ,
( ) (8.7b)
(1) = c1 Ab j(0)
b
= c1 Ab bca Ac F a .
lako se proverava da je
(0)
LF + g(1) + g 2 (2) = 14 F a F a LF . (8.10a)
b
J(1) = J b + bca Ac F a ,
LF
= bca Ac F a = j b .
Ab
S druge strane, ako uocimo relaciju F a gW
a
= F a jednacina kretanja
a a
(8.9b) se moze napisati u obliku F = gJ(1) , ili kao
D F a = gJ a , (8.10b)
D J a = 0 , (8.10c)
LM I = (i D m) LM ( D) .
gde je
[ ]
J = i ( ) ( ) .
(0)
F = A A ,
= c + W ,
(8.14)
W = W = ( )W () ,
() = c + 3 W () ,
(1) = 23 2 3 ,
(1)
L(1) = LS + LM T ,
(1) ( ) (8.16)
LS = 12 (1 + 2) 12 2 2 + 34 3 .
2. skalarna teorija gravitacije 197
LS = 12 F () G() , (8.17)
F 12 F G = T , (8.18)
F () = 1 + 3W () ,
[ ]
F () = 2 F () + 3W () , (8.20)
2
G () = + 4G() .
2
G() = (1 + 4) + a1 e4 . (8.21a)
(4)2
F () = a2 e2 , (8.21b)
L = LS + LM T ,
1 2 2 [ 4 ] (8.22)
LS e 2
e (1 + 4) ,
2 (4)
2 ( 4 )
e2 e2 e 1 = T .
4
1 2
L= 2
2
(4 1 4 ln ) + LM T ln , (8.23)
2 (4)
4 1
2 = T .
4
Time je resen zadatak konstrukcije konzistentne skalarne teorije gra-
vitacije u kojoj graviton interaguje i sa sopstvenim TEI, u skladu sa za-
htevom ().
(A) K, = ;
(B) = 0 .
Ono sto nedostaje na desnoj strani gornje jednacine je simetrican TEI gra-
(0)
vitacionog polja t . Ovaj nedostatak se moze otkloniti izmenom polaznog
lagranzijana,
L(0) L(1) = L(0) + (1) , (8.25a)
gde dodatni clan (1) mora zadovoljavati uslov
(1) (0)
= t . (8.25b)
Trazeni clan se moze naci posle dugog i zamornog racuna:
(1) = , + , 2 ,
( ) (8.26)
+ 2 , , + 12 + 14 2 , .
( + 2 ) T(0) = [, ]T(0) ,
iz cega sledi
T(0) = [, ]T(0) + O(2 ) .
t
(0)
= [, ]T(0) + O(2 ) .
(1)
= [, ]T(0) + O(2 ) , (8.27)
IG
= Te , (8.28)
IG
= Te ,
gde se desna strana izrazava pomocu jednacina kretanja materije. Ako nista
ne pretpostavimo o interakciji gravitacije i materije, onda niti znamo oblik
Te , niti znamo jednacine kretanja materije, pa se konzistentnost ne moze
proveriti. Mi cemo pretpostaviti da Te zadovoljava isti uslov divergencije
kao i T(0) :
g Te = [, ]Te . (8.29)
Ovaj uslov je za T(0) izveden iz njegovog oblika (7.31c) i odgovarajucih
jednacina kretanja materije. Da bi jednacine (8.28) i (8.29) bile konzis-
tentne, dejstvo IG treba da zadovoljava sledecu funkcionalnodiferencijalnu
jednacinu :
I I
g G + [, ] G = 0 . (8.30)
Resavanje ovakve jednacine je izvanredno tezak problem, jer ne postoji
standardni postupak za nalazenje resenja. Ne postoji jednoznacno resenje
ove jednacine, cak ni ako dodamo uslov da se pri malom to resenje
ponasa na odredjen nacin, npr. kao sto je dato jednacinom (8.24a). Postoji,
medjutim, najprostije resenje, koje ce nas dovesti do Ajnstajnove teorije.
Da bismo bolje razumeli smisao jednacine (8.30), napisacemo je u jed-
noj ekvivalentnoj formi, u kojoj ona jasno izrazava odredjenu osobinu de-
jstva IG . Ako (8.30) pomnozimo proizvoljnim vektorom 2 (x) i integralimo
po celom prostoru, a zatim izvrsimo parcijalnu integraciju u prvom clanu,
dobicemo
I { }
d4 x G ( g ), + [, ] 2 = 0 . (8.31)
202 viii. nelinearni efekti u gravitaciji
0 g = 2(g , + g , + g, ) . (8.32)
x = x 2 (x) . (8.33)
Pri integraciji po celom prostoru, drugi clan u ovoj jednacini iscezava. Tako
nalazimo jedno lokalno invarijantno resenje za dejstvo:
(0)
IG = d4 x g . (8.34)
IM I
Te . (8.37)
(1)
IM I
0 g = T(0) ( + ) = 0 , (8.39a)
g
zahteva ocuvanje samo dela T(0) koji se odnosi na materiju. Medjutim, ako
se ogranicimo na tacnost do clanova reda , prethodni uslov je korektan.
Zaista, eksplicitnim koriscenjem geodezijskih jednacina dobija se
T(0) = O() , (8.39b)
0 = + ,
x = a [].
(1)
Zahtev invarijantnosti IM I daje
(1) (1)
IM I I
a [] + M I 2( + ) = 0 . (8.40)
x g
(1)
Iz oblika (7.45) za IM I sledi da je uslov invarijantnosti ispunjen ako vazi
a [] = 2 (x). S druge strane, posle koriscenja jednacina kretanja za
materiju, uslov invarijantnosti (8.40) automatski prelazi u uslov konzistent-
nosti (8.39a).
3. tenzorska teorija gravitacije 205
0 g = 2(g , + g , + g, ) , (8.41a)
x = 2 , (8.41b)
(0)
LF = 12 F a ( Aa Aa ) + 14 F a F a , (8.43)
Dakle,
LM I 1 LM I
Ta = ,
g Aa
gde su su Ta generatori grupe SU (2) u reprezentaciji koja odgovara polju
. Resenje poslednje jednacine je
LM I (, , Aa ) = LM (, D ) , (8.45)
R () 12 g R() = 0 ,
{}
= 21 g (g, + g, g, ) ,
L
R = , K
R = ,
4. formalizam prvog reda 209
+ 2 (,) + 21 = J 21 J ,
1 [ K ]
t t 12 t = R () 2 , (8.50)
22
gde je
[
= ( 12 ) 2 ()
]
2( ) + 2( ) + 2( ) ,
(1) 1 [ L K K
]
LT = 2 (R + R ) + R
22
1 [ ] (8.51)
= 2 ( 2 )(R
L K
+ R ) R
L
.
2
Ako definisemo
g gg = ( 2 ) , (8.52)
4. formalizam prvog reda 211
(1)
i odbacimo divergenciju R L
= ( ) , lagranzijan LT se
lako moze identifikovati sa Ajnstajnovim lagranzijanom u formalizmu prvog
reda.
Primetimo da pri uvodjenju pomocne metrike clan R K
ne zavisi od
, pa TEI, koji se dobija iz lagranzijana LT , ostaje isti kao i t , cime
(1)
odakle sledi
LM I = LM ( 2 ) . (8.53)
Drugim recima, LM I je jednak kovarijantnom lagranzijanu materije, koji se
iz obicnog LM dobija zamenom g 2 i D =
(kovarijantni izvod sa odgovarajucom Kristofelovom koneksijom).
Gravitaciono polje se uvodi u dejstvo materije preko minimalne in-
terakcije, pri cemu je ispunjen princip ekvivalencije.
Geometrijska interpretacija Ajnstajnove teorije se pokazuje kao posledica
konzistentnog uvodjenja nelinearne interakcije.
Zavrsimo ovaj odeljak jos jednim komentarom o tome zasto smo u
formalizmu prvog reda dobili konzistentnu teoriju u jednom koraku. Kvali-
tativno, male izmene lagranzijana prvog reda dovode do znacajnih promena
u teoriji, jer menjaju kako jednacinu koja sledi variranjem po , tako i
zavisnost = (); tako postaje moguce da se u jednom koraku uvedu
kompletni nelinearni efekti u teoriju.
ZADACI
) ) )
2g ( g g (
g , g
(
, = 0 .
)
Odavde izvesti relaciju g , = g 2g ( , i resiti je po .
12. Konstruisati konzistentnu tenzorsku teoriju gravitacije polazeci od lagranzijana
LT () u kome je tenzor, a ne tenzorska gustina.
214 viii. nelinearni efekti u gravitaciji
GLAVA IX
SUPERSIMETRIJA I SUPERGRAVITACIJA
1. SUPERSIMETRIJA
{ , } = { , } = { , } = 0 , [ , A] = [ , A] = 0 .
velicina: I d4 x /x A
dimenzija: 0 4 1 1 3/2 1/2
(x) = A(x) .
A = , B = 5 ,
(9.2a)
= i (aA + b5 B) ,
218 ix. supersimetrija i supergravitacija
A = 0, B = 0, i = 0 .
A = , B = 5 ,
[ ] (9.2b)
= i (A + 5 B) , = i (A 5 B) .
[1 , 2 ]A = 2i1 2 A ,
[1 , 2 ]B = 2i1 2 B , (9.3)
[1 , 2 ] = 2i1 2 1 2 F ,
(2 )(1 ) + (2 5 )(5 1 ) (1 2 ) = (2 1 )( ) .
= + + + = 2 ( ) ,
A = (1 + i5 ) = 2+ ,
(9.4b)
= P = i + A ,
e5 , A ei A . (9.5)
= Q ,
[1 , 2 ] = 2i1 2 .
{Q , Q } = 2i( C) P , (9.6a)
[M , Q ] = ( ) Q , [P , Q ] = 0 , (9.6b, c)
[M , M ] = 12 f, M ,
[M , P ] = P P , [P , P ] = 0 ,
(9.7a)
[M , Q ] = ( ) Q , [P , Q ] = 0 ,
{Q , Q } = 2i( C) P {Q ,Q } = 2i( ) P .
[R, Q ] = (5 Q) , (9.7b)
dok sa P i M komutira.
Relacija (9.6a) je osnovna relacija SS algebre. Iz nje se jasno vidi da je
supersimetrija prostornovemenska simetrija, i da predstavlja kvadratni
koren iz translacije (Q2 P ). Takodje je jasno da ce posle lokalizacije
supersimetrije doci i do pojave gravitacije.
[Tm , P 2 ] = 0 , [Tm , W 2 ] = 0 .
{Qm n
, Q } = 2
mn
( C) P + C Z1mn + (5 C) Z2mn , (9.9b)
{Q ,Q } = ia( ) P .
Q : B F1 F , Q : F1 B2 B .
= ()0 + (aF + b5 G) ,
A = 2 , F = 2i ,
= i+ A + F ,
R S A S R A = 5 Q(A) = (i)S A .
(A, , F) (A ,
, F ) = ei(q1) (A, ei , F e2i ) . (9.12)
A = , = 0 .
[(), ()] = b( ) .
[1 , 2 ]A = ia2 1 F (1 2 ) = 2ia(2 1 )F
= 2ia(2 1 ) A + (2ia2 A1 ) .
Zaista,
[ ]
I0 = d4 x F (i ) iF ( ) = 0 ,
[1 , 2 ]A = 2i(2 1 ) A + (2i2 A1 ) ,
( ) (9.13c)
[1 , 2 ] = 2i(2 1 ) + 2 1 + 12 2 1 F .
A = i + ,
= ( F a5 D) , (9.14a)
D = i5 .
2. REPREZENTACIJE SUPERSIMETRIJE
W = 12 M P .
[W , Q ] = 21 (P 5 Q) + 21 (5 Q) P ,
[W 2 , Q ] = W (P 5 Q) + 43 P 2 Q .
230 ix. supersimetrija i supergravitacija
[Y a , Y b ] = abc Y c ,
Y 2 = y(y + 1) , y = 0, 12 , 1, ...
iz cega sledi
{Qm n
1 ,Q 1 } = 0 , {Qm n
2 ,Q 2 } = 4
mn
,
(9.18)
{Q, Q} = {Q,Q} = 0 .
Qm n
1 | , = Q1 | , = 0 . (9.19)
q m (4)1/2Qm 2 , q m (4)1/2 Qm
2 .
q m | 0 = 0 , | 0 | , 0 . (9.20)
q n | 0 =| , 0 + 21 , n ,
(q m )(q n ) | 0 =| , 0 + 1, mn ,
(q 1 )(q 2 ) (q N ) | 0 =| , 0 + 12 N, 1 2 N ,
na kome delovanje bilo kog q m daje nulu. Svaka primena operatora q
povecava helicitet za 12 , a broj razlicitih stanja datog heliciteta 0 + 12 s
je odredjen brojem mogucih razmestaja s razlicitih fermionskih operatora
q m :
helicitet: 0 0 + 1 0 + 12 N
( ) ( )2 ( )
N N N
broj stanja: =1 =N = 1.
0 1 N
Za dato N nije tesko izracunati ukupan broj stanja, kao i broj bozona
i fermiona:
N (
) [N/2] (
) [(N 1)/2] (
)
N N N
n= = 2N , nB = , nF = .
k 2k 2k + 1
k=0 k=0 k=0
Kiralni multiplet 0 = 21
helicitet: 12 0 0 1
2
broj stanja: 1 1 1 1
Gradijentni multiplet 0 = 1
helicitet: 1 12 1
2 1
broj stanja: 1 1 1 1
234 ix. supersimetrija i supergravitacija
Supergravitacioni multiplet 0 = 2
helicitet: 2 32 3
2 2
broj stanja: 1 1 1 1
Prvi se koristi pri konstrukciji SS elektrodinamike, i realizuje se kao skup
bezmasenih polja (A , ) (foton spina 1 i fotino spina 21 ); drugi opisuje
cesticnu strukturu N = 1 supergravitacije, i odgovara bezmasenim poljima
( , ) (graviton spina 2 i gravitino spina 32 ).
Mada je posmatrana struktura ireducibilnih reprezentacija jasna sa
gledista cesticnog sadrzaja, interesantno je razmotriti odgovarajuce vred-
nosti Kazimirovih operatora. Ogranicavajuci se na jednostavan slucaj N =
1, zapisimo operator N (SS doprinos operatoru ugaonog momenta) u
dvokomponentnoj notaciji:
N = 18 (Q Q Q Q) .
U prostoru stanja standardnog impulsa izgradjenih nad Klifordovim vaku-
umom | 0 , on ima oblik
N = 18 (Q2 Q2 Q2Q2 )(1, 0, 0, 1) = 12 (qq q q)p ,
M 2 | j, j3 = j(j + 1) | j, j3 , j = 0, 21 , 1, ...
(9.21)
M 3 | j, j3 = ij3 | j, j3 , j3 = j, j + 1, ..., j .
{Qm n
a ,Q b } = 2m
mn 0
( )ab = 2m mn ab ,
qam | = 0 , | | j0 , j3 , (9.23)
q n b | , qam q n b | , ...
y = 0, y3 = 0.
stanja: | q1 | q2 | q1 q2 |
j3 : 0 12 1
2 0
y = 21 , y3 = 21 .
stanja: | q1 | q2 | q1 q2 |
1 1
j3 : 2 0 1 2
1 1
j: 2 1, 0 1 2
2. reprezentacije supersimetrije 237
y = 21 , y3 = 12 .
stanja: | q1 | q2 | q1 q2 |
j3 : 21 1 0 12
1 1
j: 2 1 1, 0 2
A = 2 , = ai A + F .
F = 2bi .
A = 2 ,
= i + A + F , (9.26a)
F = 2i .
A = , B = 5 ,
= i (A + 5 B) + (F + 5 G) , (9.26b)
F = i F , G = i5 5 F .
C = 5 ,
= (M + 5 N ) i (A + 5 C) ,
M = ( i ) ,
N = 5 ( i ) , (9.27b)
A = (i + ) ,
= ( F 5 D) ,
D = i5 ,
F = i( ) ,
= ( F 5 D) , (9.28b)
D = i5 ,
A3 A1 A2 = (A1 A2 B1 B2 ) + i(A1 B2 + A2 B1 ) .
3 = 1 2 , (9.30a)
2. reprezentacije supersimetrije 241
A3 = A1 A2 B1 B2 ,
B3 = A1 B2 + A2 B1 ,
3 = (A1 5 B1 )2 + (A2 5 B2 )1 , (9.30b)
F3 = A1 F2 + B1 G2 + A2 F1 + B2 G1 1 2 ,
G3 = A1 G2 B1 F2 + A2 G1 B2 F1 + 1 5 2 .
1 2 = 2 1 ,
(1 2 )3 = 1 (2 3 ) ,
1+ = , 1 = (B, A, 5 , G, F ) .
C = A1 A2 + B1 B2 ,
= (B1 5 A1 )2 + (B2 5 A2 )1 ,
M = B1 F2 + A1 G2 + B2 F1 + A2 G1 ,
N = B1 G2 A1 F2 + B2 G1 A2 F1 , (9.31b)
A = B1 A2 + B2 A1 + i1 5 2 ,
[ ]
= G1 + 5 F1 + i (B1 5 A1 ) 2 + (1 2) ,
( )
D = 2 F1 F2 + G1 G2 + A1 A2 + B1 B2 i1 2 .
C. Posebna kombinacija
1 2 = (1 1 ) 2 ,
T = (F, G, i , A, B) . (9.32a)
TT = , (9.32b)
lagranzijana:
LV Z = L0 + Lm + Lg ,
L0 21 A A + 12 B B + 21 i + 12 (F 2 + G2 ) ,
(9.34b)
Lm m(AF + BG 21 ) ,
Lg g[(A2 B 2 )F + 2ABG (A 5 B)] ,
T = m + g .
F = mA + g(A2 B 2 ) , G = mB + 2gAB ,
LV Z = 21 ( A A m2 A2 ) + 12 ( B B m2 B 2 ) + 21 (i m)
+ mgA(A2 + B 2 ) 21 g 2 (A2 + B 2 )2 + g (A 5 B) ,
(9.35a)
koji predstavlja uopstenje izraza (9.1), postignuto uvodjenjem mase i in-
terakcije. Treba uociti da su mase svih polja iste, i da su sve interak-
cije (A3 , AB 2 , A4 , B 4 , A2 B 2 , A i B 5 ) odredjene preko dva parame-
tra: mase m i konstante interakcije g. Ovakva situacija odrazava cinjenicu
da je dejstvo (9.34) invarijantno u odnosu na SS transformacije
A = , B = 5 ,
(9.35b)
= [(i + m) + g(A + 5 B)](A + 5 B) ,
3. SUPERGRAVITACIJA
= + , (9.36)
L = i (a + b + c + d ) .
a + b + c + d = 0 .
+ = 5 ,
L = 12 i 5 . (9.37)
f i 5 = 0 ,
i [ ( ) ] = 12 f ,
( ) (9.38)
i j j = f 21 f ,
i(i j + ij + j i ) = ij 5 f ,
gde je .
Masa i helicitet. Gradijentna simetrija teorije dozvoljava izbor
gradijentnog uslova
= 0 . (9.39a)
Ovaj uslov je dobar, jer je () = resivo po . Posle toga iz jednacina
kretanja se dobija
i = 0 , i = 0 , (9.39b)
iz cega se vidi da je posmatrano polje bezmaseno, = 0, kao sto smo i
ocekivali.
Sada cemo pokazati da ovo polje ima helicitet = 32 . Posmatrajmo
ravan talas = u (k)eikx , koji se krece duz zose, k = (k0 , 0, 0, k 3 ).
Koristeci kompletan skup vektora (() , (+) , k, k), velicina u (k) se moze
napisati u obliku
u = () u + (+) u+ + k u0 + k u3 ,
gde je = (0, 1, i, 0, 0)/ 2, u , u+ , u0 i u3 su Majoranaspinori, a k2 =
0. Prvi uslov iz (9.39b) znaci da su svi spinori bezmaseni:
u = () u + (+) u+ . (9.40)
246 ix. supersimetrija i supergravitacija
() (+) u+ = (1 23 )u+ = 0 ,
( k k + k + k ) = J . (9.41b)
Odavde sledi ( )
k k = J 21 J ,
posle cega primena gradijentnog uslova dovodi do resenja
( )
= G J , G k 12 D , (9.42a)
G = k 12 D = 21 k D , (9.42b)
P = 31 , L = 31 , = k k /k2 , (9.43)
(P 2L )k = (P + L + )J ,
3. supergravitacija 247
E = J G J . (9.44)
(1 )
R = J
2 k J .
= ()
() + (+) (+) + (k k + k k )/(k k) ,
k = u u + u+ u+ .
Prva relacija predstavlja uslov kompletnosti skupa vektora (() , (+) , k, k),
a druga vazi u prostoru bezmasenih spinora uz uslov normalizacije u+ u =
u+ u
+ + = 2k 0
. Clanovi u R proporcionalni sa k
ne daju doprinos, jer je
k J = 0 i ku = 0. Koristeci relacije
(+) u+ = () u = 0 ,
= + , = , (9.46)
= i 12 ( + ) + c1 ,
= 2c2 j i ij + c3 ,
[ , ] = i 12 ( + ) + c1 .
[ , ] = 2c2 (j i ) ij + c3 ( + ) ,
[1 , 2 ] = ic2 [2 ij 1 j i + ( )] (1 2 )
(9.47)
= ic2 [2 j 1 j (2 i 1 i )] + ( ) .
= i 12 ( + ) ,
(9.48)
= 2j i ij .
[1 , 2 ] = ii (1 j + 1 j ) ij 2 (1 2 )
= 14 (1 A 2 ) ij A ii (j + j ) (1 2 )
( ) [ ]
= 21 i(1 a 2 ) ij a j i + 12 ij 21 i (1 a 2 ) ij a j i .
ij mn j = 21 mn i , ij m j = 21 m i 2 im ,
[1 , 2 ] = 2i(1 2 )
[ ] (9.49)
2i(1 m 2 )m + 12 i(1 a 2 ) ij a j i + O(f ) .
gde je
GL L L
= R 2 R ,
1
L
R = + , + , , RL = R
L
.
1 1 k l mn
LG = bR = b b R (A) , (9.51b)
2 2 82 mnkl
1
A LG = (D bk )bl Amn ,
22 mnkl
Uobicajena gravitaciona konstanta = 8G/c2 ima dimenziju 2 (u jedini-
cama mase). Da bi oblik SS transformacija u supergravitaciji bio jednostavniji,
koristicemo redenisanu konstantu: 2 .
3. supergravitacija 251
i
A LRS = bk l Amn ,
8 kmnl
b
Fi = 2
G i + 12 i 5 i D ,
(9.53)
F = i 5 D ,
gde je G i = R i 12 hi R.
Iz lokalne Poenkareove invarijantnosti teorije sledi da ove dve jednacine
nisu nezavisne, vec zadovoljavaju odredjene diferencijalne identitete: nji-
hovi kovarijantni izvodi iscezavaju na jednacinama kretanja. Ovi identiteti
predstavljaju uslove konzistentnosti teorije. Razmotricemo, kao primer,
eksplicitan dokaz identiteta D F = 0. Krenimo od jednakosti
[ ]
D F = i 5 (D bi )i D + D D
[ ]
= 14 i 5 i2 ( i )i D + Rij ij .
lako se vidi da zadnji clan iscezava. Prema tome, pri variranju dejstva
variranje po A(b, ) ne daje doprinos , pa se moze ignorisati.
Uzimajuci u obzir ovo pravilo, variranjem gravitacionog dela dobija se
rezultat ( )
LG = b Ri 12 bi R (i i ) .
Pri variranju dejstva za gravitino dobijaju se tri clana, koji nastaju
variranjem , i = bk k . Prvi clan je oblika
1 LRS = i 5 D D = 14 i 5 ij Rij .
Drugi clan je
2 LRS = i (D )5 D
= i 5 [(D )D + D D ] A + B .
Drugi deo ovog izraza, zajedno sa LG i 1 LRS , daje nulu. Zaista, iz relacije
[ ]
1 LRS + B = 14 i Rij 5 ij 5 ij
( )
= 14 iRij bk kijl l = ib Ri 12 bi R i ,
( m )( 5 m D ) ( ) =
14 ( m A 5 m D )( A ) ( ) .
( m )( 5 m D ) 12 (5 k D )( k ) ,
bi = a bi a , bi + i s bs + i i ,
2 (9.55)
= a a , + 12 D .
[S (), T (a)] = S (a ) ,
( ) (9.57)
[S (), L ()] = S 12 .
2i2 i D 1 (1 2 ) = 2i (2 i 1 ) 2iAin 2 i 1
= 2i (2 1 )bi 2i(2 1 )D bi ,
i denicije torzije.
Komutator dve supersimetrije na ima slozeniji oblik:
[1 , 2 ] = 2i1 m 2 m + 1 2 V F + 1 2 T F , (9.58b)
bV = 14 + 12 b 5 ,
(9.58c)
bT = + 12 + 21 b 5 .
a = [T (a ) + L (a Amn ) + S (a )] ,
posle cega se, daljom transformacijom zadnjeg clana, dobija konacan rezul-
tat (9.58b).
= 12 i( + ) ,
= 2j i ij + zA 5 + 13 i (S + 5 P ) + c1 5 A ,
S = c2 i F ,
P = c3 i5 F ,
A = c4 5 F + c5 5 F .
implicira zc5 = 1/2, zc4 = 3/2. Na taj nacin su odredjene sve konstante
osim z, koja se redenicijom polja A moze svesti na 1.
Koristeci relaciju
= 2j i ij + zA 5 13 i(S + 5 P ) + c1 A5
LRS = 13 i(S + 5 P ) F + z 5 (F 31 F )A .
= 12 i( + ) ,
= 2j i ij + A 5 + 13 i (S + 5 P i5 A) ,
S = 21 i F , (9.60)
P = 12 i5 F ,
A = 12 5 (3F F ) .
bk = i k ,
(9.62)
= 2D + A 5 + 31 i (S + 5 P i5 A) .
[1 , 2 ] = T (a ) + L (a Aik ) + S (a ) ,
(9.63)
Aik Aik 13 ikm Am ,
S = 12 F + ,
= 2DK , DK D 12 A 5 21 i ,
FK = F + i5 A + (S + 5 P ) ,
3FK = 21 i A + 2 (S + 5 P ) + i5 A i5 A ,
S = 12 i F + 12 5 A 21 i (S + 5 P ) ,
P = 21 i5 F 12 A 12 i5 (S + 5 P ) ,
(9.64b)
Am = 21 5 (3F m m F ) 12 5 (S + 5 P ) m
21 i Am + 12 imnks (5 n k )As ,
DK F = F + 21 f .
z M = (x , a , a ) ,
gde su i antikomutirajuci spinori. SS transformacije se mogu reprezen-
tovati kao transformacije u superprostoru.
3. supergravitacija 261
Odavde se lako dobija g(a, , ) (x,,) = (x , , ) , gde je
x = x + a i( ) ,
a = a + a , a = a + a .
Qa = a i( )a , Qa = a + i( )a ,
ZADACI
1. Polazeci od relacija
a) {Q , Q } = ia( C) P + ib( C) M ,
b) [P , Q ] = c( ) Q ,
c) [M , Q ] = d( ) Q ,
{Q ,Q } = 2i( ) P , {Q ,Q } = 2i(C 1 ) P ,
[M ,Q ] = Q ( ) .
zadaci 263
[X , Q ] = 12 (5 Q) P ,
[X 1 , X 2 ] = imX 3 itd. (u sistemu mirovanja) .
b) Dokazati da je N 81 iQ 5 Q = 18 (Q Q Q Q).
8. Naci strukturu SS multipleta stanja: a) N = 4, 0 = 1; b) N = 8, 0 = 2.
9. a) Pokazati da u Klifordovom vakuumu |, m2 > 0, u sistemu standardnog
impulsa operator superspina ima istu vrednost kao i operator obicnog spina:
y = j0 , y3 = j3 .
b) Izracunati vrednost projekcija spina i superspina (j3 , y3 ) za clanove onih
masenih multipleta ciji vakuum | ima sledece karakteristike:
i) y = 0, y3 = 0; ii) y = 1/2, y3 = 1/2; iii) y = 1/2, y3 = 1/2.
10. a) Dokazati da kompleksni oblik zakona transformacije kiralnog multipleta
(9.26a) predstavlja realizaciju SS algebre.
b) Proveriti ekvivalentnost kompleksnog i realnog oblika zakona transformacije
kiralnog multipleta.
11. a) Dokazati da transformacije (9.27b) opsteg multipleta realizuju SS algebru.
b) Naci zakon transformacije gradijentnog multipleta dV i pokazati da on zado-
voljava SS algebru.
c) Pokazati da nametanjem uslova dV = 0 opsti, realni multiplet prelazi u
kiralni multiplet 1 .
12. a) Pokazati da simetrican proizvod 12 dva kiralna multipleta, zadat relacijom
(9.30b), predstavlja kiralni multiplet.
b) Pokazati da simetrican proizvod 1 2 dva kiralna multipleta, zadat relaci-
jom (9.31b), predstavlja opsti realni multiplet.
13. Dokazati relaciju:
P + L + = ,
P L = 0 , P = 0 , L = 0 ,
P P = P , L L = L , = .
18. Naci eksplicitan doprinos clanova oblika O(f ) u komutatoru (9.49). Rezultat
uporediti sa (9.58c).
19. Proveriti uslov konzistentnosti D F = 0 jednacine kretanja za gravitino.
20. Pokazati da se jednacine kretanja za gravitino mogu napisati u sledecim ekvi-
valentnim oblicima:
F i 5 D = 0 ,
2ib = F ,
( )
ib = F 12 F ,
i( + + ) = 5 F ,
gde je D D .
21. Dokazati da velicina Ri = C i T i ima sledece zakone transformacije:
T Ri = a Ri a , Ri a , Ri ,
L Ri = i s Rs + i s, bs i s, bs ,
[ ]
S Ri = i i (D D ) + Ais s Ais s .
Zatim iz relacije Aij = 12 (Rijm Rmij + Rjmi )bm odrediti pravila transfor-
macije koneksije Aij .
22. a) Izracunati komutator dve SS transformacije na polju bi u teoriji bez po-
mocnih polja.
b) Koristeci rezultat (9.58b) za komutator dve SS transformacije na , izracu-
nati odgovarajuci oblik komutatora [1 , 2 ].
23. a) Naci algebru SS transformacija (9.60) linearizovane supergravitacije sa po-
mocnim poljima.
b) Pokazati da je dejstvo linearizovane supergravitacije sa pomocnim poljima
dato izrazom (9.59).
U oba slucaja koristiti poznate rezultate za teoriju bez pomocnih polja.
GLAVA X
KALUCAKLAJNOVA TEORIJA
1. OSNOVNE IDEJE
z R z L
z M = z M (z) ,
gMN (z ) = gRL (z) .
z M z N
y gMN = 0 , (10.2a)
g55 = 1 . (10.2b)
tj. kao cetvorodimenzioni tenzori ranga dva i jedan, redom, sto je u skladu
sa nasim ocekivanjima. Dalje, iz (10.3b) sledi
g = g g5 g5 ,
g5 = g5 + .
g g + g5 g5
= + 1
2 (F B + F B ) ,
( )
5 = 21 ( B + B ) 12 B F B + F B , (10.5a)
55 = 21 B F , 5 = 12 F , 55 = 555 = 0 ,
1. osnovne ideje 269
b = R + 1 (B F + B F ) + 1 B B F 2 + 1 F F ,
R 2 4 2
(10.5b)
b 2
R5 = 2 F + 4 B F ,
1 1 b 1 2
R55 = 4 F ,
b = R + 1 F F .
R (10.5c)
4
Koristeci, dalje, jednakost g = g, vidimo da podintegralni izraz u de-
jstvu (10.1) ne zavisi od y. Da bi dejstvo bilo konacno, mora se pretpostaviti
da je oblast denisanosti pete koordinate konacna. Jednostavan nacin da
se ova osobina ostvari je koriscenje mnogostrukosti V5 u kojoj oblast pete
koordinete ima (topoloski) strukturu kruga , 0 y L , sto je u skladu
sa interpretacijom varijable g5 kao elektromagnetnog potencijala. Tako
ponovo otkrivamo da prostor V5 , bar lokalno, ima strukturu V4 S1 , gde
je V4 standardno, cetvorodimenziono prostorvreme, a S1 krug. Tada in-
tegracija po y u (10.1) daje sledece redukovano dejstvo cetvorodimenzione
teorije:
(0) 1 ( )
IG = d4 x g R + 14 F F , /L . (10.6a)
2
Iz zicke interpretacije ovog dejstva sledi
da je cetvorodimenziona
gravitaciona konstanta odredjena uslovom h/8c3 = 1.6 1033 cm. S
druge strane, ocigledno je da elektromagnetni deo dejstva nije dobro nor-
malizovan. Cinjenica da je B bezdimenziona velicina dok elektromagnetni
potencijal ima dimenziju mase, motivise sledecu deniciju:
B = f A , f 2 = 2 , (10.6b)
isti u klasicnoj i kvantnoj teoriji. Ova denicija, kao sto cemo videti, nije
dovoljno dobra u gravitaciji. Imajuci na umu vaznost osnovnog stanja za
zicku interpretaciju teorije, razmotricemo ovo pitanje sa vise paznje.
Klasican vakuum. U klasicnoj teoriji pozitivnost energije ima veoma
vaznu ulogu pri razmatranju stabilnosti vakuuma. Energija obicno ima
oblik E = d3 x T00 , gde je T00 0 za sve konguracije osim za vakuum, i
T00 = 0 u vakuumu. Iz ocuvanja energije sledi stabilnost vakuuma: posto
je u vakuumu E = 0, nema druge konguracije u koju bi on mogao preci,
postujuci zakon odrzanja energije. Pored vakuuma, u teoriji mogu postojati
i druga klasicno stabilna resenja, koja se karakterisu uslovom da u njima
energija ima lokalni minimum .
Dalje izlaganje bice ilustrovano razmatranjem jednostavnog primera
skalarnog polja u 1+1 dimenzija: L = 12 (t )2 12 (x )2 V (). Hamil-
tonijan teorije je dat izrazom
+
[ ]
H= dx 21 (t )2 + 12 (x )2 + V () .
Uslov da je energija ogranicena odozdo moze se, bez gubitka opstosti, za-
meniti uslovom pozitivnosti energije : E 0. Da bismo osigurali ovaj uslov,
posmatracemo teorije u kojima je V () 0. Zahtev da energija bude
konacna , implicira sledece granicne uslove:
t , x , V () 0 pri x .
Drugim recima, na beskonacnosti polje tezi konstantnoj vrednosti, a
granicne vrednosti polja su apsolutni minimumi potencijala V ():
x : , V ( ) = 0 .
Konstante i + ne moraju biti jednake.
Klasican vakuum 0 je resenje jednacina kretanja koje ima najnizu en-
ergiju, E0 = 0. Iz oblika hamiltonijana sledi da 0 zadovoljava uslove
t 0 = 0 , x 0 = 0 , V (0 ) = 0 .
Drugim recima, 0 je konstantno polje za koje V () ima apsolutni mini-
mum. Uzimajuci u obzir i granicne uslove, sledi da je 0 = = + .
Klasicni vakuum spada u stabilna resenja jednacina kretanja. Njegov
znacaj i dinamicka uloga postaju mnogo jasniji posle opste analize svih
stabilnih resenja posmatrane teorije. Bez gubitka opstosti, ogranicicemo
se na analizu stabilnosti u skupu statickih resenja. Staticka resenja 0 (x)
jednacina
[1 kretanja su] takve konguracije polja za koje potencijal W [] =
dx 2 (x )2 + V () ima ekstremum:
W []
= x2 + V () = 0 .
272 x. kalucaklajnova teorija
Koristeci razvoj (x) po ortonormiranim modovima, (x) = ak k (x),
prethodna relacija postaje
H[0 ] 12 2 a2k k2 .
k
Ako svi modovi zadovoljavaju uslov k2 > 0, energija u stanju 0 (x) ima
lokalni minimum, odakle sledi stabilnost. Pojava nultih modova, kao sto
smo pomenuli, predstavlja signal za promenu metoda ispitivanja stabilnosti.
Nulti modovi su resenja k (x) sa ucestanoscu k = 0. Oni su obicno
povezani sa cinjenicom da postoji vise statickih konguracija koje imaju istu
energiju, a medjusobno su povezane nekom neprekidnom simetrijom. Tada
deformacija osnovnog stanja 0 (x), koja realizuje operaciju simetrije, odgo-
vara pojavi nultog moda. Posmatrana skalarna teorija ima translacionu
simetriju, iz cega sledi da konguracije 0 (x) i 0 (x + ) = 0 (x) + x 0 (x)
imaju istu energiju, tj. perturbacija duz x 0 (x) ne menja energiju sistema.
S druge strane, diferenciranjem jednacine kretanja za 0 (x) po x dobija se
relacija [ 2 ]
x 0 (x) + V (0 ) x 0 (x) = 0 ,
iz koje se vidi da je x 0 (x) zaista nulti mod.
Prethodna analiza se moze uopstiti na slozenije dinamicke sisteme.
Kvaziklasicna nestabilnost. Direktno uopstenje klasicne teorije
perturbacija dovodi nas, u procesu kvantizacije, do metode perturbativne
kvantizacije, koja daje sledece rezultate:
Svojstvene vrednosti energije su oblika En = W [0 ] + (n + 12 )h + .
Energija vakuuma je E0 = W [0 ] + 12 h + .
Osnovno stanje 0 (x) je lokalizovano, u smislu da je, na primer, srednja
vrednost koordinate x oblika x = dx|0 (x)|2 x = v + .
Slicna aproksimacija harmonijskog oscilatora se moze primeniti i u blizini
lokalnog minimuma 0 (x). Ovakva perturbativna metoda je primenljiva
ako je lokalni minimum 0 (x) stabilan (ovo ukljucuje i razmatraje nultih
modova), i
ako je interakcija mala.
274 x. kalucaklajnova teorija
Slika kvantne teorije, koju daje perturbativna metoda, nije uvek korek-
tna. Kvantizacija u kvaziklasicnoj aproksimaciji (h 0) pokazuje da mogu
postojati efekti tuneliranja , zbog cega se perturbativno izracunati nivoi en-
ergije u razlicitim minimumima menjaju. Kvantni vakuum je ono stanje
koje ima najnizu kvantnu energiju. Tuneliranje je neperturbativni efekat
koji se u teoriji polja najpogodnije ispituje pomocu lokalizovanih resenja
odgovarajuce euklidske teorije (instantoni) (Coleman, 1977).
U kvantnoj teoriji je, dakle, moguc prelaz iz jednog u drugi lokalni min-
imum; ako se to desi, govorimo o kvaziklasicnoj nestabilnosti posmatrane
staticke konguracije.
Tako se, na primer, medjusobno mogu porediti sva resenja koja asimptotski
opisuju Minkovskijev prostor M4 , i tu moramo stati (Witten, 1981a).
Imajuci u vidu prethodna ogranicenja, moze se razumeti pravi smisao
teoreme o pozitivnosti klasicne gravitacione energije. Posmatrajmo, kao
tipican primer, resenja Ajnstajnovih jednacina koja asimptotski opisuju
prostor M4 . Ako mozemo dokazati da sva resenja razlicita od M4 imaju
pozitivnu energiju, dok je energija od M4 jednaka nuli, onda sledi da je
resenje koje opisuje Minkovskijev prostor stabilno. Ne ulazeci u detalje
pomenucemo da za Ajnstajnovu teoriju postoji vise razlicitih dokaza ove
teoreme.
Cinjenica da denicija gravitacione energije zavisi od granicnih uslova,
ima veliki znacaj u analizi oblika osnovnog stanja u KK teoriji. Posto su
u stanjima M5 i M4 S1 granicni uslovi za dinamicke varijable razliciti,
odgovarajuce energije se uopste ne mogu porediti .
2. opsta struktura petodimenzione teorije 275
AIJ M = IJ M + K IJ M ,
(U5 )0 = M4 S1 , (10.8a)
b hMN (x, y) = 0 ,
jen b M N = x +
MN
gde y. Posle toga Furijeov razvoj hMN (x, y) =
h
n MN (x)Y n (y) daje jednacine
y+dy
V1
(x+dx,y)
(x,y)
y
y
Ovde smo uveli velicinu g 55 koja je inverzna od g55 = g55 , i koju treba
razlikovati od g 55 . Skup vektora pomeranja (dx, y) denise lokalno zicki
280 x. kalucaklajnova teorija
g55 = 55 , g5 = g55 B5 ,
e = bi ei + b5 e5 , e5 = b5 5 e5 .
g = bi bj ij + b5 b5 55 = g b5 b5 ,
g5 = b5 b5 5 55 = b5 b5 5 ,
g55 = b5 5 b5 5 55 = b5 5 b5 5 ,
d i = bi dx ,
d 5 = b5 5 dy + b5 dx = b5 5 (dy + B dx ) ,
e = E + B E5 , e5 = E5 ,
dX = dx , dY = dy + B dx ,
ds2 = g dX dX + g55 dY 2 .
x x y y
g = g , = ,
x x y y
( ) (10.13)
x y y
B = B .
x y x
= 21 (F B + F B + B B ) ,
5 = 21 (F + B ) , 55 = 21 ,
5 = 12 ( B + B ) + 12 B (F B + F B + B B ) (10.14a)
+ 21 1 (B + B ) ,
55 = 21 (B F + B B + 1 ) , 555 = 21 B .
2. opsta struktura petodimenzione teorije 283
b =R 1 F F 1 x + 1 2 g
R 4 2
2 (10.14b)
=R 4 F F
1
x .
Posto izraz g R b ne zavisi od pete koordinate, integracija po y u dejstvu
(10.7), uz koriscenje relacije g = g , dovodi do sledeceg efektivnog
dejstva:
(0) 1 ( )
IG = d4 x g R 14 F F , /L , (10.15)
2
g = 1 g = 1 , ()1/3 , (10.16a)
B = f A , f 2 = 2 , (10.16c)
= O2 , 5 = 12 ( B + B ) + O2 ,
5 = 12 F , ostale komponente = O2 ,
gde O2 oznacava clanove drugog ili viseg reda po B . Koristeci ove izraze
geodezijske jednacine dobijaju oblik (Vasilic, 1989)
du
+ f F (A)u u5 = O2 ,
d
du5
+ 12 f ( A + A )u u = O2 .
d
du
+ f (u5 )0 F (A)u = O2 .
d
Posto je f = 2, ova jednacina predstavlja poznatu jednacinu za kre-
tanje cestice naelektrisanja q u elektromagnetnom polju ako je
q/m = 2(u5 )0 . (10.19a)
n (x) = n (x)ei(n/r) .
gde je
Dn2 = g ( iqn A )( iqn A ) ,
( )
qn = n 2/r , m2n = m2 + n2 /r2 .
Ekvivalentna cetvorodimenziona teorija sadrzi jedno realno skalarno polje
0 mase m, i beskonacan skup kompleksnih skalarnih modova n mase mn .
2. opsta struktura petodimenzione teorije 287
(0)
4 [ ( ) ( )]
ID = d x 21 i n k k D + B 5 + 5 imn + 5 n
n
+ k.k. , (10.21b)
gde je
D = iqn A , mn = n/r .
Slican rezultat se dobija i kad se uzme u obzir cetvorodimenziona grav-
itacija. Posmatrana petodimenziona teorija gravitacije, sa Dirakovim pol-
jem materije, predstavlja AjnstajnKartanovu teoriju; ona je denisana u
RimanKartanovom prostoru U5 , u kome je koneksija AIJ M nezavisna di-
namicka varijabla. Jednacine kretanja za koneksiju su algebarske i imaju
resenje A = + K, gde je Ricijev koecijent, a K kontorzija. Preostale
jednacine kretanja se mogu dobiti iz polaznog dejstva u kome je izvrsena
zamena A = + K, cime se efektivno prelazi na formalizam drugog reda.
Prema tome, zamena A = nije konzistentna sa gledista petodimenzionih
288 x. kalucaklajnova teorija
y /y i y /x ne zavise od y .
x x y y
g = g , = ,
x x y y
(10.23b)
x 5
B = B .
x x
x = x (x) , y = y , (10.24a)
x = x , y = y + 5 (x) ,
(10.24b)
0 = 0 , 0 g = 0 , 0 B = 5 (x) ,
= 4/3 , B = B ,
g = 2/3 g . (10.26a)
= 2 , B = B ,
g = g . (10.26b)
= 2/3 , B = B ,
g = 2/3 g ,
y = y ,
= 2 , B = B ,
g = g .
U odnosu na transformaciju i) dejstvo prelazi u IG = IG , tako da jednaci-
ne kretanja ostaju invarijantne. S druge strane, transformacija ii) je sada
zabranjena zbog zahteva periodicnosti koordinate y, pa sledi da W nije
simetrija jednacina kretanja kompletne teorije.
U cetvorodimenzionom prostoru opsta kovarijantnost, kombinovana sa
lokalnim Lorencovim transformacijama, moze se smatrati kao lokalna sime-
trija koja odgovara lokalizaciji Poenkareove grupe. Globalne Poenkareove
transformacije predstavljaju specijalan slucaj opstih koordinatnih transfor-
macija, x = (x), u kojima je parametar ogranicen na linearan oblik:
2. opsta struktura petodimenzione teorije 291
Pn un () , n
M un ()(x x ) ,
(10.28)
Ln = un ()ry = un () .
polja 0 B0 0
g n
g Bn n
stepeni slobode 1 2 2 5
tip m = 0 m=0 m=0 m = 0 Gb Gb
( )
b i
=0 bI
(x, y) = bi 0 , (10.32a)
ba ba
M
296 x. kalucaklajnova teorija
g bi bj ij , g = ba bb ab ,
B ha ba ili ba ba B .
Odavde sledi
( )
g g B
g MN (x, y) = , (10.33b)
B g + g B B
x x y y
g = g , = ,
x x y y
( ) (10.34b)
x y y
B = B .
x y x
Odavde sledi:
a) g (x, y) je tenzor;
b) (x, y) je tenzor;
c) B (x, y) se transformise nehomogeno, dok u slucaju specijalnih trans-
formacija y = y (y) postaje tenzor;
3. visedimenziona teorija gravitacije 297
0 Ba = a + fbc a Bb c . (10.40)
Prema tome, polje Ba (x) predstavlja gradijentno polje u odnosu na koordi-
natne transformacije y = Ea (y)a (x).
3. Metrika (y) je invarijantna u odnosu na posmatrane transforma-
cije, jer su Ea Kilingovi vektori prostora BD :
0 = ; ; = a (Ea; + Ea; ) = 0 .
Nije tesko videti da koordinatne transformacije x = x (x), y = y imaju
smisao opstih koordinatnih transformacija u cetvorodimenzionom prostoru
V4 . Tako zakljucujemo da usvojeni oblik metrike (10.38) implicira invari-
jantnost teorije u odnosu na redukovane koordinatne transformacije
x = x (x) , y = y + a (x)Ea (y) . (10.39b)
gde je Fa
Ba Ba fbc a Bb Bc , a F a = g g F
a
. Koristeci,
dalje, osobinu faktorizacije determinante, g = g , gde je g = det(gMN ),
g = det(g ), = det( ), dejstvo (10.30) dobija oblik
(0) 1 ( )
IG = d4 xdD y g || R4 + RD + 14 Ea Eb F a
F b .
2
(10.42a)
Izaberimo sada konstante i u obliku
D
D
d y |(y)| RD (y)
= d y |(y)| , = ,
dD y |(y)|
gde je cetvorodimenziona gravitaciona konstanta, a je izabrana tako
da posle integracije po y ponisti doprinos od RD . Ako Kilingove vektore
normiramo po pravilu
1
dD y |(y)| Ea (y)Eb (y) = ab , (10.43)
2
3. visedimenziona teorija gravitacije 301
1
Ea gEa , abc gabc , g 3 ,
r
1
g= (D + 1) . (10.45a)
r
U ovom slucaju velicina r/ D mora biti mala, sto se moze postici ne
samo smanjenjem poluprecnika sfere r vec i povecanjem dimenzije D. Ako
D
uzmemo u obzir da je sfera SD Ajnstajnov prostor za koji vazi R = ,
gde je = (D 1)/r , dobija se
2
g= ()(D + 1)/(D 1) , (10.45b)
gde je tenzor TMN odredjen relacijom IM 12 dz |g|TMN g MN . Ako je
vakuum oblika M4 BD , tada iz Rb = 0 sledi
C4
T = , C4 = 12 (RD + ) = const. .
b = ,
Na slican nacin iz zahteva da BD bude Ajnstajnov prostor, R
sledi
C
T = D , CD = 12 (RD + 2) = const. .
Tada se iz jednacina kretanja dobija
D
R = (CD C4 ) , = (D 2)C4 DCD .
= CD C4 < 0 . (10.48)
Jednacine kretanja polja AKLMN glase K ( |g|F KLMN ) = 0, dok je tenzor
energijeimpulsa
( )
TIJ = 61 FKLMI F KLM J 18 gIJ FKLMN F KLMN .
T = 12 F 2 , T = 12 F 2 .
a
gde je FMN standardna JangMilsova jacina polja, a tenzor energijeimpulsa
je dat izrazom
( a aK a )
TMN = FKM F N 14 gMN FKL F aKL .
C4 a CD C4 1 a a
= 14 F F a , = F F .
D
i M DM = i D + i D = 0 .
M 2 = (D2 + 14 RD ) , D2 = D D .
D+ (je pozitivno
2
Operator ) denitan, sto se moze zakljuciti analizom izraza
d y || D2 , uz pomoc parcijalne integracije i uslova D = 0.
D
306 x. kalucaklajnova teorija
ZADACI
L = 12 (t )2 12 (x )2 V () , V () = (/4)(2 v 2 )2 .
= + 21 ( + g ) ,
dobijaju iz dejstva
I = m d x x d L , (11.1)
p2 m2 0 .
HT Hc + v( ) v( ) ,
| (p2 m2 ) | = 0 . (11.2)
12 g g = 0 .
1
Iz ove jednacine se dobija relacija za determinante, = 2 g g ,
x = x + a ,
(11.5a)
= 0, g = 0 ;
= () ,
x = 0 (0 x = x ) , (11.5b)
0 g = g + g + g ;
g = ()g ,
(11.5c)
x = 0, = 0 .
=2
=1
x (, 0) = x (, ) , (11.7a)
() ()
onda je x (, 0) = x (, ), (, 0) = (, ), pa drugi clan u I
daje nulu.
ii) Za otvorenu strunu situacija je nesto slozenija. Ako su x (, 0) i
x (, ) nezavisne varijacije, prirodno je nametniti granicni uslov
()
= 0 u = 0, . (11.7b)
Ovaj uslovi zicki znaci da je uks impulsa kroz krajeve strune jednak nuli.
I tako, Lagranzove jednacine kretanja vaze i za zatvorenu i za otvorenu
strunu uz pogodan izbor granicnih uslova.
L 1 x x2 x (xx )
() = ,
x () 2
G0 () 2 + x2 /(2 )2 0 ,
(11.8)
G1 () x 0 .
Kanonski hamiltonijan iscezava, Hc = d[ ()x () L] 0, a totalni
sadrzi dva neodredjena mnozitelja,
[ ]
HT = d v 0 ()G0 () + v 1 ()G1 () , (11.9)
1
{G0 (), G0 ( )} = [G1 () + G1 ( )] ,
( )2
(11.10)
{G1 (), G0 ( )} = [G0 () + G0 ( )] ,
{G1 (), G1 ( )} = [G1 () + G1 ( )] .
x {x , HT } = 2v 0 + v 1 x , (11.11a)
2
{ , HT } = (v 0 x ) + (v 1 ) . (11.11b)
(2 )2
x = 2v 0 + 2v 0 + v 1 x + v 1 x ,
1. klasicna bozonska struna 319
v 0 = , v1 = 0 , (11.12)
x x = 0 . (11.13)
= x /2 . (11.14)
00 + 11 x2 + x2 0 ,
01 xx 0 ,
ds2 = d d = 00 (d 2 d 2 ) . (11.15)
2. OSCILATORNI FORMALIZAM
x = 0 u = 0, . (11.18)
m
x (s)
(b)
(a)
(c)
-p p
gde je n = n
(n = n ). Vremenska zavisnost koecijenta xn i n
bice odredjena kasnije.
Puasonove zagrade osnovnih dinamickih varijabli x() i () (eksplic-
itno pisanje vremenskog parametra je izostavljeno) imaju oblik
{x (), ( )} = (, ) . (11.20a)
Posto su x() i () periodicne funkcije, izraz (, ) je denisan kao
periodicna funkcija (dodatak L). Ako je osnovni interval [, ], onda
je (, ) = S (, ), jednacina (L.7). Mi cemo radije posmatrati izraze
(11.19a, b) na intervalu [0, ]; u tom slucaju mora se promeniti normalizacija
funkcije, pa imamo
(, ) = 2S (, ) .
Odavde sledi
1
{xn , m
} = (n,m + n,m ) . (11.20b)
2
Denisimo sada velicinu
x
() + , . (11.21a)
2
322 xi. teorija struna
2 () = G0 () + G1 ()/ ,
gde je G0 () = G0 (), G1 () = G1 (). Furijeov razvoj velicine
ima oblik
1 in
() = an e , (11.21b)
2 n
gde je ( in )
an = n + xn 2 ,
2
ili, ekvivalentno,
1 1
n = (an + an ) ,
2 2
i 2 1
xn = (an an ) .
n 2
Osnovna PZ izrazena preko velicina an postaje
{an , am } = inn,m (n, m > 0) , (11.22)
iz cega je jasno da ce u kvantnoj teoriji an i am = am (n, m 0) imati
uloge operatora anihilacije i kreacije modova strune (do na faktore n, m,
redom).
Vremensku zavisnost resenja odredjuje jednacina kretanja (11.13):
xn + n2 xn = 0 .
Iz relacije n = xn /2 i denicije an sledi
an ( ) = an (0)ein (n = 0) ,
dok je vremenska zavisnost nultog moda linearna:
x0 = x + p , 0 = p /2 ,
gde varijable (x , p ) opisuju kretanje centra masa, i zadovoljavaju uslov
{x , p } = (2 ). Posle toga resenje za otvorenu strunu dobija oblik
1[ ]
x () = x0 + i 2 an (0)ein an (0)ein cos n ,
n
n1
2 [ ] (11.23)
in in
() = 0 an (0)e + an (0)e cos n .
2
n1
2. oscilatorni formalizam 323
1
{xn , m
} = n,m .
Po analogiji sa izrazima (11.21a, b), denisacemo na intervalu [0, ]
velicine
x 1 2in
+
= 2an e ,
2 2 n
(11.25)
x 1 2in
= 2bn e .
2 2 n
Ovde je ( in )
2an = n + xn 2 ,
( in )
2bn = n xn 2 ,
(an = an , bn = bn ) odnosno
1
n = (an + bn ) ,
2
i 2
xn = (an bn ) .
2n
U slucaju otvorene strune bilo bi an = bn .
Osnovna PZ, izrazena preko an i bn , postaje
an ( ) = an (0)e2in , bn ( ) = bn (0)e2in (n = 0) ,
x0
=x +p ,
0
= p /2 ,
HT = 2(L0 + L0 ) . (11.34b)
gde je
a0 = b0 = p /2 2 .
3. PRVA KVANTIZACIJA
x(, ) x(, ) , (, ) (, ) .
[x (), ( )] = i (, ) , (, ) = 2S (, ) , (11.37a)
sto se u xreprezentaciji realizuje zamenom x x , i . Prelaz
x
na oscilatorni formalizam daje
i ( )
[xn , m
] = n,m + n,m ,
2 (11.37b)
[an , am ] = nn,m
+
(n, m 0) .
i ( )
xn xn , n + ,
2 xn xn
(A) (L0 0 ) | = 0 ,
(B) Ln | = 0 (n 1) .
i | = HT | 0 . (11.38)
Desna strana ove jednacine je nula zbog HT 0, pa sledi da vektor stanja
ne zavisi eksplicitno od vremena (vremensku zavisnost nose dinamicke var-
ijable).
Oblik Virazorovih uslova (A) i (B) je nesto promenjen u odnosu na
oblik odgovarajucih klasicnih veza, sto zasluzuje nekoliko komentara.
Pri prelazu na kvantnu mehaniku denicija Virazorovih generatora
se mora dopuniti pravilom uredjenja operatora an . Ova neodredjenost se
pojavljuje samo kad ar i anr , u izrazu za Ln , ne komutiraju, a to se
328 xi. teorija struna
dok je [an , b+
m ] = 0. One se u xn reprezentaciji realizuju zamenom
i
xn xn , n .
xn
Ln = lim 1 : am anm :
2
m=
[Ln , Ln ] = 2nL0 + nD r 1
2D (r + n)r .
1 n+1
2(L0 1) = p2 + M2 ,
(11.42)
M2 = 2(N 1) ,
gde je N m1 a+ m am . Velicina M ima ulogu operatora kvadrata
2
A = 0, 2 h + B = 0 ,
(11.47)
2 B + h = 0 ,
(C) = Ln (n 1) ,
dobija se
( ) (0)
L1 = p a+ + + +
1 + ip a1 a1 i a2 + ,
( )
L2 = p a+ 1 + +
2 + 2 a1 a1 +
(0)
.
(x) = 0 . (11.48a)
A = , (11.48b)
h = ( ) 12 ,
(11.48c)
B = .
Na visim nivoima one daju i mnoge druge lokalne simetrije, cije se posto-
janje tesko moglo ocekivati. Slicna situacija ce biti i u slucaju zatvorene
strune.
Lokalne simetrije na nivou funkcionala [x()] imaju jednostavan oblik
(C), koji je veoma koristan za dublje razumevanje geometrijske strukture
teorije. S druge strane, izrazene pomocu komponentnih polja ove simetrije
postaju jako slozene, ali je njihova zicka interpretacija, na nivou bez-
masenih polja, veoma jednostavna.
Prethodna razmatranja su pokazala smisao Virazorovih uslova (A) i (B)
u teoriji polja otvorene strune, i ukazala na oblik lokalne simetrije (C), koju
kompletna, kovarijantna formulacija treba da ima. Sada cemo pokusati da
ove rezultate realizujemo izgradnjom odgovarajuceg dejstva.
dovodi do uslova
i
I = cn (, KLn ) + k. k. = 0 .
2
Trazicemo, takodje, da Virazorov uslov (A) bude ispunjen kao jednacina
kretanja.
Vermamodul. Konstrukcija operatora K se znatno olaksava pozna-
vanjem nekih rezultata vezanih za strukturu Virazorove algebre (Goddard
i Olive, 1986).
Virazorova algebra je izraz konformne simetrije teorije, i ima beskona-
can broj generatora. Iz oblika algebre (11.41) lako se vidi da je L0 jedini
operator komutirajuce podalgebre. Posmatracemo unitarne reprezentacije
algebre, u kojima su ispunjeni sledeci uslovi: a) L+ n = Ln , b) postoji
pozitivno denitan skalarni proizvod, i c) L0 je pozitivno definitna velicina,
L0 0 .
L0 Ln = Ln (L0 n)
4. kovarijantna teorija polja 335
Ln 0 = 0 (n 1) ,
L0 0 = h0 .
KLn = 0 (n 1) .
K = K0 P .
4.3 Elektrodinamika
Stanja nivoa 1 otvorene strune dinisana su kao
1 = L1 (0) .
P(1) = 1 12 L1 L1
0 L1 .
Zaista,
= L1 0 , (11.51a)
= 0, A = . (11.51b)
n1
gde je F = A A .
Ovo nije nista drugo do dejstvo za slobodnu elektrodinamiku, sto se
moglo i ocekivati na osnovu oblika lokalne simetrije (11.51).
Postupak izgradnje kovarijentne teorije polja moze se nastaviti i na
visim nivoima. Vec na drugom nivou srecemo se sa pojavom nelokalnosti
teorije, koja se prirodno moze otkloniti uvodjenjem dodatnih polja (ilus-
traciju ove opste pojave videcemo na prvom nivou teorije zatvorene strune).
Uz pomoc ovih polja postupak izgradnje lokalnog kovarijantnog dejstva se
moze dovesti do kraja, no, taj problem se nalazi van okvira ovog izlaganja.
4.4 Gravitacija
U prethodnom izlaganju smo videli da kovarijantna teorija polja otvore-
ne strune, na bezmasenom nivou, sadrzi elektrodinamiku. Sada cemo poka-
zati da analogna razmatranja u teoriji zatvorene strune vode do linearizo-
vane Ajnstajnove teorije gravitacije.
Pogledacemo, najpre, smisao Virazorovih uslova u teoriji zatvorene
strune. Zatvorena struna ima dvostruko veci spektar normalnih modova, i
dva skupa Virazorovih generatora, Ln i Ln , koji medjusobno komutiraju.
Reprezentacija polja u Fokovom prostoru ima oblik
[ ] (0)
[x()] = (x) + t (x)a+ +
1 b1 + ,
338 xi. teorija struna
gde smo koristili uslov n n = 0, a (0) je ovde osnovno stanje za oba tipa
pobudjenja. Polje je tahion, t je bezmaseno polje, itd., sto se vidi iz
oblika M2 . Virazorovi uslovi postaju
(A ) (L0 1) = (L0 1) = 0 ,
(B ) Ln = Ln = 0 (n 1) .
t = t = 0 . (11.53)
(C ) = Ln Ln (n 1) .
11 = L1 L1 (0) .
K(11) t a+ + (0)
1 b1 = p2 t a+ + (0)
1 b1 .
4. kovarijantna teorija polja 339
koristeci normalizaciju Dx() (0) (0) = dD x.
Deo dejstva kvadratican po antisimetricnom polju (slobodno dejstvo za
b ) lako se dobija iz prethodnog izraza:
I(b) = 1
6 dD x H H , (11.57)
5. OPSTE NAPOMENE
1986; Siegel i Zwiebach, 1986; Neveu, Schwarz i West, 1985; Neveu i West,
1985), nadjene su i formulacije interagujuce teorije (Hata, Itoh, Kugo, Ku-
nimoto i Ogawa, 1986; Neveu i West, 1986; Witten, 1986). Razvoj ovih
istrazivanja predstavlja vazan korak u izgradnji realisticne teorije struna.
Anomalije i kompaktifikacija. I pored impresivne strukture koju
teorija struna poseduje, izgradnja realisticne teorije nije nimalo jednos-
tavna. Na nivou jedne petlje obicno se u teoriji pojavljuju anomalije, koje
kvare simetrije klasicne teorije i dovode do problema pri kvantizaciji. Nad-
jeno je da jedino teorije sa unitrasnjom simetrijom SO(32) ili E8 E8
nemaju anomalije (Schwarz, 1985a). Ovim rezultatom je motivisana het-
eroticna teorija strune.
Najzad, dolazimo do vaznog problema konstrukcije efektivne teorije
u cetiri dimenzije polazeci od D = 10 dimenzija prostora u kome zivi
struna. Problem se resava kompaktikacijom, tj. nalazenjem osnovnog
stanja koje je zakrivljeno u sest dimenzija (koje, u niskoenergetskom
limitu teorije, postaju neopservabilne), tako da zicki prostorvreme ima
efektivno 10 6 = 4 dimenzije. Pri analizi ovog zadatka susrecemo se
sa cinjenicom da postoji na hiljade mogucih osnovnih stanja, sto dovodi do
problema prevelike neodredjenosti pri pokusaju izgradnje realisticne teorije.
Membrane. Interesantno je, na kraju, pomenuti i pokusaje razma-
tranja netackastih objekata dimenzije vece od d = 1 (dimenzija strune),
kao sto su membrane (d = 2), itd. Problem je matematicki mnogo slozeniji
zbog nelinearnosti jednacina (Collins i Tucker, 1976; Howe i Tucker, 1978;
Taylor, 1976; Kikkawa i Yamasaki, 1986).
ZADACI
()
3. Naci eksplicitan izraz za , a zatim izvesti relacije
( () )2 + x2 /(2 )2 = 0 , () x = 0 .
x0 = , x3 = 0 ,
x1 = A( /2) cos , x2 = A( /2) sin ,
gde je 12 A = 1.
b) Pokazati da svetlosni signal putuje od jednog do drugog kraja strune za
konacno vreme.
c) Izracunati fizicke vrednosti mase M i ugaonog momenta J strune, a zatim
izvesti relaciju J = M 2 .
5. a) Izvesti oblik Virazorovih generatora otvorene strune u Fokovom prostoru
pobudjenja, i proveriti Virazorovu algebru. Zatim naci oblik impulsa i ugaonog
momenta.
b) Isto uraditi za zatvorenu strunu.
6. Posmatrajmo Virazorovu algebru sa centralnim clanom:
0 = + , .
LM = LM (, D ) , (A.5)
0 D = D . (A.6)
D = ( + A ) , A Ta Aa , (A.7)
[D , D ] = F a Ta F ,
F a = Aa Aa + fbc a Ab Ac
( )a (A.9)
= A A + [A , A ] ,
0 F a = fbc a b F c = [, F ]a .
D F a + D F a + D F a = 0 D F a = 0 ,
LF LF
0 LF = 0 Aa + 0 Aa , = 0 ,
Aa Aa ,
350 dodatak
koecijente uz b , ,
b b
i , izjednacimo sa nulom, dobijaju se identiteti
LF LF
a
fbc a Ac + fbc a Ac , = 0 , (A.10a)
A Aa ,
LF LF
+ fbc a Ac = 0 , (A.10b)
b
A Aa ,
LF LF
b
+ = 0. (A.10c)
A , Ab ,
LF LF
a
fcb a F b = 0 F a = 0 .
F F a
LM LM
D = 0,
D
D Ja Ja + fab c Ab Jc = 0 ,
LM L (A.12)
Ja Ta = aM .
D A
a. teorija lokalnih unutrasnjih simetrija 351
0 Ja = fab c b Jc ,
Fa = Ja + ja , ja fab c Ab Fc ,
(Ja + ja ) = 0 .
sledi relacija (A.2b), koja se, takodje, naziva Jakobijev identitet. Drugo,
uvek postoji reprezentacija Lijeve algebre koja je potpuno odredjena struk-
turnim konstantama, (Ta )b c = fac b , i naziva se pridruzena reprezentacija.
Da je ovo, zaista, reprezentacija, sledi iz relacije
0 Ga = b fba c Gc . (A.15b)
352 dodatak
Ga = gab F b Fa ,
Zadaci
1. Dokazati Bjankijev identitet D F = 0 polazeci od Jakobijevog identiteta
za operator D .
2. Pokazati da jednacine kretanja za polje materije koje se dobijaju iz la-
granzijana LM imaju Gkovarijantan oblik:
LM LM
D = 0.
D
B. DIFERENCIJABILNE MNOGOSTRUKOSTI
gentni vektor se intuitivno moze predstaviti kao vektor koji lezi u tan-
gentnoj ravni u tacki C(0). No, pojmovi beskonacno malo pomeranje,
C() C(0), i tangentna ravan nemaju odredjen geometrijski smisao u
samoj mnogostrukosti. Ako zamislimo da je mnogostrukost X uronjena u
neki visedimenzioni euklidski prostor Rn , onda je geometrijski smisao svih
objekata potpuno odredjen, ali denicija zavisi od uronjavanja X u Rn .
Da bi se tangentni vektor denisao preko unutrasnje strukture mno-
gostrukosti (i izbegla potreba uronjavanja u euklidski prostor), umesto
pomeranja tacke (koje izlazi iz X) treba posmatrati promene nekih
velicina koje su uvek dobro denisane u X, kao sto su diferencijabilne
funkcije f : X R. U izrazu za promenu funkcije, df /d, deo koji
ne zavisi od f je operacija d/d, pa se tangentni vektor na krivu C() u
tacki P = C(0) denise kao diferencijalni operator
d
v= , (B.2a)
d
x
v = v . (B.4b)
x
a (eb ) = ba .
w = w . (B.5a)
x x
= , w = w . (B.5b)
x x
Oznaka za dualne vektore se obicno izostavlja pri koriscenju standardne
konvencije, po kojoj komponente vektora imaju indekse dole, a komponente
dualnih vektora gore.
Kovarijantno vektorsko polje VX na X se denise po analogiji sa VX .
Tenzori. Kao sto se dualni vektor denise preslikavanjem tangentnog
vektorskog prostora u skup realnih brojeva, v 7 w (v) R, tako se i tan-
gentni vektor moze denisati kao preslikavanje dualnog vektorskog prostora
u skup realnih brojeva, w 7 v(w ) R, gde je v(w ) = w (v). Ova opser-
vacija je korisna za deniciju tenzora. Predjimo sada na razmatranje nekih
ilustrativnih primera.
Posmatrajmo najpre Dekartov proizvod DP (0, 2) = TP TP dva dualna
prostora u P . Svaki element iz DP (0, 2) je bilinearna forma = (u , v )
koja preslikava TP TP R, pri cemu je (u, v) linearna funkcija od
u, v TP . Prostor DP (0, 2) je vektorski prostor sa uobicajenom denicijom
sabiranja i mnozenja skalarom. Ako je ea baza u TP , onda iz linearnosti
sledi (u, v) = ua v b (ea , eb ). Baza prostora DP (0, 2) ima oblik a b , a
proizvoljan vektor iz ovog prostora je dat izrazom = ua vb a b . Broj
bazisnih vektora je n2 , sto predstavlja dimenziju prostora DP (0, 2).
Tenzorski proizvod TP (0, 2) = TP TP dva dualna prostora u P se
denise kao vektorski prostor bilinearnih formi koje preslikavaju TP
TP R. U odnosu na deniciju Dekartovog proizvoda vidimo da sada
b. diferencijabilne mnogostrukosti 359
= ab a b .
g( , ) = g ( , ) = g dx dx = ds2 , (B.6)
= ab a b , a b a b b a ,
d = d dx = dx dx .
[eb , ec ] = ca bc ea . (B.7a)
d a = 21 ca bc b c . (B.7b)
iz cega sledi
Dv = D(v a ea ) = dv a ea + v a Dea
= (b v a + a cb v c ) b ea Db v a b ea .
Dv = (dv a + a b v b ) ea . (B.9a)
Dw = (dwb a b wa ) b . (B.9b)
Du v = (Dv)(u, a )ea = ub Db v a ea .
Specijalno, izvod bazisnog vektora ea u pravcu eb je Db ea = c ab ec . Vektor
v se pomera paralelno duz krive C() u X akoje Du v = 0, gde je u tangentni
vektor krive. Kriva C() je autoparalela ako je njen tangentni vektor stalno
paralelan samom sebi, Du u = 0.
Denisanje spinora na mnogostrukosti je slozenije od uvodjenja tenzora.
Kao sto postoje vektori denisani zakonom transformacije lokalnih koordi-
nata, tako se, analogno, mogu denisati i (svetski) spinori, ako se uvedu
nelinearne reprezentacije grupe difeomorzama. Ovako uvedeni spinori su
beskonacno dimenzione velicine (Neeman i Sijacki, 1985; 1987). Konacni
spinori se mogu uvesti jednostavnije. Posmatrajmo skup svih baza EP =
{ea } tangentnog prostora TP . Svaka data baza se moze dobiti iz neke
ksne (naprimer koordinatne) baze transformacijom tipa GL(n, R). Ako
se u TP uvede Lorencova metrika, onda se baze mogu izabrati tako da
budu ortonormirane, pa odgovarajuca grupa simetrije postaje SO(1, n 1).
Sada se lokalno mogu uvesti konacni (tangentni) spinori, kao sto se to radi
u ravnom Minkovskijevom prostoru. Spinori se mogu paralelno prenositi
ako se zada pravilo paralelnog prenosa Lorencove baze, sto denise spinsku
koneksiju.
Torzija i krivina. Denisimo operatore torzije i krivine relacijama
T (u, v) = Du v Dv u [u, v] ,
(B.10)
R(u, v) = Du Dv Dv Du D[u,v] .
T a 12 T a bc b c , Ra b 12 Ra bcd c d . (B.11)
Diferencijalne forme torzije i krivine zadovoljavaju uslove
T a = d a + a b b ,
(B.12)
Ra b = d a b + a c c b ,
b. diferencijabilne mnogostrukosti 363
DT a dT a + a b T b = Ra b b ,
(B.15)
DRa b dRa b + a c Rc b c b Ra c = 0 .
Zadaci
1. Pokazati da su sledeci prostori topoloski, ali nisu Hausdorfovi:
a) X = {x, y}, a otvoreni skupovi su , X, i {x};
b) X = [0, 1], a otvoreni skupovi su prazan skup i svi skupovi koji se dobijaju
izbacivanjem najvise prebrojivo mnogo tacaka iz intervala [0, 1].
2. Pokazati da je kruznica S1 = {(x, y)|x2 + y 2 = 1} mnogostrukost.
3. Naci komponente tangentnog vektora na krivu C() u koordinatnoj bazi.
364 dodatak
dx2 + dy 2
ds2 = , y > 0.
y2
a) Naci bazisnu 1formu a u lokalno ortogonalnom bazisu. Zatim iz uslova
T a = 0 i prve strukturne jednacine izracunati 1formu povezanosti a a .
b) Iz druge strukturne jednacine izracunati 2formu krivine Ra b i naci vrednost
skalarne krivine R.
c) Izracunati R direktno iz denicije preko Kristofelovih simbola.
10. Dokazati Kartanove strukturne jednacine u proizvoljnoj bazi. Zatim izvesti
odgovarajuce Bjankijeve identitete.
ij y i y j + (y 5 )2 = a2 , (C.2)
(ij y i dy j )2
(dy 5 )2 = ,
(y 5 )2
(ij y i dy j )2
ds2 = ij dy i dy j + . (C.3)
a2 mn y m y n
y a = a b y b , ab = ba . (C.4)
Mab = ya b yb a ,
i zadovoljavaju algebru
y i = i j y j , y 5 = 0 ,
1 u i 5 u
y i = (i uj j ui )y j + uy , y 5 = ui y i .
u ua ua
B i = bi ? (C.14)
L = f F ij F kl ijkl5 . (C.17)
Izbor (C.16) spontano narusava lokalnu SO(2, 3) simetriju ostavljajuci kao
preostalu simetriju SO(1, 3), posle cega identikacija (C.14) postaje korek-
tna.
Sada cemo videti u kakvoj je vezi ova teorija sa Poenkareovom teorijom
gravitacije. Koristeci izraze (C.13) i (C.14) lagranzijan dobija oblik
4 ij k l 4
f 1 L = L2 R b b ijkl + 4 bi bj bk bl ijkl ,
a2 a
d. skalarnotenzorska teorija 369
Zadaci
1. Dokazati da za prostor sa metrikom (C.3) vaze relacije:
1 i 1
ijk = y gjk , Rijkl = (gik gjl gil gjk ) .
a2 a2
2. Pokazati da konformne koordinate de Siterovog prostora zadovoljavaju relacije
2y i x2 1 y 5 /a
xi = , = , y 5 = (2 1)a .
1 + y 5 /a 4a2 1 + y 5 /a
3. Pokazati da kontrakcija Lorencove grupe denise Galilejevu grupu, t.j. grupu
koja sadrzi Galilejeve transformacije
i prostorne rotacije.
4. Dokazati da se dejstvo d4 x F ab Fab moze napisati u obliku povrsin-
skog clana d4 x K .
5. Dokazati da varijacija dejstva d4 x Rij Rkl ijkl daje identicki nulu.
Moze li se ovo dejstvo predstaviti u obliku
integrala cetvorodivergencije?
6. Izracunati zavisnost dejstva I = d4 x gg g F ab Fab od krivine i torzije,
koristeci identikaciju tetrade (C.14) i izraz (C.13) za F .
370 dodatak
D. SKALARNOTENZORSKA TEORIJA
R2 1027 gr cm1 .
Uporedjivanjem ovog rezultata sa vrednoscu gravitacione konstante, G =
0.681028 gr1 cm (u jedinicama c = 1), dolazi se do interesantne relacije:
1
. (D.1)
G
Ona povezuje srednju vrednost polja , koje predstavlja efekat svih masa
u Vasioni, sa gravitacionom konstantom koja denise jacinu lokalnog grav-
itacionog polja.
d. skalarnotenzorska teorija 371
G = 8T + 12 B , (D.4a)
2(/) + (/2 ) R = 0 , (D.4b)
D T = 0 ,
372 dodatak
(2 + 3) = 8T . (D.5)
G = 8GT + O(1/) .
3 + 4
(vrednost iz OTR).
3 + 6
>
6.
= 32 , (D.7)
= g 12 ()2 16 (D D g )2 .
odakle sledi, uz pomoc prve jednacine, da trag TEI materije mora biti nula.
Ovaj zahtev konzistentnosti znaci da dejstvo za materiju mora, takodje, biti
invarijantno u odnosu na Vajlovo reskaliranje, sto nije slucaj u BD teoriji,
gde materija ima masu.
Da bi razresio ovaj problem, Dezer (Deser, 1970) je predlozio da se
dejstvu (D.8) doda maseni clan za polje cime se eksplicitno narusava Va-
jlova invarijantnost, posle cega uslov iscezavanja traga TEI materije prelazi
u konzistentnu relaciju
12m2 2 + 8T = 0 .
Zadaci
1. Koristeci jednacine kretanja BD teorije pokazati da TEI materije T zadovol-
java jednacinu D T = 0.
2. Naci trag TEI materije u teoriji opisanoj dejstvom (D.8) kome je dodat maseni
clan za skalarno polje.
3. Naci transformaciju dejstva za OTR pri Vajlovom reskaliranju g g .
Dobijeni rezultat napisati preko , gde je = 2 .
4. Naci izraz za torziju iz jednacina kretanja teorije (D.10) u prostoru U4 .
5. Naci Vajlov vektor iz jednacina kretanja teorije (D.10) u prostoru W4 .
i i + a0 j
ijmn b A
mn
0,
(E.2)
ij 0 .
i i + a0 j
ijmn b A
mn
,
ij ij + a0 m n
ijmn b b ,
gde je
0 j
Hi = 12 aijmn b Rmn , Hij = a0 m n
ijmn b T ,
(E.3b)
D = a0 m n ij
ijmn b b 0 A .
HT = Hc + ui 0 i 0 + 12 uij 0 ij 0 + ui i + 12 uij ij ,
Hi 0 , Hij 0 . (E.4a)
i 21 a0 j
ijmn (b 0 R
mn j
2b R
mn
0 ) 0 ,
(E.4b)
ij a0 m n m n
ijmn (b 0 T 2b T 0 ) 0 ,
e. astekarova formulacija gravitacije 377
gde crte ispod Rmn 0 i T n 0 imaju isto znacenje kao u glavi V (u daljem
izlaganju izostavicemo pisanje ovih crta).
Kombinacijom uslova (Hi , i ) i (Hij , ij ) dobijaju se relacije
hk Rk i 12 hi R 0 ,
T k 0 ,
0 0 + a e bc
ebc b A ,
a a 2a b c0
abc b A ,
Ea 21 b c
abc b b , a b c
abc b P , . (E.5)
varijable (A0a , 0a ):
1 a
A0a P , 0a 0 .
2a
Napomenimo da je zbog koriscenja vremenskog gradijentnog uslova var-
ijabla A0b 0 , takodje, odredjena. Zaista, iz zahteva konzistentnosti gradi-
jentnog uslova sledi b0 = u0 0, gde je u0 odredjeno relacijom T 0 0 0.
Tako se dobijaju dodatni uslovi
1
A0 c0 bc b0 0 + Pc bc 0 b0 0 0 ,
2a
koji nemaju znacaj za odredjivanje oblika veza prve klase, posto Hi i Hab
ne zavise od A0a 0 .
Posle zadavanja vremenskog gradijentnog uslova veze prve klase Hi i
Hab dobijaju prostiji oblik:
Ma 12 abc Hbc = a T 0 ba ,
a ( 0c )
(1/a)H0 = bc b ec b
abc b A + A e A + A 0 A ,
(E.6)
b ( d0 )
Ha = 2a c0 c
abc b A + A d A .
Ma = abc P b E c ,
[ ( ) ] (E.7a)
Ha = J 1 Ea Eb P b P b + Pa Eb E b ,
Prelazeci, dalje,
( na vezu H) 0 uocavamo
( da) se njen prvi clan moze napisati u
obliku 2 J 1 Eb E b + 2 Eb hc bc . Polovina drugog dela ovog
izraza krati se sa b e ec , tako da je konacan rezultat oblika
( ) 1 ( )( )
(1/a)H0 = 2 J 1 Eb E b + 2 abc J 1 Eb Ea cef P e P f
4a
( )
+ J 1 Eb Ec bc .
(E.7b)
Veze Ma i JHa ostaju i dalje polinomi na redukovanom skupu novih
kanonskh varijabli. Nazalost, to nije slucaj sa H0 , i to kako zbog pris-
ustva zadnjeg clana, tako i zbog pojave faktora J 1 . U narednom izlaganju
videcemo kako se prelazom na kompleksne kanonske varijable sve veze PK
e. astekarova formulacija gravitacije 379
i i + a0 j
ijmn b A
mn
+ 2ia
0
bi 0 ,
(E.9a)
ij 0 .
0 0 + a e bc
ebc b A ,
(E.9b)
a a 2a b c0
abc b A + 2ia
0
ba .
dualnosti: Aij = 12 ijmn Amn , pri cemu je Aij = Aij . Za svaku konek-
siju postoji razlaganje Aij = 12 (Aij ij
+ + A ) , gde su
ij
Aij ij
=A i A (E.10a)
a = a 2a b c0
abc b A .
1 a i
A0a = P + aef ef .
2a 2
Sada cemo naci oblik preostalih veza PK (E.6) preko novih varijabli.
Pogledajmo, najpre, vezu Ma . Koristeci prethodnu relaciju i deniciju T 0
dobija se
i
(1/2a)Ma = i Ea , Ea Ea + abc P b E c . (E.11a)
2a
Posle eliminacije
( koneksije,) prvi clan
( na desnoj
) strani veze (1/a)H0
dobija oblik 2 J 1 Eb E b + 2 Eb hc bc . Kombinujuci prvi deo
ovog izraza sa clanovima koji su linearni i kvadraticni po P c , a koji poticu
od Ab 0 A0c ,
( )
1 i bef 1
a
abc b 2 P b P c ef P c + bef ef cdg dg ,
4a 2a 4
e. astekarova formulacija gravitacije 381
G0 12 iabc Ea Eb Fc ,
(E.12)
G E b Fb , Ma 2ia Ea ,
H0 = J 1 G0 + i (J 1 E b Mb ) ,
[ ]
1 i ( ef ) b
Ha = J Ea G Pa + iaaef E Mb .
2a
Hc = N G0 + N G + a Ma , (E.13)
Zadaci
1. Dokazati sledece identitete u vremenskom gradijentnom uslovu:
ba bb bc = Jabc , abc ha hb hc = J 1 ,
bb bc = Jabc ha ,
abc b b = 2Jha ,
b c
bc = Jabc ha hb ,
abc b = 2Jh[a hb] ,
c
f. lokalna simetrija i algebra veza 383
Ea = Jha , P a = J 1 (ba bb 12 ba bb )b ,
2ba = J 1 abc
Eb Ec ,
(1 )
E a = Jab b , b
abc b 2
cef
ef = ba .
M x x kM
h0 0 1 , ha a + a ,
r r2 r
gde je r2 =
x3 x . Pokazati da za realnu formulaciju zadanu dejstvom (E.1)
vazi relacija d x D = M .
4. Pokazati da su veze (E.6) realne teorije polinomijalne po varijablama Ea , P b
i Aab , do na multiplikativan faktor J 1 .
5. Dokazati relacije (E.11a, c) za veze Ma i Ha . Smatrajuci varijablu P a realnom
naci realne delove veza Ma i Ha , i uporediti ih sa rezultatom (E.7a) za realnu
teoriju.
6. Dokazati relaciju (E.11b) za vezu H0 . Smatrajuci varijablu P a realnom naci
Re(H0 ) i uporediti sa rezultatom (E.7b) za realnu teoriju. Objasniti neslaganje.
7. Izvesti oblik kanonskog hamiltonijana (E.13) i naci eksplicitan oblik mnozitelja
N , N i a .
8. Naci uslove realnosti za veze Ma , Ha i H0 , kao i za mnozitelje N , N i a .
9. Naci Hamiltonove jednacine kretanja za Ea i P a u slucaju kad su mnozitelji
N i a jednaki nuli (cista vremenska evolucija).
slucaju algebra veza ima isti oblik, do na prisustvo primarnih veza prve
klase i kvadrata i visih stepena veza. Zakljucak sledi iz razmatranja uslova
konzistentnosti na strukturu lokalnih generatora. U toku izlaganja postace
jasno da svi metodi, zasnovani na geometrijskim argumentima, imaju isti
stepen neodredjenosti.
Hamiltonijan opste teorije je oblika (5.44), a generator lokalne simetrije
je dat izrazom (6.7), pri cemu funkcije G(0) , G(1) zadovoljavaju uslove konzi-
stentnosti
G1 = VP P K , (F.1a)
G0 + {G1 , HT } = VP P K , (F.1b)
{G0 , HT } = VP P K . (F.1c)
k 0 , ij 0 = VP P K . (F.2)
{k 0 , VP P K } = VP P K , {ij 0 , VP P K } = VP P K .
b T = Hc + (v1 ) + (u2 2 ) .
H (F.3a)
u2 = N (bk , Aij , k , ij ) .
b T = Hc + (v1 ) .
H (F.3c)
{Hij , 1 } = VP P K ,
{H 21 Aij Hij , 1 } = VP P K ,
(F.4a)
{Hc + (u2 2 ), 1 } = VP P K ,
{VP P K , 1 } = VP P K ,
dok H c daje
odnosno
{Hij , Hkl } = 12 fij mn kl Hmn + VP P K ,
{Hij ,Hk } = 2k[iHj] + VP P K .
{H , H } = (H + H 12 Rij Hij ) + VP P K ,
{H ,H } = (H 12 Rij Hij ) + VP P K , (F.5b)
{H ,H } = (H + H ) + VP P K ,
+ k ,
+ k + k .
k M = 0, k M = 0 . (G.1)
Ovi uslovi, kao sto cemo videti, daju jaka ogranicenja na strukturu teorije
preko tzv. niskoenergetskih teorema (Weinberg, 1964; Kibble, 1965).
Interesantno je uociti da bezmasenost skalarnog polja ne utice na priro-
du njegove interakcije sa materijom, odnosno, na osobine struje J. S druge
strane, u slucaju bezmasenih polja spina s > 0, struja materije mora biti
ocuvana da bi se anulirao efekat gradijentnih transformacija polja. La-
granzijan materije moze imati globalnu simetriju koja automatski vodi do
388 dodatak
LM = m2 . (G.2)
LI = J ,
[ ] (G.4)
J i ( ) ( ) .
L = LT + LM + LI , (G.6)
g. kovarijantnost, spin i interakcija ... 389
k
p2
m
G
p1
LI = T ,
(G.7)
T + LM .
(a) (b)
k
G
pa
pa
pa+k
1 1
D(p + k, m2 ) = .
(p + k) m
2 2 2p k
M M1 n (p1 , , p , , pn ) .
M() = (p , k)D(p + k, m2 )M (p p + k)
(p , k)D(p + k, m2 )M1 ... ...n (p p + k) , (G.9a)
g. kovarijantnost, spin i interakcija ... 391
f
M() M, (G.9b)
2p k
gde je f() = (p , 0). Posle sumiranja doprinosa gravitona izracenih sa
svih spoljasnjih linija (suma po ), primena
uslova gradijentne invarijant-
nosti (G.1) na ukupnu amplitudu M = M() daje
k f()
M = 0. (G.10)
2p k
f() = 2e p ,
f() = 2 p p ,
(svi impulsi spoljasnjih linija usmereni su prema vani), relacija (G.13) moze
biti zadovoljena samo ako je
= , (G.14)
gde je konstanta ista za sve cestice. Time smo demonstrirali univerzalnost
gravitacione interakcije, tj. princip ekvivalencije.
Za vise vrednosti spina gravitona uslov gradijentne invarijantnosti daje
jednacine koje
ne mogu biti zadovoljene istovremeno sa zakonom odrzanja
impulsa (npr. g p p = 0). Tako zakljucujemo da
jedini bezmaseni bozoni koji mogu konzistentno interagovati sa ma-
terijom u granicnom slucaju nultih energija i impulsa (k 0) jesu
oni sa spinom s 2.
Posto se izrazi ep i p p ne smeju menjati pri p p i istovremenoj
reinterpretaciji linije cestice kao linije anticestice, sledi da je interakcija
anticestice suprotnog znaka od interakcije cestice za polje spina 1, a istog
za polje spina 2.
Treba istaci da prethodni argumenti ne pokazuju da bezmasena polja
spina s > 2 ne postoje, vec da njihova interakcija sa materijom u granicnom
slucaju k 0 mora nestati, inace je nekonzistentna. Takve interakcije ne
generisu staticke sile dugog dometa pa su, prema tome, neinteresantne kao
kandidati za gravitaciju.
x = x . (H.1)
det = 1 ,
00 1 ili 00 1 .
= 1 + 21 M , (M ) = ,
[M , M ] = M M M + M 21 f, M .
(H.2a)
Matrice M su normirane tako da budu antihermitske: (M ) = M .
+
J1i = 12 (M i iK i ) , J2i = 12 (M i + iK i ) .
Njihova algebra
j = | j1 j2 | , | j1 j2 | + 1, . . . , j1 + j2 , (H.3b)
= (1, ) , = (1,
) ,
Tr ( ) = 2 , + = 2 .
X = AXA+ , (H.4a)
x = x ,
(H.4b)
(A) = 21 Tr ( A A+ ) ,
= A A+ = 2A Tr (A+ ) .
A = 1 + 12 , A1T = 1 + 12 , (H.5a)
a = A1T a b b . (H.6b)
Reprezentacije (H.6a) i (H.6b) su ekvivalentne , jer vazi
( )
1T 1 1 0 1
A = gA g , g = g = = i 2 ,
1 0
ili, prelazeci na komponentnu notaciju,
gab = ab , g 1ab g ab = ab , 12 = 12 = 1 .
U komponentnoj notaciji invarznu matricu g 1 cemo oznacavati jednos-
tavno kao g ab . Spinor a = g ab b se transformise po reprezentaciji (H.6b),
dok se a = gab b transformise po (H.6a), pri cemu je
a a = g ab b gac c = a a .
398 dodatak
ab = Aa c Ab d cd = ab detA = ab .
a = A a b b ,
a = A a b b . (H.7a)
a = A1T a b b , (H.7b)
gab = ab , g 1ab g ab = ab , 12 = 12 = 1 ,
i vazi a a = a a .
Tako smo denisali dvodimenzione spinore a , a , a i a , koji se trans-
formisu po reprezentacijama A, A1T , A i A1T = A1+ grupe SL(2, C).
Mnozeci ove elementarne spinore jedan s drugim dobijaju se visi spinori ,
koji se transformisu u odnosu na SL(2, C) kao proizvodi vise elementarnih
spinora. Rang viseg spinora se zadaje u vidu para brojeva (k, l) broja
obicnih indeksa i broja indeksa sa tackom.
Operacija kontrakcije po indeksima istog tipa pomocu metrike g ili
g smanjuje rang spinora za dva. Kontrakcija kod simetricnih spinora daje
nulu, sto znaci da se od komponenti takvog spinora ne moze napraviti
manji broj linearnih kombinacija, koje bi se transformisale jedna u drugu
pri svim transformacijama grupe. Drugim recima, simetricni spinori cine
ireducibilne reprezentacije grupe SL(2, C). Simetrican spinor ranga (k, l)
ima (k + 1)(l + 1) nezavisnih komponenti.
Veza cetvorovektora i spinora. Pokazacemo da proizvod a b , sa
pogodno izabranim koecijentima, opisuje cetvorodimenzionu reprezentaci-
ju ( 21 , 0) (0, 12 ) = ( 12 , 21 ), koja je ekvivalentna sa reprezentacijom po kojoj
h. lorencova grupa i spinori 399
x = 21 Tr (X ) 21 a b ( )ba = 21 . (H.8)
cd = 2ad bc ,
ab
= a a , = a a ,
= A A+ = = A A+ . (H.9a)
( ab ) = (1,
)ab ab .
= A1+ A1 . (H.9b)
400 dodatak
IP2 = 1 = IP = 1 ,
IP2 = 1 = IP = i .
Za sve spinore mora vaziti ista konvencija. Ako je IP2 = 1, onda se moze
usvojiti
IP a = a , IP a = a .
Transformacije kovarijantnih i kontravarijantnih komponenti imaju razlicite
znakove, jer se dizanje i spustanje istog indeksa ostvaruje razlicitim znako-
vima: IP a = a , IP a = a . Ako je, pak, IP2 = 1, onda se dobija
IP a = i a , IP a = ia ,
dok je IP a = ia , IP a = i a .
Razlika u zickim posledicama ova dva izbora javlja se kod istinski
neutralnih polja spina 12 , kod kojih se cestica i anticestica ne razlikuju.
Posto takva polja nisu poznata u prirodi, u daljem izlaganju usvojicemo
drugi izbor zbog odredjenosti.
Na taj nacin, ukljucivanje parnosti u grupu simetrije dovodi do potrebe
razmatranja para spinora (a , b ), ili direktnog zbira ( 12 , 0) (0, 12 ) repre-
zentacija. Takav par se naziva bispinor, cetvorospinor ili Dirakov spinor, i
pise se u obliku ( )
= . (H.10a)
Njegov zakon transformacije je
( )( ) ( )
A 0 A
= S(A) = = , (H.10b)
0 A1+ A1+
dok za parnost imamo
( ) ( )
0 1
IP = i , tj. IP = i , (H.10c)
1 0
h. lorencova grupa i spinori 401
p = m , (H.11b)
{ , } = 2 , (H.12b)
a = ca , ca g ab b ,
Zadaci
1. Pokazati da se u Minkovskijevom prostoru prelaz na referentni sistem, koji je
zarotiran za ugao oko x1 ose, ili koji se krece brzinom v = tgh duz x1 ose,
opisuje matricama R1 i L1 , redom, koje imaju sledeci oblik:
1 0 0 0 ch sh 0 0
0 1 0 0 sh ch 0 0
R1 =
sin
L1 =
1 0
, .
0 0 cos 0 0
0 0 sin cos 0 0 0 1
h. lorencova grupa i spinori 403
2 2
koja je unitarna, A+ = A1 , i zadovoljava uslove A(0) = 1, A(2) = 1. Naci
odgovarajuce transformacije vektora x iz M4 .
6. Pokazati da su konacni bustovi spinora a brzinom v = tgh (01 = ) duz
ose x1 dati matricom
1
A = e 2 = ch
1
1 sh ,
2 2
koja je hermitska, A+ = A. Naci odgovarajuce transformacije vektora x iz
M4 .
7. Naci zakone transformacija velicina i u odnosu na SL(2, C).
8. Dokazati da antikomutirajuci spinori zadovoljavaju sledece identitete:
a b = 12 ab () , () = ( )
,
= , = , ( ) = ( )
,
= , [( )a ] = ( )a .
U (g) = 1 + 12 M + a P . (I.4)
W 12 M P . (I.5c)
p = ApA+ . (I.7)
i. poenkareova grupa i bezmasene cestice 407
Zbog ove veze dovoljno je, za dato p2 = m2 , razmotriti malu grupu samo
jednog impulsa p , koji se moze izabrati proizvoljno. Impuls p je tzv. stan-
dardni impuls.
Operator (p, p ) se naziva Vignerovim operatorom . Izmedju operatora
A iz SL(2, C) i operatora A(p ) iz L(p ) postoji veza koja sledi iz relacija
p = ApA+ , p = (p)p + (p) , p = (p )p + (p ) ,
gde je (p) (p, p ), i ona glasi
A = (p )A(p )1 (p) . (I.8)
Operator (p) nije jednoznacno denisan, jer (p) i (p)A(p ) imaju isti
efekat. No, ako se (p) ksira na odredjeni nacin, veza izmedju Lorencovih
transformacija A i transformacija male grupe A(p ) postaje jednoznacna.
Razjasnimo sada znacaj male grupe pri konstrukciji unitarnih IR Loren-
cove, a time i Poenkareove grupe. Koristeci Vignerov operator lako se vidi
da je | p, s = U [(p)] | p , s, pa sledi
U (A) | p, s = U (A) U [(p)] | p , s .
Posto je A(p)(p) = (p )A(p ), prethodna jednacina postaje
U (A) | p, s = U [(p )] U [A(p )] | p , s
= U [(p )] | p , s Ds s [A(p )] = | p , s Ds s [A(p )] .
s s
A(1 3 )A+ = 1 3 .
(p)(1 3 )+ (p) =| p | 0 + p p .
12 () = , 02 () = 32 () = 2 , 01 () = 31 () = 1 ,
pa U (g) postaje
U (, ) = 1 + M12 + 1 E1 + 2 E2 ,
(I.11)
E1 M01 + M31 , E2 M02 + M32 .
i. poenkareova grupa i bezmasene cestice 409
W = p .
(x) = S(A)(x) ,
A | (x) | A (x) .
A (x + a) = A (x) .
( + m2 )A = 0 , A = 0 .
Prvi uslov znaci da polje ima masu m, dok drugi eliminise spin j = 0 iz polja
A . Zaista, u sistemu mirovanja drugi uslov ima oblik p A = p0 A0 = 0,
tj. A0 = 0, pa se polje opisuje trovektorom A koji nosi spin j = 1. Tako
smo od vektorskog polja A konstruisali polje mase m i spina j = 1. Oba
prethodna uslova se mogu realizovati zadavanjem jedne jednacine:
( A A ) + m2 A = 0 .
Zadaci
1. a) Koristeci pravilo kompozicije (I.1b) dokazati relacije:
g 1 (, a) = g(1 , 1 a) ,
g()Ta = Ta g() ,
g 1 ()g( , a)g() = g(1 , 1 a) .
W 2 = M M P P 12 M M P 2 ,
W = [P , C] , C 18 M M ,
[P , W ] = 0 , [M , W ] = W W , [M , W 2 ] = 0 .
5. Naci oblik matrice A koja opisuje beskonacno male transformacije male grupe
u slucaju m2 = 0. Zatim, odrediti oblik odgovarajuceg operatora U (g).
6. Dokazati da u prostoru stanja | p standardnog impulsa p = (1, 0, 0, 1) (za
cesticu mase nula) komponente vektora W zadovoljavaju komutacione relacije:
{i , j } = 2ij . (J.1)
Ai A1 = i+ , C 1 i C = iT . (J.2)
5 0 1 2 3 , {5 , i } = 0 , 52 = 1 , (J.3)
D1 i D = i , D CAT .
A = A+ , C = C T , DD = ,
gde je ij 41 [i , j ]. Takodje,
i C i ij C su simetricne ,
C, 5 C i 5 i C su antisimetricne .
[mn , l ] = nl m ml n ,
[mn , lr ] = nl mr ml nr + mr nl nr ml .
m = m n S n S 1 .
+ A , c C T = D . (J.5)
416 dodatak
= e5 , = e5 ,
c = e5 c , c = c e5 .
Majorana spinori zadovoljavaju identitete
{
M za M = 1, 5 , 5 i ,
M = (J.8)
M za M = i , ij .
PT = C 1 P C , P+ = AP A1 , P i = i P .
T
Majorana uslov izrazen preko Vajlovih spinora ima oblik (c ) = C .
Fircovi identiteti. Posmatrajmo skup od 16 Dirakovih matrica
A = { 1, i 5 , m , 5 m , 2i mn | m>n } ,
Tr (A ) = 0 (A = 1) ,
A A = 1 , Tr (A B ) = 4B
A
.
( c )a = gab ( )b ( )a , (c )a = g ab ( )b ( )a ,
ab = wa wb+ .
Iz osobina (p0 + p) = 0, (p0 + p) = 0 i uslova normalizacije sledi
= p0 p = p .
Na slican nacin se za projektore na stanja heliciteta + 12 dobija
ab = v a v +b , = (p0 + p) = p .
Prelazeci na cetvorokomponentnu notaciju ukupan projektor postaje
( )
+ + p 0
= ww vv = = p 0 . (J.14a)
0 p
Zadaci
1. a) Dokazati da iz C 1 i C = iT sledi C = C T .
b) Dokazati da ako medju 16 linearno nezavisnih matrica CA ima 10 simetric-
nih i 6 antisimetricnih, onda sledi = 1.
2. Dokazati identitete:
l m l = 2m , mn mn = 3 ,
l m n l = 4mn , mn l mn = 0 ,
l mn l = 0 , lr mn lr = mn ,
ij mn j = 21 mn i , ij m j = 12 m i 2 im .
3. Dokazati identitete:
m n l = mnlr 5 r + mn l ml n + nl m ,
{m , nl } = mnlr 5 r ,
2{mn , lr } = mr nl ml nr mnlr 5 ,
25 mn = mnlr lr ,
mnrl 5 lk = m
k
nr + nk mr rk mn .
4. a) Dokazati relacije:
C 1 SC = S 1T , ASA1 = S 1+ ,
D1 SD = S , m = m n S n S 1 .
b) Naci zakone transformacija bilinearnih kombinacija A u odnosu na
Lorencove transformacije.
5. a) Dokazati da je c = C T ekvivalentno sa = C cT .
b) Naci zakon transformacije c u odnosu na Lorencove transformacije.
6. Naci zakone transformacije bilinearnih kombinacija A u odnosu na kiralne
transformacije.
7. Pokazati da Majorana spinori zadovoljavaju relacije
i = i , = ,
ij = ij .
Zatim izvesti relacije 5 i = 5 i i 5 = 5 .
8. Pokazati eksplicitnim racunom da matrice A = 0 , C = i 2 0 i D = CAT u
spinorskoj reprezentaciji zadovoljavaju relacije:
Am A1 = m
+
, C 1 m C = m
T
,
DD = 1 , C + = C 1 = C T = C , .
Zatim izvesti (c )c = .
9. Pokazati da uslov neutralnosti c = ne menja oblik pri delovanju prostorne
inverzije IP = i 0 . Sta se dogadja u slucaju izbora IP = 0 ?
10. Dokazati da u spinorskoj reprezentaciji vaze relacije
m = m n M n M + , m = m n M 1+ n M 1 .
422 dodatak
LE u (x) = E u u E .
Kad je mnogostrukost X Rimanov prostor sa Kristofelovom koneksijom,
onda se u prethodnoj jednacini obicni izvodi mogu zameniti kovarijantnim.
Na slican nacin se izracunava Lijev izvod proizvoljnog tenzora T .
U Rimanovom prostoru V (X, g) od posebne su vaznosti one koordi-
natne transformacije koje ne menjaju funkcionalni oblik njegove metrike:
g (y) = g (y). Takve transformacije se nazivaju izometrije prostora V , i
lokalno su denisane uslovom
LE g E g + E g + E g = 0 . (K.3a)
Zamenom parcijalnog izvoda kovarijantnim, i koriscenjem g; = 0, ovaj
uslov prelazi u jednacinu
E; + E; = 0 , (K.3b)
k. grupe simetrije i mnogostrukosti 423
x = ta Ea (x) = ta ea x , ea Ea , (K.4)
gde su diferencijalni operatori ea generatori transformacija izometrije.
Kilingovi vektori su tangentni vektori prostora V , ali njihov broj moze
biti veci od dimenzije prostora V . Videcemo da je maksimalan broj Kilin-
govih vektora u prostoru dimenzije N jednak N (N + 1)/2.
Za razumevanje strukture transformacija izometrije korisno je povezati
ove transformacije sa pojmom grupe. Posle kratkog podsecanja na osnovne
karakteristike topoloskih i Lijevih grupa, i uvodjenja pojma Lijeve grupe
transformacije na mnogostrukosti, vraticemo se ponovo na izometrije Ri-
manovih prostora.
Topoloske grupe. Moguce je da jedan te isti skup G bude istovre-
meno i grupa i topoloski prostor. Posmatran kao grupa, skup G je snabde-
ven binarnom operacijom koja se naziva grupni proizvod, i koja denise
pravilo mnozenja grupnih elemenata. Na istom skupu G moze biti zadata
topologija koja ga cini topoloskim prostorom.
Skup elemenata G se naziva grupa ako je u G zadata binarna operacija
(za svaka dva elementa g, h G proizvod g h pripada G) koja zadovoljava
sledece osobine:
Grupni proizvod je asocijativan: g1 (g2 g3 ) = (g1 g2 ) g3 .
U skupu G postoji jedinicni elemenat I takav da je I g = g I = I,
za svaki g iz G.
Za svaki g iz G postoji inverzni elemenat g 1 takav da je g g 1 =
g 1 g = I.
Oznaku grupnog mnozenja cemo cesto, zbog jednostavnosti, izostavljati.
Preslikavanje f grupe {G, } u grupu {H, } koje zadovoljava uslov
f (g1 g2 ) = f (g1 ) f (g2 ) naziva se homomorfizam. Homomorzam postaje
izomorfizam ako je f uzajamno jednoznacno preslikavanje. Sa stanovista
grupnih svojstava izomorfne grupe se mogu smatrati identicnim. Izomor-
zam je za grupe isto sto i homeomorzam za topoloske prostore.
Neka je {G, } grupa, a {G, } topoloski prostor. Topologija denise
topolosku grupu {G, , } ako su grupne operacije neprekidne u odnosu na
zadatu topologiju. Zahtev neprekidnosti znaci da su zadovoljena sledeca
dva uslova:
a) za svako g G, preslikavanje G G denisano sa g 7 g 1 je neprekid-
no, i
b) ako su g1 i g2 iz G, preslikavanje G G G denisano sa (g1 , g2 ) 7
g1 g2 je neprekidno.
424 dodatak
Ta = Ea C(t)|t=0 ea C(t)|t=0 ,
xa = Ra b xb , Ra b (A) = 12 Tr ( a A b A1 ) .
SO(3) = SU (2)/Z2 .
U : g 7 g = g1 ,
Ad : Ta 7 (Ta ) = Ta 1 . (K.6a)
(U, V ) = 12 Tr (U V ) , (K.7a)
Kasnije cemo videti kako se metrika moze uvesti u tangentni prostor proiz-
voljne tacke g, sto je vazno pri razmatranju Rimanove strukture grupe.
Pridruzene automorzme algebre AG nazivamo delovanjem grupe u
tangentnom prostoru grupe. Tangentni vektor ea se, u odnosu na delovanje
grupe, transformise na isti nacin kao i Ta : 0 ea = e fea c ec . Odavde sledi
pravilo transformacije za kontravarijantni vektor ua , dok se transformacija
kovarijantnog vektora va denise tako da velicina ua va bude invarijantna:
0 ua = e fec a uc , 0 va = e fea c vc .
Ea Eb Eb Ea = fab c Ec , (K.8b)
poznata kao strukturna ili Lijeva jednacina.
Koristeci Lijev izvod jednacina (K.8a) se moze napisati u ekvivalent-
nom obliku
La eb = fab c ec , ili 0 eb = ta fab c ec ,
gde je La Lea . Prema tome, promena forme tangentnog vektora 0 eb ,
u odnosu na koordinatne transformacije x = ta Ea na X, jednaka je
promeni 0 eb , nastaloj pri delovanju grupe u tangentnom prostoru od X sa
parametrom ta .
Iz poznatih zakona transformacije za Ea i u lako se dobija zakon
transformacije za ua = Ea u . Ova transformacija se pojavljuje kao rezultat
transformacije koordinata u X, i nju treba razlikovati od delovanja grupe
u tangentnom prostoru.
Ako samu grupu posmatramo kao mnogostrukost, onda se pomeranje
tacaka u toj mnogostrukosti moze opisati delovanjem elemenata te iste
grupe. Transformacije grupe na samu sebe denisane sa
Lg : h 7 gh (leva translacija), ili
Dg : h 7 hg (desna translacija),
imaju posebno vaznu ulogu u izucavanju strukture grupe kao mnogostru-
kosti. U daljem izlaganju ogranicicemo se na leve translacije Lg (desne
translacije se tretiraju analogno).
k. grupe simetrije i mnogostrukosti 431
w g 1 dg = a Ta , a dt Ea . (K.10a)
Iz denicije w sledi dg = g w, pa se ponovnim delovanjem spoljasnjeg izvoda
d dobija relacija
dw + w w = 0 . (K.10b)
432 dodatak
d a + 12 fbc a b c = 0 ,
(K.10c)
Ea Ea + fbc a Eb Ec = 0 .
Iz prve jednacine sledi relacija A(, , )(i 1 /2) = E1 A(, , ), iz koje nije
tesko odrediti komponente vektorskog polja e1 = E1 . Na slican nacin se
izracunava e2 = E2 . Rezultat se moze napisati u obliku
( )
1
e1 = cos sin ctg ,
sin
( )
1
e2 = sin + cos ctg ,
sin
e3 = .
k. grupe simetrije i mnogostrukosti 433
g Ea Eb = gab , (K.11b)
Du v = 12 Lu v = 12 [u, v] , (K.13a)
dw = d a ea a Dea = (d c + c a a )ec T c ec ,
R = (g g g g ) . (K.15)
dss = d2 + sin2 d2 .
Ovaj koordinatni sistem je dobro denisan u oblasti = 0, . Kilingove
jednacine imaju oblik
E, + sin cos E = 0 ,
E, = 0 ,
E, + E, 2ctg E = 0 .
Integracijom prve dve jednacine dobija se E = f (), E = F () sin cos +
G(), gde je F () = f ()d, a f i G su proizvoljne funkcije. Zamenom ovih
izraza u trecu jednacinu odredjuju se funkcije f i G: f = a sin + b cos ,
G = c sin2 , gde su a, b, c proizvoljne konstante. Posle toga resenje za Kilingov
vektor dobija oblik
E = a sin + b cos = E ,
E = (a cos b sin ) sin cos + c sin2 = sin2 E .
Prisustvo tri proizvoljna parametra a, b, c znaci da postoje tri nezavisna resenja.
Uvodeci oznaku e = E + E i izdvajajuci clanove uz a, b i c dobijaju se
tri nezavisna generatora:
e1 = sin + ctg cos ,
e2 = cos ctg sin ,
e3 = .
Ovi generatori zadovoljavaju komutacione relacije [ea , eb ] = abc ec . Prema
tome, grupa izometrije sfere S2 je rotaciona grupa SO(3). Primecujemo da je
broj generatora izometrije veci od dimenzije prostora S2 .
Pokazacemo sada da rotaciona grupa deluje tranzitivno na S2 . Podjimo, na
primer, od tacke P S2 cije su Dekartove koordinate xaP = (1, 0, 0). Nije
tesko videti da se proizvoljna tacka (x1 , x2 , x3 ) na sferi moze dobiti pogodno
odabranom rotacijom tacke P : xa = Ra b xbP = Ra 1 .
Primetimo da izbor rotacije, kojom se vrsi prelaz od P do (x1 , x2 , x3 ), nije
jednoznacan, posto postoji podgrupa H = SO(2) grupe SO(3) koja ne pomera
tacku P : ( )( ) ( )
1 0 0 1 1
0 R2 2 R2 3 0 = 0 .
0 R3 2 R3 3 0 0
k. grupe simetrije i mnogostrukosti 437
(ab xa dxb )2
ds2 |S3 = ab dxa dxb + gab dxa dxb . (K.17)
2 cd xc xd
Metrika gab je metrika na S3 .
Elemenat rastojanja (K.16a) prostora E4 , kao i uslov (K.16b) koji
denise hipersferu S3 , invarijantni su u odnosu na SO(4) rotacije prostora
E4 , koje imaju sledeci oblik:
xa = Ra b xb + Ra 4 z , z = R4 b xb + R4 4 z ,
Koset [h], h H, ima ulogu jedinicnog elementa u G/H. Ako postoji ho-
momorzam G G/H zadat sa g 7 [g], on se naziva prirodni ili kanonski
homomorzam.
Ako je G topoloska grupa, onda se skup koseta G/H moze snabdeti
prirodnom, indukovanom topologijom i postati topoloski prostor, koji nazi-
vamo koset prostor. U slucaju Lijevih grupa, koset prostor ima strukturu
analiticke mnogostrukosti.
Oznacimo skup generatore iz H sa H = {Ha }, a ostale generatore sa
M = {Ma }. Tada je, simbolicno, = H + M . Skup generatora H
zadovoljava Lijevu algebru AH , dok sa M to nije slucaj. Ako je grupa
poluprosta, njena algebra ima oblik
[Ha , Hb ] = fab c Hc ,
[Ha , Mb ] = fab c Mc , (K.18)
c
[Ma , Mb ] = fa b c Hc + fa b Mc .
g = Ea Eb g ab , (K.19)
Lc g = g Ec + g Ec Ec g = 0 .
hab = Ea Eb g ,
Ea Eb; Eb Ea;
= fab c Ec ,
Eb; + Eb; = 0 .
(R )0 = 21 g , R= 1
2 dim(G/H) ,
Zadaci
1. Pokazati da se u Rimanovom prostoru Lijevi izvodi LE u i LE g , kao i Lijeva
strukturna jednacina, mogu napisati u kovarijantnom obliku:
; u E; ,
LE u (x) = E u
LE g = E; + E; ,
Ea Eb; Eb Ea;
= fab c Ec .
L. FURIJEOV RED
U ovom dodatku bice dat kratak pregled osnovnih formula teorije Fu-
rijeovih redova, koje se cesto koriste u teoriji struna.
Interval [, ]. Posmatrajmo funkciju f (x) koja je zadana na in-
tervalu [, ] i ima period 2. Furijeov red ove funkcije (kad postoji)
denisan je relacijom
a0 ( )
f (x) = + an cos nx + bn sin nx ,
2
n1
(L.1)
1 1
an = dxf (x) cos nx , bn = dxf (x) sin nx .
zbog Cn = Cn .
Interval [0, ]. U slucaju funkcije f (x) zadane na [0, ] koja ima
period vaze analogne relacije.
a) Realna forma:
a0 ( )
f (x) = + an cos 2nx + bn sin 2nx ,
2
n1
(L.4)
1 1
an = dxf (x) cos 2nx , bn = dxf (x) sin 2nx .
/2 0 /2 0
444 dodatak
b) Kompleksna forma:
f (x) = Cn e2inx ,
n
(L.5)
1
Cn = 12 (an ibn ) = dxf (x)e2inx .
0
1
(x x ) = fn (x )fn (x)
2 n
1 in(xx ) 1 1 (L.6)
= e = + cos n(x x ) .
2 n 2
n1
1[ ]
S (x, x ) = (x x ) + (x + x )
2
1 [ in(xx ) ] 1 1
= e + ein(x+x ) = + cos nx cos nx .
4 2
n1
(L.7)
U slucaju intervala [0, ] analogna razmatranja daju rezultat
1 2in(xx ) 1 2
(x x ) = e = + cos 2n(x x ) . (L.8)
n
n1
LITERATURA
Literatura uz gl. I
Adler R., M. Bazin i M. Schier, 1965, Introduction to General Relativity
(McGrawHill, New York).
Edington A., 1966, Space, Time and Gravitation , (Cambridge Univ.
Press, Cambridge).
Einstein A., 1965, Sobranie naucnih trudov , tom 1 i 2, ed. I. E. Tamm,
J. A. Smorodinski i B. G. Kuznecov (Nauka, Moskva).
Einstein A. i L. Infeld, 1954, The Evolution of Physics (Simon and
Schuster, New York).
Feynman R. P., R. B. Leighton i M. Sands, 1963, The Feynman Lectures
on Physics , vol. 1 (AddisonWesley, Reading, Mass.), vol 1. Postoji
ruski prevod (1976).
Homann B., 1983, Relativity and Its Roots (Freeman and Co., New
York).
Kittel C., W. D. Knight i M. A. Ruderman, 1965, Mechanics Berkeley
Physics Course , vol. 1 (McGrawHill). Postoji ruski prevod (1975), kao
i prevod na srpski jezik.
Landau L. D. i E. M. Lifsic, 1973, Teorija polja (Nauka, Moskva).
Lucas J. R., 1973, A Treatise on Space and Time (Methuen & Co. Ltd.,
London).
Mach E., (1912) 1960, The Science of Mechanics, engleski prevod sa
nemackog knjige iz 1912 godine, T. J. McCorwick (Open Court, La
Salle, Ill.).
446 literatura
Literatura uz gl. II
Abers E. S. i B. W. Lee, 1973, Gauge theories, Phys. Reports C9, 1.
Barut A. O., 1970, Introduction to de Sitter and conformal groups
and their physical applications, The symposium at the University of
Colorado.
Barut A. O. i R. Raczka, 1977, Theory of group representations and
applications (PWN Polish Scientic Publishers, Warszawa).
Belinfante F. J., 1940, On the current and the density of the electric
charge, the energy, the linear momentum and the angular momentum
of arbitrary elds Physica 7, 449.
Bergshoe E. A., 1983, Conformal invariance in supergravity, Ph.D.
Thesis, Leiden University, RX1008 (LEIDEN)mc (microshe).
Boyanovsky D. i M. N. Carlos, 1987, Informal introduction to con-
formal invariance in statistical mechanics, Lectures presented at the
Latin American School of Physics, La Plata, preprint PITT8712.
literatura 447
Literatura uz gl. IV
Adler S.L., 1982, Einstein gravity as a symmetrybreaking eect,
Rev. Mod. Phys. 54, 729.
Adler R., M. Bazin i M. Schier, 1965, Introduction to General Rela-
tivity (McGrawHill, New York).
de Alfaro V., S. Fubini i G. Furlan, 1980, Small distance behavior in
Einstein theory of gravitation, Phys. Lett. B97, 67.
Antoniadis I., J. Iliopoulos i T. Tomaras, 1985, On the stability of
background solutions in conformal gravity, Nucl. Phys. B261, 157.
Antoniadis I. i N. Tsamis, 1984, On the cosmological constant pro-
blem, preprint SLACPUB3296; Weyl invariance and the cosmolo-
gical constant, preprint SLACPUB3297.
Bergshoe E. A., 1983, Conformal invariance in supergravity, Ph.D.
Thesis, Leiden University.
Brans C. i R. Dicke, 1961, Machs principle and a relativistic theory
of gravitation, Phys. Rev. 124, 925.
Bregman A., 1973, Weyl Transformations and Poincare Gauge invari-
ance, Prog. Theor. Phys. 49, 667.
Callan C., S. Coleman i R. Jackiw, 1970, A New Improved Energy
Momentum Tensor, Ann. Phys. (N.Y.), 59, 42.
Canuto V., P. Adams, S. H. Hsieh i E. Tsiang, 1976, Gauge covariant
theory of gravitation, Institute for space studies preprint, New York.
Charap J. i W. Tait, 1974, A gauge theory of the Weyl group, Proc.
Roy. Soc. A340, 249.
ChoquetBruhat Y., C. de WittMorette i M. DillardBleick, 1977,
Analysis, Manifolds and Physics (North Holland, Amsterdam).
Coleman S., 1971, An improved energymomentum tensor, i Dilata-
tions, Proceedings of the 1971 International Summer School of Physics
Ettore Majorana, ed. A. Zichichi (Plenum, London).
Coleman S., 1973, Secret symmetry: An introduction to spontaneous
symmetry breakdown and gauge elds, Proceedings of the 1973 Inter-
national Summer School of Physics Ettore Majorana, ed. A. Zichichi
(Plenum, London).
De Wit B., 1981, Conformal invariance in gravity and supergravity,
preprint NIKHEFH/8120, lekcije na 18th Winter School of Theoret-
ical Physics, Karpacz, Poland, Feb 18 Mar 3, 1981.
Dereli T. i W. Tucker, 1982, A note on a generalization of Weyls
theory of gravitation, J. Phys. A15, L7.
Dereli T. i W. Tucker, 1982, Weyl scalings and spinor matter inter-
actions in scalartensor theories of gravitation, Phys. Lett. B110,
206.
Dirac P. A. M., 1973, Long range forces and broken symmetries, Proc.
Roy. Soc. (London) A333, 403.
452 literatura
Literatura uz gl. V i VI
Abott L. F. i S. Deser, 1982, Stability of Gravity with the Cosmological
Constant, Nucl. Phys. B195, 76.
Abott L. F. i S. Deser, 1982, Charge denition in nonabelian gauge
theories, Phys. Lett. B116, 259.
Arnowitt R., S. Deser i C. W. Misner, 1962, The Dynamics of general
relativity, u: Gravitation An Introduction to Current Research, ed.
L. Witten (Willey, N. Y.).
Antonowicz M. i W. Szcyrba, 1985, The dynamical of gravitational
theories with GL(4,R) connections, J. Math. Phys. 26, 1711.
Baekler P., R. Hecht, F. W. Hehl i T. Shirafuji, 1987, Mass and Spin
of Exact Solutions of the Poincare Gauge Theory, Prog. Theor. Phys.
78, 16.
Baekler P. i E. W. Mielke, 1988, Hamiltonian Structure of Poincare
Gauge Theory and Separation of NonDynamical Variables in Exact
Torsion Solutions, Fortschr. Phys. 36, 549.
Beig R. i N. OMurchadha, 1987, The Poincare Group as the Symmetry
Group of Canonical General Relativity, Ann. Phys. (N.Y.) 174, 463.
Blagojevic M. i I. Nikolic, 1983, Hamiltonian dynamics of Poincare
gauge theory: General structure in the time gauge, Phys. Rev. D28,
2455.
Blagojevic M., I. Nikolic, D. Popovic i Dj. Zivanovic, 1981, Poincare
gauge theory of gravitation and its Hamiltonian formulation, Nuovo
Cim. B62, 257.
Blagojevic M., I. Nikolic i M. Vasilic, 1988, Local Poincare Generators
in the R + T 2 + R2 Theory of Gravity, Nuovo Cim. B101, 439.
454 literatura
Beogradu, PMF.
Nikolic I., 1984, Dirac Hamiltonian structure of R + R2 + T 2 Poincare
gauge theory of gravity without gauge xing, Phys. Rev. D30, 2508.
Nikolic I., 1986, Canonical Structure of Poincare GaugeInvariant
Theory of Gravity, Fiz. Suppl. 18, 135.
Nikolic I., 1990, Schwingers energyenergy brackets in the U4 theory
of gravity, Class. Quantum Grav. 7, 1895.
Nikolic I., 1992,Constraint algebra from local Poincare symmetry,
Gen. Rel. Gr. 24, 159.
Nikolic I., 1995, Dirac Hamiltonian formulation and algebra of the
constraints in the EinsteinCartan theory, Class. Quant. Grav. 12,
3103.
Peldan P., 1994, Actions for gravity, with generalizations: a review,
Class. Quantum Grav. 11, 1087.
Regge T. i C. Teitelboim, 1974, Role of Surface Integrals in the Hamil-
tonian Formulation of General Relativity, Ann. Phys. (N. Y.) 88, 286.
Rovelli C., 1986, Constraint Algebra in General Relativity, Nuovo.
Cim. B92, 49.
Szczyrba W., 1982, Hamiltonian dynamics of gauge theories of grav-
ity, Phys. Rev. D25, 2548.
Sudarshan E.C.G. i N. Mukunda, 1974, Classical Dynamics a Modern
Perspective (John Wiley and Sons, New York).
Sundermeyer K., 1982, Constrained Dynamics (Springer, Berlin).
Teitelboim C., 1973, How Commutators of Constraints Reect the
Spacetime Structure, Ann. Phys. (N. Y.) 79, 542.
Teitelboim C., 1980, The hamiltonian structure of spacetime, u:
General Relativity and Gravitation One Hundred Years After the
Birth of Albert Einstein, vol. I, ed. A. Held (Plenum Press, New
York).
Teitelboim C.,1992, Abondoning prejudices about time reparametriza-
tion invariance, u: Proceedings of the Workshop on Physical Origins of
Time Asymmetry, Mazagon, Spain (Cambridge University Press, Cam-
bridge).
ter Haar D., 1971, Elements of Hamiltonian mechanics, (Pergamon
Press, Oxford).
Trautman A., 1980, Fiber bundles, gauge elds and gravitation, u:
General Relativity and Gravitation One Hundred Years After the
Birth of Albert Einstein, vol. I, ed. A. Held (Plenum Press, New
York).
Tseytlin A. A., 1982, Poincare and de Sitter gauge theories of gravity
with propagating torsion, Phys. Rev. D26, 3327.
Vasilic M., 1984, Ekstra simetrije u teoriji gravitacije tipa R + T 2 ,
Magistarska teza, Univerzitet u Beogradu, PMF.
Vasilic M., 1984, Lokalne simetrije u Poenkaregradijentnoj teoriji
gravitacije, Doktorska disertacija, Univerzitet u Beogradu, PMF.
literatura 457
Literatura uz gl. IX
Bailin D. i L. Alexander, 1994, Supersymmetric gauge eld theory and
string theory, (IOP Publishing, Techno House, Bristol).
Barut A. O. i R. Raczka, 1977, Theory of group representations and
applications (PWN Polish Scientic Publishers, Warszawa).
Berestecki V. B., E. M. Lifsic i L. P. Pitaevski, 1980, Kvantovaja elek-
trodinamika (Nauka, Moskva).
Carruthers A., 1972, Spin and Isospin in Particle Physics (Gordon and
Breach, New York).
Coleman S. i J. Mandula, 1967, All possible symmetries of the S ma-
trix, Phys. Rev. 159, 1251.
Deser S, 1979, Supergravity: a postNewtonian unication, u: Coral
Gables 1979, Proceedings On the Path of Albert Einstein, 39.
Deser S., 1980, Supergravities: Successes and Problems, Lecture at
the Europhysics Conference on Unication of Fundamental Interac-
tions, Erice 1980.
Deser S. i B. Zumino, 1976, Consistent Supergravity, Phys. Lett.
B62, 335.
Fayet P. i S. Ferrara, 1977, Supersymmetry, Phys. Rep. C32, 250.
Ferrara S. i P. van Nieuwenhuizen, 1978, The Auxiliary Fields of Su-
pergravity, Phys. Lett. B74, 333.
Freedman D. Z., P. van Nieuwenhuizen i S. Ferrara, 1976, Progress
Towards a Theory of Supergravity, Phys. Rev. D13, 3214.
Freund P. G., 1986, Introduction to Supersymmetry (Cambridge Univ.
Press, Cambridge).
Gates Jr. S. J., M. T. Grisaru, M. Rocek i W. Siegel, 1983, Superspace
or One Thousand and One Lessons in Supersymmetry (The Benjamin
Cummings Publishing, London).
Goro M. i A. Sagnotti, 1985, Quantum gravity at two loops, Phys.
Lett. B160, 81.
Goro M. i A. Sagnotti, 1986, The ultraviolet behaviour of Einstein
gravity, Nucl. Phys. B266, 709.
Haag R. J., J. Lopuszanski i M. Sohnius, 1975, All possible generators
of supersymmetries of the Smatrix, Nucl. Phys. B88, 257.
MullerKirsten H. J. W. i A. Wiedermann, 1987, Supersymmetry an
literatura 459
Literatura uz gl. X
Abott L. F. i S. Deser, 1982, Stability of Gravity with the Cosmological
Constant, Nucl. Phys. B195, 76.
Bailin, D. i A. Love, 1987, KaluzaKlein theories, Rep. Prog. Phys.
50, 1087.
Bergman P., 1942, Introduction to the theory of relativity, (Prentice
Hall, Englewoog Clis, N. J.).
Blagojevic M. i M. Vasilic, 1988, Asymptotic symmetries and con-
served quantities in the Poincare gauge theory, Class. Quant. Grav.
5, 1241.
Candelas P. i S. Weinberg, 1984, Calculations of gauge couplings and
compact circumferences from selfconsistent dimensional reduction,
Nucl. Phys. B237, 397.
Cho Y. M., 1975, Higher dimensional unications of gravitation and
gauge theories, J. Math. Phys. 16, 2029.
Cho Y. M. i P. G. O. Freund, 1975, NonAbelian gauge elds as
NambuGoldstone elds, Phys. Rev. D12, 1711.
Cho Y. M. i P. S. Yang, 1975, Unied geometry of internal space with
spacetime, Phys. Rev. D12, 3789.
literatura 461
Literatura uz gl. XI
Bailin D. i L. Alexander, 1994, Supersymmetric gauge eld theory and
string theory, (IOP Publishing, Techno House, Bristol).
Banks T. i M. Peskin, 1986, Gauge invariance of string elds, Nucl.
Phys. B 264, 513.
Barbasov B. M. i V. V. Nesterenko, 1987, Model relativistkoj struni v
zike adronov (Energoatomizdat, Moskva).
Bardeen W. A. i A. R. White, editori, 1985, Symposium on anoma-
lies, geometry, topology, Proceedings of the international conference,
464 literatura
Literatura uz Dodatak
Abers E. S. i B. W. Lee, 1973, Gauge theories, Phys. Reports C9, 1.
Anderson J. L., 1970, Scale Invariance of the Second Kind and the
BransDicke ScalarTensor Theory, Phys. Rev. D3, 1689.
Ashtekar A., 1988, New Perspectives in Canonical Quantum Gravity
(Bibliopolis, Napoli).
Ashtekar A., 1991, Nonperturbative canonical quantum gravity (notes
prepared in collaboration with R. S. Tate) (World Scientic, Singa-
pore).
Barut A. O. i R. Raczka, 1977, Theory of group representations and
applications (PWN Polish Scientic Publishers, Warszawa).
Berestecki V. B., E. M. Lifsic i L. P. Pitaevski, 1980, Kvantovaja elek-
trodinamika (Nauka, Moskva).
468 literatura
opsti 14 u d = 5 288
Prostor Higsov mehanizam 292
Ajnstajnov 294, 295 KacMudijeva 290
apsolutni 4 spontano narusenje 291
Euklidov 11 Simetrija, lokalna
homogen 434 Galilejeva 15
izotropan 435 Poenkareova 10, 44
koset 438 reskaliranje metrike 84
Rimanova struktura 439 odnos sa konformnom 86
maks. simetrican 435, 437 Vajlova 76
metricki 13, 359 odnos sa konformnom 82
Minkovskijev 8, 22, 59 unutrasnja 347
povezan 13, 55, 56 Singularitet, gravitacioni 18, 72
Rimanov 58, 363 Sistem
RimanKartanov 14, 58, 363 koordinatni 14, 22
tangentni 54, 356 referentni 4, 22
topoloski 53, 353 inercijalni 4
Vajcenbekov 59, 70 Skalarnotenzorska teorija 370
Vajlov (bez torzije) 87 Slojevita struktura 278, 295
VajlKartanov 90 metrika, oblik 280, 296
Prostorvreme 8, 52 pentada, oblik 280 (295)
asimptotska struktura 147 preostala simetrija 281, 296
Spinori 397
RariraSvingerovo polje 244 Dirakovi 400, 415
lagranzijan 245 jednacina 401
masa i helicitet 245 matrice 414
propagator 246 Fircovi identiteti 417
Ricijev koeficijent rotacije 62 Majorana 402, 416
Rimanov tenzor krivine 57, 362 Vajlovi 402
jednacina 419
Signatura 64 Spinski tenzor 50
Simetrija Spontana kompaktifikacija 269, 302
asimptotska 147 antisimetricno polje 303
i zakoni odrzanja 152 gradijentno polje 304
i kovarijantnost 16 Strukturna jednacina
manifestna 39 Lijeva 430
spontano narusena 39 MoreKartanova 432
uslov na dejstvo 26 Supergravitacija
Simetrija, globalna kompletna teorija
konformna 33 dejstvo 250
Poenkareova 10, 26 jednacine kretanja 250
Simetrija, kiralna 219, 220, 226 lokalna supersimetrija 252
Simetrija, KK teorije algebra 253
bezmasenog sektora pomocna polja 256
neabelova 299 linearizovana teorija 248
indeks pojmova 475