JEDAN, DVA...

Gospodin Morley nije bio najbolje volje za dorukom.

alio se na slaninu, pitao se zato kava izgleda kao tekue blato i primijetio da su
itarice svaki put sve gore.
Gospodin Morlev je bio malen ovjek s odlunom eljusti i ratobornom bradom.
Njegova sestra, koja je vodila domainstvo, bila je krupna ena pomalo vojnikog
dranja. Zamiljeno je pogledala brata i upitala je li voda za kupanje bila ponovno
hladna.
Pomalo gunajui, odgovorio je da nije.
Bacio je pogled na novine i primijetio kako je vladina politika na putu od
nesposobnosti do potpune imbecilnosti.
Gospoica Morlev izjavi dubokim glasom da je to sramota.
Kao ena, drala je jasno korisnim sve to vlada napravi. Natjerala je stoga brata da
joj objasni zato je smatrao vladinu politiku neuvjerljivom, idiotskom, imbecilnom i,
iskreno, samoubilakom.
Kad se gospodin Morlev u potpunosti izjasnio o navedenim stvarima, uzeo je sljedeu
alicu mrske mu kave i izbacio iz sebe ono to gaje doista muilo.
"Te djevojke," rekao je, "sve su iste! Nepouzdane, sebine - na njih se ovjek nikako
ne moe osloniti."
Gospoica Morlev ga upita:
"Gladys?"
"Sad sam primio poruku. Njezinu je tetku udarila kap i mora hitno u Somerset."
Gospoica Morley ree:
"Naporno je to, dragi, ali, napokon, teko da je djevojina greka."
Gospodin Morlev sumorno odmahne glavom.
"Kako mogu biti siguran daje to istina? Kako da znam da cijela stvar nije ureena
izmeu djevojke i onog neprikladnog mladia s kojim se via? Taj je mladi potpuno
pogrean za nju. Zacijelo su isplanirali zajedniki izlet za danas."
"Oh, ne, dragi. Ne vjerujem da bi Gladvs uinila takvo to. Zna, uvijek si je smatrao
izrazito savjesnom."
"Da, da."
"Inteligentna djevojka i zaista oduevljena svojim poslom, izjavio si."
"Da, da, Georgina, ali to je bilo prije nego je naiao taj mladi. U posljednje je
vrijeme sasvim drukija -sasvim drukija - odsutna je mislima - uznemirena -drska."
Gospoica Morlev je duboko uzdahnula. Rekla je:
"Napokon, Henry, djevojke se zaljubljuju. Tu nema pomoi."
Gospodin Morlev je prasnuo:
"Ne bi smjela dopustiti da joj to, kao mojoj pomonici, ometa uinkovitost. Danas,
osobito, imam izrazito mnogo posla. Nekolicinu vrlo vanih pacijenata. Stvarno naporno."
"Sigurna sam da je to krajnje uznemirujue, Henry. Kako se, osim toga, snalazi novi
momak?"
Henry Morley odvrati sumorno:
"Najgori je dosad. Ne moe tono zapamtiti niti jedno ime, i neotesano se ponaa.
Ako se ne popravi, otpustit
u ga i pokuati ponovo. Ne znam to se danas dogaa s naim obrazovanjem.
Izgleda daje iznjedrilo hrpu glupana koji ne mogu nita razumjeti, a kamoli zapamtiti."
Bacio je pogled na svoj sat.
"Trebao bih krenuti. Zauzet sam itavo jutro, a moram ugurati negdje i tu gospoicu
Sainsburv Seale. Predloio sam joj da ode Reillvju, ali ne eli ni uti o tome."
"Naravno da ne," odgovori uvjereno Georgina.
"Reillv je vrlo sposoban - vrlo sposoban, zaista. Prvorazredne diplome. Izvrstan u
svome poslu.
"Tresu mu se ruke," primijeti gospoica Morlev. "Po mom miljenju, on pije."
Njezin se brat nasmije i vrati mu se dobro raspoloenje. Ree:
"Stiem na sendvi ujedan i pol, kao i obino."
U hotelu Savoy gospodin Amberiotis je akao zube akalicom, istovremeno se
cerekajui.
Sve se odvijalo zaista dobro.
Pratila gaje njegova uobiajena srea. Tko bi pomislio da e se par ljubaznih rijei
upuenih onoj idiotskoj kvoki od ene tako bogato isplatiti. Oh! Dobro se dobrim vraa.
Oduvijek je bio dobroga srca. I dareljivi U budunosti e biti jo dareljiviji. Vizije
njegove dobrotvornosti lebdjele su mu pred oima. Mali Dimitri... I dobri
Constantopopolus koji se mui sa svojim malim restoranom... Kako e to biti ugodno
iznenaenje za njih...
akalica je neoprezno istraivala i gospodin Amberiotis se naglo trgne. Ruiaste
vizije budunosti
izblijedjele su ustupajui mjesto zebnjama neposredne sadanjosti. Njeno je
ispitivao svojim jezikom. Uzeo je rokovnik. Dvanaest sati. Queen Charlotte Street, broj
58.
Pokuao je povratiti prijanje likujue raspoloenje. Ali uzalud. Njegov se horizont
suzio na sedam jednostavnih rijei:
"Queen Charlotte Street, broj 58. Dvanaest sati."
III
U hotelu Glengovvrie Court, u junom Kensingtonu, upravo je zavrio doruak.
Gospoica Sainsburv Seale je u salonu razgovarala s gospoom Bolitho. Sjedile su za
susjednim stolovima u blagavaonici i sprijateljile se dan nakon stoje gospoica Sainsburv
Seale, tjedan dana prije toga, stigla u hotel.
Gospoica Sainsburv Seale ree:
"Zna, draga, stvarnoye prestalo boljeti. Vie nita ne osjeam. Mislim da u nazvati i
..."
Gospoa Bolitho je prekine.
"Ne budi luda, draga moja. Idi kod zubara i zavri s tim."
Gospoa Bolitho je bila visoka, dominantna ena dubokoga glasa. Gospoica
Sainsburv Seale bila je, pak, ena od etrdeset i vie godina, neravnomjerno izblijedjele
kose uvijene u neuredne kovre. Odijevala se u bezoblinu, gotovo umjetniku odjeu, a s
nosa joj je stalno ispadao neposluni cviker. Bila je velika brbljavica.
 Sada je zamiljeno rekla:
"Ali stvarno, zna, zaista ne boli."
"Kojeta, rekla si da nisi ni oka sklopila prole noi."
"Ne, nisam, moda je - zbilja, sada, ivac mrtav."
"Razlog vie da ode kod zubara," istaknula je odluno gospoa Bolitho. "Svi volimo
odgaati, ali to je jednostavno kukaviluk. Radije se odlui i zavri s timV
Neto je lebdjelo na usnama gospoice Sainsburv Seale. Kao da je buntovniki
promrmljala: "Da, ali nije tvoj zub u pitanju!"
Meutim, sve stoje rekla, bilo je:
"U pravu si. A gospodin Morlev je tako paljiv da se bol uope ne osjeti."
IV
Sastanak upravnog odbora bio je zavren. Protekao je glatko. Izvjetaj je bio dobar.
Nije smjelo biti primjedbi. Ipak, tankoutni gospodin Samuel Rotherstein osjetio je neto,
neku nijansu u ponaanju predsjedavajueg.
Primijetio je, jednom ili dvaput, kratkou, gorinu u njegovom glasu - sasvim
neumjesno za situaciju.
Neka tajna briga, moda? Ali Roherstein nekako nije mogao povezati tajne brige s
Alistairom Bluntom. Bio je tako neemocionalna osoba. Tako normalan. U sutini pravi
Britanac.
Tu je, naravno, uvijek bila jetra... Gospodina Rohersteina je s vremena na vrijeme
muila jetra. Ali nikada nije uo Alistaira da se ali zbog toga. Alistairovo zdravlje bilo je
dobro kao i njegov mozak i njegovo razumijevanje financija. Razlog Rohersteinovoj brizi
nije, meutim, bila dosadna srdanost, ve naprosto tiha dobrobit.
Ali ipak - bilo je tu neto - jednom ili dvaput je ruku
pribliio licu. Sjeo je pridravajui bradu. Neto to se nije inilo njegovim normalnim
ponaanjem. Jednom ili dvaput doimao se stvarno - da, rastrojen.
Izali su iz sobe za sastanke i nastavili dolje prema stepenicama.
Roherstein ree:
"Ne elite da vas prevezem, pretpostavljam?"
Alistair Blunt se nasmijao i zavrtio glavom.
"Automobil me eka." Pogledao je na svoj sat. "Ne vraam se u grad." Zastao je.
"Zapravo, imam zakazan termin kod zubara."
Tajna je bila rijeena.
V
Hercule Poirot je izaao iz taksija, platio i pozvonio na vrata kue broj 58, u Queen
Charlotte Street.
Nakon to je kratko ekao, vrata je otvorio djeak u livreji, pjegavog lica, crvene
kose i ozbiljnog dranja.
Hercule Poirot ree:
"Gospodin Morlev?"
Gajio je smijenu nadu daje gospodin Morlev moda odsutan, nedostupan, ili da
danas ne prima pacijente... Sve uzalud. Djeak se povukao u stranu, Hercule Poirot je
uao unutra, a vrata su se zatvorila za njim, u tihoj nemilosti neizbjene sudbine.
 Djeak je upitao: "Ime, molim?"
Poirot mu ga dadne, djeak otvori vrata nadesno od predvorja i Poirot stupi u
ekaonicu.
Soba je bila ulaisno namjetena, ali je, prema miljenju I lerculea Poirota, bila
neopisivo sumorna. Na ispoliranom
Sheraton stolu (reprodukciji) bile su uredno posloene novine i asopisi. Na
Hepplewite stolu za posue (takoer kopiji, primijetio je Poirot) stajala su dva pozlaena
svijenjaka i epergne. Na okviru kamina nalazio se bronani sat i dvije bronane vaze.
Prozori su bili prekriveni zastorima od plavog baruna, a stolice tapecirane u jakobinskom
stilu, s crvenim pticama i cvijeem.
Na jednoj od njih sjedio je gospodin vojnikog izgleda s divljim brkovima i utim
tenom. Pogledao je Poirota kao daje kakav opasan insekt. inilo se kao da u ovom
trenutku nije poelio toliko svoj pitolj koliko sprej protiv gamadi. Poirot, gledajui ga s
gaenjem, ree za sebe, "Uistinu, neki su Englezi toliko neugodni i smijeni da bi bilo
najbolje da ih je netko rijeio njihovih muka ve na roenju."
Gospodin vojnikog izgleda, nakon podueg buljenja, dohvatio je Times, okrenuo
stolicu tako da ne mora gledati Poirota i usmjerio svu panju na itanje.
Poirot je podigao Punch.
Pomno gaje pregledao, ali nijednu od ala nije smatrao smijenom.
Djeak u livreji je uao i rekao, "Pukovnik Arrow-bumby?" - i gospodin vojnikog
izgleda je ustao i otiao.
Poirot je nagaao o mogunosti da stvarno postoji takvo ime, kad se na vratima
ekaonice pojavio mladi od oko trideset godina.
Dok je mladi stajao pored stola, nemirno lupkajui po naslovnicama novina, Poirot
ga je dobro promotrio. Neugodan mladi opasnog izgleda, mislio je, mogui ubojica. U
svakom sluaju vie je nalikovao ubojici, nego bilo koji od onih stvarnih ubojica koje je
Hercule Poirot u toku svoje karijere uhitio.
Djeak u livreji otvorio je vrata i izgovorio:
"Gospodin Peerer."
Ispravno tumaei kao poziv upuen njemu, Poirot je ustao. Djeak ga je poveo
straga u predsoblje i iza ugla do malenog lifta koji ih je odveo do drugoga kata. Ovdje ga
je poveo hodnikom, otvorio vrata koja su vodila u maleno predsoblje, pokucao na druga
vrata i, bez ekanja na odgovor, otvorio ih i propustio Poirota.
Kad je uao, Poirot je iza vrata primijetio gospodina Morleva kako s profesionalnim
uitkom pere ruke u umivaoniku na zidu.
vi
Postoje neki poniavajui trenuci i u ivotima najveih ljudi. Kae se da nijedan
ovjek nije junak svome sobara. Tome se moe pridodati i da ih se malo osjea junacima
u trenutku posjete zubaru.
Hercule Poirot bio je bolno svjestan te injenice.
Bio je ovjek koji je navikao imati dobro miljenje o sebi. On je bio Hercule Poirot,
nadmoan na toliko naina drugim ljudima. Ali u ovom se trenutku nije osjeao
nadmonim ni na koji nain. Moral mu je bio na nitici. Bio je tek obina, straljiva osoba,
ovjek koji se boji zubarske stolice.
Gospodin Morlev je zavrio s pranjem ruku. Obratio mu se sada svojim ohrabrujuim
tonom.
"Teko da je toplo kako bi trebalo biti u ovo doba godine, zar ne?"
Njeno je poveo put prema predvienom mjestu -stolici! Vjeto je rukovao njome
podeavajui je na pravu visinu.
Hercule Poirot je duboko udahnuo, popeo se na stolicu, sjeo i opustio se,
preputajui se vjetim rukama gospodina Morleva.
"Tako," ree gospodin Morlev s odvratnim veseljem. "Je li vam udobno? Sigurno?"
Grobnim glasom Poirot odgovori da jest.
Gospodin Morlev je pribliio svoju malenu plou, podigao zrcalo, dohvatio instrument,
spreman zapoeti s poslom.
Hercule Poirot se vrsto uhvatio za dra za ruke na stolici, zatvorio oi i otvorio usta.
"Mui li vas neto odreeno?" - ispitivao je gospodin Morlev.
Prilino nerazgovijetno, zahvaljujui tekoi da oblikuje suglasnike dok su mu usta
otvorena, Hercule Poirot je navikao davati nijeni odgovor. Ovo je, zapravo, bio jedan od
dvaju godinjih pregleda koje je zahtijevao njegov osjeaj za red i sklad. Bilo je mogue,
naravno, da je sve u redu... Gospodin Morlev je, moda, previdio onaj drugi zub od kraja
u kojem je osjetio lagano probadanje... Moda je - ali to je bilo nevjerojatno -jer
gospodin Morlev je bio odlian zubar.
Gospodin Morlev je lagano prelazio od zuba do zuba, kuckajui i ispipavajui,
mrmljajui svoje male komentare, kao to je obiavao.
"Ova se plomba malo istroila - nita ozbiljno, ipak. Desni su u dobrom stanju, to
me raduje." Zastane na trenutak kao daje neto pronaao, lagano ispitujui - ne, opet
lana uzbuna. Prebacio se na doljnju eljust. Jedan, dva - na trei? - Ne - "Pas", Herculea
Poirota je zbunila fraza, "je ugledao zeca!"
"Mali problem ovdje. Ne osjeate bol? Hm, iznenaen sam." Ispipavanje se nastavilo.
Gospodin Morlev se, napokon, povukao - zadovoljan
"Nita ozbiljno. Samo nekoliko plombi - i trag kvarenja na gornjem kutnjaku. Sve to
moemo rijeiti, mislim, danas."
Upalio je prekida i zaulo se brujanje. Gospodin Morlev je otkvaio builicu i
namjestio na nju, s posebnom ljubavlju, iglu.
"Vodite me," rekao je kratko, i zapoeo stravian posao.
Nije bilo potrebe da se Poirot uope i okoristi ovom dozvolom, da podigne ruku,
trgne se, ili ak da zavie. Ba u pravom trenutku gospodin Morlev je zaustavio builicu,
kratko zapovijedio: "Isperite!", metnuo malo punjenje, izabrao novu iglu i nastavio. Sama
builica predstavljala je u veoj mjeri teror, a ne toliko istinsku bol.
Istovremeno, dok je gospodin Morlev pripremao plombu, nastavio se razgovor.
"Danas ujutro moram sve sam," objasnio je. "Gospoica Nevill je morala otii.
Sjeate li se gospoice Nevill?"
Poirot lano potvrdi.
"Otila je na selo zbog bolesti u obitelji. Nije se moglo dogoditi u gori as, ba kad
imamo toliko posla. Ve sam u zaostatku. Pacijent prije vas je kasnio. Vrlo uznemirujue.
Poremeti itavo jutro. A moram negdje ugurati jo jednu pacijenticu. Uvijek doputam
etvrt sata vika u sluaju da se takvo to dogodi. Ipak, pridonosi guvi."
Gospodin Morlev se zagledao u posudicu dok je mijeao. Tada nastavi.
"Rei u vam neto to uvijek primjeujem, gospodine Poirot. Veliki ljudi - vani ljudi
- oni su uvijek toni -nikada ih se ne eka. Plemstvo, na primjer. Vrlo toni. I
ovi veliki ljudi iz Citvja su jednaki. Danas mi stie jedan vrlo vaan ovjek - Alistair
Blunt!"
Gospodin Morlev izgovorio je ovo ime s trijumfom u glasu.
Poirot, kojeg je u govoru onemoguavalo nekoliko smotuljaka vate i staklena cijev
ispod jezika, ispusti neki neodreeni zvuk.
Alistair Blunt! To su bila imena koja su podizala uzbuenje ovih dana. Ne vojvode, ne
grofovi, ne premijeri. Ne, obian gospodin Alistair Blunt. ovjek ije je lice bilo gotovo
nepoznato iroj javnosti, a ime mu se povremeno pojavljivalo u kratkim lancima u
novinama. Netko koga se teko moglo nazvati spektakularnom osobom.
Samo miran, neodreeni Englez koji je bio na elu najvee bankarske tvrtke u
Engleskoj. ovjek golemog bogatstva. ovjek koji je mogao rei da i ne vladama. ovjek
koji je ivio mirnim, nenametljivim ivotom, koji se nije izlagao javnosti ili drao govore.
Samo ovjek u ijim je rukama leala neograniena mo.
Gospodin Morlev je zadrao ton pun potovanja dok je stajao nad Poirotom i bavio se
njegovim zubom.
"Uvijek stie na sastanke tono na vrijeme. esto alje natrag svoj automobil i
pjeice se vraa u ured. Ugodan, miran, skroman momak. Voli golf i vrtlarenje. Nikad ne
biste pomislili da moe kupiti pola Europe! Slian je vama i meni."
Trenutna srdba zahvatila je Poirota zbog ovog nesretnog povezivanja njihovih
imena. Gospodin Morlev je bio dobar zubar, da, ali bilo je i drugih dobrih zubara u
Londonu. A samo je jedan Hercule Poirot.
"Isperite, molim," rekao je gospodin Morlev.
"To je odgovor, znate, na njihove Hitlere, Mussolinije i ostale druge," nastavio je
gospodin Morlev, kreui
prema zubu broj dva. "Mi ovdje ne pravimo zbrku. Pogledajte kako su demokratini
nai kralj i kraljica. Naravno, Francuz kao Vi, naviknut je na republikanske ideje."
"Ja nifam Franfus -ja fam Velhijanas."
"Tcc -tcc -" rekao je tuno gospodin Morlev. "upljina mora biti potpuno suha."
Nemilosrdno je pustio vru zrak na nju.
Tada je nastavio:
"Nisam znao da ste Belgijanac. Vrlo zanimljivo. Ugodan ovjek, kralj Leopold, barem
tako ujem. Osobno, vrsto vjerujem u tradiciju plemstva. Dobro obrazovanje, znate.
Pogledajte kako je udesan nain na koji pamte imena i lica. Sve je to rezultat njihove
naobrazbe - iako, naravno, neki ljudi imaju priroen dar za takve stvari. Uzmimo, na
primjer, mene. Ja ne pamtim imena, ali je spomena vrijedan nain na koji nikad ne
zaboravljam lica. Jedan moj pacijent, na primjer - vidio sam ga i prije. Ime mi nita nije
znailo - ali, rekao sam samome sebi, "Pa, gdje sam vas ranije sreo? Jo se nisam sjetio -
ali hou -siguran sam u to. Samo jo jednom isperite, molim vas."
 Zavrivi s ispiranjem, gospodin Morlev virnuo je kritiki u pacijentova usta.
"Pa, to mi se ini sasvim u redu. Samo zatvorite - vrlo njeno... Je li ugodno? Uope
ne osjeate plombu? Otvorite ponovo, molim. No, to izgleda sasvim dobro."
Hercule Poirot ustane, slobodan ovjek.
"Pa, dovienja, gospodine Poirot. Nadam se da niste otkrili neke kriminalce u mojoj
kui?"
Poirot ree sa smijekom-
"Prije nego sam stigao ^uje, svi su mi izgledali kao kriminalci! Sada e, moda, biti
drukije!"
"Ah, da, velika je razlika izmeu onog prije i poslije! Sve u svemu, mi zubari vie
nismo takvi krvnici kao to
smo nekada bili! Da vam pozovem lift?"
"Ne, ne, sii u pjeice."
"Kako elite - lift je odmah pored stepenica."
Poirot je izaao. Zauo je urne korake dok je zatvarao vrata za sobom.
Spustio se dolje stepenicama. Kad je stigao do zadnjeg zavoja, ugledao je anglo-
indijskog pukovnika kako biva ispraen van. Nipoto ruan ovjek, ustvrdio je blago
Poirot. Vjerojatno dobar strijelac koji je ubio mnogo tigrova. Koristan ovjek - uobiajeni
straar Carstva.
Vratio se u ekaonicu po eir i tap. Nemirnije mladi jo uvijek bio na svom mjestu,
stoje pomalo i iznenadilo Poirota. Drugi pacijent, mukarac, itao je Field.
Poirot je prouavao mladia u svom tek steenom osjeaju ugode. Jo je uvijek
izgledao vrlo silovito - kao da eli poiniti ubojstvo - ali nije bio pravi ubojica - mislio je
dobroduno Poirot. Bez sumnje e, sada, odskakutati dolje po stepenicama, sretan i
smijeei se, ne elei nikome nikakvo zlo.
Na to je uao djeak u livreji i rekao odluno i razgovijetno:
"Gospodin Blunt."
Mukarac pored stola spustio je Field i ustao. Bio je ovjek srednje visine, srednjih
godina, niti debeo niti mrav. Dobro odjeven, miran.
Izaao je, pratei djeaka.
Jedan od najbogatijih i najmonijih ljudi u Engleskoj - ali je, svejedno, morao ii kod
zubara, kao i svi drugi, i, bez sumnje, osjeao se zbog toga kao i bilo tko drugi!
S ovim razmiljanjima, Hercule Poirot uzeo je eir i tap i uputio se prema vratima.
Bacio je pogled unatrag i strana je misao prola njegovom glavom - taj mladi ima zbilja
gadnu zubobolju.
U predvorju se Poirot zaustavio pred ogledalom,
namjetajui brkove, blago poremeene aktivnou gospodina Morleva.
Ba ih je uredio prema svom zadovoljstvu kada se ponovno spustio lift i iz dubine
predvorja pojavio se djeak u livreji, neskladno zvidukajui neku melodiju. Naglo je
prestao kad je ugledao Poirota, te mu krenuo otvoriti prednja vrata.
Taksi se zaustavio ba pred vratima kue i iz njega je izvirila noga. Poirot ju je
prouavao sa smionim zanimanjem.
Skladan gleanj, izvrsna kvaliteta arapa. Sasvim dobra noga. Ali nije mu se sviala
cipela. Potpuno nova, otvorena kona cipela s velikom svjetlucavom kopom. Zavrtio je
glavom. Vrlo provincijalno!
Dama je izala iz taksija, meutim, na izlasku joj je druga noga zaglavila na vratima
i kopa se otkinula s cipele. Pala je, zveckajui po ploniku. Poirot je, odvano, poskoio
naprijed i pokupio je, namjetajui ju s naklonom.
Naalost! Blie pedesetoj nego etrdesetoj. Cviker. Neuredna utosiva kosa,
neumjesna odjea - depresivna, umjetniki zelena! Zahvalila mu je, isputajui svoj
cviker, a zatim i torbicu.
Poirot ih je, pristojno, iako ne vie galantno, pokupio.
Popela se stepenicama do broja 58. U meuvremenu je Poirot prekinuo ogoreno
razmiljanje taksista.
"Slobodni ste, heinV
Taksist je odgovorio sumorno: "Da, slobodan sam."
"I ja sam," rekao je Hercule Poirot. "Osloboen briga!"
Uoio je sumnjiavi pogled taksista.
"Ne, prijatelju, nisam pijan. injenica je da sam bio kod zubara i ne moram ii jo
est mjeseci. To je divna misao."
TRI, ETIRI...
Bilo je etvrt do tri kad je zazvonio telefon.
Hercule Poirot je sjedio u naslonjau, sretno probavljajui izvrstan ruak.
Nije se pomaknuo kad se oglasilo zvono, ve je ekao da doe George i preuzme
poziv.
"Eh bien?" rekao je, dok je George, rekavi: "Samo trenutak, gospodine" na trenutak
odloio slualicu.
"Vii inspektor Japp, gospodine."
"Aha?"
Poirot priblii slualicu svom uhu.
"Eh bien, mon vieia" rekao je. "Kako ste?"
"To ste vi, Poirot?"
"Naravno."
"uo sam da ste jutros bili kod zubara? Je li tako?"
Poirot promrmlja:
"Scotland Yard zna sve!"
"ovjek imenom Morlev. Queen Charlotte Street, broj 58?"
"Da." Poirotov se glas promijenio. "Zato vas to zanima?"
"Bio je to pravi posjet, zar ne? Niste ga podvrgavali ispitivanju, ili neto slino?"
"Naravno da ne. Ako elite znati, plombirao mije tri
zuba."
"Kako vam se inio - ponaao se kao i obino?"
"Rekao bih da jest, da. Zato?"
Jappov glas bio je krut i bez emocija.
"Zato to je, ne mnogo kasnije, pucao u sebe."
"to?"
 Japp ree otro:
"Je li vas to iznenadilo?"
"Iskreno, jest."
Japp ree:
"Ni ja nisam sretan zbog toga... elio bih razgovarati s vama. Pretpostavljam da ne
biste eljeli doi ovamo?"
"Gdje ste?"
"Queen Charlotte Street."
Poirot ree:
"Smjesta u vam se pridruiti."
Q
Policajac je otvorio vrata na broju 58. Upitao je s potovanjem:
"Gospodin Poirot?"
"To sam ja."
"Vii inspektor je gore. Na drugom katu - znate gdje je to?"
Hercule Poirot ree:
"Jutros sam bio ovdje."
U sobi su bila trojica mukaraca. Japp je podignuo pogled dok je Poirot ulazio.
"Drago mi je da vas vidim, Poirot. Ba smo ga htjeli iznijeti. elite li ga najprije
pogledati?"
ovjek s fotoaparatom koji je kleao pored tijela ustane.
Poirot se priblii. Tijelo je lealo pored kamina.
Ni smrt nije mnogo promijenila gospodina Morleva. Izgledao je kao i uvijek. Ispod
njegove desne sljepoonice nazirala se mala crna rupa, a pored ispruene desne ruke
leao je mali pitolj.
Poirot njeno zavrti glavom.
Japp ree:
"U redu, sada ga moete iznijeti."
Odnijeli su tijelo gospodina Morleva. Japp i Poirot ostanu sami.
Japp ree:
"Obavili smo sve potrebno. Uzeli smo otiske prstiju i slino."
Poirot sjedne. Ree:
"Ispriajte mi."
Japp je stisnuo usnice. Zapone:
"Mogao je pucati u sebe. Vjerojatno je to i uinio. Na pitolju su samo njegovi otisci -
ali, nisam u potpunosti zadovoljan."
"Koje su vae primjedbe?"
"Pa, za poetak, ne postoji razlog zato bi pucao u sebe... Bio je dobrog zdravlja,
dobro je zaraivao, nije imao nikakvih briga kako se, barem, ini. Nije bio upleten ni u
kakve afere sa enama - barem..," Japp se oprezno ispravi, "barem koliko mi znamo. Nije
bio udljiv ili depresivan ili se ponaao drukije nego obino. To je i razlog zato me
zanima to vi imate rei o tome. Vidjeli ste ga danas ujutro, jeste li togod primijetili?"
Poirot zavrti glavom.
 "Nita. Bio je - kako da kaem - olienje normalnosti."
"Tada je ovo udno, zar ne? U svakom sluaju, ne biste oekivali da ovjek puca sebi
u glavu usred radnog
vremena, da se izrazim tako. Zato ne ekati do veeri? To bi bilo normalnije."
Poirot se sloi.
"U koliko se sati dogodila tragedija?"
"Ne mogu, sa sigurnou, rei. Izgleda da nitko nije uo pucanj. Ali nitko nije ni
mogao. Izmeu hodnika i ove sobe su dvoja vrata, na rubovima obloena vunom -da se
prigue zvukovi rtava zubarskog stolca, pretpostavljam."
"Vrlo vjerojatno. Pacijenti pod narkozom ponekad proizvode dosta buke."
"Prilino. A vani, na ulici, zbog prometa, takoer ne biste nita mogli uti."
"Kada je tijelo otkriveno?"
"Oko jedan i pol - naao gaje djeak, Alfred Biggs. Ne ba bistar primjerak. ini se da
je Morleveva pacijentica, koja je bila naruena u dvanaest i trideset, digla poprilinu
galamu jer je ostavljena ekati. Oko jedan i deset djeak je otiao gore i pokucao. Nije
bilo odgovora, a on se, oigledno, nije usudio ui. Morlev ga je ve nekoliko puta izgrdio
pa djeak nije elio ponovno uiniti pogrenu stvar. Zatim se spustio dolje i pacijentica je
ljutita otila u jedan i petnaest. Ne krivim ju. ekala je trietvrt sata i eljela je svoj
ruak."
"Tko je bila pacijentica?"
Japp se naceri.
"Djeak je rekao gospoica Shirtv - ali je predbiljeena kao Kirby."
"Kako je Morlev primao pacijente?"
"Kada je bio spreman za sljedeeg pacijenta, pritisnuo je ovo ovdje zvono i djeak je
pacijenta odvodio gore."
"I kada je posljednji put pritisnuo zvonce?"
"U dvanaest i pet, i djeak je uputio pacijenta koji je ekao. Gospodin Amberiotis,
hotel Savoy."
Slabi osmijeh prijee preko Poirotovih usta. Promrmlja:
"Da mi je znati to je na djeak napravio od tog imena!"
"Veliku kau, pretpostavljam. Pitat emo ga odmah sada, ako nam je do smijeha."
Poirot ree:
"U koliko je sati otiao gospodin Amberiotis?"
"Djeak ga nije ispratio pa ne zna... Mnogi pacijenti sami izlaze van."
Poirot kimne, potvrujui to.
Japp nastavi:
"Meutim, nazvao sam hotel Savoy. Gospodin Amberiotis je bio prilino precizan.
Rekao je da je pogledao na svoj sat kad je izlazio - bilo je dvanaest i dvadeset pet."
"Je li zamijetio togod?"
"Ne, zubar se, prema njegovu miljenju, doimao savreno normalnim i mirnim."
"Eh bien" ree Poirot. "Tada je to sasvim jasno. Izmeu dvanaest i dvadeset pet i
jedan i trideset neto se dogodilo - i, vjerojatnije, blie prvom vremenu."
"Doista. Inae bi..."
 "Inae bi pozvao sljedeeg pacijenta."
"Upravo tako. U prilog tome govore i medicinski dokazi. Odjelni kirurg je pregledao
tijelo u dva i dvadeset. Ne moe se zakleti u tonost podataka - vie to ne ine ovih dana
- suvie stvar osobne procjene, navodno. Ali, potvrdio je da smrt nije nastupila kasnije od
jedan -vjerojatno prilino ranije - ali nije mogao biti precizan."
Poirot ree zamiljeno:
"U dvanaest i dvadeset pet na je zubar normalan zubar, veseo, ljubazan, sposoban.
A poslije toga? Oaj -jad - kako elite - i puca u sebe?"
"Smijeno je to," ree Japp. "Trebate priznati, smijeno je."
"Smijeno," ree Poirot, "nije prava rije."
"Znam da nije - ali to se kae u takvoj situaciji. udno je, onda, ako vam se to vie
svia."
"Je li to bio njegov vlastiti pitolj?"
"Ne, nije. Nije imao pitolj. Nikada nije. Prema rijeima njegove sestre, takve stvari
nije bilo u njihovoj kui. Nema ih u veini domova. Naravno, mogao ga je kupiti ako je
odluio poiniti samoubojstvo. Ako jest, ubrzo emo to saznati."
Poirot upita:
"Zabrinjava li vas jo neto?"
Japp protrlja svoj nos.
"Pa, tu je nain na koji je leao. Ne mogu rei da ovjek ne moe pasti tako - ali
nekako nije pravilno] Tragovi na tepihu ukazuju na to daje neto vueno."
"Da, to se nesumnjivo sugerira."
"Da, osim ako nije onaj prokleti djeak u pitanju. Imam osjeaj da je pokuao micati
Morleva kad ga je pronaao. On to, naravno, nijee, ali, ipak, bio je uplaen. Takav je on
glupan. Ljudi poput njega guraju svugdje svoj nos i nastradaju zbog toga pa ve
automatski lau o svemu."
Poirot zamiljeno pogleda po sobi.
Umivaonik na zidu iza vrata, ormari za plombe na drugoj strani. Zubarski stolac i
okolnu aparaturu pored prozora, zatim prema kaminu i natrag do mjesta gdje je lealo
tijelo - tek sada primijeti vrata u zidu pored kamina.
Japp je slijedio njegov pogled. "Samo mali ured." Poskoio je otvoriti vrata.
Bila je to, kao to je i rekao, mala soba s pisaim stolom, stoliem sa svjetiljkom,
aparatom za aj i nekoliko stolica. Nije bilo drugih vrata.
"Ovdje je radila njegova tajnica," objasnio je Japp. "Gospoica Nevill. ini se daje
danas nema."
Sretne Poirotov pogled. Potonji ree:
"Rekao mi je, sjeam se. To moe biti razlog koji govori protiv samoubojstva?"
"Mislite da je bila uklonjena s puta?"
Japp zastane. Ree:
"Ako nije poinio samoubojstvo, onda je ubijen. Ali zato? To je objanjenje jednako
nemogue. ini se daje bio prilino bezazlen momak. Tko bi ga elio ubiti?"
Poirot upita:
"Tko ga je mogao ubiti?"
 Japp ree:
"Odgovor je - gotovo nitko! Njegova je sestra mogla sii dolje iz njihovog stana i
ustrijeliti ga, jedan od slugu je mogao doi i pucati. Njegov partner, Reillv, mogao ga je
ubiti. Ili djeak Alfred. Ili netko od pacijenata." Zastane i ree: "Amberiotis gaje mogao
ustrijeliti - najlake od sviju."
Poirot kimne.
"U tom sluaju - moramo otkriti zato?"
"Upravo tako. Ponovno ste se vratili na prvotni problem. Zato? Amberiotis je odsjeo
u Savovu. Zato bi bogati Grk elio ustrijeliti bezazlenog zubara?"
"To e zaista predstavljati na kamen spoticanja. Motivi"
Poirot slegne ramenima. Ree:
"ini se da je smrt, prilino neumjetniki, izabrala pogrenog ovjeka. Tajnoviti Grk,
bogati bankar, poznati detektiv - prirodno bi bilo da jedan od njih bude ubijen! Tajnoviti
stranci mogu biti umijeani u pijunau, bogati bankari imaju veze koje se mogu okoristiti
njihovom smru, a poznati detektivi mogu biti opasni kriminalcima."
"Dok jadan stari Morlev nije bio prijetnja nikome,"
primijeti sumorno Japp.
"Pitam se."
Japp se okrene prema njemu.
"to skrivate u rukavu?"
"Nita. Samo sluajna primjedba."
Ponovio je Jappu ono stoje uo od gospodina Morleva o prepoznavanju lica i njegovu
spominjaju pacijenta.
Japp je bio sumnjiav:
"Mogue je, pretpostavljam. Alije prilino nategnuto. Mogao je biti netko tko nije
elio da se sazna njegov identitet. Jeste li jutros zamijetili neke od pacijenata?"
Poirot promrmlja:
"U ekaonici sam sreo mladia koji je izgledao upravo kao ubojica!"
Japp upita, preneraeno: "O emu je rije?"
Poirot se nasmije:
"Mon cher, bilo je to prije mog dolaska ovamo! Bio sam nervozan, muiav - enfin,
neraspoloen. Sve mi se inilo zlokobnim: ekaonica, pacijenti, tepih na stepenicama!
Zapravo, mislim da je mladi imao gadnu zubobolju. To je bilo sve!"
"Znam to moe biti," odvrati Japp. "Ipak, svejedno emo provjeriti vaeg ubojicu.
Provjerit emo sve bez obzira je li rije o samoubojstvu ili ne. Najprije emo ponovno
popriati s gospoicom Morlev. Tek sam nakratko razgovarao s njom. Bio je to veliki ok,
naravno, ali ona je od onih koje se ne slamaju lako."
Visoka i kruta, gospoica Morlev sluala je to su joj dvojica mukaraca govorili i
odgovarala je na njihova
pitanja. Istaknula je:
"Nevjerojatno je - prilino nevjerojatno - da bi moj brat poinio samoubojstvo!"
Poirot ree:
"Shvaate li alternativu, gospoice?"
 "Mislite - ubojstvo." Zastane. Tada sporo ree: "Istina je - alternativa se takoer ini
jedva moguom."
"Ali, ne i nemogua?"
"Ne - zato - oh, kao prvo, znate, govorim o neemu to znam, a to je - mentalno
stanje mog brata. Znam da ga nita nije muilo - znam da nije bilo razloga - nikakvog
razloga zato bi si oduzeo ivot."
"Vidjeli ste ga danas ujutro - prije nego to je krenuo na posao?"
"Za dorukom - da."
"Ponaao se kao i obino - nije bio uzrujan, zbog neega?"
"Bio je uzrujan - ali ne na nain na koji vi mislite. Bio je jednostavno ljut!"
"Iz kojeg razloga?"
"ekalo ga je mnogo posla, a njegova je tajnica i pomonica bila odsutna."
"To je gospoica Nevill?"
"Da."
"Koje je poslove obino obavljala za njega?"
"Bila je zaduena za korespodenciju. Naravno, brinula je o predbiljebama pacijenata
i ispunjavala kartone. Takoer je sterilizirala instrumente, brinula se za izradu plombi i
asistirala mu je u poslu."
"Je li dugo radila za njega?"
"Tri godine. Ona je vrlo pouzdana djevojka i oboje smo ju vrlo voljeli."
Poirot ree:
"Bilaje odsutna zbog bolesti u obitelji, tako mije va brat rekao."
"Telegramom je obavijetena da joj je tetka pretrpjela modani udar. Ranim je
vlakom otputovala u Somerset."
"I to je toliko razljutilo vaeg brata?"
"Da." Bilo je blagog oklijevanja u odgovoru gospoice Morlev. Nastavila je prilino
ustro. "Vi - vi ne smijete pomisliti da je moj brat bio bezosjeajan. On je samo pomislio -
na trenutak - "
"Da, gospoice Morlev?"
"Pa, da je namjerno zanemarila svoju dunost. Oh! Molim vas, nemojte me krivo
shvatiti - prilino sam sigurna da Gladvs nikada ne bi uinila takvo to. Rekla sam to
Henrvju. Ali injenica je da se zaruila s prilino neprikladnim mladiem - Henry je bio
veoma uznemiren zbog toga - i palo mu je na pamet da ju je taj mladi nagovorio da
uzme slobodan dan."
"Je li to istina?"
"Ne, sigurna sam da nije. Gladvs je vrlo savjesna djevojka."
"Ali, taj joj je mladi mogao predloiti takvo to?"
Gospoica Morlev zamrca.
"Rekla bih, prilino sigurno."
"ime se bavi, taj mladi - kako se, uzgred, zove?"
"arter, Frank arter. On je - ili je bio - slubenik u osiguranju, mislim. Prije nekoliko
tjedana ostao je bez posla i ini se da nije uspio pronai drugi. Henry je rekao - usuujem
se rei da je bio u pravu - da je on potpuna nitarija. Gladvs mu je ak posudila neto
svoje uteevine i Henry je bio vrlo ljut zbog toga."
Japp ree otro:
"Je li ju va brat pokuao nagovoriti da razvrgne zaruke?"
"Da, znam da jest."
"Tada je taj Frank arter imao razloga da bude, sasvim mogue, ljut na vaeg
brata."
Gospoica Morley odgovori robusno:
"Besmislica - ako smatrate daje Frank arter ustrijelio Henrvja. Henry je djevojku
savjetovao protiv mladog artera, naravno, ali ona nije posluala njegov savjet -ona je
smijeno odana Franku."
"Znate li nekog drugog tko je imao neto protiv vaeg brata?"
Gospoica Morlev zavrti glavom.
"Je li se dobro slagao sa svojim partnerom, gospodinom Reillvjem?"
Gospoica Morlev odgovori kiselo:
"Dobro, koliko ve moete s jednim Ircem!"
"to mislite pod tim, gospoice Morlev?"
"Pa, Irci su poznati po svom vruem temperamentu i uivanju u svai bilo koje vrste.
Gospodin Reillv je volio rasprave o politici."
"To je sve?"
"To je sve. Gospodin Reillv je vrlo neugodan to se tie mnogih stvari, ali je vjet u
onome to radi - barem je tako moj brat govorio."
Japp je bio uporan:
"Neugodan, na koji nain?"
Gospoica Morlev je oklijevala, a onda kiselo odgovorila:
"Previe pije - ali nemojte da se to dalje proiri."
"Je li bilo kakvih problema izmeu Reillvja i vaeg brata oko tog pitanja?"
"Henry mu je neto natuknuo. U zubarskoj profesiji," nastavi gospoica Morlev
pouno, "nuna je mirna ruka, a alkoholni zadah ne pobuuje povjerenje."
Japp je pognuo glavu, odobravajui. Tada ree:
"Moete li nam rei togod o financijskoj situaciji vaeg brata?"
"Henrvje dobro zaraivao i imao je neto uteevine.
A oboje smo imali i zasebni prihod zahvaljujui novcu kojeg nam je ostavio na
otac."
Japp promrmlja, lagano kaljucajui:
"Pretpostavljam da ne znate je li va brat ostavio oporuku?"
"Ostavio je - mogu vam rei i njen sadraj. Sto funti je namijenio Gladvs Nevill, a
inae sve ostalo ostavlja meni."
"Tako dakle. Sada -"
Zauo se estok udarac na vratima. Ubrzo se na njima pojavilo Alfredovo lice.
Njegove izbuljene oi obuhvatile su svaki detalj vezan uz dvojicu posjetitelja. Izustio je
samo:
"Gospoica Nevill. Vratila se - vrlo uznemirena. eli znati moe li doi?"
Japp je kimnuo i gospoica Morlev ree:
 "Reci joj da doe ovamo, Alfrede."
"OK," ree Alfred, i nestane. Gospoica Morlev uzdahne i ree naglaavajui svaku
pojedinu rije:
"Taj je djeak - tuan sluaj."
IV
Gladvs Nevill je bila visoka, njena, poneto anemina djevojka od oko dvadeset i
osam godina. Iako vrlo uzbuena, odmah je pokazala daje sposobna i inteligentna.
Pod izlikom da eli pregledati dokumente gospodina Morleva, Japp ju je odveo u mali
ured koji se nalazio pored ordinacije.
Ponovila je vie nego jednom:
"Jednostavno ne mogu vjerovati! ini se sasvim nevjerojatnim da bi gospodin Morlev
uinio takvo to."
Istaknula je da nije izgledao uznemiren ili zabrinut na bilo koji nain.
Japp zapone:
"Vi ste bili odsutni danas, gospoice Nevill..."
Prekinula gaje.
"Da, i cijela stvar je bila neija zlobna ala! Zaista je runo kad ljudi rade takve
stvari. Stvarno jest."
"to elite rei, gospoice Nevill?"
"Pa, sve je bilo u redu s tetom. Nikada se nije osjeala bolje. Nije joj bilo jasno zato
sam se tako iznenada pojavila. Naravno, bilo mi je drago - ali me je strano razljutilo.
Poslati tako telegram i uznemiriti me, i ostalo."
"Imate li taj telegram, gospoice Nevill?"
"Bacila sam ga, mislim, na stanici. Samo je pisalo: ' Vau je tetku udarila kap prole
noi. Molim vas, odmah doite."'
"U potpunosti ste sigurni, dakle," Japp se oprezno nakalje, "da va prijatelj,
gospodin arter, nije taj koji je poslao telegram?"
"Frank? Ali zato bi to uinio? Oh! Vidim, mislite da smo mi smislili prijevaru. Ne,
uistinu, inspektore - nijedno od nas ne bi uinilo takvo to."
inila se iskreno zgroenom i Japp ju je jedva umirio. Tek kada je postavio pitanje o
Morlevevim jutronjim pacijentima, povratila je svoju staloenost.
"Svi su ovdje u knjizi. Pretpostavljam da ste je ve vidjeli. Veinu pacijenata
poznajem. U deset sati, gospoa Soames - nova proteza. Deset i trideset, gospoa Grant
-postarija dama - ivi na Lowndes Squareu. Jedanaest sati, gospodin Hercule Poirot,
stalni pacijent - oh, naravno, to ste vi - oprostite, gospodine Poirot, ali zaista sam vrlo
uzrujana. Jedanaest i trideset, gospodin Alistair Blunt -on je bankar, znate - kratak termin
zato to je gospodin Morlev ve proli put pripremio plombu. Zatim gospoica
Sainsbury Seale - iznenada je nazvala zbog zubobolje tako da ju je gospodin Morley
morao ugurati negdje. Strana brbljavica, nikad ne prestaje. Zatim u dvanaest sati,
gospodin Amberiotis - bio je novi pacijent - zakazao je termin iz hotela Savoy. Gospodin
Morlev prima mnogo stranaca i Amerikanaca. U dvanaest i trideset, gospoica Kirby. Stie
ovamo iz Worthinga."
Poirot upita:
 "Kada sam stigao ovdje, tu je bio visoki gospodin vojnikog izgleda. Tko bi on mogao
biti?"
"Pretpostavljam, jedan od pacijenata gospodina Reillvja. Mogu vam donijeti i
njegovu knjigu."
"Hvala vam, gospoice Nevill."
Nije je bilo tek nekoliko trenutaka. Vratila se sa slinom knjigom kakvu je imao i
gospodin Morley.
itala je:
"U deset sati, Betty Heath (djevojica od devet godina). Jedanaest sati, pukovnik
Abercrombie."
"Abercrombie!," promrmljao je Poirot. "C etait ga!"
"Jedanaest i trideset, gospodin Howard Raikes. Dvanaest sati, gospodin Barnes."
"To su bili svi pacijenti jutros. Gospodin Reilly nije bio toliko zauzet kao gospodin
Morley, naravno."
"Moete li nam rei neto o njima?"
"Pukovnik Abercrombie je njegov pacijent ve due vrijeme, a sva djeca gospoe
Heath dolaze Reillyju. Nita vam ne mogu rei o gospodinu Raikesu i Barnesu, iako mislim
da sam ula za njih. Znate, primam sve telefonske pozive..."
Japp upita:
"Moemo i sami pitati Oospodina Reillyja. elio bih ga vidjeti stoje mogue prije."
Gispoica Nevill je izila. Japp ree Poirotu:
"Sve stari pacijenti gospodina Morleya, osim
Amberiotisa. Uskoro u voditi zanimljiv razgovor s gospodinom Amberiotisom. On je
posljednja osoba koja je, kako se ini, vidjela gospodina Morleva ivog. Moramo dobro
utvrditi da je Morlev, kad ga je Amberiotis posljednji put vidio, jo bio iv."
Poirot polagano ree, odmahujui glavom:
"Jo morate utvrditi motiv."
"Znam. To e predstavljati problem. Moda imamo neto o Amberiotisu u Yardu."
Doda: "Vrlo ste zamiljeni, Poirot!"
"Razmiljao sam o neem."
"O emu?"
Poirot odgovori sa slabim smijekom:
"Zato, vii inspektore Japp?"
"Hm?"
"Rekao sam, 'Zato, vii inspektore Japp?' Policajac vaeg ugleda - zovu li vas i
obino kad se radi o sluaju samoubojstva?"
"Zapravo, bio sam u blizini u to vrijeme. Kod Lavenhama, u ulici Wigmore - izuzetno
promiljen sustav prijevara. Zvali su me otamo da doem ovdje."
"Ali zato su vas zvali?"
"Oh, to - to je vrlo jednostavno. Alistair Blunt. im je odjelni inspektor uo daje i on
bio jutros ovdje, otiao je do Yarda. Gospodin Blunt je osoba o kojoj se dobro brinemo u
ovoj zemlji."
"Mislite da postoje ljudi koji bi ga eljeli - maknuti s puta?"
 "Kladim se u to. Crveni, ponimo s njima - pa nai prijatelji Crnokouljai. Blunt i
ljudi oko njega su ti koji stoje iza nae sadanje vlade. Dobar, stabilan novac
konzervativaca. Zato, ako postoji i najmanja ansa daje bilo to jutros bilo usmjereno
protiv njega - ele cjelovitu istragu."
Poirot kimne.
"To sam, vie-manje, i pretpostavljao. ini mi se," snano je zamahnuo rukom, "daje
postojala, moda, neka zapreka. Prava je rtva bila - trebala biti - Alistair Blunt. Ili je to
samo poetak - poetak neke akcije? Miriem -miriem," pomiriao je zrak, "daje veliki
novac u pitanju!"
Japp ree:
"Znate, mnogo pretpostavljate."
"Nasluujem da je siroti Morlev bio samo pijun u itavoj igri. Moda je znao neto -
moda je rekao neto Bluntu - ili su strahovali da bi mu mogao neto rei..."
Zaustavio se kad je Gladvs Nevill ula u sobu.
"Gospodin Reillv je zauzet vaenjem zuba," ree gospoica Nevill. "Bit e slobodan
za otprilike deset minuta, ako je to u redu?"
Japp ree da jest. U meuvremenu e, ree, opet porazgovarati s Alfredom.
V
Alfred je bio rastrgan izmeu osjeaja nervoze, zadovoljstva i bolesnog straha da e
biti okrivljen za sve to se dogodilo! Radio je tek dva tjedna kod gospodina Morleva i
tijekom tog razdoblja konstantno i postojano je radio sve pogreno. Neprestana krivnja
potkopavala je njegovo samopouzdanje.
"Bio je malo vie uzrujan nego obino, moda," odgovorio je Alfred, "ne mogu se
sjetiti nieg drugog. Nikad nisam mislio da bi se mogao ubiti."
Poirot se ubaci.
"Morate nam rei," ree, "sve ega se sjeate o tome
to se dogodilo jutros. Vi ste vrlo vaan svjedok, i vae nam pamenje moe biti od
izuzetne koristi."
Alfredovo je lice poprimilo grimiznu boju, i prsa su mu se nadula u osjeaju vlastite
vanosti. Ve je Jappu ukratko ispriao o jutronjim dogaajima, ali sada je bilo drukije.
"Sve u rei," odgovori. "Samo me pitajte."
"Za poetak, je li se neto neuobiajeno dogodilo jutros?"
Alfred je razmiljao koji trenutak, a zatim pomalo tuno odgovorio: "Pa ne mogu rei.
Sve je bilo kao i obino."
"Jesu li dolazili neki stranci?"
"Ne, gospodine."
"ak niti meu pacijentima nije bilo stranaca?"
"Nisam znao da mislite na pacijente. Nije bio nitko tko nije imao dogovor, ako to
mislite. Svi su zapisani u knjizi."
Japp je kimnuo. Poirot upita:
"Je li netko mogao doi ovamo izvana?"
"Ne, nije. Trebao bi imati klju, znate?"
"Ali bilo je lako napustiti kuu?"
 "Oh, da, samo okrenete kvaku, izaete van i zatvorite vrata za sobom. Kao to sam
rekao, veina to i radi tako. esto se spuste stepenicama dok ja vodim gore u liftu
sljedeu stranku, znate?"
"Da. Sad nam recite tko je jutros stigao prvi, i tako dalje. Opiite nam ih ako se ne
moete sjetiti njihovih imena."
Alfred je kratko razmiljao. Tada je rekao: "Gospoa s djevojicom, to je bila
pacijentica gospodina Reillvja, a gospoa Soap, ili neto slino, stigla je gospodinu
Morlevu."
Poirot ree:
"Sasvim dobro. Samo nastavite."
"Zatim neka postarija dama - prilino otmjena -dovezla se u Daimleru. Kad je
izlazila, stigao je visoki gospodin vojnik, i odmah poslije njega, stigli ste vi," kimnuo je
Poirotu.
"Tono."
"Tada je stigao onaj Amerikanac."
Japp upita:
"Amerikanac?"
"Da, gospodine. Mladi gospodin. Bio je Amerikanac - mogli ste to prepoznati po
njegovom govoru. Stigao je ranije, da. Imao je zakazano tek u jedanaest i trideset - ali
nije ostao, ne."
Japp ree otro:
"to je bilo?"
"Siao sam po njega kad se u jedanaest i trideset - ili je bilo neto kasnije, moda
dvadeset do dvanaest -oglasilo zvono gospodina Reillvja, ali on vie nije bio ovdje.
Vjerojatno se preplaio i pobjegao." Dodao je znaajno: "Nekad to ine."
Poirot ree:
"Tada je otiao nedugo nakon mene?"
"Tako je, gospodine. Vi ste izali nakon to sam ja poveo gore onog otmjenog koji je
stigao Rollsom. Uuh, dobar auto, gospodin Blunt - jedanaest i trideset. Zatim sam se
spustio i ispratio vas van, a damu unutra. Gospoicu Some Berry Seal, ili neto slino - i
tada sam se - pa, samo zaletio dolje u kuhinju prigristi neto, i dok sam bio dolje, oglasilo
se zvono gospodina Reillvja -otiao sam gore i kao to sam ve rekao, ameriki gospodin
je zdipio. Otiao sam to rei gospodinu Reillvju i on je samo, po svom obiaju, kratko
opsovao."
Poirot ree:
"Nastavite."
"Da vidim, to se poslije dogodilo? Oh, da, gospodin Morley je pozvao zvonom
gospoicu Seal, onaj otmjeni je siao dolje i izaao van, a ja sam gospoicu
Kakosevezove liftom poveo gore. Ponovo sam se spustio dolje i tad su stigla dva
gospodina - jedan je bio malen ovjek s kretavim glasom - ne mogu se sjetiti njegovog
imena. Bio je pacijent gospodina Reillvja. A debeli strani gospodin pacijent gospodina
Morleva.
Gospoica Seal nije se dugo zadrala - ne dulje od petnaest minuta. Ispratio sam je
van i onda poveo gore stranog gospodina. Ve sam odveo gospodinu Reillvju onog drugog
gospodina, odmah nakon to je stigao."
Japp ree:
"I niste vidjeli gospodina Amberiotisa, onog stranca, kad je odlazio?"
"Ne, gospodine, ne mogu rei da jesam. Vjerojatno je sam iziao. Nijednog ni drugog
gospodina nisam vidio da izlaze."
"Gdje ste bili od dvanaest sati nadalje?"
"Uvijek ekam u liftu, gospodine, dok se ne oglasi koje od zvona - na ulaznim
vratima, ili ono gospodina Morleya ili Reillyja."
"Jeste li moda itali?"
Alfred se ponovo zacrvenio.
"U tome nema nieg loeg, gospodine. Nije da sam trebao neto drugo raditi."
"Naravno. to ste itali?"
"'Smrt u jedanaest i etrdeset i pet, gospodine. To je amerika detektivska pria.
Stvarno je sjajna, gospodine, stvarno! Sve o revolveraima."
Poirot se slabano nasmijei. Ree:
"S mjesta na kojem ste bili, jeste li mogli uti kako se zatvaraju ulazna vrata?"
"Mislite kad je netko izlazio? Mislim da ne, gospodine.
Nisam to mogao primijetiti. Vidite, lift se nalazi na samom kraju hodnika i malo iza
ugla. Ali savreno ujem zvono s ulaznih vrata i ono gospodina Morleva i Reillvja."
Poirot kinine glavom. Japp upita:
"to se zatim dogodilo?"
Alfred se namrti, silno se trudei prisjetiti.
"Ostala je samo gospoica Shirtv. ekao sam da gospodin Morlev pozvoni, ali nita.
Ujedanje dama, koja je ekala, postala vrlo ljuta."
"Nije vam palo na pamet otii prije gore i provjeriti je li gospodin Morlev spreman?"
Alfred je vrlo energino zatresao glavom.
"Ne, gospodine. Ne bih to nikada uinio. Po svemu sudei, onaj posljednji gospodin
je jo bio gore. Ja sam ekao zvono. Naravno, da sam znao da se gospodin Morlev
ubio..."
Alfred je s bolesnim uitkom zatresao glavom.
Poirot upita:
"Je li se zvono obino oglaavalo nakon stoje pacijent siao dolje, ili to nije bilo
vano?"
"Ovisilo je. Obino bi pacijent siao dolje stepenicama i tada bi poelo zvoniti. Ako bi
pozvali lift, tada bi se zvono oglasilo, moda, dok sam ih vodio dolje. Ali to nije bilo vrsto
ureeno. Ponekad bi prolo i nekoliko minuta dok gospodin Morlev ne bi pozvao sljedeeg
pacijenta. Ako je bio u urbi, pozvonio bi odmah nakon to je pacijent napustio sobu."
"Tako dakle..." Poirot je nakratko zastao, a onda nastavio:
"Je li vas, Alfrede, iznenadilo samoubojstvo gospodina Morleva?"
"Sruilo me s nogu, naravno da jest. Nije bilo razloga da se ubije, barem ja tako
mislim - oh!" Alfred je odjednom irom razgoraio oi: "Oo - on nije ubijen, je
li?"
 Poirot se ubacio prije nego je Japp doao do rijei.
"Pretpostavimo da jest, bi li vas to manje iznenadilo?"
"Pa, ne znam, gospodine. Zaista. Ne znam tko bi elio ubiti gospodina Morleva. Bio je
- pa, bio je vrlo obian gospodin. Je li stvarno ubijen?"
Poirot ree ozbiljno:
"Moramo uzeti u obzir svaku mogunost. Zato sam vam i rekao da ste vrlo vaan
svjedok i da se trebate potruditi prisjetiti svega to se jutros dogodilo."
Naglasio je svaku rije i Alfred se namrtio u ozbiljnoj elji da uini ono to je Poirot
rekao.
"Nita mi vie ne pada na pamet, gospodine. Ozbiljno."
Alfred je ovo izrekao pomalo alosnim glasom.
"U redu je, Alfree. I posve ste sigurni da nitko osim pacijenata nije jutros bio u
kui?"
"Nitko stran, gospodine. Navratio je mladi gospoice Nevill, ali ona nije bila ovdje."
Japp upita otro:
"Kadjetobilo?"
"Neto iza dvanaest. Kad sam mu rekao da danas nema gospoice Nevill, bio je vrlo
ljut i rekao da e priekati gospodina Morleva. Rekao sam mu daje gospodin Morlev
zauzet sve do ruka, ali on je odgovorio da e ekati."
Poirot upita:
"I je li ekao?"
Alfred im uputi pogled pun iznenaenja. Ree:
"Pa - sasvim sam zaboravio na to! Otiao je u ekaonicu, ali kasnije nije bio tamo.
Vjerojatno se umorio ekajui i odluio da e doi neki drugi put."
VI
Kada je Alfred napustio sobu, Japp ree otro:
"Mislite li daje bilo mudro natuknuti momku da se radi o ubojstvu?"
Poirot je slegnuo ramenima.
"Mislim da - da. Potaknut e ga da se prisjeti svega to je vidio ili uo, i pazit e, s
posebnom brigom, na sve to se ovdje dogaa."
"Ipak, ne elimo da tako brzo procuri u javnost."
"Mon cher, to se nee dogoditi. Alfred ita detektivske prie - obuzet je zloinom. Ako
togod i kae, pripisat e se to njegovoj bolesnoj, zloinom opsjednutoj mati."
"Pa, moda ste u pravu, Poirot. Sada emo uti Reillvjevu priu."
Ordinacija i ured gospodina Reillvja bili su na prvom katu. Bili su prostrani kao i oni
iznad njih, ali ne toliko osvijetljeni i ne tako bogato opremljeni.
Partner gospodina Morleva bio je visok, tamnoput mladi ovjek, paperjaste kose koja
je neuredno padala preko njegovog ela. Imao je privlaan glas i vrlo otrouman pogled.
"Nadamo se, gospodine Reillv," ree Japp, nakon to se predstavio, "da moete malo
rasvijetliti ovu situaciju."
"ao mi je, ali ne mogu," odgovorio je ovaj. "Mogu samo rei da je Henry Morlev
zadnja osoba koja bi si oduzela ivot. Ja bih to mogao uiniti - ali on ne."
"Zato biste vi to mogli uiniti?" upitao je Poirot.
 "Zato to imam milijun briga," odgovori ovaj. "Kao prvo, probleme s novcem. Jo
nisam uspio uskladiti svoje irokove sa svojim prihodima. Ali Morlev je bio vrlo oprezan.
Kod njega neete nai, siguran sam, nikakvih dugova, novanih problema."
"A ljubavnih veza?" predloi Japp.
"Mislite na Morleya? Taj uope nije uivao u ivotu! Jadan ovjek, u potpunoj vlasti
svoje sestre."
Japp je zatim pitao Reillvja pojedinosti o pacijentima koje je primio jutros.
"Oh, pretpostavljam da su svi u redu. Mala Betty Heath, drago dijete - brinem o
cijeloj obitelji. Pukovnik Abercrombie je takoer stari pacijent."
"A gospodin Howard Raikes?" upita Japp.
Reillv se naceri.
"Onaj koji je pobjegao? Nisam ga ranije vidio. Ne znam nita o njemu. Nazvao je i
izriito traio termin za danas ujutro."
"Odakle je nazvao?"
"Iz Holborn Palacea. Mislim da je Amerikanac."
"To i Alfred kae."
"Alfred bi to i trebao znati," ree gospodin Reillv. "Veliki ljubitelj filmova, taj na
Alfred."
"A va drugi pacijent?"
"Barnes? Smijeno pedantan ovjeuljak. Umirovljeni dravni inovnik."
"to nam moete rei o gospoici Nevill?"
Gospodin Reillv podigne obrve.
"Pree-krasna blondina. Ali stari momak nije nita poduzimao. Njen odnos sa starim
Morlevem bio je isto profesionalan - siguran sam u to."
"Nisam ni pomislio da nije bio," ree Japp, blago se zarumenivi.
"Mojapogreka," ree Reillv. "Te prljave misli. Mislio sam da pokuavate cherchez la
famme."
"Oprostite to govorim vaim jezikom," obrati se usput Poirotu. "Imam prekrasan
naglasak, zar ne? Rezultat obrazovanja kod redovnica."
Jappa je iritirala njegova nametljivost. Upitao gaje:
"Znate li ita o zaruniku gospoice Nevill? Zove se
arter, Frank arter."
"Morley nije imao visoko miljenje o njemu," odgovori Reillv. "Pokuao je nagovoriti
gospoicu Nevill da ga ostavi."
"To je vjerojatno razljutilo artera?"
"Moete biti sigurni," odgovori veselo Reillv.
Nakratko je promislio, a onda dodao:
"Oprostite, vi istraujete samoubojstvo, ne ubojstvo?"
Japp ree otro:
"Kad bi bila rije o ubojstvu, biste li imali togod za rei?"
"Ja ne! elio bih da to bude Georgina! Takva kruta, suzdrana ena. Ali, naalost,
takoer visokomoralna. Naravno, i ja sam se lako mogao zaletjeti gore i upucati starog
momka, ali nisam. Zapravo, uope ne mogu zamisliti da bi itko elio ubiti Morleva. Ali
jednako tako ne mogu ni pojmiti da bi poinio samoubojstvo."
Dodao je, promijenjenim glasom:
"Zapravo, jako mi je ao zbog svega ... Ne smijete osuivati moje ponaanje. Rije
je samo o nervozi. Volio sam starog Morleva i nedostajat e mi."
VII
Japp je spustio slualicu. Okrenuo se Poirotu s krutim izrazom lica.
Ree:
"Gospodin Amberiotis se ne osjea dobro - nije raspoloen za posjete.
Ali vidjet e on mene - nee mi umai! Na je ovjek u Savoyu spreman ako
Amberiotis pokua pobjei."
Poirot ree zamiljeno:
"Vi mislite daje Amberiotis ubio Morleva?"
"Ne znam. Ali on je bio posljednja osoba koja je vidjela Morleya ivog. I bio je novi
pacijent. Prema njegovim rijeima, napustio je Morleva ivog i zdravog u dvanaest i
dvadeset pet. To moe, ali i ne mora biti istina. Ako je Morlev tadajo bio iv, moramo
otkriti to se zatim dogodilo. Do sljedeeg pacijenta ostalo je jo pet minuta. Je li netko
bio s njim za to vrijeme? arter, moda? Ili Reillv? to se dogodilo? Sudei prema tome, u
pola jedan, ili najkasnije u dvadeset i pet do jedan, Morleyje bio mrtav - inae bi pozvao
sljedeeg pacijenta ili poslao poruku gospoici Kirby daju ne moe primiti. Ne, ili je
ubijen, ili mu je netko rekao neto to je tako djelovalo na njega daje odluio oduzeti si
ivot."
Zaustavio se.
"Razgovarat u sa svakim pacijentom kojeg je jutros primio. Postoji mogunost daje
nekome spomenuo neto to nam moe pomoi u istrazi."
Bacio je pogled na svoj sat.
"Gospodin Alistair Blunt je rekao da nam moe posvetiti nekoliko minuta u etiri i
petnaest. Najprije idemo kod njega. Zatim moemo, na putu do Amberiotisa, navratiti do
gospoice Sainsburv Seale. elio bih znati to je vie mogue prije nego li se pozabavimo
naim grkim prijateljem. A tu je, napokon, i onaj Amerikanac, koji je po vaim rijeima
'izgledao kao ubojica'."
Hercule Poirot zatrese glavom.
"Ne ubojica - zubobolja."
"Svejedno, posjetit emo tog gospodina Raikesa. Njegovo je ponaanje, u najmanju
ruku, bilo udno. I provjerit emo telegram gospoice Nevill, njezinu tetku i njezinog
mladia. U stvari, provjerit emo sve i svakoga!"
VIII
Alistair Blunt nije nikada iskakao u oima javnosti. Vjerojatno zato to je bio vrlo
miran i povuen ovjek kojemu je draa bila uloga supruga kraljice, a ne ona kraljeva.
Rebecca Sanseverato, roena Arnholt, stigla je u London kao razoarana ena od
etrdeset i pet godina. Dolazila je iz bogate obitelji. Majka joj je bila nasljednica
europskih Rohersteinovih, a otac je bio na elu velike amerike bankarske kue Arnholt.
Rebecca Arnholt, zahvaljujui nesretnoj pogibiji dvojice brae i roaka u avionskoj
nesrei, postala je jedinom nasljednicom ogromnog bogatstva. Udala se za poznatog
europskog aristokrata, princa Felipea di Sanseverata. Tri godine kasnije dobila je razvod i
skrbnitvo nad zajednikim djetetom, nakon to je provela dvije godine jada s otmjenom
bitangom zloglasnog ponaanja. Nekoliko godina kasnije umrlo joj je dijete.
Ogorena zbog ovih patnji, Rebecca Arnholt okrenula se svijetu financija -
sposobnost joj je bila priroena. Pridruila se ocu u bankarskom poslu.
Nakon njegove smrti i dalje je, zahvaljujui brojnim dionicama, predstavljala monu
figuru u svijetu financija. Stigla je u London, a mlai partner iz londonske podrunice
upuen je u Claridge kako bi je upoznao s razliitim dokumentima. est mjeseci kasnije s
oduevljenjem je prihvaena vijest o udaji Rebeece Sanseverato za Alistaira Blunta,
ovjeka gotovo dvadeset godina mlaeg od nje.
Bilo je tu uobiajenog ruganja i podsmjehivanja. Rebecca, govorili su njezini
prijatelji, bila je zaista nepopravljiva budala kad su mukarci bili u pitanju. Najprije
Sanseverato - sada ovaj mladi. Naravno, oenio
se njome samo zbog novca. ekala ju je druga katastrofa. Ali, svi su bili iznenaeni
kad je brak uspio. Oni koji su proricali da e Alistair Blunt potroiti njen novac na druge
ene, bili su u krivu. ak i nakon njezine smrti, deset godina kasnije, kada se kao
nasljednik golemog bogatstva mogao malo opustiti, nije se ponovo oenio. Nastavio je
ivjeti mirnim i jednostavnim ivotom. Nije bio nita manje nadaren za financije od svoje
ene. Njegove odluke i poslovanje bili su bez pogreke, a potenje neupitno. Upravljao je
mnogobrojnim interesima Amholtovih i Rohersteinovih, potpunom spretnou.
Rijetko se pojavljivao u drutvu, imao je kuu u Kentu i jednu u Norfolku u kojoj je
provodio vikende - ne u veselom drutvu, nego s nekolicinom mirnih prijatelja. Volio je
golf i igrao ga umjereno dobro. Zanimao se i za posao u vrtu.
To je bio ovjek prema kojem su, u postarijem taksiju, poskakivali sada vii
inspektor Japp i Hercule Poirot.
Njegova Gothic House bila je dobro poznato obiljeje Chelsea Embankmenta. Iznutra
je bila raskona, ali na jednostavan nain koji je odavao veliko bogatstvo. Nije bila toliko
moderna, ali bila je udobna.
Alistair Blunt ih nije ostavio ekati. Odmah im se pridruio.
"Vii inspektor Japp?"
Japp mu je priao i predstavio Herculea Poirota. Blunt gaje pogledao sa zanimanjem.
"uo sam, naravno, za vas, gospodine Poirot. I svakako, negdje, sasvim nedavno...,"
zaustavi se, mrtei.
Poirot ree:
"Danas ujutro, gospodine, u ekaonici sirotog gospodina Morleva."
elo Alistaira Blunta se izravna. Ree:
"Naravno. Znao sam da sam vas vidio negdje."
Okrenuo se prema Jappu: "to mogu uiniti za vas? Izuzetno mi je ao zbog sirotog
Morleya."
"Bili ste iznenaeni, gospodine Blunt?"
"Veoma. Naravno, znao sam vrlo malo o njemu, ali nisam ga smatrao osobom koja
bi mogla poiniti samoubojstvo."
"Bio je, dakle, dobrog zdravlja i raspoloen jutros?"
 "Mislim - da." Alistair Blunt zastane, a tada ree s gotovo djeakim smijekom:
"Istina je da sam velika kukavica kad je u pitanju posjet zubaru. Jednostavno mrzim onu
odvratnu builicu koju vam guraju u usta. To je razlog zato nisam nita primijetio. Sve
dok nije bilo gotovo. Ali moram rei da se Morlev doimao savreno normalnim. Veseo i
zaposlen."
"esto ste odlazili kod njega?"
"Mislim daje to bio moj trei ili etvrti posjet. Sve do prole godine nisam imao
mnogo problema sa zubima. Starim, vjerojatno."
Hercule Poirot upita:
"Tko vam je preporuio gospodina Morleva?"
Blunt se namrtio, pokuavajui se prisjetiti.
"Dakle, osjetio sam bol - netko mi je rekao da se obratim Morlevu iz Queen Charlotte
Streeta - ni za ivu se glavu ne mogu sjetiti tko je to bio. Oprostite."
Poirot ree:
"Ako se sjetite, moda biste to mogli rei jednom od nas dvojice."
Alistair Blunt ga znatieljno pogleda.
Upita:
"Naravno - hou. Zato? Je li to vano?"
"ini mi se," ree Poirot, "da je to od izuzetne vanosti."
Silazili su stepenicama kad se ispred kue zaustavio automobil. Bio je to sportski
automobil - jedan od onih
kojima treba vie manevrirati negoli upravljati. Mlada dama koja je to inila, doimala
se kao da se sastoji poglavito od ruku i nogu. Napokon se izvukla iz automobila kad su
Japp i Poirot ve odmakli.
Djevojka je stajala na ploniku gledajui za njima. Tada, odjednom i energino,
povie: "Hej!"
Ne shvaajui da je poziv upuen njima, nijedan se ne okrene, pa djevojka ponovi:
"Hej! Hej! Vi tamo!"
Zaustavili su se i ispitivaki pogledali oko sebe. Djevojka im je dolazila ususret.
Zadrali su dojam o rukama i nogama. Bila je visoka, mrava, a lice joj je odavalo
inteligenciju i ivahnost kojom je nadomjetala nedostatak prave ljepote. Bila je izrazito
tamnoputa.
Obratila se Poirotu:
"Znam tko ste vi - vi ste detektiv, Hercule Poirot!" Imala je topao i dubok glas, s
tragom amerikog naglaska.
Poirot ree:
"Vama na usluzi, gospoice." . Pogledala je prema njegovom pratiocu.
Poirot ree:
"Vii inspektor Japp."
Razgoraila je oi, pomalo sa zebnjom. Ree, gotovo bez daha:
"Sto ste radili ovdje? Nita - nita se nije dogodilo ujaku Alistairu?"
Poirot brzo upita:
"Zato to mislite, gospoice?"
 "Dakle, nije. Dobro."
Japp se vratio na Poirotovo pitanje.
"Zato ste pomislili da se neto dogodilo gospodinu Bluntu, gospoice... ?"
Zaustavi se.
Djevojka mehaniki odgovori:
"Olivera. Jane Olivera." Tada se pomalo neuvjerljivo
nasmije. "Detektivi na pragu ne mogu znaiti nita dobro, zar ne?"
"Drago mi je rei da je sve u redu s gospodinom Bluntom, gospoice Olivera."
Pogledala je Poirota.
"Je li vas zvao zbog neega?"
Japp odgovori:
"Mi smo trebali njega, gospoice Olivera, da nam pomogne oko sluaja
samoubojstva koje se dogodilo jutros."
Upita otro:
"Samoubojstvo? ije? Gdje?"
"Gospodina Morleva, zubara, Queen Charlotte Street, broj 58."
"Oh!" ree Jane tupo. "Oh!" Gledala je ispred sebe, mrtei se. Tada neoekivano
izjavi:
"Oh, ali to je smijeno!" Tada se iznenada okrene, napusti ih bez pozdrava, potri
stepenicama i ue u kuu.
"Dakle," ree Japp gledajui za njom, "zaista udno."
"Zanimljivo," primijeti blago Poirot.
Japp se trgne, pogleda na svoj sat i prizove taksi koji im se pribliavao.
"Jo imamo vremena za gospoicu Sainsburv Seale."
IX .
Gospoica Sainsburv Se<> <" '<* u slabo osvijetljenom predvorju Glengovvrie
Cou..a ispijala aj.
Bila je uznemirena pojavom policijskog slubenika -ali njeno je uzbuenje bilo
ugodne prirode, primijetio je Japp. Poirot zakljui, sa aljenjem, da jo nije prisila kopu
na cipeli.
"Doista," prozbori gospoica Sainsbury Seale, pogledavajui uokolo, "zaista ne znam
gdje bismo mogli dobiti malo privatnosti. Znate - vrijeme je za aj - moda biste i vi
eljeli - i - i va prijatelj ..."
"Ne, hvala, gospoice, ree Japp. "Ovo je gospodin Hercule Poirot."
"Stvarno?" ree gospoica Sainsburv Seale. "Tada moda - sigurni ste da ne elite
aj? Ne. Dobro, moda bismo mogli pokuati u salonu, ali i on je zacijelo pun. Oh, vidim,
onaj kut tamo. Hoemo li..."
Povela ih je prema osamljenom udubljenju gdje se nalazila sofa i dvije stolice. Poirot
i Japp su je slijedili, s time daje ovaj prvi pokupio za njom al i maramicu koje je izgubila
na putu.
Dade joj ih.
"Oh, hvala vam - tako sam neoprezna. Izvolite sada, inspektore - ne, vii inspektore,
je li tako? Pitajte me to god elite. Vrlo uznemirujue, cijela stvar. Jadan ovjek -
pretpostavljam da ga je neto muilo? ivimo u tako burnim vremenima!"
"Je li vam se inio zabrinut, gospoice Sainsburv Seale?"
"Pa...," gospoica Sainsburv Seale je promislila, a onda nevoljko odgovorila:
"Ne mogu rei, znate, da jesti Ali moda nisam primijetila - ne u tim okolnostima,
znate, poprilina sam kukavica." Gospoica Sainsburv Seal se zahihota i pogladi svoje
neuredne kovre.
"Moete li nam rei tko je jo bio u ekaonici dok ste vi bili tamo?"
"Da vidim - bio je samo jedan mladi kad sam ja stigla. Mislim da ga je zaista jako
boljelo zato to je mrmljao neto za sebe i izgledao je poprilino bijesno prelistavajui
na brzinu asopise. I onda je odjednom skoio i izaao iz sobe. Izgleda daje imao
stvarno gadnu zubobolju."
"Me znate je li napustio kuu nakon to je izaao iz sobe?"
"Uistinu ne znam. Pretpostavila sam da vie nije mogao ekati i daje odluio da
odmah mora vidjeti zubara. Ali nije mogao ii kod gospodina Morleva zato to je nekoliko
minuta kasnije stigao djeak i poveo me gore do njega."
"Jeste li na povratku svratili do ekaonice?"
"Ne. Ve sam u sobi gospodina Morleva stavila eir i poravnala kosu. Neki ljudi,"
nastavi gospoica Sainsburv Seale, zagrijavi se za temu, "ostavljaju svoje eire dolje u
ekaonici, ali ja nikada. Jednoj se mojoj prijateljici, koja je to uinila, dogodila zaista
uznemirujua stvar. U pitanju je bio novi eir, paljivo ga je poloila na stolicu, ali kada
se vratila, zamislite, dijete je sjedilo na njemu i u potpunosti ga zgnjeilo. Bio je uniten!
Potpuno uniten!"
"Katastrofa," ree Poirot utivo.
"Ja krivim majku," ree gospoica Sainsburv Seale, osuivaki. "Majke bi trebale
paziti na svoju djecu. Znam da djeica ne misle nita loe, ali mora ih se paziti."
Japp ree:
"Tada je onaj mladi sa zuboboljom bio jedini pacijent kojeg ste tamo zamijetili?"
"Jedan je gospodin ba siao stepenicama i odlazio kad sam ja krenula gore. Oh!
Sjeam se - vrlo neobian stranac je izaao iz kue kad sam ja stigla."
Japp se nakalje. Poirot ree dostojanstveno:
"To sam bio ja, madame."
"Oh, gospode!" Gospoica Sainsburv Seale uputi mu pogled. "Stvarno! Oprostite -
kratkovidnost - i vrlo je mrano ovdje, zar ne?" Nastavila je, nepovezano. "I iloista, znate,
mislim da dobro pamtim lica. Ali ovdje je
slabo svjetlo, arne? Oprostite, zaista nesretna pogreka!"
Uspjeli su primiriti damu, a Japp je upita:
"Sasvim ste sigurni da gospodin Morley nije rekao nita poput - na primjer - da ga
oekuje neki neugodan razgovor? Ili neto slino?"
"Ne, uistinu, sigurna sam da nije."
"Nije spomenuo pacijenta po imenu Amberiotis?"
"Ne, ne. Zapravo nije nita rekao - osim, onoga to zubari i inae govore."
Poirot je odmah pomislio na izraze: "Isperite. Otvorite malo jae, molim. Sada
lagano zatvorite.''''
 Japp je zatim poduzeo sljedei korak. Izvijestio je gospoicu Sainsburv Seale da e
vjerojatno trebati njezino svjedoenje tijekom istrage.
Nakon prvotnog uzvika zaprepatenja, inilo se da je dobro prihvatila itavu stvar.
Potaknuta Jappovim pitanjima, ubrzo je ispriala cijelu svoju ivotnu priu.
Stigla je, kako se inilo, u Englesku iz Indije prije est mjeseci. ivjela je u razliitim
hotelima i pansionima i napokon se odluila za Glengovvrie Court zbog njegove obiteljske
atmosfere. U Indiji je boravila uglavnom u Calcutti gdje se bavila misionarskim radom te
pouavala dikciju.
"isti, pravilno izgovoren engleski je izuzetno vaan, vii inspektore," gospoica
Sainsburv Seale se usiljeno nasmijei i zabaci glavu. "Kao djevojka nastupala sam na
pozornici. Oh! Samo u malim ulogama, znate. U provinciji! Ali imala sam velike ambicije.
Velike pozornice. Tada sam krenula na svjetsku turneju -Shakespeare, Bernard Shaw."
Uzdahnula je. "Problem nas ena je srce - milost naih srdaca. Prenagljena impulzivna
udaja. Jao! Rastali smo se gotovo odmah. Bila sam -alosno prevarena. Ostavila sam
djevojako prezime. Prijatelj mije ljubazno osigurao malen kapital i tako sam
pokrenula svoju govorniku kolu. Sudjelovala sam i u osnivanju odlinog
amaterskog dramskog drutva. Moram vam pokazati neke od kritika."
Vii inspektor Japp bio je svjestan te opasnosti! Umaknuo je dokje gospoica
Sainsburv Seale izgovarala: "I ako se, kojim sluajem, moje ime nae u novinama -kao
svjedoka u istrazi, elim biti sigurna da e biti napisano ispravno. Mabelle Sainsburv Seale
- Mabelle se pie M.A.B.E.L.L.E, a Seale S.E.A.L.E. I, naravno, ako bi eljeli spomenuti da
sam nastupala u Kako vam drago u Oxford Repertorv Theatre."
"Naravno, naravno." Vii inspektor Japp se ve sasvim udaljio.
U sigurnosti taksija, uzdahnuo je i obrisao elo.
"Ako e biti potrebno, lako emo je provjeriti," primijetio je, "osim ako sve nije bila
la - ali ne vjerujem."
Poirot je zatresao glavom. "Laljivci," ree, "nisu ni toliko podrobni ni nesuvisli." Japp
nastavi:
"Strahovao sam da e se preplaiti zbog istrage -veina sredovjenih usidjelica bi se
preplaila - ali, pomoglo je to to je nekad bila glumica. Ponovno pod svjetlima reflektora
- u sreditu panje!"
Poirot ree:
"Doista elite njezinu pomo u istrazi?"
"Vjerojatno ne. Ovisi." Zastane, a onda ree: "Sve sam jae uvjeren, Poirot. To nije
bilo samoubojstvo."
"A motiv?"
"I dalje je problem. Moda je Morlev jednom zaveo Amberiotisovu ker?"
Poirot ne ree nita. Pokuao je zamisliti gospodina Morlcva u ulozi zavodnika sone
grke djevice, ali naalost nije uspio.
Podsjetio je Jappa da je gospodin Reillv izjavio da
njegov partner nije uope uivao u ivotu.
Japp ree neodreeno: "Pa, nikad ne znate to se moe dogoditi na krstarenju!" i
doda sa zadovoljstvom: "Znat emo bolje na emu smo kad porazgovaramo s ovim
momkom."
Platili su taksi i uli u Savoy.
Japp je traio gospodina Amberiotisa.
Recepcionar ih pogleda poprilino udno. Ree:
"Gospodin Amberiotis? ao mi je, gospodine. Naalost, ne moete ga vidjeti."
"Oh, mogu, dragi mome," ree Japp strogo. Povukao gaje u stranu i pokazao mu
svoje isprave.
Recepcionar ree:
"Ne razumijete, gospodine. Gospodin Amberiotis je preminuo prije pola sata."
Herculeu Poirotu se uinilo kao da su se vrata lagano, ali vrsto zatvorila.
PET, EST...
Dvadeset i etiri sata kasnije Japp je nazvao Poirota. U glasu mu se osjealo
ogorenje.
"Propalo! Sve je propalo!"
"Kako to mislite, prijatelju?"
"Morlevje ipak poinio samoubojstvo. Imamo motiv."
"Da?"
"Upravo sam proitao lijenikov izvjetaj o Amberiotisovoj smrti. Ne elim vas
gnjaviti sa slubenim argonom, ali prevedeno na obian engleski umro je od posljedica
prevelike doze adrenalina i novokaina. ini se da je to djelovalo pogubno na njegovo srce
i on se jednostavno sruio. Kad je nesretnik tvrdio juer da se ne osjea dobro, govorio je
istinu. Dakle, vidite! Adrenalin i prokain zubari ubrizgavaju u desni - prilikom davanja
lokalne anestezije. Morlev je pogrijeio, utrcao je preveliku dozu i nakon to je
Amberiotis otiao, shvatio je to je uinio, nije mogao podnijeti krivnju i ustrijelio se."
"S pitoljem kojeg nije posjedovao?" sumnjiavo upita Poirot.
"Mogao ga je imati. Najblii ne znaju uvijek sve. Iznenadilo bi vas to sve ne znaju!"
"To je istina, da."
Japp ree:
"Pa, vidite, dakle. To je savreno logino objanjenje."
Poirot ree:
"Znate, prijatelju, nisam potpuno zadovoljan. Poznato je da pacijenti ponekad
prilino nezgodno reagiraju na te lokalne anestetike. Djelovanje adrenalina je
opepoznato. Potrebna je mala doza prokaina da u kombinaciji s adrenalinom izazove
otrovni uinak. Meutim,
lijenici ili zubari koji rade s narkoticima ipak ne idu toliko daleko u brizi da
poinjavaju samoubojstvo."
"Da, ali vi govorite o sluajevima u kojima je upotrijebljena normalna doza
anestetika. U tim situacijama lijenik ne snosi krivnju, ve je smrt izazvana ponaanjem
pacijenta. Meutim, ovdje je zasigurno rije o prevelikoj dozi. Jo ne mogu odrediti tonu
koliinu - te analize obino traju i do mjesec dana - ali definitivno je vea od uobiajene.
To znai daje Morlev pogrijeio."
"ak i tada," ree Poirot, "radi se o pogreci, a ne o zloinu."
"Ne, ali takvo to bi djelovalo negativno na njegov profesionalni ugled. Zapravo,
unitilo bi ga. Nitko ne bi iao kod zubara koji bi ti mogao ubrizgati smrtonosnu dozu
otrova samo zato to je bio malo rastresen."
"Priznajem, zanimljivo je."
"Takve se stvari dogaaju lijenicima, apotekarima... Pouzdani i oprezni godinama, i
tada - trenutak nepanje -teta je nainjena i nesretnici su krivi. Morlev je bio osjeajan
ovjek. U sluaju lijenika, obino i apotekar ili djelitelj lijekova snose krivicu - ili je svi
zajedno dijele. Morlev je u ovom sluaju bio jedini odgovoran."
Poirot se dvoumio.
"Ne bi li ostavio neku poruku? Objasnio stoje uinio? Da se nije mogao suoiti s
posljedicama? Neto takvo? Koju rije svojoj sestri?"
"Ne, ja to tumaim ovako: iznenada je shvatio to je uinio, izgubio hrabrost i rijeio
to na najbri nain."
Poirot nije odgovorio.
Japp ree:
"Poznajem vas, stari mome. Jednom kada ponete razmiljati o ubojstvu, ne
moete ga izbaciti iz glave! Priznajem, ja sam vas naveo na taj trag. Pa, pogrijeio sam.
Slobodno to priznajem."
Poirot ree:
"Mislim, ipak, da postoje i druga mogua objanjenja."
"Mnotvo objanjenja, usudim se rei. Razmiljao sam
0 njima - sva su prematovita. Recimo, na primjer, daje Amberiotis ubio Morleva,
otiao kui, osjetio grinju savjesti i poinio samoubojstvo, koristei lijekove koje je ukrao
iz Morleveve ordinacije. Ako vi mislite daje to mogue, ja mislim daje prokleto nemogue.
Amberiotis ima dosje u Yardu. Prilino zanimljiv. Poeo je kao vlasnik malog hotela u
Grkoj, zatim se upleo u politiku. Bavio se pijunaom u Njemakoj i Francuskoj - i
zaradio poprilian novac. Ali, na taj se nain nije dovoljno brzo bogatio, pa je, ini se, bio
umijean i u neke sluajeve ucjena. Ne ba dobar ovjek, na gospodin Amberiotis. Prole
je godine bio u Indiji i vjeruje se da je prilino slobodno opeljeio jednu od uroenikih
princeza. Problem je jedino dokazati neto protiv njega. Sklizak kao jegulja! Tu je jo
jedna mogunost. Moda je ucjenjivao Morleva zbog neega. Morlev, dobivi savrenu
priliku, otruje ga prevelikom dozom adrenalina
1 novokaina, nadajui se da e presuda biti - nesretni sluaj - ili neto slino. Ali,
nakon to Amberiotis odlazi, Morleva hvata grinja savijesti i ubija se. To je, naravno,
mogue, ali ja nekako ne vidim Morleva kao namjernog ubojicu. Ne, sasvim sam siguran
daje bilo kako sam ve
rekao - ista pogreka, uinjena jednog jutra kad je bio prezaposlen. Morat e ostati
na tome, Poirot."
 "Znai tako," ree Poirot s uzdahom. "Tako..."
Japp ree dobrostivo:
"Znam kako se osjeate, mome. Ali ne moete svaki put imati lijepo sono ubojstvo.
Dovienja. Mogu se posluiti jedino poznatom reenicom kao isprikom: 'Oprostite na
smetnji!'"
Prekinuo je vezu.
Hercule Poirot je sjedio za svojim lijepim, modernim stolom. Volio je moderni
namjetaj -njegova pravilnost i vrstoa bile su ugodnije od mekih kontura starinskih
modela.
Pred njim je leao list papira s itko ispisanim naslovima i komentarima. Pored nekih
od njih stajali su upitnici.
Prvi je bio:
Amberiotis. pijunaa. Iz tog razloga u Engleskoj? Bio u Indiji prole godine. Za
vrijeme buna i nemira. Mogui komunistiki agent.
Slijedio je razmak, a zatim novi naslov:
Frank arter? Morlev nije bio zadovoljan njime. Nedavno otputen s posla. Zato?
Uz sljedee ime stajao je samo upitnik:
Howard Raikes?
Zatim je slijedila reenica u navodnicima:
'Ali to je smijeno!' ???
Hercule Poirot drao je glavu u upitnom stavu. Vani
je kroz prozor vidio pticu kako u ustima nosi granicu za izgradnju svog gnijezda.
Hercule Poirot doimao se prilino poput ptice dok je sjedio tamo sa svojom jajolikom
glavom, nakrivljenom na jednu stranu.
Malo ispod pribiljei:
Gospodin Barnes?
Zastao je, a onda zapisao:
Morleyev ured? Trag na tepihu. Mogunosti.
Neko je vrijeme razmiljao o ovom posljednjem.
Tada je ustao, uzeo eir i tap i izaao.
m
Trietvrt sata kasnije Hercule Poirot izaao je iz stanice podzemne eljeznice na
Ealing Broadwayu i pet minuta poslije stigao je na svoje odredite - Castlegardens Road,
broj 88.
Bila je to mala kua, jedna od onih u nizu, s lijepo ureenim prednjim dvoritem koje
je izazvalo divljenje Herculea Poirota.
"Predivno simetrian," promrmljao je Poirot.
Gospodin Bames je bio kod kue i Poirot je uveden u malu blagavaonicu gdje gaje
doekao njegov domain.
Gospodin Barnes bio je malen ovjek, gotovo elave glave i treptajuih oiju. Kroz
okvir naoala radoznalo je promatrao svog posjetitelja dok je u lijevoj ruci vrtio
posjetnicu koju je Poirot dao slukinji.
Ree pomalo neprirodnim i visokim glasom:
 "No, dakle, gospodin Poirot? Vrlo sam poaen."
"Oprostite mi na ovako neformalnom pozivu," ispria se odmah Poirot.
"Sve je u redu," odgovori gospodin Barnes. "I pogodili ste, takoer, pravo vrijeme.
etvrt do sedam - dobro vrijeme za uhvatiti nekoga u ovo doba godine kod kue."
Zamahnuo je nikom. "Sjednite, gospodine Poirot. Ne sumnjam da imamo tota za priati.
Queen Charlotte Street, broj 58, pretpostavljam?"
Poirot ree:
"Pretpostavljate dobro - ali, zato biste pretpostavljali takvo to?"
"Dragi moj gospodine," odgovori Barnes, "ve neko vrijeme ne radim u Ministarstvu
unutarnjih poslova - ali, jo nisam sasvim zahrao. Ako je rije o nekom tajnom poslu,
bolje je ne mijeati policiju u to. Privlai pozornost!"
Poirot ree:
"Zanima me jo samo jedno. Zato pretpostavljate da je rije o nekom tajnom
poslu?"
"Nije li?" upita drugi. "No, ako nije, po mom bi miljenju trebala biti." Nagnuo se
naprijed i lupkao cvikerom po naslonu za ruke na stolici. "Tajnu slubu ne zanimaju male
ribe - ve velike zvjerke - ali, da doete do njih ne smijete uznemiriti ribice."
"ini mi se, gospodine Barnes, da vi znate vie nego ja," ree Hercule Poirot.
"Uope nita ne znam," odvrati drugi, "samo sam posloio neke stvari."
"A jedna od njih je?"
"Amberiotis," ree bez oklijevanja gospodin Barnes. "Zaboravljate da sam sjedio
nasuprot njemu minutu-dvije u ekaonici. Nije me prepoznao. Uvijek sam bio beznaajan
lik, to ponekad dobro doe. Ali ja sam prepoznao njega - i mogao sam pretpostaviti to
smjera ovdje."
"A to je to?"
Gospodin Barnes je jae nego inae treptao oima.
"Mi smo vrlo naporni ljudi, mi ovdje. Konzervativni smo, kako se kae, do sri. Volimo
gunati, ali zapravo ne elimo sruiti nau demokratsku vlast i eksperimentirati s neim
novim. To najvie mui one nesretne strane agitatore koji su se posvetili tome. itav je
problem -prema njihovom miljenju - da smo mi, zaista, kao drava, prilino solventni.
Rijetko koja druga drava u Europi jest u ovom trenutku! Uznemiriti Englesku - zaista
uznemiriti - treba napraviti pakao s njenim novcem - na to je dolo! A to se ne moe
uiniti kada je tu ovjek poput Alistaira Blunta."
Gospodin Bames se zaustavi, a onda nastavi:
"Blunt je takav ovjek koji i u privatnom ivotu plaa sve raune i ivi u skladu sa
svojim prihodima - nije vano zarauje li par funti na godinu ili nekoliko milijuna. On je
takav momak. I on jednostavno ne vidi razloga zato cijela drava ne bi postupala na taj
nain! Bez velikih izdataka i mahnitog troenja na nepotrebne stvari. To je razlog,"
zastane, "zato neki ljudi smatraju da bi Blunta trebalo ukloniti s puta."
"Ah," ree Poirot.
Gospodin Barnes kimne u znak potvrde.
"Da," ree. "Znam o emu govorim. Vrlo krasni ljudi, neki od njih. Dugokosi,
dobroduni, puni ideala o boljem svijetu. Drugi, pak, nisu tako dragi, zapravo su vrlo
neugodni. Skrivaju se kao takori, sa svojim dugim bradama i stranim naglaskom. A tu je,
onda, i onaj nasilniki tip. Svi se, ipak, vode istom idejom: 'Blunt mora otii!'"
Ljuljao se naprijed-nazad u stolici.
"Pomesti stari poredak! Torijevce, konzervativce, vojsku, tvrdoglave sumnjiave
poslovne ljude, to je ideja. Moda su ti ljudi u pravu - ne znam. Ali, znam jednu
stvar - trebate imati neto ime ete nadomjestiti stari poredak - neto to e
funkcionirati - ne samo neto to zvui dobro. No, ne moramo ulaziti u to. Suoeni smo sa
stvarnim injenicama, a ne apstraktnim teorijama. Uklonite potpornjeve i zgrada e se
sruiti. Blunt je jedan od tih potpornjeva."
Nagnuo se naprijed.
"Usmjereni su protiv Blunta. Toliko znam. I juer su ga, barem tako mislim, umalo
sredili. Moda nemam pravo - ali, to je ve prokuano. Mislim na metodu."
Zastao je, a onda potiho, oprezno spomenuo tri imena: neobino sposobnog ministra
financija, naprednjakog i dalekovidnog tvomiara, i obeavajueg mladog politiara koji
je osvojio naklonost javnosti. Prvi je umro na operacijskom stolu, drugi je podlegao
sumnjivoj bolesti koja je prekasno otkrivena, a treeg je pregazio automobil.
"Vrlo je jednostavno," ree gospodin Barnes. "Anesteziolog je pogrijeio s
anesteticima - pa, to se dogaa. U drugom su sluaju simptomi bili zagonetni. Obini
dobronamjerni lijenik ope prakse - niste mogli oekivati od njega da prepozna
simptome. U treem je sluaju zabrinuta majka urila svome bolesnom djetetu.
Suosjeajui s njome, porota ju je oslobodila krivnje!"
Zastane:
"Sve vrlo prirodno. I ubrzo zaboravljeno. No, rei u vam to se dogodilo s to troje
ljudi. Anesteziolog je otvorio prvorazredni istraivaki laboratorij - ni na emu se nije
tedjelo. Lijenik ope prakse je otiao u mirovinu. Ima jahtu, i krasnu kuicu na obali.
Majka je, pak, svoj djeci omoguila prvorazredno obrazovanje, ponije za praznike, lijepu
kuu na selu s velikim vrtom i panjakom za konje."
Polako je kimnuo glavom.
"U svakoj profesiji i zvanju postoje ljudi koji su, jae od drugih, podloni iskuenju. U
naem je sluaju problem
to Morley nije bio jedan od takvih."
"Mislite daje bilo tako?" upita Hercule Poirot.
Gospodin Barnes ree:
"Da. Vidite, nije lako doi do tih vanih ljudi. Izuzetno su dobro uvani. Problem je s
automobilskim nesreama to su riskantne i ne uspiju uvijek. Ali ovjek je dovoljno
nemoan u zubarskoj stolici."
Uzeo je svoje naoale, obrisao ih i zatim namjestio na nos. Ree:
"To je moja teorija! Morley nije pristao na zadatak. Ipak, previe je znao i zato su ga
trebali ukloniti s puta."
"Om?" upita Poirot.
"Kad kaem oni - mislim na organizaciju koja stoji iza svega ovoga. Naravno, samo
je jedna osoba obavila posao."
"Koja osoba?"
 "Pa, mogao bih nagaati," odvrati Barnes, "ali bilo bi to samo nagaanje, moda
pogreno."
Poirot tiho upita: "Reillv?"
"Naravno! On je oita osoba za to. Mislim da nikada nisu ni traili Morleva da sam
obavi posao. On je trebao vjerojatno predati Blunta u zadnji as svom partnera.
Iznenadna bolest, ili neto slino. Reillv bi sve uinio -jo jedna aljenja vrijedna nesrea
- smrt poznatog bankara - nesretan mladi zubar na sudu u takvom alosnom stanju da bi
zasigurno bio osloboen. Kasnije bi napustio profesiju i smjestio se negdje uz lijepi prihod
od nekoliko tisua funti na godinu."
Gospodin Barnes pogleda Poirota.
"Nemojte misliti da izmiljam," ree. "Ovakve se stvari dogaaju."
"Da, da, znam da se dogaaju."
Gospodin Barnes nastavi, lupkajui po kriavom ovitku knjige koja je leala na stolu:
"itam mnogo ovih
pijunskih pria. Neke su stvarno nevjerojatne. Ali, zanimljivo je da nisu nita manje
nevjerojatne od onih koje se dogaaju u stvarnom ivotu. U njima su prikazane prekrasne
avanture, pojavljuju se tamni mrani ljudi sa stranim naglascima, bande i meunarodna
udruenja i superlopovi! Postidio bih se da vidim neke od stvari koje znam objavljene -
nitko ne bi vjerovao u njih!"
Poirot ree:
"Kamo bi se, prema vaoj teoriji, u sve uklapao Amberiotisl"
"Nisam sasvim siguran. Mislim da je on trebao ovako zavriti. Vie nego jednom
igrao je dvostruku ulogu i vjerojatno je bio otkriven. No, to je samo ideja."
Hercule Poirot ree tiho:
"Pretpostavimo da je to istina - to e se sljedee dogoditiT
Gospodin Barnes je protrljao nos.
"Opet e pokuati," ree. "Oh, da. Pokuat e iznova. Vrijeme istjee. Postoje ljudi
koji paze na Blunta, pretpostavljam. Morat e biti osobito paljivi. To nee biti ovjek s
pitoljem koji se skriva u grmlju. Nita tako primitivno. Trebaju se uvati poznatih i
uglednih ljudi -roaka, slugu, apotekarskih pomonika koji pripremaju lijekove, trgovaca
vinom. Maknuti Alistaira Blunta s puta vrijedi mnogo milijuna, i udili biste se to su ljudi
spremni uiniti za recimo - mali prihod od etiri tisue funti na godinu!"
"Za toliko?"
"Moda i vie...."
Poirot je na trenutak utihnuo, zatim ree:
"Od samog sam poetka sumnjao na Reillvja."
"Irac? IRA?"
"Ne toliko zbog toga, nego, znate, na tepihu je bio trag, kao daje netko vukao tijelo.
Ako je Morleva ustrijelio
pacijent, vjerojatno bi to uinio u njegovoj ordinaciji i ne bi imao razloga pomicati
tijelo. Zato sam, otpoetka, sumnjao da je ustrijeljen, ne u ordinaciji, ve u svom uredu.
To bi znailo da ga nije ubio pacijent, nego jedan od lanova njegova kuanstva."
"Vrlo dobro," ree gospodin Banies zadivljeno.
 Hercule Poirot ustane i isprui ruku.
"Hvala vam," ree. "Mnogo ste mi pomogli."
IV
Na putu kui, Poirot je svratio do Glengowrie Courta.
Rano sljedeeg jutra nazvao je Jappa kao rezultat tog posjeta.
"Bonjour, mon ami. Sasluanje je danas, nije li?"
"Tako je. Hoete li doi?"
"Mislim da neu."
"Pretpostavljam, nije vrijedno vaeg truda."
"Hoete li pozvati gospoicu Sainsburv Seale kao svjedoka?"
"Draesna Mabelle - zato se jednostavno ne moe zvati Mabel. Takve me ene
ivciraju. Ne, neu je zvati. Nema potrebe."
"Niste se uli s njom?"
"Ne, zato bih?"
Hercule Poirot ree:
"Samo sam se pitao, to je ""<* Moda e vas zanimati da je gospoica Sainsburv
jeaie napustila Glengowrie Court prole noi - i nije se vratila."
"to? Pobjegla je?"
"To je mogue objanjenje."
"Ali zato? Provjerili smo je, u potpunosti je ista. Kontaktirao sam i Calcuttu - to je
bilo prije nego sam znao uzrok Amberiotisove smrti, inae se ne bih trudio -dobio sam
juer naveer odgovor. Sve je u redu. Znaju je tamo ve godinama, i cijela pria koju je
ispriala o sebi je istinita -jedino je poneto iskrivila o svom braku. Udala se za studenta
Indijca i tada otkrila da on ve ima nekoliko ena. Ponovno je uzela svoje djevojako
prezime i posvetila se dobrotvornom radu. Povezala se s misionarima - poduavala
dikciju, pomagala u amaterskim dramskim produkcijama. Nazvao sam je groznom enom,
ali definitivno nije bila umijeana u ubojstvo. I sada kaete daje nestala! Ne razumijem
zato." Nakratko je zautio, a onda pomalo sumnjiavo nastavio: "Moda joj je dosadio
hotel? Dogaa se."
Poirot ree:
"Prtljaga joj je jo tamo. Nije nita uzela sa sobom."
Japp opsuje.
"Kad je otila?"
"U trietvrt do sedam, otprilike."
"to je s upravom hotela?"
"Vrlo su uznemireni. Upraviteljica je sasvim izvan sebe."
"Zato nisu obavijestili policiju?"
"Zato jer, mon cher, postoji mogunost da dama ostane vani preko noi (koliko god
nemogue to izgleda) i bila bi opravdano uzrujana po povratku spoznajom da je pozvana
policija. Gospoa Harrison, dotina upraviteljica, zvala je razliite bolnice u sluaju da se
dogodila nesrea. Razmiljala je o tome da obavijesti policiju kad sam ja naiao. Stigao
sam kao odgovor na njene molitve. Pobrinuo sam se za sve i objasnio da u pozvati u
pomo vrlo diskretnog policijskog slubenika."
 "Diskretni policijski slubenik - u pitanju sam ja,
pretpostavljam?"
"Dobro pretpostavljate."
Japp uzdahne:
"U redu. Nai emo se u Glengowrie Courtu nakon sasluanja."
V
Japp je gunao dok su ekali upraviteljicu.
"Zato bi eljela nestati?"
"Zanimljivo je, priznajete?"
Prekinuli su s razgovorom.
Pridruila im se gospoa Harrison, vlasnica hotela.
Gospoa Harrison je bila gotovo na rubu plaa. Toliko zabrinuta za gospoicu
Sainsburv Seale. to joj se moglo dogoditi? Ubrzo je sama iznijela sve mognosti: gubitak
pamenja, iznenadna bolest, krvarenje, pljaka, napad...
Nakratko je zastala da bi uzela zraka, mrmljajui:
"Prekrasna ena - inila se tako zadovoljnom ovdje."
Povela ih je, na Jappovo traenje, do jednostavne spavaonice koja je bila u posjedu
nestale dame. Sve je bilo isto i uredno. Odjea objeena u ormaru, spavaica sloena i
spremna na krevetu, u kutu dva skromna kovega, red cipela ispod toaletnog stolia -
neke za svaki dan, dva para jeftinih elegantnih, jedne obine, crne satenske veernje,
praktiki nove, i par mokasinki. Poirot je primijetio da su veernje cipele bile za broj
manje od onih za dan - to se moe pripisati tatini ili kurjim oima. Pitao se je li pronala
vremena da saije kopu na cipeli prije nego je izala. Nadao se da jest. Uvijek gaje
smetala nemarnost u odijevanju.
Japp je bio zauzet pregledavanjem nekih pisama koje je pronaao u ladici toaletnog
stolia. Hercule Poirot oprezno izvue ladicu komode. Bila je puna donjeg rublja. Lagano
ju je zatvorio, nezadovoljan onime stoje pronaao unutra (vuneno donje rublje!), i otvorio
drugu ladicu u kojoj su bile arape.
Japp ree:
"Jeste li pronali togod, Poirot?"
Poirot odgovori tuno, kad je podigao jedan par: "Deset ina, jeftina svjetlucava
svila."
Japp ree:
"Nismo ovdje radi procjene imovine. Ovdje su dva pisma iz Indije, jedna ili dvije
priznanice od dobrotvornih organizacija, nema rauna. Potovanja vrijedna osoba, naa
gospoica Sainsburv Seale."
"Ali bez ukusa u odijevanju," ree tuno Poirot.
"Vjerojatno je mislila da se odijeva svjetski." Japp je zapisao adresu s pisma
datiranog dva mjeseca unatrag.
"Ti bi ljudi mogli znati neto o njoj," ree. "Adresa na Hampsteadu. ini se da su bili
prilino bliski."
Vie nisu imali to za skupiti u Glengovvrie Courtu, osim negativne injenice da se
gospoica Sainsburv Seale nije doimala uzbuenom ili zabrinutom ni na koji nain kada je
otila, i ini se da se definitivno odluila vratiti jer je, susrevi na hodniku prijateljicu,
gospou Bolitho, doviknula:
"Nakon veere pokazat u ti onu igru o kojoj sam ti priala."
Osim toga, bio je obiaj u Glengovvrie Courtu obavijestiti u blagavaonici ako ete
objedovati vani. Gospoica Sainsburv Seale nije to uinila. Prema tome, jasno je da se
namjeravala vratiti na veeru koja se posluivala od sedam i trideset do osam i trideset.
Ali ona se nije vratila. Utonula je u Cromwell Road i
nestala.
Japp i Poirot uputili su se na adresu u West Hampsteadu koja je stajala na pismu
koje su pronali.
Bila je to udobna kua, a i Adamsovi su bili ugodni ljudi s velikom obitelji. ivjeli su
dugo vremena u Indiji i toplo govorili o gospoici Sainsburv Seale. Ali nisu mogli pomoi.
U posljednje je vrijeme nisu vidjeli, nisu ve mjesec dana, zapravo otkad su se vratili
s uskrnjih praznika. Tada je jo stanovala u hotelu u blizini Russell Squarea. Gospoa
Adams je dala Poirotu adresu hotela te adrese drugih anglo-indijskih prijatelja gospoice
Sainsburv Seale koji su ivjeli u Streathamu.
Ali na oba mjesta nisu nita saznali. Gospoica Sainsburv Seale odsjela je u
dotinom hotelu, ali tamo su znali vrlo malo o njoj, nita to bi moglo pomoi. Sjeali su
je se kao drage, tihe dame koja je ivjela u inozemstvu. Ljudi iz Streathama takoer nisu
bili od velike pomoi. Nisu vidjeli gospoicu Sainsburv Seale jo od veljae.
Ostala je mogunost nesree, ali i ona je odbaena. Nijedna bolnica nije primila rtvu
nesree koja je odgovarala tom opisu.
Gospoica Sainsburv Seale kao daje propala u zemlju.
VI
Sljedeeg se jutra Poirot uputio do Holborn Palacea u potrazi za gospodinom
Howardom Raikesom.
Ne bi se nimalo iznenadio da je uo da je gospodin Howard Raikes takoer jedne
veeri izaao iz hotela i nikada se nije vratio.
Meutim, gospodin Howard Raikes je jo uvijek bio ovdje i Poirotu je reeno da
upravo dorukuje.
Pojava Herculea Poirota, inilo se, izazvala je kod gospodina Raikesa poprilino
nezadovoljstvo.
Iako vie nije izgledao tako ubojito kao u poneto poremeenom sjeanju Poirota na
njega, njegov je pogled i dalje bio zastraujui - zurio je u nepozvanog gosta i neljubazno
upitao:
"to k vragu?"
"Doputate?"
Hercule Poirot privue stolicu od drugog stola.
Gospodin Raikes ree:
"Samo dajte! Sjednite i osjeajte se kao kod kue!"
Smijeei se, Poirot se okoristi ovom dozvolom.
Gospodin Raikes ree neljubazno:
"Pa, to elite?"
 "Sjeate li me se, gospodine Raikes?"
"Nikada vas nisam vidio."
"Tu ste u krivu. Prije tri dana sjedili smo zajedno, ne vie od pet minuta, u istoj
prostoriji."
Ne mogu se sjetiti svakoga koga sretnem na nekoj prokletoj zabavi ili drugdje."
"Nije rije o zabavi," ree Poirot. "Bilo je to u ekaonici kod zubara."
Neko prolazno uzbuenje pojavilo se u mladievim oima, ali je ubrzo prolo.
Promijenio je vladanje. Vie nije bilo nestrpljivo i leerno. Postalo je iznenada oprezno.
Pogledao je Poirota i rekao:
"Pa!"
Prije nego je odgovorio, Poirot ga paljivo proui. Osjetio je, prilino jasno, da je
rije o zaista opasnom mladiu. Mravo pohlepno lice, ratoborna eljust, oi fanatika.
Ipak, bilo je to lice koje bi ene smatrale privlanim. Bio je nehajno, ak otrcano odjeven
i jeo je s
takvom nemarnom prodrljivou daje to bilo, pomislio je Poirot, vrlo znaajno.
To je bila slika koju je o njemu stvorio Poirot.
"Vuk s idejama...."
Raikes ree grubo:
"to si vi, dovraga, umiljate - doi ovako ovdje?"
"Moj posjet vam ne odgovara?"
"Uope ni ne znam tko ste vi."
"Ispriavam se."
Poirot spretno izvue kutijicu s posjetnicama. Izvue jednu i predaju preko stola
Raikesu.
Ponovno se na mravom licu gospodina Raikesa pojavio onaj neodreeni osjeaj
kojeg Poirot nije mogao definirati. To nije bio strah - bio je agresivniji od straha. Nakon
njega, sasvim neupitno, pojavila se ljutnja.
Dobacio je posjetnicu natrag Poirotu.
"To ste, dakle, vi? uo sam o vama."
"Mnogi su uli," ree skromno Poirot.
"Vi ste privatni detektiv, zar ne? I vrlo skup. Detektiv kojeg ljudi unajmljuju kada
novac nije u pitanju - kada se isplati platiti sve kako bi spasili svoje jadne koe."
"Ako ne budete pili kavu," ree Hercule Poirot, "ohladit e se."
Rekao je ovo ljubazno i s autoritetom.
Raikes je zurio u njega.
"Recite, kakav ste vi nametnik?"
"U ovoj je zemlji kava ionako vrlo loa," ree Poirot.
"I ja kaem," sloi se gorljivo Raikes.
"Ali, ako dopustite da se ohladi, postat e gotovo nepitka."
Mladi se nagne prema Poirotu.
"Na to smjerate? Zato ste, zapravo, doli ovdje?"
Poirot slegne ramenima.
"elio sam vas vidjeti."
 "Oh, da?" ree sumnjiavo gospodin Raikes.
Stisnuo je oi.
"Ako elite novac, kucate na kriva vrata. Ljudi s kojima seja druim ne mogu si
priutiti da kupe to ele. Radije se vratite onima koji vas plaaju."
Poirot ree s uzdahom:
"Nitko me nije platio - jo ne."
"Priajte to nekom dragom," ree gospodin Raikes.
"Istina je," ree Hercule Poirot. "Troim podosta svog dragocjenog vremena, a za
nikakvu naknadu. Jednostavno, recimo to tako, da udovoljim svojoj znatielji."
"I pretpostavljam," ree gospodin Raikes, "da ste samo udovoljavali znatielji neki
dan kod prokletog zubara."
Poirot zavrti glavom. Ree:
"Izgleda da ste previdjeli najjednostavniji razlog zato bih bio u ekaonici kod
zubara, a taj je da mi lijei zube." "To ste, dakle, radili tamo?" Izrekao je ovo s
nevjericom. "ekali ste da vam pregleda zube?"
"Naravno."
"Oprostit ete mi ako vam kaem da vam ne vjerujem."
"Mogu li onda pitati, gospodine Raikes, to ste vi radili tamo?"
Gospodin Raikes se iznenada naceri. Ree:
"Imam vas! ekao sam takoer na pregled zubrju."
"Vjerojatno ste imali zubobolju?"
"Tako je, mome."
"Ali, otili ste prije nego to ste to obavili?"
"Pa to ako jesam? To je moja stvar."
Zaustavio se, a onda bijesno ree: "Oh, dovraga, prestanimo s ovim uglaenim
razgovorom! Tamo ste pazili na onu vau veliku zvjerku. Pa, sve je u redu s njim, nije li?
Nita se nije dogodilo vaem dragocjenom gospodinu Alistairu Bluntu. Nita nemate o
meni."
Poirot ree:
"Kamo ste otili nakon to ste naglo izali iz ekaonice?"
"Napustio sam kuu, naravno."
"Ah!" Poirot pogleda prema stropu.
"Ali nitko vas nije vidio kako odlazite, gospodine Raikes."
"Je li to vano?"
"Moglo bi biti. Koliko se sjeam. Netko je umro u toj kui nedugo potom."
Raikes ree nemamo:
"Oh, mislite na zubara."
Poirotov je glas bio grub kad je odgovorio:
"Da, mislim na zubara."
Raikes ga pogleda. Ree:
"Zar to elite priiti meni? To je u pitanju? Pa, nee ii. Ba sam proitao izvjetaj o
rezultatima istrage. Jadnik se ustrijelio zato stoje pogrijeio s anesteticima i jedan je
njegov pacijent umro."
 Poirot nastavi nepokoleban: "Moete li dokazati da ste napustili kuu onda kada
tvrdite da jeste? Postoji li netko tko moe pouzdano rei gdje ste bili izmeu dvanaest i
jedan?"
Raikes skupi oi.
"Vi to ipak elite priiti meni? Pretpostavljam da vas je Blunt nagovorio na to?"
Poirot uzdahne. Ree:
"Oprostit ete mi, ali to izgleda kao opsjednutost -neprestano se hvatate za Alistaira
Blunta. On me nije unajmio, nikada nije. Zabrinut sam, ne za njegovu sigurnost, ve zbog
smrti ovjeka koji je bio izvrstan u profesiji koju je odabrao."
Raikes zatrese glavom.
"Oprostite," ree, ali vam ne vjerujem. Vi ste Bluntovo njukalo." Lice mu se smrailo
dok se nagnuo preko stola.
"Ali ga ne moete spasiti, znate. On mora otii - i sve to on predstavlja! Bit e to
novi poredak - stari iskvareni sustav financiranja je gotov - ta prokleta mrea bankara
irom svijeta rasprostranjena je kao paukova mrea. Treba ih sve pomesti. Nemam nita
osobno protiv Blunta - ali njegov tip mrzim. ovjek osrednjih sposobnosti - filistar. ovjek
kojeg moe maknuti jedino ako upotrijebi dinamit. ovjek koji kae: 'Ne moete
poremetiti temelje civilizacije.' Mogu li? ekajmo i vidimo! On predstavlja smetnju u
pogledu napretka i stoga treba biti uklonjen. U dananjem svijetu nema mjesta za ljude
poput Blunta -ljude koji se neprestano vraaju u prolost - koji ele ivjeti onako kako su
ivjeli njihovi oevi ili ak djedovi! Takvih je mnogo ovdje u Engleskoj - vremenom
pregaeni konzervativci - beskorisni, otrcani simboli doba koje propada. I, moj Boe, oni
moraju otii! Treba nam novi svijet. Razumijete li me - novi svijet?"
Poirot uzdahne i ustane. Ree:
"Vidim, gospodine Raikes, da ste idealist."
"Pa, to ako jesam?"
"Preveliki idealist da mari za smrt jednog zubara."
Gospodin Raikes ree prezrivo:
"to znai smrt jednog bijednog zubara?"
Hercule Poirot ree:
"Vama ne znai nita. Ali meni da. To je razlika izmeu nas dvojice."
VII
Poirot je stigao kui i odmah bio obavijeten da ga eka jedna dama.
"Ona je - pa - malo nervozna, gospodine," ree
George.
Kako dama nije ostavila ime, Poirot je bio toliko slobodan da nagaa o kome se radi.
Nije pogodio, zato stoje djevojka, koja je uzrujano ustala kad je uao u sobu, bila tajnica
pokojnog gospodina Morleva, gospoica Gladvs Nevill.
"Oh, zaista, gospodine Poirot. Tako mije ao to vas ovako gnjavim - stvarno ne
znam odakle mi hrabrost da doem ovamo. Bojim se da ete me smatrati drskom. Ne
elim vam oduzimati vrijeme jer znam to ono znai zaposlenom ovjeku poput vas, ali
tako sam nesretna. Samo se bojim da ete sve ovo smatrati potpunim gubitkom
vremena..."
 Zahvaljujui dugogodinjem iskustvu u ophoenju s Englezima, Poirot je ponudi
ajem. Reakcija gospoice Nevill bila je onakva kakvoj se nadao.
"Doista, monsieur Poirot, to je vrlo ljubazno od vas. alica aja je uvijek dobrodola,
zar ne?"
Poirot koji se uspijevao othrvati toj navici, lano prisegne. George, koji je ve
navikao na ovakve situacije, u udesno kratkom vremenu pojavi se s ajnikom i dvjema
alicama.
"Duna sam vam ispriku," ree gospoica Nevill, povrativi svoje samopouzdanje pod
utjecajem napitka. "Naime, vrlo sam uznemirena zbog jueranjeg sasluanja."
"Siguran sam da jeste," ree ljubazno Poirot.
"Nije u pitanju davanje izjave, ili neto takm. Smatrala sam, naime, da netko mora
poi s gospoicom Morlev. Tu je, naravno, gospodin Reilly, ali ja sam mislila na enu.
Osim toga, gospoica Morlev ne voli gospodina Reillvja. Smatrala sam daje moja dunost
da idem s njom."
"To je vrlo ljubazno od vas," ree Poirot, ohrabrujui
Je-
"Oh, ne, jednostavno sam osjeala da to moram uiniti.
Znate, radila sam prilian broj godina za gospodina Morleya - i cijela je stvar bila
veliki ok za mene. Naravno, sasluanje je sve dodatno pogoralo..."
"Bojim se da jest."
Gospoica Nevill se nagne naprijed.
''Ali sve je to pogreno, gospodine Poirot. Zaista jest."
"Sto je pogreno, gospoice?"
"Pa, jednostavno se nije moglo dogoditi onako kako oni tvrde - dati pacijentu
preveliku dozu, mislim."
"Vjerujete da nije bilo tako?"
"Sigurna sam da nije. Ponekad pacijenti osjeaju neke posljedice, ali uglavnom zato
to su fizioloki nepodobni - njihov srani ritam nije, na primjer, normalan. No, sigurna
sam daje predoziranost anesteticima vrlo rijedak sluaj. Zubari, naime, ve potpuno
mehaniki daju pravu dozu, toliko su vjeti u tome."
Poirot kimne odobravajui. Ree:
"Ja sam doao do istog zakljuka, da."
"Gotovo uvijek je rije o jednakoj koliini anestetika. Nije to sluaj apotekara koji
itavo vrijeme pripravlja lijekove u drugim omjerima ili sluaj lijenika koji neprestano
prepisuje razliite recepte. Tu moe nastati pogreka kao rezultat nepanje, ali potpuno
je druga stvar sa zubarima."
Poirot upita:
"Niste traili da iznesete ove primjedbe na sudu?"
Gladvs Nevill zavrti glavom. Nesigurno je stiskala prste.
"Vidite," napokon odvrati, "bojala sam se da e to jo pogorati stvari. Sigurna sam,
naravno, da gospodin Morlev nikada ne bi uinio takvo to - ali bi moglo navesti ljude na
pomisao daje to uinio namjerno."
Poirot kimne.
 Gladvs Nevill nastavi:
"Zato sam i dola k vama, monsieur Poirot. To to
sam vam ispriala nee se smatrati slubenim ni na koji nain. Smatrala sam da
netko treba znati kako je - kako je sve ovo neuvjerljivo^
"Nitko ne eli znati," ree Poirot.
Promatrala ga je zbunjeno.
Poirot ree:
"elio bih znati neto vie o onom telegramu zbog kojeg ste bili odsutni tog jutra."
"Iskreno, ne znam to bih mislila o tome. Izgleda tako udno.Vidite, morao gaje
poslati netko tko zna sve o meni
- o mojoj tetki - gdje ivi i slino."
"Da, netko od vaih najbliih prijatelja, ili netko tko je ivio u kui i znao sve o
vama."
"Nitko od mojih prijatelja ne bi to uinio, monsieur Poirot."
"to vi sami mislite o tome?"
Djevojka je oklijevala. Ree polagano:
"U poetku sam se, doznavi da se gospodin Morlev ustrijelio, pitala nije li ga on sam
mogao poslati."
"Mislite, iz obzira prema vama, da vas potedi cijele neugodne situacije?"
Djevojka kinine.
"Ali, to se inilo tako nevjerojatnim, ak i da je tog jutra pomiljao na samoubojstvo.
Zaista vrlo udno. Frank
- moj prijatelj, znate - bio je prilino sumnjiav u poetku. Optuio me da sam
namjeravala provesti dan s drugim -kao da bih ikada to uinila."
"Postoji li dragi?"
"Naravno da ne postoji. Ali Frank se u posljednje vrijeme toliko promijenio - postao
je razdraljiv i sumnjiav. Vidite, ba je izgubio posao i nije uspijevao pronai drugi. To
loe djeluje na svakog ovjeka. Bila sam vrlo zabrinuta za njega."
"Kad je saznao da vas nema, bio je vrlo uznemiren,
nije li?"
"Da, vidite, elio mi je ispriati sve o svom novom velianstvenom poslu - deset funti
na tjedan. Nije mogao ekati. Mislim da je to elio rei, takoer, i gospodinu Morlevu.
Znao je da ga gospodin Morlev nije cijenio, a ak je i sumnjao da me pokuava okrenuti
protiv njega."
"Ali, to je bila istina, zar ne?"
"Pa, da, na neki naini Naravno, Frankje izgubio mnogo poslova i nije ga se moglo,
moda, smatrati, veina bi ljudi rekla, stabilnim. Ali odsad e biti drukije. Vjerujem da se
ovjek moe jako promijeniti pod utjecajem druge osobe, zar ne, monsieur Poirot? Ako
smatra da ena oekuje mnogo od njega, nastojat e ispuniti njezina oekivanja."
Poirot uzdahne. Ali nije se sloio. uo je ve na stotine ena kako dolaze s tim istim
argumentom, s istom vjerom u iskupljujuu snagu enske ljubavi. Jednom u tisuu puta,
pretpostavljao je, ciniki, moglo bi se ostvariti.
Samo ree:
 "elio bih upoznati vaeg prijatelja."
"Bilo bi mi drago, monsieur Poirot. Ali, znate, nedjelja je njegov jedini slobodni dan.
Ostatak tjedna je odsutan."
"Ah, na novom poslu. O kakvom se, uzgred, poslu radi?"
"Pa, ne znam tono. Pretpostavljam neki tajniki posao, ili u upravi. Znam da sam
slala pisma na Frankovu londonsku adresu, meutim, ona su se vratila."
"To je malo udno, zar ne?"
"Pa, i ja sam to mislila - ali Frank kae da se to ovih dana esto dogaa."
Poirot je, ne rekavi nita, promotri na trenutak-dva.
Tada oprezno ree:
"Sutra je nedjelja, nije li? Moda biste mi se oboje mogli pridruiti za rukom - u
Logan's Corner Houseu?
elio bih s oboje razgovarati o ovoj alosnoj situaciji."
"Pa - hvala vam, monsieiir Poirot. Ja sam - da, sigurna da bismo eljeli ruati s
vama."
VIII
Frank arter bio je plavokosi mladi srednje visine. Odisao je jeftinom elegancijom.
Govorio je razgovijetno i s lakoom. Oi su mu bile blisko poloene i imale naviku, kad je
bio osobito zbunjen, pomicati se, nesigurno, sjedne strane na drugu.
Naginjao je sumnjiavosti i blago neprijateljskom ponaanju.
"Nisam ni slutio da emo imati zadovoljstvo ruati s vama, monsieiir Poirot. Gladvs
mi nije nita rekla o tome."
Pogledao ju je prilino ljutito dok je govorio.
"To smo tek juer uredili," ree Poirot, smijeei se. "Gospoica Nevill je izrazito
uznemirena okolnostima smrti gospodina Morleva i pretpostavljao sam - ako zajedniki..."
Frank arter ga nepristojno prekine.
"Morleveva smrt? Dosta mi je toga! Zato ga ne zaboravi, Gladvs? Stoje bilo toliko
lijepo u njemu, a da ja to nisam vidio?"
"Oh, Frank, mislim da ne bi smio tako govoriti. Pa, ostavio mije stotinu funti. Saznala
sam to juer naveer."
"To je u redu," sloi se Frank nedragovoljno. "Ali, zato i ne bi? Naradila si se za
njega - i tko je skupljao sav taj novac? On, naravno!"
"Pa, naravno da jest - ali, imala sam dobru plau."
"Prema mojem miljenju, nisi. Ti si preskromna,
Gladys. Doputa da te se gazi. Dobro sam ja procijenio Morleya. Zna i sama vrlo
dobro daje uinio sve ne bi li nas razdvojio."
"On nije razumio."
"Dobro je on razumio. ovjek je sada mrtav, ali da nije, ve bi me uo."
"Iz tog ste razloga i svratili onog jutra kad je umro, zar ne?" upita Hercule Poirot.
Frank arter ljuti to odvrati:
"Tko to kae?"
"Svratili ste, niste li?"
"Pa, to ako i jesam. elio sam vidjeti gospoicu Nevill."
 "Ali, reeno vam je da nje nema."
"Da, i mogu vam rei da mi je to bilo vrlo sumnjivo. Rekao sam onom crvenokosom
tikvanu da u priekati gospodina Morleva. Njegovo nagovaranje Gladvs protiv mene
prevrilo je svaku mjeru. Namjeravao sam rei Morlevu da umjesto jadne, nezaposlene
nitarije pred sobom ima ovjeka koji je pronaao dobar posao i da je ve vrijeme da
Gladvs preda otkaz i pone razmiljati o udaji."
"Ali, vi mu to, zapravo, niste rekli?"
"Ne, dosadilo mije ekati u tom sumornom mauzoleju pa sam otiao."
"Kada ste otili?"
"Ne sjeam se."
"A kada ste, onda, stigli?"
"Ne znam. Pretpostavljam, malo iza dvanaest."
"I zadrali ste se pola sata - ili dulje - ili manje od pola sata?"
"Kaem vam, ne znam. Nisam tip koji stalno pogledava na sat."
"Je li netko bio u ekaonici dok ste vi bili tamo?"
"Samo jedan podeblji tip kad sam uao, ali on nije dugo ostao. Nakon toga bio sam
sam."
"Tada ste morali otii prije dvanaest i trideset - tada je, naime, stigla jedna dama."
"Valjda jesam. Kaem vam, mjesto me poelo ivcirati."
Poirot ga zamiljeno pogleda.
Doimao se nesigurno - pria nije zvuala u potpunosti istinito. Ali, to se moglo
pripisati jednostavnom uzbuenju.
Poirot prijateljski upita:
"Gospoica Nevill mi kae da ste pronali zaista odlian posao."
"Plaa je dobra."
"Deset funti na tjedan, kako ujem."
"Tako je. Prilino dobro, zar ne? Dokaz da mogu uspjeti ako samo zapnem."
Poirot mu nije zamjerio malo hvastanja.
"Da, svakako. Posao nije prenaporan, nadam se."
Frank arter odvrati kratko:
"Ne previe."
"Je li zanimljiv?"
"Oh, da, prilino zanimljiv. Govorei o poslu, oduvijek me zanimalo kako vi, privatni
detektivi, to radite? Pretpostavljam da nema mnogo veze sa Sherlockom Holmesom,
uglavnom je rije o razvodima, zar ne?"
"Ja se ne bavim razvodima."
"Zaista? Tada ne znam kako uspijevate."
"Snalazim se, prijatelju. Snalazim."
"Ali vi ste na samom vrhi< ^""~ ne, monsienr Poirot?" primijeti Gladvs Nevill.
"GuapodinMorlevje to obiavao govoriti. Mislim, vi ste osoba kojoj se obraa plemstvo,
Ministarstvo unutarnjih poslova, vojvode."
Poirot joj se nasmijei.
"Laskate mi," ree.
 IX
Poirot je koraao kui opustjelim ulicama, duboko uronjen u svoje misli.
Kada je stigao, telefonirao je Jappu.
"Oprostite to vam smetam, prijatelju, ali, jeste li uinili togod u pogledu
pronalaenja onog telegrama koji je poslan Gladvs Nevill?"
"Jo se drite toga? Ali, zapravo jesmo. Uli smo u trag telegramu - prilino mudro,
tetka ivi u Richbourneu u Somersetu. Telegram je poslan iz Richbarna, to je predgrae
Londona."
Hercule Poirot ree zadivljeno:
"To je bilo mudro, zaista mudro. Ako bi primatelj i samo bacio pogled otkuda je
telegram poslan, slinost dviju rijei bila bi dovoljna da uope ne pobudi njegovu
sumnju."
Zastane.
"Znate li to ja mislim, prijatelju?"
"Pa?"
"Netko je upotrijebio mozak u ovom sluaju."
"Hercule Poirot eli da bude rije o ubojstvu, pa to, dakle, mora biti ubojstvo."
"Kako, onda, objanjavate telegram?"
"Puka sluajnost. Netko je nasamario djevojku."
"Ali, zato?"
"Oh, zaboga, Poirot, zato ljudi ine to to ine? Neslane ale, psine. udan smisao
za humor, to je sve."
"I netko je poelio biti smijean ba istoga dana kada e Morlev poiniti kobnu
pogreku s injekcijom."
"Moda je samo rije o odreenoj koliini uzroka i posljedica. Zato to je gospoica
Nevill bila odsutna, Morlev je bio zaposleniji nego inae i, shodno tome,
skloniji poiniti pogreku."
"Jo uvijek nisam zadovoljan."
"Usuujem se rei - zar ne vidite kamo vas vodi vae razmiljanje? Ako je itko
uklonio s puta gospoicu Nevill, bio je to, vjerojatno, sam Morlev. S predumiljajem je
ubio Amberiotisa."
Poirot je utihnuo. Japp ree:
"Vidite li?"
Poirot odgovori:
"Amberiotis je moda ubijen na drukiji nain."
"Ne. Nitko ga nije posjetio u Savovu. Objedovao je u sobi. A lijenici su potvrdili da
je stvar definitivno utrcana, a ne uzeta oralno - bila je u trbuhu. Dakle, ist sluaj."
"To je ono to bismo trebali misliti."
"Scotland Yard je zadovoljan objanjenjem."
"Zadovoljan je i damom koja je nestala?"
"Sluaj nestale Seal? Ne, jo radimo na tome. Ta ena mora biti negdje. Ne moe
samo ietati na ulicu i nestati."
"ini se daje upravo to uinila."
 "U ovom trenutku. Ali mora biti negdje, iva ili mrtva, a mislim da nije mrtva."
"Zato to mislite?"
"Zato jer bismo dosad ve pronali tijelo."
"Oh, prijatelju, pojavljuju li se tijela uvijek brzo?"
"Pretpostavljam da mislite da emo je nai negdje u nekom kamenolomu, isjeckanu
na komadie, kao gospou Ruxton?"
"Osim toga, mon ami, nisu sve nestale osobe uvijek pronaene."
"Vrlo rijetko, stari mome. Mnogo ena nestane, istina, ali obino ih ipak pronaemo.
U devet od deset sluajeva, radi se o dobrom starom seksu. Negdje su s mukarcem. Ali,
mislim da to nije sluaj s naom Mabelle,
zar ne?"
"Nikad se ne zna," odgovori Poirot oprezno. "Ali mislim da nije ba mogue. Uvjereni
ste da ete je pronai?"
"Svakako emo je pronai. Predali smo njen opis u novine i na BBC."
"Ah," ree Poirot. Pretpostavljam da e to donijeti napredak."
"Nita vi ne brinite, mome. Pronai emo vau uspavanu ljepoticu - vuneno donje
rublje i ostalo."
I tim rijeima zavri telefonski razgovor.
George je uao u sobu, na svoj tipini, neujni nain.
Poloio je na maleni stol loni s vruom okoladom i nekoliko kolaia.
"elite li jo neto, gospodine?"
"Moj je um u stanju velike smetenosti, George."
"Zaista, gospodine. ao mi je to to ujem."
Hercule Poirot nalije okoladu u alicu, zamiljeno je mijeajui.
George je posluno ekao, prepoznajui znakove. Bilo je trenutaka kad je Poirot
raspravljao o sluajevima sa svojim sobarom. Uvijek je govorio da su Georgeovi
komentari bili izvanredno korisni.
"Svjesni ste, bez sumnje, George, smrti mog zubara?"
"Gospodina Morleva? Da, gospodine. Vrlo uznemirujue. Ubio se, nije li tako?"
"To je ope miljenje. Meutim, ako nije poinio samoubojstvo, rije je o ubojstvu."
"Da, gospodine."
"Pitanje je, ako je ubijen, tko je ubojica?"
"U pravu ste, gospodine."
"Tek je nekolicina ljudi, George, bila u mogunosti poiniti ubojstvo. Rije je o onim
ljudima koji su u to vrijeme bili, ili mogli biti u kui."
"Tako je, gospodine."
"To su redom: kuharica i sobarica, ljubazne i vrlo vrijedne lanice kuanstva, ne
dolazi u obzir da bi uinile takvo to. Zatim je tu odana sestra, takoer vrlo nevjerojatno,
ali koja nasljeuje bratov novac - nikad se ne smije zanemariti financijski aspekt. Slijedi
sposoban i uspjean partner - motiv nepoznat. Tu je i poneto priglupi djeak u livreji
ovisan o jeftinim detektivskim priama. I, napokon, jedan Grk prilino sumnjive prolosti."
George se nakalje.
"Ti stranci, gospodine..."
 "Upravo tako. Slaem se u potpunosti. Nesumnjivo sve ukazuje na tog Grka. Ali,
George, on je takoer umro i oigledno ga je ubio gospodin Morlev - bilo s
predumiljajem ili kao rezultat nesretne pogreke, ne moemo biti sigurni."
"Mogue je, gospodine, da su ubili jedan drugoga. Mislim, gospodine, da su oba
gospodina, neovisno jedan o drugome, doli na ideju o ubojstvu."
Hercule Poirot ree s odobravanjem:
"Veoma domiljato, George. Zubar ubija nesretnog gospodina koji sjedi na stolici, ne
znajui da spomenuta rtva u tom trenutku razmilja o trenutku kad da potegne pitolj.
Moglo bi biti tako, George, ali ne ini mi se vjerojatnim. A jo nismo ni stigli do kraja nae
liste. Preostaju nam dvije osobe koje su u danom trenutku mogle biti u kui. Svaki je
pacijent, prije gospodina Amberiotisa, vien kako odlazi iz kue osim jednog - mladog
Amerikanca. Otiao je iz ekaonice, otprilike u dvadeset minuta do dvanaest, ali nitko ga
zapravo nije vidio kako naputa kuu. Stoga ga moemo ubrojiti u mogueg poinitelja.
Druga je mogunost odreeni gospodin Frank arter (nije bio pacijent) koji je stigao
neto poslije dvanaest s namjerom da vidi gospodina Morleva. Takoer
ga nitko nije vidio da odlazi. To su, moj dobri George, injenice; to mislite o njima?"
"Kada je poinjeno ubojstvo, gospodine?"
"Ako je ubojstvo poinio gospodin Amberiotis, rije je o vremenu izmeu dvanaest
sati i dvanaest i dvadeset pet minuta. Ako je krivac netko drugi, vjerojatno je poinjeno
poslije dvanaest i dvadeset pet, jer bi, u drugom sluaju, gospodin Amberiotis primijetio
les."
Ohrabrujue je pogledao Georgea.
"Pa, dobri moj George, to kaete o tome?"
George razmisli. Odgovori:
"Sad mi je palo na pamet, gospodine..."
"to, George?"
"Morat ete pronai drugog zubara, gospodine."
Hercule Poirot ree:
"Samog ste sebe nadmaili. Pa na to nisam ni pomislio!"
George napusti sobu sa zadovoljnim izrazom na licu.
Hercule Poirot je ostao lijevajui okoladu i prelazei preko injenica koje je ba
izloio. Bio je zadovoljan nainom na koji ih je iznio. Unutar tog kruga ljudi bila je i ruka
koja je uistinu poinila djelo - bez obzira ija je bila ideja."
Tada iznenada podigne obrve. Shvatio je da je lista nepotpuna. Ispustio je jedno
ime.
I nitko ne smije biti izostavljen - ak, niti ni najnevjerojatnija osoba.
Jo je jedna osoba bila u kui u vrijeme ubojstva.
Zapisao je:
"Gospodin Barnes."
X
George najavi:
"Na telefonu je jedna dama. eljela bi razgovarati s vama, gospodine."
Tjedan dana prije, Poirot nije pogodio identitet posjetioca. Ovaj put nije pogrijeio.
 Isprve je prepoznao njezin glas.
"Monsieur Hercule Poirot?"
"Na telefonu."
"Ovdje Jane Olivera - neakinja Alistaira Blunta."
"Da, gospoice Olivera."
"Moete li navratiti do Gothic Housea, molim vas? Mislim da biste trebali znati
neto."
"Svakako. Kad bi vam odgovaralo?"
"U est i trideset, molim vas."
"Bit u tamo."
Za trenutak je osjetio neodlunost u njezinu glasu:
"Nadam se da vas ne ometam u poslu?"
"Nikako. Oekivao sam da ete me nazvati."
Brzo je odloio slualicu. Odmaknuo se od telefona, smjekajui se. Razmiljao je s
kojom ga je izlikom pozvala Jane Olivera.
Po dolasku na imanje uveden je odmah u veliku knjinicu koja je gledala na rijeku.
Alistair Blunt je sjedio za pisaim stolom, poigravajui se odsutno s papirom za no. Imao
je poneto uznemirujui pogled ovjeka kojemu je bilo dosta cjelokupnog enskog roda.
Jane Olivera stajala je pored kamina. Punana, sredovjena ena govorila je neto
dok je Poirot ulazio: "... zaista smatram da se u obzir moraju uzeti i moji osjeaji,
Alistair."
"Da, Julia, naravno, naravno."
Alistair Blunt izree ovo umirujuim glasom, ustajui
da bi pozdravio Poirota.
"Ako ete razgovarati o grozotama, ja vas naputam," doda dobra gospoa.
"Hoemo, majko," ree Jane Olivera.
Gospoa Olivera nestane iz prostorije ni ne obraajui panju na Poirota.
Alistair Blunt ree:
"Lijepo je od vas to ste stigli, monsieur Poirot. Upoznali ste, pretpostavljam,
gospoicu Oliveru? Ona je poslala po vas... "
Jane ree naglo:
"Rije je o onoj nestaloj eni koje su pune novine. Gospoica Neto Seale."
"Sainsburv Seale? Da?"
Jane se okrene prema Poirotu.
"Sjeam se zato stoje to tako pompozno ime. Hou li mu ja rei, ujae Alistair, ili vi?"
"Draga moja, to je tvoja pria."
Jane se obrati Poirotu.
"Napokon, moda nita ne znai - ali, mislila sam da biste to trebali znati."
"Da?"
"Dogodilo se to posljednji put kad je ujak Alistair bio kod zubara - ne mislim sad na
neki dan, nego na posjet prije tri mjeseca. Pola sam s njim do Queen Charlotte Streeta,
odvezli smo se u Rollsu. Dogovor je bio da me voza ostavi kod nekih prijatelja u
Regent's Parku i potom se vrati po ujaka. Zaustavili smo se pred brojem 58, ujak je
iziao, i u tom je trenutku stigla jedna ena - sredovjena ena, razbaruene kose i,
gotovo, umjetnike odjee. Prila je ujaku i prosiktala (Jane Olivera stade oponaati njen
glas): "Oh, gospodine Blunt, vi me se ne sjeate, sigurna sam!" Pa, naravno, vidjela sam
na ujakovu licu da uope ne zna tko je ona... "
Alistair Blunt uzdahne.
"Nikada se ne sjeam. Ljudi to uvijek govore..."
"Namjestio je onaj svoj posebni izraz," nastavi Jane. "Znam ga dobro. Mjeavina
ljubaznosti i pretvaranja. Ni dijete ne bi zavarao. Odvratio joj je prilino neuvjerljivo: 'Oh,
da, naravno.' ena je, meutim, nastavila: 'Bila sam velika prijateljica vae ene, znate!'"
"I to obino kau," ree Alistair Blunt, jo sumornijim glasom.
Pokajniki se nasmije.
"Uvijek zavrava jednako! Prilogom nekome ili neemu. Ovog sam se puta izvukao s
pet funti za Zenana Mission, ili neto slino. Jeftino!"
"Je li doista poznavala vau enu?"
"Pa, zbog njenog zanimanja za Zenana Mission pomislio sam to, ili barem da je bila u
Indiji. Bili smo tamo prije deset godina. Ali, naravno, oito nije prijatelj evala s mojom
suprugom - znao bih za to. Vjerojatno ju je srela jednom ili dvaput na recepciji."
Jane Olivera ree:
"Ne vjerujem da je uope upoznala tetku Rebeccu. Mislim daje to samo bila izlika da
ti se obrati."
Alistair Blunt odvrati strpljivo:
"Pa, to je mogue."
Jane ree:
"Mislim, udno je kako se eljela nametnuti, ujae. Nametnuti svoje poznanstvo."
Hercule Poirot upita jednako strpljivo:
"Nakon toga vas nije pokuala slijediti na bilo koji nain?"
Blunt zavrti glavom.
"Vie nisam ni pomislio na nju. ak sam joj zaboravio ime, a onda gaje Jane
primijetila u novinama."
Jane ree pomalo neuvjerljivo:
"Pa, mislila sam da bi monsieur Poirot to trebao znati!"
Poirot odvrati ljubazno:
"Hvala vam, mademoiselle"
Dodao je:
"Ne smijem vas zadravati, gospodine Blunt. Zacijelo imate mnogo posla."
Jane ree brzo:
"Ispratit u vas."
Ispod brkova, Hercule Poirot se smjekao.
U prizemlju, Jane naglo prekine utnju. Ree:
"Uite ovdje."
Uu u malenu sobu podalje od predvorja.
Okrene se prema njemu:
"Na to ste, kad smo razgovarali telefonski, mislili kad ste rekli da ste oekivali moj
poziv?"
Poirot se nasmijei. Rairio je ruke.
"Samo to, mademoiselle. Oekivao sam poziv - i on je stigao."
"Kaete da ste znali da u vas nazvati zbog te Sainsburv Sealeice."
Poirot zavrti glavom.
"To je bio samo izgovor. Mogli ste se lako posluiti i neim drugim."
Jane ree:
"Zato bih vas, zaboga, ja zvala?"
"Zato biste mi ponudili ovu informaciju o gospoici Sainsburv Seale? Mogli ste ju
dati Scotlandu Yardu. To bi bilo uobiajeno."
"U redu, gospodine Ja Znam Sve. Koliko, zapravo, vi znate?"
"Znam da vas zanimam od trenutka kad ste uli da sam navratio u Holborn Palae
neki dan."
Toliko je problijedila da to uplai Poirota. Nije mogao vjerovati toj promjeni njezina
tena - od preplanulosti do
neke nestvarne zelenkaste nijanse.
Poirot nastavi, mirno i tiho:
"Pozvali ste me danas jer ste me eljeli ispipati - to je pravi izraz, zar ne? Da, ispipati
to znam o gospodinu Howardu Raikesu."
Jane Olivera ree:
"Tko je taj gospodin, uope?"
Posljednje je izrekla poprilino neuvjerljivo.
Poirot ree:
"Ne morate me ispipavati, mademoiselle. Rei u vam to znam - ili barem ono to
nagaam. Prvi put kad smo bili ovdje, inspektor Japp i ja, bili ste iznenaeni to nas
vidite - zabrinuti. Mislili ste da se neto dogodilo vaem ujaku. Zato?"
"Pa, on je osoba kojoj bi se moglo dogoditi neto. Ve mu je potom poslana bomba
i prima mnogo prijeteih pisama."
Poirot nastavi:
"Vii inspektor Japp vam je rekao daje odreeni zubar, gospodin Morlev, ustrijeljen.
Moda se sjeate to ste na to odgovorili. Rekli ste: 'Ali to je smijeno.'"
Jane se ugrize za usnicu. Ree:
"Jesam li? Bilo je to prilino glupo od mene, nije li?"
"Bila je to zanimljiva primjedba, mademoiselle. Otkrila mi je da vam gospodin Morlev
nije bio nepoznat, da ste oekivali da se neto dogodi - ne, moda, njemu samome - ve
da se neto dogodi u njegovoj kui."
"Vi volite prie, zar ne?"
Poirot nije obraao pozornost.
"Oekivali ste - bolje reeno, strahovali ste - da e se neto dogoditi u kui
gospodina Morleva. Bojali ste se da e se to dogoditi vaem ujaku. Ako je tako, vi znate
neto to mi nismo znali. Dobro sam promislio o ljudima koji su tog dana bili u kui
gospodina Morleva i odmah sam uvidio tko je jedina osoba koja bi mogla biti povezana s
vama - to je onaj mladi Amerikanac, gospodin Howard Raikes."
 "Sve je bolje i bolje - kao kakav roman u nastavcima! I kakva nas uzbuenja ekaju
u sljedeim nastavcima?"
"Otiao sam posjetiti gospodina Howarda Raikesa. Opasan i privlaan mladi... "
Poirot znaajno stane.
Jane ree zamiljeno:
"On je, zar ne?" Nasmije se. "U redu! Pobijedili ste! Bila sam u smrtnom strahu."
Nagne se prema Poirotu.
"Sve u vam rei, monsieur Poirot. Vi niste ovjek kojeg se moe vui za nos. Radije
u vam sama rei, nego da okolo njukate i, ionako, otkrijete. Volim Howarda Raikesa.
Luda sam za njim. Majka me je dovela ovamo kako bi me udaljila od njega. Dijelom zbog
toga, ali i dijelom zato to se nada da bi me ujak Alistair mogao toliko zavoljeti da mi
ostavi sav novac kad umre."
Nastavi:
"Majka je njegova neakinja po udaji. Njezina majka je bila sestra Rebecce Arnholt.
Kako sam nema bliih roaka, majka ne vidi razloga zato mi ne bismo bile njegove
nasljednice. A, i prilino slobodno trai od njega novac.
Iskrena sam s vama, monsieur Poirot. Takvi smo mi. Zapravo i sami imamo dovoljno
novaca - bestidno puno, kako kae Howard - ali, daleko smo jo od ujaka Alistaira."
Zastala je. Jednom je rukom snano udarila po naslonu stolice.
"Kako da vam to objasnim? Sve emu su me jo od roenja uili, Howard smatra
odvratnim. esto se, znate, i ja osjeam tako. Volim ujaka Alistaira, ali me ponekad
zaista ivcira. Tako je teak - tako Britanac - oprezan i konzervativan. ini mi se katkad
da bi on i njemu slini
trebali otii, da prijee napredak - da bismo bez njih mogli uiniti neto!"
"Pristalica ste ideja gospodina Raikesa?"
"Jesam - i nisam. Howard je silovitiji od veine svojih prijatelja. Oni su ljudi, znate,
koji se u potpunosti slau s Howardom. Voljni su pokuati promijeniti stvari - kad bi se
ujak Alistair i njemu slini sloili s tim. Ali nikad nee! Samo sjede, vrte glavom i govore:
'Nikad to ne bismo riskirali.' I 'To ne bi bilo ekonomino.' I 'Moramo razmiljati o naoj
odgovornosti.' I 'Pogledajmo prolost.' Ali mislim da ne bismo trebali gledati u prolost.
To je vraanje unatrag. Uvijek se mora gledati unaprijed.''''
Poirot blago odvrati:
"To je privlana vizija."
Jane ga pogleda s prezirom.
"I vi to kaete!"
"Moda zato to sam star. Starci imaju snove - samo snove, znate."
Zastane, a onda odluno upita:
"Zato je gospodin Howard Raikes zakazao termin kod gospodina Morleva?"
"Zato to sam eljela da upozna ujaka Alistaira, a nikako drukije to nisam mogla
urediti. Bio je tako ogoren na ujaka - pun - pa, mrnje - pa sam pomislila kad bi ga samo
upoznao - i vidio kako je skroman i drag ovjek - i - i moda bi promijenio miljenje...
Nisam mogla dogovoriti sastanak ovdje zbog majke - sve bi uprskala."
Poirot ree:
 "Ali nakon to ste uredili sastanak, uplaili ste se."
Razgorai oi i ree:
"Da. Zato - zato to se - Howard zanese ponekad. On - on... "
Hercule Poirot ree:
"elio bi preicom. Iskorijeniti... "
Jane Olivera povie: "NemojteV
SEDAM, OSAM...
Vrijeme je nastavilo tei. Prolo je ve mjesec dana od smrti gospodina Morleva, a
jo nije bilo vijesti o gospoici Sainsburv Seale.
Japp je postao izuzetno osjetljiv kad bi se poveo razgovor o tome.
"Doavola, Poirot, ta ena mora biti negdje?'
"Nesumnjivo, mon cher."
"Ili je iva ili mrtva. Ako je mrtva, gdje je tijelo? Recimo, na primjer, daje poinila
samoubojstvo... "
"Jo jedno samoubojstvo?"
"Nemojmo se vraati na to. Vi jo uvijek tvrdite daje Morlev ubijen -ja kaem daje
rije o samoubojstvu/'
"Niste uli u trag pitolju?"
"Ne, strane je proizvodnje."
"To dovoljno govori, zar ne?"
"Nije onako kako vi mislite. Morlev je bio u inozemstvu, na krstarenju, zajedno sa
sestrom. Svi s Britanskih Otoka odlaze na krstarenja. Moda gaje i tamo nabavio. ele
nakratko ivjeti opasno."
Zastane i ree:
"Ne skreimo s puta. Govorio sam to ako je, zamislite, ta prokleta ena poinila
samoubojstvo, ako se utopila, tijelo bi ve negdje isplivalo. Ista stvar je i s ubojstvom."
"Ne, ako joj je uteg prikvaen za nogu i tijelo baeno u Temzu."
"Da, iz podruma iz Limehousea, pretpostavljam! Kao u kakvom krimiu."
"Znam - znam. Crvenim se na te stvari!"
"A ubila ju je, pretpostavljam, meunarodna banda lopova?"
Poirot uzdahne. Ree:
"uo sam da se u posljednje vrijeme i to dogaa."
"Tko vam je to rekao?"
"Gospodin Reginald Barnes, Castelgarden Road, Ealing."
"Pa, on bi trebao znati," ree Japp nesigurno. "On se bavio sa strancima dok je radio
u Ministarstvu unutarnjih poslova."
"Vi se ne slaete?"
"To nije moje podruje - oh, da -postoje takve stvari - ali, teko ih je uzimati kao
pravilo."
Nakratko obojica zaute. Poirot je frkao svoj brk.
Japp ree:
"Saznali smo jo neke dodatne informacije o njoj. Kui se iz Indije vratila istim
brodom kao i Amberiotis. Ali ona je putovala drugom, a on prvom klasom, pa
pretpostavljam da nema niega u tome, iako jedan od konobara u Savovu misli da je
ruala tamo s Amberiotisom, otprilike tjedan dana prije njegove smrti."
"Tada je, moda, postojala veza izmeu njih dvoje?"
"Moda - ali to mi se ne ini vjerojatnim. Ne vidim kako bijedna misionarka bila
umijeana u mutne poslove."
"Je li Amberiotis bio umijean u te 'mutne poslove', kako ih vi zovete?"
"Da. Bio je u bliskom dodiru s nekim naim srednjoeuropskim prijateljima.
pijunaa."
"Jeste li sigurni u to?"
"Da. Ali, on sam nije obavljao nijedan od tih prljavih poslova. Nita mu ne moemo
priiti. Njegov je posao bio organiziranje i primanje izvjetaja. "
Japp se nakratko zaustavi, a onda nastavi:
"Ali to nam nita ne pomae s tom Sainsburicom. Ne vjerujem daje imala veze sa
pijunskim reketom."
"Imajte na umu daje ivjela u Indiji. Prole godine je tamo bila prilino nemirna
situacija."
"Amberiotis i izvanredna gospoica Sainsburv Seale
- ne ine mi se ba kao vjerojatan par."
"Jeste li znali da je gospoica Sainsburv Seale bila prijateljica pokojne supruge
Alistaira Blunta?"
"Tko to kae? Ne vjerujem. Ne pripadaju ba istom staleu."
"Ona to tvrdi."
"Kome je to rekla?"
"Gospodinu Alistairu Bluntu."
"Oh! U tome je stvar. Vjerojatno se ve naviknuo na to. Mislite li da ju je Amberiotis
koristio zbog toga? Ne bi djelovalo. Blunt bi je se rijeio nekim prilogom. Ne bi ju pozvao
na vikend. Nije toliko priprost."
Bilo je to toliko oigledno da Poirotu nije preostalo drugo nego da se sloi. Nakon
minutu-dvije, Japp je nastavio sa svojim tumaenjem sluaja nestanka gospoice
Sainsburv Seale.
"Pretpostavljam da je mogue da je neki ludi znanstvenik uronio njeno tijelo u bazen
s kiselinama - to je jo jedno od rjeenja, omiljenih u knjigama! Meutim, to su ludosti!
Ako je ena mrtva, netko je negdje mimo pokopao njezino tijelo."
"Ali gdje?"
"Upravo tako. Nestala je u Londonu. Ovdje nitko ne posjeduje vrt - ne onaj pravi.
Usamljena i izolirana farma
- to je ono to mi elimo!"
Vrt! Poirot se iznenada prisjetio krasnog, urednog vrta u Ealingu s njegovim strogim
gredicama. Kako je fantastino zvuala ideja da bi ena mogla biti pokopana tamo.
Upozorio je samog sebe da ne bude lud.
"A ako nije mrtva," nastavi Japp. "Gdje se nalazi? Prolo je vie od mjesec dana,
njen opis je predan i objavljen u novinama, po itavoj Engleskoj... "
"I nitko je nije vidio?"
 "Oh, gotovo su je svi vidjeli! Ne moete ni zamisliti koliko uope ima sredovjenih,
bljedunjavih ena, odjevenih u maslinasto-zeleni demper. Viena je na jorkirskim
pustopoljinama, u hotelima u Liverpoolu, u gostinjskim kuama u Devonu i na plai u
Ramsgateu! Moji su ljudi potroili mnogo vremena istraujui paljivo sve te izvjetaje - i
svi do jednoga nisu nikamo vodili, samo smo uzalud uznemirili velik broj savreno
pristojnih sredovjenih dama."
Poirot suosjeajno pucne jezikom.
"A ipak," nastavi Japp, "rije je o stvarnoj osobi. Ponekad je u pitanju lutka, da se
tako izrazim - netko tko se samo predstavlja kao gospoica Spinks - a zapravo i ne postoji
gospoica Spinks. Ali ova je ena autentina -ima svoju prolost, podrijetlo! Poznata nam
je itava pria o njoj - od njenog djetinjstva pa do dananjih dana! Vodila je sasvim
normalan, razuman ivot - i onda, odjednom, hokus-pokus - nestane!"
"Mora postojati razlog," odvrati Poirot.
"Ona nije ubila Morleva, ako mislite na to. Amberiotis ga je jo vidio ivog kad je ona
otila - provjerili smo i njeno kretanje nakon to je otila iz Queen Charlotte Streeta tog
jutra."
Poirot ree nestrpljivo:
"Ni na trenutak nisam pomislio da je ona ubila Morleva. Naravno da nije. Ali,
svejedno..."
Japp ree:
"Ako ste u pravu to se tie Morleva, tada je vjerojatnije da joj je on rekao neto, to
ona ni ne sluti, a to nam moe pomoi otkriti njegovog ubojicu. U tom je sluaju moda
namjerno uklonjena."
Poirot odvrati:
"Sve to ukljuuje organizaciju, preveliku zabrinutost - sasvim nerazmjernu smrti
mirnog zubara iz Queen Charlotte Streeta."
"Ne vjerujte svemu to vam kae Reginald Barnes! Smijena ptiica - s komunistima i
pijunima na pameti."
Japp ustane i Poirot ree:
"Javite mi ako saznate neto novo."
Kada je Japp otiao, Poirot sjedne za stol, mrtei se.
Imao je osjeaj da e se neto dogoditi, ekao je to. Ali, to?
Prisjetio se kako je jednom ve tako sjedio, biljeei razne nepovezane injenice i
imena. Ptica je proletjela pored njegovog prozora nosei granicu u ustima.
On je, takoer, sakupljao granice.
Imao je granica - sad ve poprilian broj. Sve su bile ovdje, uredno spremljene u
njegovom umu - meutim, jo ih nije doveo u red. To je bio sljedei korak - ispravno ih
postaviti.
to gaje spreavalo? Znao je odgovor. ekao je neto.
Neto neizbjeno, unaprijed odreeno, sljedeu kariku u lancu. Kad stigne - tada -
tada e moi nastaviti....
Poziv je stigao kasno uveer, tjedan dana kasnije. Jappov je glas zvuao otro preko
telefona.
 "Jeste li to vi, Poirot? Pronali smo je. Bolje da doete
ovamo. King Leopold Mansions, Battersea Park, broj 45."
etvrt sata kasnije, taksi ga je ostavio ispred dogovorenog mjesta.
Bio je to velik blok stambenih zgrada, s pogledom na Battersea Park. Broj 45 je bio
na drugom katu. Japp mu je otvorio vrata.
Doekao gaje s mranim izrazom na licu.
"Uite," ree. "Ne izgleda ba najugodnije, ali pretpostavljam da se sami elite
uvjeriti u to."
Poirot upita:
"Mrtva?"
"Vrlo mrtva, ako se moe tako rei."
Poirot podigne glavu u smjeru iz kojeg je dolazio poznati zvuk, na vrata s njegove
desne strane.
"To je vratar," ree Poirot. "Pozlilo mu je. Pozvao sam ga ne bi li je identificirao."
Krenuo je hodnikom, a Poirot gaje pratio. Nabrao je nos.
"Nije lijepo," ree Japp. "Ali, to moemo oekivati? Mrtva je vie od mjesec dana."
Soba u koju su uli bila je poput male krinje zakrene stvarima. U sredini je stajao
veliki metalni sanduk koji se koristi za spremanje krzna. Poklopac je bio otvoren.
Poirot se pribliio i pogledao unutra.
Najprije je ugledao stopalo, s otrcanom cipelom, ukraenom metalnom kopom.
Prisjetio se njihovog prvog susreta - prvo stoje ugledao na njoj bila je metalna kopa na
cipeli.
Pogled mu je putovao, preko zelenog vunenog kaputa i suknje dok nije stigao do
glave.
Poirot proizvede neki nejasni zvuk.
"Znam," ree Japp. "Izgleda prilino strano."
Lice joj je bilo unakaeno do neprepoznatljivosti. Dodavi tome prirodan proces
raspadanja, nije ni bilo
udno to su oba mukarca poprimila bolesnu zelenu boju kad su odvratili pogled.
"Pa...," ree Japp. "Sve to ulazi u opis naeg posla -svakodnevnog posla. Bez sumnje,
ponekad je to gadan posao. Vidio sam kapljicu brandvja u susjednoj sobi. Mislim da e
vam trebati."
Dnevna soba bila je ukusno, moderno namjetena -mnotvo kroma i velikih
etverokutnih stolica s blijedim, ukasto-smeim geometrijskim uzorkom.
Poirot je pronaao bocu brandvja i ponudio se. Zaas progovori:
"Zaista nije bilo ugodno, to. Sada mi, prijatelju, sve ispriajte."
Japp ree:
"Ovaj stan pripada gospoi Alberta Chapmana. Gospoa Chapman je, ini se,
dobrodrea plavua od kojih etrdesetak godina. Plaa raune, povremeno zaigra koju
partiju brida sa susjedima, ali inae se dri za sebe. Nema djece. Gospodin Chapman je
trgovaki putnik.
Gospoica Sainsburv Seale stigla je ovdje uveer nakon naeg razgovora s njom. Oko
sedam i petnaest. Vjerojatno izravno iz svog hotela. Ve je jednom bila ovdje, vratar je
se sjea. Dakle, sve vrlo jasno - ugodan prijateljski posjet. Vratar je poveo gospoicu
Sainsburv Seale liftom do stana. Zadnje to je vidio, bilo je kako stoji pred vratima stana i
zvoni."
Poirot primijeti:
"Trebalo mu je poprilino vremena da se sjeti ovoga!"
"Navodno je imao problema sa elucem, bio je i u bolnici, drugi gaje ovjek
privremeno zamjenjivao ovdje. Tek je prije tjedan dana zamijetio u nekim starim
novinama opis 'traene ene'. Ispriao je to svojoj eni: 'Opis odgovara jednoj eni koja
je posjetila gospou Chapman na drugom katu. Ona je imala na sebi zelenu vunenu
haljinu i kope na cipelama.' Nakon sat vremena jo se neeg dosjetio: 'Mislim da joj
je ime bilo gospoica Neto Seale!'
"Nakon toga," nastavi Japp, "trebala su mu, otprilike, etiri dana da prebrodi svoje
prirodno nepovjerenje prema policiji i umijeanosti u njihove stvari da nam javi ovu
informaciju.
Nismo, zapravo, vjerovali da e nas odvesti nekamo. Nemate pojma koliko je bilo
lanih dojava. Meutim, poslao sam ipak narednika Beddoesa - pametan mladi. Poneto
preobrazovan, ali nije kriv za to. Takve su stvari danas moderne.
Pa, Beddoes je odmah naslutio da tu ima neega. Kao prvo, gospou Chapman nitko
nije vidio vie od mjesec dana. Otila je, ne ostavljajui za sobom nikakvu adresu. To
nam je bilo udno. Zapravo, sve to je saznao o gospodinu i gospoi Chapman bilo je
neobino.
Doznao je da vratar nije vidio gospoicu Sainsburv Seale kako naputa zgradu. To,
samo po sebi, nije neobino. Lako je mogla sii dolje stepenicama i otii, a da je on ne
primijeti. Ali onda mu je vratar rekao da je gospoa Chapman iznenada otila. Sljedeeg
je jutra na vratima samo vidio znak: 'MLIJEKO NIJE POTREBNO. RECITE NELLIE DA SAM
OTILA.'
Nellie je bila kuna pomonica. Gospoa Chapman je ve jednom ili dvaput otila
tako iznenada pa djevojka to nije smatrala udnim, ali ono stoje bilo udno bilo je to
nije pozvala vratara da joj pomogne s prtljagom ili pozove taksi.
U svakom sluaju, Beddoes je odluio ui u stan. Dobili smo nalog za pretraivanje i
klju od upravitelja. Nismo nita pronali, osim u kupaonici. Netko je oito u urbi istio.
Na linoleumu smo pronali tragove krvi - u kutevima gdje im je promaklo kad su prali
pod. Bilo je
samo pitanje kad emo pronai tijelo. Gospoa Chapman nije mogla otii s prtljagom
jer bije vratar zapazio. Stoga je tijelo jo uvijek moralo biti u stanu. Uskoro smo naili na
onu krinju za krzno - hermetiki zatvorenu. Klju smo pronali u ladici toaletnog stolia.
Otvorili smo je - i evo nae nestale dame!"
Poirot upita:
"A to je s gospoom Chapman?"
"Doista? Tko je Svlvia (zove se Sylvia, uzgred), to je? Jedno je sigurno. Svlvia, ili
njeni prijatelji, ubili su damu i tipali je u kutiju."
Poirot kimne.
Upita:
 "Ali, zato joj je lice unakaeno? Ne izgleda lijepo."
"U potpunosti se slaem! to se tie ovog zato - pa, moemo samo pretpostavljati.
Iz osvete, moda. Ili su eljeli time sakriti njen identitet."
"Ali nisu uspjeli u tome."
"Ne, jer ne samo da imamo prilino dobar opis onoga to je gospoica Mabelle
Sainsburv Seale odjenula kad je nestala, nego smo pronali i njenu torbicu uguranu u
krinju. U torbici je naeno neko staro pismo naslovljeno na nju, s adresom njenog hotela
u Russell Squareu."
Poirot sjedne. Ree:
"Ali to - to nema nikakvog smisla."
"Dakako da ne. Pretpostavljam daje to bila pogreka."
"Da - moda - pogreka. Ali... "
Ustao je.
"Pogledali ste po stanu?"
"Prilino dobro. Nita to bi nam pomoglo."
"elio bih pogledati spavaonicu gospoe Chapman."
"Hajdemo, onda."
Nita u spavaoj sobi nije ukazivalo na iznenadan odlazak. Bila je ista i uredna. U
krevetu se nije spavalo,
ali bio je raspremljen. Posvuda je bio debeli sloj praine.
Japp ree:
"Nema otisaka prstiju, barem koliko vidimo. Pronali smo neke u kuhinji, ali ti
vjerojatno pripadaju pomonici."
"To znai daje sve dobro poieno poslije ubojstva?"
"Da."
Poirot je lagano prelazio oima po sobi Poput dnevne sobe, i ova je bila moderno
namjetena - za stoje, smatrao je Poirot, trebalo poprilino novca. Predmeti u njoj bili su
skupi, ali ne preskupi. Bili su upadljivi, ali ne i prvorazredni. Prevladavala je ruiasta
boja. Pogledao je i u ugradbeni ormar i zapazio odjeu - elegantna, ali ne i najbolje
kvalitete. Pogled mu je pao na cipele - zapravo sandale, vrlo popularne u to vrijeme, s
povelikim onom od pluta. Uzeo je jednu u ruke - gospoa Chapman je nosila broj pet.
Odloio je cipelu i usmjerio svoju panju na drugu policu gdje je pronaao gomilu krzna,
posloenog na hrpu.
Japp ree:
"Krzna su izvadili iz krinje."
Poirot je kimnuo u znak potvrde.
U rukama je drao sivi kaput od vjeveriina krzna. Primijeti zadivljeno: "Prvorazredno
krzno."
Uao je u kupaonicu.
Gospoa Chapman oito nije tedjela na kozmetici. Poirot sa zanimanjem baci
pogled na pudere, rueve, kremu za skidanje minke, preparate za kosu.
Japp primijeti:
"Jo jedna umjetna plavua, ini se."
 Poirot promrmlja:
"Sa etrdeset, mon ami, kosa veine ena poinje sijediti, meutim gospoa
Chapman nije namjeravala prepustiti stvari prirodi."
"Sada je vjerojatno ve prela na crvenu boju, za promjenu."
"Pitam se."
Japp ree:
"Neto vas zabrinjava, Porot. to?"
Poirot ree:
"Da, zabrinut sam. Ozbiljno sam zabrinut. Postoji problem, znate, koji nikako ne
mogu rijeiti."
Odluno, jo se jednom uputi u sobu gdje su pronali tijelo....
Uzme u ruku cipelu s noge mrtve ene. S tekoom je skine s noge.
Proui kopu. Bila je nespretno priivena rukom.
Hercule Poirot uzdahne. Ree:
"O tome sam sanjao!"
Japp upita znatieljno:
"to pokuavate uiniti -jo vie oteati stvari?"
 "Upravo tako."
Japp ree:
"Jedne nove kone cipele s kopom. to nije u redu s tim?"
Hercule Poirot ree:
"Nita - apsolutno nita. Ali svejedno - ne razumijem."
III
Gospoa Merton, s broja 82, bila je, prema vratarevim rijeima, najblia prijateljica
gospoe Chapman u zgradi.
Japp i Poirot uputili su se, dakle, prema njenom stanu.
Gospoa Merton je bila priljiva ena, crnih ivahnih oiju i dotjerane frizure.
Spremno je ispriala sve to zna. Jedva je ekala da naglasi dramatinost situacije.
"Svlvia Chapman - dakle, naravno, zapravo je i ne
poznajem dobro - ne intimno, da se tako izrazim. Povremeno smo igrale brid i
odlazile u kino, i, naravno, ponekad u kupovinu. Ali, kaite mi - ona nije mrtva, zar ne?"
Japp ju je umirio.
"Pa, zahvalna sam zbog toga! Ali potar se sav raspriao o tijelu pronaenom u
jednom od stanova -meutim, teko da moemo vjerovati svemu to ujemo, zar ne?"
Japp nastavi s pitanjima.
"Ne, nisam ula nita od gospoe Chapman - jo otkako smo se dogovarale da
odemo pogledati sljedei tjedan novi film Ginger Rogers i Freda Astah'ea, meutim tada
nije spominjala odlazak."
Gospoa Merton nije nikada ula za gospoicu Sainsburv Seale. Gospoa Chapman
nije nikome spomenula njeno ime.
"A, ipak, ime mi zvui poznato. Mislim da sam ga nedugo vidjela negdje."
Japp ree suho:
"Ve je nekoliko tjedana u svim novinama... "
"Naravno - radi se o nekoj nestaloj osobi, zar ne? Mislili ste da ju je gospoa
Chapman poznavala? Ne, sigurna sam da Svlvia nije nikad spomenula to ime."
"Moete li mi rei neto o gospodinu Chapmanu?"
Licem joj preleti prilino zanimljiv izraz. Ree:
"Bio je trgovaki putnik, ini se, tako mi je barem rekla gospoa Chapman. esto je
putovao u inozemstvo - prodaja oruja, mislim. Po itavoj Europi."
"Jeste li ga sreli ikada?"
"Ne, nikad. Rijetko je bio kod kue, a kad je bio, on i gospoa Chapman radije su
provodili sami to vrijeme. Prirodno, zar ne?"
"Znate li je li gospoa Chapman imala neke blie rodbine ili prijatelja?"
"Ne znam za prijatelje. Mislim da nije imala bliih roaka. Nikada nije govorila o
njima."
"Je li ikada bila u Indiji?"
"Koliko ja znam, nije."
Gospoa Merton zastane, a onda provali:
"Recite mi, molim vas, zato me pitate sva ta pitanja? Razumijem da ste stigli iz
Scotland Yarda i sve to, ali mora postojati neki odreeni razlog?"
 "Pa, gospoo Merton, vjerojatno ete uskoro sve saznati. Dakle, mrtvo tijelo je
pronaeno u stanu gospoe Chapman."
"Oh... ?" Gospoa Merton doimala se nakratko kao pas s oima velikima poput
tanjura.
"Mrtvo tijelo! Nije rije o gospodinu Chapmanu, je li? Ilije u pitanju neki stranac?"
Japp ree:
"Nije rije o mukarcu - tijelo je ensko."
"ensko." Gospoa Merton inila se jo iznenaenijom.
Poirot ree blago:
"Zato ste mislili daje mukarac u pitanju?"
"Oh, ne znam. ini se vjerojatnijim."
"Ali zato? Je li to zato to je gospoa Chapman primala mnogo mukih posjetitelja?"
"Oh ne - nikako." Gospoa Merton je bila ogorena. "Uope nisam mislila na takvo
to. Svlvia Chapman nije bila takva ena - nipoto! Samo to gospodin Chapman -
mislim... "
Zastane.
Poirot ree:
"ini mi se, madame, da znate vie nego to ste nam rekli."
Gospoa Merton ree nesigurno:
"Ne znam, sigurna sam to trebam napraviti. Mislim, ne elim izdati povjerenje i,
naravno, nikada nisam
ponovila ono to mi je Sylvia rekla - osim nekolicini bliskih prijatelja za koje sam
znala da su pouzdani... " Gospoa Merton se nagne naprijed i ree tie: "Samo - omaklo
se. Kad smo gledale film o tajnoj slubi, gospoa Chapman je rekla daje oito da onaj
koji je pisao scenarij nije imao pojma o itavoj stvari - naravno, morala sam se zakleti da
e to ostati tajna. Gospodin Chapman je, naime, bio pripadnik tajne slube. To je bio
pravi razlog zato je toliko esto putovao u inozemstvo. Prodaja oruja za tvrtku je bila
samo krinka. Gospoa Chapman je bila strano zabrinuta jer nije mogla pisati ili primati
pisma dok je bio u inozemstvu. To je, naravno, bilo izuzetno opasnol"
IV
Kad su se ponovno spustili do broja 42, Japp usklikne: "Duhovi Philipsa Oppenheima,
Valentine Williamsa i Williama le Queuxa, mislim da u poludjeti!"
Onaj pametni mladi, narednik Beddoes, ih je ekao.
Ree s potovanjem:
"Nisam uspio izvui nita korisno iz pomonice, gospodine. Gospoa Chapman ih je,
ini se, prilino esto mijenjala. Ova je radila tek mjesec ili dva. Rekla je daje gospoa
Chapman bila simpatina ena, a osobito rado sluala je radijske emisije. Djevojka je
zakljuila kako je gospodin Chapman vie volio mukarce, a da gospoa Chapman to nije
ni slutila. Ponekad je dobivala pisma iz inozemstva, neka iz Njemake, dva iz Amerike,
jedno iz Italije i jo jedno iz Rusije. Naime, djevojin zarunik skuplja marke, a gospoa
Chapman ih joj je obiavala davati."
"Jeste li pronali togod meu spisima gospoe Chapman?"
"Apsolutno nita, gospodine. Nije mnogo uvala; nekoliko rauna, poneke priznanice
- meutim, sve lokalno. Pronali smo i neke stare kazaline programe, nekoliko recepata,
izrezanih iz novina, i pamflet o Zenana Missions."
"Moemo pogoditi otkuda je to dolo. Ne doima se kao ubojica, zar ne? Ali to
najvjerojatnije jest ili barem suuesnik. Te veeri nije bilo nekih nepoznatih ljudi ovdje?"
"Vratar se ne sjea da je vidio ikog nepoznatog - no, teko da bi se sada i prisjetio. A
rije je o velikom broju stanova - ljudi stalno ulaze i izlaze. Sa sigurnou jedino govori o
posjetu gospoice Sainsburv Seale. Naime, sljedeeg je dana odveden u bolnicu, a te se
veeri osjeao prilino loe."
"Je li tko od ostalih stanara uo ili vidio togod neuobiajeno?"
Mladi je zavrtio glavom.
"Raspitivao sam se u stanu ispod i iznad ovoga. Nitko nije nita uo. No, u oba su
stana imali upaljen radio."
Odjeku je kirurg doao iz kupaonice gdje je prao ruke.
"Gadan le," primijeti veselo. "Poaljite je kad budete spremni, a ja u odmah prijei
na stvar."
"Imate li kakvu ideju o uzroku smrti?"
"Nemogue je rei prije nego to napravimo autopsiju. Ozljede na licu nanesene su
zasigurno nakon smrti. Ali znat u vie kad je otpremimo u mrtvanicu. Sredovjena ene,
prilino dobrog zdravlja - sijeda kosa na tjemenu, ali obojana u plavo. Moda pronaemo
neka prepoznavajua obiljeja na tijelu, ali ako ne, bit e zaista teko identificirati je. Oh,
vi ve znate tko je ona? Krasno. to? Nestala ena oko koje je podignuta onolika strka?
Pa, znate, nikada ne itam novine. Samo rjeavam
krialjke."
Japp ogoreno primijeti:
"I to mi zovemo publicitetom!" dok je doktor nastavio s priom.
Poirot se motao oko stola. Podigne mali smei adresar.
Neumoran Beddoes ree:
"Nita od posebnog znaaja - uglavnom adrese frizera, krojaa i slino. Pribiljeio
sam ve sva osobna imena i adrese."
Poirot otvori knjiicu na slovu D.
Proita dr.Davis, Ulica princa Alberta 17; Drake i Pomponetti, trgovac ribom. A ispod
je stajalo: dr.Morlev, zubar, Queen Charlotte Street 58.
Pojavi se iskra u Poirotovim oima. Ree:
"Nee biti tekoa, pretpostavljam, identificirati tijelo."
Japp ga upitno pogleda. Ree:
"Valjda - ne mislite - ?"
Poirot odvrati estoko:
"elim biti siguran.'"
V
Gospoica Morlev se preselila na selo. ivjela je u maloj kui pored Hartforda.
Ljubazno je pozdavila Poirota. Od bratove smrti lice joj je postalo krue, dranje
uspravnije, a opi stav prema ivotu jo tvri. S ogorenjem je prihvatila ljagu baenu na
njegovo ime, proizalu iz istrage o uzrocima smrti.
 Poirot je smatrao da ima pravo vjerovati da je mrtvozornikova istraga bila netona.
To je bio i razlog zato je bila tako nepopustljiva.
Spremno je odgovarala na njegova pitanja. Gospoica Nevill je uredno sloila sve
spise pokojnog Morleva i predala ih njegovu nasljedniku - dakle, gospoici Morlev. Neki
od pacijenata preli su kod gospodina Reillvja, drugi njegovom novom partneru, a ostali
su, pak, potraili novog zubara drugdje.
Gospoica Morlev, nakon to je ispriala sve to je znala, ree:
"Pronali ste, dakle, Henrvjevu pacijenticu -gospoicu Sainsburv Seale - ona je
takoer ubijena."
Ono 'takoer' izrekla je pomalo prkosno.
Poirot ree:
"Brat vam nikada nije izriito spominjao gospoicu Sainsburrv Seale?"
"Ne, koliko se sjeam. Priao mije samo ako bi imao izuzetno napornog pacijenta ili
nekog koji je izjavio neto smijeno, te bi mi to ponovio, ali inae nismo mnogo
razgovarali o njegovu poslu. Rado je sve zaboravljao na kraju dana. Ponekad je bio zaista
umoran."
"Sjeate li se je li gospoa Chapman bila jedna od njegovih pacijentica?"
"Chapman? Ne, ne sjeam se. Gospoica Nevill je zaista sposobnija govoriti o tome."
"elio bih stupiti u kontakt s njom. Znate li gdje je ona sada?"
"Preuzela je poloaj tajnice kod jednog zubara u Ramsgateu, mislim."
"Nije se jo udala za onog mladia, Franka artera?"
"Ne, i iskreno se nadam da nee doi do toga. Ne svia mi se taj mladi, monsienr
Poirot. Uistinu. Neto nije u redu s njim. I dalje smatram kako uope nema osjeaja za
moral."
Poirot ree:
"Mislite li da je mogue da je on ustrijelio vaeg brata?"
Gospoica Morlev odvrati tiho:
"Mislim daje sposoban za to - ima gadnu narav, znate. Meutim, ini mi se da nije
imao motiv - ili priliku, to se toga tie. Znate, nije on inzistirao na tome da ga Gladvs
ostavi. Ona mu je sama bila smijeno odana."
"Po vaem miljenju, je li ga netko mogao podmititi?"
"Podmititi? Da ubije mog brata? Kakva neobina ideja!"
Privlana tamnokosa djevojka u tom je trenutku donijela aj. Kadaje zatvorila vrata
za sobom, Poirot ree:
"Ova je djevojka bila s vama u Londonu, zar ne?"
"Agnes? Da, ona je bila kuna pomonica. Otpustila sam kuharicu - ionako nije
eljela ii na selo. Agnes se sada brine za sve. Postaje sve bolja kuharica."
Poirot kimne.
Bio je precizno upuen u stanje u domainstvu na broju 58, Queen Charlotte Street.
U vrijeme tragedije detaljno su sve prouili. Gospodin Morlev i njegova sestra stanovali su
na dva gornja kata kue. Podrum je u potpunosti bio zatvoren. Jedini je ulaz u kuu,
stoga, bio s prednjih vrata koja su bila Alfredova odgovornost. To je omoguilo policiji da
bude sigurna da nitko stran nije mogao ui u kuu tog jutra.
 I kuharica i kuna pomonica bile su s Morlevevima ve due vrijeme i odlikovale su
se dobrim karakterom. Pa, iako je teoretski bilo mogue da se jedna ili druga mogla
iuljati na drugi kat i ubiti svog gazdu, to nikada nije bilo ozbiljno razmatrano. Nijedna se
od njih nije doimala prekomjereno usplahireno ili uznemireno prilikom ispitivanja, i
zasigurno nije bilo razloga povezati ih s njegovom smru.
No, kad je Agnes na odlasku predavala Poirotu eir i tap, upitala ga je, s
neobinom naglou:
"Zna - zna li se neto vie o smrti gospodina Morleva, gospodine?"
Poirot je pogleda. Odgovori:
"Ne raspolaemo s nekim novim saznanjima."
"Jo su uvijek sigurni da se ustrijelio zbog pogreke s lijekovima?"
"Da. Zato pitate?"
Agnes je nabirala svoju pregau. Skrenula je pogled. Ree pomalo nejasno:
"Gazdarica ne misli tako."
"A vi se slaete s njom, moda?"
"Ja? Oh, ja nita ne znam, gospodine. Samo - samo sam eljela biti sigurna."
Hercule Poirot odvrati vrlo blago:
"To bi bilo olakanje za vas kad biste sasvim pouzdano i bez sumnje znali da je rije
o samoubojstvu?"
"Oh, da, gospodine," Agnes brzo potvrdi, "doista bi bilo."
"Iz nekog posebnog razloga?"
Pogledi im se sretnu. Ona se malo pogrbi.
"Ja - ja nita ne znam, gospodine. Samo sam pitala."
"Ali, zato je pitala?" Hercule Poirot razmiljao je o tome dok je hodao stazicom do
kapije.
Bio je siguran da postoji odgovor na to pitanje. Ali ga zasad jo nije mogao
odgonetnuti.
Ipak, osjeao je da je korak blie rjeenju.
VI
Kad se Poirot vratio kui, bio je iznenaen pojavom neoekivanog gosta koji gaje
ekao.
Iza naslona stolice nazirala se elava glava i malena skladna figura gospodina
Barnesa.
S oima koje su, kao i obino, mirkale, suho se
ispriao.
Doao je, objasnio je, uzvratiti posjet.
Poirot je bio oduevljen njegovim dolaskom.
Naloio je Georgeu da poslui kavu, osim ako gospodin Barnes ne bi radije elio aj
ili viski i sodu?
"Kava e biti odlina," ree gospodin Barnes. "Pretpostavljam da je va sluga dobro
pripravlja. Veina engleskih slugu to ne ini dobro."
Nakon razmjene uobiajenih primjedbi, gospodin Barnes se nakalje i ree:
"Bit u iskren s vama, monsieur Poirot. Odluio sam vas posjetiti iz iste znatielje. Vi
ste, pretpostavljam, dobro upoznati sa svim detaljima ovog, prilino zanimljivog, sluaja.
Doznao sam iz novina daje nestala gospoica Sainsburv Seale ipak pronaena, da je
provedena istraga koja je odgoena dok se ne nau novi dokazi. Kao uzrok smrti navodi
se prevelika koliina medinala."
"To je prilino tono," ree Poirot.
Nakratko zaute, a onda Poirot upita:
"Jeste li ikada uli za Alberta Chapmana, gospodine Baraes?"
"Ah, suprug ene u ijem je stanu skonala gospoica Sainsburv Seale? ini se,
prilino neuhvatljiva osoba."
"Ali postojea?"
"Oh, ne...," ree gospodin Barnes. "On postoji. Da, postoji - ili je postojao. uo sam
da je mrtav. Ali, ne moete vjerovati tim glasinama."
"Tko je on, gospodine Barnes?"
"Pretpostavljam da to ne<* ^i i viti u istrazi. Ne, ako si mogu ikako pomoi.
Vjeamo e izbaciti van priu o trgovakom putniku."
"On je, dakle, radio za tajnu slubu?"
"Naravno. Ali nikako to nije smio rei svojoj supruzi - nikako. Ustvari, nije ni smio
ostati u slubi nakon to se
oenio. To se obino ne radi - ne, osobito ako si jedna doista tajanstvena osoba."
"Albert Chapman je to bio?"
"Da. Q.X.912. To je bila njegova oznaka. Nismo koristili osobna imena. Oh, ne mislim
pritom da je Q.X.912 predstavljao neto doista vano. Ali, bio nam je koristan jer je bio
prilino beznaajna osoba - osoba ije se lice brzo zaboravlja. Preao je Europu uzdu i
poprijeko kao kurir."
"Tada je znao poprilino korisnih informacija?"
"Vjerojatno nije znao nita," odgovori gospodin Barnes veselo. "Njegov je posao bio
samo da skae u i iz vlakova, brodova i aviona te da ima u pripremi priu kojom bi
objasnio zato je iao tamo kamo je iao!"
"uli ste da je mrtav?"
"Tako je," ree gospodin Barnes. "Ali ne moete vjerovati svemu to ujete. Nikada
to ne inim."
Gledajui pozorno gospodina Barnesa, Poirot upita:
"Sto se, po vaem miljenju, dogodilo s njegovom suprugom?"
"Ne mogu ni zamisliti," odvrati gospodin Barnes. irom otvorenih oiju pogleda
Poirota. "Moete li vi?"
Poirot ree:
"Mislio sam... " Zaustavi se.
Polagano ree:
"Vrlo je zamreno."
Gospodin Barnes promrmlja suosjeajno: "Neto vas posebno zabrinjava?"
Hercule Poirot odvrati:
"Da. Dokaz koji mi je pred oima...."
VII
 Japp je uao u Poirotovu dnevnu sobu i tolikom silinom bacio svoj eir da se
zatresao stol.
Rekao je:
"Koji vam je vrag da ste to pomislili?"
"Prijatelju, ne znam o emu priate."
Japp ree polagano i energino:
"to vas je navelo da pomislite da to nije tijelo gospoice Sainsburv Seale?"
Poirot je izgledao zabrinuto. Ree:
"Najvie me muilo lice. Zato smrskati lice mrtve ene?"
Japp ree:
"Nadam se da je Morlev negdje gdje to moe znati. Mogue je, znate, daje uklonjen
s razlogom - da ne moe svjedoiti."
"Bilo bi svakako bolje da nam je sam mogao pruiti dokaz."
"Leatheran e biti u redu. Morlevev nasljednik. Vrlo sposoban ovjek. Dokaz je
nepobitan."
Sljedeeg se dana u dnevnim novinama pojavila senzacionalna vijest. Mrtvo tijelo
pronaeno u stanu u Battersea, za koje se pretpostavljalo da tijelo gospoice Sainsburv
Seale, identificirano je kao tijelo gospoe Alberta Chapmana.
Gospodin Laetheran je, prema podacima iz zubnog kartona pronaenog kod
gospodina Morleva, nedvojbeno zakljuio da je rije o tijelu gospoe Chapman.
Odjea i torbica gospoice Sainsburv Seale pronaeni su na tijelu - ali, pitanje, koje
je sve muilo, kamo je nestala sama gospoica Sainsburv Seale?
DEVET, DESET...
Kad su odlazili sa sasluanja, Japp ree ushieno Poirotu:
"Pametan potez. Dati im senzaciju!"
Poirot kimne.
"Vi ste, naravno, prvi shvatili," ree Japp, "ali, znate, ni ja nisam bio zadovoljan tim
tijelom. Napokon, neete smrskati lice i glavu mrtve osobe bez razloga. To je neuredan,
neugodan posao; bilo je oito uinjeno s razlogom. A samo je jedan logian - zbuniti nas
u vezi s identitetom osobe." Dodao je dareljivo: "Ali ne bih se tako brzo dosjetio da je
zapravo rije o drugoj eni."
Poirot primijeti sa smijekom:
"A ipak, prijatelju, temeljni opisi ena nisu bili toliko razliiti. Gospoda Chapman je
bila elegantna, zgodna ena, dobro dotjerana i odjevena u skladu s najnovijom modom.
Gospoica Sainsburv Seale se loe oblaila, a minka bilo kakve vrste bila joj je potpuna
nepoznanica. Ali u sutini nije bilo velike razlike meu njima. Obje su bile preko etrdeset
godina stare. Obje su bile priblino jednake visine i grae. Objema je ve posijedila kosa
koju su osvjeile zlatnom bojom."
"Da, naravno, kada to tako postavite. Jednu stvar moramo priznati - draesna
Mabelle nas je obojicu poteno
nasamarila. Doista sam smatrao da je rije o autentinoj osobi."
"Ali, prijatelju, ona je bila autentina osoba. Upoznati smo s itavom njezinom
prolou."
 "Nismo znali daje sposobna poiniti ubojstvo - a ini se daje o tome rije. Svlvia nije
ubila Mabelle. Mabelle je ubila Svlviju."
Hercule Poirot zabrinuto zavrti glavom. Nije se mogao pomiriti s injenicom da je
Mabelle Sainsburv Seale poinila ubojstvo. A ipak, u uima mu je odzvanjao maleni,
ironini glas gospodina Bamesa:
"Traite meu uglednim ljudima...."
Mabelle Sainsburv Seale pripadala je toj vrsti ljudi.
Japp ree naglaavajui:
"Ui u u sr stvari, Poirot. Ta ena nee nasamariti mene."
n
Sljedeeg dana Japp je telefonirao Poirotu. U glasu mu se osjeao neobian prizvuk.
Ree:
"Poirot, elite li uti najnovije vijesti? Fuj, mome. Fuj!"
"Pardonl - linija je moda u kvaru. Nisam u potpunosti razumio... "
"Gotovo je, prijatelju. G.O.T.O.V.O. Pozdravite se sa svime. Sjednite i opustite se!"
Nije bilo sumnje, Poirot je bio ogoren i zaprepaten.
"to je gotovo?"
"Cijela prokleta stvar! Galama! Publicitet! itav ko smicalica!"
"Ali ja jo uvijek ne razumijem."
"Pa, sluajte. Paljivo sluajte jer ne smijem spominjati imena. Poznata vam je naa
istraga. Znate da pretraujemo okolicu u potrazi za naom ribicom?"
"Da, da, savreno. Shvatio sam."
"Pa, to je otkazano. Zatakano - psst! Razumijete li sadaT
"Da, da. Ali zato?"
"Prema nalogu prokletog Ministarstva vanjskih poslova."
"Nije li to izuzetno udno?"
"Pa, znalo se dogaati."
"Zato bi oni bili tako obazrivi prema gospoici -prema naoj ribici?"
"Nisu. Ma mare oni vraga za nju. Rije je o publicitetu - ako se pojavi na suenju,
moglo bi se previe saznati o gospoi A.C. O tijelu. To je ono tajanstveno! Mogu samo
pretpostavljati daje mu - gospodin A.C. - Pratite me?"
"Da, da."
"Da je negdje u inozemstvu na nekom osjetljivom mjestu i da mu ne ele pomrsiti
raune."
"Huh!"
"to ste rekli?"
"Bio je to, mon ami, izraz moje ljutnje!"
"Oh, to je bilo to. Mislio sam da ste se moda prehladili. Imate se pravo ljutiti! Ja bih
upotrijebio i gore rijei. Pustiti tako damu da se izvue, ini me apsolutno bijesnim."
Poirot ree vrlo blago:
"Ona se nee izvui."
"Kaem vam, ruke su nam vezane!"
"Vae moda jesu - ali, moje ne!"
 "Dobri stari Poirot! Vi ete, dakle, nastaviti s tim?"
"Mais oui - do smrti."
"Pa, nemojte da to bude vaa smrt, mome! Ako se to
nastavi kako je zapoelo, netko e vam vjerojatno poslati
potom otrovnu tarantulu!"
Kad je spustio slualicu, Poirot ree sebi:
"Zato sam upotrijebio taj melodramatski izraz - 'do
smrti'? Vraiment, to je apsurdno!"
III
Pismo je stiglo veernjom potom. Sve osim potpisa bilo je napisano na pisaem
stroju.
"DRAGI monsieur Poirot, (poinjalo je)
Bio bih duboko zahvalan kad biste me posjetili sutra. elio bih vam neto povjeriti.
Predlaem u dvanaest i trideset u mojoj kui u Chelsea. Ako vam to ne odgovara,
obavijestite o tome moju tajnicu. Ispriavam se to sam vam ostavio tako malo vremena.
Iskreno Va, ALISTAIR BLUNT."
Poirot izgladi pismo i krene ga nanovo itati. U tom trenutku zazvoni telefon.
Hercule Poirot se ponekad zanosio milju da prema nainu na koji zvoni telefon,
moe prepoznati kakva ga poruka oekuje.
U ovom je sluaju bio siguran da se radi o izuzetno znaajnom pozivu. Nije bio
pogrean broj, ali ni nitko od njegovih prijatelja.
Ustao je i podigao slualicu. Rekao je svojim
ljubaznim, stranim glasom:
MAlloT
Neki bezlian glas ree: "Koji je ovo broj, molim vas?"
"Whitehall 7272."
Nakratko je sve utihnulo, zatim se zaulo kljocanje, a onda netko progovori. Bio je
to enski glas.
"Monsieur Poirot?"
"Da."
"Monsieur Hercule Poirot?"
"Da."
"Monsieur Poirot, ve ste primili - ili ete uskoro primiti jedno pismo."
"Tko je to?"
"Nije potrebno da to znate."
"U redu. Primio sam, madame, veeras osam pisama i tri rauna."
"Tada znate na koje pismo mislim, Bit ete toliko mudri, monsieur Poirot, da odbijete
ponudu koja vam je predstavljena."
"O tome u, madame, sam odluiti."
Glas hladno odvrati:
"Upozoravam vas, monsieur Poirot. Vae se uplitanje vie nee tolerirati. Ne
mijeajte se u ovaj posao.'"
"A ako to ne uinim?"
 "Bit emo prisiljeni poduzeti odreene korake... "
"To je prijetnja, madameV*
"Samo traimo od vas da budete razumni....To je za vae dobro."
"Vrlo ste velikoduni!"
"Ne moete izmijeniti tijek dogaaja i ono to je unaprijed odreeno. Pa drite se
podalje od onoga to vas se ne tiel Razumijete li me?"
"Oh, da, razumijem. Ali smatram daje smrt gospodina Morleva moja briga."
enin glas odvrati otro:
"Morleveva je smrt bila samo incident. Upleo se u nae planove."
"On je bio ljudsko bie, madame. Umro je prije svog vremena."
"On uope nije bio vaan."
Poirotov je glas zvuao opasno kad je vrlo tiho rekao:
"Tu ste u krivu... "
"Sam je kriv. Odbio je postupiti razumno."
"I ja, takoer, odbijam biti razuman."
"Tada ste budala."
Na drugom kraju ice zaulo se kljocanje i linija je utihnula.
Poirot ree "Allol" i odloi slualicu. Nije se trudio ui u trag broju. Bio je prilino
siguran daje poziv upuen iz javne telefonske govornice.
Meutim, ono to ga je zbunilo i intrigiralo bila je injenica da mu je glas bio
odnekud poznat. Napregnuo je svoj mozak u nastojanju da se prisjeti. Je li to mogao biti
glas gospoice Sainsburv Seale?
Koliko se sjeao, glas Mabelle Sainsburv Seale bio je prodoran i poneto afektiran, s
prenaglaenom dikcijom. Ovaj glas uope nije zvuao tako, a ipak - moda je to mogla
biti gospoica Sainsburv Seale s promijenjenim glasom. Napokon, u svoje je vrijeme bila
glumica. Mogla je, vrlo lako, promijeniti svoj glas. Ipak, glas nije odgovarao.
Nije bio zadovoljan objanjenjem. Ne, glas je prizvao u sjeanje jednu drugu osobu.
Glas nije poznavao dobro -ali, bio je siguran da gaje ve ranije uo -jednom, ako ne i
dvaput.
Zato se, pitao se, trudila nazvati i prijetiti mu? Jesu li ti ljudi zaista vjerovali da e
ga zastraiti prijetnjama? Oito jesu. Kako su ga slabo poznavali!
IV
U jutarnjim su novinama objavljene senzacionalne vijesti. Naime, netko je pokuao
izvriti atentat na premijera kad je u drutvu prijatelja naputao Downing Street. Sreom,
metak je proao pored njega. Mukarac, Indijac, odmah je uhien.
Nakon stoje to proitao, Poirot se taksijem uputio do Scotland Yarda. Japp ga
srdano pozdravi.
"Ah, dovele su vas vijesti. Jesu li koje od novina navele tko je 'prijatelj' koji je bio u
drutvu premijera?"
"Ne, o kome je rije?"
"O Alistairu Bluntu."
"Doista?"
"Da," nastavi Blunt, "imamo razloga vjerovati da je metak bio namijenjen Bluntu, a
ne premijeru. Osim ako mukarac nije jo loiji strijelac nego to ve jest!"
"Tko je poinitelj?"
"Neki ludi indijski student. Nezreo, kao i obino. Ali, bio je nagovoren na to. Nije bila
samo njegova ideja."
Japp doda:
"Uhvatili smo ga prilino lako. Obino se, znate, okupi ispred kue grupica ljudi. Kada
je hitac ispaljen, mladi Amerikanac je vrsto zgrabio malog ovjeka s bradom. Grevito ga
se drao i vikao policiji da gaje uhvatio. U meuvremenu je Indijac mirno mugnuo - ali,
ga je jedan od naih ljudi uhvatio."
"Koji je Amerikanac u pitanju?" upita znatieljno Poirot.
"Mladi po imenu Raikes. Zato..." Nakratko zastane, zurei u Poirota. "to nije u
redu?"
Poirot ree:
"Howard Raikes koji je odsjeo u hotelu Holborn Palae?"
"Tako je. Tko - zato, naravno! Ime mije bilo poznato. Pacijent koji je pobjegao onog
jutra kad je Morlev izvrio samoubojstvo..."
Zastane. Polako ree:
"Neobino - kako ta stara stvar neprestano iskrsava. Vi jo uvijek imate svoje
miljenje o tome, zar ne, Poirot?"
Hercule Poirot odgovori smeteno:
"Da. Jo uvijek imam svoje miljenje o tome...."
v
Poirota je u domu Alistaira Blunta primio njegov tajnik, visok, epav mladi vrlo
uglaenog ponaanja.
Zapoeo je s isprikom.
"ao mi je, monsieur Poirot - a i gospodinu Bluntu. Pozvan je u Dovvning Street.
Zbog - pa - sinonjeg incidenta. Telefonirao sam vam kui, ali ini se da ste ve otili."
Mladi urno nastavi:
"Gospodin Blunt me ovlastio da vas pitam moete li provesti ovaj vikend s njim u
njegovoj kui u Kentu. Exsham, znate. Ako se slaete s tim, poslat e po vas automobil
sutra naveer."
Poirot je oklijevao.
Mladi ree prilino uvjerljivo:
"Gospodin Blunt vas arko eli vidjeti."
Hercule Poirot prigne glavu.
Ree: "Hvala vam. Prihvaam."
"Oh, to je sjajno. Gospodin Blunt e biti oduevljen.
Ako poalje automobil po vas u etvrt do est, hoe li to... Oh, dobro jutro, gospoo
Olivera..."
Majka Jane Olivera je upravo ula u sobu. Bila je vrlo ukusno odjevena, sa eirom
namjetenim preko obrve na njenu iznimno dotjeranu frizuru.
"Oh! Gospodine Selby, je li vam gospodin Blunt dao kakve upute o onim stolicama u
vrtu? Namjeravala sam ga to pitati sino jer kako emo ovaj vikend biti..."
 Gospoa Olivera primijeti Poirota i zauti.
"Poznajete li gospou Olivera, monsieur Poirot?"
"Ve sam imao zadovoljstvo susresti se s madame."
Poirot se nakloni.
"Oh? Drago mi je. Naravno, gospodine Selby, znam daje Alistair vrlo zaposlen ovjek
i da mu ove male stvari, vezane uz kuanstvo, ne izgledaju vanima..."
"U redu je, gospoo Olivera," odvrati sposobni gospodin Selby. "Problem je rijeen."
Gospoa Olivera nastavi s klopotanjem. Bila je, smatrao je Poirot, prilino nalik na
kvoku. Veliku, debelu kvoku! Gospoa Olivera, i dalje klopoui, krene dostojanstveno
prema vratima.
".... 1, ako ste u potpunosti sigurni da emo biti sami za vikend..."
Gospodin Selby se nakalje.
"Pa - monsieur Poirot e vam se takoer pridruiti."
Gospoa Olivera zastane. Okrene se i proui Poirota s neskrivenim gnuanjem.
"A je li?"
"Gospodin Blunt je bio tako ljubazan i pozvao me," ree Poirot.
"Pa, pitam se zato - zato je to uinio. Oprostit ete mi, monsieur Poirot, ali
gospodin Blunt je izriito rekao da eli miran, obiteljski vikend!"
Selby odvrati odluno:
"Gospodin Blunt se vrlo jasno izrazio o dolasku monsieura Poirota."
"Doista? Meni nije nita spomenuo."
Vrata se otvore. Jane je stajala tamo. Ree nestrpljivo:
"Dolazi li, majko? Imamo dogovor za ruak u jedan i petnaest!"
"Stiem, Jane. Ne budi nestrpljiva."
"Pa, pokreni se onda, za boga miloga - dobar dan, monsieur Poirot."
Odjednom uuti - njene ivahnosti u potpunosti nestane. Ree hladnim glasom:
"Monsieur Poirot dolazi za vikend u Exsham."
"Oh - tako dakle."
Jane Olivera propusti svoju majku kroz vrata. Ve je namjeravala poi za njom kad
jo jednom proviri unutra.
"Monsieur Poirot!"
Glas joj je bio zapovjedniki.
Poirot joj poe ususret.
Ree vrlo tiho: "Dolazite u Exsham? Zato?"
Poirot slegne ramenima. Odvrati:
"To je bila elja vaeg ujaka."
Jane ree:
"Ali on ne moe znati... Ne moe... Kad vas je to zamolio? Oh, nema razloga..."
"Jane!"
Majka ju je dozivala iz predvorja.
Jane ree ozbiljnim glasom:
"Nemojte dolaziti, molim vas."
Izie. Poirot zauje zvukove prepirke. uo je visoki, prigovarajui, kvocavi glas
gospoe Olivera. "Zaista neu tolerirati tvoju neodgojenost, Jane... Poduzet u korake da
se ne uplie..."
Tajnik ree:
"Tada neto prije est ujutro, monsieur Poirot?"
Poirot kimne potvrujui. Stajao je kao ovjek koji je ugledao duha. Ali ok su mu
prouzroile njegove ui, a ne oi.
Dvije od reenica koje su doprle kroz otvorena vrata bile su identine onima koje je
uo prole noi na telefon, zato mu je i glas bio poznat, na odreeni nain.
Dok je izlazio na sunev sjaj, odluno zavrti glavom.
Gospoa Olivera?
Ali to je bilo nemogue! Nikako to nije mogla biti gospoa Olivera na telefonu!
Ta praznoglava ena - sebina, bez pameti, pohlepna, egocentrina? Kako ju je
nazvao?
"Dobra, debela kvoka? C'est ridicide!" ree Hercule Poirot.
Njegove ui, odlui, zasigurno su ga zavarale. A, ipak...
VI
Rolls je stigao tono u dogovoreno vrijeme po Poirota.
Alistair Blunt i njegov tajnik bili su jedini putnici u njemu. Gospoa Olivera i Jane
otile su ve ranije drugim automobilom.
Vonja je bila prilino mirna. Blunt je tek poneto priao, ponajvie o svom vrtu i
nedavnoj vrtnoj izlobi.
Poirot mu je estititao na vjetom izmicanju pred smru, na to Blunt odvrati:
"Oh, to! Mislim da momak nije pucao u mene osobno. A i jadnik nije imao pojma o
pucanju! Samo jedan od onih poluludih studenata. Nita strano. Nahukaju ih da
pokuaju ubiti, na primjer premijera, i misle da e tako
promijeniti tijek povijesti. To je doista patetino."
"To nije prvi takav pokuaj, mislim, usmjeren protiv vas?"
"To zvui tako melodramatino," ree Blunt, s blagim podrhtavanjem u glasu.
"Nedavno sam potom primio paket-bombu. Znate, ti momci koji bi htjeli zavladati
svijetom - kako namjeravaju biti uspjeni kad ne mogu sastaviti valjanu bombu?"
Zavrti glavom.
"Uvijek je jednako - dugokosi upavi idealisti - bez zrnca praktinog znanja u svojim
glavama. Ne kaem da sam ja pametan ovjek - nisam - ali barem znam pisati, itati i
zbrajati i oduzimati. Razumijete li to mislim?"
"Mislim, ali objasnite mi dalje."
"Pa, ako proitam neto stoje napisano na engleskom jeziku razumijem to to znai -
ne mislim pritom na skrivena znaenja, filozofiju - samo jednostavni praktini engleski -
no, veina ljudi ne moe\ Ako elim napisati neto, mogu napisati ono to mislim - otkrio
sam da veina nije ni za to sposobna! I, kao to sam rekao, znam osnove aritmetike. Ako
Jones ima osam banana i Brown mu ih uzme deset, koliko e ih ostati Jonesu? Ljudi se
vole pretvarati daje jednostavan odgovor na ovo pitanje. Ne ele priznati, najprije, da
Brown to uope ne moe uiniti - a, zatim, da u konanici ne moe biti vika banana!"
" Vie vole odgovor koji predstavlja zagonetku?"
 "Upravo tako. Politiari su jednako loi. Alija sam se uvijek zalagao za zdrav razum.
Na kraju ga ne moete pobijediti."
Doda, s laganim smijekom:
"Ali ne smijem vam dosaivati time. Loa navika. Osim toga, posao elim ostaviti za
sobom kad nisam u Londonu. Radovao sam se, monsieur Poirot, uti o nekim vaim
pustolovinama. Proitao sam, znate, mnogo
detektivskih pria. Mislite li da neke od njih odgovaraju stvarnom ivotu?"
Razgovor se, do kraja puta, temeljio na Poirotovu prepriavanju nekih njegovih
najpoznatijih sluajeva. Alistair Blunt je, kao kakav kolarac, udno upijao sve detalje.
Ugodna atmosfera naglo se ohladi dolaskom u Exsham, gdje je, iza svojih golemih
prsa, gospoa Olivera zraila ledenim negodovanjem. Koliko je to bilo mogue, ignorirala
je Poirota, obraajui se jedino svom domainu i gospodinu Selbvju.
Potonji je poveo Poirota do njegove sobe.
Kua je bila vrlo ljupka, ne osobito velika, i namjetena s onim istim dobrim ukusom
koji je zamijetio u Londonu. Sve je bilo jednostavno, ali skupo. Ogromno bogatstvo
njegova vlasnika naziralo se u mekoi kojom je ta oigledna jednostavnost postignuta.
Usluga je bila na razini - kuhinja, engleska, ne kontinentalna - vina su kod Poirota
pobudila iskreno divljenje. Veerali su savreno bistru juhu, preni list, janjetinu s mladim
grakom i jagode sa slatkim vrhnjem.
Poirot je toliko uivao da se nije ni obazirao na neprekidno odbojno ponaanje
gospoe Olivera i na osornu nepristojnost Jane koja se, iz nekog razloga, odnosila izrazito
neprijateljski prema njemu. Prema kraju veeri, Poirot se pitao zastoje to tako!
Motrei prisutne za stolom, Blunt upita:
"Helen nam se nee pridruiti za veerom?"
Julia Olivera stisne svoje usne. Ree:
"Draga se Helen previe izmorila u vrtu, mislim. Predloila sam joj da ode u krevet i
odmori se i da se ne gnjavi dolaskom ovamo. Ali, nije me posluala."
"Oh, tako." Blunt je smeteno pogleda. "Mislio sam da bi joj godila mala promjena."
"Helen je tako jednostavna dua. Voli rano odlaziti na poinak," ree odluno
gospoa Olivera.
Kada se Poirot pridruio damama u salonu - Biunt je zastao u razgovoru sa svojim
tajnikom - uo je Jane Olivera kako govori svojoj majci:
"Ujaku se nije svidjelo kako si govorila o Helen Montressor, majko."
"Glupost," ree gospoa Olivera robusno. "Alistair je predobar. Siromani roaci su u
redu - vrlo ljubazno od njega to joj je dao kuicu na koritenje, ali da je zove svakog
vikenda na veeru, apsurdno! Ona je samo roakinja u drugom koljenu ili slino. Mislim
da se Alistair ne bi trebao dati iskoritavati!"
"Vrlo je ponosna, na svoj nain," ree Jane. "Napravi dosta posla u vrtu."
"To je pravi duh," ree mirno gospoa Olivera. "koti su poznati po svojoj
samostalnosti i zato zasluuju potovanje."
Namjestila se udobno na sofi, jo uvijek ne obraajui panju na Poirota. Doda:
"Donesi mi, molim te, Low Down Review, draga. U njemu je neto o Lois Van
Schuvler i o njenom vodiu kroz Maroko."
 Alistair Blunt se pojavi na pragu. Ree:
"Doite, monsieur Poirot, u moju sobu."
Radna soba Alistaira Blunta bila je prostrana, dugaka prostorija u stranjem dijelu
kue, s prozorima otvorenima prema vrtu. Bila je udobna, s velikim naslonjaima i
sofama, s dovoljno ugodne neurednosti koja ju je inila ivom.
(Suvino je rei da bi Krcale Poirot preferirao veu simetriju!)
Nakon stoje gostu ponudio cigarete i zapalio vlastitu lulu, Alistair Blunt izravno
prijee na stvar.
Ree: "tota me zabrinjava. Govorim, naravno, o onoj Sainsburv Seale. Iz razloga
samo njima znanih -razloga koji su, bez sumnje, savreno opravdani - vlasti su odustale
od potrage. Ne znam tko je Albert Chapman ili ime se bavi - ali to god daje, rije je o
neem prilino vanom. Ne znam sve pojedinosti, ali premijer je spomenuo da si ne mogu
dopustiti publicitet i da e biti najbolje da se cijela stvar to prije zaboravi."
"To je u redu. To je slubeni pogled, oni znaju to je nuno. Policija, dakle, ima
vezane ruke."
Nagnuo se naprijed u stolici.
"Alija elim znati istinu, monsieiir Poirot. A vi ste ovjek koji e je otkriti za mene.
Vas ne ometa birokratizam."
"to elite da uinim, monsieiir Blunt?"
"elim da naete onu enu - Sainsburv Seale."
"ivu ili mrtvu?"
Alistair Blunt podigne obrve.
"Mislite li da postoji mogunost da je mrtva?"
Hercule Poirot uuti na minutu-dvije, a tada ree polagano i vano:
"Ako elite moje miljenje - a to je samo moje miljenje, imajte na umu - tada, da,
mislim daje mrtva..."
"Zato to mislite?"
Hercule Poirot se blago nasmijei.
Ree:
"Ne bi vam nita znailo kad bih vam rekao da je to zbog para nenoenih arapa u
ladici."
Alistair Blunt je znatieljno zurio u njega.
"Vi ste udan ovjek, monsieiir Poirot."
"Vrlo sam udan. Zapravo sam metodian, uredan i logian - i ne volim iskrivljene
injenice na kojima se nastoji bazirati teorija - to, smatram - neobinim!"
Alistair Blunt ree:
"Prevrnuo sara cijelu stvar u glavi. Sve je tako vraki udno. Mislim - zubar koji se
ustrijelio, ona Chapmanica spremljena u vlastitu krinju za krzna i smrskanog lica. To je
gadno! Stvarno gadno! Ne mogu se oteti dojmu da je neto iza svega toga."
Poirot kimne.
Blunt ree:
"I to vie razmiljam o tome, to sam sigurniji da ta ena nije nikad poznavala moju
suprugu. To je bio samo izgovor da razgovara sa mnom. Zato? Sto joj je to donijelo?
Mislim - mali prilog, ali ni to nije bilo namijenjeno za nju osobno. A ipak mi se ini - da -
daje sve bilo ureeno - sresti me na stepenicama kue. Bilo je preuvjerljivo. Tako dobro
usklaeno! Ali zato1? To se pitam itavo vrijeme - zatol"
"Svakako to je rije - zato? I ja se pitam - i ne znam - ne, ne znam."
"Nemate neku ideju o tome to se moglo dogoditi?"
Poirot ozlojeeno odmahne rukom.
"Moje su ideje vrlo djetinje. Kaem si, bilo je moda lukavo ukazati na vas - izdvojiti
vas. Ali, opet, to je smijeno - prilino ste poznat ovjek - i kako je lake rei 'pogledaj, to
je on - koji je uao sada kroz vrata.'"
"I u svakom sluaju," ree Blunt, zato bi netko elio izdvojiti mene?"
"Gospodine Blunt, prisjetite se jo jednom vaeg posjeta zubaru onog jutra. Je li vam
neto stoje Morlev rekao zvualo neobino? Nita to bi nam dalo neki trag?"
Alistair Blunt se namrti, pokuavajui se prisjetiti. Tada zavrti glavom.
"ao mi je. Niega se ne mogu prisjetiti."
"Sigurni ste da nije spomenuo gospoicu Sainsburv Seale?"
"Da."
"A onu drugu enu - gospou Chapman?"
"Ne - ne - uope nismo razgovarali o ljudima. Spominjali smo samo rue, vrtove,
praznike - nita vie."
"Nitko nije uao u sobu dok ste vi bili tamo?"
"Da vidim - ne, nitko nije. Inae je tu uvijek bila jedna mlada ena - plavokosa
djevojka. Ali, onoga dana nije bila tamo. Oh, uao je onaj drugi zubar, sjeam se -
momak s irskim naglaskom."
"Stoje rekao ili uinio?"
"Samo je postavio Morlevu nekoliko pitanja i izaao. Morlev je bio pomalo otresit
prema njemu. Zadrao se samo minutu-dvije."
"Ne moete se sjetiti nieg dragog? Niega?"
"Ne, ponaao se apsolutno normalno."
Nas ta podua utnja. Tada Poirot ree:
"Sjeate li se, moda, monsieur, mladia koji je bio s vama u ekaonici tog jutra?"
Alistair Blunt se namrti.
"Da vidim - da, bio je tamo mladi - prilino nemiran. Ali ne sjeam ga se osobito.
Zato?"
"Biste li ga prepoznali da ga ponovno vidite?"
Blunt zavrti glavom.
"Jedva da sam ga pogledao."
"Nije uope pokuao razgovarati s vama?"
"Ne."
Blunt pogleda ovoga s iskrenom znatieljom.
"U emu je stvar? Tko je taj mladi?"
"Zove se Howard Raikes."
Poirot je ekao bilo kakvu reakciju, ali nita se ne dogodi.
"Trebam li znati njegovo ime? Jesam li ga ve sreo negdje?"
 "Mislim da niste. On je prijatelj vae neakinje, gospoice Olivera."
"Oh, Janein prijatelj."
"Njezina majka, pretpostavljam, ne odobravalo druenje."
Alistair Blunt ree odsutno:
"Pretpostavljam da to nema uinka na Jane."
"Majka je toliko protiv tog prijateljevanja da je vjerojatno i odvela djevojku iz
Sjedinjenih Amerikih Drava kako bi je udaljila od mladia."
"Oh!" Bluntovim se licem prelije izraz shvaanja. "To je taj momak, zar ne?"
"Aha, zainteresirali ste se."
"On je u svakom pogledu prilino nepoeljan mladi, vjerujem. Umijean u niz
subverzivnih aktivnosti."
"Gospoica Olivera mije rekla daje tog jutra zakazao termin kod zubara samo da vas
upozna."
"Kako bi dobio moje odobrenje?"
"Pa - ne - ini mi se daje ideja bila da on odobri vas."
"Drskosti li!"
Poirot prikrije smijeak.
"ini se da vi predstavljate sve emu se on protivi."
"On je, zasigurno, tip mladia kojiya ne odobravam! Provodi svoje vrijeme
propovijedajui i mlatei praznu slamu umjesto da pronae pristojan posao!"
Poirot utihne na trenutak, a zatim ree:
"Hoete li mi oprostiti ako vam postavim jedno drsko i vrlo osobno pitanje?"
"Samo naprijed."
"U sluaju vae smrti, kakve su vae oporune odredbe?"
Blunt ga pogleda. Odvrati otro:
"Zato vas to zanima?"
"Zato to je mogue," slegne ramenima, "da je to od izuzetne vanosti za ovaj
sluaj."
"Glupost!"
"Moda. Ali, moda i nije."
Alistair Blunt ree hladno:
"Mislim da ste nepotrebno melodramatini, monsieur Poirot. Nitko me nije pokuao
ubiti - ili neto slino!"
"Bomba na stolu - pucanj na ulici..."
"Ah to! Svatko tko se bavi financijama na svjetskoj razini privlai odreenu
pozornost, pa i ludih fanatika!"
"Mogue je rije o nekome tko nije niti fanatik niti lud."
Blunt ga pogleda.
"Na to smjerate?"
"Jednostavno reeno, elim znati tko e se okoristiti vaom smru."
Blunt se naceri.
"Uglavnom St. Edvvard's Hospital, Cancer Hospital i Kraljevski institut za slijepe."
"Ah!"
 "Ostavio sam i odreenu koliinu novca neakinji po udaji, gospoi Juliji Olivera;
jednaku svotu, ali putem zaklade, nasljeuje njezina ker, Jane Olivera, te takoer
znatnu sumu svojoj jedinoj ivuoj roakinji, sestrini u drugom koljenu, Helen
Montressor, koja ivi u kuici ovdje na imanju."
Zastane, a onda ree:
"Ovo je, monsieur Poirot, reeno u strogom povjerenju."
"Naravno, monsieur, naravno."
Alistair Blunt doda sarkastino:
"Pretpostavljam da ne mislite, monsieur Poirot, da me bilo Julia ili Jane Olivera ili,
pak, moja roakinja Helen Montressor planiraju ubiti zbog mog novca?"
"Ja ne mislim nita - apsolutno nita."
Nestane Bluntove ozlojeenosti. Ree:
"A preuzet ete onaj drugi posao za mene?"
"Pronalaenje gospoice Sainsbury Seale? Da, hou." Alistair Blunt ree srdano:
"Dobar ste ovjek."
VII
Izlazei iz sobe, Poirot se umalo ne sudari s visokom figurom ispred vrata.
Ree. "Ispriavam se, mademoiselle"
Jane Olivera se povue malo u stranu.
Ree: "Znate li to mislim o vama, monsieur Poirot?"
uEh bien - mademoiselle..r
Nije mu dopustila da dovri. Pitanje je, zapravo, bilo retoriko. To je znailo da e
Jane Olivera sama dati odgovor na njega.
"Vi ste pijun, to ste! Jadan, bijedan, radoznali pijun koji njuka okolo i izaziva
neprilike!"
"Uvjeravam vas, mademoiselle..."
"Znam to namjeravate i kakve ste sve lai ispriali! Zato izravno ne priznate? Pa,
kaem vam ovo - nita neete otkriti - apsolutno nita\ Ali ni nema se to otkriti! Nitko
nee skinuti ni vlas s glave mog ujaka. U potpunosti je siguran. Uvijek e biti. iv, zdrav i
bogat - i pun primjedbi! Kruti, utogljeni John Buli, to je on - bez trunice mate."
Zastane, njen promukli glas postane dublji i istakne zlobno: "Gadi mi se pogled na
vas - vi prokleti mali burujski detektivu!"
ustro se okrene od njega i nestane.
Hercule Poirot ostane sam, irom otvorenih oiju, podignutih obrva i paljivo gladei
svoje brkove.
Pridjev burujski, prizna, mogao se lako odnositi na njega. Njegov pogled na ivot
bio je u osnovi burujski, uvijek je bio, ali Jane nije mislila tako - govorila je s dubokim
prezirom o njemu.
Krene, jo uvijek razmiljajui o tome, u salon.
Gospoa Olivera igrala je pasijans.
Podigla je pogled kad je Poirot uao u sobu, hladno ga odmjerila i promrmljala
suzdrljivo:
"Crveni deko na crnu kraljicu."
 Suoen s tom neljubaznou, Poirot uzmakne. Pomisli sjetno:
"Jao, ini se da me nitko ne voli!"
Tzae u vrt. Bila je prekrasna veer, u zraku se osjeao miris stabala. Poirot radosno
pomirie, i uputi se stazom koja je vodila izmeu dva reda nasada.
Odmakne koji metar kad se odnekud stvore dva nejasna lika.
inilo se daje omeo ljubavni par.
Brzo se okrene i vrati se istim putem natrag.
ak i ovdje, inilo se, njegova je pristutnost bila de trop.
Proao je pored prozora Alistaira Blunt i vidio ga kako diktira pismo svome tajniku,
gospodinu Selbvju.
Postojalo je, izgleda, samo jedno mjesto za Herculea Poirota.
Uputi se prema svojoj sobi.
Tamo je neko vrijeme razmiljao o razliitim fantastinim aspektima itave situacije.
Je li ili nije pogreno vjerovao da glas na telefonu pripada gospoi Olivera?
Apsurdno!
Prisjetio se meloramatinih otkria malenog tihog gospodina Barnesa. Nagaao je o
misterioznom mjestu boravka gospodina Q.X.912 iliti Alberta Chapmana. U pamenje mu
se vratio zabrinut pogled kune pomonice,
Agnes...
Uvijek je bilo jednako - ljudi su skrivali stvari! Uglavnom prilino nevane, ali dok
nisu bile maknute s puta, bilo je nemogue nastaviti dalje!
U ovom trenutku put je bio sve samo ne ist!
I najvea prepreka na putu do jasnog razmiljanja i napretka bio je, kako je sebi
opisao, kontradiktoran i nemogu problem gospoice Sainsburv Seale. Pa, ako su
injenice koje je naznaio Hercule Poirot bile tone - tada nita nije imalo smisla!
Hercule Poirot ree samome sebi, pomalo iznenaeno:
"Je li mogue da starim?"
JEDANAEST, DVANAEST...
Nakon uznemirujue noi, Hercule Poirot je rano ustao sljedeeg dana. Vrijeme je
bilo savreno i on odlui ponoviti etnju od juer naveer.
Cvijee je bilo u svojoj punoj ljepoti i iako je Poirot vie naginjao prema urednijim i
pravilnijim cvjetnim rasporedima - skladanom rasporedu gredica grimiznih pelargonija
kakve se mogu vidjeti u Ostendu - ipak, priznao je, da i ovaj engleski vrt odaje
perfekcionizam.
Nastavio je put kroz ruinjak, koji ga oduevi svojim skladom te krivudavim
puteljcima alpskog vrta, stiui napokon do ozidanog povrtnjaka.
Ovdje primijeti krupnu enu, odjevenu u kaput i suknju od tvida, crnih obrva i kratko
oiane crne kose koja se obraala sporim, jasnim kotskim naglaskom glavnom vrtlaru,
kako se inilo. Vrtlar, primijetio je Poirot, nije uivao u razgovoru.
Vrtlar, koji se, posumnjao je Poirot, odmarao naslonjen na lopatu, pone mahnito
kopati. Poirot se priblii. Mladi, okrenut leima prema Poirotu, kopao je sa zanosom.
Poirot zastane da ga pogleda.
"Dobro jutro," ree ljubazno Poirot.
 Promrmlja: "Jutro, gospodine," ali ne prestane s poslom.
Poirot je bilo malo iznenaen. U svom iskustvu s vrtlarima, iako su nastojali izgledati
revno u svom poslu, bili su obino prespremni zaustaviti se i popriati kad bi im se izravno
obratilo.
inilo se, mislio je, malo neprirodnim. Ostao je tamo nekoliko trenutaka,
promatrajui vrtlara. Nije li bilo neto poznato u dranju tih ramena. Ili mu je, mislio je
Hercule Poirot, ve prelazilo u naviku misliti kako su i glasovi i ramena poznati, a zapravo
nisu znaili nita? Je li, doista, kao stoje strahovao prole noi, stario?
Krenuo je zamiljeno iz ozidanog vrta i zastao da pogleda nasad ukrasnog grmlja.
Odjednom, poput kakvog fantastinog mjeseca, okrugli predmet se lagano pokae
iznad zida povrtnjaka. Bila je to jajolika glava Herculea Poirota ije su oi sa zanimanjem
pratile mladog vrtlara koji je prestao kopati i rukavom obrisao svoje znojno lice.
"Vrlo neobino i zanimljivo," promrmlja Poirot dok je jo jednom diskretno spustio
glavu.
Izae iz grmlja i strese sa sebe granice i lie koje je naruavalo sklad njegove
odjee.
Da, doista, vrlo neobino i zanimljivo to Frank arter, koji ima neki uredski posao na
selu, radi kao vrtlar u slubi Alistaira Blunta.
Razmiljajui o tome, Hercule Poirot zauje gong u daljini i uputi se prema kui.
Na putu prema tamo susreo je svog domaina u razgovoru s gospoicom Montressor
koja je ba stigla iz povrtnjaka.
Glas joj je bio ist i jasan:
"To je vrlo ljubazno od tebe, Alistair, ali mislim daje najbolje da ne prihvaam tvoje
pozive ovaj tjedan dok su ovdje tvoje amerike roakinje!"
Blunt ree:
"Julia je prilino netaktina, ali ona ne misli..."
Gospoica Montressor ree mirno:
"Mislim da se ponaa vrlo drsko prema meni, a ja neu trpjeti niiju drskost - ni od
Amerikanke ni od nekog drugog!"
Gospoica Montressor ode, a Poirot zatekne Alistaira Blunta jednako smetenog kao
to je veina mukaraca koji imaju problema sa svojim enskim roakinjama. Ree tuno:
"ene zaista jesu vragovi! Dobar dan, monsieur Poirot. Prekrasan dan, zar ne?"
Krenu natrag prema kui i Blunt ree s uzdahom: "Stvarno mi nedostaje moja
supruga!"
U blagavaonici, napomene stranoj Juliji:
"ao mi je, Julia, ali ini se da nee imati prilike povrijediti Helenine osjeaje."
"koti su uvijek tako osjetljivi."
Alistair Blunt je izgledao vrlo nesretno.
Hercule Poirot ree:
"Imate mladoga vrtlara, primijetio sam. Vjerojatno ste ga tek nedavno zaposlili."
"Tako je," ree Blunt. "Da, Burton, moj trei vrtlar, otiao je prije tri tjedna, i
umjesto njega smo uzeli ovog momka."
"Sjeate li se odakle je?"
 "Stvarno ne. MacAlister ga je uposlio. Vie me ljudi savjetovalo da ga uzmem. Toplo
su ga preporuivali. Prilino sam iznenaen zato to MacAlister kae da i nije odvie
dobar. eli ga otpustiti."
"Kako se zove?"
"Dunning - Sunburv - ili neto slino."
"Je li predrsko od mene ako pitam koliko ga plaate?"
"Nipoto. Dvije funte i petnaest ilinga, ini mi se."
"Ne vie?"
"Zasigurno ne vie - moda malo manje."
"Pa to je," primijeti Poirot, "vrlo zanimljivo."
Alistair Blunt ga pogleda radoznalo.
Ali Jane Olivera, utei novinama, prekine razgovor.
"ini se da mnogo ljudi nije po tvojoj volji, ujae Alistair!"
"Oh, ita o debati u parlamentu. U redu je. Samo Archerton - taj uvijek juria na
vjetrenjae i ima prilino lude ideje o novcu. Da ga pustimo da radi po svom, Engleska bi
bankrotirala za tjedan dana."
Jane ree:
"Zar nikada ne elite pokuati s neim novim?"
"Samo ako znai poboljanje staroga."
"Ali misli da to toga nee nikada doi. Uvijek govori: 'To nee ii' - a da nisi ni
pokuao."
"Eksperimentiranja mogu nanijeti prilino mnogo tete."
"Da, ali kako moe biti zadovoljan s ovakvim stanjem. Sva ta nepravda,
nejednakost. Neto se mora promijeniti!"
"Pa prilino dobro nam ide u ovoj dravi, Jane, kad se sve uzme u obzir."
Jane ree strastveno:
"Ono to nam je potrebno jest novo nebo i nova zemlja! A ti tu sjedi i uiva u jelu!"
Ustane i kroz francuski prozor izae van u vrt.
Alistar je djelovao neugodno iznenaen.
Ree: "Jane se prilino promijenila u posljednje vrijeme. Otkuda joj sve ove ideje?"
"Ne obaziri se na ono to Jane govori," ree gospoa Olivera. "Jane je vrlo luckasta
djevojka. Zna kakve su djevojke - odlaze na te udne zabave, na kojima su mladii sa
smijenim kravatama i gdje razgovaraju o kojekakvim glupostima."
"Da, ali Jane je oduvijek bila prilino tvrdoglava
djevojka."
"Rije je o prolaznoj modi, Alistair! To je sad u zraku."
Alistair Blunt ree:
"Da, to je u zraku."
Doimao se pomalo zabrinutim.
Gospoa Olivera ustane i Poirot joj otvori vrata. Izie, mrtei se.
Alistair Blunt ree odjednom:
"Ne svia mi se to, znate. Svi priaju o takvim stvarima! A one ne znae nita! Sve je
to prazna slama! Novo nebo i nova zemlja! to to znai? Ni sami vam ne mogu odgovoriti
na to pitanje! Samo su puni rijei."
Odjednom se nasmije, pomalo tuno.
"Ja sam jedan od posljednjih iz stare garde, znate."
Poirot ree znatieljno:
"Kad bi vas uklonili, to bi se dogodilo?"
"Uklonili! Kakav izraz!" Odjednom se sav pokunji. Rei u vam: "Mnotvo budala
pokualo bi mnogo skupih eksperimenata. A to bi znailo kraj stabilnosti, zdravog razuma,
solventnosti. Ustvari, kraj Engleske kakvu znamo..."
Poirot kimne suglasno. U osnovi mu je ovaj bankar bio vrlo drag. On je, takoer,
odobravao solventnost. I upravo je poeo shvaati za to se Alistair Blunt zapravo
zauzimao. Gospodin Barnes mu je to rekao, ali tada to nije nita znailo. Odjednom,
uhvati ga strah...
"Dovrio sam pisma," ree Blunt, pojavljujui se neto kasnije tog jutra. "Sada u
vam, monsieur Poirot, pokazati svoj vrt."
Dvojica su mukaraca izila i Blunt je s ponosom pripovijedao o svom hobiju.
Kameni vrt sa svojim rijetkim alpskim biljkama bio je njegova najvea radost, stoga
su tamo proveli neko vrijeme dok mu je Blunt pokazivao odreene siune i rijetke
primjerke.
Hercule Poirot, obuven u svoje najbolje kone cipele, sluao je paljivo, prenosei
blago teinu iz jedne noge na drugu, jedva podnosei nesnosnu vruinu.
Njegov domain nastavi s obilaskom, ukazujui na razliite biljke u daljini. Pele su
zujale, a iz blizine se uo monotoni zvuk velikih kara kako obrezuju ivicu od lovora.
Bilo je vrlo pospano i mimo.
Blunt se zaustavi na kraju vrta, osvrui se unatrag. Zvuk kara bio je dovoljno blizu,
iako se same kare nisu mogle vidjeti.
"Pogledajte ovo, Poirot. Turski karanfili su posebno uspjeli ove godine. Ne sjeam se
kad su bili tako dobri - a ono su vuike. Prekrasne boje."
Prasak! Pucanj je naruio mir jutra. Neto je ljuto zazvidalo u zraku. Alistair Blunt se
okrene zbunjeno prema mjestu otkuda se dizao mali oblak dima - iz sredine lovorova
grmlja.
Iznenada se zauje strana galama; lovori su se uzibali dok su se dva mukarca
borila. Prodorni ameriki glas uski i kn e odluno:
"Imam te, prokleti nitkove! Ispusti taj pitolj!"
Mukarci iziu na istinu. Mladi vrtlar koji je kopao tako marljivo tog jutra svijao se u
grevitom stisku mukarca koji je gotovo za glavu bio vei od njega.
Poirot je odmah prepoznao potonjeg. Ve ga je odgonetnuo i prema glasu.
Frank arter je gunao:
"Pusti me! To nisam bio ja, kaem ti!"
Howard Raikes ree:
"Oh, ne? Samo gaa ptice, pretpostavljam!"
Zaustavi se - pogleda pridolice.
"Gospodin Alistair Blunt? Ovaj vas je momak upravo gaao. Uhvatio sam ga na
djelu."
 Frank arter povie:
"To je la! Obrezivao sam ivicu. Zauo sam pucanj i pitolj je pao upravo ispred
mene. Podigao sam ga -prirodno, i onda je ovaj klipan skoio na mene."
Hovvard Raikes ree otro:
"Pitolj je bio u vaoj ruci i ba je ispaljeno iz njega!"
S grimasom na licu dobaci pitolj Poirotu.
"Pogledajmo to e detektiv rei o svemu. Srea to sam vas uhvatio na vrijeme.
Pretpostavljam daje ostalo jo nekoliko metaka u pitolju."
Poirot promrmlja:
"Tono."
Blunt se mrtio ljutito. Ree otro:
"Pa Dunnone - Danburv - kako vam je ime?"
Hercule Poirot ga prekine. Ree:
"Ovaj se ovjek zove Frank arter."
arter se okrene prema njemu, s bijesom u oima.
"itavo ste me vrijeme imali na piku! Doli ste me pijunirati one nedjelje. Kaem
vam, nije istina. Nikada nisam pucao u njega."
Hercule Poirot ree blago:
"Pa, u tom sluaju, tko jeT
Doda:
"Ovdje nema nikoga osim nas, vidite."
m
Jane Olivera dotri po stazici. Kosa joj je leprala iza nje. irom razgoraenih oiju i
jedva diui, prozbori: "Howard?"
Howard Raikes ree lagano:
"Zdravo, Jane. Ba sam spasio ivot tvog ujaka."
"Oh!" Zaustavi se. "Jesi li?"
"Va je dolazak, ini se, bio vrlo sretna okolnost, gospodine... hm..." Blunt je
oklijevao.
"Ovo je Howard Raikes, ujae. On je moj prijatelj."
Blunt pogleda Raikesa - nasmije se.
"Oh!" ree. "Vi ste dakle Janein mladi! Moram vam zahvaliti."
S pitajuim zvukom poput parnog stroja pod najveim pritiskom pojavi se i Julia
Olivera. Promuca:
"ula sam pucanj. Je li Alistair - zato -" tupo je zurila u Hovvarda Raikesa. "Vi?
Zato, zato, kako se usuujeteT
Jane ree ledenim glasom:
"Howard je upravo spasio ujakov ivot, majko."
"to? Ja-ja-"
"Ovaj je mukarac pokuao ubiti ujaka Alistaira, a Howard gaje ugrabio i uzeo mu
pitolj."
Frank arter ree nasilno:
"Svi ste vi prokleti laljivci."
 Gospoa Olivera, sputene eljusti, ree prazno:
"Oh!" Trebalo joj je nekoliko trenutaka da se potpuno sabere. Najprije se obrati
Bluntn
"Dragi moj Alistaire! Kuko strano\ Hvala Bogu da si dobro. Ali to je sigurno bio
uasan ok. Ja -ja se osjeam prilino slabo. Pitam se - bih li mogla dobiti malo
brandvja?"
Blunt odvrati hitro:
"Naravno. Poimo do kue."
Uhvatila gaje za ruku, naslanjajui se snano na njega.
Blunt pogleda preko ramena Poirota i Howarda Raikesa.
"Moete li povesti ovog momka?" upita. "Pozvat emo policiju i predati im ga."
Frank arter otvori usta, ali nita ne ree. Bio je smrtno blijed, a koljena su mu
klecala. Howard Raikes ga je nemilosrdno vukao za sobom.
"Hajde, //," ree.
Frank arter mrmljao je neuvjerljivo i promuklo:
"Sve je to la..."
Howard Raikes pogleda Poirota.
"Za tako otmjenog detektiva imate zaista malo to za rei! Zato se ne pravite malo
vani?"
"Razmiljam, gospodine Raikes."
"ini se da i trebate razmiljati! Pretpostavljam da ete izgubiti posao zbog ovog!
Alistair Blunt nije iv ovog asa zahvaljujui vama.'1''
"Ovo je vae drugo dobro djelo takve vrste, zar ne, gospodine Raikes?"
"to, dovraga, mislite?"
"Ako se ne varam juer ste, takoer, uhvatili mukarca za kojeg ste vjerovali daje
pucao na gospodina Blunta i premijera?"
Howard Raikes ree:
"Pa - da. ini se da mi je to prelo u naviku."
"Ali, postoji razlika," istakne Hercule Poirot. "ovjek kojeg ste uhvatili juer nije bio
onaj koji je zapravo pucao. Napravili ste pogreku."
Frank arter ree zlovoljno:
"I sada je pogrijeio."
"Tiho," ree mu Raikes.
Hercule Poirot promrmlja za sebe:
"Pitam se..."
rv
Odijevajui se za veeru, namjetajui precizno leptir-manu, Hercule Poirot se
namrti ugledavi svoj odraz u ogledalu.
Bio je nezadovoljan - ali nije mogao objasniti zato. Sluaj je, prizna, bio vrlo
jednostavan. Frank arter je zaista bio uhvaen na djelu.
Nije da je imao osobitog povjerenja, ili da mu se dopadao Frank arter. arter,
pomisli mirno, definitivno nije bio taj. Bio je nepristojan mladi nasilnik, tip koji privlai
ene pa one nerado misle najgore o njima bez obzira na jednostavnost dokaza protiv
njih.
A Carterova je pria bila osobito jadna. Bajka kako su mu pristupili agenti tajne
slube i ponudili mu izvrstan posao. Preuzeti mjesto vrtlara i izvjetavati o razgovorima i
djelatnostima drugih vrtlara. Bila je to pria koju je bilo lako pobiti - nije bilo nikakva
temelja za nju.
Osobito slaba izmiljotina - takva kakvu bi, pomisli Poirot, i izmislio ovjek poput
artera.
I s Carterove strane, nita se nije moglo dodati. Nije ponudio nikakva objanjenja,
osim da je netko drugi morao pucati iz revolvera. Neprestano je ponavljao daje to bila
namjetaljka.
Ne, nita se nije moglo rei za artera osim, moda, da je bila udna sluajnost da je
Howard Raikes bio prisutan u oba sluaja kad je metak jedva promaio Alistaira Blunta.
Ali vjerojatno nije bilo niega u tome. Raikes zasigurno nije ispalio hitac u Downing
Streetu. A njegova prisutnost ovdje bila je u potpunosti opravdana - elio je biti blie
svojoj djevojci. Ne, nije bilo nieg nevjerojatnog
u njegovoj prici.
Ispalo je, naravno, vrlo sretno za Howarda Raikesa. Kada vas netko upravo spasi od
metka ne moete mu zabraniti ulaz u kuu. Najmanje to se moe uiniti jest iskazati mu
svoju naklonost i gostoljubivost. Gospoi Olivera se to, naravno, nije svidjelo, ali ak ni
ona nije mogla uiniti nita protiv toga.
Janein nepoeljni mladi uao je u kuu i nije namjeravao tako brzo izai!
Poirot gaje sumnjivo promatrao tijekom veere.
Igrao je svoju ulogu s povelikom dozom lukavstva. Nije iznosio nikakva subverzivna
miljenja, izbjegavao je razgovore o politici. Zabavljao ih je priama o svojim
putovanjima auto-stopom i dugim pjeaenjima na razliitim opasnim mjestima.
"Vie se ne ponaa kao vuk," pomisli Poirot. "Ne, obukao je janjeu kou. Ali ispod?
Pitam se..."
Poirot se ba pripremao poi u krevet kad zauje snano kucanje na vratima. Poirot
ree: "Uite," i Howard Raikes stupi u sobu.
Nasmije se na Poirotov izraz lica.
"Iznenaeni ste to me vidite? Pratim vas itavu veer. Ne svia mi se kako ste me
gledali. Nekako sumnjivo."
"Zato bi vas to zabrinjavalo, prijatelju?"
"Ne znam zato, ali jest. Pomislio sam da moda niste povjerovali svemu to sam
ispriao."
"Eh bienl I ako je tako?"
"Pa, odluio sam vam sve osobno razjasniti. O jueranjim dogaajima, znate. Bila je
to ipak predstava. Promatrao sam, znate, njegovo gospodstvo kako izlazi iz kue i
ugledao Ratna Lala kako puca u njega. Poznajem Ratna Lala. Dobar je to momak.
Poneto neuravnoteen, ali snano osjea nepravde poinjene Indiji. Pa, nita loe se nije
desilo, dragocjen par nadutih koulja nije ozlijeen
- metak ih je obojicu promaio - pa sam stoga odluio prirediti malu predstavu u
nadi da e se momak izvui. Dohvatio sam nekog jadnika koji je stajao pored mene i
poeo vikati da sam uhvatio razbojnika nadajui se da e Ram Lal umai. Ali policajci su
bili prepametni. Zaas su ga ugrabili. Tako je to bilo. Razumijete?"
Hercule Poirot ree:
"A danas?"
"Danas je bilo drukije; nije bilo nikakvih Ram Lalova. arter je bio jedini na mjestu.
On je svakako ispalio onaj metak! Pitolj je jo bio u njegovoj ruci kad sam skoio na
njega. Pretpostavljam daje kanio pokuati ispaliti i drugi hitac."
Poirot ree:
"Bili ste tako zabrinuti da ouvate sigurnost monsienra Blunta?"
Raikes se naceri.
"Prilino udno, zar ne, nakon svega to sam rekao? Oh, priznajem. Mislim da Blunt
zasluuje da ga se upuca
- u ime napretka i ovjenosti - nemam nita osobno protiv njega - prilino dobar
momak na svoj britanski nain. Zaista mislim tako, a ipak, kad sam vidio to mu se
sprema, skoio sam i umijeao se. To dokazuje kako je zapravo nelogina ljudska
ivotinja. Ludo, zar ne?"
"Dubok je jaz izmeu teorije i prakse."
"Slaem se!" Gospodin Raikes ustane s kreveta na kojem je sjedio.
Smijeio se zadovoljno i povjerljivo.
"Samo sam mislio," ree, "da doem ovamo i sve vam objasnim."
Izie, paljivo zatvarajui za sobom vrata.
V
"Izbavi me, o Gospode, od neastivog i ouvaj me pred bezbolnim ovjekom" pjevala
je snanim glasom gospoa Olivera, poneto falajui.
Osjeala se nepopustljivost u njezinu izraavanju uvstva to je navelo Herculea
Poirota da zakljui daje gospodin Howard Raikes bio zao ovjek u njezinim mislima.
Hercule Poirot je pratio svog domaina i obitelj na jutarnju slubu u seosku crkvu.
Howard Raikes upita podrugljivo: "Uvijek idete u crkvu, gospodine Blunt?"
Alistair je nejasno promrmljao neto o tome kako se to oekuje od njega na selu - ne
moe iznevjeriti vikara -taj tipini engleski nazor samo je zbunio Raikesa, a naveo
Herculea Poirota da se s razumijevanjem nasmijei.
Gospoa Olivera je taktino odluila pratiti svog domaina i naredila Jane da uini to
isto.
"Naotrili su svoje jezike poput zmija," pjevao je zbor djeaka prodorno, "zmijski
otrov je ispod njihovih usana."
Tenori i basovi zahtijevali su sa zanosom:
"Sauvaj me, o Boe, od ruku bezbonika. Ouvaj me od pokvarenih koji me ele
unititi."
Hercule Poirot nastojao je pratiti svojim neodlunim baritonom.
"Ponosito su poloili stupicu za mene" pjevao je, "i rairili svoju mreu: da, i postavili
zamke na mom putu...."
 Usta su mu ostala otvorena.
Vidio je - tako je jasno vidio zamku u koju je zamalo upao!
Kao u transu, otvorenih usta, Hercule Poirot je prazno
zurio ispred sebe. Ostao je tako i kad se ostatak kongregacije smjestio na svojim
mjestima, sve dok ga Jane Olivera nije povukla za ruku i otro promrmljala: "Sjednite."
Hercule Poirot sjedne. Postariji sveenik s bradom najavi pjevajui: "Ovdje poinje
petnaesto poglavlje Prve Samuelove knjige" i zapone itati.
Ali Poirot nije uo nita o porazu Amaleana.
Lukavo postavljena stupica - mrea stegnuta konopcem - jama otvorena pred njim -
iskopana tako paljivo da upadne u nju zasigurno.
Bio je u stanju oamuenosti - blaene "oamuenosti u kojoj se izolirane injenice
vrte silovitom snagom dok se ne posloe uredno na svoje predvieno mjesto.
Bilo je to poput kaleidoskopa - kope na cipelama, vrste enske arape, unakaeno
lice, lo knjievni ukus mladog Alfreda, aktivnosti gospodina Amberiotisa, uloga koju je
igrao pokojni gospodin Morlev, sve se podiglo i kovitlalo, smirujui se u suvislu strukturu.
Po prvi put, Hercule Poirot bio je napravom putu.
"Jer je pobuna grijeh kao arolija, a tvrdoglavost kao nepravda i idolatrija. Jer si
odbacio Boju rije, on te odbio postaviti kraljem. Ovdje zavrava odlomak iz Starog
zavjeta," drhtavim glasom govorio je, sve u istom dahu, ostarjeli sveenik.
Kao u nekom snu. Hercule Piorot ustane slaviti Boga.
TRINAEST, ETRNAEST...
"Gospodin Reilly, zar ne?"
Mladi se Irac trgne kad u blizini zauje glas.
Okrene se.
Pored njega je, za blagajnom Shipping Co., stajao ovjeuljak s velikim brkovima i
jajolikom glavom.
"Vi me se ne sjeate?"
"Nepravedni ste prema sebi, monsieur Poirot. Vi niste ovjek kojeg se lako
zaboravlja."
Okrene se i kae neto slubeniku koji je stajao iza blagajne i ekao.
Glas u njegovoj blizini promrmlja:
"Putujete u inozemstvo na odmor?"
"Ne idem radi odmora. A vi, monsieur Poirot? Nadam se da ne okreete lea ovoj
zemlji?"
"Ponekad," odgovori Hercule Poirot, "nakratko odlazim u svoju vlastitu zemlju -
Belgiju."
"Ja idem mnogo dalje," ree Reillv. "Za mene je Amerika." Doda: "T mislim da se
neu vraati."
"ao mi je to to ujem, gospodine Reillv. Naputate dakle svoj posao u Queen
Charlotte Street."
"Da ste rekli da je on napustio mene, bili biste blie istini."
"Doista? To je vrlo alosno."
"Ne zabrinjava me. Kad se sjetim svih neplaenih dugova koje u ostaviti za sobom,
odmah se oraspoloim."
Naceri se ljubazno.
"Ja se zasigurno neu ubijati zbog novanih problema. Bolje ih je ostaviti za sobom i
poeti ponovno. Imam svoje kvalifikacije i one neto vrijede, kaem vam."
Poirot promrmlja:
"Vidio sam nedavno gospoicu Morlev."
"Je li vam to predstavljalo zadovoljstvo? Rekao bih da nije. Nema ogorenije ene od
nje. esto sam se pitao kakva bi bila u pijanom stanju - ali to nikada nitko nee otkriti."
Poirot ree:
"Jeste li se slagali s presudom suda o smrti vaeg partnera?"
"Nisam," odgovori suosjeajno Reillv.
"Ne mislite da je pogrijeio s injekcijom?"
Reillv odgovori:
"Ako je Morlev tom Grku dao dozu koju tvrde da jest, bio je ili pijan ili je namjeravao
ubiti tog ovjeka. A nikada nisam vidio Morleva da pije."
"Mislite li, dakle, daje bilo namjerno?"
"Ne bih to rekao. Rije je o tekoj optubi. Iskreno, ne vjerujem u to."
"Mora postojati neko objanjenje."
"Doista mora - ali jo ga nisam pronaao."
Poirot ree:
"Kada ste posljednji put vidjeli gospodina Morleva ivog?"
"Da vidim, dakle. Prolo je previe vremena da mi postavljate takvo pitanje. Bilo je
to veer prije - oko etvrt do sedam."
"Niste ga vidjeli na dan ubojstva?"
Reillv zavrti glavom.
"Sigurni ste?" Poirot je navaljivao.
"Oh, ne kaem to. Ali, ne sjeam se..."
"Niste, na primjer, bili u njegovoj ordinaciji oko jedanaest i trideset pet kad je imao
pacijenta?"
"U pravu ste, jesam. elio sam ga pitati neka tehnika pitanja o instrumentima koje
sam naruio. Ali zadrao sam se samo nekoliko trenutaka, zato sam i zaboravio na to. Bio
je zauzet pacijentom."
Poirot kimne. Ree.
"Postoji jo neto to me zanima. Va pacijent, gospodin Raikes, otkazao je svoj
dogovor tako to je jednostavno otiao. to ste radili u tih pola sata koje ste imali
slobodno?"
"Ono to uvijek radim kad imam vremena. Smijeam si pie. I kao to sam vam
rekao, primio sam telefonski poziv i nakratko skoknuo do Morleva."
Poirot ree:
"Koliko shvaam, niste imali pacijenta od dvanaest i trideset do jedan nakon to je
gospodin Barnes otiao. Kad je on, usput, otiao?"
"Oh! Neto poslije dvanaest i trideset."
"A to ste vi zatim radili?"
 "Isto to i prije. Smijeao si drugo pie!"
"I ponovno skoknuli do gospodina Morleva?"
Gospodin Reillv se nasmije.
"Mislite, jesam li otiao gore i ubio ga? Ve sam vam davno rekao da nisam to uinio.
Ali imate smo moju rije."
Poirot ree:
"to ste mislili o kunoj pomonici, Agnes?"
Reillv ga pogleda:
"Pa to je sad smijeno pitanje."
"elio bih ipak znati."
"Odgovorit u vam. Nisam uope mislio o njoj. Georgina je dobro pazila na slukinje -
s pravom. Djevojka
me nikad nije ni pogledala u oi - stoje dokaz loeg ukusa s njene strane."
"Imam osjeaj," ree Hercule Poirot, "da ta djevojka zna neto."
Ispitivaki pogleda gospodina Reillvja. Portonji se nasmije i zavrti glavom.
"Ne pitajte mene," ree. "Nita ne znam o tome. Ne mogu vam pomoi."
Uzeo je karte koje su leale ispred njega i otiao dalje vrtei glavom i smijeei se.
Poirot, pak, objasni razoaranom slubeniku da se ipak nije odluio za krstarenje po
gradovima sjeverne Europe.
Poirot ponovno posjeti Hampstead. Gospoa Adams bila je, moda, malo iznenaena
to ga vidi. Iako je za njega jamio, takorei, vii inspektor Scotland Yarda, ona gaje ipak
smatrala 'neobinim malim strancem' i nije za ozbiljno uzimala njegova nastojanja. Bila
je, meutim, voljna priati.
Nakon prvotne senzacionalne objave pravog identiteta rtve, daljnji tijek istrage nije
poluio mnogo publiciteta. Bio je to sluaj zamjene identiteta - tijelo gospoe Chapman
pogreno se smatralo tijelom gospoice Sainsburv Seale. To je bilo sve to je javnost
znala. injenica daje gospoica Sainsburv Seale vjerojatno bila posljednja osoba koja je
vidjela ivu nesretnu gospou Chapman nije bila dana u javnost. U tisku nije bilo ni
nagovjetaja da bi gospoicu Sainsburv Seale mogla traiti policija zbog optube za
zloin.
Gospoa Adams osjetila je veliko olakanje kad je saznala da nije rije o tijelu
njezine prijateljice. ini se da joj uope nije palo na pamet da bi se bilo kakva optuba
mogla pripisati Mabelle Sainsburv Seale.
"Vrlo je neobino kako je samo nestala. Sigurna sam, monsieur Poirot, daje rije o
gubitku pamenja."
Poirot ree daje to mogue. Znao je za takve sluajeve.
"Da... sjeam se prijateljice moje roakinje. Mnogo se brinula i uzrujavala i kao
posljedicu toga izgubila je pamenje. Mislim daje pravi naziv amnezija."
Poirot potvrdi daje to struni naziv.
Nakratko zauti, a onda zapita gospou Adams jeli ikada ula da gospoica
Sainsburv Seale spominje gospou Alberta Chapmana?
Ne, gospoa Adams nije se sjeala da joj je prijateljica spomenula to ime. Ali,
naravno, nije ni bilo vjerojatno da gospoica Sainsburv Seale govori o svima koje je
poznavala. Tko je bila ta gospoa Chapman? Zna li policija tko ju je ubio?
"To je jo uvijek zagonetka, madanie." Poirot zavrti glavom i upita gospou Adams
je li ona preporuila gospodina Morleva gospoici Sainsburv Seale.
Gospoa Chapman odgovori nijeno. Ona je sama ila kod gospodina Frencha iz
Harlev Strceta i da ju je Mabelle pitala za zubara, poslala bi je kod njega.
"Mogue je," ree Poirot, "da je gospoa Chapman preporuila gospoici Sainsburv
Seale gospodina Morleva."
Gospoa Adams sloi se daje moda bilo tako. Nisu li to mogli saznati kod zubara?
Ali, Poirot je ve postavio gospoici Nevill to pitanje, ali ona nije znala ili se nije
sjeala toga.
Prisjetila se gospoe Chapman, ali misli da potonja nije nikad spomenula gospoicu
Sainsburv Seale - ime je
prilino udno, sigurno bi se sjetila da gaje ula.
Poirot nastavi s pitanjima.
Gospoa Adams je upoznala gospoicu Sainsburv Seale u Indiji, zar ne? Gospoa
Adams potvrdi.
Zna li gospoa Adams je li gospoica Sainsburv Seale upoznala tamo gospodina ili
gospou Blunt?
"Oh, mislim da nije, monsieur Poirot. Mislite na onog velikog bankara? Prije nekoliko
godina bili su u Indiji i odsjeli kod potkralja, ali sigurna sam da bi Mabelle, da ih je
upoznala priala o njima ili barem to spomenula."
"Bojim se," doda gospoa Adams, sa slabim smijekom, "da obino govorimo o
vanim ljudima. Svi smo mi snobovi u srcu."
"Nikada nije spomenula Bluntove - osobito gospou Blunt?"
"Nikada."
"Vjerojatno biste znali da je bila bliska prijateljica gospoe Blunt?"
"Oh, da. Mislim da nije poznavala nikoga takvog. Njeni su prijatelji bili vrlo obini -
poput nas."
"To, madame, ne mogu dopustiti," ree smiono Poirot.
Gospoa Adams nastavi priati o Mabelle Sainsburv Seale kao to se govori o
prijatelju koji je nedavno umro. Prisjetila se svih Mabelleinih dobrih djela, njene
ljubaznosti, neumornog rada u misiji, njene revnosti i ozbiljnosti.
Hercule Poirot je sluao. Kao to je Japp rekao, Mabelle Sainsburv Seale bila je
stvarna osoba. ivjela je u Calcutti, pouavala dikciju i radila meu tamonjom
populacijom. Bila je potovana, dobronamjerna, pomalo pretjerivala u odijevanju, ali
osoba za koju se moglo rei daje imala srce od zlata.
Glas gospoe Adams nije mirovao: "Bila je toliko revna oko svega, monsieur Poirot.
Ljude je smatrala
prilino apatinima - teko ih se moglo potaknuti na neto. Svake je godine bilo sve
tee prikupiti donacije - s rastuim porezima i trokovima ivota koji su bili sve vii. Rekla
mi je jednom: 'Kad znam to novac moe - kakve se prekrasne stvari daju postii njime -
pa, stvarno ponekad, Aice, osjeam da bi mogla poiniti zloin da doem do njega.' To
pokazuje, zar ne, monsieur Poirot, kako je to ozbiljno shvaala?"
 "Doista je to rekla?" ree Poirot zamiljeno.
Upita, onako usput, kada je gospoica Sainsburv Seale to izjavila i sazna daje to bilo
prije tri mjeseca.
Otiao je iz kue i krenuo dalje, pomalo izgubljen u mislima.
Razmiljao je o karakteru Mabelle Sainsburv Seale.
Draga ena - ozbiljna i ljubazna - uvaeni, pristojni tip ene. Gospodin Barnes je
predloio da se upravo meu takvim osobama kriju potencijalni zloinci.
Putovala je iz Indije istim brodom kao i gospodin Amberiotis. Postojala je i velika
mogunost da su zajedno ruali u hotelu Savoy.
Prila je Alistairu Bluntu i tvrdila da ga poznaje te da je bliska prijateljica njegove
supruge.
Dvaput je posjetila King Leopold Mansions gdje je, kasnije, pronaeno mrtvo tijelo
odjeveno u njenu odjeu i s njenom torbicom poloenom uza nj - znakovi koji su trebali
upuivati na nju.
Malo preprikladno!
Otila je iz hotela u kojem je odsjela ubrzo nakon razgovora s policijom.
Je li teorija koju je Hercule Poirot smatrao tonom mogla opravdati i objasniti sve
ove injenice?
Nadao se da moe.
ni
Hercule Poirot bio je zaokupljen ovim mislima na svom put kui. No kad je stigao do
Regent's Parka odluio je prijei dio pjeice prije nego to pozove taksi. Iz iskustva je
znao toan trenutak kada e njegove elegantne kone cipele postati prebolne za njegova
stopala.
Bio je lijep sunan dan i Poirot je zadovoljno promatrao udvaranje dadilja i njihovih
dragana, smijuljenje i hihotanje dok su njihove bucmaste odgovornosti dobro iskoristile
nepanju svojih dadilja.
Psi su buno lajali i trkarali uokolo.
Djeaci su putali brodove.
A ispod, gotovo, svakog drveta bio je par blisko priljubljen...
"Ah! Jeunesse, Jeunesse" promrmljao je Hercule Poirot, ugodno dirnut vienim.
Bile su vrlo chic, te mlade Londonanke. Nosile su ponosno svoju arenu odjeu.
Njihove figure, meutim, smatrao je alosno manjkavima. Kamo su nestale bogate
krivine, senzualne linije koje su nekada oduevljavale oi oboavatelja?
On, Hercule Poirot, sjeao se ena... Osobito jedne ene - kakvo divno bie - rajska
ptica - Venera....
Koja se od ovih dananjih zgodnih djevojaka mogla mjeriti s groficom Verom
Rossakoff? Pravom ruskom aristokratkinjom, aristokratkinjom do sri! Ali takoer, prisjeti
se, vrlo vjetom kradljivicom ... Jednom od onih prirodnih genija....
S uzdahom, Poirot odvrati misli od blistave ene njegovih snova.
Nisu se samo, primijeti Poirot, malim dadiljama
udvarali ispod stabala Regent's Parka.
Zamijeti najprije djevojku, ispod drveta lipe, a zatim i mladia koji je prislonio svoju
glavu blizu njene i koji je molio iskreno.
No, ne smije se pokleknuti prebrzo! Nadao se da to djevojka zna. Uitak potjere
mora se produljiti to je vie mogue...
Njegove blagotvorne oi jo su poivale na njima kad odjednom postane svjestan da
ih poznaje.
Jane Olivera dola je, dakle, u Regent's Park sresti se sa svojim mladim amerikim
revolucionarom?
Lice mu odjednom poprimi tuan i pomalo krut izraz.
Nakon trenutka oklijevanja poe im, preko trave, ususret. Maui grandiozno
eirom, ree:
"Bonjoitr, mademoiselle."
Jane Olivera, pomisli Poirot, nije bila u potpunosti nezadovoljna to ga vidi.
Howard Raikes, s druge strane, bio je izrazito ljut zbog njegova upadanja.
Zarei: "Oh, to ste opet v/!"
"Dobar dan, monsieur Poirot," ree Jane. "Kako se neoekivano uvijek pojavljujete,
zar ne?"
"Poput lutka u kutiji," ree Raikes, gledajui i dalje izrazito hladno Poirota.
"Nadam se da ne prekidam neto?" upita zabrinuto Poirot.
Jane Olivera odvrati ljubazno.
"Nikako."
Howard Raikes ne ree nita.
"Draesno ste mjesto pronali ovdje," ree Poirot.
"Bilo je draesno," primijeti gospodin Raikes.
Jane ree:
"Bolje uti, Howarde. Netko bi te trebao pouiti manirama!"
Howard Raikes zafre nosom i upita:
"to je dobro u manirama?"
"Vidjet e da mnogo pomau," ree Jane. Ja osobno ih ne posjedujem, ali to nije ni
toliko vano. Jer, kao prvo, imam novaca, prilino dobro izgledam i imam mnotvo
utjecajnih prijatelja - i niti jednu od onih nezgodnih potekoa koje se ovih dana toliko
slobodno spominju u reklamama. Sasvim dobro uspijevam i bez manira."
Raikes ree:
"Nisam raspoloen za avrljanje, Jane. Mislim da u odmagliti."
Ustane, kimne kratko Poirotu i otputi se dalje.
Jane Olivera gledala je za njim, pridravajui dlanom bradu.
Poirot ree s uzdahom:
"Jao, poslovica je tona. Trei je ipak viak prilikom udvaranja?"
Jane ree:
"Udvaranje? Kakav izraz!"
"Ali da, to je pravi izraz, zar ne? Za mladia koji poklanja panju mladoj dami prije
nego lije zaprosi? Kae se da joj udvara, nije li tako?"
"Vai prijatelji govore neke smijene stvari."
Hercule Poirot primijeti:
 "Pogledajte, ine to svuda oko nas ."
Jane ree otro:
"Da -ja sam samo jedna iz gomile..."
Okrene se iznenada prema Poirotu.
"elim vam se ispriati. Napravila sam veliku pogreku neki dan. Mislila san <* *
<*te se uvukli meu nas samo da pijunirate Hovvtuua. Ali, poslije mi je ujak objasnio da
vas je pozvao u Exsham jer je definitivno elio raistiti sluaj one nestale ene -
Sainsburv Seale. To je tono, zar ne?"
"U potpunosti."
"ao mije, stoga, zbog onoga to sam vam rekla onu veer. Ali inilo se tako, znate.
Mislim - kao da ste samo slijedili Howarda i oboje nas pijunirali."
"ak i daje to istina, mademoiselle - bio sam savren svjedok hrabrog spaavanja
koje je uinio gospodin Raikes, skaui na napadaa vaeg ujaka i spreavajui ga da
ispali sljedei hitac."
"Tako se smijeno izraavate, monsieur Poirot. Nikada nisam sigurna mislite li
ozbiljno ili ne."
Poirot ree ozbiljno:
"Ovog sam trenutka vrlo ozbiljan, gospoice Olivera."
Jane ree malo napuknutim glasom:
"Zato me gledate tako? Kao - kao da me alite?"
"Moda zato to vas alim, mademoiselle, zbog stvari koje u morati uskoro
poduzeti..."
"Pa, onda nemojte to initi!"
"Naalost, mademoiselle, moram..."
Promatrala gaje trenutak-dva, a onda ree:
"Jeste li pronali onu enu?"
Poirot ree:
"Recimo samo - znam gdje je."
"Je li mrtva?"
"Nisam to rekao."
"Onda je, dakle, iva?"
"Ni to nisam rekao."
Jane ga pogleda ljutite Uzvikne:
"Pa, mora biti jedno od toga, zar ne"
"Zapravo, nije tako jednostavno."
"ini mi se da vi volite oteavati stvari!"
"Pria se tako," prizna Hercule Poirot.
Jane zadrhti. Ree:
"Nije li smijeno? Lijep je, topao dan - a meni je, iznenada, vrlo hladno..."
"Moda bi bilo bolje da proeemo, mademoiselle."
Jane ustane. Stajala je minutu-dvije neodluna. Odjednom ree naglo:
"Howard eli da se udam za njega. Odmah. Da nikome ne otkrijemo. Kae - kae
daje to jedini nain na koji e pristati - da sam slaba..." Zastane, i s iznenaujuom
snagom uhvati Poirota za ruku. "to da radim, monsieur Poirot?"
"Zato traite mene da vas savjetujem? Postoje ljudi koji su vam blii!"
"Majka? Poludjela bi od same ideje! Ujak Alistair? Bio bi oprezan i dosaivao bi. Ima
dovoljno vremena, draga. Treba biti u potpunosti sigurna. Pomalo udan -taj tvoj mladi.
Nema potrebe za urbom..."
"Vai prijatelji?" predloi Poirot.
"Nemam prijatelja. Samo zabavnu grupicu ljudi s kojima ponekad pijem, pleem i
priam budalatine! Howard je jedina stvarna osoba na koju sam naila."
"Ipak - zato pitate mene, gospoice Olivera?"
Jane ree:
"Zato to imate udan izraz na licu - kao da alite zbog neeg - kao da znate neto -
neto to e se dogoditi..."
Zastane.
"Pa?" zahtijevala je. "to kaete?"
Hercule Poirot lagano zavrti glavom.
IV
Kad je Poirot stigao kui, George mu ree: "eka vas vii inspektor Japp, gospodine."
Japp se naceri alosno kad je Poirot uao u sobu.
"Ovdje sam, mome. Doao sam rei: 'Niste li udesni? Kako to uspijevate? Kako
dolazite na takve stvari?'"
"to to sve znai? Ali, pardon, nisam vas niime ponudio. to elite? Sok? Moda
viski?"
"Viski e biti dobar."
Nekoliko minuta kasnije podigne au, primjeujui:
"Nazdravimo Herculeu Poirotu koji je uvijek u pravu!"
"Ne, ne, mon ami."
"Imali smo lijep sluaj samoubojstva. H.P. kae daje ubojstvo - eli da bude ubojstvo
- i kvragu sve, postane ubojstvo!"
"Ah? Slaete se napokon?"
"Pa, nitko ne moe rei da sam tvrdoglav. Ne zalijeem se s dokazima. Ali u ovom
sluaju, nije bilo nikakvih dokaza prije."
"Ali sada postoje?"
"Da, i doao sam vam ih ponuditi na pladnju."
"Nestrpljiv sam, moj dobri prijatelju."
"U redu. Ponimo. Pitolj kojim je Frank arter u nedjelju pucao u Blunta odgovara
onom kojim je ubijen Morley!"
Poirot se zablenc: "To je neobino!"
"Da, ne pie se dobro naem gospodinu arteru."
"Nita jo nije dokazano."
"Ne, ali je dovoljno da ponovno razmotrimo presudu o samoubojstvu. Rije je o
pitolju strane proizvodnje koji je prilino neobian."
Hercule Poirot je zurio u njega. Obrve su mu bile nalik na dva mjeseeva srpa.
Napokon progovori:
 "Frank arter? Ne - zasigurno ne!"
Japp ree razdraljivo:
"to je s vama, Poirot? Najprije navaljujete da je Morley ubijen, i ne prihvaate priu
o samoubojstvu. Onda
kada doem i potvrdim vau priu, vi se iznova nekate."
"Zaista vjerujete daje Frank arter ubio Morleva?"
"Slae se. arter je bio kivan na Morleva - to znamo od poetka. Tog je jutra
navratio vi Queen Charlotte Street - poslije je izmislio priu da je doao posjetiti svoju
zarunicu kako bi joj ispriao o svom novom poslu -meutim, sada znamo da tada jo nije
bilo nikakvog posla. Dobio gaje tek kasnije tog dana. Sada to priznaje. To je, dakle, la
broj 1. Ne moe dokazati gdje je bio od dvanaest i dvadeset pet nadalje. Kae da je
etao, meutim, prva stvar koju moe potvrditi jest da je popio pie u baru u jedan i pet.
Barmen kae da su mu se tresle ruke i da je bio blijed kao plahta!"
Hercule Poirot uzdahne i zavrti glavom. Promrmlja:
"To nije u skladu s mojim idejama."
"A kakve su to vae ideje?"
"Vrlo je uznemirujue to to ste mi ispriali. Doista uznemirujue. Zato to, vidite,
ako ste u pravu..."
Vrata se polagano otvore i George promrmlja s potovanjem:
"Oprostite, gospodine, ali ..."
Nije uspio dovriti. Gospoica Gladvs Nevill progura se uz njega i ue uzrujano u
sobu. Plakala je.
"Oh, monsieur Poirot -"
"Pa, idem ja," ree uurbano Japp.
Ode naglo iz sobe.
Gladvs Nevill ga isprati s pakosnim pogledom u oima.
"To je onaj strani inspektor iz Scotland Yarda - on je izmislio cijeli sluaj protiv
jadnog Franka."
"Ne, ne smijete se uzrujavati."
"Ali istina je. Najprije su tvrdili daje pokuao ubiti onog gospodina Blunta i nisu se
zadovoljili time, nego su ga optuili i za smrt jadnog gospodina Morleva."
Hercule Poirot se nakalje. Ree:
"Bio sam tamo, u Exshamu, znate, kada je ispaljen hitac u gospodina Blunta."
Gospoica Nevill odvrati, potpuno smeteno:
"ak i daje Frank - uinio glupu stvar poput toga - i on je jedan od onih Imperial
Shirts, znate - oni mariraju s barjacima i imaju smijene pozdrave, i, naravno,
pretpostavljam daje supruga gospodina Blunta bila vrlo poznata idovkinja, oni samo
zbunjuju te jadne nedune mladie - prilino bezazlene, poput Franka - dok ne pomisle da
rade neto prekrasno i patriotsko."
"Je li to obrana gospodina artera?" upita Hercule Poirot.
"Oh, ne. Frank se kune da nije nita uinio i da nikada prije nije vidio onaj pitolj.
Nisam razgovarala s njim, naravno - ne doputaju mi - ali njegov mije odvjetnik sve
ispriao. Frank samo tvrdi da mu je sve podmetnuto."
 Poirot promrmlja:
"I odvjetnik smatra da njegov klijent treba smisliti uvjerljiviju priu?"
"Odvjetnici su tako teki. Ne ele rei nita izravno. Ali ja sam zabrinuta zbog
optube za ubojstvo. Oh! Gospodine Poirot, sigurna sam da Frank nije mogao ubiti
gospodina Morleva. Doista - nije imao razloga za to."
"Je li istina," upita Poirot, "da tog jutra kad je navratio do kue nije bio dobio jo
nikakav posao?"
"Pa, zaista, monsieur Poirot, ne vidim kakve to ima veze. Ne znai nita je li dobio
posao ujutro ili poslije podne."
Poirot ree:
"Ali njegova se pria zasnivala na injenici da vam se doao pohvaliti svojim novim
poslom. Sadadoznajemo da to nije bila istina. Zato je onda doao?"
"Pa, monsieur Poirot, jadnik je bio potiten i
uznemiren, i iskreno mislim da je pio. Jadni Frank je prilino slab - a pie gaje
uznemirilo i razbjesnilo. Stoga je i otiao tamo - bio je, naime, bijesan na gospodina
Morleya koji nije imao dobro miljenje o njemu i tvrdio da truje moj um."
"I tako je doao na ideju da napravi scenu?"
"Pa - da - pretpostavljam daje to namjeravao. Naravno da je to bilo vrlo pogreno."
Poirot zamiljeno pogleda uplakanu mladu plavuu ispred sebe. Ree:
"Jeste li znali daje Frank posjedovao pitolj - ili vie njih?"
"Oh, ne, monsieur Poirot. Kunem se da nisam znala. Ionako ne vjerujem da je to
istina."
Poirot polagano zatrese glavom.
"Oh! Monsieur Poirot, pomozite nam. Kad bih samo znala da ste na naoj strani..."
"Ja ne biram strane. Ja sam oduvijek na strani istine."
v
Nakon to je djevojka otila, Poirot je telefonirao u Scotland Yard. Japp se jo nije
vratio, ali je detektiv Beddoes bio susretljiv i informativan.
Policija jo nije pronala dokaze koji bi potvrdili da je Frank arter posjedovao pitolj
prije napada u Exshamu.
Poirot je zamiljeno spustio slualicu. Barem je neto ilo u prilog Franku arteru. Ali
jedino to.
Takoer je doznao neto vie detalja o izjavi Franka artera o njegovu poslu vrtlara
u Exshamu. Drao se svoje
prie o tajnoj slubi. Dobio je neto novaca unaprijed i nekoliko preporuka za posao
vrtlara i bilo mu je reeno da se za mjesto prijavi gospodinu MacAlisteru, glavnom vrtlaru.
Dobio je zaduenje da prati razgovore drugih vrtlara i pokua meu njima otkriti one
"crvene", pretvarajui se da je i sam "crven". U itav ga je zadatak uputila jedna ena
poznata pod imenom Q.H.56. Navodno su joj ga preporuili zbog njegovih izrazitih
antikomunistikih pogleda. Razgovarala je s njim pod slabim svjetlom i on misli daje ne bi
mogao prepoznati. Imala je crvenu kosu i bila prilino naminkana.
Poirot zastenje. Bio je u kunji da se konzultira o cijeloj stvari s gospodinom
Barnesom.
 "Ali, reeno vam je da nje nema."
"Da, i mogu vam rei da mi je to bilo vrlo sumnjivo. Rekao sam onom crvenokosom
tikvanu da u priekati gospodina Morleva. Njegovo nagovaranje Gladvs protiv men
prevrilo je svaku mjeru. Namjeravao sam rei Morlevu da umjesto jadne, nezaposlen
nitarije pred sobom ima ovjeka koji je pronaao dobar posao i da je ve vrijeme d
Gladvs preda otkaz i pone razmiljati o udaji."
"Ali, vi mu to, zapravo, niste rekli?"
"Ne, dosadilo mije ekati u tom sumornom mauzoleju pa sam otiao."
"Kada ste otili?"
"Ne sjeam se."
"A kada ste, onda, stigli?"
"Ne znam. Pretpostavljam, malo iza dvanaest."
"I zadrali ste se pola sata - ili dulje - ili manje od pola sata?"
"Kaem vam, ne znam. Nisam tip koji stalno pogledava na sat."
"Je li netko bio u ekaonici dok ste vi bili tamo?"
"Samo jedan podeblji tip kad sam uao, ali on nije dugo ostao. Nakon toga bio sam
sam."
"Tada ste morali otii prije dvanaest i trideset - tada je, naime, stigla jedna dama."
"Valjda jesam. Kaem vam, mjesto me poelo ivcirati."
Poirot ga zamiljeno pogleda.
Doimao se nesigurno - pria nije zvuala u potpunosti istinito. Ali, to se mog
pripisati jednostavnom uzbuenju.
Poirot prijateljski upita:
"Gospoica Nevill mi kae da ste pronali zaista odlian posao."
"Plaa je dobra."
"Deset funti na tjedan, kako ujem."
"Tako je. Prilino dobro, zar ne? Dokaz da mogu uspjeti ako samo zapnem."
Poirot mu nije zamjerio malo hvastanja.
"Da, svakako. Posao nije prenaporan, nadam se."
Frank arter odvrati kratko:
"Ne previe."
"Je li zanimljiv?"
"Oh, da, prilino zanimljiv. Govorei o poslu, oduvijek me zanimalo kako vi, privatn
detektivi, to radite? Pretpostavljam da nema mnogo veze sa Sherlockom Holmesom
uglavnom je rije o razvodima, zar ne?"
"Ja se ne bavim razvodima."
"Zaista? Tada ne znam kako uspijevate."
"Snalazim se, prijatelju. Snalazim."
"Ali vi ste na samom vrhi< ^""~ ne, monsienr Poirot?" primijeti Gladvs Nevil
"GuapodinMorlevje to obiavao govoriti. Mislim, vi ste osoba kojoj se obraa plemstvo
Ministarstvo unutarnjih poslova, vojvode."
Poirot joj se nasmijei.
"Laskate mi," ree.
 IX
Poirot je koraao kui opustjelim ulicama, duboko uronjen u svoje misli.
Kada je stigao, telefonirao je Jappu.
"Oprostite to vam smetam, prijatelju, ali, jeste li uinili togod u pogled
pronalaenja onog telegrama koji je poslan Gladvs Nevill?"
"Jo se drite toga? Ali, zapravo jesmo. Uli smo u trag telegramu - prilino mudro
tetka ivi u Richbourneu u Somersetu. Telegram je poslan iz Richbarna, to je predgra
Londona."
Hercule Poirot ree zadivljeno:
"To je bilo mudro, zaista mudro. Ako bi primatelj i samo bacio pogled otkuda j
telegram poslan, slinost dviju rijei bila bi dovoljna da uope ne pobudi njegov
sumnju."
Zastane.
"Znate li to ja mislim, prijatelju?"
"Pa?"
"Netko je upotrijebio mozak u ovom sluaju."
"Hercule Poirot eli da bude rije o ubojstvu, pa to, dakle, mora biti ubojstvo."
"Kako, onda, objanjavate telegram?"
"Puka sluajnost. Netko je nasamario djevojku."
"Ali, zato?"
"Oh, zaboga, Poirot, zato ljudi ine to to ine? Neslane ale, psine. udan smisa
za humor, to je sve."
"I netko je poelio biti smijean ba istoga dana kada e Morlev poiniti kobn
pogreku s injekcijom."
"Moda je samo rije o odreenoj koliini uzroka i posljedica. Zato to je gospoic
Nevill bila odsutna, Morlev je bio zaposleniji nego inae i, shodno tome,
skloniji poiniti pogreku."
"Jo uvijek nisam zadovoljan."
"Usuujem se rei - zar ne vidite kamo vas vodi vae razmiljanje? Ako je itk
uklonio s puta gospoicu Nevill, bio je to, vjerojatno, sam Morlev. S predumiljajem j
ubio Amberiotisa."
Poirot je utihnuo. Japp ree:
"Vidite li?"
Poirot odgovori:
"Amberiotis je moda ubijen na drukiji nain."
"Ne. Nitko ga nije posjetio u Savovu. Objedovao je u sobi. A lijenici su potvrdili d
je stvar definitivno utrcana, a ne uzeta oralno - bila je u trbuhu. Dakle, ist sluaj."
"To je ono to bismo trebali misliti."
"Scotland Yard je zadovoljan objanjenjem."
"Zadovoljan je i damom koja je nestala?"
"Sluaj nestale Seal? Ne, jo radimo na tome. Ta ena mora biti negdje. Ne mo
samo ietati na ulicu i nestati."
"ini se daje upravo to uinila."
 "U ovom trenutku. Ali mora biti negdje, iva ili mrtva, a mislim da nije mrtva."
"Zato to mislite?"
"Zato jer bismo dosad ve pronali tijelo."
"Oh, prijatelju, pojavljuju li se tijela uvijek brzo?"
"Pretpostavljam da mislite da emo je nai negdje u nekom kamenolomu, isjeckan
na komadie, kao gospou Ruxton?"
"Osim toga, mon ami, nisu sve nestale osobe uvijek pronaene."
"Vrlo rijetko, stari mome. Mnogo ena nestane, istina, ali obino ih ipak pronaemo
U devet od deset sluajeva, radi se o dobrom starom seksu. Negdje su s mukarcem. A
mislim da to nije sluaj s naom Mabelle,
zar ne?"
"Nikad se ne zna," odgovori Poirot oprezno. "Ali mislim da nije ba mogue. Uvjeren
ste da ete je pronai?"
"Svakako emo je pronai. Predali smo njen opis u novine i na BBC."
"Ah," ree Poirot. Pretpostavljam da e to donijeti napredak."
"Nita vi ne brinite, mome. Pronai emo vau uspavanu ljepoticu - vuneno donj
rublje i ostalo."
I tim rijeima zavri telefonski razgovor.
George je uao u sobu, na svoj tipini, neujni nain.
Poloio je na maleni stol loni s vruom okoladom i nekoliko kolaia.
"elite li jo neto, gospodine?"
"Moj je um u stanju velike smetenosti, George."
"Zaista, gospodine. ao mi je to to ujem."
Hercule Poirot nalije okoladu u alicu, zamiljeno je mijeajui.
George je posluno ekao, prepoznajui znakove. Bilo je trenutaka kad je Poiro
raspravljao o sluajevima sa svojim sobarom. Uvijek je govorio da su Georgeo
komentari bili izvanredno korisni.
"Svjesni ste, bez sumnje, George, smrti mog zubara?"
"Gospodina Morleva? Da, gospodine. Vrlo uznemirujue. Ubio se, nije li tako?"
"To je ope miljenje. Meutim, ako nije poinio samoubojstvo, rije je o ubojstvu."
"Da, gospodine."
"Pitanje je, ako je ubijen, tko je ubojica?"
"U pravu ste, gospodine."
"Tek je nekolicina ljudi, George, bila u mogunosti poiniti ubojstvo. Rije je o onim
ljudima koji su u to vrijeme bili, ili mogli biti u kui."
"Tako je, gospodine."
"To su redom: kuharica i sobarica, ljubazne i vrlo vrijedne lanice kuanstva, n
dolazi u obzir da bi uinile takvo to. Zatim je tu odana sestra, takoer vrlo nevjerojatno
ali koja nasljeuje bratov novac - nikad se ne smije zanemariti financijski aspekt. Slije
sposoban i uspjean partner - motiv nepoznat. Tu je i poneto priglupi djeak u livre
ovisan o jeftinim detektivskim priama. I, napokon, jedan Grk prilino sumnjive prolosti.
George se nakalje.
"Ti stranci, gospodine..."
 "Upravo tako. Slaem se u potpunosti. Nesumnjivo sve ukazuje na tog Grka. A
George, on je takoer umro i oigledno ga je ubio gospodin Morlev - bilo
predumiljajem ili kao rezultat nesretne pogreke, ne moemo biti sigurni."
"Mogue je, gospodine, da su ubili jedan drugoga. Mislim, gospodine, da su ob
gospodina, neovisno jedan o drugome, doli na ideju o ubojstvu."
Hercule Poirot ree s odobravanjem:
"Veoma domiljato, George. Zubar ubija nesretnog gospodina koji sjedi na stolici, n
znajui da spomenuta rtva u tom trenutku razmilja o trenutku kad da potegne pitol
Moglo bi biti tako, George, ali ne ini mi se vjerojatnim. A jo nismo ni stigli do kraja na
liste. Preostaju nam dvije osobe koje su u danom trenutku mogle biti u kui. Svaki j
pacijent, prije gospodina Amberiotisa, vien kako odlazi iz kue osim jednog - mlado
Amerikanca. Otiao je iz ekaonice, otprilike u dvadeset minuta do dvanaest, ali nitko g
zapravo nije vidio kako naputa kuu. Stoga ga moemo ubrojiti u mogueg poinitelja
Druga je mogunost odreeni gospodin Frank arter (nije bio pacijent) koji je stiga
neto poslije dvanaest s namjerom da vidi gospodina Morleva. Takoer
ga nitko nije vidio da odlazi. To su, moj dobri George, injenice; to mislite o njima?
"Kada je poinjeno ubojstvo, gospodine?"
"Ako je ubojstvo poinio gospodin Amberiotis, rije je o vremenu izmeu dvanae
sati i dvanaest i dvadeset pet minuta. Ako je krivac netko drugi, vjerojatno je poinjen
poslije dvanaest i dvadeset pet, jer bi, u drugom sluaju, gospodin Amberiotis primijet
les."
Ohrabrujue je pogledao Georgea.
"Pa, dobri moj George, to kaete o tome?"
George razmisli. Odgovori:
"Sad mi je palo na pamet, gospodine..."
"to, George?"
"Morat ete pronai drugog zubara, gospodine."
Hercule Poirot ree:
"Samog ste sebe nadmaili. Pa na to nisam ni pomislio!"
George napusti sobu sa zadovoljnim izrazom na licu.
Hercule Poirot je ostao lijevajui okoladu i prelazei preko injenica koje je ba
izloio. Bio je zadovoljan nainom na koji ih je iznio. Unutar tog kruga ljudi bila je i ruk
koja je uistinu poinila djelo - bez obzira ija je bila ideja."
Tada iznenada podigne obrve. Shvatio je da je lista nepotpuna. Ispustio je jedn
ime.
I nitko ne smije biti izostavljen - ak, niti ni najnevjerojatnija osoba.
Jo je jedna osoba bila u kui u vrijeme ubojstva.
Zapisao je:
"Gospodin Barnes."
X
George najavi:
"Na telefonu je jedna dama. eljela bi razgovarati s vama, gospodine."
Tjedan dana prije, Poirot nije pogodio identitet posjetioca. Ovaj put nije pogrijeio.
 Isprve je prepoznao njezin glas.
"Monsieur Hercule Poirot?"
"Na telefonu."
"Ovdje Jane Olivera - neakinja Alistaira Blunta."
"Da, gospoice Olivera."
"Moete li navratiti do Gothic Housea, molim vas? Mislim da biste trebali zna
neto."
"Svakako. Kad bi vam odgovaralo?"
"U est i trideset, molim vas."
"Bit u tamo."
Za trenutak je osjetio neodlunost u njezinu glasu:
"Nadam se da vas ne ometam u poslu?"
"Nikako. Oekivao sam da ete me nazvati."
Brzo je odloio slualicu. Odmaknuo se od telefona, smjekajui se. Razmiljao je
kojom ga je izlikom pozvala Jane Olivera.
Po dolasku na imanje uveden je odmah u veliku knjinicu koja je gledala na rijeku
Alistair Blunt je sjedio za pisaim stolom, poigravajui se odsutno s papirom za no. Ima
je poneto uznemirujui pogled ovjeka kojemu je bilo dosta cjelokupnog enskog roda.
Jane Olivera stajala je pored kamina. Punana, sredovjena ena govorila je net
dok je Poirot ulazio: "... zaista smatram da se u obzir moraju uzeti i moji osjeaj
Alistair."
"Da, Julia, naravno, naravno."
Alistair Blunt izree ovo umirujuim glasom, ustajui
da bi pozdravio Poirota.
"Ako ete razgovarati o grozotama, ja vas naputam," doda dobra gospoa.
"Hoemo, majko," ree Jane Olivera.
Gospoa Olivera nestane iz prostorije ni ne obraajui panju na Poirota.
Alistair Blunt ree:
"Lijepo je od vas to ste stigli, monsieur Poirot. Upoznali ste, pretpostavljam
gospoicu Oliveru? Ona je poslala po vas... "
Jane ree naglo:
"Rije je o onoj nestaloj eni koje su pune novine. Gospoica Neto Seale."
"Sainsburv Seale? Da?"
Jane se okrene prema Poirotu.
"Sjeam se zato stoje to tako pompozno ime. Hou li mu ja rei, ujae Alistair, ili vi?
"Draga moja, to je tvoja pria."
Jane se obrati Poirotu.
"Napokon, moda nita ne znai - ali, mislila sam da biste to trebali znati."
"Da?"
"Dogodilo se to posljednji put kad je ujak Alistair bio kod zubara - ne mislim sad n
neki dan, nego na posjet prije tri mjeseca. Pola sam s njim do Queen Charlotte Streeta
odvezli smo se u Rollsu. Dogovor je bio da me voza ostavi kod nekih prijatelja
Regent's Parku i potom se vrati po ujaka. Zaustavili smo se pred brojem 58, ujak j
iziao, i u tom je trenutku stigla jedna ena - sredovjena ena, razbaruene kose
gotovo, umjetnike odjee. Prila je ujaku i prosiktala (Jane Olivera stade oponaati nje
glas): "Oh, gospodine Blunt, vi me se ne sjeate, sigurna sam!" Pa, naravno, vidjela sam
na ujakovu licu da uope ne zna tko je ona... "
Alistair Blunt uzdahne.
"Nikada se ne sjeam. Ljudi to uvijek govore..."
"Namjestio je onaj svoj posebni izraz," nastavi Jane. "Znam ga dobro. Mjeavin
ljubaznosti i pretvaranja. Ni dijete ne bi zavarao. Odvratio joj je prilino neuvjerljivo: 'Oh
da, naravno.' ena je, meutim, nastavila: 'Bila sam velika prijateljica vae ene, znate!'
"I to obino kau," ree Alistair Blunt, jo sumornijim glasom.
Pokajniki se nasmije.
"Uvijek zavrava jednako! Prilogom nekome ili neemu. Ovog sam se puta izvukao
pet funti za Zenana Mission, ili neto slino. Jeftino!"
"Je li doista poznavala vau enu?"
"Pa, zbog njenog zanimanja za Zenana Mission pomislio sam to, ili barem da je bila
Indiji. Bili smo tamo prije deset godina. Ali, naravno, oito nije prijatelj evala s mojom
suprugom - znao bih za to. Vjerojatno ju je srela jednom ili dvaput na recepciji."
Jane Olivera ree:
"Ne vjerujem da je uope upoznala tetku Rebeccu. Mislim daje to samo bila izlika d
ti se obrati."
Alistair Blunt odvrati strpljivo:
"Pa, to je mogue."
Jane ree:
"Mislim, udno je kako se eljela nametnuti, ujae. Nametnuti svoje poznanstvo."
Hercule Poirot upita jednako strpljivo:
"Nakon toga vas nije pokuala slijediti na bilo koji nain?"
Blunt zavrti glavom.
"Vie nisam ni pomislio na nju. ak sam joj zaboravio ime, a onda gaje Jan
primijetila u novinama."
Jane ree pomalo neuvjerljivo:
"Pa, mislila sam da bi monsieur Poirot to trebao znati!"
Poirot odvrati ljubazno:
"Hvala vam, mademoiselle"
Dodao je:
"Ne smijem vas zadravati, gospodine Blunt. Zacijelo imate mnogo posla."
Jane ree brzo:
"Ispratit u vas."
Ispod brkova, Hercule Poirot se smjekao.
U prizemlju, Jane naglo prekine utnju. Ree:
"Uite ovdje."
Uu u malenu sobu podalje od predvorja.
Okrene se prema njemu:
"Na to ste, kad smo razgovarali telefonski, mislili kad ste rekli da ste oekivali mo
poziv?"
Poirot se nasmijei. Rairio je ruke.
"Samo to, mademoiselle. Oekivao sam poziv - i on je stigao."
"Kaete da ste znali da u vas nazvati zbog te Sainsburv Sealeice."
Poirot zavrti glavom.
"To je bio samo izgovor. Mogli ste se lako posluiti i neim drugim."
Jane ree:
"Zato bih vas, zaboga, ja zvala?"
"Zato biste mi ponudili ovu informaciju o gospoici Sainsburv Seale? Mogli ste j
dati Scotlandu Yardu. To bi bilo uobiajeno."
"U redu, gospodine Ja Znam Sve. Koliko, zapravo, vi znate?"
"Znam da vas zanimam od trenutka kad ste uli da sam navratio u Holborn Pala
neki dan."
Toliko je problijedila da to uplai Poirota. Nije mogao vjerovati toj promjeni njezin
tena - od preplanulosti do
neke nestvarne zelenkaste nijanse.
Poirot nastavi, mirno i tiho:
"Pozvali ste me danas jer ste me eljeli ispipati - to je pravi izraz, zar ne? Da, ispipa
to znam o gospodinu Howardu Raikesu."
Jane Olivera ree:
"Tko je taj gospodin, uope?"
Posljednje je izrekla poprilino neuvjerljivo.
Poirot ree:
"Ne morate me ispipavati, mademoiselle. Rei u vam to znam - ili barem ono t
nagaam. Prvi put kad smo bili ovdje, inspektor Japp i ja, bili ste iznenaeni to na
vidite - zabrinuti. Mislili ste da se neto dogodilo vaem ujaku. Zato?"
"Pa, on je osoba kojoj bi se moglo dogoditi neto. Ve mu je potom poslana bomb
i prima mnogo prijeteih pisama."
Poirot nastavi:
"Vii inspektor Japp vam je rekao daje odreeni zubar, gospodin Morlev, ustrijeljen
Moda se sjeate to ste na to odgovorili. Rekli ste: 'Ali to je smijeno.'"
Jane se ugrize za usnicu. Ree:
"Jesam li? Bilo je to prilino glupo od mene, nije li?"
"Bila je to zanimljiva primjedba, mademoiselle. Otkrila mi je da vam gospodin Morle
nije bio nepoznat, da ste oekivali da se neto dogodi - ne, moda, njemu samome - ve
da se neto dogodi u njegovoj kui."
"Vi volite prie, zar ne?"
Poirot nije obraao pozornost.
"Oekivali ste - bolje reeno, strahovali ste - da e se neto dogoditi u ku
gospodina Morleva. Bojali ste se da e se to dogoditi vaem ujaku. Ako je tako, vi znat
neto to mi nismo znali. Dobro sam promislio o ljudima koji su tog dana bili u ku
gospodina Morleva i odmah sam uvidio tko je jedina osoba koja bi mogla biti povezana s
vama - to je onaj mladi Amerikanac, gospodin Howard Raikes."
 "Sve je bolje i bolje - kao kakav roman u nastavcima! I kakva nas uzbuenja ekaj
u sljedeim nastavcima?"
"Otiao sam posjetiti gospodina Howarda Raikesa. Opasan i privlaan mladi... "
Poirot znaajno stane.
Jane ree zamiljeno:
"On je, zar ne?" Nasmije se. "U redu! Pobijedili ste! Bila sam u smrtnom strahu."
Nagne se prema Poirotu.
"Sve u vam rei, monsieur Poirot. Vi niste ovjek kojeg se moe vui za nos. Radij
u vam sama rei, nego da okolo njukate i, ionako, otkrijete. Volim Howarda Raikesa
Luda sam za njim. Majka me je dovela ovamo kako bi me udaljila od njega. Dijelom zbo
toga, ali i dijelom zato to se nada da bi me ujak Alistair mogao toliko zavoljeti da m
ostavi sav novac kad umre."
Nastavi:
"Majka je njegova neakinja po udaji. Njezina majka je bila sestra Rebecce Arnhol
Kako sam nema bliih roaka, majka ne vidi razloga zato mi ne bismo bile njegov
nasljednice. A, i prilino slobodno trai od njega novac.
Iskrena sam s vama, monsieur Poirot. Takvi smo mi. Zapravo i sami imamo dovoljn
novaca - bestidno puno, kako kae Howard - ali, daleko smo jo od ujaka Alistaira."
Zastala je. Jednom je rukom snano udarila po naslonu stolice.
"Kako da vam to objasnim? Sve emu su me jo od roenja uili, Howard smatr
odvratnim. esto se, znate, i ja osjeam tako. Volim ujaka Alistaira, ali me poneka
zaista ivcira. Tako je teak - tako Britanac - oprezan i konzervativan. ini mi se katka
da bi on i njemu slini
trebali otii, da prijee napredak - da bismo bez njih mogli uiniti neto!"
"Pristalica ste ideja gospodina Raikesa?"
"Jesam - i nisam. Howard je silovitiji od veine svojih prijatelja. Oni su ljudi, znate
koji se u potpunosti slau s Howardom. Voljni su pokuati promijeniti stvari - kad bi s
ujak Alistair i njemu slini sloili s tim. Ali nikad nee! Samo sjede, vrte glavom i govore
'Nikad to ne bismo riskirali.' I 'To ne bi bilo ekonomino.' I 'Moramo razmiljati o nao
odgovornosti.' I 'Pogledajmo prolost.' Ali mislim da ne bismo trebali gledati u prolos
To je vraanje unatrag. Uvijek se mora gledati unaprijed.''''
Poirot blago odvrati:
"To je privlana vizija."
Jane ga pogleda s prezirom.
"I vi to kaete!"
"Moda zato to sam star. Starci imaju snove - samo snove, znate."
Zastane, a onda odluno upita:
"Zato je gospodin Howard Raikes zakazao termin kod gospodina Morleva?"
"Zato to sam eljela da upozna ujaka Alistaira, a nikako drukije to nisam mogl
urediti. Bio je tako ogoren na ujaka - pun - pa, mrnje - pa sam pomislila kad bi ga sam
upoznao - i vidio kako je skroman i drag ovjek - i - i moda bi promijenio miljenje.
Nisam mogla dogovoriti sastanak ovdje zbog majke - sve bi uprskala."
Poirot ree:
 "Ali nakon to ste uredili sastanak, uplaili ste se."
Razgorai oi i ree:
"Da. Zato - zato to se - Howard zanese ponekad. On - on... "
Hercule Poirot ree:
"elio bi preicom. Iskorijeniti... "
Jane Olivera povie: "NemojteV
SEDAM, OSAM...
Vrijeme je nastavilo tei. Prolo je ve mjesec dana od smrti gospodina Morleva,
jo nije bilo vijesti o gospoici Sainsburv Seale.
Japp je postao izuzetno osjetljiv kad bi se poveo razgovor o tome.
"Doavola, Poirot, ta ena mora biti negdje?'
"Nesumnjivo, mon cher."
"Ili je iva ili mrtva. Ako je mrtva, gdje je tijelo? Recimo, na primjer, daje poinil
samoubojstvo... "
"Jo jedno samoubojstvo?"
"Nemojmo se vraati na to. Vi jo uvijek tvrdite daje Morlev ubijen -ja kaem daj
rije o samoubojstvu/'
"Niste uli u trag pitolju?"
"Ne, strane je proizvodnje."
"To dovoljno govori, zar ne?"
"Nije onako kako vi mislite. Morlev je bio u inozemstvu, na krstarenju, zajedno s
sestrom. Svi s Britanskih Otoka odlaze na krstarenja. Moda gaje i tamo nabavio. e
nakratko ivjeti opasno."
Zastane i ree:
"Ne skreimo s puta. Govorio sam to ako je, zamislite, ta prokleta ena poini
samoubojstvo, ako se utopila, tijelo bi ve negdje isplivalo. Ista stvar je i s ubojstvom."
"Ne, ako joj je uteg prikvaen za nogu i tijelo baeno u Temzu."
"Da, iz podruma iz Limehousea, pretpostavljam! Kao u kakvom krimiu."
"Znam - znam. Crvenim se na te stvari!"
"A ubila ju je, pretpostavljam, meunarodna banda lopova?"
Poirot uzdahne. Ree:
"uo sam da se u posljednje vrijeme i to dogaa."
"Tko vam je to rekao?"
"Gospodin Reginald Barnes, Castelgarden Road, Ealing."
"Pa, on bi trebao znati," ree Japp nesigurno. "On se bavio sa strancima dok je radi
u Ministarstvu unutarnjih poslova."
"Vi se ne slaete?"
"To nije moje podruje - oh, da -postoje takve stvari - ali, teko ih je uzimati ka
pravilo."
Nakratko obojica zaute. Poirot je frkao svoj brk.
Japp ree:
"Saznali smo jo neke dodatne informacije o njoj. Kui se iz Indije vratila istim
brodom kao i Amberiotis. Ali ona je putovala drugom, a on prvom klasom, p
pretpostavljam da nema niega u tome, iako jedan od konobara u Savovu misli da j
ruala tamo s Amberiotisom, otprilike tjedan dana prije njegove smrti."
"Tada je, moda, postojala veza izmeu njih dvoje?"
"Moda - ali to mi se ne ini vjerojatnim. Ne vidim kako bijedna misionarka bi
umijeana u mutne poslove."
"Je li Amberiotis bio umijean u te 'mutne poslove', kako ih vi zovete?"
"Da. Bio je u bliskom dodiru s nekim naim srednjoeuropskim prijateljima
pijunaa."
"Jeste li sigurni u to?"
"Da. Ali, on sam nije obavljao nijedan od tih prljavih poslova. Nita mu ne moem
priiti. Njegov je posao bio organiziranje i primanje izvjetaja. "
Japp se nakratko zaustavi, a onda nastavi:
"Ali to nam nita ne pomae s tom Sainsburicom. Ne vjerujem daje imala veze s
pijunskim reketom."
"Imajte na umu daje ivjela u Indiji. Prole godine je tamo bila prilino nemirn
situacija."
"Amberiotis i izvanredna gospoica Sainsburv Seale
- ne ine mi se ba kao vjerojatan par."
"Jeste li znali da je gospoica Sainsburv Seale bila prijateljica pokojne suprug
Alistaira Blunta?"
"Tko to kae? Ne vjerujem. Ne pripadaju ba istom staleu."
"Ona to tvrdi."
"Kome je to rekla?"
"Gospodinu Alistairu Bluntu."
"Oh! U tome je stvar. Vjerojatno se ve naviknuo na to. Mislite li da ju je Amberioti
koristio zbog toga? Ne bi djelovalo. Blunt bi je se rijeio nekim prilogom. Ne bi ju pozva
na vikend. Nije toliko priprost."
Bilo je to toliko oigledno da Poirotu nije preostalo drugo nego da se sloi. Nako
minutu-dvije, Japp je nastavio sa svojim tumaenjem sluaja nestanka gospoic
Sainsburv Seale.
"Pretpostavljam da je mogue da je neki ludi znanstvenik uronio njeno tijelo u baze
s kiselinama - to je jo jedno od rjeenja, omiljenih u knjigama! Meutim, to su ludost
Ako je ena mrtva, netko je negdje mimo pokopao njezino tijelo."
"Ali gdje?"
"Upravo tako. Nestala je u Londonu. Ovdje nitko ne posjeduje vrt - ne onaj prav
Usamljena i izolirana farma
- to je ono to mi elimo!"
Vrt! Poirot se iznenada prisjetio krasnog, urednog vrta u Ealingu s njegovim strogim
gredicama. Kako je fantastino zvuala ideja da bi ena mogla biti pokopana tamo
Upozorio je samog sebe da ne bude lud.
"A ako nije mrtva," nastavi Japp. "Gdje se nalazi? Prolo je vie od mjesec dana
njen opis je predan i objavljen u novinama, po itavoj Engleskoj... "
"I nitko je nije vidio?"
 "Oh, gotovo su je svi vidjeli! Ne moete ni zamisliti koliko uope ima sredovjenih
bljedunjavih ena, odjevenih u maslinasto-zeleni demper. Viena je na jorkirskim
pustopoljinama, u hotelima u Liverpoolu, u gostinjskim kuama u Devonu i na plai
Ramsgateu! Moji su ljudi potroili mnogo vremena istraujui paljivo sve te izvjetaje -
svi do jednoga nisu nikamo vodili, samo smo uzalud uznemirili velik broj savren
pristojnih sredovjenih dama."
Poirot suosjeajno pucne jezikom.
"A ipak," nastavi Japp, "rije je o stvarnoj osobi. Ponekad je u pitanju lutka, da s
tako izrazim - netko tko se samo predstavlja kao gospoica Spinks - a zapravo i ne posto
gospoica Spinks. Ali ova je ena autentina -ima svoju prolost, podrijetlo! Poznata nam
je itava pria o njoj - od njenog djetinjstva pa do dananjih dana! Vodila je sasvim
normalan, razuman ivot - i onda, odjednom, hokus-pokus - nestane!"
"Mora postojati razlog," odvrati Poirot.
"Ona nije ubila Morleva, ako mislite na to. Amberiotis ga je jo vidio ivog kad je on
otila - provjerili smo i njeno kretanje nakon to je otila iz Queen Charlotte Streeta to
jutra."
Poirot ree nestrpljivo:
"Ni na trenutak nisam pomislio da je ona ubila Morleva. Naravno da nije. A
svejedno..."
Japp ree:
"Ako ste u pravu to se tie Morleva, tada je vjerojatnije da joj je on rekao neto, t
ona ni ne sluti, a to nam moe pomoi otkriti njegovog ubojicu. U tom je sluaju mod
namjerno uklonjena."
Poirot odvrati:
"Sve to ukljuuje organizaciju, preveliku zabrinutost - sasvim nerazmjernu smr
mirnog zubara iz Queen Charlotte Streeta."
"Ne vjerujte svemu to vam kae Reginald Barnes! Smijena ptiica - s komunistima
pijunima na pameti."
Japp ustane i Poirot ree:
"Javite mi ako saznate neto novo."
Kada je Japp otiao, Poirot sjedne za stol, mrtei se.
Imao je osjeaj da e se neto dogoditi, ekao je to. Ali, to?
Prisjetio se kako je jednom ve tako sjedio, biljeei razne nepovezane injenice
imena. Ptica je proletjela pored njegovog prozora nosei granicu u ustima.
On je, takoer, sakupljao granice.
Imao je granica - sad ve poprilian broj. Sve su bile ovdje, uredno spremljene
njegovom umu - meutim, jo ih nije doveo u red. To je bio sljedei korak - ispravno i
postaviti.
to gaje spreavalo? Znao je odgovor. ekao je neto.
Neto neizbjeno, unaprijed odreeno, sljedeu kariku u lancu. Kad stigne - tada
tada e moi nastaviti....
Poziv je stigao kasno uveer, tjedan dana kasnije. Jappov je glas zvuao otro prek
telefona.
 "Jeste li to vi, Poirot? Pronali smo je. Bolje da doete
ovamo. King Leopold Mansions, Battersea Park, broj 45."
etvrt sata kasnije, taksi ga je ostavio ispred dogovorenog mjesta.
Bio je to velik blok stambenih zgrada, s pogledom na Battersea Park. Broj 45 je bi
na drugom katu. Japp mu je otvorio vrata.
Doekao gaje s mranim izrazom na licu.
"Uite," ree. "Ne izgleda ba najugodnije, ali pretpostavljam da se sami elit
uvjeriti u to."
Poirot upita:
"Mrtva?"
"Vrlo mrtva, ako se moe tako rei."
Poirot podigne glavu u smjeru iz kojeg je dolazio poznati zvuk, na vrata s njegov
desne strane.
"To je vratar," ree Poirot. "Pozlilo mu je. Pozvao sam ga ne bi li je identificirao."
Krenuo je hodnikom, a Poirot gaje pratio. Nabrao je nos.
"Nije lijepo," ree Japp. "Ali, to moemo oekivati? Mrtva je vie od mjesec dana."
Soba u koju su uli bila je poput male krinje zakrene stvarima. U sredini je staja
veliki metalni sanduk koji se koristi za spremanje krzna. Poklopac je bio otvoren.
Poirot se pribliio i pogledao unutra.
Najprije je ugledao stopalo, s otrcanom cipelom, ukraenom metalnom kopom
Prisjetio se njihovog prvog susreta - prvo stoje ugledao na njoj bila je metalna kopa n
cipeli.
Pogled mu je putovao, preko zelenog vunenog kaputa i suknje dok nije stigao d
glave.
Poirot proizvede neki nejasni zvuk.
"Znam," ree Japp. "Izgleda prilino strano."
Lice joj je bilo unakaeno do neprepoznatljivosti. Dodavi tome prirodan proce
raspadanja, nije ni bilo
udno to su oba mukarca poprimila bolesnu zelenu boju kad su odvratili pogled.
"Pa...," ree Japp. "Sve to ulazi u opis naeg posla -svakodnevnog posla. Bez sumnje
ponekad je to gadan posao. Vidio sam kapljicu brandvja u susjednoj sobi. Mislim da
vam trebati."
Dnevna soba bila je ukusno, moderno namjetena -mnotvo kroma i velik
etverokutnih stolica s blijedim, ukasto-smeim geometrijskim uzorkom.
Poirot je pronaao bocu brandvja i ponudio se. Zaas progovori:
"Zaista nije bilo ugodno, to. Sada mi, prijatelju, sve ispriajte."
Japp ree:
"Ovaj stan pripada gospoi Alberta Chapmana. Gospoa Chapman je, ini se
dobrodrea plavua od kojih etrdesetak godina. Plaa raune, povremeno zaigra koj
partiju brida sa susjedima, ali inae se dri za sebe. Nema djece. Gospodin Chapman j
trgovaki putnik.
Gospoica Sainsburv Seale stigla je ovdje uveer nakon naeg razgovora s njom. Ok
sedam i petnaest. Vjerojatno izravno iz svog hotela. Ve je jednom bila ovdje, vratar j
se sjea. Dakle, sve vrlo jasno - ugodan prijateljski posjet. Vratar je poveo gospoic
Sainsburv Seale liftom do stana. Zadnje to je vidio, bilo je kako stoji pred vratima stana
zvoni."
Poirot primijeti:
"Trebalo mu je poprilino vremena da se sjeti ovoga!"
"Navodno je imao problema sa elucem, bio je i u bolnici, drugi gaje ovje
privremeno zamjenjivao ovdje. Tek je prije tjedan dana zamijetio u nekim starim
novinama opis 'traene ene'. Ispriao je to svojoj eni: 'Opis odgovara jednoj eni koj
je posjetila gospou Chapman na drugom katu. Ona je imala na sebi zelenu vunenu
haljinu i kope na cipelama.' Nakon sat vremena jo se neeg dosjetio: 'Mislim da jo
je ime bilo gospoica Neto Seale!'
"Nakon toga," nastavi Japp, "trebala su mu, otprilike, etiri dana da prebrodi svoj
prirodno nepovjerenje prema policiji i umijeanosti u njihove stvari da nam javi ov
informaciju.
Nismo, zapravo, vjerovali da e nas odvesti nekamo. Nemate pojma koliko je bi
lanih dojava. Meutim, poslao sam ipak narednika Beddoesa - pametan mladi. Ponet
preobrazovan, ali nije kriv za to. Takve su stvari danas moderne.
Pa, Beddoes je odmah naslutio da tu ima neega. Kao prvo, gospou Chapman nitk
nije vidio vie od mjesec dana. Otila je, ne ostavljajui za sobom nikakvu adresu. T
nam je bilo udno. Zapravo, sve to je saznao o gospodinu i gospoi Chapman bilo j
neobino.
Doznao je da vratar nije vidio gospoicu Sainsburv Seale kako naputa zgradu. To
samo po sebi, nije neobino. Lako je mogla sii dolje stepenicama i otii, a da je on n
primijeti. Ali onda mu je vratar rekao da je gospoa Chapman iznenada otila. Sljedee
je jutra na vratima samo vidio znak: 'MLIJEKO NIJE POTREBNO. RECITE NELLIE DA SA
OTILA.'
Nellie je bila kuna pomonica. Gospoa Chapman je ve jednom ili dvaput oti
tako iznenada pa djevojka to nije smatrala udnim, ali ono stoje bilo udno bilo je t
nije pozvala vratara da joj pomogne s prtljagom ili pozove taksi.
U svakom sluaju, Beddoes je odluio ui u stan. Dobili smo nalog za pretraivanje
klju od upravitelja. Nismo nita pronali, osim u kupaonici. Netko je oito u urbi istio
Na linoleumu smo pronali tragove krvi - u kutevima gdje im je promaklo kad su pra
pod. Bilo je
samo pitanje kad emo pronai tijelo. Gospoa Chapman nije mogla otii s prtljagom
jer bije vratar zapazio. Stoga je tijelo jo uvijek moralo biti u stanu. Uskoro smo naili n
onu krinju za krzno - hermetiki zatvorenu. Klju smo pronali u ladici toaletnog stolia.
Otvorili smo je - i evo nae nestale dame!"
Poirot upita:
"A to je s gospoom Chapman?"
"Doista? Tko je Svlvia (zove se Sylvia, uzgred), to je? Jedno je sigurno. Svlvia,
njeni prijatelji, ubili su damu i tipali je u kutiju."
Poirot kimne.
Upita:
 "Ali, zato joj je lice unakaeno? Ne izgleda lijepo."
"U potpunosti se slaem! to se tie ovog zato - pa, moemo samo pretpostavljat
Iz osvete, moda. Ili su eljeli time sakriti njen identitet."
"Ali nisu uspjeli u tome."
"Ne, jer ne samo da imamo prilino dobar opis onoga to je gospoica Mabel
Sainsburv Seale odjenula kad je nestala, nego smo pronali i njenu torbicu uguranu
krinju. U torbici je naeno neko staro pismo naslovljeno na nju, s adresom njenog hote
u Russell Squareu."
Poirot sjedne. Ree:
"Ali to - to nema nikakvog smisla."
"Dakako da ne. Pretpostavljam daje to bila pogreka."
"Da - moda - pogreka. Ali... "
Ustao je.
"Pogledali ste po stanu?"
"Prilino dobro. Nita to bi nam pomoglo."
"elio bih pogledati spavaonicu gospoe Chapman."
"Hajdemo, onda."
Nita u spavaoj sobi nije ukazivalo na iznenadan odlazak. Bila je ista i uredna.
krevetu se nije spavalo,
ali bio je raspremljen. Posvuda je bio debeli sloj praine.
Japp ree:
"Nema otisaka prstiju, barem koliko vidimo. Pronali smo neke u kuhinji, ali
vjerojatno pripadaju pomonici."
"To znai daje sve dobro poieno poslije ubojstva?"
"Da."
Poirot je lagano prelazio oima po sobi Poput dnevne sobe, i ova je bila modern
namjetena - za stoje, smatrao je Poirot, trebalo poprilino novca. Predmeti u njoj bili s
skupi, ali ne preskupi. Bili su upadljivi, ali ne i prvorazredni. Prevladavala je ruiast
boja. Pogledao je i u ugradbeni ormar i zapazio odjeu - elegantna, ali ne i najbolj
kvalitete. Pogled mu je pao na cipele - zapravo sandale, vrlo popularne u to vrijeme,
povelikim onom od pluta. Uzeo je jednu u ruke - gospoa Chapman je nosila broj pe
Odloio je cipelu i usmjerio svoju panju na drugu policu gdje je pronaao gomilu krzna
posloenog na hrpu.
Japp ree:
"Krzna su izvadili iz krinje."
Poirot je kimnuo u znak potvrde.
U rukama je drao sivi kaput od vjeveriina krzna. Primijeti zadivljeno: "Prvorazredn
krzno."
Uao je u kupaonicu.
Gospoa Chapman oito nije tedjela na kozmetici. Poirot sa zanimanjem ba
pogled na pudere, rueve, kremu za skidanje minke, preparate za kosu.
Japp primijeti:
"Jo jedna umjetna plavua, ini se."
 Poirot promrmlja:
"Sa etrdeset, mon ami, kosa veine ena poinje sijediti, meutim gospo
Chapman nije namjeravala prepustiti stvari prirodi."
"Sada je vjerojatno ve prela na crvenu boju, za promjenu."
"Pitam se."
Japp ree:
"Neto vas zabrinjava, Porot. to?"
Poirot ree:
"Da, zabrinut sam. Ozbiljno sam zabrinut. Postoji problem, znate, koji nikako n
mogu rijeiti."
Odluno, jo se jednom uputi u sobu gdje su pronali tijelo....
Uzme u ruku cipelu s noge mrtve ene. S tekoom je skine s noge.
Proui kopu. Bila je nespretno priivena rukom.
Hercule Poirot uzdahne. Ree:
"O tome sam sanjao!"
Japp upita znatieljno:
"to pokuavate uiniti -jo vie oteati stvari?"
 "Upravo tako."
Japp ree:
"Jedne nove kone cipele s kopom. to nije u redu s tim?"
Hercule Poirot ree:
"Nita - apsolutno nita. Ali svejedno - ne razumijem."
III
Gospoa Merton, s broja 82, bila je, prema vratarevim rijeima, najblia prijateljic
gospoe Chapman u zgradi.
Japp i Poirot uputili su se, dakle, prema njenom stanu.
Gospoa Merton je bila priljiva ena, crnih ivahnih oiju i dotjerane frizure.
Spremno je ispriala sve to zna. Jedva je ekala da naglasi dramatinost situacije.
"Svlvia Chapman - dakle, naravno, zapravo je i ne
poznajem dobro - ne intimno, da se tako izrazim. Povremeno smo igrale brid
odlazile u kino, i, naravno, ponekad u kupovinu. Ali, kaite mi - ona nije mrtva, zar ne?"
Japp ju je umirio.
"Pa, zahvalna sam zbog toga! Ali potar se sav raspriao o tijelu pronaenom
jednom od stanova -meutim, teko da moemo vjerovati svemu to ujemo, zar ne?"
Japp nastavi s pitanjima.
"Ne, nisam ula nita od gospoe Chapman - jo otkako smo se dogovarale d
odemo pogledati sljedei tjedan novi film Ginger Rogers i Freda Astah'ea, meutim tad
nije spominjala odlazak."
Gospoa Merton nije nikada ula za gospoicu Sainsburv Seale. Gospoa Chapma
nije nikome spomenula njeno ime.
"A, ipak, ime mi zvui poznato. Mislim da sam ga nedugo vidjela negdje."
Japp ree suho:
"Ve je nekoliko tjedana u svim novinama... "
"Naravno - radi se o nekoj nestaloj osobi, zar ne? Mislili ste da ju je gospo
Chapman poznavala? Ne, sigurna sam da Svlvia nije nikad spomenula to ime."
"Moete li mi rei neto o gospodinu Chapmanu?"
Licem joj preleti prilino zanimljiv izraz. Ree:
"Bio je trgovaki putnik, ini se, tako mi je barem rekla gospoa Chapman. esto j
putovao u inozemstvo - prodaja oruja, mislim. Po itavoj Europi."
"Jeste li ga sreli ikada?"
"Ne, nikad. Rijetko je bio kod kue, a kad je bio, on i gospoa Chapman radije s
provodili sami to vrijeme. Prirodno, zar ne?"
"Znate li je li gospoa Chapman imala neke blie rodbine ili prijatelja?"
"Ne znam za prijatelje. Mislim da nije imala bliih roaka. Nikada nije govorila
njima."
"Je li ikada bila u Indiji?"
"Koliko ja znam, nije."
Gospoa Merton zastane, a onda provali:
"Recite mi, molim vas, zato me pitate sva ta pitanja? Razumijem da ste stigli
Scotland Yarda i sve to, ali mora postojati neki odreeni razlog?"
 "Pa, gospoo Merton, vjerojatno ete uskoro sve saznati. Dakle, mrtvo tijelo j
pronaeno u stanu gospoe Chapman."
"Oh... ?" Gospoa Merton doimala se nakratko kao pas s oima velikima popu
tanjura.
"Mrtvo tijelo! Nije rije o gospodinu Chapmanu, je li? Ilije u pitanju neki stranac?"
Japp ree:
"Nije rije o mukarcu - tijelo je ensko."
"ensko." Gospoa Merton inila se jo iznenaenijom.
Poirot ree blago:
"Zato ste mislili daje mukarac u pitanju?"
"Oh, ne znam. ini se vjerojatnijim."
"Ali zato? Je li to zato to je gospoa Chapman primala mnogo mukih posjetitelja?
"Oh ne - nikako." Gospoa Merton je bila ogorena. "Uope nisam mislila na takv
to. Svlvia Chapman nije bila takva ena - nipoto! Samo to gospodin Chapman
mislim... "
Zastane.
Poirot ree:
"ini mi se, madame, da znate vie nego to ste nam rekli."
Gospoa Merton ree nesigurno:
"Ne znam, sigurna sam to trebam napraviti. Mislim, ne elim izdati povjerenje
naravno, nikada nisam
ponovila ono to mi je Sylvia rekla - osim nekolicini bliskih prijatelja za koje sam
znala da su pouzdani... " Gospoa Merton se nagne naprijed i ree tie: "Samo - omak
se. Kad smo gledale film o tajnoj slubi, gospoa Chapman je rekla daje oito da ona
koji je pisao scenarij nije imao pojma o itavoj stvari - naravno, morala sam se zakleti d
e to ostati tajna. Gospodin Chapman je, naime, bio pripadnik tajne slube. To je bi
pravi razlog zato je toliko esto putovao u inozemstvo. Prodaja oruja za tvrtku je bi
samo krinka. Gospoa Chapman je bila strano zabrinuta jer nije mogla pisati ili prima
pisma dok je bio u inozemstvu. To je, naravno, bilo izuzetno opasnol"
IV
Kad su se ponovno spustili do broja 42, Japp usklikne: "Duhovi Philipsa Oppenheima
Valentine Williamsa i Williama le Queuxa, mislim da u poludjeti!"
Onaj pametni mladi, narednik Beddoes, ih je ekao.
Ree s potovanjem:
"Nisam uspio izvui nita korisno iz pomonice, gospodine. Gospoa Chapman ih je
ini se, prilino esto mijenjala. Ova je radila tek mjesec ili dva. Rekla je daje gospo
Chapman bila simpatina ena, a osobito rado sluala je radijske emisije. Djevojka j
zakljuila kako je gospodin Chapman vie volio mukarce, a da gospoa Chapman to nij
ni slutila. Ponekad je dobivala pisma iz inozemstva, neka iz Njemake, dva iz Amerike
jedno iz Italije i jo jedno iz Rusije. Naime, djevojin zarunik skuplja marke, a gospo
Chapman ih joj je obiavala davati."
"Jeste li pronali togod meu spisima gospoe Chapman?"
"Apsolutno nita, gospodine. Nije mnogo uvala; nekoliko rauna, poneke priznanic
- meutim, sve lokalno. Pronali smo i neke stare kazaline programe, nekoliko recepata
izrezanih iz novina, i pamflet o Zenana Missions."
"Moemo pogoditi otkuda je to dolo. Ne doima se kao ubojica, zar ne? Ali t
najvjerojatnije jest ili barem suuesnik. Te veeri nije bilo nekih nepoznatih ljudi ovdje?"
"Vratar se ne sjea da je vidio ikog nepoznatog - no, teko da bi se sada i prisjetio.
rije je o velikom broju stanova - ljudi stalno ulaze i izlaze. Sa sigurnou jedino govori
posjetu gospoice Sainsburv Seale. Naime, sljedeeg je dana odveden u bolnicu, a te s
veeri osjeao prilino loe."
"Je li tko od ostalih stanara uo ili vidio togod neuobiajeno?"
Mladi je zavrtio glavom.
"Raspitivao sam se u stanu ispod i iznad ovoga. Nitko nije nita uo. No, u oba s
stana imali upaljen radio."
Odjeku je kirurg doao iz kupaonice gdje je prao ruke.
"Gadan le," primijeti veselo. "Poaljite je kad budete spremni, a ja u odmah prije
na stvar."
"Imate li kakvu ideju o uzroku smrti?"
"Nemogue je rei prije nego to napravimo autopsiju. Ozljede na licu nanesene s
zasigurno nakon smrti. Ali znat u vie kad je otpremimo u mrtvanicu. Sredovjena ene
prilino dobrog zdravlja - sijeda kosa na tjemenu, ali obojana u plavo. Moda pronaem
neka prepoznavajua obiljeja na tijelu, ali ako ne, bit e zaista teko identificirati je. Oh
vi ve znate tko je ona? Krasno. to? Nestala ena oko koje je podignuta onolika strka
Pa, znate, nikada ne itam novine. Samo rjeavam
krialjke."
Japp ogoreno primijeti:
"I to mi zovemo publicitetom!" dok je doktor nastavio s priom.
Poirot se motao oko stola. Podigne mali smei adresar.
Neumoran Beddoes ree:
"Nita od posebnog znaaja - uglavnom adrese frizera, krojaa i slino. Pribilje
sam ve sva osobna imena i adrese."
Poirot otvori knjiicu na slovu D.
Proita dr.Davis, Ulica princa Alberta 17; Drake i Pomponetti, trgovac ribom. A ispo
je stajalo: dr.Morlev, zubar, Queen Charlotte Street 58.
Pojavi se iskra u Poirotovim oima. Ree:
"Nee biti tekoa, pretpostavljam, identificirati tijelo."
Japp ga upitno pogleda. Ree:
"Valjda - ne mislite - ?"
Poirot odvrati estoko:
"elim biti siguran.'"
V
Gospoica Morlev se preselila na selo. ivjela je u maloj kui pored Hartforda.
Ljubazno je pozdavila Poirota. Od bratove smrti lice joj je postalo krue, dranj
uspravnije, a opi stav prema ivotu jo tvri. S ogorenjem je prihvatila ljagu baenu n
njegovo ime, proizalu iz istrage o uzrocima smrti.
 Poirot je smatrao da ima pravo vjerovati da je mrtvozornikova istraga bila netona
To je bio i razlog zato je bila tako nepopustljiva.
Spremno je odgovarala na njegova pitanja. Gospoica Nevill je uredno sloila sv
spise pokojnog Morleva i predala ih njegovu nasljedniku - dakle, gospoici Morlev. Nek
od pacijenata preli su kod gospodina Reillvja, drugi njegovom novom partneru, a osta
su, pak, potraili novog zubara drugdje.
Gospoica Morlev, nakon to je ispriala sve to je znala, ree:
"Pronali ste, dakle, Henrvjevu pacijenticu -gospoicu Sainsburv Seale - ona j
takoer ubijena."
Ono 'takoer' izrekla je pomalo prkosno.
Poirot ree:
"Brat vam nikada nije izriito spominjao gospoicu Sainsburrv Seale?"
"Ne, koliko se sjeam. Priao mije samo ako bi imao izuzetno napornog pacijenta
nekog koji je izjavio neto smijeno, te bi mi to ponovio, ali inae nismo mnog
razgovarali o njegovu poslu. Rado je sve zaboravljao na kraju dana. Ponekad je bio zaist
umoran."
"Sjeate li se je li gospoa Chapman bila jedna od njegovih pacijentica?"
"Chapman? Ne, ne sjeam se. Gospoica Nevill je zaista sposobnija govoriti o tome.
"elio bih stupiti u kontakt s njom. Znate li gdje je ona sada?"
"Preuzela je poloaj tajnice kod jednog zubara u Ramsgateu, mislim."
"Nije se jo udala za onog mladia, Franka artera?"
"Ne, i iskreno se nadam da nee doi do toga. Ne svia mi se taj mladi, monsien
Poirot. Uistinu. Neto nije u redu s njim. I dalje smatram kako uope nema osjeaja z
moral."
Poirot ree:
"Mislite li da je mogue da je on ustrijelio vaeg brata?"
Gospoica Morlev odvrati tiho:
"Mislim daje sposoban za to - ima gadnu narav, znate. Meutim, ini mi se da nij
imao motiv - ili priliku, to se toga tie. Znate, nije on inzistirao na tome da ga Gladv
ostavi. Ona mu je sama bila smijeno odana."
"Po vaem miljenju, je li ga netko mogao podmititi?"
"Podmititi? Da ubije mog brata? Kakva neobina ideja!"
Privlana tamnokosa djevojka u tom je trenutku donijela aj. Kadaje zatvorila vrat
za sobom, Poirot ree:
"Ova je djevojka bila s vama u Londonu, zar ne?"
"Agnes? Da, ona je bila kuna pomonica. Otpustila sam kuharicu - ionako nij
eljela ii na selo. Agnes se sada brine za sve. Postaje sve bolja kuharica."
Poirot kimne.
Bio je precizno upuen u stanje u domainstvu na broju 58, Queen Charlotte Stree
U vrijeme tragedije detaljno su sve prouili. Gospodin Morlev i njegova sestra stanovali s
na dva gornja kata kue. Podrum je u potpunosti bio zatvoren. Jedini je ulaz u kuu
stoga, bio s prednjih vrata koja su bila Alfredova odgovornost. To je omoguilo policiji d
bude sigurna da nitko stran nije mogao ui u kuu tog jutra.
 I kuharica i kuna pomonica bile su s Morlevevima ve due vrijeme i odlikovale s
se dobrim karakterom. Pa, iako je teoretski bilo mogue da se jedna ili druga mogl
iuljati na drugi kat i ubiti svog gazdu, to nikada nije bilo ozbiljno razmatrano. Nijedna s
od njih nije doimala prekomjereno usplahireno ili uznemireno prilikom ispitivanja,
zasigurno nije bilo razloga povezati ih s njegovom smru.
No, kad je Agnes na odlasku predavala Poirotu eir i tap, upitala ga je,
neobinom naglou:
"Zna - zna li se neto vie o smrti gospodina Morleva, gospodine?"
Poirot je pogleda. Odgovori:
"Ne raspolaemo s nekim novim saznanjima."
"Jo su uvijek sigurni da se ustrijelio zbog pogreke s lijekovima?"
"Da. Zato pitate?"
Agnes je nabirala svoju pregau. Skrenula je pogled. Ree pomalo nejasno:
"Gazdarica ne misli tako."
"A vi se slaete s njom, moda?"
"Ja? Oh, ja nita ne znam, gospodine. Samo - samo sam eljela biti sigurna."
Hercule Poirot odvrati vrlo blago:
"To bi bilo olakanje za vas kad biste sasvim pouzdano i bez sumnje znali da je rije
o samoubojstvu?"
"Oh, da, gospodine," Agnes brzo potvrdi, "doista bi bilo."
"Iz nekog posebnog razloga?"
Pogledi im se sretnu. Ona se malo pogrbi.
"Ja - ja nita ne znam, gospodine. Samo sam pitala."
"Ali, zato je pitala?" Hercule Poirot razmiljao je o tome dok je hodao stazicom d
kapije.
Bio je siguran da postoji odgovor na to pitanje. Ali ga zasad jo nije moga
odgonetnuti.
Ipak, osjeao je da je korak blie rjeenju.
VI
Kad se Poirot vratio kui, bio je iznenaen pojavom neoekivanog gosta koji gaj
ekao.
Iza naslona stolice nazirala se elava glava i malena skladna figura gospodin
Barnesa.
S oima koje su, kao i obino, mirkale, suho se
ispriao.
Doao je, objasnio je, uzvratiti posjet.
Poirot je bio oduevljen njegovim dolaskom.
Naloio je Georgeu da poslui kavu, osim ako gospodin Barnes ne bi radije elio a
ili viski i sodu?
"Kava e biti odlina," ree gospodin Barnes. "Pretpostavljam da je va sluga dobr
pripravlja. Veina engleskih slugu to ne ini dobro."
Nakon razmjene uobiajenih primjedbi, gospodin Barnes se nakalje i ree:
"Bit u iskren s vama, monsieur Poirot. Odluio sam vas posjetiti iz iste znatielje. V