Viktor Žmegač-Od Bacha Do Bauhausa PDF

pagina 1
Viktor Žmegaè OD BACHA DO BAUHAUSA Povijest njemaèke kulture

MATICA HRVATSKA
BIBLIOTEKA PERISTIL
Glavna urednica JELENA HEKMAN
Izvršna urednica INGA VILOGORAC
Likovni urednik LUKA GU$IÆ
CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem: 623 483 ISBN 978-953-150-791-2
Viktor Žmegaè
OD BACHA DO BAUHAUSA
Povijest njemaèke kulture
MATICA HRVATSKA Zagreb MMVI
KNJIŽNICA ZELINA
PREDGOVOR
Predgovori su obièno kratki ili vrlo opsežni. Opredijelio sam se za prvu vrstu zbog toga što iskustvo mnogih autora potvrðuje mišljenje da medu èitateljima, pa i rece
Knjiga želi prikazati, osvijetliti, komentirati što su Nijemci ili njemaèki državljani pridonijeli europskoj i svjetskoj kulturi, što je nacionalno i univerzalno u isti mah, koja
Naslov knjige upozorava na težišta. Njemu treba dodati da su, bar u osnovnim crtama, prikazana i razdoblja prije Bacha i poslije Bauhausa. Naobrazbeni univerzali
znanosti i filozofije. Stalna je sastavnica, dakako, i opæa povijest. Na prirodne i tehnièke znanosti, koje su mi nažalost strane, mogao sam se samo letimice osvrtati
Široko zasnovani kulturnopovijesni pregledi obièno se smatraju poslom koji odaje uglavnom samo struènu rutinu. Ne mogu posve protusloviti, ali želim ¦ upozoriti na
Za knjige se kaže da imaju svoje sudbine. Svim autorima želim da sudbina njihovih djela bude u rukama urednice poput Jelene Hekman. Meni je i ovom prilikom bil
Zagreb, u rujnu 2006.
Autori
OD SREDNJEG VIJEKA DO BAROKA
Zaèudo se malokad spominje da je medu najstarijim zapadnoeuropskim povijesnim svjedoèanstvima zapis njemaèkoga kronièara Nitharda o jednom neobiènom je
Za povijest kulture može se iz toga èina izvesti zakljuèak da je kultura komunikacije, napose jezièna, dakle djelatnost javnog, svjetovnog ili sakralnog, saop-æavanj
U srednjovjekovnom svijetu, u kojemu su sva javna zbivanja bila simbolièna, u sustavima razlièitih društvenih, vjerskih i vojnih rituala, simbolièno zna-
i*5A.
\
t ÆEŠ KA KRALJEVINA
M (i I! A V S K A ^
GORNJA LORRAINE
S V A PS k a \ '
BaVaHSK
C A B S T V
IalSKO
A R rs ''"»'*.„.- -
6VSTVO
Srednjovjekovno njemaèko carstvo (Sveto Rimsko carstvo), granice u razdoblju od 10. do 13. stoljeæa
>aèka T>asoijatfan)e 1200 1500 i *a v.s* odio 000 sianovriika o.-i lombaidske t«je 1167 i 1226
èenje ima i personalna unija karolinške kulture u carevoj liènosti. Karlo Veliki, kojega mnogi povjesnièari nazivaju ocem Europe, služio se objema jezicima, german
Razumljivo je da su samostani osobito jamèili postojanost latinske predaje i obogaæivale je novim djelima na tom jeziku; no kako je veæ Karlo Veliki poticao i zapis
Samostan na otoku Reichenauu u „^.^..o,^,,.. jnuu, jcunu ou središta europske pismenosti u 9. i 10. stoljeæu. Ovdje su nastali mnogi poznati rukopisi na latinskom i
ci danas èesto upotrebljavaju rijeè Hochdeutsch u znaèenju stilski visokog standarda, ne znajuæi da je veæ dugo književni, javni i medijski jezik Hochdeutsch, pa i
Uloga redovnika, napose benediktinaca, i politièki obilježenih sveæenika pitanje je srednjovjekovne pismenosti, posebno u prilikama koje su vladale u prvim stoljeæ
- 10 -
' eron«
• n<n
u^titrml. ricdjsAum
a.-F
funnu: ntfltfin- noU ma.no
vremenih državnièkih spisa, prepuštali su duhovnièkom staležu. Tek u takozvanom visokom srednjem vijeku rasla je spremnost vladara i viteškog sloja da se prihva
S druge strane pak, kao da su njemaèki redovnici u doba Karla Velikog i njegovih prvih nasljednika bili marljiviji od svojih francuskih suvremenika, iako je zacijelo bi
O marljivosti i svestranosti njemaèkih redovnika svjedoèi, izmeðu ostaloga, èinje-
no Jiaif ntuudvr'nfuuficf ernreo m uuen-reo-"! Jo uuAf J.er-dno Car- rr\\n nj mttnfVe-
€
m Jnnuti
uuofcclrror-
1
erm
CoTAn umLleon. i hi Ja -T. crAf
U
r
Jedan od najstarijih europskih k tekstova srednjovjekovlja na narodnom jeziku. Nazvan je Wessobrunner Gebet prema bavarskom samostanu Wessobrunu. Potjeè
11
nica da su se u samostanskim knjižnicama našla i vrlo opsežna epska djela s poèetka i sredine devetog stoljeæa, tako na primjer kulturnopovijesno zanimljiv; primj
Srednjovjekovne graðevine i knjižnice dopuštaju najpouzdaniji uvid u karolinško razdoblje, koje je u povijesno-politièkom pogledu fundamentalno za shvaæanje dan
Crteži nastali u Bambergu u 12. st. prikazuju postupke u proizvodnji srednjovjekovnih knjiga, npr. šilje-nje pera, rezanje pergamenta, kovanje željezne kopèe.
- 12 -
pagina 2
Ranoromanièka crkva Sankt Michael u Hildesheimu, graðena u prva dva desetljeæa 11. stoljeæa
nama. Zna se, primjerice, da je samostan Fulda, koji je tada posjedovao oko tisuæu manuskripata, imao neko doba na tom poslu dvanaest redovnika, koji su u knji

rasuda. Da ih je bilo, zacijelo mnogi pretkršæanski rimski pisci ne bi preživjeli srednji vijek. Meðutim, zbog univerzalnosti naobrazbene komunikacije i aura-tièkoga z
Zanimljiva je kulturnopovijesna okolnost da je težnja Crkve za sveprisutno-šæu dovela i do promjena u društvenom shvaæanju spolova. Uz primarne, muške samo
Velika kulturna svjedoèanstva onoga vremena pristupaèna su, meðutim, i današnjem promatraèu koji ne umije prevladati filološke zapreke. Svakom oku dostupni s
- 15 -
Unutrašnjost veæ prikazane crkve u Hildesheimu. Drveni strop oslikan je kasnije, oko 1230.
16
Detalj kompozicije na stropu (Sankt Michael). Starozavjetni motivi uklopljeni su u dekorativne sastavnice u plošnom stilu srednjovjekovnog slikarstva.
Velebno karolinško i postkarolinško graditeljstvo služilo je obilježavanju franaèke a poslije francuske i njemaèke moæi te demonstriranju crkvenog utjecaja. Središte
- 17 -
utjecaja s juga, napose u Aachenu, Karlovoj prijestolnici, reprezentativne graðevine svjetovne i sakralne naravi nazvane su u jeku historicistièkih prouèavanja u dev
Po starosti je, na temelju saèuvanih tekstova, njemaèka književnost ili pisme- \ nost ispred francuske. No ne za dugo. U dvanaestom stoljeæu preuzima stvara- I la
18
Benediktinski samostan Benediktbeuern, gdje se èuvala zbirka Carmina burana
lirike do suvremenih pošalica. Pjesme naðene u Bavarskoj bile bi danas ipak samo predmet književnopovijesnog interesa da njemaèki skladatelj Carl Orff svojom k
Nije teško objasniti zašto je u razdoblju od desetog do kasnog dvanaestog stoljeæa latinska dominacija bila izraženija nego u Francuskoj. Temeljno obilježje njema
- 19 -
ZELINA
spanzijom prema istoku i jugu, trošeæi golema sredstva na ratne pohode. Okolnost da su time zapostavljali naèelo centralistièke državne vlasti imala je dalekosežn
Sve bi to ostalo u okviru imperijalne rutine da nije dovelo do nekontroliranog jaèanja podreðenih vladara, mnoštva knezova, vojvoda, grofova i crkveno-politièkih mo
A ovisio je i razvoj kulture. Pojedine zemlje i njihovi dvorovi u sklopu carstva postale su u dvanaestom i trinaestom stoljeæu razmjerno neovisne jedna od druge, sre
20
Za razliku od romanike, u kojoj je bilo i sastavnica svjetovne graðevinske prakse, pa opreka izmeðu crkve i palaèe nije bila nepremostiva, majstori gotike težili su za
Metafizièki i mistièki naboj gotike spojen je s posve neobiènom, u Europi dotad neviðenom artificijelnošæu: visoki tornjevi, koji po zahtjevnosti gradnje predstavljaju
Veliko doba gotike bilo je bogato za povjesnièare književnosti klasièno razdoblje srednjovjekovne lirike i pripovjedne umjetnosti. Ono je dio feudalne kulture, koja do
No ipak je dovoljno dokumenata koji pružaju pouzdan uvid u javna zbivanja kakva obuzimaju još i današnju maštu. Od povijesnih romana devetnaestog stoljeæa do
21
Katedrala u Strafiburgu (koji je tada, pa sve do kraja 17. stoljeæa, bio njemaèki grad, danas Strasbourg). Prikazan dio sagraðen je oko sredine 13. stoljeæa.
srednjeg vijeka, koji bi se s pomoæu vremenskoga stroja našao u našoj epohi, dospio bi u svijet koji bi mu se uèinio nesnosno buèan, jednolièan i bezbojan, unatoè
Katedrala u Wormsu, primjer prijelaza romanike u gotiku. Gradnja je zapoèeta oko 1170., nekoliko desetljeæa poslije pojave gotike u Francuskoj.
- 23 -
Takozvani Kneževski ponai u gotièkoj katedrali u Bambergu, oko 1230.
/
ura Jahaèa u bamberškoj katedrali. Prevladava mišljenje da ujciu picuu<_uje idealiziran lik predstavnika viteške kulture.
Kolnska katedrala, danas objekt svjetske kulturne baštine, gradila se, s dugim stankama, od 13. do 19. stoljeæa.
O mentalitetu srednjeg vijeka možda najviše iskazuje èinjenica da su profinjeni rituali i bezobzirna okrutnost bili èesto u istom sklopu, jedno uz drugo. Okrutnost je p
U takvu društvenom okružju nastajala je književna odnosno oralna kultura koja je po svojim glavnim obilježjima bila predmoderna. Ponajprije, autori su imali svoju p
To je razumljivo ako se ima na umu da je autor svoje mjesto nalazio u vertikalnom sustavu; mogao je biti cijenjen, ali je u naèelu ovisio o sklonostima i ukusu plemi
- 27 -
Pogled s triforija u èetvorje
stoljeæa položaj književnika u j europskoj kulturi osnovan i uvelike na duhovnoj ravnopravnosti, na horizontalnom odnosu, ili èak na ideji duhovnog mentora nacije
Moæ stereotipa treba shvatiti s obzirom na stvaralaèke prilike kojima je temelj istodobnost pisane i usmene poetske kulture. Medij oralnosti upuæen je na postupke
28
ni zapisi koji sustavno opisuju komunikacijski èin. Medi-jevisti pretpostavljaju da je normalna prigoda za recitaciju epskih djela bila dvorska sveèanost, banket, prosl
Gotièki vitraji u cistercitskom samostanu Haina, jugozapadno od Kassela, iz sredine 13. stoljeæa
29
Putujuæi dvorski pjesnik graðanskog podrijetla Heinrich von Meifien, nazvan Frauenlob, u ulozi ravnatelja skupine glazbenika koji su za sveèanu prigodu odjeveni u
30
Neposrednih podataka o književnom životu u srednjem vijeku nema mnogo; no dosta bogat uvid pružaju posredne informacije. Treba ih pozorno išèitati iz samih kn
kim tradicijskim autoritetima.
Stranica iz heidelberškoga kodeksa pjesama Huga von Montforta (14. i 15. stoljeæe). Stihovi su popraæeni melodijama pa tekst pruža uvid u tehniku zapisivanja gl
31
U epohi, u kojoj je predaja primjerice podržavala pogrešna uvjerenja o gradi i fiziologiji ljudskog tijela, nije stoga èudo što su mnogi ljudi prihvaæali i najmaštovitije p
Najraširenija situacija za recepciju teksta bilo je pripovijedanje u krugu dvorske publike — na to se usput osvræu francuski i njemaèki autori viteških romana. No u n
manuskripta (knjige), koje pismenoj osobi pruža priliku da zabavlja intiman krug. U jednom francuskom romanu iz ciklusa o kralju Artusu (Vitez s dva maèa) autor o
Povjesnièaru kulture takva su 1 mjesta osobito važna jer potvrðuju podatke u nekim dokumentima i pismima. Uloga žena u srednjovjekovnoj kulturi bila je izvanredn
Legendarni kralj Artus (Artur) i vitezov, Okrugloga stola, ^ umu m ogranièe-
pagina 3
prikazani u rukopisu epa Wigalois, djela sto ga je na poèetku -Ci i ••¦
13. stoljeæa spjevao Wirnt von Grafenberg. nJa ženskoga Spola U javnosti 1 U
32
i iz glasovite zbirke njemaèkoga Slika iz zbirke Manesse, ljubavni prizor Takoðer slika iz te zbirke. Karakteristièan je jekovnog pjesništva koju je, koji predoèuje s
iredaji, skupio zuriški gradski vitez metaforièki sluga erotièke gospodarice.
Hiidiger Manesse, vjerojatno oko idrži stihove stotinu i èetrdeset a tekstovi su popraæeni mnoš-nijatura.
obiteljskom životu. Uvid postaje još složeniji s obzirom na èinjenicu da su kraljice, dakle žene na èelu državne vlasti, nerijetko vješto povele politièku igru. Djevojke
33
Znaèenje žene u razvoju srednjovjekovne trubadurske lirike još je oèitijt Zene su istinske junakinje poezije u razdoblju u kojemu je erotièka tematik bogatija nego ik
Tematska grada srednjovjekovnih romana, to jest opsežnih pripovjednih dje la u stihovima, potjeèe znatnim dijelom iz keltske predaje Engleske i zapadn Francuske
Prièa o sudbinskoj ljubavi viteza Tristana i kraljevne Izolde medu onim y srednjovjekovnim romanima koji veæ osam stoljeæa zaokupljuju stvaralaèki maštu. Sluèaj
- 34 -
U Regensburgu je potkraj 14. stoljeæa nastao oslikani tepih koji prikazuje izbor erotskih paradigmi u duhu srednjovjekovne književnosti.
35
æaja, to jest sa »prirodom« u opreci s društvenim pravilima. Gottfried takvon tematikom napušta uhodane pripovjedne staze suvremene književnosti, no svo jim pri
Wagnerovo stvaralaštvo povezuje i druga djela njemaèke srednjovjekovni predaje. Parsifal temelj i se na viteškom romanu Parzival^dolfrzma. von Eschen bacha, p
- 36 - !
Ilustracija pruža prizor iz viteškog romana o Eneji, njemaèka verzija Heinricha von Veldekea (12. stoljeæe).
37
Prizor viteškog turnira, reljef u vijeænici grada Regensburga, drugo desetljeæe 14. stoljeæa
sti: ona je u suprotnosti s rodovskim duhom germanske tradicije, a strana je kršæanskoj etici viteške kulture. Individualistièko naèelo, koje je u opreci s tra dicijom p
Poslije smrti snažnih vladarskih liènosti, njemaèka je povijest od èetrnaesto; stoljeæa sve više u znaku procesa dezintegracije. Svi su se kraljevi, knezovi i voj vode
- 38 - ;
cijama, o realnim gospodarskim prilikama, o komunikacijskim vezama s kulturnim središtima, pa naposljetku i o osobnim ambicijama i planovima pojedinih vladara.
U kasnijem srednjem vijeku težišta su njemaèke kulture izvan umjetnièkog stvaralaštva. S današnjeg motrišta najvažniji se prilozi prepoznaju na podruèju spekulati
Tlo apstraktnog razmišljanja tadanji su europski univerziteti, prve naobraz-bene ustanove koje u zaèecima odgovaraju sustavu modernog sveuèilišta. Standardan s
- 39 -
je taj fakultet bio matica danas posve raznorodnih struka: metodike prosudiva nja, retorike i gramatike s jedne strane (antièki trivium, iz kojega je proizašai jedan dio
Osnivanje sveuèilišta širilo se u dvanaestom stoljeæu od juga i zapada prem; srednjoj Europi, od Italije (Bologna), koja je tada bila u sastavu njemaèkog car stva, te
- 40 - i
spisa, moglo bi se ustvrditi: s prvom renesansom grèke antièke kulture u srednjem vijeku. Danas je potrebno posebno upozoriti na okolnost da poznavanje grèkog
Albert Veliki ne bi se uzdigao nad mnoštvo suvremenih zastupnika skolastike da u njegovim spisima nije bilo sastavnica koje ga iskazuju kao preteèu nekih domina
Od svih njemaèkih mislilaca srednjeg vijeka danas najviše pozornosti privlaèi jedan od Albertovih nasljednika u Parizu i Kolnu: Eckhart, nazvan Meister Eckhart, èij
- 41 -
uklapao u smjernice skolastièkog i dogmatskog sustava. Zbog nekonvencional nog teološkog razmišljanja došao je u sukob s crkvenim vlastima, koje su u nje govim
Eckhartovo stvaralaštvo povezuje se u povijestima filozofije i teologije s pojmom mistike. Rijeè je izvedena iz grèkoga glagola koji oznaèava èin zatvaranja oèiju i u
Spomenuti intelektualizam sadržan je napose u predodžbi o Bogu koja nije posve sukladna srednjovjekovnim teološkim teoremima. Eckhart ne pristaje uz shvaæan
kako u mislima poput ove: »Bog nije nigdje i nikad doista Bog osim u intelektu.« Ovdje autor vidi i put koji od Boga vodi èovjeku: èovjek kao razumno biæe u isti je m
Eckhart je jasnoæom svojih moralnih argumenata preduhitrio nesporazum prema kojemu bi mistika morala biti kvijetistièka ili èak — zbog svoje usredotoèenosti na
Johannes Gutenberg, roðen potkraj èetrnaestog stoljeæa, vjerojatno u Main-zu, najbolji je primjer za sociološku teoriju da suvremenost èesto nije svjesna svoga zn
- 43 -
jer tehnološke inovacije posljednjih desetljeæa ne zadiru u jednu apsolutno bitnu konstantu novovjekovne kulture: nove tehnologije modificiraju oblike komuniciranja
Paradoks je Gutenbergova života upravo u tomu da je o ocu tiskovina zapisano iz prve ruke razmjerno malo, a i tisak je u ono doba jedva poslužio promociji izumite
Meðu njima je i prvi veliki tipografski rad, skraæeno nazvan Gutenbergova; Biblija, dovršena 1455. godine. Knjiga reproducira tekst pisanih srednjovjekov-i nih Bibli
- 44 - I
konzervira umijeæe srednjovjekovnih pisara-umj etnika. Predodžbu o tome da je i Guten-berg bio svojevrstan umjetnik pružaju saèuvani primjerci probnih otisaka p
kombinaciju boja. Jedan od najljepših egzemplara èuva se u Državnoj knjižnici španjolskoga grada Burgosa. U njemu je tiskar, jedan od Gutenbergovih suradnika,
Suvremena elektronska istraživanja omoguæila su uvid u tehnološke procese Gutenbergove tiskare. Materijali (papir ili pergament, tiskarsko crnilo i boje) pomno su
Rekonstrukcija tiskarskoga stroja iz Gutenbergova doba
45
111 futlffO-On Ml;lt»? f.'T.-.J ft
ra imuno mito oiu;\or?n t rjrraiia f
jruunorisop .n'it frrrrriu niiitdrr • qi:odniifrj; mo;« juHiiiuirri(t-:rr altu.lJaiirir <w; rct forae irt brtbamano rmiano mam "tufifHJG bruraitu ue. ifr f.idu rit iju v. iifijrmtr tiho rrc
i i rt' .tibuauna ruanur lifta un?fTOifGpfo& Din:
ntuc ril fiD piittrohioi>::.'-:nv.
nubntuotauu Drus.Liu uirmu nt tioc Ouuirt- irttimomuDarur *n tu-anr^rliortp rt pit cttruo oilatu-; a rxa Oinfrrt ium marrrm fini & itutr tom-imnmmt ono-nt uutpnr mrrro fa
piumniuiiup pri.« fcm mio oBruarno i frams; lnrrtinb> omionfitarer rp uli: Dno mmmrtro Iir ornim uupnni: ui m:m drtiratifr urtrubua mmiurana-uotui onima nuFatnSoiu&
uir.nnirnimriiiifuuij : nmruruarrdiHfmalir:. Ofortaf Oiiou tami uri fmi: • rio Crfpfirb-urihbrai; or5*r annbic-prr fmtjulauim ur mrve rjrufjtcL lutlara rr nitrmv tibr.r-frumioiabun
1.1.
jH pnnnoic rra: mW: 'i unfe: na nru: rt Uf? nm uubn. q Q
;r.-t fmr ipo rorrumfftnubii. adu ti m ipo utta tun oua at su? bomimi: rr iu? m»ctifbclc i»« • »tmrbrrra no rontphniofiut. f u rtpmrj mtfluo a fra:cui iiDiuèrrarjo tur umtn rrft
teiaB-dirliau-bamuo hElntftb-mattjdmaiH
nnttBu-frniBiao-inrct
pagina 4
brimattiartjiao-sabi
immtatrautracficm i
alji likovnog ukrasa iz primjerka u Gdttingenu
nica iz Gutenbergove Biblije. Taj se primit nalazi u sveuèilišnoj knjižnici u Gottin-
mm
i ottoramotarattfut
pfcrut tnataa rt ima Min patruifu \1naffr flfatfftliuB'"*
ammanfttmafnoi
no dvjesta primjeraka takoðer se može dosta toèno procijeniti. Buduæi da je u ono doba zbog svetkovina bilo mnogo neradnih dana, ukupan je radni proces trajao
Gutenberg, koji je umro 1468.! godine, nije doživio uspon svog! izuma, pa tako ni pohvale i pri-; znanja iz domovine i inozemstva. Poznat je, primjerice, zapis parišk
rmr (tuti-juarr gta.ni ft netril mol fm snirrr Itm-??as ir:r& vnur. y.n !;::-.itjf¦ ?Mt fah imifm t?nS tt.ibf • h'i'B lo! ¦ r: .v ¦¦ \ nir ?fni Uaum mariti trmurirm- cu «iir .mil t fff!iia
Zbirka basni Ulricha Bonera (prva polovica 14. stoljeæa), koju je u tisku objavljena 1461. Rad glasovitoga tiskara Albrechta Pfistera u Bambergu.
48
tište Fulgosusa u kojemu se istièe Gutenbergova zasluga. Primjeri bi se mogli nizati, dokumentacija iz mnogih europskih gradova bogata je.
Arhivi i muzeji isto tako predoèavaju širenje Gutenbergova izuma u prvih stotinjak godina. Razumljivo je da su tisak iz Mainza prihvatili najprije njemaèki gradovi, Ba
Danas, više od pet stoljeæa poslije sudbonosnih godina u Mainzu, oèito više nema dvojbe o tome tko je najsnažnije obilježio prošli milenij. Teško je zamisliti intelek
Buduæi da mnoge inkunabule svojim izgledom pripadaju i podruèju likovne umjetnosti, korak od Gutenberga do njemaèkih majstora šesnaestog stoljeæa nije velik.
49
Svjetovna graðevina kasne gotike: bolnica i ubožnica u Niirnbergu, 15. stoljeæe. Ustanova je rani primjer gradske uprave koja skrbi o bolesnicima iz nižih slojeva.
Najvažniji medu njima, Diirer, svojim podrijetlom i životom svjedoèi o posebnostima gradske kulture, za koju je osobito karakteristièan primjer njegov rodni grad, Nii
Primjer kasne gotike: crkva Sankt Lorenz u Niirnbergu, 15. stoljeæe. Taj je grad tada bio u usponu prema jednom od središta njemaèke graðanske kulture u 16. sto
- 51 -
tih europskih središta. Uz umjetnièko stvaralaštvo i umjetni obrt (glasovite igraèke) veæ je u ono doba njegovao proizvodnju preciznih tehnièkih naprava ondje su iz
Ne samo po izumima nego i prema politièkom ureðenju Niirnberg je bio grad u kojemu se mogla nazrijeti buduænost graðanske civilizacije. U »slobodnim gradovim
Slika Josta Ammanna prikazuje obrtnièke igre (koje su kontrafaktura viteškima) na glavnom trgu u Niirnbergu 1561.
Za povijesno razdoblje u kojemu se granica izmeðu umjetnosti i obrta nije strogo povlaèila znakovito je da je Diirer, sin niirnberškog obrtnika, zlatara, put prema um
- 53 -
Franz Sternbalds Wanderungen Ludwiga Tiecka prikazana putovanja njemaèkoj slikara iz Niirnberga, Diirerova uèenika, sa zbivanjima koja aludiraju na Dure rov ž
Zanimanje za talijansku umjetnost oèitovalo se u Diirera dvaput: izmeði 1494. i 1505. godine dokumenti bilježe dva boravka u Veneciji. Za razliku oc kasnijih putnik
Iako je Diirer u motivskom pogledu bio svestran slikar, koji nije prezirao n — vrlo cizelirane — prikaze priprostih predmeta iz prirode, ipak je težište i kompozicijama
Ulazeæi u dubinu tih djela, kreæemo se u zagonetnom ili šifriranom svijeti skrivenih aluzija, simbola, kasnosrednjovjekovnih i renesansnih emblema, ;
Albrecht Diirer: Oèev portret iz 1497.
Diirerova Melankolija I (1514)
djelomice i na tlu èvrste alegorije. Kulturologa te sastavnice upozoravaju na — današnjim rjeènikom reèeno — misaonu umreženost epohe. Emblematsko-ale-gorijs
No snaga spomenutih djela oèituje se u tome što su one i bez ikonografskog odgonetavanja neobièno dojmljive. Danas se svakako njihova sugestivnost uvelike os
Taj bakrorez nosi u sebi zahtjev da se on »proèita«. Njegove pojedinosti na-bite su znaèenjima; bez njih slika bi bila konglomerat nepovezanih detalja koji na prvi p
To je, meðutim, samo jedna strana motivskog spleta. Suvremena ikonologi-ja upozorava na znaèenje tehnièkih predmeta, poput šestara, vage, tesarskog i slikarsk
- 57 -
ki i estetski. Prema starorimskom mitu Saturn je božanstvo vremena i zema ske plodnosti, no u odreðivanju temperamenata melankolija je pripala uprai tom bogu, t
U oštroj opreci sa spokoj nošæu filološkoga života nalazi se motive bakrorez o vitezu suoèenom s vragom i alegorijom smrti. Poenta je slike u tome što st sret i nije
- 58 - \
njih rogova. Nekoliko desetljeæa kasnije razvit æe talijanski slikar Giuseppe Ar-cimboldo svoje maniristièko umijeæe na isti naèin; slagat æe glave na svojim alego
Diirerove slike prièaju, meditiraju, poigravaju se zagonetkama; osobe, legende, zbivanja gotovo su jedini sadržaji njegova stvaralaštva, kao i kod drugih umjetnika o
- 59 -
'4>
Diirerov bakrorez Vitez, smrt i vrag (1513)
60
stoljeæu Italija, iznimno, nije mogla poslužiti kao uzor. Spoznajno je važna usporedba izmeðu djela Lucasa Cranacha (starijega) i Alt-dorferovih radova. I Cranacho
S kulturnopovijesnog motrišta nameæe se usporedba s opæim odnosom kulturnih subjekata tog razdoblja prema prirodi kao životnoj sredini. Umjetnost i druge duh
Altdorferov Krajolik, oko 1532.
61
62
vještaj novoga, obuhvatnog shvaæanja organske i anorganske prirode u osamnaestom stoljeæu i u razdoblju romantizma, kad je pejzaž postao jedan od središnjih
Stvaralaštvo slikara Mathisa Griinewalda (kojemu je izvorno prezime Nithardt), Diirerova suvremenika, potvrðuje misao da nedvojbena pripadnost nekom definirano
Neobièna vizija Isusove tuge u grafici Hansa Holbeina (1519)
1
- 63 -
IfP
pagina 5
odabrao kao predmet glazbene evokacije Griin waldovu tvorevinu koja se danas opæenito sm tra njegovim remek-djelom: oltarske ploèe nas kane za opatiju Isenh
U vremenskom slijedu posljednji veliki njemaèki majstor šesnaestog stoljeæ; Hans Holbein (mlaði), bio je posrednik izmeðu kulturnih sredina. Roðen je Augsburgu,
Grunevvaldovo Uskrsnuæe Kristovo (Isenheimski oltar, 1515) snažna je svjetlosna kompozicija.
64
pretežno u protestantskim krajevima i u anglikanskoj Engleskoj, u zemljama u kojima je nova Crkva imala asketski odnos prema likovnoj umjetnosti, pa se težišta u
Veæinu njemaèkih majstora tog razdoblja spaja odnos prema najvažnijem kulturnopovijesnom dogaðaju njihova stoljeæa: prema reformaciji, pokretu koji je i sljede
- 65--
hovni život epohe. Za Njemaèku i druge zemlje njemaèkoga jeziènog izraza temeljne je važnosti, dakako, napose književni aspekt, no od njega je teško o jeliti teolo
Lutherov je život obilježen protuslovljima, a ta su se proturjeèja oèitovah cijeloj epohi. Štošta ostaje nejasno ako se nema na umu okolnost da Luther n želio pošto-p
Jedan od Holbeinovih portreta Erazma Rotterdamskoga (152 - 66 -
Holbeinov portret trgove^ i DiuaiLnja Nikolausa Kratzera spaja poman prikaz osobe s elementima alegoi graðanskog duha (1528).
povoljnijim okolnostima, po cijenu progona i ekskomunikacije odbio da išta porekne.
Time je »sluèaj Luther« dobio teološku i politièku dimenziju u isti mah. Njemaèki filozof Odo Marquard, naš suvremenik, u jednom je eseju ustvrdio da su mnogi vel
Duhovni prevrat, u tadanjem smislu rijeèi, Luther je zastupao i potom izazvao samo na podruèju teološke dogmatike. Iako je poznavao crkvenu praksu, nije mogao
— slažuæi se u tome s Rimom
— nove prirodoznanstvene „ v. , ,. . . „, ,. . TT ,
,L .. 1 ortret njemaèke plemkmje Anne von Cleve izradio je Hol-
Spoznaje. Zacijelo dugO nije bein 1539. po nalogu engleskoga kralja Henrika VIII.
69
bio svjestan da je teološki iskazao neka naèela dubokih društvenih preobra; novoga vijeka. Lutherov nauk nagovijestio je epohu individualizma, sadržan juæi jezgru
Izvan dosega inkvizicije, Luther se godine 1521. mogao posvetiti poslu b kojega je njemaèka kultura sve do danas nezamisliva. Primivši jeziène potica od pismene
i
- 70 - \
Martin Luther, bakrorez Lucasa Cranacha st. (1520) - 71

Jacques Lefevre d'Etaples prvi filološki prijevod Novog zavjeta na francuski Dva svojstva obilježavaju Lutherov pothvat, karakteristike èiji spoj nije nipošt sam po se
Njemaèka Biblija prvi je nakladnièki dogaðaj Gutenbergove ere. Bez tisk ta se knjiga ne bi širila za tadanje pojmove nevjerojatnom brzinom, a njemaèl književni jez
U politièkom smislu, ujedinitelj bio je ujedno i razjedinitelj; to je povijesn protuslovlje koje prati Lutherovo djelo. Nagli uspon protestantizma (odnosne poslije, evange
- 72 - I
J
ju kojim je formalno vladala loza Habsburg. Lutherov nauk postao je katalizator u tim politièkim težnjama. Prihvaæajuæi protestantsku (evangelièku) vjeru, pojedini
Zbivanja oko Luthera kljuè su za èitanje mnogih stranica kulturnopovije-snog zemljovida Njemaèke, sve do danas. Poslije afirmacije protestantizma, uglavnom u ob
Gutenbergov tisak isprva je najviše služio raspaèavanju Biblije i nabožnih tekstova. No veæ je u drugoj polovici šesnaestog stoljeæa bilo njemaèkih nakladnika koji
- 73 -
Wartburg, ponad Eisenacha, 12. stoljeæe, glasovit iz povijesti njemaèkog pjesništva i Lutherove reformaci
- 74 - !
75
bibliofilskih izdanja, nego i »petparaèkih« tvorevina. Ukratko, s tiskom poèinj« era takozvane trivijalne književnosti. Nije èudo što je Njemaèka, domovina tiskarstva,
»Puèke knjige« nisu, meðutim, samo zanimljiv kulturnopovijesni indikator za širenje pismenosti; one su vrijedne spomena kao matica iz koje su se veæ rano izdvoji
- 76 - :
ka knjiga« postati temelj blistave književne tradicije, od Marlowea do Goethea i Valervja?
Istraživanja su pokazala da se anonimni pisac poslužio podacima iz života autentiènoga starijeg suvremenika, sveznadara i varalice, o kojemu postoje kroni-kalni z
U usporedbi sa svjetskopovijesnim zbivanjima u Njemaèkoj petnaestog i šesnaestog stoljeæa iduæe je stoljeæe bez takvih fundamentalnih obilježja. Stoljeæe baro
- 77 -
MORAvS Njemaèka manjih i malih teritorija, sta-
J r$ AUSTRIJA ,
da se popravi i nadoknadi golema šteta. S obzirom na velik civilizacijski napredak u Njemaèkoj u sljedeæem stoljeæu, postavlja se pitanje kako je taj uspon pod tol
Pokazatelji politièkog decentralizma i vjerskog pluralizma mogu se prepoznati u životu njemaèkih sveuèilišta. Unatoè ratu, njihov ugled nije ni u sedamnaestom stol
- 79 -
dovi — još uvijek na zajednièkom znanstvenom jeziku, latinskom — prelazi granice.
Primjer nadkonfesionalnog života znanosti radovi su njemaèkog evangelik Johannesa Keplera, uz Kopernika i Galileja najistaknutijega astronoma prvi! stoljeæa no
Dok su znanstveni i drugi akademski radovi zadržali latinski kao jezik me dunarodne komunikacije, nacionalni su jezici svagdje potiskivali humanistièk latinizam. U N
U isti je mah, meðutim, pjesnièki i, opæenito, književni latinizam bio sustao Mnogi su humanistièki naobraženi intelektualci stali uz Luthera, odabravši njegov jezièn
- 80 -
etike, a posebno na smjernice sadržane u djelovanju francuskoga književnog kruga Plejada, oko sredine šesnaestog stoljeæa. Veæina je Opitzovih brojnih publikac
Najvažnije Opitzovo djelo, koje je, tako reæi, portal baroka na njemaèkom jeziènom podruèju, na zanimljiv je naèin reprezentativno i atipièno u isti mah. Brošura Kn
- 81 -
ne tvorbe, tako i veliku slobodu u ritmièkoj modifikaciji stiha ako se mijenj broj nenaglašenih slogova.
Pjesnici sljedeæe generacije izgradili su onaj stil koji se zbog svog retorièko bujanja svrstava medu osobito prepoznatljive stilske sustave sedamnaestog ste ljeæa,
pagina 6
Sociologiji književnosti zanimljiv je pogled na »junaèke, pustolovne i ljubav ne« romane, koji su se svojim golemim svescima nalazili na policama imuæni! graðansk
- 82 -
rok. Usput reèeno, interesentima u Hrvatskoj primjerak djela dostupan je u Nacionalnoj i sveuèilišnoj biblioteci. Sociologiju, dakako, i nadalje zanimaju re-cepcijski u
Današnja iskustva s pripovjednim djelima sedamnaestog stoljeæa pokazuju da je jedno djelo ipak saèuvalo vitalnost — ali upravo stoga što ne odgovara visokom ž
- 83 -
nim vihorima pisana je bez pretenzija, no dokumentarnost upravo zato djelu uvjerljivo. Autor ne pruža uvid u ratnu strategiju vojskovoða, nego u nešto ši mu se èini
Na podruèju lirike ostvario je najosebujniji, i u europskom kontekstu do mljiv prinos šleski protestant, a poslije konverzije katolik Johannes Scheffle koji je objavljivao
U povijesti glazbe barok je rastezljiv pojam. Dugo je glavna natuknica za po jednostavljenu predodžbu o baroku bilo Bachovo stvaralaštvo, iako ono svojon univerza
Slika iz 16. stoljeæa prikazuje suvremenoga flamanskog skladatelja Orlanda di Lassa. Razdoblje njegova europskog ugleda èetiri su desetljeæa provedena u Miinc
85
Slika Johanna H. Schonfelda Musikalische Unterhaltung am Spinett (prva polovica 17. stoljeæa) predoèi glazbenu razonodu [Unterhaltung) u privatnom krugu: prim
Carska dvorana u vriirzburškom dvorcu. Poèetkom pedesetih godina 18. stoljeæa strop je oslikao Giova Battista Tiepolo, venecijanski majstor rokokoa.
Barokni dvorac Zwinger u Dresdenu, graðen od 1711. do 1728. Arhitekt Matthaus Daniel Poppelmann.
Bal stoljeæa
uvuiat u
Wurzburgu, djelo arhiieKia joiianna oaitnasara Neumanna, dovršeno oko sredine 1
je mladi suvremenik i kojemu je u mnogoèemu srodan. Neka su djela venec janskoga kompozitora, kojega je upoznao prilikom boravka u tom gradu, oste vila u nje
Uz renesansnu misu i madrigal Schiitz izgraðuje, poput Monteverdija, obli ke koji odgovaraju duhu i potrebama scenske, operne glazbe. Opera, izvorni ba rokni Ge
90

skupnom muziciranju i ravnopravnosti svih dionica odnosno melodijskih linija. Opera zahtijeva soliste koji tumaèe emocionalna stanja u svojim ulogama. Ta stanja n
U kulturnoj povijesti ne postoji uvijek sinkronizacija srodnih stilova ili pogleda. Njemaèka je u prvoj polovici osamnaestog stoljeæa dobar primjer spoznaje o duhovn
- 91 -
su se tadanji arhitekti kladili da se neæe moæi ostvariti jer je statièki neodrž Meðutim, svod je stajao, a oslikao ga je talijanski majstor Giovanni Battista 1 epolo, Ne
U razvoju opæe duhovne povijesti kasni je barok zapravo anakronistièan, š dakako nimalo ne umanjuje njegovo umjetnièko znaèenje. On samo potvrd je spoznaju
w
i
i
METAFORI KA SVJETLA I REVIZIJA PROŠLOSTI: POÈETAK KULTURNOG MODERNIZMA
Jedan od važnih trenutaka u povijesti europske kulture obilježen je planinarskim podvigom. U travnju godine 1336. uspeo se Francesco Petrarca došavši iz okolice
Talijanski humanist dakako nije mogao slutiti da æe njegove želje ali i njegove dvojbe ostati aktualne do naših dana. U iduæim stoljeæima prevagnula je curiositas,
93
zuje sedamnaesto s devetnaestim stoljeæem, a dominira u osamnaestom, jed je od najistaknutijih primjera. On uostalom pokazuje da se znatiželja mc shvatiti još m
Misaone je temelje na osobito sustavan naèin položio engleski mislilac i p litièar Francis Bacon svojom raspravom Novum organum, objavljenom godi 1720. na latin
Upravo po tom geslu ravnali su se, pa ponegdje i bez znanja Baconove tei rije, zastupnici prosvjetiteljskih maksima. Odluèujuæa je u njih novina što ; naèelo preisp
- 94 - i
METAFORIKA SVJETLA I REVIZIJA PROŠLOSTI: POÈETAK KULTURNOG MODERNIZMA
sili na društvene kategorije. Težnju za ovladavanjem prirodom povezali su s temeljnim pitanjima o zakonitosti i opravdanosti institucija baštinjenih iz srednjeg vijeka
Zastupnici prosvjetiteljstva koji su, kao znanstvenici, slijedili Baconove principe smatrali su svijet otvorenim, još neistraženim podruèjem rada. Meðutim, znatna je u
I doba u kojemu je odrastao više je izazivalo mraèna raspoloženja. Roðen godine 1646. u Leipzigu, još je kao mladiæ upoznao posljedice strahovitih razaranja iz T
95
Leibniz kako ga je portretirao Andreas Scheits (1703)
96
f
nemiran duh koji je malokad imao prilike da sve svoje snage usredotoèi na dovršenje jedne namjere. Po težnji da pomiri intelektualnu strast i državnièku pragmatiku
Leibniz se jednakom sigurnošæu kretao po diplomatskom parketu europskih metropola kao i po knjižnièkim arhivima i fizikalnim kabinetima. Ne iznenaðuje stoga š
Zbog široka odjeka veæ spomenute filozofsko-teološke rasprave o problemu teodiceje, objavljene 1710. u Amsterdamu na francuskom jeziku (Essais de Theodicee
' ' 1 Leibnizov dom u Hannoveru, vjerno rekonstrui-
pojma opravdanja, jer se njegov raci- ran nakon Drugoga svjetskog rata
97
onalizam ne obazire na zamisao tragiènih protuslovlja: Bog, tako reæi vrho^ racionalist, stvorio je savršen svemirski mehanizam, pa prema tome i savrš svijet. Zada
Leibnizov raèunski stroj (dužina 80 cm), daleki preteèa suvremenih raèunala - 98 -
nasilja i opaèine. Meðutim, i Voltaireova groteskna smotra zla završava umiru-juèim pogledom u buduænost; Candideova završna poruka glasi da svatko mora obr
Voltaireu i nekim njegovim suvremenicima bilo je lakše pozvati se na ljudske odluke. Sto je naime, ako je Bog stvorio svemir i život na Zemlji, ali je zatim sudbinu sv
Kako je izgledala njemaèka stvarnost u politièkom pogledu, poznato je iz prethodnog poglavlja. Razdoblje na poèetku osamnaestog stoljeæa bilo je optereæeno po
Iako su odnosi izmeðu protestantskih i katolièkih njemaèkih zemalja ponekad bili više nego napeti (uz povremene ratove), ipak su se njihove kulturne tendencije go
- 99 -
mljama ostaviti snažan trag sve do poèetka devetnaestog stoljeæa, kao kuki raskoši, pompa, razigrane kazališne umjetnosti, vizualne metafizike s alego skom stru
Za povijest njemaèkog prosvjetiteljstva bitna su bila sveuèilišta, a ne salo nakladna poduzeæa i privatni znanstvenièki kabineti kao u Francuskoj i Eng skoj. Darovit
- 100 - \
1
pagina 7
ko, ne bi trebalo zaboraviti da broj stanovnika sam po sebi ništa ne iskazuje o kulturnom potencijalu nekoga grada. U Engleskoj i Francuskoj doista mjerodavne bile
Cesto se èuje da je kronologija povjesnièarovo oko. No to isto ponekad vrijedi i za statistiku. Povijesni dokumenti pružaju uvid u život sveuèilišta, pa saznajemo, pri
Unatoè tome mogli su prosvjetiteljski mediji bilježiti uspjehe nezamislive u prošlosti, pa èak i u bliskoj. Istina, još uvijek je u veæini kuæanstava u kojima se uopæe
- 101 -
Kavane su u 18. stoljeæu pružale moguænost za oblikovanje graðanske javnosti. Bakrorez prikazuje po2 nati Richterov lokal u Leipzigu u prvoj polovici stoljeæa.
bilo epoha manje ili više skrivenog antiklerikalizma, potaknuto napose revizi jom feudalnih odnosa. Drugi je paradoks u tome što su tajna društva, koja s» na svoj na
Bez obzira na razlike izmeðu težišta, postoje provjereni podaci o tome koj su društveni slojevi tvorili publicistièko, nakladnièko i èitateljsko tijelo. S me dijskoga gled
102
koja ima toliku obilježbenu snagu da je u naše doba J. Habermas svoju analizu preduvjeta za kulturne tekovine stoljeæa utemeljio na istraživanju tog fenomena (u g
O proizvodnji knjiga izvješæuju katalozi velikih sajmova knjiga, u Frankfurtu na Majni i u Leipzigu, gradovima koji su poslije postali kulturni sinonimi za zapadnu i sre
103
skih tiskovina drastièno smanjio: dok su na poèetku stoljeæa bile zastupljeni jednom treæinom ukupne proizvodnje, potkraj stoljeæa ostalo je svega deset posto. S
U prethodnim razdobljima veza izmeðu stvaraoca (književnika, skladate! likovnih umjetnika) bila je mnogo tješnja, u tom smislu što su se mnoga djel znademo, stva
Treba poæi od kategorija takozvanoga staleškog društva, èije granice u razð biju prosvjetiteljstva tek pomalo postaju propusne. Tri kulturno najmoænija n roda osa
Konstitutivne su bile razlike po mjerilima naobrazbe, imetka i društveno ugleda, pa je smisleno govoriti o višem i nižem graðanstvu. Na putove kultur
- 104 - *
u užem smislu najjaèe je utjecalo više graðanstvo: utjecajni gradski ili dvorski èinovnici, takozvana slobodna zvanja na temelju akademske naobrazbe, nastavnici, o
Vraæajuæi se od socioloških razmatranja prema duhovnoj povijesti u užem smislu, ponovit æemo da je rana, no veæ odluèna faza prosvjetiteljstva nezami-
- 105 -
sliva bez sveuèilišta i njihovih profesora, koji su ponegdje ujedno bili èlan akademija i znanstveno-literarnih društava za njegu jezika. Novim intelekti nim kretanjima
Razumljivo je da su progresivne zamisli odjeknule osobito u protestantsk zemljama, dakle u regijama u kojima su bile prekinute ili olabavljene tradii ske niti. Kad se
Kad je rijeè o sveuèilišnoj tradiciji u nastavi i ustroju, treba podsjetiti okolnost da se u pola milenija jedva što promijenilo: univerziteti bili su jed od najjaèih uporišta p
- 106 - i
Halle an der Saale, grad èije je Sveuèilište bilo uporište prosvjetiteljstva, osnovano potkraj 17. stoljeæa
delbergu, Kolnu, Parizu. Prema mjerilima moderne, od osamnaestog stoljeæa do danas, znanost je bila uglavnom ogranièena na citiranje i tumaèenje takozvanih a
Treba dodati da je razmjerno malen broj redovitih studenata u epohama od srednjeg vijeka do prosvjetiteljske moderne zapravo dopuštao i moguænost drugih oblik
107
Goetheova Fausta. Èetiri fakulteta, filozofski, pravni, medicinski i teološki, spi minje Faust, tim redoslijedom, u svom velikom uvodnom monologu; a u ra govoru izm
Tradicija je poznavala samo jedan fakultet s prirodoslovnim usmjerenjer medicinu; veæina je dakle fakulteta bila, prema današnjem nazivlju, povijesni hermeneutièk
Te znanstvene vrste tvorile su jezgru programa kasnijih filozofskih fakultet U njima prepoznajemo zametak lingvistike i znanosti o književnosti, logike povijesti filozo
S toga gledišta može se povijest filozofskog fakulteta opisati kao proces pc stupnog osamostaljenja pojedinih podruèja: stjecanja autonomije inteligibilni struka nasu

Važni njemaèki doprinosi europskoj sveuèilišnoj povijesti potjeèu upravo iz osamnaestog stoljeæa, pretežno s novih sveuèilišta. Filozofijske katedre postaju vrlo ran
Jedan od uzroka neriješenosti epistemoloških pitanja svakako je jedna od misaonih pretpostavki u razdoblju racionalizma i prosvjetiteljstva: naime naèela koje je za
Zanimljiv je u tom sklopu pitanja podatak da je potkraj osamnaestog stoljeæa u Njemaèkoj bilo prijedloga da se razmotre ekstremna rješenja visoke naobrazbe. S o
- 109 -
i
nog sustava Allgemeine Revision des gesammten Schul- und Erziehungsivese, (1792), u kojemu pod udar dospijeva i dosadašnji ustroj visokog školstva. Im; juæi n
Na razmišljanje o povijesnim tokovima, o prevaljenom putu od tadašnji vremena do danas, potièu i neki podaci koji su se tada bilježili kao kuriozitet a u naše doba s
Drugi je — kulturnopovijesno gotovo još zanimljiviji — podatak da je spe menuto sveuèilište godine 1754. ispostavilo prvu diplomu lijeènici na njema( kom jeziènom
- 110 -
smatrati iskorakom: žena (udata žena), i to još studentica medicine, to je za konzervativne krugove bilo i previše liberalnosti. No sveuèilišna uprava nije ustuknula, d
Oba su dogaðaja natuknica za potanji uvid u akademsku sredinu u kojoj je to bilo moguæe. Još jednom, poprište prosvjetiteljskih zbivanja u prvom njihovom razdob
No te je samo djelomice toèno. Istina je da je Leipzig, za razliku od prijestolnice na Labi, koja se isticala feudalnom reprezentacijom, bio prožet graðanskom predajo
- 111 -
Leipzig s poèetka 18. stoljeæa. Bakrorez I. Rofimafilera. \
Meðutim, bit æe da znatan broj studenata nije privukla ponuda svile i vlasu lja, nego ugled sveuèilišta, koje je slovilo kao slobodoumno. A veæinu potreb nih ili želje
- 112 -
Goetheova autobiografija ne spominje èinjenicu po kojoj je Leipzig tada bio glazbena metropola svijeta: posljednja desetljeæa svog života proveo je Johann Sebast
Na imaginarnom zemljovidu europske duhovnosti Velika Britanija sedamnaestog i osamnaestog stoljeæa zabilježena je kao zemlja parlamentarizma i nedog-matsk
Jedna njegova odluka postala je doista povijesnim dogaðajem s trajnim, tada još nesagledivim posljedicama. U zimskom semestru školske godine 1687/88. održao
- 113 -
najprije na znanstvenoj, odnosno filozofskoj, kako bi se sustav intelektualne munikacije mogao mjeriti s pjesnièkom snagom njemaèkog jezika kakva se i tuje u Luth
Iako se vrlo samosvjesni i boraèki raspoloženi Thomasius veæ svojim jezici opredjeljenjem zamjerio konzervativnim krugovima, ta bi okolnost ostala posljedica da n
Thomasius se može nazvati prvim »angažiranim filozofom« prosvjetiteljs na njemaèkom jeziènom podruèju. Sto je moglo znaèiti svjetlo s katedara, r bolje pokazuje
- 114 - !
duh ovdje su se uzorno nadopunili. Zahtjevi intelektualaca poput Thomasiusa nisu ostali prazne rijeèi: da nije bilo prosvjetiteljske misli, ne bi bilo ni humanije prakse
Thomasiusove poticaje shvatio je na svoj naèin glasoviti sistematièar njemaèkog prosvjetiteljstva, profesor filozofije i matematike u Hal-leu, Christian Wolff. Njemu s
Christian Wolff, bakrorez J. Bernigerotha
pagina 8
- 115 -
lihom rijeèi za apstraktne pojmove. Termini s podruèja matematike, fizike lozofskog pojmovlja potjecali su mahom iz klasiènih jezika te je bilo potre! skovati prikladn
Možda bi se Wolff danas pamtio samo po svojoj jeziènoj kreativnosti da i — uz spomenute rasprave, u kojima promièe racionalistièki svjetonazor objavio predavanj
Znanja o dalekom narodu bila su prema današnjim mjerilima još dosta < kudna, no Wolffov je primjer karakteristièan za europsko osamnaesto stolje u kojem je ras
- 116 -
METAFORIKA SVJETLA 1 REVIZIJA PROŠLOSTI: POÈETAK KULTURNOG MODERNIZMA
rane proizvode. Potkraj stoljeæa poprimio je taj interes obilježja prave mode, a naziv za tu pojavu i za kineske tvorevine dali su Francuzi: chinoiserie. (Usput reèeno
Porculan iz znamenite manufakture u Meifenu, proizvodi nastali uskoro poslije Bottgerova pronalaska - 117 -
shvaæanje da je moral autonomna kategorija ljudskih zajednica te da za etiè savršenstvom u smislu prosvijeæenoga humanizma može težiti svatko, logièno, i polit
Kako nije svatko mogao na sveuèilište, prosvjetiteljski usmjereni intelekt ci nastojali su, uz potporu profesora, svojim mislima dati širu komunikacij osnovu: bilo je to
Otkrivanje i osvajanje èitateljske javnosti svakako je jedna od velikih pros1 titeljskih strasti. Rijeè moralisch u opæem nazivu za mnoštvo tjednika ne tr shvatiti suviš
Ti društveni popularni tjednici izrièito su se obraæali srednjem naobražen« sloju te, dakako, ljudima koji su bili na putu da steknu taj status. Izlazili si
- 118 - :
skromnu opsegu, do desetak stranica, najèešæe dvije ili tri godine, a zatim su se godišta prodavala uvezana u knjige. Urednici su bili, kao i u Engleskoj, ugledni kn
Premda politika u današnjem smislu urednike nije zanimala ili nije smjela zanimati, ipak je apolitiènost bila zapravo samo prividna. Èitatelji onog doba pratili su i dis
Osobitu pozornost zaslužuje okolnost da su graðanski èasopisi prvi put u europskoj kulturnoj povijesti nastojali sustavno pristupiti i ženskom èitateljstvu, posebno u
- 119 -
graðanstvo slijedilo primjer plemiækih obitelji te je predvidjelo i za djevojke ( veznu privatnu a poslije i žensku školsku nastavu. U doba pouènih èasop stvorili su se
Svakako je naobrazbeni uspon žena u višim slojevima društva jedna od v( kih civilizacijskih tekovina osamnaestog stoljeæa. Sto se tièe književnosti, a c nekle i zna
Koliko je stanje bilo protuslovno, s izrazitim obilježjima prijelaznog razd blja, pokazuje urednièka politika prosvjetnih èasopisa: u njima su žene uživæ stalnu potporu
- 120 - !
pu opæe prosvjetiteljske teze da se naprednost neke zajednice mjeri stupnjem njezine spremnosti da u korist tolerancije i razumijevanja Drugoga odbaci predrasud
Izdvojit æemo raspravu objavljenu veæ prije nego što su se pojavile Moralische Wochenschrijien, djelo kojim se kritièar Christian Franz Paullini godine 1705. polem
Takvim stereotipima suprotstavljaju se zastupnici prosvjetiteljske kritiènosti. Paullinijeva spomenuta rasprava o naobrazbi žene u Njemaèkoj (jezikom i pravopisom
- 121 -
Iduæi je korak u Paullinijevu tumaèenju društvenokritièka teza da zajedi stvaraju zatvoren krug ako ženama ne omoguæuju pristup naobrazbi. Tkc drži daleko od kn
- 122 - i
života žene skladan: udružimo li razum i senzibilnost, nagrada — u racionali-stièkoj bajci — neæe izostati.
Jedan od uvjeta za uspjeh bila je po shvaæanju epohe što veæa disciplina u traženju životnih ciljeva. Tim se moralnim teoremom nalazimo na tlu druge težišne tem
Prouèavanje povijesnih dokumenata o racionalistièko-radnom mentalitetu pokazuju da se prosvjetiteljske (pa i prethodne) preporuke te vrste pojavljuju u sklopovim
- 123 -
razdoblje velike likovne umjetnosti i filologije nego i oblika proizvodnje i trg vine koji su vodili materijalnom napretku. Mentalni je uèinak u poduzetni potpuno ili djelo
osvræe.
Prosvjetiteljski ideolozi imali su prethodnike. Blizina Lutherova nauka osj æa se u didaktièkom spisu o »kršæanskom gospodarenju« Von chrisdicher Hat haltung št
- 124 - i
sve je jasno da su preporuke namijenjene nadobudnom graðanstvu, koje je bilo na putu da izgradi svoj moralni kodeks, u kojemu je negativna kontrapozicija obiljež
Postoje spisi koji pokazuju da je tezi o protestantizmu i radnom moralu potrebna nadopuna. Suprotstavljanje rada i nerada (odnosno poroka) postalo je u novovjeko
Oko sredine osamnaestog stoljeæa naèelo marljivosti nije bilo samo predmet elementarne pouke i retorièkog zanosa nego i službene kodifikacije. I na tom je podru
- 125 -
Nije baš samo po sebi razumljivo da Justi u svoja razmatranja o ureðenju žavne zajednice ukljuèuje i moguænost republikanskog ustroja. Pojmovi 're blika' i 'demok
Za povjesnièara kulture pravo je nalazište podataka o politièkim, odno »policijskim« maksimama osamnaestog stoljeæa rasprava koju je — danas za ravljeni — pra
- 126 - i
U prosudi luksuza Guden zastupa diferencirano mišljenje. Estetski oblikovani predmeti, na primjer porculan, nisu bezuman luksuz ako spajaju umjetnièko znaèenje
Buduæi da naše doba razvija drugu vrstu racionalizma, neobièno djeluje razmišljanje književnika Johanna von Ickstatta, koji je jednu svoju raspravu naslovio tako k
Ickstatt je znao trijezno zakljuèivati, no filozof nije bio. Da je to bio, vjerojatno bi razmišljao o fundamentalnim stvarima poput problema èovjekova odnosa prema vre
- 127 -
bi bilo tako istaknuto kao èovjekov odnos prema vremenu. Ta konstatacija bito vrijedi za prijelomna razdoblja, kao što je, u našem sluèaju, epoha rac lizma, koja je
U kulturnoj su povijesti njihova shvaæanja postigla svjetsku poznatost u noj izreci Benjamina Franklina, amerièkog politièara i književnika iz p stantske sredine (koje
Bitna je svakako okolnost što se misao o korištenju vremena ne poja\ izolirano, nego u sklopu preporuka poduprtih osobnim iskustvom koje se ustroja racionalno i e
gijeni, izbjegavajuæi sve nepotrebne sukobe i provodeæi naèelo iskrenosti i ekonomiènosti u ophoðenju s ljudima; da vrhunsku vrlinu, marljivost, usmjeri samo prem
U kulturnopovijesnoj smotri koja obuhvaæa razdoblja od baroka do prve polovice dvadesetog stoljeæa prosvjetiteljski se pragmatizam može obilježiti na dvojak naè
Intelektualno-književnu sumu prosvjetiteljskog moralizma sadrži djelo koje je za povjesnièara prvorazredan izvor spoznaja o tom razdoblju. Rijeè je o knjizi koju je g
- 129 -
mm
Gottingen s poèetka 18. stoljeæa. Bakrorez ]. Kaltenhofera. •
upuæuje na to da je pisac imao drukèije namjere. I zaista, Knigge je napisao svi jevrstan vodiè kroz društvene konvencije, promatrane oèima modernog mor lista i s
Ignorirajuæi uglavnom ono što danas sadrže priruènici o bontonu, Knigge j nedvojbeno obraæa èitateljima kojima savjet primjerice o uporabi pribora 2
130
pagina 9
jelo nije potreban, jer pripadaju slojevima koji su usvojili Kinderstube, naziv za prvi stupanj socijalizacije u obrazovanim obiteljima. (Poznato je, uostalom, da se ta n
Kao zastupnik takve savjesti u duhu prosvjetiteljske etike, pristupa društve-no-klasnim pojavama bez predrasuda. Prožet uvjerenjem da je èovjek sposoban da se p
Knigge je vrlo i jasan kad — u jednom od najvažnijih poglavlja — razmatra pitanja odnosa izmeðu gospodara i sluge, obje kategorije uzevši u najširem smislu (i ant
- 131 -
ca onog razdoblja, u tijekove evolucije, Knigge apelira na svijest vladajuæi plemstva da prihvati vrijednosna mjerila koja æe biti u skladu s razumom, a znaèi i s naè
Neobièno bogata Sveuèilišna knjižnica u Gottingenu. Kaltenhoferov bakrorez iz istog doba. - 132 -
može biti ispod veæine onih ljudi koji slove kao njegovi podanici — koji vlada samo zato što mu vlast zajamèuje posve iracionalno dinastièko pravo. U istom poglav
Knigge svakako nije patetièan, kao što je to èesto Rousseau, nego je ležeran stilski aristokrat u duhu njegovane salonske konverzacije, usporediv u tom pogledu s
Vrhunac kritièke oštrine Knigge postiže (odnosno riskira) u poglavlju o ophoðenju s plemstvom na vlasti. Iako i sam plemiæ, on je kao promatraè stvarnosti persona
Nepobitna je kulturnopovijesna spoznaja da današnji promatraè tradiciju onoga doba može najbolje upoznati u južnim njemaèkim zemljama, ukljuèuju-
m
- 133 -
æi Austriju, dok su inovativna gibanja karakteristièna pretežno za srednju i sj vernu Njemaèku. Zanimanje za književna i kazališna zbivanja u tijeku stoljeæ napose
Goethe je u svojoj autobiografiji opisao i godine provedene u Leipzigu n studiju prava, osvræuæi se u sedmom poglavlju na književne prilike u gradu ko je ionako m
- 134 - !
f
jedan je buduænost, pa i graðansku, vidio u klasicistièkoj stezi, dok je drugi, Gellert, zagovarao književni liberalizam, spreman da prihvati sve modele koji su priklad
U svemu tome pomagala mu je vrlo vješto njegova supruga Luisa, koja je stekla i samostalno mjesto u povijesti književnosti kao autorica satiriènih komedija o suvre
U starijim povijestima njemaèke književnosti Gottsched se ponekad naziva ocem novije njemaèke jeziène kulture. To je mišljenje teško prihvatljivo bez ogranièenja
135
nièkoga književnog jezika, neoptereæenoga regionalizmima, tekovina ranije osamnaestog stoljeæa. Lessingova i Wielandova blještava proza, da o mladim a torima
Lessing je oko sredine stoljeæa u svojim periodiènim osvrtima na suvreme književnost (Briefe, die Neueste Literatur betreffend, 1759-65) Gottschedu ; mjerio što je
Dvije su komponente te knjige zanimljive i s opæega kulturnopovijesnog si jališta. Zanima li nas interes Nijemaca osamnaestog stoljeæa za druge europs kulture, n
Premda Gottschedova književna strategija nije uvijek bila uvjerljiva, treba a toru ipak priznati da je u tadanjem povijesnom trenutku našao prihvatljivo r šenje za svo
- 136 -
uzora bio Nicolas Boileau, najpoznatiji zakonodavac francuskoga klasicizma, koji je svojom malom raspravom u stihovima o pjesnièkom umijeæu (L'Art poetique, 1
Treba, dakako, mnogo povijesnog razumijevanja i razboritog odmaka da podnesemo naèela što su ih zastupali Boileau i Gottsched. Sto reæi ako èitamo jednu od s
se ponajprije dosjeti neke životne pouke (razumije se, u skladu s ideologemima nove etike), pa da zatim poruku zaodjene u prikladni dramski ili pripovjedni oblik? K
Gottsched, portret E. Schorera iz tridesetih godina 18. stoljeæa
137
je poštovati zakone iskustva. Dodat æemo: Gottschedu je bilo stalo do mim« Aristotelova principa, shvaæajuæi mimezu u duhu interpretacije francuskih 1 sicista.
U kulturnopovijesnom smislu posebno treba upozoriti da Gottsched, us kos svojoj staleškoj svijesti, oèitoj u prosvjetnim tjednicima, ipak ne odustaje uvjerenja antiè
Današnjem æe èitatelju, ako ima smisla za humor, najzanimljivije biti Go sehedovo rasuðivanje o baroknom Gesamtkunstvuerku, o operi. Sukob izmed uvjetno reè
- 138 - i

dvorom u grandomanskim pothvatima u duhu feudalne reprezentacije, od gigantskih vatrometnih igara do opernih uprizorenja, u kojima su ansambli primadona, ka
Kritièari poput Gottscheda napadali su omraženu dramsko-glazbenu vrstu naposljetku i vrlo uspješno, tako da su u gospodarskom pogledu udružene snage akadem
U kontekstu tih zbivanja Gottschedova je Poetika posebno privlaèiv tekst. Posveæujuæi problemu opere cijelo poglavlje, autor se služi dvostrukom argumentacijom
- 139 -
ma najveæe opasnosti). Buduæi da ljudi u takvim situacijama obièno ne pje1 ju, opera je napad na zdrav razum, zakljuèuje Gottsched. Meðutim, posve neobièno š
Ponekad nam se èini da prilikom èitanja suvremene znanstvene literati prepoznajemo nešto na što smo nailazili u prouèavanju tekstova iz davne pn losti. Šezdeset
Gottsched je smatrao da ima preèih zadaæa. Provodeæi pojedine svoje namj re, on je ušao kao reformator i u povijest njemaèkoga kazališta, glumišne pral se u na
- 140 - :
ce koje su ostavile dubok trag u glumišnom životu stoljeæa — a naposljetku su na odreðen naèin prisutne još i danas. Suraðujuæi s najboljim putujuæim družinama
U povijesti kazališta — koje je u svakoj epohi ujedno i pokazatelj u povijesti mentaliteta — Gottschedove reforme imaju za Njemaèku i neke druge zemlje mnogo ve
- 141 -
koje iskljuèuje autoreferencijalne sastavnice glume, na primjer u liku harlekir Novi je ideal iluzionistièki komorni teatar, koji æe svoju umjetnièku logiku 01 tovati i na
Iz prve polovice osamnaestog stoljeæa potjeèu i prve glumaèke škole, takod iz Gottschedova kruga. Na tom je podruèju prednjaèio glumac i principal Ko rad Ekhof
Kazališne reforme stvarale su preduvjete i za razvoj drame opæenito, a posel no za dramsku vrstu koja se otimala prevlasti klasicizma i unosila u svoje sad žaje ne
Gottsched i Gellert kao da su stvoreni za kulturnopovijesni paralelni portre Obojica potjeèu iz evangelièkih sveæenièkih obitelji, obojica su nekoliko god
- 142 - i

na bili sveuèilišni kolege u Leipzigu, zastupajuæi istu struku, retorièku teoriju. Gottsched, autoritativni organizator, bio je liènost koja je voljela dominirati, po psihièk
Gellertovo djelo, koje je za razliku od vrlo opsežne Clarisse razmjerno kratak tekst (neoptereæen dugim opisima, karakteristiènima za engleske romane), može se u
I
- 143 -
jemci bi rekli Fundgrube. Zanimljivo je ponajprije da je junakinja, plemkinj; baltièkih krajeva, koja se udala za jednoga švedskog grofa, u veæini odlomi subjekt pripo
Po pripovjednom ustroju, djelo nije samo roman introspekcije nego i retn pekcije, fiktivne memoarske proze. Težišta su grofièinih iskustava u dvjema s rama: u svije
Za oznaèavanje tradicijskih, pravila upotrebljavali su kritièari negativne t dicije simbol krinke, koji je u sebi sadržavao i barokni decorum. Kultura indi dualne osjeæa
- 144 -
cije nije samo veæi nego i raznolikiji. Ne iznenaðuje, dakako, što je autor svoju junakinju oblikovao u skladu s tim. Kulturnopovijesna dimenzija tog romana u tom sv
pagina 10
U stoljeæu politièkih proglasa o toleranciji likovi djela zastupaju životnu praksu koja apstraktnim deklaracijama zajamèuje zornost, iako je u njoj i znatan dio književn
- 145 -
Isto tako, duh snošljivosti oèituje se kad je rijeè o humanom razumijevar drugih naroda ili vjerskih zajednica. Gellertova je velika zasluga što je u svoj man utkao pre
Gellertov kult osjeæajnosti u prosvjetiteljskom kontekstu nameæe natukni koja povjesnièara kulture odvodi na podruèje religioznog života. Kulturi os æajnosti tlo je
gim protestantskim zemljama. Amerièki kvekeri, koji su u poèetku bili donekle srodni pijetistima, dobar su primjer.
Od svih zagovornika pijetizma medu protestantskim sveæenstvom i duhovnim laicima najpoznatiji je bio Nikolaus Ludwig grof Zinzendorf, koji je u svojoj teološkoj m
Pijetizam kao duhovna pojava ima neprijeporno povijesno mjesto u književnoj i vjerskoj kulturi; kraæi mu je bio život na podruèjima politièkih ambicija, politièkih u n
Iako je Zinzendorf za cijeloga života bio crkveni legalist, ipak su neki njegovi sljedbenici, mahom zastupnici nižih srednjih slojeva, uglavnom obrtnika, odabrali put p
Sintezu gotovo, svih znatnih: kulturnih težnji prvih sedam decenija osamnaestog stoljeæa tvori stvaralaštvo: Gottholda Ephraima Lessinga, opus od kljuènog znaèe
- 147 -
Lessing, portret Johanna Heinricha Tischbeina st. (1760)
148
praksi jedne od sudbonosnih tema novovjekovne njemaèke povijesti. Lessingo-vo je djelo u duhovnopovijesnom smislu najvažnija postaja prosvjetiteljskih napora n
Životni put mladog filologa i teologa, roðenog 1729. u evangelièkoj sveæenièkoj obitelji, nameæe veæ u prvoj fazi razmatranja o problematici karakteristiènoj za cje
- 149 -
Lessing je jedan od prvih europskih pisaca koji su odluèili pratiti knjiže\ život svog vremena s pomoæu èasopisnog medija, što je ujedno i pospješilo st\ ranje specifi
Dvije zamisli od opæe kulturne relevantnosti zaokupljale su mladog Lessi ga: težio je za tim da stvori trajan kritièki, recenzentski forum u procesu posi dovanja izme
To se posebno tièe ustanove stalnih gradskih kazališta, koji se od narasta poslije Lessinga pa do naših dana u mnogim zemljama smatraju nedodirljivi kulturnim sim
150
turi je pripala uloga ujedinitelja u razdobljima politièke razjedinjenosti. U tom smislu treba shvatiti Goetheovu i Schillerovu poruku, izreèenu potkraj osamnaestog sto
Slijedeæi povijest njemaèkoga kazališta, napominjemo da je hamburški signal doduše bio kratkotrajan, ali zato uspješan s obzirom na recepcijsko znaèenje. Gluma
151
kva je uloga tom gradu pripala u drugoj polovici devetnaestog stoljeæa u p< jesti socijalistièkog pokreta. Weimar i Gotha još su dugo njegovali svoja kaz šta, održav
Malo je pisaca koji su u trajnom paralelizmu djelatnosti i koncepcija tako* gestivno spajali dramaturšku teoriju i praksu, a teorijsko razmišljanje u isti n proširivali do
- 152 - i
deran dramski izraz koji odgovara psihološkim iskustvima suvremene graðanske osjeæajnosti. Njegove opsežne drame iz suvremenog života primjeri su takozvane
Mjerodavno djelo, s znatnim odjekom i izvan njemaèkoga jeziènog podruèja, Lessingova je Hamburška dramaturgija (Hamburgische Dramaturgie), kritièki tekstovi
- 153 -
ne zato što su kraljevi, nego zato što su i one ljudska biæa. U tom je iskazu d ista sadržana jezgra graðanske drame, koja eto po autentiènom tumaèenju n prikaz s
Lessing zamjera suvremenoj francuskoj kulturi što ona unatoè dosljedni zagovornicima graðanske drame ne pokazuje u praksi dovoljno volje da nap sti repertoar d
Najopsežnije je svoje shvaæanje o dramskoj predaji i o središnjoj ulozi Sh kespeareova stvaralaštva izložio u Hamburškoj dramaturgiji, koja bi bila jedr od fundame
- 154 - !
Moses Mendelssohn (lijevo) i Lessing (stoji) u Mendelssohnovu domu u Berlinu. Oko 1760. Rad Daniela Oppenheima.
misnih spektakla. Znakovit je u tom pogledu razvoj sudova u francuskoj književnosti osamnaestog i devetnaestog stoljeæa. Anglofilija mlaðeg Voltairea (Let-tres ph
- 155 -
iskrivljavanja stilskih razina i dodavanja iskaza kojih u izvorniku uopæe ner Iako je sedamdesetih godina medu mladim Lessingovim suvremenicima Francuskoj bilo
Sve to treba uzeti u obzir kad se prosuðuje Lessingova uloga u stvaranju < ropske predodžbe o dramatièaru koji je sad veæ odavno jedan od neprijepori europskih
O Lessingovoj svestranosti, književnoj i filološkoj, svjedoèi èinjenica da samo jednu godinu prije kritièkih zapisa iz Hamburga objavio opsežnu raspi vu o naèelima o
estetike, iako je u svojim mislima o drami, a osobito o Shakespeareu, veæ bio branio naèela slobodne kritièke misli i deskriptivnog pristupa. Pisac Laokoonta i Ham
u kritièkim i teorijskim inovacijama HfTFTTTrnm A.
u Europi prešlo u njemaèke ruke — A L \ I I—I §J I I ( Zm
1%Jl2m3 JL X JJZi J. AVîJt
gdje je ostalo bez premca do izdanaka romantièkog pokreta, a u filozofskoj estetici i do opreènih protagonista dvadesetoga stoljeæa poput Heideggera i Adorna.
Potrebno je upozoriti na dva Lessingova neposredna prethodnika, inaèe i suvremenika. Alexander Gottlieb Baumgarten, profesor u Frankfurtu na Odri (koji je tada
SCRIPS1T
ALEXAND. GOTTLIEB BAVMGARTEN
PROF. rHILOSOFHlAE.
TRAIECTI C/S IOANNIS CHRISTIAN! KLEYB
Naslovnica Baumgartenove temeljne rasprave o estetici, napisane na latinskome, prvi svezak prvog izdanja (1750)
157
nici èistog empirizma kojima je bilo manje stalo do razlikovanja pojmova j put odbojnosti, privlaèivosti, nelagode, uživanja. Baumgarten je Lessingu r gao pružiti sam
U vezi s kasnijom recepcijom WInckelmannova djela smisleno je spomei ti podatak koji mnogima nije poznat. Francuski pripovjedni klasik Stendl koji se zapravo zv
Winckelmann je u doba objavljivanja svoje temeljne rasprave veæ boravk Rimu, gdje je — poslije konverzije katolièkoj vjeroispovijesti — postao kus i umjetnièki sa
- 158 - i
roknoj raskoši dvorske kulture. Misao o klasicistièkom skladu, koji je vitalistiè-ki u objektima a gotovo asketski u stilu, nadživjela je prosvjetiteljsko razdoblje i uteme
Najèešæe navoðena misao iz eseja o povoðenju za Grcima pamti se dvjema sintagmama: »Edle Einfalt und stille GroEe« — plemenita jednostavnost i spokojno do
U širem kulturnopovijesnom sklopu, Winckelmann je jedan od zaèetnika pokreta znatnih dimenzija u novijoj europskoj kulturi, u znanstvenom pogledu
- 159 -
i
1
i
pagina 11
središnja liènost pojave koja je tada nazvana filohelenizmom ili, nešto dra; nije, grekomanijom. Osamnaesto stoljeæe, koje je na pragu romantizma po lo doba origi
Zanimljiv dokument pružaju zapisi dvaju engleskih suvremenika Winc mannovih, arhitekata Nicholasa Revetta i Jamesa Stuarta, koji su godine 17 pokušavali uvjeri
Od tih je godina zanimanje za Grèku stjecalo nove temelje, a kao paneur ski fenomen nije obuhvaæalo samo likovnu umjetnost, kazalište, glazbu u o ku opernih lib
- 160 - i
t
eiiS fcer SKfmfefJmiT W Dicm, ime ©mire« bcr âtti%»st;"aVrt SJ&fieHjff, S6 Str^n^t. t?.^!if<f>(n&&.iti*ttstt Hkn&amtr $u imttea, Ut SKiltt.MJfcmf* »ca St- Suca jtt ê
©reJDtii, 1764,
Naslovna stranica prvog izdanja Winckelmannova epohalnog djela. Uz nju autorov portret što ga je u Rimu naslikala Angelica Kauffmann (1764).
knjizi o povijesti antièke umjetnosti, Geschichte der Kunst des Altertums, objavljenoj 1764. u Dresdenu, gradu koji su tada nazivali Firencom na Labi. Godine 1767,
161
èu na duhovno stvaralaštvo. Rijeè je o pristupu koji se može nazvati kontek alnim ili ambijentalnim: umjetnièka djela stvaraju ljudi koji žive u odrede sredini koja je d
U razvijanju svoje argumentacije Winckelmann sudove sintetizira najèeš dvaju gledišta: s estetskog i s politièkog. Etnopsihološka ocjena (ili predrasu tvrdi da su Gr
- 162 - ;
ti, doslovno, sliku svijeta u kojemu vladaju republikanske vrline. Izrazit patos koji ponegdje prožima Winckelmannovu prozu oèit je i u likovnoj umjetnosti pariških ate
Misaonoj sferi Francuske revolucije Winkelmann je pružio, posredno, poticaj koji se može nazvati komunikativnim. Poznato je da su ideolozi republika-nizma težili z
Winckelmann je, podsjetimo, u Njemaèkoj odjeknuo pretežno kao izazov estetièke teorije. Ekstreman i ujedno osobito poznat primjer Lessingov je Lao-koont, kojem
- 163 -
ðuje idealnotipski shvaæena sklonost nekog naroda ili neke društvene zajec ce, nego osobina medija. Zbrku starijih, dijelom protuslovnih shvaæanja o sebnostima
Laokoont napisan u naše doba ne bi odustao od osnovnih spoznaja; morac samo modificirati sustav s obzirom na multimedijalne oblike, prije svega film (koji je, uos
Sve to prihvaæa, uglavnom bez znatnijih modifikacija, i suvremena esteti Jaz izmeðu epoha vidljiv je, meðutim, odmah èim autor napušta tlo logici razmatranja, vrij
dojam u èitateljevoj svijesti. No slika i kip mogu prikazati samo jedan prizor, pa stoga teoretièar osamnaestog stoljeæa smatra da taj sadržaj djela ne smije izazvati
Smotra problema što ih potièe Laokoont dokazuje da je Lessingu mjesto medu autorima koji mnoštvom novih pogleda unose živost u tijekove razmišlja-
- 165 -
nja. Desetak godina poslije rasprave s estetièkim inovacijama objavio je d koje se istièe posebnošæu tematike, a takoðer je relevantno u europskim oh ma. Tim dje
U osamnaestom stoljeæu povijest europskog židovstva stupa u novo raz bije. Ta historija, uznosita i okrutna u isti mah, bila je za nacionalno nedef ranu etnièku i vj
Spoznaja da se u ponašanju veæe zajednice prema toj manjini krije circulus tiosus, pakleni krug, postala je jedno od logièkih uporišta argumentacije u p svjetiteljsk
- 166 - '
to, treba istaknuti da se postupni uspon društvenog ugleda Židova ne osniva samo na porastu utjecaja pojedinih bogatih Židova — kako to hoæe antisemitski stere
Kad je èetrnaestogodišnjak godine 1743. iz rodnog Dessaua stigao u Berlin, slovio je kao došljak iz inozemstva: prešao je iz Saske u Prusku. Oteo se siromaštvu i
Treba dodati da je upravo Lessing omoguæio Mendelssohnove prve publikacije: filozofske dijaloge u kojima brani Leibnizova shvaæanja pred kritikom suvremenika
- 167 -
pojedinih religija. Mendelssohn se stoga smatrao Židovom, a u isti mah : maèkim piscem, odbacivši tako ekstremne stavove koji su se poèeli ocrtava razdoblju pros
U prosvjetiteljski usmjerenih njemaèkih intelektualaca svakako nije bilo [ drasuda prema Zidovima, odnosno prema Izraeliæanima, kako su ih èesto n vali da izbjegn
- 168 - i
opredjeljuje se, na inat i jednoj i drugoj, za kulturnu emancipaciju u kojoj æe biti zastupljeni plodni poticaji svih duhovnih izvora.
Kao što je Mendelssohn u mlaðem filozofu dobio neposrednog intelektualnog sljedbenika, tako je u obiteljskom životu namro njemaèkoj kulturi dostojne nasljednike
Divim se Vašoj knjizi, pisao je Kant Mendelssohnu u kolovozu 1783. godine, poslije èitanja spomenute vjersko-etièke studije Jerusalem. »Vi ste izložili potrebu neog
- 169 -
lo apelira na prosudbenu svijest (i savjest) gledatelja; ono nije tendencioznom daktièno u uskom smislu rijeèi, ali je, prema shvaæanju dvadesetog stoljeæa, s\ kako
Radnja je vrlo jednostavna, jer Lessingu nije bilo stalo do zamršene intrij nego do pregledne fabule koja æe plastièno izložiti problematiku (koja je v sama dovoljno
Na kraju toga dramskog djela stoji svojevrstan misaoni sažetak koji potièe i razmišljanje, a sastoji se od dvije sentencijski iskazane hipoteze. Koliko bi št< vanja zas
170
Tematici predrasuda, moralnih dvojbi i perverzija staleškog društva Lessing je ostao vjeran gotovo u svim dramskim djelima. U posljednjem djelu, Nathan der Weise
Natan je drama o meðusobnim odnosima europskih i bliskoistoènih religija, pa su i glavni likovi predstavnici vjerskih zajednica: židovske (Natan), kršæanske (mladi
- 171 -
skoga zbivanja parabolom, glasovitom prièom o trima prstenovima. Sinovi ko su naslijedili èaroban prsten, koji se najednom pojavio u triplikatu, uvjereni s da treba
Znakovito je da parabolu pripovijeda Natan, koji upravo zbog svojih spozns ja i svoje blagosti zaslužuje da ga nazivaju mudrim. Njegova razmišljanja oèitu ju temats
U povijesti civilizacije malo je primjera koji tako dojmljivo svjedoèe o inici jalnoj ulozi književnosti poput Natana. Promatraèu povijesnih tijekova možd; æe pasti na u
- 172 -
koji je ostao u državnom arhivu. Schondorf doduše u neku ruku ponavlja tada rašireno mišljenje da Zidovima treba nametnuti odreðena ogranièenja, no neke njego
Opsežniju raspravu o toj temi objavio je 1781. i 1783. netom spomenuti Dohm, pruski državni èinovnik za vladavine kraljeva Friedricha II. i Friedricha Wilhelma III. D
Uzornost Dohmove inicijative lako je dokazati. Najbolji primjer pruža najmoæniji njemaèki susjed na zapadu, Francuska. U razdobljima prije velike revolucije položa
- 173 -
Monarchie Prussienne sous Frederic le Grand, nazivajuæi kralja »Velikim«, jer se s francuskoga gledišta smatralo da neke njegove bitne reforme opravdavaju t; atr
Veæina zahtjeva u debatama francuskih intelektualaca gotovo doslovno od govara Dohmovoj publikaciji, a osobito njezinoj jezgri: naime pozivu da s stvori pravna s
- 174 -
strijskim Židovima oba izbora sve do holokausta imala jaku podršku (a etnièki izbor veæ potkraj devetnaestog stoljeæa u spoju sa cionizmom). Meðutim, sve do ko
S naraštajem kojemu su pripadali Dohm, Schondorf, Mirabeau i drugi završava samo prva etapa. Inicijative nisu jenjavale, pa su u Njemaèkoj, a ponajprije ponovo
- 175 -
pagina 12
Da ne nastane pogrešna predodžba o prilikama onoga doba treba upozor na èinjenice o kojima æe potanje biti govora u poglavlju o romantizmu. Veæ prije donoše
Spomenuti Humboldtov memorandum o Zidovima zapravo je dio auton vih težnji da sustavno iznese svoja shvaæanja o državnom ustroju u doba velik povijesnih p
—-- 176 - ;
da Humboldtova misao o graðanskoj jednakosti, to jest jednakosti u pravnoj državi, bez ogranièenja obuhvaæa i naèelo potpune vjerske i etnièke tolerancije, štoviš
Povijest prosvjetiteljstva dokazuje da praksa može biti starija od teorije. Iako je Aufklarung u doba oko godine 1700. bila, znamo, u rukama sveuèilišnih profesora i p
Kant, prikazan tehnikom tada pomodne siluete, oko 1798. Rad nepoznatoga suvremenika.
177
jekata za filozofsko osmišljavanje povijesti. Njemaèki termin glasi Geschichtspk losophie. Treba istaknuti da upravo na tom podruèju njemaèka misaona kulu ra epo
Njegov esej o definiciji prosvjetiteljstva najdojmljivije je odgovorio na pit; nje koje je èasopis Berlinische Monatsschrift 1784. postavio javnosti. U raspra1 ljanju sudje
Kant, meðutim, luèi individualnu sposobnost od društvene prakse. Kao ana litièar politièkih prilika svjestan je da osobni napor neæe imati dovoljno uspje ha; prosvje
- 178 - ;
jer nasilje u ime razuma razara ugled i smisao razumskih naèela. Zajednièki evolucijski napori moraju stvoriti one društvene uvjete koji se nazivaju slobodom. A isti
titit
tec
uinm SBernutiff
3 m m a ii « e ( $
$rofef[oc in Š&nigs&erg.
dt t 9 0, vet(c<jf» 3oljarm §ricbrid) Lottfnjcf) i 7 8 i.
Prvo izdanje Kantove Kritike èistog uma-, objavljeno u Rigi
179
nalnih elemenata vjerske metafizike, no mora ustati protiv svih oblika dogma skoga crkvenog tutorstva. Politièari ili duhovnici koji bi zakljuèili da se u nel postojeæe
Iste je godine Kant objavio kratku raspravu koja u bitnim crtama upotpi njuje definiciju prosvjetiteljstva, protežuæi razmatranja na opæi tijek povijes èovjeèanstva. K
Kant je jednim kasnijim radom, uostalom, pokazao da njegova predodžba -napretku nije samo apstraktna projekcija. To je »filozofski nacrt« O vjeènor
- 180 -
miru {Zum evuigen Frieden, 1795), tekst znakovit za posljednjih desetak godina u stvaralaštvu konigsberškog profesora. Poslije dovršetka triju velikih Kritika (o prob
Dok nam je Kantov utopijski obojen republikanizam danas, više od dvjesta godina poslije, samo još povijesna èinjenica, neki su od njegovih prijedloga na
- 181 -
Redoviti ruèkovi s kolegama u Kantovu domu, domaæin drugi s lijeva. Slikar nepoznat.
putu za postizanje »vjeènog mira« itekako aktualni. Kada, primjerice, uvjetom smatra zakljuèak da se ukinu stalne vojne postrojbe, zatim naèelo da se s državama
Posljednji Kantov iskaz o problemima povijesne prognostike osebujan je po-! kušaj da se uz osobno uvjerenje (iskazano u modusu nade, a ne nepobitna uvje-i renj
- 182 - i
ga sveuèilišta (Der Streit der Fakultdten, 1798). Kanta, i cijelu njegovu epohu, zaokuplja pitanje je li napredak èovjeèanstva u duhu prosvjetiteljskih tekovina zajamè
Na prvom je mjestu (dakako tada ne po aktualnosti, nego po izazovnosti) pogled u buduænost koji se tada svakako èinio najmanje vjerojatnim: temelji se na inverzi
Treba napomenuti da je Kant bio jedan od prvih recenzenata Herderova opsežnog djela o filozofiji povijesti èovjeèanstva (Ideen zur Philosophie der Ge-
- 183 -
schichte der Menschheit, 1784-1791, objavljeno dijelom u Rigi, koja je tada bik pod znatnim njemaèkim kulturnim utjecajem, pa su u tamošnjeg nakladnika Hartkno
Treba imati na umu da je Herder svoj projekt ostvario u dvije verzije, od kojih je prva, objavljena godine 1774. bez oznake pisca, poslije pojavljivanja opsežnijega te
- 184 -
rozavjetnog doba do suvremene civilizacije, prenio je na taj naèin principe fi-ziognomijske, to jest individualiziraj uèe spoznaje s podruèja ljudske psihologije i fiziolo
Posebnost je prve rasprave uz historistièki iskorak u tome što je pisac u njoj bliži Rousseauovoj kritièkoj prosudbi moderne civilizacije, dok je djelo napisano petnae
Spomenuli smo da je Herder u drugoj, definitivnoj verziji knjige o tijekovima ljudske povijesti bliži Kantovom umjerenom optimizmu. Da je mogao predvidjeti kako æ
- 185 -
Herder, portret Antona Graffa iz sredine sedamdesetih godina
186
èenje nazvano prema priglupim Abderiæanima postalo je iznenada izrazom razmjernog optimizma.
Èitatelji dvadeset i prvog stoljeæa imaju, ipak, razloga proèitati u novom obzorju neka poglavlja iz Herderovih Ideen zur Philosophie der Geschichte. Èetvrta knjiga
Metafora o svjetskoj pozornici, koja je u Kantovo i Herderovo doba ponekad dio slikovnog diskursa, natuknica je za osvrt na djelo koje je književni vrhunac humanis
- 187 -
vog i drugog dijela. U razgovoru Gospoda (Boga) i Mefista rijeè je o sudbini Faustovoj, a zapravo o sudbini Èovjeka, zemaljskog stvora koji umije misliti^ prosuditi, o
S Faustovom se problematikom vraæamo ishodištu, do Petrarkina uspona na^ Mont Ventoux. Èinjenica da je Goethe u središte svoje univerzalne drame sta-j vio li
188
OTKRIVANJE PRIRODE U KNJIŽEVNOSTI I ZNANOSTI
Oko sredine sedamnaestog stoljeæa nizozemski je prirodoslovac Antoni van Leemvenhoek bruseæi leæe otkrio dotad nepristupaèan dio prirode. Naprava nazvana
Meðu mladim suvremenicima nizozemskoga znanstvenika našao se njemaèki pjesnik Barthold Brockes, roðen u Hamburgu, što znaèi da je bio tako reæi zemljopis
189
noga prosvjetiteljstva, gradeæi pjesme u kojima nastoji spojiti razigran empirizam s teleološkom porukom. Kompozicija pjesama potvrðuje misao u naslovu zbirke: p
Brockesovo pjesništvo pruža svakako uzornu oglednu gradu za uvid u tijesnu povezanost književnosti i prirodoznanstvenih spoznaja u prvoj polovici osamnaestoga
Pojam totaliteta u Brockesa treba, meðutim, shvatiti s oprezom. Poput dru-; gih predstavnika ranog prosvjetiteljstva, engleskih i francuskih, ukupnost priro-j de obuh
- 190 -
pagina 13
Kao da je spoznajni eros bio zaustavljen kod odreðene nadmorske visine. Isto tako iznenaðuje okolnost da su ideološki razlozi (sjetimo se Petrarkina pohoda u plan
Liènost koja je to stanje promijenila dugo je bila poznata samo specijalistima za književnost osamnaestog stoljeæa i povjesnièarima medicine. Govorimo o Albrecht
Haller, portret nepoznata slikara iz tridesetih godina
- 191 -
intencijom; iz njega je potekao glasoviti institut nazvan po nobelovcu Max! Plancku, utemeljitelju kvantne teorije u fizici na poèetku dvadesetog stoljeæa.
U naše se doba Haller sve èešæe spominje — s pravom, jer revalorizacija osa mnaestog stoljeæa, kljuène epohe u povijesti suvremenog svijeta, ne može bii bez o
Hallerovo je djelo naime uzoran primjer za verifikaciju polazne teze u teori ji recepcije, dakle tvrdnje da se pod promijenjenim okolnostima èesto nameæ( reinterpre
- 192 - ;
ma posve novo: zbiljski je književni objekt domaæi krajolik, dotad ni usvojen ni osvojen — a ne knjiški pripravak kojemu su sastavnice opæa mjesta tradicionalne id
Naèin na koji Haller opisuje i vrednuje život gorštaka nameæe paradoksalan zakljuèak da je ovdje stvorena konkretna utopija. Ona je stvarna utoliko što su obièaji t
Planinski svijet tako postaje uzorak razumnog poretka, suprotstavljen besmislenom — usto tuðim radom steèenom — luksuzu plemiækih dvorova. Posve je jasno d
U Hallerovo doba još nije bilo programskih predodžbi o ekologiji. Sjetimo li se, meðutim, današnjih naputaka o èuvanju prirode, prepoznat æemo u Alpama prve na
193
Alpski krajolik na slici Caspara Wolfa (1778) koji pristaje Hallerovoj alpskoj poeziji. U 18. stoljeæ i likovna umjetnost otkriva »sure planine«.
U svemu tome Haller je nagovijestio Rousseaua, i to tako da se èini kao d sažima nešto što još nije bilo napisano. U mnogim strofama nalaze se anticipi cije misli iz
Primjer kulture parkova: leneževsko imanje Worlitz kraj Dessaua golem je perivoj s dvorcima poljoprivrednim objektima, jedinstven u Njemaèkoj. Nastao je šezdese
Klasicistièki park iz ranog 18. stoljeæa. Dvorac Augustusburg kod Kolna, takoðer objekt svjetske ku turne baštine.
vine i povlastica, tvorevina je povijesnog kretanja — to je uvjerenje od kojeg polazi drugi Discours. Obje su teze u sažetom poetskom izrazu sadržane u Halle-rovim
Taj je problem ostao, s razlièitih gledišta, aktualan i u sljedeæim generacijama. Immanuel Kant je u svom spisu o antropologiji s pragmatiènog motrišta (Anthropolo
Postoji i druga velika tema koja spaja Hallera i Rousseaua: estetika prirode. Znakovito je, uostalom, da su dvije teme, èovjekova autonomija i estetika autentiène pr
- 197 -
za tim da moralnu razumnost pomiri s empatijom prema prirodi. Takvi su stavovi, dakako, povijesne pojave, vezane uz odreðeno razdoblje, pa stoga ne dopuštaju z
»Sto bi lijepo sve poredao po crti! Lijepe bi probio aleje! Lijepe raskrsnice lijepo drveæe u obliku suncobrana i lepeze! Lijepe brižno izrezbarene ograde od letvica! L
A jedan od zakljuèak glasi: »Reklo bi se da je priroda u Francuskoj drukèije stvorena nego igdje na svijetu, toliko se ovdje trude da je izoblièe.«
Prošlo je dosta vremena dok se u Francuskoj, dakako izvan parkova Versail-lesa i srodnih graðevina, mogla prihvatiti tvrdnja da je i u toj zemlji prirodž »prirodna«.
- 198 - j
rava na proširenje poimanja o domesticiranoj prirodi. Spisi arhitekta Christia-na Hirschfelda o teoriji vrtlarstva (npr. Theorie der Gartenkunst, 1780) u tom su pogled
Šetnja po parkovima (koji su, bez obzira jesu li francuski ili engleski, bili zatvoreni za javnost) odmjereno je kretanje, prilagoðeno shvaæanju da je park svojevrstan
U drugoj polovici osamnaestog stoljeæa dolazi do pojave koja se može nazvati emancipacijom putovanja. Taj je fenomen u tijesnoj vezi s individualistièkom težnjom
- 199 -
pješaèilo), šume, planine, slapovi — ukratko, sve što je u gradovima slovilo kac domaæa egzotika.
Jasnu predodžbu o pojavi koja nagovješæuje romantizam pruža jedan oc mnogih putopisnih zapisa, svjedoèanstava o spremnosti književnog diskursa di spontane
»Priroda se oèituje u svojoj velièini. Svemoæ njezine snage uz tutnjavu ruš zapjenjenu bujicu, èija se brzina èini strelovita. U tome je najveæa snaga i najžešæe gib
Poslije tih rijeèi ne može biti dvojbe o tome da se pristup prirodi približic nekim iznenaðujuæim, tada posve neobiènim granicama. Posve je potisnute svrhovito shva
200
hunac u sakralizaciji doživljene pojave. Takvim je stavom Heinse blizak mladom Goetheu, svom mlaðem suvremeniku, koji je u pjesmama iz sedamdesetih i ranih o
U tumaèenju Heinseova stava treba, meðutim, prepoznati svjetonazorni element koji je dijalektièki povezan s porukom što je sadrži das Erbabene. Predodžbi o num
I naposljetku, još nespomenut važan aspekt pisma o slapovima Rajne. Za tadanja shvaæanja osobito je izazovna bila zanesena usporedba s velikim slikarima — a
- 201 -
pa je po shvaæanjima sljedbenika Hallera i Rousseaua nadreðena ljepoti koji stvaraju umjetnici. No slikari i pjesnici mogu se približiti stvaralaštvu prirode ali ne kao
Posve drukèiji aspekt odnosa prema prirodi zahtijeva da se vratimo polazištu Pomoæi æe napomena da je u osamnaestom stoljeæu rijeè priroda, Natur, u njemaèk
To je natuknica za književnu vrstu koja je u Hallerovo, ali još i u Rousseau-ovo doba demonstrativno pokazivala kako literatura može ignorirati konkretnu zbilju. Pas
202
vati, jer je pisac dospio u onaj muzej književnosti koji èitatelji samo još malo-kad posjeæuju. Glavno mu je djelo Idjllen, zbirka proznih minijatura o književnoj Arkadi
Autor nije krio svoje književno podrijetlo: arkadijski repertoar crpao je iz tradicije takozvane pastirske poezije, oslanjajuæi se uvelike na Teokrita. Malo je tekstova u
Sve to ne bi prelazilo prag razmatranja o opæim mjestima u životu književnosti od antike do danas, da nije motiva koji GeEnerov tekst, a posebno predgovor, uvršta
- 203 -
trista. Autor naime vrlo otvoreno tematizira opreku izmeðu književnosti i zbilje, i to na naèin koji podsjeæa na sociološka istraživanja književnosti u naše doba. Pisa
Nema dvojbe, idila i srodne vrste osamnaestog stoljeæa povezuju nov odnos prema prirodi, racionalan ali i neobièno osjeæajan odnos, s tradicijskim uzorci-j ma. T
Znakovito je za stoljeæe Hallera, Rousseaua i mladoga Goethea da su objekti èežnje prostori koji nisu obilježeni gradskom civilizacijom. Najzanimljivija utopijska dj
204
ju ostvariti projekte »alternativnog života«. Najviše pozornosti zaslužuje roman o utopijskom otoku Die Insel (1788) iz pera Friedricha Leopolda grofa Stolber-ga, pra
Stolbergov Otok obilježen je paradoksom. Radi se o djelu koje je složeno i reprezentativno, no zanimanje èitatelja bilo je obratno razmjerno njegovu znaèenju. Cak
Znajuæi da raspravljanje o idealnim oblicima društvene zajednice može djelovati suhoparno, pisac je svoju prozu prožeo intenzivnom osjetilnošæu u modusu slikov
- 205 -
namreškane oblake.« To je govor nove osjeæajnosti osamnaestog stoljeæa, retorièka senzibilnost koja je ovdje u prividnoj opreci s diskurzivnom, ideološkom prozo
Stolberg ne krije da je poticaj književne naravi. U romanu se citira Defoeov Robinson Crusoe, knjiga koja se i tada i kasnije èesto dovodila u vezu s novijom utopijsk
Otok zrcali jednu od bitnih antinomija razdoblja. Rousseau je svojim kultur-nopovijesnim i politološkim spisima pokazao misaona protuslovlja u epohi koja je prvi pu
- 206 -
I
rigirati ih. Takav se stav oèituje i u Stolberga; i njegova otoèka utopija puna je kompromisa, a kompromis je znak spoznatog proturjeèja. Pokretaèka je želja vrlo jed
Meðu pitanjima koja zaokupljaju razmatranja o sretnom otoku sigurno je najviše dvojbi izazvao problem upravnog ustroja u svagdašnjici idealne zajednice. Razgovo
pagina 14
Medu sudionicima simpozija postoji suglasje o tome da suživot treba organizirati na temelju nekih suvremenih iskustava o racionalizaciji rada i štednji, dakle naèela
- 207 -
»Nitko ne èezne za labirintima pravništva, a još manje za blebetanjem naših nazovipolitièara, koji blagostanje fantoma što ga nazivaju državom n« samo da odvaja
Iako u predodžbama utopista ima sastavnica racionalnog rasporeðivanja, ipak se njihovi naobrazbeni projekti mogu shvatiti kao suprotnost robovanju strojevima i n
Još je znakovitija oštrica uperena protiv znanosti. Dvojbeni odnos prema znanstvenoj spoznaji kao da sadrži zlu slutnju o buduæoj vlasti strojeva. Znamo uostalom
- 208 -
može potaknuti unutrašnju motivaciju prosuðuje se kao oblik kazne koju trpe osobe koje su prekršile obièaje zajednice. Simpozij, koji i po naèinu voðenja dijaloga p
Problem odnosa prema prirodi ne pojavljuje se samo u kulturološkoj esejistici. Pod Rousseauovim utjecajem, autori s njemaèkoga jeziènog podruèja, roma-nopisci,
Posljednji dio ovog poglavlja vodi nas k autorima koji su pokazali da je moguæe usvajanje prirode bez osvajanja. U pristupu prirodi ocrtavala se tradicija
- 209 -
koja se prema naèelima Francisa Bacona može nazvati gospodarstvenom u dvostrukom smislu rijeèi: ukljuèeno je i vladanje i ekonomsko kalkuliranje. Drugi pak pr
Postoji, meðutim, primjer neobiène suradnje, koji je predmet njemaèkih r engleskih komparatistièkih studija. Rijeè je o njemaèkom piscu i politièaru Ge-! orgu Forste
- 210 - i
s estetskom. Neviðeno pretvara se u viðeno, doživljeno, a svijest o novim ljepotama oblikuje putnikove poglede i preobrazuje konvencionalno iskustvo.
Forster je prvi putopisac koji je poetskim zanosom opisao fascinaciju koju je u Europljana pobudio pacifièki otok Tahiti, onaj otok koji je za mnoge posjetitelje sa Sje
Ta proza pokazuje da je Forsteru bilo mnogo više stalo do estetskog, u izvornom smislu: osjetilnog doživljaja nego do svrhovita opisivanja i premjeravanja stranih z
Tu daljinu Forster poslije više nije iskusio. Njegov drugi — u Njemaèkoj još poznatiji — putopis posveæen je upoznavanju donjeg toka Rajne i nekih zapadnih zema
- 211 -
landundFrankreich, 1791). U nekih drugih putopisaca oèituje se subjektivistiè-ko usmjerenje, koje je najdojmljivije zastupao, a donekle i stvorio, engleski pisac Laur
Usporeðujuæi prilike u Europi sa stanjem što ga je upoznao na Tihom oceanu, u njega je ponegdje proroèki pogled. Loše gospodarenje dovodi, primjerice, do nesta
Zabrinutost zbog prilika u Europi, u kojoj se vodi jedan osvajaèki rat za drugim i gdje se politika svodi uglavnom na dinastijske spletke u feudalnoj tradi--ciji, Forstera
- 212 - ;
Alexander von Humboldt zvao se tada još nepoznat mladi pruski plemiæ koji je pratio Forstera na putovanju niz Rajnu i u zemlje onkraj te rijeke. Mladi brat Wilhelm
Veæ prije studija prirodnih nauka, fizike, kemije, geologije, montanistike, dobio je važne poticaje u svom rodnom gradu, Berlinu, u krugu lijeènika Marcu-sa Herza, n
Sustavan znanstveni a u isti mah nekonvencionalan pustolovni duh, on je u posljednjem desetljeæu osamnaestog stoljeæa poèeo stvarati preduvjete za ostvarivan
- 213 -
U posljednjoj godini osamnaestog stoljeæa Humboldt je naposljetku uspio ostvariti svoju zamisao i krenuo na putovanje koje æe ga, do 1804. godine, voditi po Južn
Tako je Humboldt kao pisac i utemeljitelj moderne geografije sam ušao u svijest javnosti. Pišuæi njemaèki i francuski (što je tada bilo otprilike isto što i danas engle
- 214 - i
Bonpland bili prvi Europejci uopæe) njemaèki prirodoslovac opisuje neke pojedinosti silaska s planina: »Nosili smo èizmice, jednostavnu odjeæu, bili smo bez rukav
Promatrajuæi organsku i anorgansku prirodu, istraživaèi nisu izgubili zanimanje za život izvornih stanovnika, od Brazilije i Perua do Meksika. Taj je interes bio u Hu
S tim razmatranjima povezana je Humboldtova briga (i zabrinutost) kad god je rijeè o prirodnoj, današnjim rjeènikom: ekološkoj, ravnoteži kontinenta. Današnji eko
Prva i najpoznatija Humboldtova knjiga na njemaèkom jeziku objavljena je u Berlinu godine 1807. Naslov istièe i putopisnu i prirodoslovnu namjeru djela: Pogledi na
- 215 -
Slikar Eduard Ender, Humboldtov suvremenik, izradio je prema znanstvenikovim skicama prika »prašumskog laboratorija uz Orinoco«.
t.
Slika Friedricha Weitscha (1810) pruža predodžbu o tadanjima ekspedicijama. Alexander von Humboldt i Aime Bonpland prilikom proraèunavanja na podnožju Chim
•a«.
Humboldtov crtež prikazuje opremljenu splav kojom je znanstvenik prevalio put na rijeci Guavas do ušæaj u Orinoco.
samo s prirodoslovcima (Gay-Lussac, Arago, Cuvier, GeofFroy Saint-Hilaire) nego i s književnicima, osobito s Chateaubriandom i Balzacom. Duhovni su poticaji bil
Pogledi na prirodu jedinstveni su po tome što provode dvostruk diskurs: pripovjedni i registratorski. Glavni dijelovi spajaju naraciju, pa èak i poetsku evokaciju, s ese
- 220 -
vala. Pritom treba imati na umu da Humboldtova proza nije nastala u kabinetu, nego, tako reæi, na licu mjesta. U predgovoru èitamo da su putopisni tekstovi napisa
Posljednja desetljeæa duga života (umro je tek 1859) proveo je u Berlinu, kao znanstvenik i prisan suradnik pruskih kraljeva Friedricha Wilhelma III. i Friedricha Wil
Po opæem je sudu Humboldt osnivaè modernog zemljopisa, èvrsto utemeljene znanstvene discipline. Sto ga uzdiže iznad mnogih suvremenika i sljedbenika njego
221
%. 3.
MEKRES - STROMUNGEK.
15 o P a
ASIE X
RICA
Glasoviti Humboldtov zemljovid s ucrtanim morskim strujama. Struja na zapadnoj obali Južne Amerike nazvana je prema Humboldtu. ,
strumenata i aparata predoèi tako da iskaz gotovo nikad ne gubi retorièki za-; mah, ostajuæi precizan. Humboldt je u njemaèkoj kulturi svakako jedan od ve-| likih z
- 222 -
Radna soba u Humboldtovu berlinskom domu. Akvarel Eduarda Hildebrandta (1845).
pagina 15
Medu pustolovnim duhovima epohe, sljedbenicima Alexandra von Humboldta, istièe se osobito Heinrich Barth. Oko sredine stoljeæa prikljuèio se ekspediciji Englez
- 223 -
dragocjenu lingvistièku gradu, pa je on jedan od utemeljitelja prouèavanj; afrièkih jezika. Glavno mu je djelo opsežan znanstveno utemeljen putopis ( »putovanjima
(str. 224-225) Princ Maximilian zu Wied-Neuwied pošao je Humboldtovim stopama, ali u nepoznat' predjele Sjeverne Amerike (1815). Petnaestak godina poslije ob
UNIVERZALNOST NJEMAÈKE GLAZBENE KULTURE Temelji: od Bacha do Beethovena
Thomas Mann upozoravao je u svojim esejima da bi u svijetu književnih likova najdojmljiviji predstavnik njemaèke duhovnosti morao biti glazbenik. U romanu Dokto
Srodna gledišta pruža povijest glazbe. Ako je mjerilo prosude istinska živost u svakodnevnoj praksi glazbenika i u odjecima medu nebrojenim ljubiteljima glazbene
S obzirom na omiljenost patrijarhalne metaforike, ne zaèuðuje što Johanna Sebastiana Bacha mnogi nazivaju ocem novije glazbe. Danas se bez ikakve ograde mo
- 227 -
man, neponovljiv i jedinstven položaj u povijesti umjetnièke glazbe. Dokaze z; to pružaju podaci o njegovoj ulozi u specifiènom historijskom trenutku na pre kretnica
Recepciji daje posebnu notu odjek medu skladateljima kasnijih vremena. Dj znanost o glazbi na svakom koraku istièe Bachovu velièinu, to je za sve znale« samo p
Ako se kao mjerilo uzme odjek njegove glazbe u svijesti pojedinih skladatelja, pomaknut æemo poèetak odluèujuæih recepcijskih zbivanja unazad, prema posljedn
UNIVERZALNOST NJEMAÈKE GLAZBENE KULTURE
vode zanesene Beethovenove rijeèi o Bachu, no osvrt na recepcijske faze ne bi smio biti bez upozorenja na snažne poticaje za polifonijsko skladanje što ih je u svo
Neupuæen promatraè mogao bi na temelju velikih stilskih razlika izmeðu Ba-chovih naèela i romantièkoga glazbenog izraza zakljuèiti da su se romantièari prema B
- 229 -
I

ku, rusku, francusku, èešku i talijansku glazbu: takozvani neoklasicizam ili neo-barok, koji se vraæao izvorima osamnaestog stoljeæa, pa mu je kao model poslužio
I naposljetku, fenomen koji na poseban naèin potvrðuje vitalnost Bachove glazbe: njezina snaga generiranja glazbene invencije i prakse na podruèju stvaralaštva k
Francuski pijanist Jacques Loussier, osebujan pripadnik naraštaja koji je oèitovao sve veæu sklonost povezivanju Bacha s džezom, nedugo je poslije signala što ga
Georges Braque: Bachova arija (1913)
231
ban tjelesni karakter. Taj pretežno francuski sastav, koji sam notni tekst ne m jenja, prenoseæi ga samo uz pratnju kontrabasa i udaraljki, u drugi zvukovr prostor, s
Sve to obilje podataka potièe na razmatranje naèelnih problema. Poentiran reèeno, dvije su struje zahvatile suvremeni život Bachovih djela. Ako su one eh stremno
Tome se opire shvaæanje Bachove glazbe, pa donekle i muzièke umjetnosi prošlosti uopæe, kojemu je stalo do ukidanja svih oblika muzealnog ogranièe nja te svo
Njegovim pogledima treba svakako dodati još jedan važan aspekt. Da j Bach medu nama, bio bi vjerojatno zaèuðen zbog podjele na tabore. Na teme Iju znanja što
- 232 -
djela na interpretacijske mentalitete njemu morala biti posve strana. Jedini argument koji ide u prilog široko shvaæenu historizmu èinjenica je da je Bach itekako što
Ponajprije, Bach je posve u skladu s težnjama svojih dalekih sljedbenika, jer je i sam bio strastven obradivaè. To je odgovaralo navikama njegova doba, no medu v
Nema dvojbe: obradivaèi novijih vremena slijede samo navike i duh Bachova doba, ispitujuæi sve moguænosti zvukovne kontrafakture (što je smislen naziv za, prim
- 233 -
iduæima desetljeæima, ako pamtimo da obraðivaèke slobode te epohe nisu za stajale ni pred bitnim strukturnim obilježjima notnoga teksta, èak ni pred inte gritetom
Samo je prividno protuslovlje u tome što je Bachov ugled rastao obratno proporcionalno sa stilskom srodnošæu. Mendelssohnova epohalna izvedba Mukept Mateju
Trenutak je da se odgovori na pitanja o posebnostima stvaralaèke liènosti koja je izazvala toliku fascinaciju. Bach je omiljen primjer u povjesnièara koji-j ma je stalo
- 234 -
trajnost glazbene tradicije kroz nekoliko naraštaja, meðu precima i potomcima. Ipak, ne treba zanemariti èinjenicu da je u tome bilo i mnogo društvenih èimbenika,
Razumije se da je mali Johann Sebastian od oca i skoro od cijele muške rodbine mogao nauèiti štošta od vještina koje su ga pratile kroz cijeli život. I u školama koj
Godine 1685., kada su se rodili Bach i Handel, njemaèke su se zemlje tek poèele oporavljati od pustošenja Tridesetogodišnjeg rata. Kulturni život bio je omeðen gr
- 235 -
posluge. Prednost je zasigurno bio manji stupanj normiranosti umjetnièkoj iskaza, jer raznolikost kulturnih tradicija u Njemaèkoj nije izazvala toliku stro gost konven
U kulturnopovijesnom pogledu Bach je predstavnik predindividualistièko§ razdoblja. Iako je kao orguljaš i èembalist daleko premašio svoje suvremenike (s u inozem
Kad je rijeè o predindividualièkom mentalitetu, pojam ne ukljuèuje sud o vrsnosti skladbi, a u Bachovu sluèaju èak ni o internoj naravi njegova kompo-niranja. U am
- 236 -
postiže antitradicijskim iskoracima, nego širenjem i produbljivanjem postojeæeg idioma. A što to znaèi, to spoznajemo usporeðujuæi Bachove dosege sa standardo
Najoèitije obilježje umjetnièkog stvaralaštva u razdobljima prije preokreta prema romantièkom individualizmu i demonstrativnom isticanju samobitnosti djela, njegov
Jedan od nekoliko — ne posve autentiènih — Bachovih portreta, vjerojatno iz doba oko 1725.
237
tvene autonomije, svakako je ponegdje golema kolièina tvorevina, produkcij; po narudžbi. Ta je glazba (ili književnost) prema kasnijim shvaæanjima hetero nomna
Djela po narudžbi, nedjeljne crkvene kantate ili popratna glazba za dvorski prigode, na primjer gozbe (što se nazivalo Tafelmusik), nisu mogle èekati poseb no nada
Važno je stoga napomenuti da je na jednom važnom podruèju, naime u komornoj i solistièkoj glazbi za kuænu uporabu (Hausmusik, glazba za najmanje sastave, z
- 238 -
da u Bacha èesto ne postoji èvrsta, psihološki osnovana veza izmeðu glazbe i rijeèi. Majstor bi svoju glazbu primjenjivao, kadšto bez ikakvih promjena, za tekstove
Te okolnosti treba promisliti ako je rijeè o ukupnom djelu u kvantitativnom pogledu. Prema današnjim mjerilima, Bach je bio zadivljujuæe produktivan, no usporedba
Kritièari navikli su na uzorak rasuðivanja koji potjeèe iz romantizma i polazi od slojevitosti stvaralaèke liènosti. Individualnost je ovisna o iskustvima, životnim prilika
Prva dulja životna postaja bile su godine provedene u Weimaru (1708-1717), razdoblje treæeg desetljeæa života, koje se smatralo razdobljem prvih velikih djela. B
- 239 -
meljeno tvrditi da je posrijedi neki stalni razvoj i uspon. Na podruèju sakralne (vokalne i orguljske) glazbe mladi je organist majstor u dvostrukom smislu rijeci: dva-d
Crkvene orgulje u Arnstadtu, gdje je mladi Bach skladao i glasovitu Tokatu i Fugu u d-molu (BWV 565)
240
r
auditorij. Stoga se nameæe zakljuèak daje u svojoj povremenoj izolaciji, udaljen od velikih muzièkih središta, težio za tim da osnaži tradiciju koja mu je pružila bitne
Kad je Bach pozvan u Weimar, imao je u prtljazi rukopise kantata i skladbi za orgulje. Weimarski vojvoda povjerio mu je zadaæe koje su zahtijevale proširenja u izb
pagina 16
U ono doba Weimar još nije imao kulturnu auru koja je znak toga gradiæa od Goetheova vremena. Bachov boravak prvi je veliki kulturni dogaðaj u njegovoj povijes
- 241 -
sabiralište rijetkosti, koje je i danas jedno od istaknutih njemaèkih kulturnil dobara. A i glazba je, dakako, imala svoje èvrsto mjesto u životu grada — s cr kvenom gl
Godine u Weimaru nisu bile bez neugodnih iskustava u službi; i Bacha nisi mimoišle brige umjetnika koji prima zapovijedi. Možda je stoga bez mnogo vo lje pristup
Biografi se slažu u tome da su godine provedene u Kothenu, od 1717. d< 1723. godine, najbezbrižnije u Bachovu životu. Razlika izmeðu Weimaraj Kothena naoko
- 242 - '
sklonosti i okolnost da nije imao crkvene dužnosti potakle su majstora da u èetvrtom desetljeæu života (što je po tadanjima mjerilima veæ bila poodmakla dob) pok
Ciklus od šest orkestralnih djela, nazvanih prema posveti grofu Christianu Ludvvigu brandenburškom, glazbena su remek-djela svoje vrste, a privlaèiva su i s kultur
Treba naime imati na umu da je u osamnaestom stoljeæu komorno-instru-mentalna glazba na veæini dvorova bila doista pragmatièna tvorevina. Muzièari su oblaè
- 243 -
su njezini zvukovi namijenjeni estetskom zadovoljstvu, ali se toliko stapaju s r znorodnim drugim djelatnostima da se oni zapravo i ne opažaju, svakako i primjereno
Bachovi radovi iz Kothenu zanimljivi se, utvrdili smo, i sociološki. Vjeroja no bi autor u njima primijenio i drukèiji naèin skladanja da su komorna dje napisana samo
- 244 - >
Bachova Thomaskirche u Leipzigu
tvrtom, posljednjem stavku nizu se modni dvorski plesovi, menuet i stilizirar poloneza. No treæi koncert, koji se danas najèešæe izvodi, i šesti, u kojemu jedna dion
Poznato je da je Bach uz javne dužnosti našao vremena za glazbeni odg< unutar obitelji. U društvenom poretku koji je na mnogim podruèjima strog luèio javnu sfer
Das Wohltemperierte Klavier zadivljujuæa je tvorevina i po svojoj raznolikos u jedinstvu. U svakom se taktu opaža Bachov rukopis, no u širokom spektr
LEXICON
iujicaltfd)e fi
JDanrnt« nidjf alletn
^tufiti, mt$t fo tvoi trt attm ali
3
ntumi
mit
UaifMntat
trt
fenfl
¦n» rrflArer,
mcifkn »orfonimenfcc Sigrmuren
3
Prvi opæi glazbeni leksikon u Europi, cijelo Johanna Gottfrieda Walthera (1684-1748), Bachova prijatelja
- 247 -
Slika uz naslovnicu Waltherova leksikona
izražajnih moguænosti, tako d; raspon seže od pojedinih fug; u starijem kontrapunktièkon stilu (koji se može, ali ne mor; nazvati baroknim) do pojedi nih preludija ko
Treba, naposljetku, upozo riti na okolnosti koje se kriju i neobiènom naslovu. On se da nas ponegdje olako shvaæa kac metafora: kao izraz za sklad nost kompozic
248
I
nim ortakom umjetnosti. Novina je u tome što je u teoriji pa zatim i u praksi proveden akustièki kompromis, koji se odrièe preciznih, fizikalno utvrdivih odnosa u pog
Bachov odlazak u Leipzig, gdje æe provesti najduži dio radnog vijeka, imao je obiteljske razloge, no mogao bi se tumaèiti i kao njegov povratak polazištu, prvim gla
Pod pritiskom, majstor se ponekad poslužio spomenutim kontrafakturama ili prilagodbama instrumentalnih partitura. No mnoštvo savršenih novih djela svjedoèi o n
- 249 -
ko, biti svjestan toga da sakralne partiture Bachova doba ne odgovaraju pre dodžbama devetnaestog stoljeæa o umjetnièkoj sintezi nazvanoj Gesamtkunst iverk. B
Sigurno je, meðutim, da su Matthauspassion i Johannespassion i neka drug djela u tom pogledu iznimke: u njima je spoj rijeèi i glazbe idealan. Iako je Baci novoza
llbuii
o
tMlcmatulen (guranim :}antLinil n (fiijuen , _Mjit\ueScn. unciandern (Jalani* i
¦J-arhta 1
.... ,
. hi }Jcrirjurið da >Ajif- >n
Prvo Bachovo djelo objavljeno tiskom, Partita u B-duru (Leipzig 1726)

Wilhelm III. bio postavio na èelo berlinske opere. Danas gotovo zaboravljeni glazbeni samodržac htio je upravo u Berlinu potisnuti njemaèku glazbu u korist talijans
251
sva priznanja, a poslije njega Bachov sin Johann Christian u istom gradu. Tra gikomièan je primjer pariški operni život u drugoj polovici stoljeæa, kad su se i francu
Treba napomenuti da su nakladnièke prilike u Bachovo doba bile neuspore divo nepovoljnije nego danas. Istina, i autori su zbog raznih razloga, od kojil su nam ovd
Bach se tih godina predstavio domaæim i stranim ljubiteljima glazbe bogatim djelom za èembalo (danas i klavir): do 1731. objavio je šest partita, skladbe nalik na s
To pogotovo vrijedi za djelo koje je majstorova glazbena oporuka: Die Kunst der Fuge. Veæ smo spomenuli da nije pretjerano govoriti, u odreðenom smislu,: o aps
izvoditi na èembalu, na orguljama, na klaviru, može ga interpretirati gudaèki kvartet, gudaèki orkestar, a moguæe su i razne kombinacije s puhaèkim glazbalima. Po
Pogled na prijelomna zbivanja u glazbenoj povijesti oko sredine osamnaestog stoljeæa vraæa nas još jednom Bachu. Njegovo pretposljednje veliko komorno djelo,
¦i
I
- 253 -
pagina 17
I
da crtež nadvlada boju. Veæina današnjih izvoditelja tog djela priklanja se n šljenju da treba doèarati izvornu situaciju, obilježenu dionicom èembala (s al zijom na B
Poziv na pruski dvor zaslužuje pozornost i zbog jedne posebne okolnos Treba se sjetiti èinjenice da je Friedrich II. bio upravo opsjednut francusko kulturom. O poje
Prilika je da povežemo osvrt na intelektualnu i umjetnièku kulturu na tad njem pruskom dvoru sa stilskim preobrazbama u glazbi te epohe. Takav osv ne može biti b
(str. 254-255) Menzelova slika Koncert za flautu (1852) spaja modernu slikarsku tehniku s motivoi važnim za prusku kulturnu povijest. ;
- 256 - ;
Protuslovlja mogla bi se nizati. Pobornik željezne stege u vojsci i hirovit, samovoljan vladar, koji je svojom ustrajnošæu razmjerno zaostalu zemlju pretvorio u europ
Tko Friedricha II. danas poznaje samo iz knjiga o politièkoj i vojnoj povijesti Europe smatrat æe da je samo po sebi razumljivo da je vladar koji je vojnom silom širio
Štoviše, može se lako utvrditi da je Friedrichova frankofilija poslije preuzimanja državnièke vlasti još i rasla, iako se moglo oèekivati da æe vladar zaboraviti ili potis
- 257 -
od bacha do bauhausa
Dvorac Sanssouci Friedricha II. u Potsdamu. Godine 1747. sagradio ga je arhitekt Georg v Knobelsdorff.
kozmopolitski usmjerena. Friedrich II. tu je tendenciju doveo do krajnjih gi nica. Danas bi bilo teško zamislivo da predsjednikom nacionalne Akadem znanosti postan
258
univerzalnost njemaèke glazbene kulture
de La Mettrie, autor rasprave L 'homme machine, u kojoj èovjeka shvaæa kao fiziološki stroj s razumskim funkcijama. Njemu je boravak u Berlinu bio svojevrsna em
Voltaire je u Berlinu, odnosno Potsdamu, kraljevoj rezidenciji, proveo gotovo tri godine, od 1750. do 1753, u doba kad se kralj, u razdoblju izmeðu dva-
Vrtna dvorana u dvorcu Sanssouci
259
ju ratova, mogao potpuno posvetiti svakodnevnoj filozofskoj konverzaciji krugu svojih biranih gostiju. U tim godinama nije bilo samo sklada; neki su s kobi doveli do
Odlomak iz spomenutog pisma vrijedi zapamtiti, jer on predoèuje obr nove opæe historiografije, koja više ne želi iznositi samo kronologiju vladara, i tova, proglasa,
Kako pismo nije bilo upuæeno Friedrichu, nego Voltaireovu zemljaku Thie otu, nije poznato kako bi kralj reagirao da je on bio adresat. Zacijelo bi prep znao aluziju
- 260 - :
ma protestantima u katolièkoj Austriji za Marije Terezije. Uostalom, priznanja koja je Voltaire odao Friedrichu ne smiju se prosuðivati u kontekstu današnjih normi; u
Duhovna veza s Voltaireom oèitovala se u kraljevim pogledima i poslije filozofove smrti. Upravo izazovan primjer je Friedrichova rasprava o suvremenoj njemaèkoj
Autor te rasprave bio je zagorèen bolestan starac, koji je gubio volju i za ono što mu je uz korespondenciju s Voltaireom i pisanju ratnih memoara bilo najdraže: bav
Naziv Friedrich Veliki opravdan je, u Voltaireovu smislu, ako imamo na umu što je kralj uèinio za duhovnu kulturu. Od djetinjstva upoznat s glazbom, i to na višem s
- 261 -
u
4
Glazbala Friedricha II. u dvorcu Sanssouci
\ -i
- 262
je Friedrich bio — da parafraziramo Leibniza — najbolji zamislivi skladatelj u povijesti europskih monarhija.
Odluèujuæa je okolnost što je kao poznavatelj glazbe uspio okupiti krug vrsnih muzièara, koji se može nazvati berlinskim krugom oko sredine stoljeæa. U središtu j
Berlinski glazbenièki krug bio bi tek dvorska epizoda da on nije bio nositelj novih stilskih težnji. Još je za Bachova života, èetrdesetih godina stoljeæa, jasno, odnos
- 263 -
iskažu kao dostojni sinovi upravo po tome što su oèev stilski idiom zamijeni drugim, novim.
Starijem sinu od spomenute dvojice treba priznati bitnu ulogu u toj prec brazbi. Dok je mladi, gotovo Havdnov vršnjak, veæ na kraju izgradnje novoL stila, berlinski
Temeljno je pitanje, dakako, obilježje i povijesno znaèenje novoga stila. Ak je do terminologije, stanje je zamršeno. Povjesnièari glazbe upotrebljavaju i di tradicijsko
- 264 -
mannovim djelima ili u francuskoj i talijanskoj komornoj glazbi, èak veæ u Per-golesijevim instrumentalnim skladbama.
Galantni stil, u razvojnom rasponu od Carla Philippa Emanuela do Johan-na Christiana Bacha, sadrži tri bitne odrednice. On se postupno sve više približava zvukov
Na tom se podruèju može osobito uvjerljivo izložiti povezanost unutrašnjih i vanjskih umjetnièkih èimbenika, a to znaèi i uzajamnost strukturno-analitiè-kog i društve
U tom je smjeru povijesnih mijena pripala je oko sredine Bachova i Mozar-tova stoljeæa posebna uloga jednom njemaèkom gradu, koji je svojim imenom
- 265 -
obilježio novu orkestralnu glazbu. Mannheim je tada bila rezidencija izborno ga kneza, dakle takoðer grad se plemiækim ambijentom, a nametala se i uspo redba s
Knez u Mannheimu bio je sretne ruke. Dok su neki drugi vladari, primjeri ce saski kraljevi, trošili bezumne svote u održavanje dvorske reprezentacije i za bave, u èi
Medu mnogim svjedocima istièu se zapisi engleskog muzikologa i kritièara Charlesa Burneva, koji je poèetkom sedamdesetih godina boravio u Italiji.
- 266 - °
Francuskoj, Njemaèkoj, Nizozemskoj i Austriji. Objavio je dvije knjige glazbenih putopisa, a u drugoj (The Present State ofMusic in Germanj, the Netherlands, and U
267
7 >• /;
Himna radosti iz Devete simfonije. Beethovenov rukopis.

ESTETIKA ORIGINALNOSTI
pagina 18
Zasigurno nije sluèaj što je filozofska disciplina nazvana 'estetika' potekla iz Njemaèke, u razdoblju koje je obilježeno tolikim misaonim i umjetnièkim nemirom. Kao
mena.
Objavljivanje Baumgartenova djela ima stoga simbolièno znaèenje. Iako pisca nije zaokupljala specifièna teorija umjetnosti, svih njezinih grana, on je upozorio na b
- 269 -
pratiti od Kanta pa sve do Benedetta Crocea, a danas u pokusima znanstveni ka koji elektronskim putem mjere intenzitet umjetnièkih doživljaja.
Njemaèki doprinos u tom revolucionarnom razdoblju osamnaestog stoljeæ (za koje je utvrðeno da su u njemu Francuzi podigli politièku revoluciju, a Ni jemci umjetn
Meðu klasicima europske književnosti Goethe je prvi moderni pjesnik i kri tièki zastupnik nekonvencionalnog individualizma — autor koji je veæ u prvin važnijim dje
Nedvojbeno je: Goethe je prešao crtu koja u povijesti europskog estetskoj mentaliteta dijeli doba tradicije od iduæih epoha, koje æe biti u znaku nepreki nutog inova
Polazište mu je misao da je univerzalnost pojmovna utvara, a da je istinsk; povijesna zbilja u stalnoj mijeni životnih prilika, moralnih naèela, umjetnièkil
- 270 - I
estetika originalnosti
Goetheova rodna kuæa u Frankfurru na Maj ni, spomenik staroga graðanskoga graditeljstva. Ovdje su nastala rana djela (prva verzija Fausta, Werther i dr.). Zgrad
271
pogleda. U prosudi tih mijena valja svako razdoblje i svaki ukus shvatiti ka« izraz samosvojnosti te izvesti potrebne konzekvencije: norme iznad vremena prostora p
Taj historistièki postulat Goethe nadopunjuje zakljuèkom da relativistièk smotra prošlosti posredno opravdava suvremenu težnju za originalnošæu i od bacivanjem k
Taj se put nije trasirao samo u Njemaèkoj; srodnih je svjedoèanstava u Fran cuskoj i Engleskoj. Posebno izazovno, s gledišta posljednje generacije klasicista bio je
- 272 -
sti prenosi na društveno tlo, upozoravajuæi mlade umjetnike na opasnost po slobodno stvaralaštvo koje se krije u uvjerenju da se ljepota mora skrojiti po ukusu pal
Osobito resko je za konzervativne uši morao zazvuèati Goetheov poziv mladim piscima da prekinu s razvrstavanjem zbilje prema normama dvorske etikete. U tom
A baš takvu raznolikost Goethe priželjkuje od svakoga sugestivnog umjetnièkog djela. U spomenutom eseju o Falconetu sadržano je naèelo egalitarizma nove knjiž
- 273 -
U ovom je sklopu važno napomenuti da se u Goetheovim estetièkim eseji ma, i ranim i kasnijima, na kljuènom mjesto pojavljuju pojmovi koji pripada ju znaèenjskom
Danas nam je strano toliko usko povezivanje tvorca i tvorevine, a to znaèi gotovo potpuna zaokupljenost osobnošæu, bez bitnih obzira prema oèekivanjima èitatelja
Meðutim, ne bi trebalo Goetheu pripisati naivnost mišljenja koja izjednaèuje izvanjeziènu zbilju autorovih iskustava s jeziènom strukturom. Naivna vjers u vjernost je
- 274 -
ta. Pjesnièki dar smatrao je oèitovanjem nepomuæene prirodnosti, poput nekoga iskonskog glasa, pa mu se tada potreba za stvaranjem javljala iznenada, nehotice
Taj je iskaz u mnogoèemu vrlo karakteristièan. Opisano je zbivanje koje je pod nazivom inspiracija poznato iz antièke predaje: izvanredno stanje ljudskog duha u ko
menici.
I francuski simbolisti bili su skloni njemaèkim romantièarima, poznavajuæi Novalisa i Hoffmanna. No upravo usporedba izmeðu poetike Mallarmeova kruga i opisan
275
vaju nas da se njegova nova, subjektivistièka poetika nije protivila pomisli da b stihovi neke pjesme mogli biti darovi metaforièkih bogova. No s gledišta teori je ipak
Poezija je jedno, a život drugo, to vrijedi i za Goethea. Meðutim, promatr; li se Goethe kao suvremenik Rousseaua, ipak æe biti znakovit njegov nehaj pre ma svem
Kulturnopovijesno znaèenje ima isto tako i pjesnikovo upozorenje da su mi svi stihovi u širem smislu prigodni tekstovi. Prigodnost ovdje nema konvencionalno znaè
Medu Goetheovim portretistima malokad se spominje Georg Melchior Kraus, koji je pripadao pjesnikovu frankfurtskom krugu. Portret (1775) prikazuje pisca s primje
Likovi iz antièke mitologije pokazuju da buntovnièka raspoloženja mladog Goethea, pisca romana o liku senzibilnog mladiæa Werthera, nisu bila pošte poto uperen
Taj svoj stav autor je tematizira u jednoj od svojih najpoznatijih pjesama, izazovnoj himni Prometheus, koja svjedoèi o usvajanju antièkih mitova u duh prosvjetiteljs
278
obuhvatnoga shvaæanja u mladenaèkoj viziji ostalo je jednostrano tumaèenje: Prometejeva baklja postaje — kao i u nekih romantièara — znak radne stege i ljudsk
Da je Goethe pisao samo stihove, svakako bi mu pripalo, vjerojatno tek posmrtno, mjesto na vrhu svjetske poezije. No on je požnjeo europsku, a poslije i svjetsku s
U kritièkoj literaturi o Wertheru ne spominje se okolnost da je taj roman posebno svjedoèanstvo o tematskim i svjetonazornim sklopovima u autorovu stvaralaštvu. N
Drugi je primjer odreðena srodnost Werthera i Fausta. Potvrdu nalazimo u proznom ciklusu Pisma iz Švicarske (Briefe aus der Schiveiz, objavljenom iste godine ka
/ - 279 -
u èovjeka toliko duhovnih sposobnosti koje se u životu ne mogu razviti, ali u njima nasluæuju moguænosti bolje buduænosti i skladnog života... Osjeæan i slutnju tj
Osjeæaji toga trena skoro su posve podudarni s Faustovim ekstatiènim tr nutkom u viziji elevacije, koja je pjesnièki vrhunac prizora »Uskršnja šetnja« Prvom dijelu
Wertker je reprezentativan roman osamnaestog stoljeæa i po tome što je d sljedan u subjektivnom motrištu: prvi put je u europskoj fikcionalnoj prozi ekstremnom o
i
- 280 - / '
ma iz Švicarske, gdje je rijeè o osjeæaju slobode koji obuzima èovjeka koji se vine u visine.) Meðutim, Werther nije buntovnik u onom smislu u kojem je to glavni lik
Goetheov junak svakako je prethodnik gnjevne mladeži dvadesetog stoljeæa, od ekspresionizma do likova iz pedesetih i šezdesetih godina, ali i nekih filozofa. Poje
Kulturnopovijesna dimenzija toga Wertherova pisma, koje gotovo ima zna-^èertje manifesta i prve modernistièke teorije iracionalizma, spoznaje se osobito
- 281 -
u odlomku u kojemu Werther racionalistièkom moralu suprotstavlja preðo bu o osjeæajnim ekstazama ljudi koji ne priznavaju stegu konvencija. On drugljivo proziva
Wertherova je misao manifest protiv društvenoga konformizma i karakte jednovrsnosti, proglas u ime prava na alteritet, na osobne ushite i poglede. I setak godina p
Nijedna monografija o Goetheu ne propušta upozoriti na neobiènosti u b nom odjeku Werthera u Europi: ne samo što su se nizali, i još uvijek nižu, f jevodi na sve e
- 282 - \
en
vladanim svjedoèanstvom prošlosti. To ne iznenaðuje, s obzirom na to da je oduševljenje društvenim napretkom i modernom znanošæu stvorilo duhovno raspolože
Amerièki kritièar L. Trilling, osvrnuo se u svojoj knjizi o pojmovima iskrenosti i istinitosti u novijoj europskoj književnosti (Sincerity and Authenticity, 1972) na britansk
I Goethe je pridonio tome da je Werther postao iskaz jednog razdoblja, a ne djelo koje bi moglo obilježiti cijelo autorovo stvaralaštvo, iako se on i u svom kasnijem ž
lit fcf SBtf3<jf»M<$*n
pagina 19
i?7f
Naslovnica Goetheova prvog romana (s genitivom 'Werthers' u naslovu). Od druge verzije (1787) djelo se zove Die Leiden des jungen Werther.
283
zvao je Goethea u svom govoru u povodu stogodišnjice smrti modernim d hovnim Protejem, s aluzijom na antièki mit o božanstvu koje je bilo sposobr neprestano m
Meðutim, sud francuskog pjesnika treba nadopuniti jednom zaista bitnoj odrednicom. Goethe nije samo posljednji uomo universale, on je u isti mah t mnogoèemu p
- 284 - i
dodžbu o sebi i pretvoriti Weimar za neko vrijeme u europsku duhovnu metropolu, koju su posjeæivali književnici iz mnogih zemalja da se poklone piscu Wer-thera
S kulturnopovijesnog motrišta zanimljiv je razvoj Goetheovih pogleda u drugoj polovici osamdesetih godina osamnaestoga stoljeæa, kad je autor gotovo dvije godin
Meðutim, njegova je projekcija znaèajna u jednom širem europskom kontekstu, koji nadilazi osobna opredjeljenja. U razdoblju oko prijeloma stoljeæa autorova razm
- 285 -
dobije koje je kao suprotnost naèelu gospodarske svrhovitosti isticalo panestc sku misao. Ona se u osobito dojmljivu izrièaju pojavljuje u poznatoj Nietzsch ovoj ras
Jedan od pogleda koji je Goethe razvio poslije povratka iz Italije, a pod dc mom putnih iskustava, pogled je da u životu prirode i u životu ljudskog dul postoje neke u
Razgovor fiktivnih i ujedno apstraktnih likova (»branitelj umjetnika« naz je jednoga, »gledatelj«, tj. glas publike, naziv je drugoga) tièe se ponajprije osn< va glazben
Oblik esejistièkog dijaloga, omiljen u osamnaestom stoljeæu (Diderot, Wii land, Lessing, Goethe), te opet na pragu dvadesetoga (Wilde, Gide, Hofmanr sthal), povi
286 —
jetnièkoj slobodi postupak je postupno dijalektièko izlaganje opreènih argumenata. Stajališta dviju osoba, ili toènije: inteligibilnih glasova, nije teško razluèiti. U svije
Dijalog zapoèinje gledateljevom primjedbom da ga u kazalištu smetaju scenski postupci koji ne prate zbiljsko iskustvo pa stoga narušavaju dojam što ga on želi ste
Stubište u Goetheovu domu u Weimaru. Fotografija koja prikazuje rekonstrukciju stanja s poèetka 19. stoljeæa.
287
ka zavarala ptice, koje su se spustile na njih u namjeri da pozobaju plodove. 1S gledateljevo pitanje nije li to dokaz da su trešnje bile vrsno naslikane kritièar 1; kon
Srž Goetheove prividno neoklasicistièke a zapravo autonomijske estetike i doba oko prijeloma stoljeæa sadržana je u posljednjem kritièarevu zakljuèki On stvara sp
Ako se prisjetimo polemika o operi, prikazanih u poglavlju o prosvjetitelj stvu, postaje oèigledno da je Goetheova epoha stvorila one misaone preduvjet za razvoj i u
Za daljnji razvoj estetièke misli još veæe zasluge pripadaju doista fundamen talnom djelu u povijesti razmišljanja o umjetnosti, Kantovoj opsežnoj rasprav
0 kritici rasudne sposobnosti (Kritik der Urteilskrafi, 1790). Napisavši temeljn; djela o spoznajnoj teoriji (Kritik der reinen Vernunfi, 1781), o etièkim naèelim;
1 moralnim normama (Kritik derpraktischen Vernunfi, 1788) konigsberški je fi lozof umjetnost podigao na razinu središnjih ljudskih djelatnosti i utvrdio nje zino mjes
288
I
se može usporediti s igrom. U znanosti i vještinama životne prakse radni je uèinak usmjeren; u estetskom stvaralaštvu mora vladati sloboda duha (»der Geist, der i
Podudarnost Kantovih i Goetheovih misli (koje su nastale posve neovisno — tekstovi su objavljeni istodobno!) vidljiva je i u filozofovoj tvrdnji da umjetnost ne mora,
No u isti je mah Kant pojmovno poravnao put shvaæanju da umjetnost treba osloboditi obveze da služi nekoj izvanumjetnièkoj svrsi, npr. ideološkoj ili pouènoj. Taj
Bilo je, dakako, i njemaèkih popularizatora Kantovih i Goetheovih spoznaja. Medu njima je romantièar August Wilhelm Schlegel, koji je u svojim berlinskim predava
- 289 -
laticu. Schlegelove su rijeèi: »Kuæa služi tomu da se u njoj stanuje. Ali èemu tom smislu služi slika ili lirska pjesma? Nièemu.« Autor, dakle, lapidarno povi; èi grani
Vraæajuæi se Goetheu, nadmoænom virtuozu raznolikosti, osvrnut æemo s na kulturnopovijesne dimenzije njegova glavnog djela, Fausta, na kojemu je, u duge pr
Èitatelji mogu sve te povijesne elemente na raznolike naèine prepoznati i Faustu. No to je samo jedna od epoha u koju je Goethe uranjao pišuæi traged ju o novovj
Èinjenica da je djelo prevedeno na sve kulturne jezike (a na pojedine, pa i n hrvatski, èak nekoliko puta) zacijelo nije samo posljedica okolnosti da je on neprestan i
- 290 - i
7,- //
Ilustratorima Fausta pridružio se i sam autor, oko 1812, crtežom koji predoèuje pojavu Zemnog duha.
revine koje su u znaèenjskom smislu poput kaleidoskopa: okreæuæi tekst, prc matrajuæi ga radoznalo, èitatelj æe otkrivati stalno nove, drukèije konstelacij Pri tom
Temeljni je motivski naboj Fausta oklada koja se izrièe u mitskim visinam »Gospod« (Bog) vjeruje u neumornog intelektualca, u plemenitost njegova di hovnog cilja
Stoga je razumljivo da su i Faust i Mefisto postali u dvadesetom stoljeæu sin bolièni likovi u nizovima teza i antiteza. Jedan od neizbrisivih znakova dana njeg shva
--- 292 - i
Go&hzov Faust izazvao je živ likovni odjek, napose u Njemaèkoj i Francuskoj (Delacroix). Bakrorez Petera Corneliusa, jednog od »neorenesansnih« slikara u prvoj
koja je dovela do nuklearne opasnosti. Valerv je znao zašto je, za vrijeme Dn goga svjetskog rata, u dramskim skicama Mon Faust modernom Faustu povji rio misa
Transcendentan svršetak, bez kojega Goethe svoju dramu èovjeèanstva nij mogao zamisliti, neka je vrsta mistiène nagrade, ali te apoteoze ne bi bilo da j Faust os
Fausta spasiti dakle znaèi Fausta obuzdati. No kako bi prošao svijet u koje mu bi Faust i Mefisto nesmetano nastavili eksperimentirati na svoj naèin? Od govor pruž
Oba su djela, Goetheovo i Beckettovo, svojevrsne utopije. Faustove fantastic ne pustolovine kreæu se prema utopiji s dvojbenim predznakom; u Svršetku igi
294
i
dvojbe nema, negacija u nuklearnoj buduænosti potpuna je. No grozna slika puste Zemlje zasad je samo mora, proizvod mašte. Sa zebnjom pomišljamo na to da b
0 egzistencijalnom beskuæniku, a u posljednje se doba ustaljuje postmoderni Faust, igraè i eksperimentator koji mijenja strasti i raspoloženja, više homo lu-dens ne
1 europske kulturne povijesti.
Svoju povijest ima i pojava koja se može smatrati raritetom u recepcijskom životu književnosti. U Njemaèkoj se, naime, ustalio obièaj da se uz Goethea uvijek spom
295
Schiller, braæa Humboldt i Goethe u Jeni, godine 1797. Ksilografija W. Aarlanda.
postao je iduæe godine izvanredni profesor opæe povijesti na istaknutom svei èilištu u Jeni, gradu u blizini Weimara. Prijateljstvo su sklopili 1794., a trajr svjedoèan
296
eseji, s pravom se uvrštavaju u antologije književne kritike. U dopisivanju se oèituje prisna ali ujedno vrlo objektivna uzajamna kritika objavljenih djela ili stvaralaèkih
pagina 20
Duhovna razlika izmeðu dvaju autora sezala je, naime, duboko. Prijateljstvo stoga zapravo nije bila veza »srodnih duša« (da se poslužimo naslovom Goetheova tre
Kulturnopovijesnu težinu imaju recepcijske èinjenice. Dok se djelovanje Goetheova stvaralaštva u Njemaèkoj i inozemstvu veæ odavna temelji na štovanju univerza
Na pozornicama njemaèkoga jeziènog podruèja stalan su dio repertoara gotovo sve Schillerove drame, a pojedine, poput prvijenca, Razbojnika, postavljaju se i u in
\4
297
u Europi devetnaestog stoljeæa lako uoèljiva, napose na popularnom tlu talijar ske opere: Verdi je uglazbio èak tri libreta prireðena prema njegovim dramam; Razb
Meðu onim iznenaðujuæim obratima koji prouèavanju povijesti pružaju pc sebne poticaje nalazi se i okolnost da onaj dio Schillerova stvaralaštva koji je devetnaest
Upozorio bih ponajprije na esej kojemu se posveæuje najmanje pozornost iako je u njemu najjasnije izreèen autorov sud o naravi suvremene civilizacije U tom teks
- 298 -
samosvojnosti. To je zaèetak golema èovjeèanskog procesa koji je bio sve više obilježen stvaranjem moralnih naèela.
»Taj èovjekov otklon od instinkta, koji je doduše uveo moralno zlo u ljudski bitak, ali samo sa svrhom da se razviju moralne vrline, bez dvojbe je najsretniji i najveæ
Korak od prirodnog do društvenog, moralno odgovornog stvora razvoj je u kojemu treba platiti i visoku cijenu, no bez njega nema one za èovjekovu samobitnost tol
Schiller je svakako veæ u svojim ranim teorijskim radovima zacrtao smjernice estetièke i kulturnofilozofske misli devetnaestog stoljeæa; treba imati samo strpljenja
- 299 -
vlasti duha: ljudski napredak može se shvatiti samo kao progresija svijesti o p< trebi pobjede nad nagonima i atavizmima. U svojoj izazovnoj jasnoæi Baudel ire ide
Spominjuæi zablude osamnaestog stoljeæa, Baudelaire ne krije da mu je r meti Rousseau sa svojom teorijom prirodnoga èovjeka i iskvarenoga drušn (iznesenom
Naglašavajuæi zajedništvo, ne smijemo zanemariti razlike. Schillerova pohv; la društvenog napretka potpuno se uklapa u misaoni sustav njemaèkoga filozo skog id
Schillerova je antropološka osnova šira. O tome svjedoèi njegov opsežni — danas najvažniji — filozofski esej Uber die asthetische Erziebung des Menschen i einer
300
maèenje: Pisma (Briefe) o èovjekovu estetskom odgoju nisu autentièna pisma, pisana odreðenoj osobi, nego naziv za struènu raspravu, pri èemu su 'pisma' zaprav
U eseju raspravlja se o estetskom odgoju èovjeèanstva u posve odreðenom ali nesvakodnevnom smislu, pa je zabluda pomišljati na neku vrstu globalne poetske, g
U tom kontekstu treba podsjetiti na neskuèenost Schillerovih shvaæanja društvene zbilje. Tko ga zbog njegovih idealistièkih uvjerenja svrstava meðu umove bez do
Meðutim, to još nije sve. Ostanimo zaèas na podruèju Schillerove dijagnostike društvenih procesa. U istom, drugom poglavlju pisac imenuje pojavu, koja èovjeka p
- 301 -
sve više idu prema lomljenju nekadašnjih cjelina: »zadovoljstvo se odvaja c rada, sredstvo od svrhe, napor od nagrade. Buduæi da je èovjek stalno prikova na neki
Nema dvojbe, Schiller je naš suvremenik. Fenomen koji on opisuje veæ ; odavna jedan od glavnih predmeta socioloških razmatranja, osobito u dvadest tom stoljeæ
Od njegovih starijih suvremenika èesto se spominjao škotski ekonomi; Adam Smith, teoretièar podjele (dakle parcijalizacije) rada i odnosa izmed proizvodnog napre
- 302 - \
Slikarica Ludovika Simanovviz tako je portretirala Schillera 1793.
1
prosuditi jednoznaèno: u njega je upisano neizbježivo protuslovlje, to jest biljeg mu je dijalektika napretka i nazatka, dobitka i gubitka. Razvoj koji je omoguæio pros
Stoga nije nimalo neobièno što u najnovije doba i sociolozi otkrivaju dijagnostièko znaèenje autorovih filozofskih djela. Uostalom, veæ se i Max Webei mogao pozva
Potpuni naslov velikog eseja upozorava na drugu glavnu tezu djela, izreèenu u petnaestom i u posljednjim poglavljima. Od društvenokritièkog promatranja ovdje se
ravi.
Pravi napredak — to je jezgra argumentacije — èovjeèanstvo može postiæi samo kultiviranjem onoga svog dara koji se oèituje u posebnom obliku slobode: u neov
304
r
i
Èovjek postiže najviši stupanj ljudskosti u osebujnoj djelatnosti koju nazivamo igra — to je srž razmatranja o estetskom odgoju. Kad bi ljudski rod mogao sve što plo
Pojedini su kritièari u naše doba prigovarali Schilleru što se i suviše ponadao u djelotvornu moæ estetskog doživljaja svijeta. Meðutim, pojam estetskog odgoja u nj
- a ne ne-
305
posredno iz tjelesno definiranog bitka. Buduænost humanosti stoga treba shva titi kao put koji teži skladu osjetilne spontanosti i osjeæaja za oblikovan smisac i stru
Oscar Wilde napisao je stotinjak godina poslije (u eseju The Critic as Artisi da je osjeæaj za ljepotu boja za kulturu ljudske osobnosti važniji nego sposob nost da se
U tome svjetlu treba vidjeti i pretpostavke Schillerove zamisli da bi èovjel morao biti homo ludens. Bitno je uporište maksima da igra èovjeka doduše oslo bada u du
Uz tu zamisao potrebna su dva upozorenja. Prvo se tièe povijesne reprezen tativnosti. Schillerovo tumaèenje igre i estetskog odgoja nije jedina human; projekcija t
Drugo upozorenje odnosi se na okolnost da se nameæe usporedba s jednon kulturnopovijesnom interpretacijom igre i njezinih razlièitih oblika u životi
- 306 - \
ljudskih zajednica. Rijeè je o knjizi kulturologa Johana Huizinge Homo ludens (1939). Autorovo se poimanje igre temelji na kategoriji pravila, to jest unaprijed dogov
raza.
Teško je reæi da li bi Schiller, da ga zamislimo kao putnika vremenskoga stroja, prepoznao suvremene oblike ludizma u svijetu tehnološke virtualnosti, mehanièke
307
bija, koji je manipulirana zamjena za složenije individualne potrebe. Neki ob ci zabave u suvremenom društvu zaista su nalik na kategorije neotuðenog ra< u Schille
Promatramo li današnju zbilju Schillerovim oèima, gotovo se najviše nam æe opreka izmeðu suvremene proizvoljnosti, koja je posljedica gubitka iluzija autorove sk
Pitamo se što je iz duhovnog svijeta njemaèkog idealista preživjelo krupr razdoblja koja nas dijele od njegova vremena. Filozofski su poticaji sve aktua niji, to smo u
- 308 - ¦
levantnih primjera za krizu junaka pruža dramsko stvaralaštvo Georga Biichne-ra, o kojemu æe biti govora u iduæim poglavljima.
Schillerovi su reprezentativni likovi (Karl Moor u Razbojnicima, Don Car-los, Maria Stuart, Djevica Orleanska, Wilhelm Teli, Max Piccolomini) utjelovljenja smisla, al
Drugi je primjer Schillerov Wilhelm Teli u istoimenoj drami, švicarski nacionalni junak, obavijen legendom koja se povezuje s ustankom u njemaèkom dijelu Švicarsk
- 309 -
Ravnanje prema povijesnim izvorima nije, meðutim, u Schillera nedodirlji vo naèelo. Time se dotièemo problematike koja daleko nadilazi posebnosti nje gova stvara
U Schillera nalazimo temeljnu definiciju te slobode. Treba proèitati tekst koji se dugo posve zanemarivao; štoviše, ne nalazi se èak ni u svim izdanjima pišèevih dje
pagina 21
S tim se pitanjima suoèio Schiller u svom naumu da dogaðaju iz talijanske povijesti ucijepi smisao, bez kojega autor nije mogao ni zamisliti svijet na pozornici. Istini
- 310 - i
mora biti važnija od povijesnih dokumenata: njegov Fiesco pogiba od protivnièke ruke, tako da dramski antagonist postaje izvršitelj poruke da u sukobima vrijednos
Neki kritièari smatraju Schillera konzervativnim dramatièarom jer je u veæi dio svojih scenskih djela unio elemente klasicistièke dramaturgije, osobito u jeziku, koji je
Korak od Schillera do Beethovena nije velik. No nije dovoljno upozoriti na finale Devete simfonije, dakle na vezu o kojoj je ovdje veæ bilo govora. Skladatelj je veæ
- 311 -
daje autor, osim obveza prema suvremenoj graðanskoj javnosti — »ona mi ji sve, moj predmet, moj uzor, moj znanac. Samo njoj pripadam«.
Sociogram Beethovenova života i stvaralaštva nezamisliv je bez tog polazišta Treba utvrditi da je skladatelj prvi umjetnik u povijesti europske (i svjetske) kul ture ko
Potvrdu nalazimo u neobiènoj pojavi da je Beethovenu bez težih napon uspjelo sredini nametnuti svoju osobnost, svoja mjerila i glazbene zamisli. Stoga je povijest
Glazbeni republikanac, nazovimo ga tako, primao je darove mecena kao nešto samo po sebi razumljivo, ali nije bio spreman ni na kakve ustupke, a ponaj-manje um
Beethovenova liènost pokazuje da su njemaèka i austrijska povijest ponekad nerazdvojive. Majstor, roðen u Bonnu, gdje je proveo prvih dvadesetak godina života
312
— u èemu æe ga, osamdeset godina kasnije, slijediti Johannes Brahms. Austrijska metropola, koja je tada bila i prijestolnica njemaèkog cara, imala je dugu i važnu
No prije toga potrebno je vratiti se životopisnom poglavlju o Beethovenu u Beèu. »Bonnski majstor«, kako ga ponekad nazivaju s obzirom na rodni grad, jedan je od
- 313 -
ðaèkih kvarteta), knez Lichnowsky (2. simfonija, nekoliko klavirskih djela medu inim sonatu op. 13, »Patetiènu«), knez Galitzin (Galicin) (tri od pet po sljednjih guda
U zabludi je, meðutim, tko zakljuèi da je Beethoven bio samo graðanski in dividualist koji je plemstvu pružao prilike za kulturni alibi. Umjetnik u znaki društvenih pre
Beethoven svakako nije stekao ugled samo u salonima, u kojima se izvodila pretežno komorna glazba, nego i u široj javnosti, kao skladatelj, izvodilac vlastitih djela
Ako je vjerovati svim zapisima iz onog doba, samo u komercijalnim poslovima majstor nije bio »majstor«, jer su se u njemu oèito sukobljavali moderna praksa i elem
Willbrord Mahler naslikao je 1804. prvi Beethovenov portret.
- 315 —--
predmet trgovine. Ipak je neprijeporno da je on prihvatio neka pravila tržišne nastupa, primjerice pregovaranje o probitku s raznim nakladnicima. Zamislh primjedba
Najbliži smo istini Beethovenove liènosti ako poðemo od svjedoèanstva koj na osobito dojmljiv naèin oèituje majstorovu samosvijest u odreðenom povije snom tren
S toga je gledišta oèigledna razlika izmeðu djela koja je Beethoven smatrai reprezentativnima za osobno shvaæanje glazbe, što je znaèilo: glazba kao indivi dualan
- 316 -
srednjem umjetnièkom razdoblju, u prvih petnaestak godina devetnaestog stoljeæa, kad su prvi veæi uspjesi dali poticaja majstorovim sklonostima da iskaže i svoju
Za stilistièku i sociološku analizu ti su podaci važni veæ zbog toga što omoguæuju pogled na stvaralaèku regiju koja upravo poziva na suradnju spomenutih pristup
U svjetlu društvene i stilske povijesti svakako je upadljiva razlika (razumije se, na Beethovenovoj razini skladanja) izmeðu izrazito internalistièkih i naglašeno ekster
Ipak, svaki poznavatelj Beethovenova stvaralaštva lako prepoznaje sintezu i jedne i druge tendencije: ostvarena je u simfonijama, koje su i zahtjevne i razmjerno pr
- 317 -
kova, nastale su, izuzme li se Deveta, uglavnom u prvom desetljeæu devetna stog stoljeæa, dakle u doba sve veæih uspjeha u javnosti. Osobito su Peta i Se ma s
Razloge za slušnu i strukturnu adaptaciju treba, smatram, tražiti u nizu oke nosti, a ponajprije u èinjenici da su bar dva naraštaja koja su sudjelovala u gla benim zb
Kad je rijeè o publici, pred kulturolozima se pruža široko polje. Jedan od bi nih kriterija za pisanje novije kulturne povijesti Europe upravo je praæenje zb vanja u raz
Takva se razmišljanja nameæu kad se kulturolog uputi u arhive koncertni dvorana diljem Europe, primjerice da istraži sastav programa u Beethovenov doba. Istraž
- 318 -
ti publiku koja bi bila voljna prihvatiti (a u rjeèniku ljudi ogranièene muzikalnosti: pretrpjeti) ponude tadanjih organizatora. Saèuvani su programi koncerata s Beetho
Meðutim, unatoè tome što se u koncertnim dvoranama tada zbivalo roðenje zvukovne autonomije iz duha stvaralaèkog (ali i receptivnog) individualizma, u jednom
¦
- 319 -
nje statistike pokazuju da je veliko razdoblje od Bacha do Brahmsa najbrojni zastupljeno, ponekad do sedamdeset posto ukupne programske ponude. Stai stike su
Griješe, ipak, kulturolozi koji u tome vide samo znakove svojevrsne regresi" ne svijesti. Treba, naime, imati na umu da je od Mozartova i Beethovenova vr mena ko
Razmatranja o kulturnoj povijesti publike treba proširiti i na fenomen ko bismo mogli uvrstiti medu upadljive znakove posebne kreativne djelatnosti sit šatelja. Inform
- 320 - i
programne oznake »Patetièna« (op. 13) i »Oproštaj« (op. 81a) a u orkestralnoj glazbi Šesta simfonija, kojoj je Beethoven pridodao oznake pastoralnog sadržaja. N
Teško je toèno utvrditi u kakvom su suodnosu motivi koji glazbeni doživljaj upotpunjuju iskrenom ili lažnom poetizacijom. Posrijedi je zacijelo jak udio psihološke sin
U muzikologiji i sociologiji više je puta postavljeno pitanje postoji li veza izmeðu internih osobina glazbenih struktura i recepcijskih odgovora. Karikatu-ralan su primj
- 321 -
janja — kao i Lisztovu simfonijsku pjesmu Les Preludes.) Pojava banaliziran zanimljiva je, i važna za opæu dijagnostiku majstorova opusa, stoga što nas s oèava s
Beethoven je svakako prvi europski (a to ovdje znaèi i svjetski) skladatelj kc je moderno naèelo stilske raznolikosti razvio toliko dojmljivo da slušajuæi susr æemo ra
Uoèavanje namjernoga stilskog diskontinuiteta, u kojemu ima i izazovnih i pada protiv »dobrog« akademskog ili dopadljivog skladanja, ne bi smjelo vod ti zakljuèku
- 322 - i
stan predstavnik zvukovnih vještina, Beethoven je pokazao veæ rano: mladenaèke skladbe, napisane još u Bonnu, dakle prije doba poduke u Beèu, tehnièki posve
S druge strane, Beethoven je najveæi medu skladateljima prvih desetljeæa poslije 1800. koji su zapravo rastoèili tradicionalno poimanje standarda, vezano još uvije
Ustvrdio sam veæ da je u pojmu kulturne povijesti sadržan naziv za duge, kontinuirane i isprepletene èinove recepcije, to jest prihvaæanja, odbijanja ili prilagoðivan
- 323 -
Crtež Stefana Dekkera prikazuje Beethovena 1824, tri godine prije smrti.
- 324 -
vih pojedinosti koje ilustriraju i šira podruèja svjetske kulturne povijesti. S obzirom na raznolikost majstorova stvaralaštva nije baš samo po razumljivo da je on veæ
O klasicima kruži glas da je njihova konsekracija poèetak odumiranja i ulaska u muzej. Za jedan dio književnih klasika to donekle vrijedi. Meðutim, spomenuti sklad
Beethovenov je položaj utoliko poseban što je individualistièka narav njegova djela nametnula i analogne oblike recepcije. Za razliku od Bacha i Mozarta, osobito B
pagina 22
- 325 -
tom životu stvaralaštvo. To je shvaæanje znakovito napose za devetnaesto stol æe, koje nije bilo samo epoha pozitivizma nego i romantizma. Iako je Beetri venov
U recepciji majstorova stvaralaštva dva su težišta, a mogu se uvjetno nazv; egzoteriènim i ezoteriènim. Autor kakav se prezentira na bezbrojnim koncer ma diljem s
Kasnim su djelima svojstvene slobode koje su inaèe protivne sonatnoj dis< plini: tvorevine nalik na fantazije, slobodan slijed stavaka, naoko neproporci
- 326 -
nalan odnos upadljivo dugih stavaka i kratkih »meðuigri«, nalik na romantièke minijature, zatim neobièni kontrasti izmeðu spojnica u formi recitativa i provedbi s teh
Nameæe se paralela s Goetheovim stvaralaštvom. Vrlo su dugo, a donekle i danas, predodžbom o autoru vladala djela poput Werthera, Ifigenije, Prvog dijela Faus
- 327 -
Majstarova originalnost bila je i glavni motiv recepcije u inozemstvu, u ] zitivnom i negativnom smislu. I egzoterièna inaèica slovila je u nekim zem ma u devetnaesto
Stoga nije èudo što su suvremeni francuski skladatelji sa simfonijskim am cijama, poput Hectora Berlioza, dugo ostali stranci u svojoj domovini. Beri zov europski u
Trajna svjedoèanstva nalazimo u zapisima i koncertnim kritikama veli! francuskih glazbenika, od Berlioza do Debussvja. Razumije se da je upravo B liozu, koji je bi
328
f
stup stvaralaštva. A oduševljeno prihvaæanje njemaèke glazbe, koja je za Francuze bila paradigma moderne umjetnosti, jedan je od oèitovanja francuskog romant
Od sredine devetnaestog stoljeæa Beethovenov je autoritet u Francuskoj, a uskoro i u zemljama bez moderne simfonijske tradicije, postao neprijeporan a uskoro i
- 329 -
vih djela ohrabrila mlade kompozitore da obnove tu vrstu apsolutne glazbe, Francuskoj vrlo slabo zastupljenu. Poslije Berlioza tim su putem pošli Sain Saens i Fran
10 poèeti gotovo ispoèetka, s pozivanjem na Beethovena i na mlade njemaèl majstore poput Mendelssohna i Schumanna. !
Važna je uloga pripala pedagoškim ustanovama, osobito pariškom konzerv toriju i engleskim glazbenim školama, ali i privatnoj nastavi. Treba podsjetii primjerice, n
11 se opera, o jedinstvenom glazbenom prostoru, od Londona do Sankt Pete burga. S današnjeg je motrišta zanimljiva okolnost da na tom podruèju nije bil naciona
Iako je Weberova najpopularnija opera prošla u Parizu veæ rano vrlo dobn ipak je otpor prema njemaèkoj glazbi u domeni muzièkoga kazališta bio najž laviji. Omilj
U ZNAKU ROMANTIZMA
Europska povijest romantièkog razdoblja u njemaèkoj kulturi poèinje u Francuskoj. Ne dogaða se bas èesto da neka putopisna knjiga postane svojevrsnim vodièem
I književnica kritizirala je državnièke poslove, a na meti je bila Napoleonova samovolja, u doba kad se spremao da se legitimira carskom krunom. Svojoj je kritièarki
- 331 -
mjeraka. Slijedilo je jedno izdan za drugim, a djelo je uskoro pre lo i mnoge jeziène granice.
Odjek te knjige dvostruk iskaz: o njemaèkoj i o francuski kulturnoj povijesti podjednaki Njemaèke prilike i liènosti u nj« su objekt, a iznenaðujuæa reakci Francuza i
Iako je autorièin portret jedne nacije (i nekolicine država) donekle složeni slobodan predrasuda, ipak u njezinoj domovini nisu izostali neki jednostrani re cepcijski od
Germaine de Stael u godinama putovanja u Njemaèku i Austriju. Bakrorez Bartolomea Pinellija.
332
u znaku romantizma
cuski intelektualci pozdravili su to djelo kao »sjajnu kulturnopovijesnu raspravu« koja otvara posve nove vidike, upozoravajuæi tako domaæu javnost da je dotad bil
Njezina je poruka o istoènim susjedima djelovala i duže nego što je duhovnom scenom vladao romantizam, a usto ona nije odjeknula samo u književnièkim krugovi
- 333 -
sto bez uspjeha kod šire javnosti — protestirao je Flaubert. Znao je da uprav njegove umjetnièke težnje, koje su davale prostor i naturalizmu i fantastiènost neæe b
Iako je Madame de Stael bila poslije obaju svojih putovanja po Srednjoj Ei ropi pod dubokim dojmom, ipak je njezin diskurs ostao na tlu odreðene frar cuske tradicij
Ako se rijeèi »šok« oduzmu negativne konotacije, opravdano je ustvrditi d je autorica veæ u prvim tjednima boravka istoèno od Rajne doživjela, tako reæi spoznajn
- 334 -
u znaku romantizma
vikloga na francuski centralizam, koji je priznavao (a donekle još i danas priznaje) samo apsolutni centar javnoga života u državi: Pariz, središte prema kojemu su s
Upuæujuæi se u njemaèke prilike, doživljavala je kao posebnu odliku visoku kulturnu razinu mnogih gradova znatno manjih od Pariza, štoviše gradiæa bliža selu ne
»Na osnovi podataka o broju prodanih knjiga u Leipzigu lako je zakljuèiti koliko je èitatelja: djelatnici iz svih slojeva, tak i fizièki radnici, odmaraju se uz knjigu. U Fra
- 335 -
Nije potrebno mnogo mašte da zamislimo reakciju autorièinih suvremenik na takve tvrdnje. Te njezine poruke bile su potpunoj suprotnosti s francusku predrasudam
Opæa slika o njemaèkim prilikama i nekim osobinama iz koje je autoric izvela »njemaèki karakter« temelji se na svojevrsnoj teoriji kompenzacije. Taka pristup, uos
336
u znaku romantizma
Ne samo da u tom marljivom narodu ima mnogo naobraženih ljudi jer je stupanj opæe pismenosti visok, oni oèituju — to autorica posebno istièe — osobitu sklonos
Medu pravim ili prividnim protuslovljima na koje upozorava Madame de Stael osobit pozornost zaslužuje odnos izmeðu, kako ona kaže, podanièke i revolucionarne
Autorièin je kriterij shvaæanje tradicije: obvezujuæe kao u Francuskoj, gdje se iz poetike izvode i kategorije normirana »ukusa«, ili samo površno sankcionirane kao
337
dalekosežnije. Društvenoanalitièki usmjerena, ona upozorava da se razlièiti st vovi mogu tumaèiti i kao oèitovanja opreke izmeðu društvene, kolektivne int gracije u
De l'Allemagne nije bila uspješna samo kao informativan putopis i kao n sprava o problemima suvremene estetike; u toj opsežnoj knjizi suvremenici s
- 338 - 1
u znaku romantizma
nalazili i mnoštvo podataka o protagonistima i pojedinim djelima moderne njemaèke kulture, na primjer o Kantu, o weimarskim klasicima i drugim književnicima, o n
Cak æe i današnji povjesnièar kulture autorici rado priznati pronicljivost u procjeni fenomena koji su važni simptomi u kontinuitetu europskih duhovnih zbivanja. Pol
Znak je kritièke pronicljivosti što Madame de Stael njemaèki antimimetizam odnosno supramimetizam povezuje sa suvremenom filozofskom teorijom umjetnosti. O
- 339 -
Drugo je, dakako, pitanje želi li društvo, bez kojega umjetnosti nema život priznati i prihvatiti sve slobode kreativne mašte. Nijemci, tumaèi autorica (u 1 poglavlju Tr
Posljedica je autorièina sociocentriènog zanimanja što je u Drugom dijel knjige èak nekoliko poglavlja posveæeno njemaèkim kazalištima: repertoari uprizorenjima,
Odjek njezina putopisa stvorila je za neko vrijeme ustaljenu predodžbu i njemaèkoj kulturi. Destilat je glasio: Nijemci su narod pjesnika i mislilaca. I njemaèkim kom
- 340 -
u znaku romantizma
pagina 23
ft
Berlinsko sveuèilište, u aveniji Unter den Linden, dvadesetih godina 19. stoljeæa. Grafika anonimnog autora.
nije osvrnula u 18. poglavlju Prvog dijela. O sustavu njemaèkih visokih nao-brazbenih ustanova autorica govori tako oduševljeno da su njezini suvremenici, a svaka
- 341 -
predstavnika duha. Prosjeèni ljudi u Njemaèkoj slove kao radišni, ali pomal spori, ponegdje ogranièeni, a upravo se u takvoj sredini nalaze »pojedini int< lektualci k
Takav prikaz njemaèkih sveuèilišta, od kojih se u knjizi spominju prosvjeti teljski usmjereni, moderni elitni univerziteti u gradovima Gottingen, Halle Jena, a dakako
Prednosti njemaèkog akademskog sustava ona uoèava i u kontekstu politiè ke decentralizacije. Za razliku od zapadnoeuropske sveuèilišne predaje, na sje veru sre
- 342 - ' I
u znaku romantizma
zemlja prevoditeljstva u devetnaestom stoljeæu stekla je na taj naèin svoje idealne polazne uvjete.
Madame de Stael poslije drugoga povratka iz zemalja njemaèkoga jezika nastavila je živjeti nemirno: Napoleon ju je proganjao pa se morala sklanjati u Rusiju, Šve
To je pitanje važno stoga što se opæa slika o Njemaèkoj u skandinavskih autora, koji nisu bili upuæeni na parišku kolegicu, gotovo i ne razlikuje od panorame franc
- 343 -
Atterbom, dolazeæi iz svoje domovine, nije proputovao zapadne njemaèl krajeve, nego se držao sredine: do Berlina pa do Dresdena i dalje na istok i r jug, sve do M
Naveo sam što je Madame de Stael zabilježila o Leipzigu. Posve slièno Atte bom govori o Berlinu. I njega je iznenadio razmjerno širok odjek visoke kulti re u takozv
344
u znaku romantizma
vima, posebno u Dresdenu i Miinchenu, a poslije u Austriji, u Beèu, Atterbom svoje prijatelje u domovini upozorava na doista natprosjeènu ukorijenjenost literarne i
Poentirano bi se moglo ustvrditi: tko ne vjeruje gospodi de Stael i Atterbo-mu morat æe povjerovati treæem svjedoku, Andersenu, jer i u njega opæi sud nije drukèij
- 345 -
ra opæu predodžbu o zemlji bez društvenih sukoba, krupnih briga i povijesnil promjena u obliku politièkih ili tehnièkih procesa; Njemaèka je u Anderseno voj vizuri p
Tražeæi mišljenje povjesnièara našeg doba, ulazimo u svijet dokumentaciji koja se osniva na arhivskoj gradi i statistikama. Za prouèavatelje historijski! zbivanja nav
- 346 -
u znaku romantizma
Za život kulture ostale su uvelike mjerodavni temelji položeni u osamnaestom stoljeæu. Posljedice partikularizma oèitovale su se i nakon državnopravnih promjena
Buduæi da Madame de Stael u svojoj knjizi znatnu pozornost posveæuje njemaèkim sveuèilištima, neka kulturnopovijesni ekskurs s gledišta današnjih znanja zapo
- 347 -
Tubingen potkraj 18. stoljeæa, u doba kada su ondje studirali Holderlin i Hegel. Rad nepoznata s kara.
i
nom smislu, to jest imala je u svom sastavu temeljna èetiri fakulteta: pravni, t ološki, filozofski i medicinski.
Podaci o zastupljenosti sveuèilišta koji polaze od stanja 1790. godine pok zuju zanimljive odnose u Europi. Unutar Velike Britanije na samom je euro) skom vrhu Šk
- 348 - |
u znaku romantizma
sta. Njemaèka dinamika posljedica je specifiènih vjerskih i politièkih okolnosti. Poslije Lutherove reformacije oèitovalo se vjersko suparništvo i u naobrazbi. Teritorija
I broj i usmjerenje visokih škola na pojedinim teritorijima svojevrstan je iskaz o kulturnim tijekovima u najširem smislu. Naprednije bilo je u sjevernim njemaèkim drž
Evangelièki teološki fakultet u Tiibingenu, poznat iz životopisa mnogih njemaèkih filozofa i pjesnika. Crtež pjesnika Eduarda Morikea, nastao oko 1825.
- 349 -
dje se pruža istaknut primjer za razliku izmeðu pretežno literarne kulture prc testantskih zemalja i retorièko-vizualne naravi katolièke tradicije na njemaèkor jugu i na
Veza izmeðu društvenih tendencija i sveuèilišne nastave oèituje se i u seku larno-graðanski obilježenim smjernicama veæine novih sveuèilišta odnosno re formiran
U buduænost su pokazivali i podaci koji su još i danas pristupni u arhivima pojedinih sveuèilišta. Tako je pruski univerzitet u gradu Halle potkraj osamnaestog stolje
- 350 -
u znaku romantizma
dobiju prije Francuske revolucije feudalni poredak još uvijek bio osnova mnogih djelatnosti, studentska je populacija dokumentirala znatne pomake u strukturi društv
- 351 -
nih fakulteta. U razdoblju prijelomnih tehnièkih otkriæa poput parnog stro državne administracije pokazuju zanimanje za izobrazbu struènjaka na podi jima koja su n
Zanimljivo je da su takve inovacije osobito vidljive u njemaèkim zemlja: koje su tada, prema poznatom stereotipu, bile domovina pjesnika i filozc Oèito je da mjeroda
Drugi oblik znanstveno-institucijske organizacije, po naèelu kompenzac bio je osnivanje znanstvenièkih udruga, npr. »akademija znanosti« ili poneg »akademija zn
- 352 -
u znaku romantizma
tvrditi. Naprotiv, dinamika njemaèkih sveuèilišta dovela je na prijelazu u devetnaesto stoljeæe do afirmacije novih pogleda na status i ulogu univerzitetske zajednice
U suprotnosti sa zamisli o razdvajanju pedagoškog i znanstvenog rada, na poèetku devetnaestog stoljeæa pobjeðuje koncepcija po kojoj sveuèilište mora èuvati sv
353
Recepcijski promatrano, braæa su donekle suparnici. Prezime, izgovori bez imena, danas izaziva u veæini zemalja, pogotovo izvan Europe, predod: koja presuðuje
Sluèaj, a zapravo politièki potez, htio je da se Humboldt našao samo ne više od godinu dana na položaju ravnatelja naobrazbenog odjela u nadležni ministarstvu kr
- 354 -
u znaku romantizma
ermacher, Steffens) koji su objavljivali svoje teze o reformi sveuèilišta. Najviše je argumenata iznio Humboldt, pa je obnova s pravom ostala obilježena njegovim im
Osnovni Humboldtov zahtjev bila je akademska sloboda u povezivanju znanosti i nastavnog rada: sloboda kojoj je namijenjena uloga da bude protuteža racionalno
Stoga i do danas nije neobièno ako student u Njemaèkoj u svom indeksu ima dokumentiran studij na razlièitim pa i raznonorodnim fakultetima. U duhu Humboldtov
Razumije se, dakako, da je u takvu koncepciju ugraðena nepisana pretpostavka po kojoj slobodan izbor, koji se ne shvaæa kao »lutanje«, ne smije biti ogranièen m
- 355 -
ljeæu bio osjetan njemaèki utjecaj — potvrdilo da liberalan studij Humbold va tipa stvara preduvjete za široke intelektualne obzore, koji æe specijalizaciji i kako pom
Predodžbu o praksi njemaèkog teoretièara pruža njegova inicijativa u osm ku berlinskoga sveuèilišta (koje je danas nazvano po njemu). Godine 181 otvorena je us
Svjedoèanstvo o liberalnom i humanom ozraèju u intelektualnim i arist kratskim krugovima oko braæe Humboldt i Schleiermachera nalazimo u m morandumu koji s
- 356 -
u znaku romantizma
pagina 24
tom tekstu svaka rijeè ima veliku moralnu težinu. Zakljuèak je, u duhu Kanto-ve etike, svojevrstan manifest ljudske tolerancije: »Na državi je da se suprotstavi predr
Wilhelm von Humboldt, reljef u mramoru M. Klauera (1796)
- 357 -
dinca, veæ biæe koje pripada nekoj rasi i obilježeno je njezinim znacima. Tu s ju dužnost država æe ispuniti tek kada glasno i jasno iskaže da više ne prizr razlike i
Nadahnut prosvjetiteljskom etikom, Humboldt je položio temelje za s\ naèela humanosti u raspravi o »granicama državne vlasti«: Ideen zu einem \ such, die Grenze
- 358 -
u znaku romantizma
dom u korist individualnog razvoja. Kao filozof povijesti, Humboldt je stoga srodnik Herderov i Kantov, a utjecao je osobito na historiografska naèela Wil-helma Dilth
Posmrtno je objavljeno Humboldtovo glavno jezikoslovno djelo, u èijem su središtu problemi povijesne i antropološke lingvistike. Naslov najavljuje raspravo razlikam
Buduæi da je svaki jezik tvorevina odreðene zajednice, koja se s pomoæu te svoje kreacije dijelom i definira, jezik mora biti — zakljuèuje Humboldt — zrcalo te zaje
Visok stupanj pismenosti u njemaèkim zemljama na poèetku devetnaestog stoljeæa posebno se dojmila spomenutih putnika. Stoga je potrebno osvrnuti se na istra
- 359 -
njenosti stanovnika ovisilo je o raznovrsnim faktorima: o administrativnoj u denosti teritorija, o agrarnoj ili urbanoj sredini, o ambicijama vladara, done i o razlikama i
Iz razdoblja putovanja francuske književnice postoje dijelom vrlo pouzd; podaci o pojedinim periodicima u pogledu naklade, rasprostranjenosti i bn stalnih pretplatni
- 360 - \
u znaku romantizma
nika neko je vrijeme i rasla pa je u treæoj godini novog stoljeæa iznosila oko 40 tisuæa primjeraka, što je s obzirom na tadanju tiskarsku tehnologiju (koja je postigla
novinama.
Leipzig i Hamburg svakako su i inaèe dobar primjer kad je rijeè o ukupnoj publicistièkoj djelatnosti na tlu današnje Njemaèke. Popisi iz osamnaestog stoljeæa svjed
361
stoga što on nešto izrièe o strukturi kulturnog života. U Francuskoj, u zen koja je po prostornoj velièini donekle usporediva s Njemaèkom, taj bi broj 1 nezamisliv, je
Njemaèke prilike, u kojima se nametala potreba osnivanja regionalnih no na, dovela je i do jednog od bitnih proboja prema modernitetu u današnje smislu: Njemaèk
Mnogo je zapisa, njemaèkih i inozemnih, o dojmu suvremenika da je Nj maèka oko prijeloma stoljeæa bila svojevrsna »tvornica literature«, više nego ik ja druga ze
Potkraj osamnaestog stoljeæa još nije bilo straha da æe literati potisnuti inž njere; bit æe da je osnovni motiv negodovanja bila pomisao na suparništvo r književnom
- 362 - \
u znaku romantizma
pa i najmanjem mjestu Njemaèke nalazi se knjižar ili bar knjigoveža, koji s nakladnièkim proizvodima putuje po sajmovima knjiga ili kuhari u svom kraju. Otud bezbr
Ali gorke optužbe izricali su i nakladnici. Radilo se o jednom faktoru književnoga života o kojemu ovdje još nije bilo govora. To su posudbene knjižnice, javne ili priv
To kulturno okružje treba imati na umu kad god razmatramo njemaèki romantizam. Spomenute prilike tvorile su duhovni ambijent što ga je zatekao naraštaj »pjesni
- 363 -
tekstovima zacrtali smjernice svoje estetike i poetike. No u isto doba pojavlji se, ponegdje u uskoj vezi s književnim djelima, filozofski tekstovi koji su ned go zatim n
Na tom putu shvaæanja nameæe se prvi pokušaj definicije toga pokreta u Nj maèkoj. Romantizam, oslonjen na bogat književni, glazbeni i akademski žive teži za o
Od razdoblja prosvjetiteljstva razlikuju se desetljeæa u znaku romantizmi; ipak, po tomu što se tek u krugovima romantièara definitivno potvrdile shv; æanje prošlos
- 364 -
u znaku romantizma
Jena: središnji trg. Suvremena snimka pokazuje izvorne graðevine, od 15. do 19. stoljeæa.
Svijest samog razdoblja pruža, meðutim, drukèiju sliku. Historistièka tendencija u znakovitoj sprezi s inovacijskim nemirom suvremenici su doživljavali kao posve os
- 365 -
Pogled s dvorca na Heidelberg u doba romantièkog pokreta. Obojeni bakrorez Friedricha Eisenlor
i
Stoga je znakovito da su u središtu romantièkog okupljanja, uz Berlin, Lei zig i Dresden, dva glasovita sveuèilišna grada, Jena i Heidelberg, po kojima i nazvane dv
366
u znaku romantizma
tim, poslije rastave, u braku s Friedrichom Wilhelmom Schellingom. Donekle burni životopisi tih žena pokazatelj su nove spolne osviještenosti, koja je jedna od osob
Preobrazbena svojstva epohe sadrže i ovdje, u Njemaèkoj, odjeke francuske revolucije. To treba istaknuti jer bi idealistièko usmjerenje romantièara moglo dovesti d
Veduta Dresdena u 18. stoljeæu. Naslikao Bernardo Belotto, nazvan Canaletto.
- 367 -
I
iir
Dorothea Schlegel, kæi Mosesa Mendelssohna, slika Antona Graffa, oko 1800.
- 368 -
u znaku romantizma
kvo nasilje. Znakovite su reakcije triju studenata sveuèilišta u Tubingenu, inaèe prisnih prijatelja u ono doba: Hegel i Schelling prestali su vjerovati u francuska gesla
Tumaèenje romantièkih težnji opæenito nameæe usporedbu s graðanskom revolucijom. U istom godištu navedenoga èasopisa F. Schlegel je formulirao osnovno n
Umjetnikova neogranièena samobitnost jedna je od dviju osnova romantizma; sloboda u oblikovanju umjetnièkog djela i u shvaæanju zbilje jest druga. Osamnaesto
Za diskurs prosvjetiteljske moderne moglo bi se reæi da tezi za tim da dešifrira svijet, da ga prikaze razumljivim i tumaèi kao racionalno osvojivo zbiva-
- 369 -
nje: na zagonetku on odgovara odgonetkom. Romantièari su pak pošli supi nim putem: privlaèilo ih je da odgonetku pretvore u zagonetku, to jest da u cionalizirano
Jedno od neobiènih svjedoèanstava utopijske mašte malo je poznat teks kraja osamnaestog stoljeæa koji se pripisuje Hegelu, Schellingu i Holderlinu 1< zajednièki
Sjstemprogramm je nacrt metafizièki shvaæene revolucije. Njegova apstrakt duhovnost znakovita je za njemaèku kulturnu povijest. Veæ je Schiller primi tio, a za n
- 370 -
u znaku romantizma
»sloboda samo u carstvu snova« a ljepota samo u umjetnièkom izrazu. Polazište Programa posve je utopijsko nijekanje države, njezine stege i neslobode. Moral i r
Posve odreðeni uzorci neke »nove mitologije« mogu se naæi u djelu koje vjerojatno i nije bilo posve u skladu s predodžbama pisaca Programa, ali koje vjerno iskaz
- 371 -
i sam sebe, otkrivajuæi èitatelju svoju autoreferencijalnost, koja spreèava naivi doslovno shvaæanje.
Schlegelov kratak roman krupnog je znaèenja u kulturnopovijesnom kc tekstu. Mnogi gnjevni sudovi o njemu odgovor su na èinjenicu da se pisac koji, uostalom, nij
No to nije jedini izazov tog djela. Konvencionalne poglede vjerojatno je j više pogodila epizoda u poglavlju pod ironijskim naslovom Idila o dokonos koja doduše pru
pagina 25
- 372 -
u znaku romantizma
uvjeti za bitak poput cvijeta. Autorova regresivna utopija ne dopušta pragmatièna pitanja; ona je primjer romantièke poezije u prozi, koja priznaje samo zakone maš
Alegorijski vrhunac teksta zapravo tek pokazuje gdje je ideološka oštrica. Predodžba o »vegetiranju« (u pozitivnom smislu) uperena je protiv velièanja rada kao mo
Ilustracija jedne epizode u romanu Lucinde F. Schlegela. Slikarevo ime nije navedeno.
i
- 373 -
ermacher, koji je zastupao moderno, liberalno shvaæanje kršæanstva i bio bli romantièarima. U svojoj raspravi o Schlegelovu romanu autor se okomljuje teološki d
Nastup berlinskog teologa skreæe pozornost na èinjenicu da je jenski k bio mnogostruko povezan s kulturnim životom pruske metropole. Paradok duhovne konstel
Život Mosesa Mendelssohna markantno je poglavlje u razvoju prosvjetit ske misli. Od pojedinca koji se oteo prilikama kakve su vladale do osamnaes stoljeæa u ge
- 374 - 1
u znaku romantizma
Rahel Varnhagen, rod. Levin, s gostima u svom salonu. Berlin, poèetak 19. stoljeæa. Crtež Ericha Si-raona.
imale su posve drukèiji status. Prosvjetiteljski duh i osobne zasluge pretvorile su parije u osobe koje su nešto znaèile u berlinskom povlaštenom društvu. Mjesta sus
- 375 -
i
udala za njemaèkog diplomata Karla Varnhagena von Ensea). Teolog SchL macher, koji je bio èesto gost u tim dvama salonima, u jednom je pismu s\ sestri razlož
U drugom desetljeæu novog stoljeæa Berlin je ostao jedno od središta ron tizma, napose u književnosti: u krugu oko Ernsta Theodora Amadeusa H manna, kojemu
Zahvaljujuæi Hoffmannu, majstoru neobièno slojevite i duhovite fantast Berlin je dospio, uz Goetheov Weimar, na književni zemljovid Europe i svij
- 376 - ;
u znaku romantizma
Pogled na dvorac Klein-Glienicke, namijenjen pruskoj kraljevskoj obitelji
U Francuskoj je autor meðu romantièarima, pa i u mladog Balzaca ostavio snažne tragove. Njegovo originalno spajanje okultnih i empirijskih sastavnica nazvano je
- 377 -
Ii
I
Karl Friedrich Schinkel, središnja liènost njemaèke arhitekture u prvoj polovici 19. stoljeæa, oblikovai ukus pruskoga plemstva. Na slici je interijer u dvorcu Klein-Gli
u znaku romantizma
—*
Središnje dramsko kazalište u Berlinu 19. stoljeæa (Schauspielhaus) takoðer je svjedoèanstvo Schinkelova klasicizma. Gradnja je dovršena 1821.
•druèja, sve do izdanaka romantizma u Wagnerovim djelima, koja su bila jedno od velikih nadahnuæa francuskog simbolizma potkraj stoljeæa. U širem su smislu i
Hoffmann je postao uzor i u drugim zemljama. S francuskim odjekom donekle je usporediv ruski. U isto doba, dvadesetih i tridesetih godina devetnaestog stoljeæa
I" te
r
b
379
U Potsdamu je Schinkel projektirao dvorac Charlottenhof (1829). Takav se klasicizam tada smatrao j mjerom »pruskoga stila«.
380
u znaku romantizma
pina mladih ruskih pisaca (Fedin, Kaverin, Zošèenko i drugi) nazvala po naslovu njegove ciklièki oblikovane zbirke pripovijesti Serapionova braæa. Signal, doduše,
Stvaralaštvo najpopularnijega njemaèkog romantièara na podruèju pripovjedne proze pretežno pripada razdoblju poslije Napoleonova pada. Meðutim, kronologija z
Iako je u tom razdoblju nastalo i nazdravièarskih tekstova, ipak je karakteristièno za romantizam da su i tražitelji nacionalnog identiteta posezali u svojim glavnim i n
a
s
381
klornih zbirki pridonijela je tome da predodžba o heidelberškoj fazi (dak izvan sveuèilišnoga konteksta) obuhvaæa ponajprije takve publikacije. Istir popularnost stek
S kulturnopovijesnoga gledišta, koje je šire od književnoga, njegova je li zanimljiva jer je definitivno uèvrstila tradiciju shvaæanja o tome što je u pi di i u odreðenim
Romantièari su se oduševljavali i drukèijom vrstom pjesništva. Nisu poki vali samo proniknuti u intimna raspoloženja i prirodu nego i u prošlost d tvene povijesti. Arn
382
u znaku romantizma
naðujuæih metaforièkih tvorbi bajkovite naravi i apsurdnih djeèjih brojalica. Recep-cijski život Èarobnog roga može se pratiti i u velikoj njemaèkoj lirici iduæih epoha
Srodne su bile namjere braæe Grimm, Jacoba i Wil-helma. Zapisujuæi i skupljajuæi puèke bajke, supkultur-ne tvorevine prema tadanjem shvaæanju, mladi su se fi
prošlosti, to je historistièko geslo, zapisano u predgovoru. Za razliku od pjesnièke zbirke, koja je Grimmove potakla, prvo izdanje bajki (1812, 1815) bliže je današnj
lile kulftbe
vt.^tmmef.
i a o 6.
Naslovnica glasovite zbirke Achima von Arnima Brentana
Clemensa
383
Braæa Jacob i Wilhelm Grimm. Fotografija (dagero upija) iz doba oko 1850.
- 384 -
u znaku romantizma
M¦ i n b e r
u ti b
a«
pagina 26
a r d) c n.
e >' a m m
se tada smatralo da nije primjereno djeci, a i pripovjedni stil pretrpio je promjene; izvorni »rogobatni« naèin prièanja prilagoðen je nekim normama standarda. Zapis
Èitatelje i slušatelje stekli su medu stotinama milijuna djece iz cijelog svijeta. Skraæeni nazivi »Bajke braæe Grimm« ili »Grimmove bajke« postali su pojam opæe k
stotinjak jezika, jedna od naj- - - — --------
popularnijih knjiga novovjekovne literarne kulture uopæe. Golema recepcija ima više uzroka. Jedan od njih, zacijelo najvažniji, prepoznaje se u narativnom obliku. Z
dio bajki, a svakako onih tri- . iin.in.irni.irri........
desetak najpoznatijih, ispri- 2? e r l i rt,
èan je sažeto, pregledno, no , ,, * . c 9}flJi|*u(ki»$bflnM«!m
ipak s dovoljno plastiènih
pojedinosti koje potièu èita-
teljevo osjetilno namcenje. jvj^lOVnica prvog izdanja Zê^VA/^»2ð«^^'^/(1812), što Usmenoj reprodukciji (kad su ih zapisala braæa Grimm.
t> i e
ttt
05 r i tu nt.
- 385 -
roditelji prièaju djeci npr. Crvenkapicu, Trnoruzicu ili Snjeguljicu) pomažu tako stereotipi, formule, ponavljanja, dakle naoko posve redundantne sasta ce, elementi b
Kako je ovdje dotaknuta fdološka i srodna djelatnost u romantizmu, pri je za osvrt na najvažnija djela s podruèja diskurzivne proze. Veæina romantii rasprava o pov
Izuzmu li se opæe naèelo historizma i živost Hegelove filozofije, veæina je saonih konstrukcija onog doba samo još povijesna prošlost. Neke su se ion osnivale sam
- 386 -
SR
u znaku romantizma
ropskoj kulturi koji su manje poznati, a po svojoj predvodnièkoj ulozi na pojedinim podruèjima spoznaje zaslužuju posebnu pozornost.
Posve sigurno nije sluèaj što su u krugovima njemaèkih romantièara nastala djela koja oèituju intenzivno zanimanje za dubinske pojave psihièkoga života, za sve fe
Romantièka psihologija usredotoèuje se na realni svijet, ali ne polazi od okušana iskustva. Spoznajni je poticaj želja za osvajanjem nepoznatih ili nedovoljno pozna
Najviše je pozornosti tada izazvala knjiga dresdenskog lijeènika i rudarskog inženjera Gotthilfa Heinricha Schuberta o »neosvijetljenim pojavama u poznavanju priro
- 387 -
razmišljanja o mistiènim trenucima i ekstazama smrti srodni su motivim Novalisova ciklusa Himne noæi (Hymnen an die Nacht, 1800). Znanstv usmjerenje pokazuj
Novo tlo na kojemu se kao prva kretala spoznaja u Njemaèkoj još nan èini bliže ako razmotrimo glavno djelo nešto mlaðeg suvremenika romantizi takoðer dresden
388
u znaku romantizma
»Iako smo doista svjesni samo nekih opažaja, u nama su u svakom trenu života tisuæe opažaja koji ne podliježu nazoru svijesti jer za njih ne znamo, iako su prisut
To takoðer zvuèi poznato. Kad god je rijeè o fikcionalnoj mimezi u modusu »unutarnjeg monologa«, spominju se Dujardin, Schnitzler, Joyce, Faulkner i mnogi drug
Vidjeli smo: romantièari su bili, od književnosti do psihologije, skloni svemu što je neobièno, izazovno, nekonvencionalno, što se protivi normativnim shvaæanjima d
- 389 -
neki od njih u kasnijim razdobljima života priklonili konzervativnim pogl ma. »Normalan« graðanski naèin života prezirali su pak, ili su se odnosili s rugom prema nje
Kategorije neobiènosti i ugoðajnosti važne su i za razumijevanje roman kog slikarstva. Likovna umjetnost i arhitektura njemaèkoga jeziènog podn odgovarala je, dij
Rungeove kasne slike kao da su nastale pod dojmom èitanja jednog od p; digmatskih romana ranog romantizma, Tieckovih Putovanja Franza Sternbc
(str. 390-391) Kao slikar stvorio je mladi Schinkel svojom Gotièkom katedralom ponad vode (1813) ji od antologijskih djela romantizma, u suprotnosti sa svojim grad
- 392 - \
u znaku romantizma
Schinkelova maštovita likovna rješenja u berlinskom uprizorenju Mozartove Èarobne frule (1815) doimaju se poput anticipacije današnjih scenografija.
(Franz Sternbalds Wanderungen, 1798). U osmom poglavlju treæega dijela nalazi se jedno od najvažnijih estetièkih razmatranja, kakvima taj roman u dijalozima lik
Tendencija slikarstva da se spoji s lirskom poezijom isto je toliko oèita u stvaralaštvu Caspara Davida Friedricha, koji je po današnjem shvaæanju najvažniji
- 393 -
Jedna od najpoznatijih Friedrichovih slika (Morgen im Riesengebirge, 1811) evocira jutarnji ugoðaj planinskom krajoliku jugoistoèno od Dresdena. Znakovit je autor
likovni majstor njemaèkog romantizma. Roðen na njemaèkom sjeveru, živio j poslije dugo u Dresdenu, posjeæujuæi povremeno krajolike svoje mladosti, gr; dove i
- 394 - |
u znaku romantizma
Slike Caspara Davida 1-neur laje 1807.
su komciniati njemaèkog romantizma. Rana slika MugU jiasta-
iznad polja magle, šiljaste ledene sante ukoèene u srazu, obrisi dalekih jedrenjaka na puèini, osamljeno raspelo u gori, obasjano suncem — to su karakteristièni mo
Glazba nije vrhunac samo u romantièkoj estetici; ona je i vrhunac njemaèkoga romantièkog stvaralaštva u recepcijskom pogledu. Jedno je s drugim povezano. Rom
- 395 -
Friedrichov romantièki senzibilitet potakao je doživljaj neobiènih stijena na otoku Riigenu u Istoène (Baltièkom) moru (1818). g
396
u znaku romantizma
Izlazak mjeseca na moru (1822) primjer je Friedrichove liicovnosii Koja prirodu shvaæa kao izvoi mistièkih pojava, kao produhovljen svijet.
razdoblju (sa Schubertom u Austriji, a Weberom, Mendelssohnom, Schuman-nom, Lisztom i mladim Wagnerom na njemaèkom tlu) veæ imali bogato umjetnièko isk
?
- 397 -
Slika Huttenovgrob (1823) posveæena je uspomeni na domovinski rar protiv Napoleona. Karakteristièn je da ikonografija ne sputava razvoj specifièno likovne mašt
398
u znaku romantizma
Popularizacija je pojam ogranièena, relativna znaèenja, ali bitan za opis kul-turnopovijesnih zbivanja èije su posljedice jasno vidljive i danas. Prva polovica devetna
U zbivanjima oko modernih virtuoza, koji su svojim individualizmom, svojom razbarušenošæu i blještavom vještinom gradili posebnu auru romantièkog umjetnika, b
- 399 -
od bacha do BAUHAUSA
pagina 27
Akvarel Johanna Arnolda prikazuje komorno muziciranje u berlinskom domu književnice Bettine vi Arnim (oko 1855). Gudaèki kvartet bio je, uz klavirski trio, temeljn
bitnost prenosi se u tom razdoblju i na plemiæke salone. Poznati su bili, primj rice, Chopinovi salonski nastupi u Parizu, ne baš èesti, što je znakovito ; umjetnika ko
400
u znaku romantizma
Eksternalistièkom putu u širenju autonomne glazbene prakse suprotan je bio internalistièki, »kuæni«. To ophoðenje nije u užem smislu javno, nego privatno, a pros
Razumije se da je znatan dio kuænog muziciranja pripadao glasoviru, instrumentu, koji je, tehnièki usavršen, u devetnaestom stoljeæu postao glavnim glazbalom m
Njemaèka i Austrija preuzele su, znamo, u razdoblju od Bacha do Beethovena postupno vodeæu glazbenu ulogu u Europi. Epoha romantizma definitivno je potvrdi
- 401 -
ravnao i Mendelssohn) privlaèili su cijelu Europu, a napose skandinavske mije i Englesku, koja je u tom stoljeæu bila posve pod njemaèkim utjecaje Meðutim, glazb
Camille Saint-Saens, koji je poslije nastojao poboljšati to stanje, pružaji javnosti suvremeno zasnovanu simfonijsku i komornu glazbu, bio je i odliè pijanist. Saèuvan
Glazbeni je romantizam, izuzme li se Schubert, jedan od najveæih predsta nika, mnogo više njemaèka negoli austrijska pojava. Brahmsova kasnija djt nastala su d
- 402 - i
u znaku romantizma
Koncertna dvorana u glasovitom Gevvandhausu u Leipzigu, sjedištu slavnog orkestra, kojim je tada, oko 1840, ravnao Felix Mendelssohn-Bartholdy.
izveden u Berlin 1821. godine) do danas saèuvao svoju sugestivnu svježinu. Iako je djelo po glazbi i bajkovitu libretu u punom smislu prva njemaèka nacionalna op
Iako je Weberova melodijska dramaturgija itekako izražena, njegov Strijelac znatno je pridonio definitivnoj potvrdi dramskog opernog stila u veæini europskih zema
- 403 -
0 razvoju ljudskih sudbina na sceni, Weber nastavlja kroèiti putem koji su drugoj polovici osamnaestog stoljeæa zacrtali Mozart u Beèu, a njemaèki skl; datelj Chris
Jedinstvenu ekspanziju doživjela je njemaèka glazba na podruèju komorno
1 orkestralnog stvaralaštva. Od doba romantizma pa sve do danas nije se u tor pogledu ništa promijenilo: èesto su programi u koncertnim dvoranama svijet i na pri
- 404 -
u znaku romantizma
telje, nekoæ i danas, Schumannova sinteza utjelovljenje njemaèkog romantizma.
-Snaga i gipkost Schubertova i Schumannova Lieda brzo su osvajali Europu. Za povjesnièara kulture zanimljiva je okolnost da je preko glazbe njemaèki jezik dopira
Uz vokalnu liriku snažan je odjek imala i klavirska glazba romantièara. Ona je, po nekim djelima, u širim krugovima publike bila još popularnija od solo-pjesme. U ra
U tom pogledu posebno znaèenje pripada Lisztovim simfonijskim pjesmama {Sjmphonische Dichtungen ili Tondicbtungen) i mnogim glasovirskim djelima. Iz Weima
I
- 405 -
Lisztova kuca u Weimaru, u kojoj je stanovao, s prekidima, gotovo trideset godina.
u znaku romantizma
Glazbeni romantizam teško je zamisliv bez literarne komponente, i to ne samo zato što mu je jedno od težišta u vokalnoj lirici; i èisto instrumentalne tvorevine èesto
Izraženo pjesnièko usmjerenje oèituje se i u glasovirskim i orkestralnim djelima romantièkih skladatelja, koji su veæ i prije Liszta pokazali koliku poetsku sugestivno
- 407 -
vuroznog izvoditelja s pronalaženjem novih izražajnih moguænosti harmon ske, melodijske i manualno-tehnièke naravi.
Schumannov je pristup mnogo širi, raznolikiji. I u njegovu klavirskom st\ ralaštvu postoje djela (npr. tokata op. 7) koja pripadaju najtežim djelima glas virske literatur
I poetizacija glasovirskih djela u Schumanna je drukèije naravi nego u Liszl Dok je Lisztova glazba prožeta velikim patetiènim zamasima nalik na alfes slikarstvo s li
- 408 - š
u znaku romantizma
Pijanistica Clara Wieck, od 1840. žena Roberta Schumanna. Litografija Andreasa Stauba iz 1838.
Robert Schumann. Litografija Josepha Kriehubera iz 1839.
stovi u isti mah satirièki osvrti na »filistarske« slojeve graðanstva, samozadovolj-• ne i neosjetljive za umjetnost. Schumann je u svojim komadima ostvario genijalne
409
Meðutim, u tom krugu, kojemu su pripadali primjerice pijanist Stephen H ler i teoretièar Anton von Zuccalmaglio, jedan od utemeljitelja etnomuziko gije, nije bilo sam
Cesto se postavlja pitanje zašto je glazbeni romantizam doživio uspon tek t desetak godina poslije književnoga. To svakako vrijedi za njemaèku kulturu; Francusko
Kljuè za tumaèenje asinkronije treba tražiti u medijalnoj naravi i društveni praksi pojedinih umjetnosti. Medij književnosti bilo je u ono doba veæ mno tvo knjiga s raz
- 410 - 'i
u znaku romantizma
1800. godine, Jean Paul, imao je veæ posljednjih godina osamnaestog stoljeæa svoje zasebno, prilièno razgranate èitateljstvo. Za razliku od književnosti, glazba je
411
Georg Blichner, litografija A. HofFmanna
DUHOVNA KULTURA I INDUSTRIJSKA MODERNA
»Najsavršeniji plodovi njemaèkog duha nalaze se u filozofiji i lirici. To je razdoblje cvata sada prošlo; njega nema bez idiliènog spokoja. Njemaèku silovito pokreæe
Epoha koju je veliki lirièar tako budno promatrao iz Njemaèke i Francuske razdoblje je temeljnih promjena u organizaciji proizvodnje i tehnièke snage, a jedna od nj
Srodan sud o francuskoj zbilji dao je nešto kasnije Gustave Flaubert, nazivajuæi gradsku stvarnost ružnom, sivom, prljavom. Imao je osobito na umu pojave industr
- 413 -
Jedan od posebno upadljivih fenomena njemaèke povijesti u devetnaestom si Ijeæu neobièan je tempo tehnièkog napretka. Zbog birokratskih prepreka pai kularizm
Veæ godinu dana poslije stvaranja carinske unije otvorena je u Bavarskoj pr njemaèka željeznièka pruga: od Niirnberga do obližnjega gradiæa Fiirtha. Upi vo je izg
- 414 -
duhovna kultura i industrijska moderna
Za Njemaèku su povjesnièari utvrdili da su tehnièke preobrazbe u prometu sadržavale, u usporedbi s Engleskom, odreðen paradoks. Dok je engleska proizvodnja r
O znaèenju željeznica devetnaestog stoljeæa u gospodarskom i opæem civilizacijskom pogledu danas nema dvojbe. Gradnja željeznica jedno je od najvažnijih zbiv
Taj je razvoj naoko samo predmet gospodarske i politièke povijesti, odnosno društva koje se od prvog trena pobrinulo za to da putnike i u željeznièkim vagonima ra
- 415 -
Ulifi
Otvaranje željeznièkog prometa na pruzi od Miinchena do Augsburga 1839. j
no. Percepcija se ne može usredotoèiti, a to su osjetljivi suvremenici doživljav li isprva poput kaotiènog niza slika. Da je tada veæ bilo futuristièkih progran vjerojatn
Jedan od svjedoka prvih putovanja, romantièki pjesnik Eichendorff, zapis; je u doba uspona željeznice svoje dojmove, koji su svjedoèanstvo o zbunjeno: što su je iz
- 416 -
pagina 28
èeste da se u njima ne snalazimo.« Još dojmljivije razmatranje o novom prometnom mediju pružio je Heine u svojim feljtonima što ih je iz Pariza slao novinama 'Au
Slika izraðena za novinsku reportažu o otvaranju željeznièkog prometa u okolici Leipziga 1837.
- 417 -
epoha svjetske povijesti, a mi se možemo pohvaliti da smo bili suvremenici. K kvih li æe biti preobrazbi u našim pogledima i predodžbama! Èak su i temelji pojmovi
Tu su na okupu svi znakovi ambivalencije: strah i nada, nova senzibilnos odnos prema vremenu i prostoru, povij esnofilozofska prosuda ljudske egzistei cije u svije
Spomenuo sam da se doživljaj željeznièkoga gibanja pretoèio u poetiku nc voga pokreta i nove percepcije. U desetljeæima poslije 1840. nisu objavljivat samo puto
Vodeæe europske zemlje u tom razdoblju, Engleska, Francuska, Njemaèki dale su svaka svoj prilog tehnièkom napretku. Engleska je prednjaèila parnir strojem, pa
- 418 -
struke. Suvremena teorija brojeva poziva se na njega, a isto tako i shvaæanje geometrije koja daje drukèija tumaèenja nego što su Euklidova. Razumije se da su G
Nagli razvoj željeznice i drugih tehnièkih medija u Njemaèkoj bio je popraæen prirodoznanstvenim rezultatima koji pokazuju isto kretanje: Nijemci, »narod pjesnika
- 419 -
Liebigov laboratorij u Giefienu dvadesetih godina. j
i
no relevantnim vjesnicima novih tendencija na njemaèkom tlu. Rijeè je o k mièaru Justusu von Liebigu, èiji je životopis u tom kontekstu znakovit. Biti znanja stekao
- 420 - i
Parni stroj, primjer industrijskog dizajna, rad Ernsta Albana iz 1840.
421
lektualne komunikacije, pošto je u filozofiji veæ stotinjak godina prije bio ste kao svoj status. Filolozi poput braæe Grimm i prirodoslovci poput Liebiga znat no su un
Iako je u njemaèkim fizikalnim i kemijskim laboratorijima bilo, kao i drug dje u svijetu, pokusa u duhu èiste želje za spoznajom, ipak se u industrijskon društvu sve v
- 422 - !
dodžbe moderne radnièke stanove. Treba potom imati na umu da je veæina tvornièara, osobito u Engleskoj, nije marila što radnici žive u krajnjoj bijedi.
Jedan drugi, kulturnopovijesno vrlo važan pokazatelj tehnoloških promjena osnivanje je visokih naobrazbenih ustanova za tu funkciju. U zemlji u kojoj su — u prvoj
E Schlegel je, znademo, Francusku revoluciju, jedno Fichteovo filozofsko djelo i Goetheov roman o Wilhelm Meisteru proglasio najvažnijim dogaðajima epohe. To j
423
Devetnaesto stoljeæe veliko je doba kavana i èitaonica. Slika Gustava Tauberta Svi èitaju sve (1832) p doèava jedan »novinski kabinet« u Berlinu. i
424
gionalne novine usprkos raznim oblicima politièkih pritisaka (kakvih je tada bilo u mnogim državama, ukljuèujuæi otvorenu cenzuru) težile prema liberalnim smjernic
Još više nego u novinstvu, znaèenje se novih tehnologija oèitovalo u proizvodnji knjiga, koje su se objavljivale u sve veæim nakladama, kako u beletristici tako i u in
Posebna je uloga u širenju obrazovne knjige pripala je leksikonima i enciklopedijama, velikim izdavaèkim pothvatima sa znatnim brojem struènih suradnika, ali ispla
425
dije. »To piše u Brockhausu«, u njemaèkom je jeziku krilatica. Kronološk Brockhausu je prethodila Encyclopaedia Britanka, koja je poèela izlaziti sedan desetih god
Opæa povijest kulture neodvojiva je od nakladništva. Inovacije našeg dob doduše relativiraju položaj knjige. No kontinuitet je od Gutenbergova vremt na do danas n
To je Anton Philipp Reclam (èije se ime sluèajno gotovo podudara s nazi vom za prodajno promicanje), koji je tu misao ostvario u programu svoga pc duzeæa osno
Neki su se drugi veliki nakladnici takoðer potrudili da populariziraju kanor klasika. Na podruèju izdanja sabranih ili cjelokupnih djela vodila je naklad; Cotta u Stuttga
- 426 -
je ponudio — u tada neviðenoj poèetnoj nakladi od 150 000 primjeraka — po razmjerno niskoj cijeni. Poslije je velike zasluge steklo leipziško nakladno poduzeæe M
Uz knjižarsku produkciju, naglo je oko sredine stoljeæa rasla i èasopisna, a najveæi su uspjeh postizali takozvani obiteljski tjednici ili mjeseènici, koji su sadržavali m
Jedan od književnih magneta te Sjenice bili su »ženski« romani spisateljice Eugenije Marlitt, koja je tehniku trivijalne, shematske književnosti bez psihološke diferen
- 427 -
mnogo jeftinije nego u knjižari, opremljen ukorièeno. Standardne knjige bii su u usporedbi s osnovnim životnim potrebama vrlo skupe. Tako je suvreme roman, norm
U manjim su nakladama, i dakako po višoj cijeni, objavljivani programi spe cijaliziranih izdavaèkih poduzeæa, od kojih su neka postala pojam kvalitete i i inozemstv
Poðe li se od odjeka njemaèke znanosti, filozofije i glazbe u inozemstvu, ra zumljivo je što je sve do sedamdesetih godina stoljeæa prevladavala izvan nje maèkih g
- 428 - ,
više, da Njemaèka grabi naprijed tolikom snagom da izaziva zabrinutost zapadnijih zemalja.
Pogrešan bi, meðutim, bio zakljuèak da je veæ prvo razdoblje industrijalizacije bilo popraæeno znakovima imperijalnih namjera. Ideološka i politièka strujanja u des
Hoffmann von Fallersleben nije bio jedini njemaèki profesor koji se sukobio s politièkim odlukama. Liberalno uvjerenje i intelektualni ponos iskazala je jedna skupina
- 429 -
— ne samo u Njemaèkoj. Problematika, koju je u dvadesetom stoljeæu Heii rich Mann sveo na opreku »Geist und Tat«, duh i djelotvoran èin, ovdje se oè tovala na
Na sveuèilištu u Gottingenu studirao je petnaestak godina prije mladiæ ko je postao jedna od kljuènih liènosti epohe: Heinrich Heine. Popularnost je st< kao rano, v
Kulturnopovijesno je zanimljiv i njegov životopis. Roðen je u židovskoj obi telji u Diisseldorfu (gdje sveuèilište danas nosi njegovo ime), dakle u gradu n Rajni, koja j
- 430 -
/ "'
Heine, portretiran u doba prve velike zbirke lirike, Knjiga pjesama (1827). Bakrorez Ernsta Grimma.
431
službene institucije tih vjera. Neke kasne pjesme protkane su duboko dojmlj: vim židovskim temama, a u opsežnom esejistièkom prikazu o povijesti religij i filozofije
Heine je jedan od onih velikih lirièara novije europske književnosti kojim su glavna podruèja stvaralaštva poezija i esej (zajedno s drugim vrstama nefik cionalne pro
U svim tim tvrdnjama ima mnogo istine. Toèno je da je Pariz objeruèke pri hvatio njemaèkoga gosta, kao što je i neporecivo da je on u utjecajnim politiè kim krugov
- 432 -
pagina 29
mogao objaviti sva pišèeva cijela. Ukratko, Pariz je Heineu pružao veæu slobodu, no èežnja za njemaèkom kulturom i njemaèkim krajolicima ostala je snažna do kr
Složenost izraza može biti znak unutarnjih protuslovlja. U Heineovu stvaralaštvu i misaonom životu to je toèna dijagnoza. Veæ i stoga je veliki Židov i Nijemac jedn
- 433 -
prema stvaralaèkim poticajima. Više iznenaðuje stav »angažiranog« pjesni prema težnji za djelatnom društvenom ulogom umjetnosti. Mnogi suvreme zastupnici po
Civilizacijski napredak, osnažen razvojem demokratskih društvenih ustan va, Heine pozdravlja sa socijalnoga gledišta. No u isti mah ne krije svoju boj zan da æe d
Heine je sam èesto upozoravao na antinomije svojih pogleda na svijet, ta nije: na društvo i povijest, najèešæe u predgovorima koje je obièavao pisati : svoje knjige
Ova knjiga nije povijest književnosti. No podsjeæam na obeæanje dano predgovoru: da æe biti govora osobito o pojavama i liènostima koje su specif èan njemaèki
- 434 - [
mljama u desetljeæima poslije Beèkoga kongresa. Medicinu i prirodne znanosti studirao je u Strasbourgu, u gradu koji je, unatoè politièkoj pripadnosti Francuskoj,
Ima u tome simbolike. Modernisti dvadesetoga stoljeæa mogli su se pozvati na Biichnera, jer ako je išta revolucionarno u europskoj drami prethodnih dvaju narašta
Da je Buchner poživio, povijest europske drame bila bi vjerojatno drukèija. To je zakljuèak glasovitoga amerièkog komparatista Georgea Steinera u knjizi o
- 435 -
»smrti tragedije« (The Death ofTragedj). I doista, da je njemaèki autor mo«. nastaviti svojim zacrtanim putem, neke dramske koncepcije znakovite za dc moderne, o
Prodornu snagu Woyzecka uoèio je u meðunarodnom kontekstu osobito p mjereno upravo Steiner. Navodim baš njegove rijeèi o Biichneru, jer u njii zacijelo nema
- 436 - !
èinjenice što su oni neprimjereni, zbog društvenog mjesta ili razumijevanja, velikim prigodama u kojima se zakratko pokazuju i prikazuju. Shakespeare okružuje vrh
Amerièki komparatist osvræe se samo kratko na Biichnerovo prvo i za autorova života jedino njegovo objavljeno književno djelo, na Dantonovu smrt. Od triju autoro
- 437 -
Dvorsko kazalište u Dresdenu, kuæa mnogih opernih praizvedbi. Djelo Gottfrieda Sempera, gradi od 1838. do 1841.
tome da su tragièna protuslovlja nerazrješiva. Biichnerovo dramsko popriš meðutim, nije mjesto moralnih antinomija. Danton je žrtva postupaka (kat je sam provodi
Godine 1813. rodila su se tri majstora drame u širem smislu rijeèi: Gec Biichner, Richard Wagner i Guiseppe Verdi. Iako u vršnjaštvu nema magije, i poredba se zb
- 438 - \
Feuerbach, èiji je ateizam tumaèio kao poziv na dosljednu ljudsku obvezu prema kršæanskoj etici osloboðenoj mistike. To je bila misaona oprema koja ga je potakl
; i
Današnji, rekonstruirani interijer Semperove graðevine, koja se veæ dugo naziva skraæeno »Semper-Oper«.
- 439 -
koja je potrajala trinaest godina; tek je 1862. smio slobodno putovati po svii njemaèkim zemljama. Neka od svojih najvažnijih glazbenodramskih djela n pisao je u p
No emigrant Wagner bio je daleko od toga da iskusi sudbinu prognanika1 teškoj oskudici. Boravio je pretežno u njemaèkom dijelu Švicarske, a povrem no i u Italiji,
Dva su dogaðaja u glazbenom kazalištu stoljeæa: Wagner i Verdi. Djela t antipoda smatrana su s razlièitih gledišta tipiènim izrièajima epohe, no fascin ciji koja iz nj
Verdiju je pozornica bila poprište pjevane dramske izražajnosti, lijepih glas va, romantiènih strasti, sudbonosnih sukoba. Sceni je pružao ono što sceni pr ma preda
- 440 - >
vladaju posebni zakoni umjetnosti, koji su ni iznad ni ispod iskustva, nego onkraj njega. Takozvani realistièki obziri Verdija nisu tištali. Kao što je rekao Franz Werfe
Da ne bude nesporazuma: i Wagneru se poslije smrti dogodilo da su njegova djela u glazbenoj praksi partikularizirana pa se, srodno izvoðenju Verdija, na koncertim
441
Richard Wagner, rad Huberta Herkomera (1877)

Kunstiverk der Zukunft, 1849), Oper und Drama (1851), »Glazba buduænosti« (»Zukunfismusik«, 1860), koji tvore temelj teorijskog opusa.
Smatram da najsažetiji iskaz o misaonom zajedništvu tih radova treba formulirati ovako: potka je Wagnerove teorije opis jedne estetske utopije. Kljuèni pojmovi pop
Dva su aspekta u Wagnerovim nacrtima presudna. Oba su povezana s putovima europske, a osobito njemaèke, kazališne umjetnosti. Od Lessingove dramaturgije
Sinteza umjetnièkih grana, s jezgrom u drami, to je u Wagnerovoj terminologiji Gesamtkunstiverk. Naziv je, kao što je poznato, ušao u sve sustave estetiè-kog nazi
- 443 -
cjeline, koja bi bila socijalna Gesamtheit, bio je utopijski nacrt. Sadašnjica, dutim, Wagneru je uvelike bila meta polemike. To je onaj drugi netom spe nuti aspekt.
Wagnerova polemièki intonirana kritika bila je usmjerena protiv prakse mercijalnoga kazališta i, u glazbi, protiv oblika takozvane velike opere ral skog i francuskog t
Koliko je politièkih ili, toènije, kulturnofilozofskih iskara u Wagnerovim matranjima, to pokazuje veæ prvi programski tekst, esej o umjetnosti i rev ciji. Ti su pojmovi u
- 444 - I
spremnost za inovacije, a ni pristalice isticanja nacionalne svijesti nisu ostali prikraæeni. Svakako je znakovito da su Wagnerove opsežnije programske i poeto-lošk
No nije samo aktualan trenutak poticao autora na to da javnosti priopæi svoje društvene poglede i reformske namjere u umjetnosti. U njegovoj publicistièkoj djelatn
. se stotinjak godina poslije pretresala Brechtova »teorija zaèuðenja« i dramaturgija »epskog teatra« u kazališnim krugovima ponekad žustrije nego sami kaza-
' lisni komadi.
Odjek Cetrdesetosme i dresdenske Cetrdesetdevete oèit je i u raspravi o umjetnièkom djelu buduænosti. Štoviše, Das Kunstvuerk der Zukunft posveæeno je filozo
445
kršæanstva oslobodi metafizike i crkvenih dogmi i pretoèi u humani svjetor zor autonomne ljudske zajednice. A ta æe zajednica, èovjeèanstvo, naæi svoj n viši duh
Opravdano je zabilježiti da je Wagner ovdje misaono srodan jednom veliko prethodniku na podruèju drame, Friedrichu Schilleru. Prepoznavanje analoj ja pomaže s
- 446 - i
Wagnerov Festspielhaus u Bayreuthu. Slika G. Laske (1892)
Nezamjenljivo je djelovanje umjetnosti, piše Schiller, upravo u prizoru »kad se ljudi iz svih krugova, podruèja i staleža, osloboðeni svih spona neprirodnosti i konven
U tim je rijeèima sadržana ekstaza prosvjetiteljstva, tako bi se na paradoksalan naèin mogla shvatiti Schillerova vizija. Wagner je na svoj naèin aktualizirao tu misao
estetskom èinu. Unatoè svim razlikama izmeðu civilizacijskog modernizma u koncepciji »moralne ustanove« i Wagnerova romantièkog utopizma, skladatelj je ostao
447
pagina 30
Dvorac Neuschwanstein, graðen od 1868. do 1889, prava je orgija historizma na podruèju opo sanja stilova (neogotika, neorenesansa, neoklasicizam i dr.) u europ
448
gledateljeve oèi ne opažaju dirigenta. Svrha tog postupka namjera je da se izbjegne sve što upozorava na realnost kazališta: na igru, inscenaciju, proceduru. Tko v
Treba dodati da su tvrdnje i želje rasprave o umjetnièkom djelu buduænosti postale u nekim aspektima žrtva povijesti. Da su se obistinile, kazalište na brežuljku po
Èitajuæi Wagnerove rasprave ne smijemo oèekivati posve dosljedno proveden misaoni sustav. Autor se ponekad kolebao hoæe li pružiti programski nacrt svoje po
Tek posljednjih venecijanskih godina, u doba rada na glazbenoj drami Parsi-fal, Wagner je prihvatio svjetonazor koji se više nije mogao definirati s pomoæu
- 449 -
predodžbi o politièkim i materijalnim zbivanjima. Posljednja rasprava, Reli on und Kunst (1880/81), spaja odjeke Schopenhauerove filozofije budistièk svjetonazora
Wagner je u povijesti europske kulture jedinstven po tomu što je jedini ve ki skladatelj koji u isti mah ima èvrsto mjesto u povijestima književnosti. M dutim, nestalne
U svakako pretjerano poentiranoj primjedbi po kojoj je Wagnerova umje nost najljepša kad se tekst i ne razabire ima nešto istine. Svakako je vrlo znak vito da je na
- 450 - !
zeca Wagnerova glazba èesto zastupljena i bez teksta. Mnogim ljubiteljima glazbe predodžbu o Wagneru oblikuju partiture bez dramske rijeè i, neobièno reprezent
U toni je sklopu osobito važna okolnost da su Wagnerove umjetnièke inovacije, zbog kojih su ga nazvali revolucionarom glazbenoga kazališta, pretežno glazbene n
- 451 -
ma bitna je spoznaja da je Wagnerov tip drame isto toliko i epske naravi, a èanje, toliko važno za estetsko funkcioniranje cjeline, pripada orkestru. Wag rova je orke
Govoreæi o svojim planovima, Wagner je potkraj života — spomenuo s — nagovijestio povratak simfoniji (u kojoj se okušao samo u mladosti). N istina, imao na um
452
titura ne samo inovativne nego i uvjerljiv primjer pretakanja namjere u ostvarenje.
Najmanje inovativnosti ima u izboru grade. U tome je Wagner sljedbenik romantièara, pa i tipièan predstavnik jedne od dominantnih književnih struja oko sredine de
Da nije Wagnera, samo bi povjesnièari književnosti još marili za dramska i pripovjedna djela koja su se svojim stihovima nastojala suprotstaviti suvremenom iskustv
- 453 -
protusvjetove. Njegova proza u romanu Salammbd, nastala u doba kad i W nerov Tristan, pruža predodžbu o sponama koje povezuju historistièki ment tet i estetiza
Loša iskustva s pojedinim izvedbama svojih djela potakla su Wagnera da posveti izgradnji kazališta koje æe jamèiti idealna uprizorenja. Nije ga nim smetala pomis
Primjer scenografije u Wagnerovo doba: Die Walkiire, I. èin. Izradio ju je za prvu izvedbu Prstena Nibelu, u Bayreur.hu (1876) austrijski slikar Josef Hoffmann, imen
- 454 -
uobièajenom željom drugih skladatelja da se potvrde i proslave prema naèelu centrifugalna djelovanja. Drugim rijeèima, Wagneru potkraj života više nije bilo stalo d
Recepcija njegova djela u razdobljima poslije osnutka bavreuthskih sveèanih igara, sve do danas, potvrdila je njegova predviðanja. Bavreuth je postao glaz-benopo
Treba poæi od konstatacije da je Wagner, za razliku od mnogih drugih velikih majstora, od poèetka autor koji izaziva raskole: nikoga ne ostavlja ravnodušnim, ali sn
Wagner, Schopenhauer i Nietzsche — to je bilo Mannovo »trozviježðe« duhovnih mentora, bez kojega nije mogao zamisliti svoj intelektualni i umjetnièki razvoj. To
- 455 -
smiren duh Bachove glazbe. Taj sud podliježe zakonitostima pripovjedne fikc je pa ne mora biti Mannov. Meðutim, smotra svih pišèevih osvrta na Wagne potvrðuju
Mannu su dva svojstva Wagnerova djelovanja presudna. Prvo je posljedk estetskog monumentalizma, osobine koju Mann utvrðuje kao osobito karakt ristiènu za de
- 456 - i
Nema svjedoèanstava o tome da se Mann pobliže, studiozno zanimao za francusku recepciju Wagnerovih djela i misli; no svojim inzistiranjem na tome da Wagnera
- 457 -
1
slovi kao izrazit predstavnik južnofrancuskoga muzièkoga »galicizma«, jed stavne i vedre folklorno nadahnute glazbe.
Francuski wagnerizam još se više istièe ako ga usporedimo s odjecima u d gim zemljama. Najoštrije izraženu opreku nalazimo na putu preko Kanala. 1 našnje stan
Shaw je jedan od prvih kritièara Wagnerovih zamisli — ako ne i prvi uo] — koji je spoznao aktualnost zbivanja u maglama mitskih protusvjetova te i hotice nagovijes
- 458 -
l
i
p
Prizor iz prve pariške izvedbe Wagnerove opere Tannbauser (1861). To je djelo oduševilo Baudelairea.
glazbe i takve projekcije Shaw se ne osvræe. Zanimljivo je da je Hofmannsthal èetvrt stoljeæa poslije, raspravljajuæi teorijski o naravi glazbenoga kazališta, odluèn
459
mjedbu prilikom razgledavanja brodova na Temzi: ovdje je motiv imetka i vi sti novca nad svijetom, fantazmagorija o prstenu Nibelunga, u zbilji rada i str jeva posta
Vraæajuæi se središnjem tijeku recepcije u inozemstvu, dakle pojavama u fra cuskoj kulturi, slijedimo kronologiju, koja je u ovom sluèaju na poèetak sta^ la osobito
U Baudelaireovu tekstu nije rijeè samo o Tannhduseru. Autor se osvræe i i koncert održan prije operne premijere, priredbu na kojoj je pariški orkestar pc skladatelje
- 460 -
»Nijedan drugi glazbenik nije ravan Wagneru po sposobnosti da oslika prostor i dubinu, u stvarnom i u duhovnom smislu. To je opadanje koje su veæ više puta izre
Treba doista požaliti što su Baudelaireov zanos izazvala samo Wagnerova djela iz èetrdesetih godina, dakle Ukleti Holandez, Tannhduser i Lohengrin. U svom ese
S obzirom na spomenute pojave manije i fobije u Parizu, na prvi pogled iznenaðuje okolnost da je drama o Tristanu i Izoldi (èija je graða naposljetku važan spomen
I
- 461 -
tropoli tek pedesetak godina poslije praizvedbe u Miinchenu. U toj neobièi èinjenici, meðutim, ima zakonitosti. Glavni odgovor treba potražiti u nar medija s obzirom
Nekonvencionalne opere, kakve su bile Wagnerove, nailazile su i posl skandala oko Tannhduseru na otpor konzervativne pariške kazališne publi Gounod, Delibes
- 462 - |
w
\
\
pagina 31
tnim dvoranama, u kojima su se izvodili orkestralni odlomci i cijeli operni èi-
novi.
U francuskoj reakciji na Wagnera pripala je kljuèna uloga Debussvju, neobièno originalnom skladatelju i zanimljivom glazbenom kritièaru, koji je kao prozaik pokaza
U težnji da izgrade specifièno francuski glazbeni izraz, napose s osloncem u klavsenista sedamnaestog i osamnaestog stoljeæa, pariški su skladatelji poslije
- 463 -
prvoga svjetskog rata odgovarajuæi program našli u glazbenoj poetici neokla èizma (ili neobaroka). Bilo je tu mjesta za Bacha, Couperina, Mozarta, Sati Stravinsko
- 464 - |
nimalo razumljiva sama po sebi. Nešto što bi danas u veæini zemalja prošlo sa zaglušnom medijskom bukom, u ono se doba smatralo dostojanstvenim kulturnim è
veza.
Pogled na Rusiju ne smije biti bez upozorenja na Wagnerovu duhovnu prisutnost u krugovima ruskih simbolista (oko Vjaèeslava Ivanova, Andreja Bjelo-ga i Valerija
Danas ni u inozemstvu, pa ni u mnogih njemaèkih povjesnièara kulture, nema dvojbe o tome da u desetljeæima poslije romantizma, sve do kraja stoljeæa, u njema
- 465 -
rati. U glazbi i filozofiji je obratno: po dubini i širini djelovanja te po raznol kosti supstancije, a dijelom i neposredne ili posredne aktualnosti, jedva je m( guæe na tom
Duhovne liènosti koje ovdje zastupaju filozofiju i znanost pokazuju, medi tim, da je ponekad teško povlaèiti pouzdane granice. Zacijelo nije tek sluèaj št su upravo v
U ovom æe poglavlju biti rijeè o Schopenhaueru i Marxu, dok æe Nietzschei pripasti mjesto u kontekstu njemaèkoga »kraja stoljeæa«. Zahtijeva to kronolo gija (iak
- 466 -
nuta tradicionalna granica izmeðu akademski etablirane filozofije, koja èitatelju nameæe nesvakodnevnu intelektualnu discipliniranost, i misaonosti koja može biti s
Paradoks je u tome što je Schopenhauer, slikovito reèeno, svojim jezièno-ko-munikativnim namjerama išao èitateljima ususret, no oni kao da su se odmicali. Drugim
- 467 -
Schopenhauer, fotografija snimljena 1859, godinu dana prije autorove smrti.
468
kog pokreta, F. Schlegel u ranim, bitnim radovima pokazao koliko je relevantno usvojio karakteristiène misaone pokrete osamnaestog stoljeæa. Usput reèeno, oba
Godinu dana poslije neuspjela istupa s prvom velikom knjigom Schopenhauer postaje privatni docent u Berlinu, na sveuèilištu koje je tada, znademo, okupljalo vrho
Prvi svezak Svijeta kao volje i predodžbe sadrži sve bitne sastavnice autorova rasuðivanja i — pomno komponiranog — svjetonazora, pa to djelo dvadeset-petogod
469
takozvanu romantièku razbarušenost, bit æe iznenaðen. On preuzima strogos argumentacije svog uzora Kanta, a u tradiciji akademske filozofije svakako je sustavn
Schopenhauer slijedi Kanta, stavljajuæi uz »volju«, to jest metafizièko naèeli životnosti, kategoriju »predodžbe«, koja je oblik ljudske spoznaje zbilje. Dvoj stvo nave
Da izbjegne ponavljanje starih filozofskih problema u apstraktnom diskursu on odnos izmeðu »volje« i »predodžbe« razjašnjuje na primjeru koji ne može biti konkre
- 470 - :
Schopenhauerovo shvaæanje zbilje ekstremno se udaljuje, unatoè srodnosti s Kantom, od prosvjetiteljske slike svijeta. Zajednièka im je samo teza o èovjekovoj up
»Neprestani pokušaji da èovjek potisne tegobe ne vode nièemu drugomu nego promjenama u oblicima tegoba«, zakljuèuje autor u § 57. èetvrtog dijela. »Oblici su
Taj egzistencijalni pogled na život Schopenhauer je poslije, u razmatranjima o povijesti {Uber Geschichte) drugoga sveska, prenio i na cjelokupnu ljudsku povijest.
471
ki, »hegelovski«, konstruirana smisla. Da nije temeljne kategorije apsurdnos autor bi se i ovdje mimo svoje volje približio materijalistièkom poimanju poA jesti u djeli
»Istinska filozofija povijesti temelji se, naime, na spoznaji da je u beskra nim promjenama i njihovu metežu pred nama samo isto, jednako i nepn mjenljivo biæe, koj
Pozorno èitanje Schopenhauerova djela svjedoèi ipak i o tome da je autore va pesimistièka ontologija dopuštala i prodorne uvide u društvene mehanizmi U konteks
- 472 - }
bijeda svijeta nije samo ontološka nego i politièka kategorija. Autor je svakako smatrao da ne postoji samo istina o zbilji nego i stvaranje istine u filozofskim tekstovi
Zanimljivo je da autor oèito nije mario za neka proturjeèja u svojim pogledima. Relativirajuæi s egzistencijalnog motrišta svaki društveni napredak, nije ustroj državn
. Schopenhauerov pojam volje, to treba osobito istaknuti, ne podliježe bilo kakvoj racionalnoj prosudbi: on je, recimo to tako, naziv za slijepu snagu kretanja kojoj ni
Dva duhovna stava koja pisac smatra moguæim reakcijama na beskrajno gibanje u svim oèitovanjima života isto su toliko znakovita za njegovu ukupnu
- 473 -
misao kao i voluntaristièki sustav. Uvodeæi u taj sustav misaoni kontrapunl on se u punoj mjeri iskazuje kao predstavnik specifiènoga filozofskog roma tizma. Volun
Razmatranjima o ljudskom znaèenju umjetnièkog izraza Schopenhauer i posredno nadovezuje na Schillerovu estetièku antropologiju (koju je mogao pi znavati), a n
Po isticanju umjetnosti, Schopenhauer je jedan od dosljednih teoretièara ai tizma u kulturi devetnaestog stoljeæa, usporediv po tome s francuskim simbc Ustima i N
- 474 -
duhovna kultura 1 industrijska moderna
svom estetièkom sustavu. Glazba je po njemu posvema posebno umjetnièko oèitovanje, jer u njoj nema mimeze, ona ne predoèuje pa se stoga ne nalazi na strani
Umjetnost je jedan od dvaju odgovora. Drugi zadire u podruèje individualne psihologije i opæe etike. Kad bismo pošli od Kantovih triju Kritika, utvrdili bismo da je u
»Takav èovjek, koji je poslije mnogih gorkih borbi protiv osobne naravi naposljetku uspio prevladati volju, samo je još èisto spoznajno biæe, nepomuæeno zrcalo sv
- 475 -
I ovdje se prepoznavaju barokni motivi: u njima odjekuje davna vanitas, i bez metafizièkoga vjerskog obzora. Schopenhauer je suvremenik Feuerbacha Marxa, a po
Recepcija Schopenhauerovih djela ili pojedinih misli neobièno je poglavl europske duhovne povijesti. Treba istaknuti — europske, jer je malo filozol novijega vreme
- 476 - !
ki zapisi kao što to sugerira naslov, nego odulja razmatranja o tome što èovjek jest, što èovjek ima i što èovjek znaèi u društvu.
Uzme li se u obzir narav Schopenhauerova rasuðivanja, nametnut æe se zasigurno i spoznaja o pomanjkanju aktualistièkih odgovora na tu filozofiju. Postoje razlièi
Napuštamo podruèje spekulacije i vraæamo se èinjenicama. Treba utvrditi da je Schopenhauerovo posebno mjesto u filozofiji devetnaestog stoljeæa uvelike odreð
L
- 477 -
skog raspravljanja. Tek je Nietzsche, Schopenhauerov stilistièki sljedbenik tom pogledu nadmašio svoj uzor.
Uspjehu autorove misli zacijelo su bitno pridonijela njezina sinkretistiè svojstva. Treba uvijek imati na umu da je ta filozofija nalazila sve veæi broj èi telja i štovatelja
Èitatelje koje svjetonazor kakav su nudili lijevi Hegelovi uèenici ili francu pozitivisti nije posve zadovoljavao pozdravljali su Schopenhauerov istoènjai obojen kvijetiz
pagina 32
Snažan je bio odjek i u skandinavskim zemljama (Strindberg: »Schopenha er, taj najdublji mislilac kojega poznajem«, u pismu od 19. veljaèe 1889), a i pošto manje
- 478 -
Lavu Tolstoju (od 30. kolovoza 1869). Fet se istaknuo i kao prevoditelj s njemaèkoga; preveo je Fausta i Schopenhauerovo glavno djelo. Pismo je doba kad se spre
U Hrvatskoj su Schopenhauera otkrili, èitajuæi ga, dakako, u originalu, predstavnici pripovjednog realizma, a osobito se on dojmio Gjalskog i Leskovara, a svakako
- 479 -
stvarno iskustvo èovjeèanstva, pretezao bi u njegovim pogledima Schopenh erov kaos, a ne Hegelova predvidljivost.
Dnevnièka studija Magistra vitae, napisana 1940. a objavljena 1967.,' ostavlja nimalo dvojbe. »Dakako, èovjek ispada kao odmetnik i krivovjerac, i je samo na trenu
Fascinacija koja je bila svojstvena njemaèkoj filozofskoj i znanstvenoj proz devetnaestom stoljeæu, prozi nastaloj dijelom pod Schopenhauerovim utje jem, kao u N
480
govih glavnih djela dokazuje da ponekad i u znanosti kategorija razvoja i aktualnosti ima granice. Iako je opæa kulturna povijest, koju je Burckhardt utemeljio, otad
Burckhardtove kulturološke prosude u posmrtno objavljenim predavanjima iz doba profesure u Baselu (1859-1893) Razmatranja o svjetskoj povijesti {Welt-geschich
Druga mu je osnova u predodžbi o stalnom uzajamnom djelovanju niza povijesnih èimbenika: kulturnih, politièkih, gospodarskih. Burckhardt je u devetnaestom stol
- 481 -
kog podneblja. Tako u knjizi o renesansi u Italiji raspravlja o politièkim koi cepcijama koje teže za »državom kao umjetnièkim djelom«, zatim o razvoju ii dividualistiè
Burckhardt je veæ odavna povjesnièarski klasik. Njegov suvremenik i base ski sveuèilišni kolega Johann Jakob Bachofen tek je na putu da to postane. Knj ge tog h
Otkad je »žensko pitanje« poprimilo posve drukèije dimenzije, nadopunji no »ženskim pismom« i »ženskim studijima«, Bachofen u struènoj literaturi n;
- 482 -
lazi svoje mjesto, zanimljiv kao poticajan prethodnik suvremene tipološki usmjerene teorije. Svakako je neizbježiva konstatacija da gender studies nemaju majku ne
U spomenutoj raspravi autor izlaže tvrdnju da je sav život obilježen opæim dualizmom èije su sastavnice ženski i muški supstrat. Opreka spolova oèituje se na mno
- 483 -
nosti svih svojstava dvaju spolova. Ne spominjuæi ni Hegela ni Schopenhaue Bachofen je posredno upozorio na duhovnu prisutnost obojice fdozofa.
Suvremen znanstveni i filozofski odgovor na vjerske i društvene sadrž prošlosti bio je bitan historistièki izazov epohe. Taj je pokušaj oko sredine ( vetnaestog stolje
Bez obzira na današnja teološka mišljenja o Straufsovu pothvatu, nedvojl no mu je veliko povijesno znaèenje. Das Leben Jesu prvi je studiozan pokuša Europi, a to
- 484 - '
Takvim je pristupom Straufš na razmjerno popularan naèin teologiju histo-ristièki odvojio od tradicionalne vjerske metafizike, uzimajuæi za primjer najvišu auratsku
Straufsovo djelo ubrzo je odjeknulo i u drugim zemljama, a osobito u Francuskoj, gdje je njemaèki znanstvenik našao neposrednoga sljedbenika u glasovitu filologu
- 485 -
sa sadržajem za koji se smatra da se tièe svakoga. I odjek u inozemstvu bio brz: u Berlinu se Renanova knjiga pojavila u prijevodu tek nekoliko mjeseci pc slije par
Francuski znanstvenik posebno se radovao priznanju steèenom u Njemac koj. Njegova živa publicistièka djelatnost, napose šezdesetih i sedamdesetih gc dina, sad
- 486 -
Francuskom i njemaèkog ujedinjenja potrebna je, zakljuèuje autor, kritièka sa-mospoznaja. Iako su bitne ideje stoljeæa, od Herdera i Goethea do velikih njemaèkih
Nekoliko godina poslije objavljivanja Straufsova djela o Isusovu životu, njemaèku a poslije i europsku javnost ponovno je potresao misaoni izazov, žestok osobito z
Središnja je Feuerbachova teza: Bog nije stvorio èovjeka, nego je èovjek stvorio Boga. Bivši erlangenski teolog i filozof odluèio se na ekstreman korak, za svoje do
- 487 -
Jedna od zgrada tvrtke za izgradnju strojeva August Borsig u Berlinu. Akvarel Karla Biermanna p kazuje pogon iz 1837.
!
povijesnog razvoja neke ljudske zajednice. Feuerbachov je model kršæanstvo, j je u njemu vidio autentièan izraz humanosti u smislu Goetheove epohe. Auti rovi p
Posebnost je Feuerbachova svjetonazora na podruèju religije u tome što nj maèki sljedbenik ali i oponent Hegelov uspostavlja osebujnu vezu izmeðu k
- 488 - :
tegorija vjere i humanosti. Kršæanskom (novozavjetnom) predodžbom o Bogu èovjek je stvorio najplemenitiju projekciju sebe, odnosno zamisli o sebi, na metafiziè
Feuerbachovo bi ime bilo mnogo manje poznato da nije ušlo u teoriju poznatu od druge polovice devetnaestog stoljeæa pod nazivom marksizam. Liènost iz èijega
- 489 -
U njemu je doduše rijeè i o »diktaturi proletarijata«, to jest o vlasti društven sloja kojemu je pripala povijesna uloga da ukine klasni ustroj uopæe, no reèe ca koja je
Istinski poznavatelji autorovih radova proizveli su jedan drukèiji parado] Od sredine dvadesetog stoljeæa meðu zagovornicima i kritièarima Marxova d la gotovo i ne
- 490 -
osamnaestog stoljeæa. Da je povukao zakljuèke iz promatranja nekih parametara moderne, napose s podruèja tehnièkog razvoja industrijskog društva, neka bi svo
Usprkos iskustvu sa starenjem jednog dijela njegovih misli, manje ili više skrivena aktualnost i poticajnost ranih radova je neprijeporna. To više što su važni društve
Ekonomsko-filozojski rukopisi ne tvore sustavno razraðenu raspravu; djelo je zbirka provizorno sastavljenih nacrta za studiju, metaforièki reèeno: nalazište misli o u
- 491 -
Marx, mjerilo svih stvari, univerzalan parametar prosuðivanja, koji èesto skr veno povezuje i naoko raznorodne pojave privatnog i javnog života. Mara i time dotièe i
Društveno ureðenje u kojemu je »novac istinski duh svih stvari« (»Das Gel ist der ivirkliche Geist aller Dinge«) proizvelo je fenomen kojemu je Mara da naziv Entfre
Pojam ljudske prakse, koja je jedan od provodnih misaonih motiva mladoj Maraa, sadrži pretpostavku po kojoj je èovjek, tako reæi, eksperimentalno biæe nepresta
- 492 -
je gledište Mara veæ rano nadopunio ustrajanjem na analizi konkretnih preduvjeta radnih napora i uèinaka. U Hegelovu sustavu rad postaje esencijalno odreðenje
Jezgrovit sažetak svoje filozofije povijesti pružio je Mara u posljednjoj, jedanaestoj tezi o Feuerbachu: »Filozofi su svijet samo razlièito tumaèili, vrijeme je da se on
493
Max Planck, jedna od liènosti koje su obilježile iduæu epohu
MODERNIZAM U RAZDOBLJU DRUGOGA CARSTVA
Na poèetku godine 1871. Njemaèka ulazi u novo razdoblje svoje povijesti. Poslije pruske pobjede u ratu s Francuskom, kancelar Otto von Bis-marck, jedna od kljuè
Novo carstvo (Deutsches Reich), drugo po redu u njemaèkoj povijesti, temeljilo se na ustavu, u kojemu se danas može lako prepoznati odreðen kontinuitet njemaè
- 495 -
pagina 33
zivale državama, a ne zemljama, kao danas). Demokratsku, stranaèki oblikova nu protutežu tvorio je parlament (Reicbstag, danas Bundestag), koji je bio zako nod
Podaci o politièkom ureðenju važni su za kulturnu povijest osobito zboj problematike koja mora zaokupljati promatraèa njemaèke povijesti novoj doba. Razmatranja
- 496 - :
F
modernizam u razdoblju drugoga carstva
žio je takav razvoj u svojoj domovini rijeèima o »èaðavoj, sivoj zbilji«. Njemaèka je u tom pogledu neko vrijeme kasnila; no u posljednjim desetljeæima devetnaesto
Druge europske sile, Francuska, Velika Britanija, Rusija, bile su iz razumljivih razloga zabrinute. Ocrtavao se novi lik srednje Europe koji je signalizirao suparništvo,
Smotra historièarskih zemljovida o razvoju u gospodarstvu i javnom životu uoèit æe u desetljeæima oko godine 1900. prije svega dvije èinjenice. Prva je spomenut
- 497 -
(To je uzrok naoko neobiènoj pojavi da se u gradovima poput Essena, Duisbi ga, Bochuma i Dortmunda i danas još èesto susreæu poljska prezimena.) Pogl na zem
- 498 - i
Hamburgu, Kolnu ili Frankfurtu na Majni. Industrijalizacija je te krajeve zahvatila tek kasnije, najamnog radništva je bilo manje, a težišta gospodarskih djelatnosti bila
Za kulturnu povijest koja se bavi makrostrukturalnim preobrazbama nekog društva ili neke nacije najvažnija je konstatacija da se zbog gospodarskih i politièkih zbiv
- 499 -
rubno mjesto, no osvrt zacijelo ne treba posebno obrazložiti. U razdoblju o 1 jemu je ovdje rijeè znaèenje ekonomskih i tehnièkih revolucija za mnoge ob ke kulturno
Spomenuta brzina ekonomskog razvoja svakako je zbog njezine jedinstven sti u europskoj povijesti važan predmet razmatranja u sklopu široko shvaæe kulturologi
Najbrži su tempo statistièari mogli oèitavati na dijagramima teške indust je. Proizvodnja željeza i èelika porasla je u novim, tada najmodernijim pogor ma toliko brzo
- 500 -
Kulturnopovijesno dragocjena fotografija: Karl Benz s obitelji u vožnji automobilom marke Victoria, 1894.
poèetku dvadesetog stoljeæa njemaèka metalurgija dominira svjetskim tržištem, Krupp i druge tvrtke najveæi su izvoznici u svijetu, a u proizvodnji mnogih tehnološ
U kulturnu povijest neposredno ulaze tehnièki izumi koji su promijenili naèin života za bezbrojne ljude sve do danas. Jednu bitnu prekretnicu obilježavaju inovacije n
- 501 -
nièku povijest nego i u civilizacijski non: Gottlieb Daimler, Karl Benz, Rud Diesel, imena koja su u svijetu post simboli nove tehnièke ere. Baziène in< strije postale s
Stoga su nazivi njemaèkih giganata v brzo prodrla, u civilizacijsko pamæenje: emens, AEG, Bayer, Agfa, Hoecl BASR IG Farben. Ne treba ih poseb predstavljati, je
Automobil, vozilo koje je potaklo moderni mit o brzini, sredstvo je za sv davanje prostora, vidljivog prostora. Subjektivno nevidljive udaljenosti svla( la je telegrafija r
Prva rendegenska (Rontgenova) snimka: ruka s prstenom.
502
Otto Lilienthal, neposredni prethodnik braæe Wright u SAD-u) osvajali su zemljopisno definirane prostore. Wilhelmu Konradu Rontgenu, profesoru na sveuèilištima
jednom od blistavih romana epohe, u Èarobnoj gori (Der Zauberberg, 1924) Thomasa Manna. Pisac je izvanrednom intuicijom prepoznao simbolièno znaèenje tehn
Ne treba posebno tumaèiti da njemaèko »gospodarsko èudo«, prvo u posljednja dva stoljeæa, ne bi bilo ostvarivo da nije postojao solidan temelj u nao-brazbenom
Fotografija prikazuje Rontgena u doba profe-sure u Wiirzburgu i otkriæa prodornih zraka (1895).
503
dona A. Craiga, profesora na Stanfordu (Germanj 1866-1945, 1978), u ko ga, kad hvali, ne može biti nacionalne pristranosti. U šestom poglavlju, pos æenom duho
Organiziranje školske nastave postajalo je u tijeku stoljeæa sve lakše, jer prilike za vlasti postajale povoljnije, mahom zbog koncentracije stanovništ Što je industrija
- 504 -
tina stanovnika. Veæ spomenuta nagla urbanizacija imala je svakako udjela i na svim razinama naobrazbenih standarda.
S obzirom na opæe stanje društva, razumije se da je školski sustav bio zrcalo hijerarhijskih odnosa. Opæa pismenost bila je uvjet za razvoj industrijskog društva —
Neizbježive potrebe moderne pragmatike oèitovale su se u drugim vrstama viših srednjih škola, na primjer u realnoj gimnaziji, èiji je naziv znakovit. Predmeti za »re
- 505 -
u jednom dijelu Romanije i u slavenskim zemljama engleski je dugo bio pr met dodatne nastave ili privatnih teèajeva; pojam stranog jezika bio je veæim istovjetan s
Za razdoblje oko prijeloma stoljeæa karakteristièna je pojava na podruèju ] dagogije sve veæa sklonost inovativnim zamislima u odgoju djece i mlad< ukratko, težn
Obnavljanju Rousseauovih shvaæanja najbliža je bila pedagogija koja je sli dila zamisli švedske književnice Ellen Key, koja je na poèetku dvadesetog stol æa svoji
- 506 - :
teljica i uèitelja, razreda koji su više nalik na vojarne. Odvjetak toga pristupa je koncepcija Waldorfechule, s pedagoškim naèelima u kojima je prisutna antropo-zofij
Na ideji zajedništva temelji se i pedagoška praksa koju je zagovarao munchenski pedagog Georg Kerschensteiner, koji je u središte svojih projekata stavio pojam A
Koncepcija radne škole nije imala elitistièki karakter; bila je, u teoriji, namijenjena svima. No postojala je i inaèica škole prožete radom i igrom, ali na organizacijskim
507
zanimljivom životopisu Prekretnica (Der Wendepunkt, 1952)]. Znakovito j je teoretièar te »prirodi bliskoj« vrsti škole, Gustav Wyneken, u svojim peda kim radovima
Inozemni ugled njemaèkih škola temeljio se, po naravi stvari, pretežne posrednim informacijama, pa je stoga bilo manje uvida u nepovoljne strane stavne svagdašn
Poznavatelji internih njemaèkih prilika isticali su mentalitetne razlike iz du veæine srednjih škola i sveuèilišta. Njemaèki maturant (maturantica i ] dentica tada je bilo
508
tima dopuštala da svoje sklonosti ostvare bez administrativnih zapreka. Stoga su studenti èesto upisivali širok raspon struka, primjerice spajanjem filologije, povijes
U Humboldtovoj je tradiciji bila ugraðena i sloboda nastavnièke liènosti, koja se najdjelotvornije mogla potvrditi u skladu s naèelom (koje u veæini država vrijedi i da
- 509 -
sistièkim ispadima, što ga je sugestivno ali upravo zato na ideološki kobani èin zastupao Heinrich von Treitschke.
U prikazu sveuèilišnog života prilika je za panoramu duhovnih kretanja 1 su s obzirom na djelovanje u javnosti ušla u opæu kulturnu povijest, a izvo su bili dio znan
Industrijska velesila, bez premca u Europi, sustavno je skrbila o naobraz noj infrastrukturi, pa su u doba Bismarckove vladavine i, zatim, ministara \ helma II. nicale
- 510 - ;
li nastavnih obveza; služili su baziènim istraživanjima (Grundlagenforschung) na podruèju teorijske fizike, kemije, elektrotehnike, medicine i biologije. Rezultati rada
U djelovanju njemaèkih sveuèilišta tradicijskoga kova (koji su za prikaz kulturne povijesti jedna od središnjih tema) bilo je takoðer mnogo pokazatelja opæih društve
Iako su u doba prije rata èak i ti oblici reakcionarnog duha poèeli tražiti kompromise i odustajati od posve rigidnih oèitovanja, jedno je ostalo nezamislivo: svaki je ko
- 511 -
nom razdoblju iskljuèivali i studenti koji su pripadali zajednici njema Zidova. Sreæom je poèetak dvadesetog stoljeæa oznaèen i jaèanjem samosvi slobodnih, studij
Iz današnje perspektive lako je prepoznati da su upravo objekti segreg; nagovještavali istinske društvene preobrazbe u akademskom životu. Služi statistike pokazu
Spomenute preobrazbe u slici o Njemaèkoj, s inozemnog motrišta, najja je su uoèljive upravo ovdje, u razvoju prirodnih znanosti. Iako su Nijemci prošlosti davali bi
- 512 - 1
Niirnberška tvornica tvrtke Siemens-Schukert za izradu elektrostrojeva. Fotografija iz 1907.
iz zemlje kojoj se veæ zbog imperijalnih pothvata nužno nametnula potreba tehnološkog napretka. Stotinjak godina poslije tu je ulogu preuzela Njemaèka, poznato
Kao i u drugim zemljama, tehnološki je napredak ponekad posljedica intelektualnog bljeska u glavi neakademskog poduzetnika ili èak kuænog amatera.
- 513 -
No ne treba tumaèiti da su za »gospodarska èuda« potrebni sustavno pri mijeni intelektualni preduvjeti. Buduæi da su s njemaèkih sveuèilišta u to d meðunarodno
- 514 -
je privlaèilo talente, to više što su izgledi osoba iz graðanskih slojeva da postignu karijeru u politici, državnoj upravi i vojsci još bili ogranièeni. Unutar sveuèilišta osv
Mnoštvo je liènosti iz tog razdoblja koje su s njemaèkih sveuèilišnih kateda-ra trajno obilježile meðunarodne duhovne tokove. U prikazu uzajamnosti u glavnim struj
Vraæajuæi se katedrama i kabinetima, povjesnièar uz Kocha bilježi i druge njemaèke rane dobitnike Nobelove nagrade za medicinu koji su, uz francusko-
- 515 -
ga kemièara Louisa Pasteura, utemeljitelji bakteriologije i imunologije. Prvu gradu za medicinu u povijesti Nobelove zaklade primio je Emil von Behr profesor na sve
Pojava koja se naziva popularnost zasigurno je u suodnosu s predmeton liènošæu poznatosti. Meðutim, povijest pokazuje da ponekad dolazi do pn slovnih fenome
Spoznaje Alberta Einsteina ni po èemu nisu pristupaènije nestruènjaku goli hermetiène teorije u radovima njegovih starijih suvremenika matemati« Gottloba Fregea
- 516 -
S obzirom na polazno zapažanje o prividnim nesrazmjerima recepcije, potrebno je na Fregeovu sluèaju razmotriti neobiènu okolnost da djelo autora koji je za javno
- 517 -
Najveæi prilog što ga je u ono doba njemaèka prirodoznanstvena kultura d svijetu, Einsteinove su spoznaje. Einstein je najpoznatija liènost razdoblja k< se naziva e
Einsteinova stalna težnja da spoznajno obuhvati cjelinu svih fizièkih zbh nja, od atoma do svemira, to potvrðuje. U toj je težnji teorija relativnosti g lem korak u reinte
- 518 -
O spoznajnom putu koji ga je doveo do nove znanstvene paradigme svjedoèe autobiografski zapisi i mnoga pisma, dokumenti dijaloga što ga je Einstein vodio s ve
upozorit æe na èinjenicu da se Einstein, kad god je napuštao egzaktnu fizikalnu argumentaciju, zalagao za jasnoæu i pristupaènost komunikativne proze, za gipki i
Spomenuta biografska svjedoèanstva važan su izvor i za prouèavanje stadija u razvoju teorije. U prigodnoj literaturi o njegovu djelu ne istièe se dovoljno
Einstein, fotografija iz 1902.
- 519 -
Einsteinu, koji je dobro svirao violinu, glazba je bila »eliksir života«, a njezini vrhunci E i Mozart. «
520
uloga znanstvenika na kojega je Einstein sam vrlo jasno upozorio. Rijeè je o beèkom fizièaru i teoretièaru znanosti Ernstu Machu, zastupniku takozvanog empiriokr
Dalekosežno znaèenje te teorije usporedivo je s Kopernikovim obratom u shvaæanju svijeta: to je konstatacija Maxa Plancka, tvorca kvantne fizike, drugoga velikog
- 521 -
Berlinska Akademija znanosti (koju je utemeljio Leibniz) u doba kada je Einstein postao redoviti èlan i ujedno ravnatelj Instituta za fizikalna istraživanja (1913).
umu. Svoje je gledište uterr ljio u starom geslu da priro ne èini skokove; poslužio metafizièkom metaforom uvjeravao svoje uèenike da »Bog ne kocka«. No upra tak
Pojam relativnosti dop stao je samo na podruè spoznaje o materiji i njezii gibanju. Na tlu ljudskih o nosa i civilizacijskog mora nije trpio relativnost kc može biti polug
522
Einstein i Thomas Mann u emigraciji. Fotografija Lotte Jacobi iz 1938.
držanih u epizodama drugog dijela Goetheova Fausta. Volja Faustova da podjarmi prirodu ostala mu je živa do kraja. U tom je sklopu Einstein svojevrstan nefiktivn
pragmatika istine. Živeæi povuèeno, kontemplativno, nesklon buci koja je pratila njegovu svjetsku slavu, bio je duhovno sve srodniji Albertu Schweitzeru, osebujnom
Einstein nije imao prilike pratiti sve odjeke svojih teorija. Meðu tim odjecima, osobito u desetljeæu poslije Prvoga svjetskog rata, bilo je vrlo neobiènih, grotesknih, a
523
nom smislu: jer se èinilo da neposredno opažanje zaslužuje još manje povje nja nego prije. U opæem moralnom: jer su juèerašnje društvene konvencije ] stale u kr
Einsteinovo je ime, tako reæi, šifra za ugled i za ambicije prirodnih znane na poèetku dvadesetog stoljeæa. Bio je to predvidljiv razvoj zbivanja koja su { èela, znade
Osamostaljenje onih disciplina koje Nijemci i danas još èesto podvode pi pojam Geistesiuissenschaften, duhovne znanosti, ili Kulturvuissenschaften, dogoi lo se u z
- 524 -
obzirom na posebnosti njemaèke kulturne povijesti; u Engleskoj a dijelom i u Francuskoj temelje samorazumijevanju tih disciplina udarili su mahom liènosti izvan na
Europski odjek imala je njegova fundamentalna knjiga Einleitung in die Gei-stesvjissenschafien (1883), dakle uvod u humanistièke znanosti. Prema autorovu shvaæ
- 525 -
Bitno je obilježje Diltheveva teorijskoga gledišta otpor prema sklonosti drugoj polovici stoljeæa da se sve struke podrede metodološkom diktatu prii doslovlja i svoje
- 526 - 1
Unregistered Version. Purchase from www.abexsoft.com to remove the watermark.

Viktor Žmegač-Od Bacha Do Bauhausa PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Viktor Žmegač-Od Bacha Do Bauhausa PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

pagina 1

Viktor Žmegaè OD BACHA DO BAUHAUSA Povijest njemaèke kulture

OD SREDNJEG VIJEKA DO BAROKA

Martin Luther, bakrorez Lucasa Cranacha st. (1520) - 71

OD SREDNJEG VIJEKA DO BAROKA

METAFORIKA SVJETLA I REVIZIJA PROŠLOSTI: POÈETAK KULTURNOG MODERNIZMA

METAFORIKA SVJETLA I REVIZIJA PROŠLOSTI: POÈETAK KULTURNOG MODERNIZMA

METAFORIKA SVJETLA I REVIZIJA PROŠLOSTI: POÈETAK KULTURNOG MODERNIZMA

UNIVERZALNOST NJEMAÈKE GLAZBENE KULTURE

Prvo Bachovo djelo objavljeno tiskom, Partita u B-duru (Leipzig 1726)

Himna radosti iz Devete simfonije. Beethovenov rukopis.

Richard Wagner, rad Huberta Herkomera (1877)

Unregistered Version. Purchase from www.abexsoft.com to remove the watermark.

You might also like