SADRAJ

Zdravstveni aspekti okolia

Zdravstveni aspekti okolia 1
Mutageneza i okoli
Okoli i rak
Okoli i reprodukcija

Epidemiologija u zdravstvenoj ekologiji 15

Rizik i relativni rizik
Kvalitet epidemioloke studije

Osnove okoline toksikologije 26

Ambijentni monitoring
Bioloki monitoring
Ocjena rizika

Zakonodavstvo u zdravstvenoj ekologiji 38

Ekologija kao zasebna nauna disciplina
Zakonodavstvo

Globalni ekoloki problemi 46

Aerozagaenje 52
Aerozagaenje i zdravlje
Aerozagaenje i biljni i ivotinjski svijet

Klimatske promjene 67

Istanjivanje ozonskog omotaa 75

Voda i zdravlje 83

Ishrana i zdravlje 96
Zdrava ishrana
Otrovanja hranom
Ishrana i bolesti modernog doba
Genetski modificirana hrana

Kruti otpad i oneienja tla 124

Kruti otpad i oneienja tla
Medicinski otpad

Ekoloki znaaj neionizujueg zraenja 139

Ekoloki znaaj ionizujueg zraenja 150

Elektrina struja 166

Buka u okoliu i zdravlje 170

Promjene u atmosferskom pritisku i zdravlje 178

Povieni atmosferski pritisak
Snieni atmosferski pritisak

Hemijske materije i zdravlje 186

Metali
Plinovi i pare
Opojni plinovi
 ZDRAVSTVENI ASPEKTI OKOLIA

Zdravstveni aspekti okolia

Mutageneza i okoli
Okoli i rak
Okoli i reprodukcija

Ciljevi kursa:
Definisati okoli, zdravstvenu ekologiju i faktore okolia;
Proiriti saznanja i razumijevanje o odnosu okoli- zdravlje;
Identificirati najvee antropogene zagaivae okolia i najvee ekoloke
zagaivae;
Poznavati razliku izmeu bitnih i nebitnih faktora okolia;
Poznavati naine ovjekova prilagoavanja promjenama u okoliu;
Poznavati koje zdravstvene efekte najee izazivaju ekoloki faktori i koje su
populacione skupine najosjetljivije;
Upoznati ta su zdravstveno ekoloki standardi;
Poznavati osnovne relacije okoli i rak, i okoli i reprodukcija.

to je okoli?
Termin okoli (engl. environment) predstavlja razliite vanjske faktore koji utiu na
zdravstveni status populacije razliitim vidovima ekspozicije. Fiziki, hemijski i bioloki
agensi okolia su sposobni razviti patoloke efekte ljudi, biljaka i ivotinja. Uloga
kvalitete materijala, sociolokih, kulturolokih i drugih slinih faktora na zdravlje je dobro
poznata. S tog aspekta okoli ukljuuje interaktivnu kombinaciju okolinih uticaja, koje
su uglavnom predstavljene zdravstvenim problemima.
Beaglehole i njegovi saradnici su dali bazinu ilustraciju okolia:
Humani okoli sadri osnovne ivotne elemente: zrak koji udiemo, vodu koju pijemo,
hranu koju jedemo, klimatske uslove koji okruuju nae tijelo i odgovarajui prostor za
nae kretanje. Nadalje, mi postojimo u socijalnom i duhovnom okoliu, koji je od
ogromnog znaaja za nae mentalno i somatsko zdravlje.
Prema tome okoli (okolica, ivotna okolina, ekosistem, ivotni ambijent, ivotna
sredina) je kompleks faktora koji djeluju na organizam ili na ekoloku zajednicu i
odreuju njen oblik i preivljavanje. Ona je kompleks socijalnih i kulturolokih uslova koji
utiu na ivot pojedinca i zajednice.

to je zdravstvena ekologija?
Nije jednostavno definisati zdravstvenu ekologiju. Zdravstvena ekologija je nauna
disciplina koja prouava meuodnose materija, sila i uslova okolia s jedne i zdravlja s
druge strane. Glavni zadatak zdravstvene ekologije je pruiti kvantitativne podatke za
zatitu ovjekova zdravlja od nepovoljnih uticaja okoline, a po mogunosti i za
unapreenje zdravlja pozitivnim uticajem okolia. Dosta se zna o uticaju hemijskih i
fizikalnih faktora, ali je malo saznanja o djelovanju psihikih i socijalnih faktora. Ipak,
nema dileme da su i oni vaan dio zdravstvene ekologije.

Kako klasificirati okoline faktore?

Uobiajena podjela okolinih faktora bila je u tri skupine: fiziki, hemijski i bioloki.
Prema brojnim autorima s druge strane okoli ini pet skupina okolinih faktora koji
oteuju zdravlje na radnom mjestu i u ivotnom okoliu. Te skupine okolinih faktora
ukljuuju slijedee faktore:
1. Fizike (buka, klima, optereenja na radnom mjestu, toplotni faktori,
radijacija, ergonomski faktori);
2. Hemijski (hemijske materije, praina, lijekovi, duvan, koni iritansi, aditivi u
hrani);
3. Bioloki (bakterije, viruse, parazite);
4. Nezgode i/ili nesree (opasne situacije, brzina, uticaj alkohola, droga, lijekovi);
5. Psiholoki (stres, noni rad, novac, ljudski meuodnosi).

ta su prirodni i ljudskom rukom produkovani fenomeni okolia?

Mc Mihael istie da se okolina ekspozicija (izloenost) moe podijeliti u dva fenomena,
prirodni ili fenomen kojeg produkuje ovjek.
Prirodni okolini fenomen (uticaji) ukljuuju: vremenske ekstreme, lokalne
cirkulirajue infektivne agense, fizikalne katastrofe, i lokalne mikronutritientne
deficijencije koje utiu na sastav tla.
Okolini fenomen (uticaji) kojeg produkuje ovjek obiluje uticajima koji dovode do
ruenja i poremeaja ekolokih i geofizikih sistema.
To podrazumijeva poremeaje:
klimatske stabilnosti;
zaliha hrane;
rezervi iste i pitke vode;
zdravo funkcionisanje bioloki razliitih prirodnih ekosistema koji obnavljaju
hranjive materije i mogu otetiti ljudsko zdravlje.
Koji su primjeri prirodnih uticaja okolia na zdravlje?
Poznato je da 20% svjetske populacije ivi na starim planinama i visoravnima iji je
sastav tla deficijentan u odnosu na jod. To ukljuuje visok rizik za razvoj
poremeaja deficijencije joda kao to je guavost, gluhoa, kretenizam i neuromuskularni
poremeaji u ljudi koji ive u tim podrujima.
Drugi primjer je takozvani EL-Nino fenomen. Naime svakih 5-7 godina se deavaju
poremeaji klimatskih karakteristika koji su posljedica okeansko- atmosferskih fluktuacija
u regiji istonog Pacifika. Te promjene uzrokuju okoline poremeaje, a posljedica su im
razliiti fiziki, bioloki i drugi tipovi rizika na zdravlje populacije koja tamo ivi.

Koji su izvori destabilizacije ekolokih sistema koje produkuje ovjek?

Glavni izvori destabilizacije ekolokih sistema okolia budu osloboeni:
ljudskom aktivnou;
saobraajem;
oslobaanjem dimova i para preko dimnjaka;
prodorom zagaenja u vodovod i kanalizacijski sistem;
usljed mainskih isparenja;
sjeom uma i poarima; i
devastiranjem poljoprivrednih dobara.

Klasian izvor zagaenja je veoma intezivno sagorijevanje fosilnih ulja u Zaljevskom

ratu, koje je dovelo do ozbiljne kontaminacije regiona. Poveane su koncentracije
mutagenika u zraku Rijada (Saudijska Arabija). Zagaenje ivotne sredine moe ozbiljno
ugroziti ekosistem. Ljudske aktivnosti kao to je sjea uma mogu takoer destabilizirati
ekosistem, a otrovni zagaivai tipa organskih isparenja imaju tendenciju trovanja ivih
organizama.

Kako se zagaivai asimiliraju u ivotnu okolinu?

Osnovna zagaenja nastaju oslobaanjem dimova i para preko dimnjaka, prodorom u
vodovod i kanalizacijski sistem. Openito ovo nije glavni put zagaenja ivotne sredine.
Glavni izvori zagaenja budu osloboeni ljudskom aktivnou, saobraajem, usljed
mainskih isparenja, sjeom uma i poarima, i devastiranjem poljoprivrednih dobara.
Klasian izvor zagaenja je veoma intezivno sagorijevanje fosilnih ulja u Zaljevskom
ratu, koje je dovelo do ozbiljne kontaminacije regiona. Poveane su koncentracije
mutagenika u zraku Rijada, Saudijska Arabija.

Koji su primjeri najveih ekolokih zagaivaa?

Najvee zagaivae ivotne okoline u biosferi stvaraju ljudi. Tu se ubraja nekoliko hiljada
opasnih materija u lijekovima, 5000-6000 hemikalija koje se dodaju namirnicama u
ishrani (aditivi), te oko 1500 aktivnih komponenti pesticida. Sve nabrojane hemikalije u
okoli su uvedene namjerno.
1. Sumporni oksidi (SO2) se oslabaaju najvie sagorijevanjem fosilnih goriva,
produkuju kisele kie, i odgovorni su za veliki broj epizoda humanih otrovanja.
Poznata Donora magla iznad Londona 1960.godine je klasian primjer. U
desetine hiljada ljudi otkriveni se simptomi ili oboljenja respiratornog trakta nakon
ekspozicije.
2. Azotni oksidi i nitrati predstavljaju drugi veliki izvor zagaenja ivotne okoline.
Akumulirani nitrati mogu pobjei iz kanalizacionog sistema i kontaminirati vodu za
pie. Djeca koja piju vodu koja sadri lagano poviene koncentracije nitrata (napr.
oko 100ppm) imaju rizik od razvoja methemoglobulinemije i pad sposobnosti
vezivanja kisika u krvi.
3. Rudnici i metalna industrija truju direktno i indirektno ivotnu okolinu. Direktan
rizik ine metali koji se oslobaaju u ekosistem. Primjer indirektnog otrovanja je
nedavna ekoloka katastrofa u paniji. Hiljade tona tekih metala su pokrile i
zagadile tlo u blizini Sevilje. Agrarna polja kontaminirana olovom, kadmijumom i
drugim metalima postala su neplodna decenijama.
4. Kontaminacija pesticidima je veliki izvor zagaenja ivotne okoline. Nakon
aplikacije tzv. stalnih (sporo-razgraujuih, kumulativnih) pesticida kao to je
hlordan (chlordane, Kepone) tlo i vodeni tokovi su teko kontaminirani i postaju
ubice ribama te izazivai oboljenja u ljudi. U izloenih ljudi razvija se oteenje
kosne sri, oteenja jetre i bubrega, te znaci neurotoksinosti.

Koji zagaivai mogu prouzrokovati ekoloku krizu u ivotnoj okolini?

Naftne buotine su uglavnom te koje mogu dovesti do ekolokih katastrofa. Znaajne
faktori zagaenja predstavljaju ultra- toksine hemikalije kao to je dioksin ili druge
hemikalije s karakteristikama spore razgradnje. Klasian primjer je DDT koji se jo nalazi
u zemlji ili sedimentu, tamo gdje je njegova proizvodnja naputena i predstavlja rizik
otrovanju ljudskim i ivotinjskim organizmima.

Koji su bitni faktori okolia?

Bitni faktori okolia su neophodni za odranje zdravlja, ali ipak mogu nepovoljno
uticati na zdravlje ako se nalaze iznad gornje ili ispod donje granice dopustivosti, bilo po
koliini, duini djelovanja ili po intenzitetu djelovanja. Bitni faktori moraju biti prisutni, ali
ne u premalim ili prevelikim koliinama. ovjek esto zanemari taj zakon o uticaju bitnih
faktora na njegovo zdravlje. Na primjer, premalo tjelesne aktivnosti (hipokinezija) moe
rezultirati boleu kardiovaskularnog sistema, ali i preintenzivna fizika aktivnost moe
dovesti do sloma istog sistema. Konzumiranje premalo hrane uzrokuje pothranjenost i
bolest, ali i uzimanje previe hrane takoer dovodi do bolesti zbog pretilosti. Unos
prevelikih koliina nekih metala u organizam moe dovesti do otrovanja, ali i premali
unos esencijalnih metala (eljezo, selen, kalcij, mangan i dr.) moe dovesti do
poremeaja zdravlja. Unos prevelikih koliina fluora moe uzrokovati oteenja kostiju i
zuba, a premali unos pridonosi nastanku zubnog karijesa. Naprimjer konzumacijom
flairane pitke vode vrlo esto se razvija deficit flora u organizmu.

Koji su nebitni faktori okolia?

Nebitni faktori okolia nisu potrebni za odranje zdravlja, a tetni su kad su prisutni u
prevelikim koliinama ili intenzitetima. Primjeri zato su oneienje zraka i vode, odnosno
aditivi u hrani. Nebitne faktore treba uvijek drati ispod donje granice dopustivosti.
Meutim, ponekad nebitni faktori okolia postanu sekundarno bitni. Zabranom
primjene pesticida, ije prisustvo u hrani predstavlja javnozdravstveni problem, ipak bi
dolo do smanjene proizvodnje hrane. Zabranom upotrebe goriva, ijim sagorijevanjem
se zagauje okoli, djelomino bi onemoguili zagrijevanje prostorija, odnosno gotovo
potpuno zaustavili saobraaj. Oni ostaju zdravstveno nebitni ako ih drimo ispod donje
granice dopustivosti odnosno pod kontrolom koja obezbjeuje zdravlje i sigurnost.
U nedovoljno razvijenim drutvima je odravanje bitnih zdravstvenih faktora u ravnotei
problem. U takvim drutvima svakako je vanije osigurati dovoljno hrane nego se boriti
protiv zagaenja okolia. U razvijenim drutvima zatita okolia predstavlja prioritetni
problem.

Da li okoli utie na kvalitet ivota?

Kvalitet ivota ovisi o kvalitetu okolia. Kvalitet okolia moe se podijeliti u etiri skupine:
1. okoli i preivljavanje- spreavanje velikih epidemija;
2. okoli osnovne sigurnosti- spreavanje epidemija, nesrea i bolesti pothranjenosti;
3. okoli djeletvornog uinka- odgovarajua ishrana, okoli kao motivacija za rad;
4. komforni okoli- stimulativni okoli, spreavanje nekomfora, estetsko zadovoljstvo.

Kako se ovjek prilagoava promjenama u okoliu?

Na promjene u okoliu organizmi se prilagoavaju genetskim diferenciranjem ili
prilagoavanjem fenotipa. Ljudski fenotip ima obadvije mogunosti. Meutim,
genetsko diferenciranje je pregrub prilagodbeni mehanizam i moe organizam odvesti na
pogrean put (mutageneza, kancerogeneza). ovjek se odupire okoliu postupkom
prirodne selekcije. To moe postii poboljanjem okolia ili boljim iskoritavanjem
homeostatskih procesa prilagoavanja.
U prolosti su promjene u okoliu bile tako polagane i postupne, da se nekoliko narataja
promijenilo prije nego su one obuhvatile cijelu populaciju. Ta je postupnost omoguavala
pravovremene prilagodbene fizioloke, psiholoke, pa i anatomske promjene. Danas,
naprotiv, ovjek uzrokuje tako nagle promjene okolia da procesi biolokog i socijalnog
prilagoavanja postaju previe polagani za potpuno prilagoavanje. Bioloko ili socijalno
naslee nema vie vrijednosti za nasljednike. Fizioloke i psiholoke reakcije
prilagoavanja olakavaju uinke izloenosti nepovoljnim uslovima okolia. Dugorono,
mogu prouzrokovati nepoeljne promjene u organizmu (kad se iscrpe prilagodbeni
kompenzatorni mehanizmi).

Koji su najei zdravstveni uinci ekolokih faktora?

Veliki je broj faktora okolia koje mogu prouzrokovati promjene u funkciji organizma
ovjeka. Zagaen okoli utie uzrono 25-33% na ukupni morbiditet populacije. Glavni
uinci izloenost ljudske populacije hemijskim faktorima okolia su:
oboljenja koe, mutageneza,
oboljenja oka, karcinogeneza,
razvoj reakcije preosjetljivosti, oteenja reproduktivnog zdravlja,
akutni toksini efekti, poremeaji razvoja potomstva.
hronini toksini efekti,

Koje su populacione skupine najosjetljivije na djelovanje i uticaje ekolokih

faktora?
Populacione skupine koje su najosjetljivije na djelovanje ekolokih faktora su najee
osobe koje su najosjetljivije na ekspoziciju:
djeca,
stare osobe,
hronini bolesnici odnosno osobe sa kompromitovanim imunitetom.

Kako zagaivai okolia djeluju na biljni i ivotinjski svijet?

U lancu ishrane veoma male koncentracije hemikalije mogu biti pogubne za primitivna
iva bia, mogu razoriti metaboliki aparat bakterija ili aparat hlorofilne sinteze
jednoelijskog planktona, kao to su alge. Ovo je jedan od naina razaranja energetskog
balansa ekosistema. Bakarni jon u vodi je otrov za zelene i plavo-zelene alge. Specifini
herbicidi su otrovi fotosinteze, ali su istovremeno otrovi jednostaninih organizama.
Srea je da herbicidi kao to su glyphosate ili bromoxynil, inae otrovi fotosinteze, imaju
kratak vijek postojanosti. Silicijum, kalcij i teki metali u lancu ishrane mogu otetiti
pokretljivost flagelarnog aparata u biara-flagelata. Metalni joni u lancu ishrane viih
organizama izazivaju manifestna oteenja. Male koncentracije neurotoksinih hemikalija
kao to je triclopyr u Garlon herbicidu mogu otetiti sposobnost plivanja u andromadnih
riba i to veoma niskim koncentracijama (50 dijelova na bilion vode). Azotni i fosforni joni
u vodi mogu prouzrokovati prekomjerno razmnoavanje jednoelijskih organizama, iji je
rezultat eutrofikacija mora (cvjetanje mora) ili slatkovodnih ekosistema. Hemijski
zagaivai koji imaju sposobnost bioakumulacije, najee zato to su liposolubilni, mogu
otetiti reprodukciju (napr. DDT) ili imunoloku funkciju (napr. dioksini, organofosforni
pesticidi) ivotinjskih vrsta.

to to znai ocjena zdravstvenih rizika?

Najvaniji praktini problem u zdravstvenoj ekologiji je odreivanje nivoa izloenosti koji
se moe prihvatiti uz zanemarujui ili prihvatljiv zdravstveni rizik.
Rizik je oekivana frekvencija neeljenih efekata izloenosti (ekspozicije) odreenom
faktoru okolia. Relativni rizik je odnos izmeu rizika izloenog stanovnitva i rizika
stanovnika bez te izloenosti.

ta su zdravstvenoekoloki standardi okolia?

Zdravstvenoekoloki standardi okolia su podzakonski propisi kojima se odreuju
granice izloenosti da bi se zatitilo zdravlje populacije i potomstva od neeljenih
uinaka.
U odnosu nivoa izloenosti i uinaka odreuju se ekoloki standardi okolia. Model
krivulje sadri odreivanje:
koncentracije otrova u odnosu na uinak koji dovodi do adaptacije,
koncentraciju otrova koji organizam kompenzira,
koncentracije otrova koji dovodi do reverzibilnih zdravstvenih uinaka,
odreivanje koncentracije otrova-doze koja vodi organizam u ireverzibilne
promjene, bolest ili smrt.

ta je primarni zdravstvenoekoloki standard?

Primarni zdravstvenoekoloki standard okolia je maksimalno prihvatljiv efekat na
organizan ili populaciju, ili maksimalno dozvoljena doza u organizmu uz prihvatljiv
nivo rizika (napr.maksimalno prihvatljiv gubitak sluha, prihvatljiva promjena plune
funkcije, prihvatljivo smanjenje hemoglobina u krvi u izloenoj populaciji).

ta je sekundarni zdravstvenoekoloki standard?

Sekundarni ili izvedeni zdravstvenoekoloki standard je dozvoljeni nivo izloenosti
faktorima okolia (u zraku, vodi, hrani, proizvodima iroke potronje), koji je odabran
tako da ne izazove reakciju u organizmu iznad odgovarajueg primarnog standarda
(napr. standardi kvaliteta atmosfere, standardi kvaliteta vode, standardi kvaliteta hrane,
tolerancija aditive u hrani i rezidua pesticida, standardi proizvoda iroke potronje.
Izvedeni standardi ugrauju se u podzakonsku regulativu (Pravilnici i/ili Uredbe).

Kako prevazii problem zdravstvene zatite stanovnitva od nepovoljnih uticaja

okolia?
Problem zdravstvene zatite stanovnika od izloenosti zagaenjima okolia postaje sve
aktualniji. Neeljeni uticaj razliitih agenasa okolia je potencijalno preventibilan.
Epidemioloke studije su u mogunosti identificirati okoline tetnosti i postepeno
iznalaziti puteve prevencije i kontrolu tih poremeaja.
Samo ekolokim pristupom, upravljajui ukupnim meuodnosom ovjeka i okolia
moe se oekivati pravovremeno zaustavljanje opasnosti. Ne mogu se oekivati uspjena
rjeenja posebnim djelovanjem na ovjeka, a posebnim na okoli.

U okviru pripreme i razmatranja strategije

zdravlje za sve do 2000.godine
formulisana je u 8 ciljeva te strategije,
briga za djelotvornu kontrolu oneienja u
okoliu, ouvanje zdrave ivotne sredine, i
poboljanju uslova ivota i rada.
Multisektorska strategija Svjetske
zdravstvene organizacije (WHO) Zdravlje
za sve u 21. stoljeu za odrivo zdravlje u
cilju 10. predvia:

Zdrav i siguran okoli

Slika 1. Strategija zdravlje za sve u 21. stoljeu
(WHO)

OKOLI I MUTACIJE

ime se bavi mutageneza okolia?

Mutageneza okolia bavi se prouavanjem promjena prirodne genetske strukture biljaka,
ivotinja i ljudi uzrokovanih djelovanjem razliitih faktora okolia. Mutageneza je
vjerovatnost da se ekspozicija faktorima okolia moe rezultirati mutacijom. Mutageni
okolia mogu biti fizikalni faktori (ultravioletno zraenje- UV izaziva promjene u strukturi
i funkciji dezoribonukleinske kiseline DNA zbog apsorpcije fotona, ionizantno zraenje
proizvodi oteenja purinskih i pirimidinskih baza DNA), hemijski faktori koji su
najbrojniji (prirodnog porijekla: nitrozamini, aflotoksini, alkaloidi, prirodne boje; iz
industrijskih procesa: teki metali, organska isparenja; farmaceutska sredstva:
antibiotici, citostatici, narkotici, anestetici, kontraceptivna sredstva, pesticidi, hemikalije
u hrani i vodi, kozmetiki preparati. Vie od 80% karcinogena su mutageni.

OKOLI I RAK

Koji su uzroci maligne transformacije stanice?

Maligna transformacija zdrave stanice je veoma sloen i ne do kraja poznat proces koji se
odvija u vie stadijuma. Misli se da faktori okolia ee izazivaju rak epigenetskim
mehanizmima nego genotoksinim Obzirom na to da u stanici postoje brojni kontrolni
mehanizmi koji funkcioniu istovremeno, neophodno je da doe do serija greaka u
genomu da bi se iz normalne stanice, preko intermedijarnih oblika, razvila
maligna stanica. Kad nastane maligna stanica ona opet moe biti zaustavljena
alogeninim mehanizmima (imune sposobnosti) i sprijeiti razvoj bolesti. Stoga je proces
razvoja maligne bolesti uslovljen individualnom preosjetljivou osobe.
Uzroci maligne transformacije stanice mogu biti:
1. hemijski kancerogeni (azbest, metali, policikliki aromatski ugljikovodici,
radioaktivno zraenje, benzen, a, formaldehid, pesticidi);
2. fiziki kancerogeni (ionizujue zraenje, UV zraenje), i
3. bioloki kancerogeni (virusi).

Koje su karakteristike hemijskih kancerogena?

Hemijski kancerogeni su razne organske i neorganske materije koje poveavaju rizik za
nastanak malignog oboljenja poslije dugog latentnog perioda (15 do 40 godina) i
zahtijevaju ponavljanje ekspozicije.
Ne postoji zajednika hemijska struktura karakteristina za kancerogeno djelovanje, ali
je najea osobina koja se sree kod hemijskih kancerogena izrazita elektrofilnost,
odnosno posjedovanje pozitivno naelektrisanog molekula koji reaguje sa mjestima vee
elektronske gustine razliitih komponenti elije (DNK, RNK, glutation, itd) kao
interkalator. Procjenjuje se da je do danas u svijetu sintetizovano preko 13 miliona
hemijskih materija. Iako je zakonski regulisano da svaka novostvorena hemikalija mora
biti testirana na eksperimentalnim ivotinjama u pogledu dugotrajnih efekata, kao i
njihov metaboliki put kod ljudi, po podacima EPA-e (Environment Protection Agency) za
oko 80% hemijskih jedinjenja nema nikakvih podataka o toksinosti, manje od 20%
hemijskih jedinjenja je testirano na akutne, a manje od 10% na hronine efekte.

Koja je meunarodna organizacija odgovorna za Program evaluacije

kancerogenih rizika?
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je 1965. godine osnovala Meunarodnu
agenciju za istraivanje raka (IARC) sa sjeditem u Lionu kao specijalizovanu
multidisciplinarnu agenciju, koja je 1969. godine zapoela Program evaluacije
kancerogenog rizika za ljude. Kancerogeni rizik, prema IARC-u, oznaava vjerovatnou
da e ekspozicija nekoj hemijskoj materiji ili kompleksnoj mjeavini u radnoj sredini ili
okoliu dovesti do pojave malignog oboljenja ljudi .
Kako se klasificiraju kancerogeni agensi?
IARC je do sada sainila 3 ukupne evaluacije kancerogena za ljude, od kojih je posljednja
izdata 2001. godine i kojom je obuhvaeno 869 agenasa, mjeavina i okolnosti izlaganja
svrstanih u sljedee grupe:
GRUPA 1 agens je kancerogen za ljude (postoje zadovoljavajui dokazi o
kancerogenosti);
GRUPA 2A agens je vjerovatno kancerogen za ljude (postoje ogranieno dokazi o
kancerogenosti za ljude i zadovoljavajui dokazi o kancerogenosti za ivotinje);
GRUPA 2B agens je mogue kancerogen za ljude (postoje ogranieni dokazi o
kancerogenosti za ljude u odsustvu znaajnih dokaza za ivotinje);
GRUPA 3 agens nije klasifikovan kao kancerogen za ljude, i
GRUPA 4 agens vjerovatno nije kancerogen za ljude (postoje dokazi o
nepostojanju kancerogenosti za ljude, uz dokaz o nedostatku kancerogenosti
kod ivotinja).

Postoji li doza ili koncentracija hemijskih kancerogena?

Pitanje postojanja praga doze za hemijske kancerogene do danas nije potpuno rijeeno.
Po najzastupljenijem shvatanju, bezbjednih doza nema. Veliki znaaj ima kontinuirana,
digotrajna, ponavljana ekspozicija kancerogeniku. Efekti genetskih oteenja se zbrajaju
tokom ekspozicije napr. vinil hloridu, azbestu, benzenu, ionizirajuim i ultraljubiastim
zraenjima i drugim kancerogenicima, pa se onkogeneza moe razviti pri bilo kojoj dozi
onkogenika, proporcionalno trajanju i intenzitetu ekspozicije. Ako se karcinom razvije
usljed ekspozicije karcinogenicima veoma malih koncentracija latentni period je veoma
dug (napr.leukemija izazvana benzenom) i incidencija ovih karcinoma je mala. S druge
strane, ekspozicija visokim koncentracijama/ dozama onkogenika ima krai latentni
period i incidencija je velika.
Meutim, izvjesne injenice govore da granine doze moda ipak postoje. Poto danas ne
postoje metode za pouzdano utvrivanje doznog praga, preventivna strategija i zakonska
regulativa i dalje imaju za cilj da se ekspozicija potpuno iskljui, posebno za kancerogene
iz grupe 1 i 2A.

Da li je emisija kancerogenih polutanata aerozagaenja udruena sa

karcinomom plua?
Epidemija karcinoma plua koja je buknula u Americi i zapadnoj Evropi pedesetih godina
prolog vijeka, isprovocirala je niz epidemiolokih istraivanja sa ciljem pronalaenja
uzronog agensa. Mada je vrlo brzo identifikovana centralna uloga puenja u ovoj
epidemiji, ideja o uticaju aerozagaenja u razvoju karcinoma plua ostala je do danas. U
eksperimentima na ivotinjama dokazana su mutagena i kancerogena svojstva pojedinih
polutanata iz vazduha (azbest, policikliki aromatski ugljikovodici, metali, pesticidi i
drugi), a po podacima EPA-e oko 1% karcinoma plua povezuje se sa
aerozagaenjem.

Postoji li udruenost raka plua sa puenjem?

Smatra se da je puenje odgovorno za oko 90% sluajeva raka plua, a da ima znaajnu
ulogu u nastanku karcinoma usana i jezika, usne duplje, laringsa, mokrane beike,
bubrega, jednjaka, eluca i pankreasa.
Navika puenja pokazuje, posebno kod ena, dramatino uzlazni trend u zemljama u
razvoju i stagnantan ili opadajui trend u najrazvijenijim zemljama svijeta. Smatra se da
oko 30% odraslih ena i 50% odraslih mukaraca pui. Ipak, dominantna uloga koju
puenje ima u etiologiji nekih malignih oboljenja, posebno karcinoma plua, ne moe da
marginalizuje injenicu da je vazduh u pojedinim urbanim sredinama, posebno pored
velikih industrijskih kompleksa i saobraajnica, kontaminiran nizom polutanata od kojih
su mnogi dokazani kancerogeni.

OKOLI I REPRODUKCIJA

Kako okolini faktori utiu na reprodukciju?

Razliita oneienja okolia (zraka, vode, tla, hrane) mogu uveliko djelovati na zaee,
tok i rezultat trudnoe. Za 60-70% uroenih mana ne zna se uzrok- vjerovatni faktori
okoline!
Okolini faktori mogu uzrokovati:
Sterilitet (djelovanje na spermije i ishod, na menstrualni ciklus);
spontane abortuse;
materinu smrt ploda,

oteenja ploda,

kongenitalne malformacije (djeca se raaju sa manama ivanog sistema, sranim

manama itd);

Reproduktivni organi su osjetljiviji na otrovanja u odnosu na druge organe i tkiva, pa vrlo

male koliine pojedinih hemijskih materija mogu imati nepovoljne uinke u svakoj fazi
reprodukcijskog lanca. Mnoge hemikalije (npr. pesticidi, gasovi, metali), ili razliiti
fizikalni faktori (zraenja, vibracije) ili bioloki agensi (virusi, bakterije, gljivice, paraziti)
mogu znaajno djelovati na zaee, tok i ishod trudnoe. Mutageni uinci na spolne
stanice u odraslih, buduih majki i oeva, oteavaju zaee ili ga ine nemoguim.
Kliniki se odraavaju kao seksualne disfunkcije (impotencija ili reducirani libido) te kao
promjene u hormonskom statusu partnera, promjene u spermogramu i u pravilnostima
ovulacije. ee se prepoznaju kao subfertilitet ili infertilitet jednog ili oba partnera. Do
eljenog zanoenja ne dolazi u razdoblju od 2 do najkasnije 5 godina.

Tabela 1. Pregled nekih fizikalnih i kemijskih faktora okolia i radnog mjesta mjesta koji mogu
otetiti reprodukcijsku funkciju

Faktori Djelovanje na
spermije menstrualni plodnost ishod
ciklus trudnoe
1 2 3 4 5
Ionizirajue + + + + +
zraenje
Mikrovalno + + + +
zraenje
Vibracije +
Etilen oksid* +
Formaldehid + +
Otapala + + +
Poliklorirani + +
bifenili
Vinil klorid + +
Kadmij + + +
Mangan +
Olovo + + +
iva + + + +

1 - koncentracija (broj) 2 - morfologija 3 - spontani pobaaj

4 - niska poroajna teina 5 - malformacije
*posebno pri izloenosti u bolnikom okoliu

Zato je proizvodnja dihlor-difenil-trihloretana u Americi naputena?

Slino lancu otrovanja ivom se dogaalo u primjeru porasta koncentracija dihlor-difenil-
trihloretana (DDT-a) u Americi od 1960. do 1970.godine. Naime koncentracije DDT-a sa
0.05 dijelova na bilion porasle su na 20-25 dijelova na milion u ovih deset godina. Ptice u
letu gutaju DDT iz zraka ili ih uzimaju sa povrine riba, te u njih nalazimo najvie
koncentracije. U tom periodu porodica golobradih orlova bila je veoma pogoena do
pitanja opstanka zbog bioakumulacije dioksina, dibenzofurana, bifenila i organohlornih
pesticida kao to je DDT, te je proizvodnja DDT naputena. Meutim reprodukcija orlova
je proporcionalno poveana u odnosu na redukciju organohlorne kontaminacije okolia.
S druge strane jezera u Floridi su kontaminirana estrogen- imitirajuim pesticidima tako
da se reproduktivna oteenja nastavljaju.
 Zadatak za studente:

Test mnogostrukog izbora (engl. Multiple choice questionnaires)

1. Slijedei okolini faktori mogu uticati na zdravlje populacije (zaokruite ispravne

odgovore iskljuujui samo jedan):
a. Buka
b. Klima
c. Praina
d. Radijacija
e. Geni.

2. Najosjetljivije populacione grupe na djelovanje okolinih faktora su (zaokruite

ispravne odgovore):
a. Djeca
b. Radnici
c. Starci
d. Svi
e. Hronini bolesnici.

3. Model krivulje zdravstvenoekolokih standarda okolia sadri (zaokruite ispravne

odgovore iskljuujui samo jedan):
a. koncentracije otrova u odnosu na uinak koji dovodi do adaptacije,
b. koncentraciju otrova koji organizam kompenzira,
c. koncentracije otrova koje nisu u odnosu sa uinkom,
d. koncentracije otrova koji dovodi do reverzibilnih zdravstvenih uinaka,
e. odreivanje koncentracije otrova- doze koja vodi organizam u
ireverzibilne promjene bolest ili smrt.

4. Najei zdravstveni poremeaji izazvani ekspozicijom ekolokim faktorima (zaokruite

ispravne odgovore iskljuujui samo jedan) su:
a. oboljenja koe,
 b. oboljenja oka,
c. reakcija preosjetljivosti,
d. akutni toksini efekti,
e. hronini toksini efekti,

Literatura

1. Beriti-Stahuljak D, ukin E, Vali F, Mustajbegovi J. Medicina rada. Zagreb:

Medicinska naklada, 1999.
2. Beaglehole R, Bonita R. Basic epidemiology. Geneva, WHO, 1993; p 117-31.
3. Davies FG, Clays Handbook of Environmental Health. London: Lewis and Co. Ltd.,
1977.
4. Elliot JE, Norstrom RJ: Chlorinated hydrocarbon contaminants and productivity of
bald eagle populations on the Pacofic Coast of Canada. Environ Toxicol Chem 17:
1142-1153, 1998.
5. Environmental Health Criteria 210. Principles for the assessment of risks to human
health from exposure to chemicals. Geneva: World Health Organisation, 1993.
6. Lappe MA: Principles of Environmental Toxicology. In: Bowler RM, Cone JE.
Occupational medicine secrets. San Francisco (California), Hanley-Belfus Inc.
Philadelphia, 1999; 21-29.
7. McMichael AJ. The environment. In: Detels R et al. (eds) Oxford textbook of Public
Health, 4th ed. Oxford: Oxford University Press, 2002; p 195-214.
8. Rosenstock L, Cullen MR. Textbook of Clinical Occupational and Environmental
Medicine. Philadelphia/London/Toronto/Montral/Sidney/Tokyo: W.B. Saunders
Company, 1994.
9. Pekmezovic T. Environment epidemiology. In: Georgieva L, Burazeri G. (eds) Health
determinans in the scope of new public health. Hans Jacobs Publishing Company,
Sofia, 2005; 309-322.
10. Vali F. Zdravstveni aspekti ekologije. U: Vali F i sar. Zdravstvena ekologija.
Zagreb, Medicinska naklada Zagreb, 1-3, 2001.
 EPIDEMIOLOGIJA U ZDRAVSTVENOJ EKOLOGIJI

Rizik i relativni rizik

Kvaliteti epidemioloke studije

Ciljevi kursa:
Razumjeti specijalne karakteristike epidemiologije u zdravstvenoj ekologiji;
Razumjeti ciljeve epidemiologije u zdravstvenoj ekologiji;
Poznavati stope koje se koriste u zdravsvenoj ekologiji;
Razumjeti koncept ekspozicije i doze u zdravstvenoj ekologiji;
Razumjeti kako epidemiologija moe biti korisna u odreenju veze izmeu
okolinih faktora i zdravstvenih rizika;
Poznavati i razumjeti koncept istraivanja u zdravstvenoj ekologiji.

Kako definisati epidemiologiju u zdravstvenoj ekologiji?

Epidemiologija je nauka koja se bavi prouavanjem karakteristika i distribucije bolesti u
humanoj populaciji. Epidemiologija u zdravstvenoj ekologiji istrauje uinke
izloenosti faktorima okolia na zdravlje. Ona tei da identifikuje skupine osoba pod
visokim rizikom, te da odredi odnos izmeu visokorizinih skupina i riziko faktora koji su
odgovorni za nastanak odreenih zdravstvenih poremeaja. Zdravstveno stanje neke
populacije se izraava stopama.
Epidemioloki metod nije eksperimentalni. On je u osnovi analogan klinikom istraivanju
zdravstvenog poremeaja pacijenta. Glavna hipoteza epidemiologije u zdravstvenoj
ekologiji je da izloenost riziko faktoru ima za posljedicu zdravstveni poremeaj.

Koji su ciljevi epidemiologije u zdravstvenoj ekologiji?

Ciljevi epidemiologije u zdravstvenoj ekologiji su slijedei:
1. Prikupljanje podataka koji su u skladu s ekolokim i epidemiolokim standardima;
2. Opis mehanizma toksinosti;
3. Evaluacija odnosa doza- odgovor, procjena rizika (risk assessment);
4. Utvrivanje individualnog rizika i veliine problema u cjelokupnoj populaciji;
5. Odreivanje posljedica ekspozicije po zdravlje;
6. Preporuke za ouvanje okolia;
7. Smanjenje rizika oboljevanja.

Postoje li neke razlike izmeu epidemiologije u medicini rada i zdravstvenoj

ekologiji?

Osnovni koncept epidemiologije u medicini rada i zdravstvenoj ekologiji je skoro

identian. Studija u irokom opsegu ima potpuno identian dizajn ukljuujui
eksperimentalni pristup i krajnji cilj istraivanja, intervenciju u smanjivanju okoline
ekspozicije koja bi predstavljala benefit za zdravlje. Meutim razlike u epidemiologiji
medicine rada i zdravstvenoj ekologiju ine:
razliit nivo izloenosti tetnostima na radnom mjestu i u okoliu;
populacione skupine u medicini rada su uvijek radnici, dok su u zdravstvenoj
ekologiji najee djeca, stare osobe i bolesnici odnosno osobe koje su
najosjetljivije na ekspoziciju;
izraene potekoe u prikupljanju individualnih podataka o zdravstvenom statusu i
ekspoziciji, te mobilnosti ljudi, u ekolokim studijama u odnosu na studije u
medicini rada.

ta je stopa incidencije ili kumulativna incidencija?

STOPA INCIDENCIJE (SI) je broj novootkrivenih sluajeva bolesti u populaciji u

odreenom vremenskom periodu (n) izraena u postotcima. Neki je nazivaju i
kumulativna stopa incidencije.

SI= n / ukupnu populaciju pod rizikom tokom tog perioda x 100

PRIMJER 1.: U fabrici viskoznog vlakna utvreno je 68 sluajeva polineuropatije od

ukupno 1157 radnika izloenih ugljendisulfidu. Od ukupno 68 sluajeva polineuropatije,
50 sluajeva nastalo je u toku zadnje godine (18 sluajeva je nastalo ranije pa je
populacija s rizikom smanjena i iznosi 1139 (1157 - 18).
SI = 50 / 1139 x 100= 4.4%

ta je stopa mortaliteta?
STOPA MORTALITETA (SM) predstavlja broj osoba koji umire tokom odreenog vremena
u odgovarajuoj populaciji (n), procijenjeno (obino sredinom godine) za broj osoba
izloenih riziku umiranja za jednu godinu.

SM= n / broj osoba izloenih riziku umiranja tokom cijele godine

PRIMJER 2.: U prvoj polovini godine umrlo je 10 osoba od karcinoma plua od ukupno
1000 ispitanika.
SM= 10/ (1000- (0.5x10)= 0.01005.
Koja se indirektno standardizovana stopa najee koristi?
STANDARDIZOVANA STOPA MORTALITETA (SMR) je najee koritena i najpoznatija
indirektno standardizovana stopa. Predstavlja standardizovani odnos mortaliteta, to jest
uporedbu mortaliteta izloene skupine (observiranu-O) s mortalitetom ope populacije
(oekivanu-E).

SMR= O/ E x 100

Odnos O/E obino se mnoi sa 100, pa ako je SMR vei od 100, mortalitet je meu
izloenim ispitanicima vei. Opa populacija je ponekad kao referentna grupa pogodnija
za uporedbu u odnosu na kontrolnu skupinu neizloenih jer se stope ope populacije
zasnivaju na velikim brojevima pa su stabilne. Opa populacija se koristi i kad ne postoji
pogodna skupina neizloenih.

ta je stopa prevalencije?
STOPA PREVALENCIJE (SP) predstavlja ukupan broj oboljelih od neke bolesti u toku
perioda promatranja (sedmica, mjesec, godina) ili u odreenom momentu promatranja,
naprimjer na poetku, u sredini, i na kraju perioda promatranja (trenutna prevalencija).
Obino se izraava u procentima.

PRIMJER 3.: Od 500 posmatranih ispitanika 125 se javilo zbog dermatolokih problema.

SP = (125/500) x 100 = 25 %

Stopa prevalencije obino se izraava na 100, 1000, 10 000 ili 100 000 ovisno od
uestalosti oboljenja.

to je rizik oboljevanja?
RIZIK OBOLJEVANJA predstavlja odnos broja oboljelih kroz ukupan broj ugroenih osoba.
Predstavlja mogunost razvoja bolesti tokom perioda istraivanja.

PRIMJER 4.: 10 novih sluajeva karcinoma plua je otkriveno u grupi od 1000 ispitanika
u toku jedne godine.
jednogodinji rizik obolijevanja =10 /1000 = 0. 01

Koje su glavne vrste epidemiolokih studija u zdravstvenoj ekologiji?

U epidemiolokim istraivanjima koriste se slijedee vrste studija:
1. Studija sluaja ili serije sluaja- prepoznavanje i prijavljivanje jednog ili serije
sluajeva bolesti; nije pouzdano epidemioloko istraivanje.
 2. Odreivanje prevalencije (Cross-sectional study)- odreuje prevalencu bolesti i
ekspoziciju u odreenom trenutku vremena.
3. Studija mortaliteta- usporedba odnosa ukupnog broja umrlih od neke bolesti
meu interesnim podgrupama; specijalizirani oblik odreivanje prevalenci.
4. Ekoloka studija- ukljuuje istraivanja uticaja sredine na zdravlje; u rijetkim
skupinama provodi se analiza primjera pojedinaca (deskriptivna studija, izvjetaji
o sluajevima oboljenja, korelacione pojave).
5. Studija kohorti- izloena i neizloena grupa ispitanika se prate u vremenu i
utvruje se koja e pokazati simptome bolesti koja nas zanima. Takoe se naziva
i longitudinalna ili kontinuirana studija.
6. Kontrolna studija- poreenje oboljelih sa kontrolnom skupinom; uporedba
izloenosti tetnom agensu na pojedince oboljele od date bolesti i zdravih
pojedinaca (kontrolna skupina).
7. Program nadgledanja- kontinuirana epidemioloka ispitivanja u odreenoj
populaciji. Primjeri ukljuuju trovanje djece olovom i pesticidima koja
sprovode dravna ministarstva zdravlja.

Koje su prednosti i mane tri najuestalije vrste epidemiolokih studija?

Prednosti i mane tri najuestalije ekoloke epidemioloke studije prikazane su u Tabeli 2.

Tabela 2. Uporedba prednosti i kvaliteta epidemiolokih studija

Dizajn studije Prednosti Nedostaci

Relativno jeftina Mjeri samo prevalencu
Studija Potrebno manje vremena
presjeka/ Lake se primjenjuje
prevalenci Korisna ako je populacija
nepristupana
Skupa
Utvruje rizik oboljenja Potreban dug period
Studija kohorti istraivanja
Zahtijeva veliki broj
ispitanika

Kontrolna studija Jeftinija Pripadnici oboljele skupine

Zahtijeve krai vremenski priod daju bolje podatke od
Korisna za ispitivanje rijetkih bolesti pripadnika kontrolne
skupine

Koje metodoloke kvalitete treba da sadri epidemioloka studija?

Epidemioloka studija treba da ima slijedee kvalitete:
1. Preciznost- smanjivanje sluajne greke (random); ona se smanjuje poveanjem
broja ispitanika; indikator preciznosti je varijanca i pridrueni interval pouzdanosti
(confidence interval);
 2. Validnost- smanjenje sistemske greke (izbjegavanje predubjeenja); Ovaj
kvalitet odreuje predmet i cilj istraivanja.
3. Sklonost selekciji- odrediti prioritete istraivanja i pravi izbor ispitanika i
metoda.
4. Informiranost- odnose se na instrumentarij i tehnike istraivanja; koristiti paket
informacija o ekspoziciji, zdravstvenim indikatorima i drugim faktorima.
5. Pouzdanost- mora biti precizno odreena veza izmeu rizika i zdravstvenog
efekta, zdravstveni poremeaj mora biti udruen s ekspozicijom.

Koje su osnovne smjernice u prikupljanju epidemiolokih podataka o izloenosti

i zdravstvenih informacija?

I Podaci o ekspoziciji:
1. duina trajanja ekspozicije;
2. ivotni status, ivotne navike, porodina optereenost, podaci o ranijim bolestima ili
povredama;
3. biljeke o monitoringu ivotnoj okolini koje su neophodne za izraunavanje indeksa
ekspozicije u vremenu trajanja (time weighted average);
4. aktualna mjerenja u ambijentu su dobar indikator kad se upotrijebe (sakupljanje
pojedinanih uzoraka ili lina mjerenja-lina dozimetrija);
5. najbolji indikator je bioloki monitoring- odreivanje nivoa tetnosti u biolokom
materijalu (izdahnutom zraku, urinu, krvi, tkivima).

II Podaci o zdravstvenim efektima:

Vrlo esto je veoma komplicirano razdvojiti zdravstvene probleme koji su posljedica
ekspozicije od hroninih oboljenja. Podaci o mortalitetu i morbiditetu ne pomau.
Najvaniji zadatak je uporediti ekspoziciju sa zdravstvenim poremeajima. Upotreba
dobrog upitnika najee daje najbolje informacije o ekspoziciji i zdravstvenim efektima.

Koji su najvaniji koraci u evaluaciji rezultata?

Teina ukupnog sadraja korisnih informacija u jednoj studiji moe se izraziti u
povezanosti ekspozicije i efekata, odnosno u procjeni (ocjeni) rizika.
U PROCJENI RIZIKA NEOPHODNO JE ISPOTAVATI SLIJEDEE KRITERIJE:
1. Snaga studije- jaka povezanost suspektnih riziko faktora i opserviranih
zdravstvenih poremeaja (napr. visok relativni rizik, visok atributivni rizik- odds
ratio);
2. Konzistencija- povezanost sadrava razliite okvire izmeu izabranih skupina;
3. Specifinost- specifini faktori ekspozicije i specifini zdravstveni znaci i
poremeaji su usko povezani;
4. Privremenost- uzrok ili ekspozicija predvia efekat;
 5. Odnos doza-odgovor- poveana ekspozicija rezultira ozbiljnijim zdravstvenim
efektima.
6. Uvjerljivost- povezanost rizika i efekata ima logian smisao;
7. Koherentnost- povezanost rizika i efekata sadri sve poznate istorijske i bioloke
spoznaje o bolesti;
8. Eksperimentalni zapis- rezultati eksperimentalnih studija su potpora u
objanjavanju rezultata udruivanja rizika i efekata;
9. Analogija- uporedba s drugim primjerima slinih rizika i zdravstvenih poremeaja
sadrana je u medicinskoj literaturi.

Kako izgleda lista koraka u sastavljanju poetnih informacija u studiji?

1. Oblikovati formu o poetnom izvjetavanju sluaja (nazivni indeks sluaja);

2. Identificirati nepoznate sluajeve;
3. Utvrditi definiciju sluajeva. Definicija sluajeva je pokusna i moe se mijenjati kao i
vie sakupljenih informacija; moe ukljuivati simptome, fizikalne znake i/ili
laboratorijske rezultate;
4. Osobine sluajeva: ispitanika, mjesto i informacije o vremenu (napr. dob, pol,
lokacija opina/ drava, duina ekspozicije i zdravstveni podaci;
5. Napraviti plot dijagram o incidenciji sluajeva kroz vrijeme (epidemioloka krivulja);
6. Odrediti odnos doza-odgovor (napr. ljudi izloeni veim koncentracijama tetnosti
imaju veu prevalencu zdravstvenih poremeaja u odnosu na one koji su izloeni
niim koncentracijama);
7. Izraunati frekvenciju incidentnih sluajeva- incidentnu stopu (attack rate) i odrediti
statistiku signifikantnost:

INCIDENTNA STOPA= broj incidentnih sluajeva/ broj izloenih ispitanika

Ako je incidentna stopa signifikantna, dizajn studije trebao bi ukljuivati u eventualnim

ciljevima preporuke za preventivna ili kontrolna mjerenja.

Kako izraunati mjere efekata ?

Rizik je oekivana frekvencija neeljenih efekata izloenosti (ekspozicije) odreenom
faktoru ambijenta/ okolia. Dok su incidencija i prevalencija grupne mjere, rizik je mjera
rizika za pojedinca. On oznaava vjerovatnou da svaka osoba dobije odreenu bolest u
odreenom vremenskom periodu. Da bi se procijenio efekat ekspozicije, stope se moraju
prevesti u rizik. Najee se upotrebljava odnos stopa- relativni rizik i razlika stopa
(atributivni rizik).

to je relativni rizik?
Relativni rizik (RR) je odnos izmeu rizika izloene osobe /stanovnitva i stanovnika
bez te izloenosti. Jednostavno reeno to je odnos dvije stope. On procjenjuje jainu
povezanosti izmeu ekspozicije i bolesti, i ukazuje na vjerovatnou razvoja bolesti u
izloenih u odnosu na neizloene ispitanike. Vrijednost RR=1, pokazuje da su stope u
izloenih i neizloenih iste, te da nema povezanosti izmeu ekspozicije i zdravstvenih
poremeaja. Ako je RR> 1, vei je morbiditet izloenih u odnosu na neizloene.

PRIMJER 5.: Radnici izloeni ugljendisulfidu (CS2) imaju povean rizik od koronarnih
oboljenja. Ispitivan je mortalitet od koronarnih oboljenja u 343 muka radnika koji su bili
izloeni ugljendisulfidu. Kontrolnu, neizloenu skupinu inilo je 343 muka radnika.
Nakon 8 godina praenja 20 izloenih radnika i 9 radnika kontrolne skupine umrlo je od
koronarne bolesti.
RR= odnos dvije SI (stope incidencije).
SI = 20 / 343 x 100= 5.8%
Sik = 9 / 343 x 100= 2.6%
RR= 5.8 / 2.6= 2. 23
95% CI= 1.04-4.7
Znaajnost se procjenjuje preko intervala povjerenja (confidence interval CI) koji
predstavlja granice u kojima se nalazi stvarna vrijednost efekata RR za vjerovatnou
obino 95%. Ako je vrijednost 1.0 ukljuena u 95% CI vjerovatnoa nije signifikantna,
tj.ako je donja granica 95% CI iznad 1.0 onda je RR statistiki signifikantan.

to je atributivni rizik?
Atributivni rizik (risk difference, atributable risk) predstavlja apsolutnu razliku izmeu
dvije mjere morbiditeta, tj. ini ga razlika stopa. Ona oznaava porast rizika od nastanka
nekog oboljenja u uslovima ekspozicije.
atributivni R = stopa izloene - stopa kontrolne skupine

U primjeru radnika izloenih CS2 SI u izloenoj skupini bila je 5.8%, a na 1000 radnika je
58; SIk bila je 2.6%, a na 1000 radnika je 26.
atributivni R = 58- 26 = 32.
To znai da je na 1000 izloenih radnika CS2, u osmogodinjem periodu, porast
mortaliteta od koronarnih bolesti bio 32.
Atributivni rizik se rauna samo kad postoji dokazana povezanost izmeu ekspozicije i
bolesti. Vaan je parametar u javnom zdravstvu za procjenu veliine nekog zdravstvenog
problema.

ta je unakrsni odnos?
Unakrsni odnos (odds ratio-OR) predstavlja poreenje oboljelih sluajeva od nekog
oboljenja u ranijoj ekspoziciji sa osobama koje nisu izloene i nemaju manifestne
zdravstvene probleme. Kao mjera efekata ekspozicije izraunava se unakrsni odnos
rizika. Najee se koristi u anamnestikim studijama (sluaj-kontrola).

OR = (izloeni oboljeli x izloeni neoboljeli) / (neizloeni oboljeli x neizloeni

neoboljeli)
PRIMJER 6.: U tvornici olovnih baterija 13 radnika rade pored visokih pei, gdje su
koncentracije olova visoke, i 26 radnika bilo gdje u fabrici. Poslije zdravstvenih pregleda
dijagnosticirana je olovna intoksikacija u 7 radnika: 6 radnika koji rade pored visokih pei
i 1 s nekog drugog radnog mjesta u fabrici. Treba izraunati incidentnu stopu i relativni
rizik olovne intoksikacije u radnika koji rade pored visokih pei.
U ovom sluaju pomae obrazovanje 2 x 2 tabele koja se odnosi na ekspoziciju (rad
pored visokih pei) i bolest (dijagnostikovana olovna intoksikacija).

Otrovanje olovom
Da Ne
Rad pored Da 6 7 13
visokih pei Ne 1 25 26
7 32

incidentna stopa = broj bolesnih radnika pored visokih pei /broj koji su na drugom
mjestu
= 6/13
=0.46
= 46%

Relativni rizik = (broj bolesnih radnika pored visokih pei / broj radnika koji rade tamo)
/ (broj bolesnih radnika bilo gdje u fabrici / broj radnika koji rade tamo)
= (6/13)/ (1/26)
= 0.46/ 0.04
= 11.50

PRIMJER 7.: U poljoprivrednika, u Gradacu, zabiljeen je 21 sluaj intoksikacije

organofosfornim pesticidima. Meu otrovanima 14 radnika je radilo na poljima na kojima
su se uzgajale paprike i paradajz, gdje je poprskan pesticid, i 3 na drugim poljima
paprika i paradajza. Izraunaj unakrsni rizik (odds ratio), da bi se utvrdilo da li je
organofosforni pesticid uzrokovao intoksokaciju radnika.

Rad na poljima paprika i paradajza

Da Ne
sluajevi 14 7 21
kontrola 3 19 22
 17 26 43

unakrsni odnos (odds ratio) = (14x19) / (3x7) = 266/21= 12.67

95% CI= 2.35-83.82

=ova signifikantnost pokazuje da nema dileme da je poprskani pesticid na poljima
paprika i paradajza udruen sa znacima otrovanja.

to je posebno vano istai za epidemiologiju u ekologiji?

Utvrivanje ekoloke bolesti ini situaciju da je neophodno provesti istraivanje:
Kad postoji suspektan zdravstveni rizik u okoliu;
Odreivanje kvantitativnog odnosa izmeu rizika i bolesti;
Mjerenje funkcionalnih efekata bolesti;
Ocjena efektivnosti preventivnih mjerenja u okoliu.
 Zadatak za studente:

I Problem sluaja 1. Hipotetski opina koja je smjetena blizu koksno- hemijskog

kombinata (ili opina blizu termoelektrane) ima specifine toksine agense osloboene u
zrak, tlo, i vodu.
Zadatak: Predvidjeti i pripremi dizajn epidemiolokog istraivanja (cross- sectional
study, studiju sluaja ili studiju kohorte) identificirati agense i istraiti znaaj tih faktora
na zdravlje ljudi u toj opini.

II Test mnogostrukog izbora (engl. Multiple choice questionnaires)

1. Slijedei su ciljevi epidemiologije u zdravstvenoj ekologiji (zaokruite ispravne

odgovore iskljuujui samo jedan):
a. Prikupljanje podataka koji su u skladu s ekolokim i epidemiolokim
standardima;
b. Opis mehanizma toksinosti;
c. Evaluacija odnosa doza- odgovor, procjena rizika (risk assessment);
d. Utvrivanje individualnog rizika i veliine problema u cjelokupnoj populaciji;
e. Utvrivanje populacionog rizika u cjelokupnoj populaciji;
f. Odreivanje posljedica ekspozicije po zdravlje;
g. Preporuke za ouvanje okolia;
h. Smanjenje rizika oboljevanja.

III Distribucija tema za seminarski rad:

Zadatak: Poslije konsultacija sa tutorom (asistentom, profesorom) svaki student moe
izabrati temu za seminarski rad. Nakon prezentacije seminarskog rada (Power point
prezentacija) predviena je evaluacija i diskusija na izabranu temu. Od svih studenata se
oekuje priprema za zadatu temu.

Lista potencijalnih tema za seminarski rad:

Globalno zagrijavanje i mortalitet
Sindrom bolesne zgrade
Akutni zdravstveni efekti u ernobilskoj katastrofi (Ukrajina 1986. godine)
Ekspozicija pesticidima u djetinjstvu
Aerozagaenje u Vaem neposrednom okruenju
Farmaceutski otpad
Zagaenja u lancu ishrane
Literatura
1. Markowitz S. Problem-based training exsercises for enwironmental epidemiology, 2nd
ed. Geneva, World Health Organisation, 1998.
2. Marsh G. Epidemiology of occupational diseases. In Rom WN (ed): Enwironmental
and Occupational Medicine, 2nd ed. Boston, Little, Brown, 1992, pp35-50.
3. Osorio AM. The environmental and occupational hystory. In EPA Recognition and
Management of PesticidePoisonings,5th ed. Waschington, DC, Environmental
Protection Agency, 1999, pp18-33.
4. Osorio AM. Principles of Occupational and Environmental Epidemiology. In Bowler RM,
Cone JE (eds): Occupational Medicine Secrets, Philadelphia, Medical Publishers, 1999,
pp 1-7.
 OSNOVE OKOLINE TOKSIKOLOGIJE

Ambijentni monitoring okolia

Bioloki monitoring okolia
Ocjena rizika

Ciljevi kursa:
Definisati otrov, ksenobiotik i ekoloku toksikologiju;
Razumjeti koncept toksikoloke doktrine;
Poznavati klasifikaciju otrova prema toksinom uinku na organizam;
Poznavati granice izmeu poveane apsorpcije otrova i samog otrovanja;
Razumjeti koje osobine ksenobiotika mogu posebno izazvati otrovanja u okoliu;
Upoznati kako se odvija prenos okolinih otrova;
Poznavati glavne odrednice ocjene rizika: ambijentni monitoring, bioloki
monitoring (internu dozu).

ta je to otrov, a to ksenobiotik?
OTROVI su materije koje su obzirom na kvalitet, koliinu ili koncentraciju, tijelu strane, a
unesene na bilo koji nain u tijelo, djeluju hemijski ili fizikalno- hemijski remetei
anatomsku strukturu i funkcionalni sklad organa. Nauna disciplina koja se bavi
prouavanjem otrova i njihovog djelovanja na ive organizme zove se toksikologija. Ako
prouava otrove koji djeluju na ovjeka iz okolia, onda se zove EKOLOKA
TOKSIKOLOGIJA.
Hemijska supstanca ili agens koji nastaje u ljudskom organizmu, a prirodno se ne nalazi
u okoliu je KSENOBIOTIK.

to je klju za razumijevanje toksikologije?

Osnova toksikoloke doktrine odreena je koncentracijom- dozom otrova. Paracelsius je
1538.godine istakao: Otrov je sve i otrov nije nita. Samo doza odreuje da li je neka
materija otrov ili ne. Osim mjerenja koncentracije materije u okolinom ambijentu,
neophodno je odrediti koliinu-koncentraciju materije ili njenog toksinog metabolita u
biolokom materijalu, to predstavlja dozu i najee odreuje stepen oteenja- efekat
ciljnog organa prema kojem pokazuje tropizam. Uinak otrova je jai to due traje
izloenost.
Takoe je vano poznavati, u sklopu razumijevanja toksinosti materije, njene puteve
ulaska, apsorpciju, metabolizam, njenu razgradnju i konano izluivanje- ekskreciju.
Neke hemijske materije se aktiviraju u organizmu u procesu detoksikacije i budu jo vie
toksine, a neke opet budu inaktivirane tj. detoksificirane. Te se reakcije najee
dogaaju u jetri gdje se nalaze enzimi kao to je mikrozomalni sistem P-450
monooksigenaza koji ima zadatak napadati otrove. U tijelu se inae normalno produkuju
toksine materije koje su hidrosolubilne i bivaju napadnute od strane mikrozomalnog
sistema P-450 monooksigenaza ili se konjugacijom veu na glutation, koji pomae
detoksifikaciju. Za neke supstance mikrozomalni sistem biva podran humoralno kao to
je dioksin te u tom sluaju imaju izraen toksian efekat u malim koncentracijama. S
druge strane kadmijum u ovom nainu detoksifikacije izaziva paradoksalan efekat. Naime
kadmijum, unaen u ultra-niskim koncentracijama u organizam, aktivira detoksificirajue
mehanizme to predstavlja benefit, tj. pozitivan efekat u organizmu, kojeg toksikolozi
nazivaju HORMESIS.

Da li se osnovni principi toksikologije mogu primijeniti na novou ivotne

okoline?
Odgovor je da, jer konano toksine supstance mogu izazvati otrovanje ivih organizama
u ivotnoj okolini ali u njihovim odreenim koncentracijama (dozama). Najea
otrovanja u ivotnoj okolini izazivaju ostatna organska ulja i metali, zbog njihovih
osobina rasprostranjenosti u okoliu i velike upotrebe. Meutim postoje razlike, napr.
polihlorirani bifenil (PCBs) u sedimentu moe biti u velikim koncentracijama, ali nee
dovesti do otrovanja u ivotnoj okolini, obzirom na sekvestraciju u sedimentu i sporu
razgradnju bakterija. Ali to ne znai da polihlorirani bifenil ne moe predstavljati
odgoeni ekoloki problem. Veliki ekoloki problem predstavlja benzin u morima,
rijekama i drugom vodenom ambijentu, a posebno njegov aditiv metil-tercijal-butilester
(MTBE). MTBE izaziva otrovanje u vodi u vrlo malim koncentracijama. S druge strane
trihloretilen koji se apsorbuje u dijelove tla moe dovesti do toksinih efekata ali u niem
stupnju, obzirom da migrira i koncentrira se u tenom medijumu. Biosposobnost
specijalnih hemikalija u okoliu moe dovesti do otrovanja i oteenja zdravlja osobito u
osjetljivih osoba kao to su djeca, starci i osobe s naruenim imunitetom. Hrana
kontaminirana toksinim hemijskim supstancama moe dovesti do oteenja zdravlja
ovisno o broju kontaminiranih konzumenata hrane u lancu ishrane.

Kakva oteenja izazivaju zagaivai ivotne okoline?

Glavni uinci izloenost ljudske populacije hemijskim faktorima okolia su: oboljenja
koe, oboljenja oka, razvoj reakcije preosjetljivosti, akutni toksini efekti, hronini
toksini efekti, mutageneza, karcinogeneza, oteenja reproduktivnog zdravlja, i
poremeaji razvoja potomstva.
Zagaenje ivotne sredine moe ozbiljno ugroziti ekosistem. Ljudske aktivnosti kao to
je sjea uma mogu destabilizirati ekosistem, a otrovni zagaivai tipa organskih
isparenja imaju tendenciju trovanja ivih organizama. U lancu ishrane veoma male
koncentracije hemikalije mogu biti pogubne za primitivna iva bia, mogu razoriti
metaboliki aparat bakterija ili aparat hlorofilne sinteze jednoelijskog planktona, kao to
su alge. Ovo je jedan od naina razaranja energetskog balansa ekosistema. Bakarni jon u
vodi je otrov za zelene i plavo-zelene alge. Specifini herbicidi su otrovi fotosinteze, ali
su istovremeno otrovi jednoelijskih organizama. Srea je da herbicidi kao to su
glyphosate ili bromoxynil, inae otrovi fotosinteze, imaju kratak vijek postojanosti.
Silicijum, kalcij i teki metali u lancu ishrane mogu otetiti pokretljivost flagelarnog
aparata u biara-flagelata. Metalni joni u lancu ishrane viih organizama izazivaju
manifestna oteenja. Male koncentracije neurotoksinih hemikalija kao to je triclopyr u
Garlon herbicidu mogu otetiti sposobnost plivanja u andromadnih riba i to veoma
niskoj koncentraciji, 50 dijelova na bilion vode. Azotni i fosforni joni u vodi mogu
prouzrokovati prekomjerno razmnoavanje jednoelijskih organizama, iji je rezultat
eutrofikacija mora (cvjetanje mora) ili slatkovodnih ekosistema. Hemijski zagaivai
koji imaju sposobnost bioakumulacije, najee zato to su liposolubilni, mogu otetiti
reprodukciju (napr. DDT) ili imunoloku funkciju (napr. dioksini, organofosforni pesticidi).

Kako dijelimo otrove prema uinku na organizam?

Otrove prema toksinom uinku na organizam dijelimo na:
1. Otrovi koji inhibiraju enzime
inhibitori enzima za disanje (cijanidi, sumporvodonik);
inhibitori holinesteraze (organski spojevi fosfora);
Inhibitori tiolskih enzima (teki metali).
2. Otrovi koji djeluju na hemoglobin
Ugljen monoksid, nitriti, nitro i amino derivati benzena.
3. Otrovi koji oteuju krv i krvotvorne organe
Olovo, benzen.
4. Otrovi koji djeluju na krvne ile
nitriti.
5. Otrovi koji oteuju centralni i periferni nervni sistem
olovo, iva, halogeni ugljikovodonici.
6. Otrovi koji oteuju jetru
arsen, fosfor, halogeni ugljikovodici, alkohol.
7. Otrovi koji oteuju bubreg
olovo, iva, arsenvodonik, etilenglikol, metilbromid.
8. Otrovi koji oteuju kosti
 flor, fosfor.
9. Otrovi koji oteuju sluznice i kou (primarni koni i respiratorni iritansi)
kiseline, soli tekih metala, sumpordioksid, azotni oksidi, halogeni, hromati, nikl.

Gdje je granica izmeu poveane apsorpcije otrova i samog otrovanja?

Da bi otrovi imali toksikoloki efekat moraju se apsorbovati i dospjeti u krv. Kriterij za
postavljanje granice izmeu resorpcije i otrovanja su pojava razliitih simptoma i
znaka.
Ulazne vrata otrova su respiratorni sistem, probavni sistem i koa. O nainu ulaska
otrova u organizam u velikoj mjeri ovisi brzina apsorpcije. Jako vaskularizirana
respiratorna sluznica omoguava vrlo brzu resorpciju otrova. Nakon apsorpcije otrov se
rasporeuje po tijelu. Neki se otrovi ciljano zadravaju u pojedinim organima i tkivima pa
kaemo da se selektivno deponuju (napr.jod u titnoj ljezdi; olovo, flor i stroncij u
kostima). Veina otrova se u tijelu mijenja, a samo mali dio izluuje nepromijenjen. U
procesima detoksifikacije otrovi se biotransformiu. Otrov podvrgnut biotransformaciji,
kadkad postaje jo toksiniji u odnosu na ulazni spoj. Tip hemijskih promjena koje
nastaju djelovanjem mehanizma biotransformacije ovisi u prvom redu o hemijskoj
strukturi spoja, ali i o individualnoj preosjetljivosti organizma. Najei mehanizmi
biotransformacije su: oksidacija, redukcija, sintetske i konjugacijske reakcije.
Otrovi se izluuju kroz crijeva ili plua ili kroz organe za izluivanje: (bubreg, jetra,
lijezde znojnice, slinovnice i mlijena lijezda). Slabo topivi ili netopivi spojevi se izluuju
stolicom (napr.metali), hlapljivi otrovi se izluuju preko ekspirisanog zraka, a neki kao
iva kroz sve organe za izluivanje. Ako je brzina apsorpcije vea od brzine izluivanja
i/ili se apsorbovana materija samo djelimino izluuje ili razgrauje doi e do
nakupljanja otrova u tijelu odnosno u razliitim tkivima- kumulativni uinak.

Koji je glavni nain djelovanja otrova?

Osim otrova koji destruktivno djeluju na tijelo (kiseline i baze) veina otrova inhibira
enzimske procese koji su odgovorni za normalan ivot elije. Meutim, mali je broj
otrovanja kod kojih se zna na kojem dijelu lanca enzimskih zbivanja otrovi izazivaju
inhibitorni uinak. Vjerovatno su na djelovanje otrova najosjetljiviji enzimi oksidativne
fosforilacije u stanici.

Koji su glavni limitirajui faktori otrovanja u okoliu?

Otrovanja hemijskih ili metalnih ksenobiotika ograniena je njihovom postojanou,
akumulacijom, migracijom ili stabilnou. Faktori koji odreuju postojanost
ksenobiotika su suneva svjetlost (foto-degradacija), bakterijska degradacija
(mikroorganizmi tla), i postojanje toka izvora kontaminacije. Bioakumulacija ksenobiotika
raste s njegovom osobinom topljivosti u mastima (liposolubilnou). Faktori koji imaju
uticaja na kretanje hemijskog ksenobiotika u lancu ishrane su sposobnost vezivanja na
receptor, atomska teina (u sluaju tekih metala) i molekularna teina. Openito, male
molekule bre difunduju kroz konstantni medijum (Fick-ov zakon). Nestabilne
komponente kao to su organofosforni pesticidi, imaju tendenciju hidrolize i relativno
brze razgradnje u odnosu na mnogo stabilnije komponente kao to je DDT.

Koje osobine ksenobiotika mogu posebno izazvati otrovanja u okoliu?

Ksenobiotici koji imaju sposobnost visoke reaktivnosti s organskim molekulama,
kao to su MONOMERI koji truju ivi svijet ekosistema. Primjeri takvih ksenobiotika su
toluen diizocijanat (koristi se u proizvodnji poliuretana) i vinil hloridni monomer
(upotrebljava se u proizvodnji polivinilne plastike). Ljudi su najee profesionalno
izloeni monomerima. Drugi ksenobiotici posebno dioksini ili PCBs imaju sposobnost
interakcije sa endokrinim receptorima i mogu otetiti reproduktivne aktivnosti
interferirajui sa prenosom informacija ili kontrolom hormona.

Kako se odvija prenos okolinih otrova?

Prenos hemijskih zagaivaa najee se odvija kroz vodu i zrak. Migracija okolinih
otrova u ivotnom okoliu moe se kretati u dva ciklusa:
1. Geoloki ciklus: atmosfera, rijeke, jezera i more, tlo, odlaganje otrova u tlo i
sediment;
2. Bioloki ciklus: biokoncentracija i akumulacija otrova u biljni i ivotinjski svijet,
u lanac ishrane.

Kako se okolina oporavlja nakon otrovnih incidenata?

Veina ksenobiotika se razgrauje ili inaktivira vremenom. Meu najvanijim
detoksicirajuim mehanizmima u okolini je sposobnost anaerobnih bakterija da
dehloriraju reaktivne polihlorirane ugljikovodike otapanjem nepolarnih hemikalija kojima
se pridruuju polarne grupe.

Moe li agens iz okolia uzrokovati otrovanje u ultraniskim koncentracijama?

Zato?
Da, takvo otrovanje moe izazvati tetrahlordibenzodioksin zato to uzrokuje
reproduktivne poremeaje, poremeaje imuniteta i mogui karcinom u ultraniskim
koncentracijama (izraene u pikogramima/L). Ovaj spoj ima sposobnost vezivanja na
mikrozomalne enzime, a pokazuje tropizam prema timusu gdje se akumulira, kao i
drugim endokrinim lijezdama, rezultatirajui oteenjima imunog sistema.

Koliko dugo okolini otrov ostaje toksian?

Naalost, veina toksinih agenasa ima dug poluivot u okoliu. Vremenom sposobnost
otrovanja slabi. Poluivot hlordana u tlu je preko 20 godina, dieldrina i DDT 10-15
godina. Novija istraivanja su potvrdila da toksinost ova dva posljednja ostaje
konstantna.

ta je monitoring okoline ekspozicije, a ta ambijentni monitoring?

Monitoring okoline ekspozicije je procedura koja se koristi u ocjeni ambijentnih i
biolokih indikatora (markera) ekspozicije i zdravstvenih rizika koja ona ukljuuju.
Ambijentni monitoring predstavlja mjerenje koncentracije hemikalije u zraku okolia
za koju se zna da moe izazvati zdravstvene poremeaje (precizno odreene lokacije).

ta predstavlja termin bioloki monitoring?

Bioloki monitoring ine mjerenja hemijskih agenasa u biolokom mediju (krv, urin,
izdahnuti zrak, kosa, majino mlijeko), koja se preduzimaju u cilju zatite zdravlja i
prevenciji rizinih efekata akutne ili hronine prekomjerne ekspozicije hemijskom agensu.
Bioloki monitoring sadri ocjenu interne doze, ocjenu ukljuivih zdravstvenih rizika,
inter i intra indivudalne varijabilnosti i otrovanja. Bioloki monitoring se provodi biolokim
testiranjima koja ine uz odreivanje interne doze, identifikaciju neeljenih efekata u
odnosu na internu dozu i mjerenja koncentracije aktivne hemikalije u odnosu na ciljnu i
neciljnu molekulu. Odreivanje maksimalno dozvoljenih koncentracija hemikalije ili
njenog metabolita u biolokom materijalu ili bioloke granine vrijednosti ekspozicije
(BEI) koriste se u svrhu predvianja odgovarajuih kontrolnih aktivnosti ili tretmana
okolinih otrovanja.

ta je interna doza?
Interna doza znai koliinu vezane supstance u kritinom organu ili tkivu (ciljna doza ili
bioloki efektivna doza). Anorganske hemikalije se mogu odrediti u krvi i u urinu.
Metaboliti organskih supstanci se brzo biotransformiraju u hemikalije topive u vodi, pa se
odreuju u urinu, za razliku od onih koje se slabo biotransformiu pa se odreuju u krvi.
Isparljive organske supstance kao to je etil- alkohol mogu se mjeriti u izdahnutom
zraku.

taje ocjena rizika?

Ocjena rizika ukljuuju regularnu procjenu zdravstvenih rizika, baziranu na ocjeni rizika
utvrene doze hemikalije. Ocjena rizika, ambijentna ekspozicija i bioloki monitoring su
komplementarne veliine. Ocjena rizika sadri ocjenu interne doze, ocjena ranih biolokih
efekata i potrebu preventivnih procedura ili lijeenja. Ocjena rizika se vri na nivou grupe
izloenih i na individualnoj osnovi. Ocjena rizika koristi maksimalno dozvoljene
koncentracije (limite) ambijentnog i biolokog monitoringa. Maksimalno dozvoljene
koncentracije su definisane savremenim saznanjima, a predstavljaju graninu
koncentraciju otrova koja ne bi trebala dovesti do zdravstvenih poremeaja.
 Zadatak za studente:

PRIKAZ SLUAJA 1. Metoda mjerenja kvaliteta zraka identifikacijom liajeva

(biodikatora)

Uvod: Organizmi ije prisustvo i/ili njihove specifine reakcije ukazuju na odreene
promjene parametara kvalitete ivotne sredine oznaavaju se kao bioindikatori. Kao
posebno interesantni bioindikatori aerozagaenja ve vie od 100 godina posmatraju se
liajevi. Korelacija izmeu distribucije liajeva i srednjeg nivoa koncentracije
sumpordioksida poznata je od 1958.godine. Naime, dr. Jim Case je prije vie od 20
godina razvio fitobiomonitoring pomou liajeva, kao pokazatelja koliine i uticaja SO2
na biljni svijet (najosjetljiviji na zagaenja okolia) u zapadnoj Kanadi.

Metodu mjerenja kvalitete zraka identifikacijom liajeva, koja je koritena pri

kartiranju zona zagaenja zraka, razvili su ekolozi Kirschbaum i Wirth 1997. godine.
Metoda podrazumijeva izradu mree za brojanje sa isjeenih 10 kvadrata, dimenzija
10x10cm, koja se postavlja na stablo na visini od jednog metra iznad tla. Prisustvo
liajeva se utvruje uz upotrebu lupe, a utvreni rezultati se unose u odgovarajue
kartice u odgovarajui kvadrat. Zbir frekvencija vrsta liajeva prisutnih na drveu jedne
posmatrane stanice (ueg lokaliteta), predstavlja indeks kvaliteta zraka. to je vea
vrijednost dobivenog indeksa, nii je stepen zagaenja.

Indeks kvaliteta zraka i nivo zagaenja:

0 - 12.5- ekstremno do vrlo visoko zagaenje;
12.5 - 25.0- vrlo visoko- visoko zagaenje;
25.0 - 37.5- visoko- prosjeno zagaenje; 37.5 - 50.0- prosjeno- slabo zagaenje;
50.0 i vie- slabo- vrlo slabo zagaenje.

SLUAJ 1. U Kaknju je proveden projekat uz nadzor nivoa aerozagaenja metodom

mjerenja kvalitete zraka identifikacijom liajeva i odreivanjem indeksa kvalitete zraka
(fitobiomonitoring). Najvei izvori emisije SO2 u Kaknju su termoelektrana (TE) Kakanj i
cementara Kakanj.
TE Kakanj je emitirala 45 000 tona SO2 1979. godine, dok je Cementara Kakanj u toku
iste godine emitirala 2 600 tona SO2. Podaci iz 1990. godine pokazuju da se emisija SO2
TE Kakanj poveala na 90 000 tona (2 X). Kao mjesto nadzora zagaenja zraka na
osnovu prisustva liajeva kao bioindikatora, izabrano je ire podruje Kaknja.
Hipoteza: Obzirom na poznate podatke o emisiji sumpordioksida na podruju Kaknja
pretpostavilo se da e se na razliitim udaljenostima od izvora sumpordioksidnog
zagaenja (TE atii i Cementara Kakanj) nai specifian fito- i zoocenoloki sastav
ogranizama adaptiranih na date nepovoljne uslove. Ovu pretpostavku bilo je potrebno
analizirati praenjem brojnosti i sastava zajednica liajeva. Lokacije mjernih stanica
odnosile su se na mjesta deponija otpada (3 stanice).

Slika 1/s. Karta istraivanog podruja i mjerne stanice 1-3

Legenda:

Stanica 1- bila je locirana u Slapnikom potoku (nova komunalna deponija).

Stanica 2- bila je locirana na lokalitetu Stare halde (divlje deponije).

Stanica 3- bila je locirana pored deponije Jalovina.

Rezultati terenskih istraivanja:

Stanica broj 1. Lokalitet- Slapniki potok (nova deponija, nadmorska visina:

520m, vrsta drveta: Betula pendula; Otkrivene vrste liajeva: 0; udaljenost od TE
atii 700m u pravcu sjeveroistok; Udaljenost od Cementare Kakanj: 2000m u
pravcu jugoistok).
Stanica broj 2. Lokalitet: stara halda (nadmorska visina: 520m,
vrsta drveta: Quercus petrea, otkrivene vrste liajeva: 0, Udaljenost od TE atii:
2200m u pravcu sjever, udaljenost od Cementare Kakanj: 900m u pravcu istok).
 Stanica broj 3. Lokalitet: pored deponije jalovina (nadmorska visina: 520m,
vrsta drveta: Carpynus betulus, otkrivene vrste liajeva: 0, udaljenost od TE
atii: 3500m u pravcu sjevera; udaljenost od Cementare Kakanj: 1700m u
pravcu sjeveroistoka).

Tabela 1./s Rezultati istraivanja na stanici 1.

Vrsta liaja Drvo 1 Drvo 2 Drvo 3 Drvo 4 Drvo 5 Drvo 6 Srednja
vrijednost
Parmelia sp. 0 0 0 0 0 1 0.166
Ukupno naenih 0 0 0 0 0 1 0.166
vrsta

Na lokalitetu Stanice 2. primijeeno je

poboljanje prirasta vrsta i njihova vea
brojnost, to je vjerovatno rezultat
funkcije vremena s obzirom da se radi o
neto starijim deponijama otpada. Ipak,
posmatrajui stablo Quercus petrea nije
naen niti jedan liaj. No, s obzirom na
pomenute uvjete i karakteristika lokaliteta
oekivano je prisustvo izvjesnog broja
liajeva.

Slika 3. Liaj otkriven na stablu Betula pendula

Tabela 2/s. Rezultati istraivanja na stanici 2.

Vrsta liaja Drvo 1 Drvo 2 Drvo 3 Drvo 4 Drvo 5 Drvo 6 Srednja
vrijednost
Evernia sp.* 0 0 0 0 0 1 0.16
Parmelia sp.* 0 0 0 1 1 1 0.50
Ukupno naenih vrsta 0 0 0 1 1 2 0.66

*Liaj Evernia sp. kao i jedan primjerak vrste Parmelia sp. je naen na stablu Carpynus betulus.
Jedna Parmelia sp. je naena na vrsti Prunus domestica, dok je trea naena individua bila na vrsti
Salix sp.

Tabela 3/s. Rezultati istraivanja na stanici 3.

Vrsta liaja Drvo 1 Drvo 2 Drvo 3 Drvo 4 Drvo 5 Drvo 6 Srednja
vrijednost
Parmelia sp.* 0 1 0 0 1 0 0.33
Ukupno naenih 0 1 0 0 1 0 0.33
vrsta

*Dvije individue vrste Parmelia sp. su naene na vrsti Quercus petrea i Corylus avellana.
Diskusija: Na lokalitetu Stanice 1, obzirom na mali prirast prisutnih vrsta, posmatrano je
vie stabala vrste Betula pendula. Mali prirast vrsta je rezultat izuzetno loeg kvaliteta
zemljita. Zemljite je baznog karaktera sa nepovoljnim sadrajem silicija i aluminija te
eljeza i kalcija na koje otpada 95-99% sadraja pepela. Pepeo ini 60% sastava ovog tla
dok na ljaku otpada 40%. U pepelu se nalaze i ugljik, magnezij i sumpor kao i znaajne
koliine mikroelementa bora. Humusa u ovom tlu je vrlo malo, dok se sadraj aktivnog
krea kree od 0.9- 9.5%. Na ovom podruju nije utvreno prisustvo liajeva.
Obzirom na postojee podatke o zagaenju i na injenicu da je ovaj lokalitet najblii TE
atii, ovaj rezultat ne iznenauje. Indeks kvaliteta zraka za ovu stanicu iznosi 0.166, to
dovoljno govori o stanju zraka tog podruja. Na lokalitetu Stanice 2. primijeeno je
poboljanje prirasta vrsta i njihova vea brojnost, to je vjerovatno rezultat funkcije
vremena s obzirom da se radi o neto starijim deponijama otpada. Indeks kvaliteta zraka
za ovu stanicu iznosi 0.66. Na lokalitetu Stanice 3. posmatrano je prisustvo liajeva na
stablu vrste Carpynus betulus i nije naena niti jedna vrsta. S obzirom da se ova stanica
nalazi najdalje od TE atii, te da se radi o primarnom ekosistemu, oekivano je vee
prisustvo liajeva. Meutim, ova stanica se nalazi u blizini deponije jalovine, vaan
ekoloki faktor je mjestimino vrlo visoka temperatura zemljita (do 60C) usljed
sagorijevanja uglja u deponijama. Relativna vlanost se esto kree oko 50%.

Zakljuak: Na osnovu rezultata dobivenih praenjem stanja kvaliteta zraka na osnovu

prisustva liajeva kao bioindikatora, moe se zakljuiti da je kvalitet zraka ovog podruja
u izuzetno loem stanju. Prosjean indeks kvaliteta zraka za dati geografski region je
1.165. Indeks kvaliteta zraka od 1.165 spada u kategoriju ekstremno visokog
aerozagaenja.
Ovakvo stanje kvaliteta zraka je izuzetno zabrinjavajue, obzirom da teritoriju opine
Kakanj naseljava 55 950 stanovnika (podaci iz 1991. godine). Lokacija TE Kakanj (atii)
i Cementare Kakanj ne zadovoljava meunarodne standarde prema kojima bi cementare
trebale biti najmanje 800m udaljene od naselja, a termoelektrane ispod 220 MW
najmanje 500m. Upravo zbog toga u samom Kaknju i atiima je izuzetno velika
koncentracija SO2, dima, lebdeih estica, sedimenata i fluorida. Podaci pokazuju da u
krugu od 2km od cementare u toku dana padne od 700- 1 500kg cementne praine.
Posebno velika koliina estica dospijeva u zrak kada ne rade elektrofilteri, to se esto
deava. Iz ovih razloga zdravstveno stanje stanovnitva ovog podruja je vrlo ugroeno.
Posljedice zagaenja od strane TE atii i Cementare Kakanj vidljive su i u drugim
aspektima ivotne sredine. Prisustvo aktivnog krea u otpadu u vidu ljake i pepela iz
termoelektrane esto dovodi do pojave hloroze vegetacije i ini supstrat nepovoljnim za
voarstvo. Sadraj sumpora moe uzrokovati poremeaje hranidbenog balansa u
biljkama, dok je na prisustvo bora posebno osjetljivo kotuniavo voe. Efekti ovakvog
stanja tla i njegovog dejstva na vegetaciju takoer mogu imati dugorone posljedice po
ljudsku populaciju.
 Podaci prezentovani iz:
amdi D. Aerozagaenje i zdravstveni efekti. Seminarski rad studenata Medicinskog
fakulteta Univerziteta u Tuzli, Tuzla, 2005.

Zadatak broj 1. Odgovori na postavljena pitanja uz traenje dodatnih informacija u

sadraju ovog udbenika i/ili pretraivanjem na internetu, metodom istraivanja
relevantnih podataka o eventualnom ambijentnom monitoringu kvalitete zraka, i drugih
izvora (uvijek moete pri ispunjavanju zadataka traiti pomo tutora).

1. Koji se mogui zdravstveni efekti mogu oekivati u stanovnika opine Kakanj

obzirom da je na indirektan nain utvreno ekstremno visoko aerozagaenje SO2?
2. Identificirajte glavne izvore emisije SO2 u Vaem najbliem okruenju? Da li
imate situaciju koja neophodno upuuju na provoenje sline studiju u Vaem
najbliem okruenju? Zato?
3. Koje zdravstvene poremeaje moe uzrokovati prekomjerna emisija SO2 u zraku?
4. Kako se u sluaju prekomjerne emisije SO2 u okoliu opine/ kantona moe
ocijeniti zdravstveni rizik ove ekspozicije?
5. ta je metoda mjerenja kvalitete zraka identifikacijom liajeva?
Literatura

1. Elliot JE, Norstrom RJ: Chlorinated hydrocarbon contaminants and productivity of

bald eagle populations on the Pacofic Coast of Canada. Environ Toxicol Chem 17:
1142-1153, 1998.
2. amdi D. Aerozagaenje i zdravstveni efekti. Seminarski rad studenata
Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, Tuzla, 2005.
3. Davies FG.Clays Handbook of Environmental Health. London: Lewis and Co.Ltd.,
1997.
4. Hemond HF: Chemical Fate and Transport in the Environment. New York,
Academic Press, 1994.
5. Lappe MA: Principles of Environmental Toxicology. In: Bowler RM, Cone JE.
Occupational medicine secrets. San Francisco (California), Hanley-Belfus Inc./
Philadelphia 21-29, 1999.
6. Manahan SE: Fundamentals of Environmental Chemistry. Chelsea, MI, Lewis
Publishers,1993.
7. Sokol RC,Bethoney CM, Rhee GY: Reductive dechlorination of pre-existing
sediment polychlorinated biphenyls with long-term laboratory incubation. Environ
Toxicol Chem 17: 982-987, 1998.
8. Pekmezovic T. Environment epidemiology. In: Georgieva L, Burazeri G. (eds)
Health determinans in the scope of new public health. Hans Jacobs Publishing
Company, Sofia, 2005; 309-322.
9. Vali F. Osnove ekoloke toksikologije. U: Vali F i sar. Zdravstvena ekologija.
Zagreb, Medicinska naklada Zagreb 13-18, 2001.
 ZAKONODAVSTVO U ZDRAVSTVENOJ EKOLOGIJI

Ekologija kao zasebna nauna disciplina

Zakonodavstvo

Ciljevi kursa:
Razumjeti zato i kad se ovjek poeo zanimati za okoli;
Poznavati kad se odrao prvi sastanak na vrhu i prva konferencija o nunosti brige
za ivotni okoli;
Poznavati to predvia Agenda 21. i gdje i kad je doneena;
Poznavati kad je usvojen Europski nacionalni program za zatitu okolia;
Razumjeti naine rjeavanja ekolokih problema dugorono u BiH;
Razumjeti zadatke Lokalnog akcionog ekolokog plana;
Upoznati koji su Zakoni na Snazi u Federaciji Bosne i Hercegovine (FbiH) u oblasti
ekologije.

Kad se ovjek poeo zanimati za zatitu ivotne okoline?

Tek je u drugoj polovini XX vijeka poelo rasti zanimanje za ivotnu okolinu. Postupno
su se sticala saznanja o faktorima koji ugroavaju okoli- na globalnom i lokalnom planu.
Nagli porast stanovnika, urbanizacija, ubrzani razvoj industrije, saobraaja, prekomjerno
i nekontrolisano iskoritavanje sirovina, nedovoljna kontrola sve brojnih izvora
oneienja pojedinih medija u ivotnoj sredini poprimili su takve razmjere da je ne samo
dovedena u pitanje kvaliteta ivota nego su se pojavili i neposredno dokazivi tetni uticaji
na ovjekovo zdravlje i ivot.

Kad i gdje je odran Prvi sastanak na vrhu o nunosti pojaane brige za ivotnu
okolinu?
Prvi sastanak na vrhu odran je 1972. godine u Stockholmu s najviim
predstavnicima drava i vlada. Sastanak je zavrio donoenjem zakljuaka o nunosti
pojaane brige za okolinu u kojoj ivimo i radimo. Potaknute su sve meunarodne
organizacije lanice Ujedinjenih naroda (UN), da zaponu s organiziranim planiranjem i
aktivnostima u zaustavljanju nepovoljnih kretanja u smislu zagaenja i devastiranja
ivotne okoline. Osnovana je specijalizirana agencija Ujedinjenih Nacija (UN) za zatitu
okolia (United National Environmental Protection- UNEP).

Kad i gdje je odrana prva konferencija o nunosti pojaane brige za ivotnu

okolinu?
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) se neposredno ukljuila u te aktivnosti.
Evropski ured WHO pripremio je Prvu meunarodnu konferenciju o nunosti
pojaane brige za ivotni okoli kojom su predsjedavali predstavnici UN-a, ministara
zdravstva i ministara zatite ivotne okoline, a koja je odrana u Frankfurtu
1972.godine. Na ovoj konferenciji usvojena je povelja: Zatita ivotne okoline i
zdravlje za sve.
Treba spomenuti da je 1972. godine u bivoj SFR Jugoslaviji doneena Rezolucija o zatiti
okolia.

Kad i gdje je odran drugi po redu sastanak na vrhu o zatiti okolia?

Drugi po redu sastanak na vrhu o zatiti okolia odran je 1992. godine u Rio de Janeiru,
a zakljuen je usvajanjem Agende 21. U Agendi 21.- Dekleracija koja obuhvata 27
principa koji definiu prava i odgovornosti drava u vezi sa ocjenom i zatitom ivotne
okoline, predstavljen je plan globalnih aktivnosti u rjeavanju zdravstvenih rizika od
oneienja u ivotnoj okolini. U Agendi 21, sekcija 6. Zatita i unapreenje zdravlja
ovjeka, daju se slijedei prioriteti u smanjenju zdravstvenih rizika od oneienja i
drugih opasnosti u okoliu:
oneienje zraka u atmosferi gradova; buka u okoliu;
oneienje zraka u unutranjim prostorima; naselja;
industrija i proizvodnja energije; kruti otpad;
postupak s pesticidima; oneienje voda;
uinci ultraljubiastog zraenja; trajni monitoring kvalitete
ionizantna i neionizantna zraenja; ivotnog okolia i zdravlja.

Kad i gdje je odrana druga Europska konferencija Zdravlje i zatita ivotne

okoline?
Druga Europska konferencija Zdravlje i zatita ivotne okoline u organizaciji WHO
odrana je 1994. godine u Helsinkiju. Na toj konferenciji usvojen je Europski akcioni
program, te je zakljueno da sve drave lanice donesu svoje nacionalne programe o
zdravlju i ivotnoj okolini. U ovom dokumentu WHO elaboriraju se jo naki aspekti u vezi
sa zdravstvenom ekologijom. Vano pitanje odnosi se na sistem informacija, naime
istaknuta je potreba unapreenja obima, kvalitete i valjanosti podataka o razliitim
aspektima ivotne okoline (nivoi oneienja zraka, vode, tla, tjelesnih tekuina i tkiva).
Zakljueno je da treba unaprijediti vrijednost podataka o mortalitetu i morbiditetu, uz
uslov da se osigura dostupnost takvih podataka. Nuno je olakati mogunost
povezivanja tih podataka sa drugim relevantnim injenicama kao to su zanimanje
ljudi, njihove ivotne navike i slino, koje takoe mogu pridonositi uzrocima smrti i/ili
bolesti.
Da li je Strategija Zdravlje za sve WHO u 21. vijeku formulisala ciljeve
zdravstvene ekologije?
U okviru pripreme i razmatranja strategije zdravlje za sve do 2000. godine formulisana
je u 8 ciljeva te strategije, briga za djelotvornu kontrolu oneienja u okoliu, ouvanje
zdrave ivotne sredine, i poboljanju uslova ivota i rada.

Kako nadzirati oneienja u ivotnoj sredini?

Na osnovu raspoloivih znanja najee je mogue identificirati tetnosti u ivotnoj
okolini, odnosno materije koje su otrovne ili mikrobioloki aktivne. Tee je, meutim
predvidjeti posljedice i tetne zdravstvene efekte koje odreena izloenost uzrokuje.
Nadzor oneienja u ivotnoj sredini jedan je od kljunih zadataka u ouvanju i
poboljanju zdravlja. Vlade trebaju tijesno suraivati sa lokalnim organima kako bi se na
lokalnim nivoima donijeli adekvatni programi zatite okolia, s posebnim osvrtom na
funkcije koje u tom pogledu ima zdravstvo.
Postojei zakoni koji se odnose na zatitu ivotne sredine, zraka, pitke vode, hranu i
namirnice, zatim oni koji se odnose na ouvanje zemljita, odlaganje otpada, zatitu od
buke, dobra su osnova za provoenje i poduzimanje mjera nadzora.
Dosljedna zakonska regulativa je potrebna zbog sledeih razloga:
buenje ekolokog razmiljanja u poslovanju zagaivaa,
tehnoloka unapreenja u cilju zadovoljavanja ekolokih standarda,
pruanje orijentacije onim tehnologijama koje ne zagauju okolinu, i
stvaranje potrebe za unapreivanje okolia.

Kako dugorono rjeavati ekoloke probleme u Bosni i Hercegovini (BIH)?

Nova zakonska regulativa i mnogobrojne direktive Europske Unije, brojne konvencije
Europske Unije koje se odnose na zatitu prirodnih resursa (a kojih je naa Zemlja
potpisnica), a koje su ratifikovane u BiH, postavljaju obavezu novog pristupa ekolokoj
problematici. Ostaje u obavezi izrada planova bez kojih nije mogue dugorono
djelovanje i rjeavanje ekolokih problema. Jedan od takvih dokumenata je na
opinskom nivou Lokalni akcioni plan u oblasti ivotne okoline- LEAP. Taj
dokument mora da sadri kratko objanjenje ta je LEAP, zato i kako je izraen, kratak
opis liste okolinskih problema, rezultat komparativne procjene rizika ovih problema i
kategorisanje problema na osnovu rizika, plan i nain rjeavanja prioritetnih problema,
odnosno listu preporuenih aktivnosti za svaki utvreni okolinski prioritet, odreeni plan
rada za aktivnosti i strategije, ukljuujui detalje onoga ta e biti uraeno, ko e uraditi,
kada, procjenu trokova i oekivane trokove, i zamisao na koji nain e se finansirati
provoenje aktivnosti.

Koji su Zakoni iz oblasti zdravstvene ekologije na snazi u Bosni i Hercegovini?

1. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine proklamuje se pravo na zdrav ivot i
pravo graana na zdrav okoli. Iz Ustava ovlasti federalne vlade i kantona iz domena
okoline su slijedee:
ekoloka politika; i
iskoritavanje prirodnih bogatstava.
2. Zakonski propisi objavljeni u slubenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine:
a. Zakon o zatiti okolia, Slubene novine FBiH 33/03;
b. Zakon o zatiti prirode, Slubene novine FBiH 33/03;
c. Zakon o zatiti zraka, Slubene novine FBiH 33/03);
d. Zakon o zatiti voda, Slubene novine FBiH 33/03);
e. Zakon o upravljanju otpadom, Sl. novine FBiH 33/03);
f. Zakon o Fondu za zatitu okolia Federacije BiH, Slubene novine FBiH 33/03);
g. Zakon o kontroli kvaliteta odreenih proizvoda pri uvozu i izvozu, Slubene
novine FBiH 21/97;
h. Zakon o vodama. Sl. novine FBiH br. 18/98;
i. Zakon o slobodnim zonama (uslovi zatite okoline); Sl. list F BH 20/95, Sl. list
F BH 2/95;
j. Zakon o prostornom ureenju; Kanton Sarajevo Slubene novine 13/99,
izmjene i dopune 19/99;
k. Zakon o umama, Slubene novine FBiH 20/02;
l. Zakon o prikupljanju i prometu sekundarnih sirovina i otpadnih materijala;
Slubene novine FBiH 35/98;
m. Zakon o poljoprivrednom zemljitu; Slubene novine FBiH 2/98;
n. Zakon o slobodi pristupa informacijama u FBiH Slubene novine 32/01.

to predvia Zakon o zatiti okolia?

Okoli (prema Zakonu o zatiti okolia) je prirodno okruenje: zrak, tlo, voda, klima,
biljni i ivotinjski svijet u ukupnosti uzajamnog djelovanja i kulturna batina, kao dio
okruenja kojeg je stvorio ovjek. Okoli je dobro od interesa za Federaciju Bosne i
Hercegovine.
Ovim Zakonom se ureuje:
zatita radi ouvanja okolia,
smanjivanja rizika za ivot i zdravlje ljudi,
 osigurava poboljanje kvaliteta ivljenja za dobrobit sadanjih i buduih
generacija,
sistem zatite i unapreenja okolia,
mjere zatite, postupak stavljanja pod zatitu i upravljanje zatienim
prirodnim dobrima,
mjere i postupci zatite od tetnih uticaja djelatnosti za okoli,
finansiranje zatite i njeno unapreenje i organizacija vrenja poslova zatite i
unapreenja okolia.

Zakon o zatiti okolia treba da prati donoenje jo niz pravilnika koji zasad manjkaju
kao to je Pravilnik o izradi studija o uticaju na okoli, Pravilnik o katastru emisija,
Uredbe o procjeni uticaja na okoli, Pravilnik o procjeni uticaja na okoli).

to predvia Zakon o otpadu?

Cilj ovoga zakona je poticanje i osiguranje najvanijih uvjeta radi spreavanja nastajanja
otpada, prerade otpada za ponovnu upotrebu i reciklau, izdvajanje tvorivnog materijala i
njihovo koritenje za proizvodnju energije i sigurno odlaganje otpada.
Temeljna naela upravljanja otpadom su (lan 5.):
prevencija - izbjegavanje nastajanja otpada ili smanjivanje koliine i tetnosti
nastaloga otpada kako bi se smanjio rizik po zdravlje ljudi i okoli i izbjegla
okolina degradacija;
mjere opreza - spreavanje opasnosti ili tete po okoli koji uzrokuje otpad,
preduzimanje mjera, ak iako nije na raspolaganju potpuna znanstvena podloga;
odgovornost proizvoaa otpada- proizvoa je odgovoran za odabir
najprihvatljivijeg okolinskog rjeenja prema znaajkama proizvoda i tehnologiji
proizvodnje, ukljuujui ivotni ciklus proizvoda i koritenje najadekvatnije
raspoloive tehnologije;
princip zagaiva plaa- proizvoa ili vlasnik otpada snosi sve trokove
prevencije, tretmana i odlaganja otpada, ukljuujui brigu nakon upotrebe i
monitoring. On je i financijski odgovoran za preventivne i sanacijske mjere usljed
teta po okoli koje je uzrokovao ili e ih najvjerojatnije uzrokovati;
blizina- tretman ili odlaganje otpada treba se obavljati u najbliem
odgovarajuem postrojenju ili lokaciji, uzimajui u obzir okolinu i ekonomsku
profitabilnost;
regionalnost- razvitak tretmana otpada i izgradnja objekata za njegovo
odlaganje treba se obavljati na nain pokria potrebe regije i omoguavanja
samoodrivosti izgraenih objekata.

to predvia Zakon o zatiti zraka?

Ovim Zakonom ureuju se tehniki uvjeti mjera za spreavanja ili smanjivanja emisija u
zrak, uzrokovanih ljudskim djelovanjem koje se moraju potovati u procesu proizvodnje,
na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine, planiranja zatite kvalitete zraka, posebne
izvore emisija, katastar emisija, kvalitet zraka, nadzor i kazne za prekraje za pravne i
fizike osobe. Predvia Zakonske odredbe posebnih izvora emisija, davanje odobrenja za
goriva, motorna vozila, sadraj sumpora u gorivima, nain skladitenja fosilnih goriva i
benzina, postupke u zatiti od ostalih isparljivih organskih jedinjenja, zatitu ozonskog
omotaa, mjerenje kvalitete zraka, uslove zatite u situaciji izuzetnog zagaivanja
(smog) i nadzor.

to predvia Zakon o zdravstvenoj zatiti u podruju ekologije?

O odnosu okoliu na zdravlja ljudi prema u lanu 27. Zakona o zdravstvenoj zatiti
(Slubene novine FBiH, 1997. godine) se navodi da graani imaju pravo na zatitu od
opanosti po zdravlje i ivot, izazvanih zagaivanjem ivotne okoline biolokim, fizikim i
hemijskim tetnim agensima u vodi, zraku, tlu, hrani, predmetima ope upotrebe i
lijekovima. Graani imaju pravo na zatitu od jonizirajueg i nejonizirajueg zraenja,
buke i vibracija, kao i od tetnog djelovanja proizvoda odobrenih za javnu upotrebu koji
mogu otetiti zdravlje (temeljna naela, lan 1).

Koji nuni Zakoni jo nisu doneseni u FBIH?

Uz ope pravne zakone i propise koji su doneeni, ostaje da se donesu jo mnogi drugi:
Zakon o buci, Zakon o otrovima, Zakon o zatiti od elementarnih nepogoda i rata, Zakon
o zatiti od ionizirajueg zraenja, Pravilnik o maksimalno dozvoljenim koncentracijama
opasnih materija u vodama, Pravilnik o preporuenim graninim vrijednostima kvalitete
zraka, Pravilnik o maksimalno dozvoljenim koncentracijama pesticida i drugi.
 Zadatak za studente:

Zadatak 1: Zadatak zahtijeva da studenti iz razliitih izvora ili preko interneta provjere
koje Konvencije Europske unije iz oblasti ekologije je potpisala Bosna i Hercegovina.
Provjeriti da li je sukladno tim konvencijama uredila nacionalno zakonodavstvo (donijela
odgovarajui Zakon na federalnom/ nacionalnom nivou.

Zadatak 2. Studenti su u okviru zadatka duni provjeriti da li su neki Zakoni iz oblasti

ekologije doneeni na kantonalnom nivou (Tuzlanski kanton, Sarajevski kanton, i dr.), a
da nisu doneeni na federalnom/nacionalnom nivou. Zabiljeiti otkrivene informacije.

Zadatak 3.
Test mnogostrukog izbora (engl. Multiple choice questionnaires)

ovjek se poeo zanimati za okoli (zaokrui taan odgovor ukljuujui samo jedan):
a. Prije nove ere
b. U prvoj polovini XX vijeka
c. U drugoj polovini XX vijeka
d. U drugoj polovini XVIII vijeka
Literatura

1. Zakon o zatiti okolia, Slubene novine FBiH 33/2003.

2. Zakon o zatiti prirode, Slubene novine FBiH 33/2003.
3. Zakon o zatiti zraka, Slubene novine FBiH 33/2003).
4. Zakon o zatiti voda, Slubene novine FBiH 33/2003).
5. Zakon o upravljanju otpadom, Slubene novine FBiH 33/2003).
6. Zakon o Fondu za zatitu okolia Federacije BiH, Slubene novine FBiH 33/2003).
7. Zakon o kontroli kvaliteta odreenih proizvoda pri uvozu I izvozu, Slubene
novine FBiH 21/1997.
8. Zakon o vodama. Slubene novine FBiH br. 18/1998.
9. Zakon o slobodnim zonama (uslovi zatite okoline); Slubene novine FBiH 2/95.
10. Zakon o prostornom ureenju; Kanton Sarajevo 20/95, Slubene novine13/99,
izmjene i dopune 19/99.
11. Zakon o umama, Slubene novine FBiH 20/02.
12. Zakon o prikupljanju i prometu sekundarnih sirovina i otpadnih materijala;
Slubene novine FBiH 35/98.
13. Zakon o poljoprivrednom zemljitu; Slubene novine FBiH 2/98.
14. Zakon o slobodi pristupa informacijama u FBiH. Sl nov. 32/01.
15. Zakon o zdravstvenoj zatiti; Slubene FBiH 11/97.
16. Dekovi-Vukres V, Turi N, Mustajbegovi J. Zakonodavstvo u zatiti zdravlja
radnika. U: ari M, ukin E. Medicina rada i okolia; Zagreb, Medicinska
Naklada Zagreb 14-27; 2001.
17. ari M. Pravno ureivanje zatite okolia i zdravstvene ekologije. U: ari M,
ukin E. Medicina rada i okolia; Zagreb, Medicinska Naklada Zagreb 27-32;
2001.
 GLOBALNI EKOLOKI PROBLEMI

Ciljevi kursa:
Identificirati globalne ekoloke promjene/ probleme;
Poznavati i razumjeti klimatske promjene kao globalni ekoloki problem;
Identificirati uzroke globalnog zagrijevanja;
Poznavati osnovne determinante fenomena kiselih kia;
Razumjeti problem istanjenja ozonskog omotaa;
Poznavati koje zdravstvene efekte izaziva ekspozicija UVB zraenje;
Poznavati i razumjeti faktore degradacije ekosistema;
Upoznati ta znai gubitak biorazliitosti;
Poznavati uzrok globalnom problemu obezbjeivanja dovoljnih koliina pitke vode.

Koji su globalni ekoloki problemi (promjene)?

Globalni ekoloki problemi (promjene) su uzrokovali poremeaje u ekolokim i
geofizikim sistemima. Globalni ekoloki problemi ukljuuju:
globalne klimatske promjene (globalno zagrijavanje, otapanje gleera i vjeno
ledenih povrina, dalekoseno, prekogranino oneienje zraka, kisele kie);
stanjivanje stratosferskog ozonskog omotaa;
gubitak biorazliitosti;
gubitak invazivnih vrsta;
poboljanje proizvodnje hrane i ekoloke konsekvence.

Kako u osnovi nastaje problem globalnih klimatskih promjena?

Evidentirana je injenica da globalno zagrijavanje nastaje kao posljedica poveane
emisije takozvanih staklenikih gasova (engl. greenhouse gases). To se odnosi na
ugljendioksid (CO2), azotni oksid (N2O), i metan. Poveane koncentracije ugljendioksida
u atmosferi znaajno utiu na porast globalnog zagrijevanja. Srednja globalna
temperatura u svjetskim razmjerama porasla je za 2- 3 C u 20. vijeku. Ove klimatske
promjene poinju da mijenjaju fizikalne sisteme (gleeri,mora, ledene povrine,
smanjenje kinih dana), i biotike procese (vrijeme cvjetanja, selidbe ptica,
razmnoavanje insekata, porast plodnih sezona). Drugi vaan fenomen koji doprinosi
globalnom zagrijavanju su kisele kie. Kisele kie nastaju u atmosferi kad se estice
sumpora i azota osloboene u procesu sagorijevanja fosilnih goriva spajaju sa vodenom
parom (napr. u oblacima) i formiraju kapljice koje padaju na zemlju kao slabe sumporne
i azotne kiseline.

Koji su tetni uticaji kiselih kia?

tetni uticaji kiselih kia na ekosistem ogledaju se u slijedeem:
zakiseljavanje rijeka, jezera, i povrinskih voda, to unitava vodene biljke i
ivotinje;
unitavanju umskih kompleksa i druge vegetacije;
indirektni uticaji na zdravlje ljudi.

Svi ovi nabrojani faktori uzrokuju razliite zdravstvene efekte, koji opet direktno
mijenjaju morbiditet i mortalitet tokom toplotnih ekstrema i indirektno mijenjajui
aktivnost prenosioca u vektorima prenoenim infektivnim bolestima.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) predvia u tom sluaju poveano oboljevanje i
smrtnost od kardiovaskularnih i respiratornih oboljenja, te poveanu frekvenciju
oboljenja koja se prenose vektorima, kao to je malarija, dengue, uta groznica, i nekih
vrsta virusnog encefalitisa. Ako bi dolo do porasta globalne temperature za 3C to bi
dovelo do oko 50-80 miliona novih sluajeva malarije za godinu, ali i poveanja
uestalosti oboljevanja od kolere i salmoneloze.

Kako stanjivanje ozonskog omotaa utie na zdravlje?

Stratosferski sloj ozona apsorbuje najvei dio suneva ultraljubiastog zraenja (UV)
djelujui na taj nain kao prirodni filtar tog zraenja. Meunarodna organizacija za zatitu
okoline Ujedinjenih naroda (United National Environ Protection- UNEP) tvrdi da bi UV
zraenje bez tog filtra na povrini zemlje doseglo smrtonosne nivoe koje bi ugasile ivot
na zelenom planetu na isti nain kako bi to uzrokovalo potpuno uklanjanje atmosfere.
ivot na zemlji ovisi o prisutnosti ozona isto kao to ovisi o prisutnosti kiseonika i vode.
Ozon apsorbira najvei dio bioloki vanog UV- zraenja u podruju talasne duine od
290- 320 nm odnosno u pojasu UVB zraenja. To u biosferi uzrokuje smanjenje
fotosinteze i rasta bilja, smanjenje prinosa usjeva i smanjenje fitoplanktona i
zooplanktona. Otkriveno je usporavanje procesa rasta biljnog svijeta od planktona do
drvea. Katkad se pokazalo smanjenje prinosa penice, soje, kukuruza, a posebno je
zabrinjavajui poremeaj u morskom lancu ishrane.
Poveani fluks ultravioletnog zraenja rezultira poveanom incidencijom karcinoma
koe, katarakte oka i imunosupresije u mnogim regionima svijeta.
Koje zdravstvene poremeaje uzrokuje poveano izlaganje UVB zraenju?
Statistiki prorauni predviaju da bi se, uz poveanje UVB zraenja za 1.5- 2%, mogla
poveati incidencija bazeocelularnog karcinoma za 2.5 4%, planocelularnog karcinoma
za 4.4- 6%, a melanoma za 1- 2%. Za nemelanomske karcinome to bi znailo 40 000-
70 000 novih sluajeva na godinu u svijetu. Uz poveanje UVB zraenja preko 15%
predvia se ak preko 1.5 miliona novih sluajeva katarakte, 300 000 novih sluajeva
nemelanomskih karcinoma i 4 500 melanoma godinje u svijetu. Supresija imunog
sistema, zbog izmjenjenog odnosa T-pomagakih/ T-supresorskih limfocita, dokazana je
eksperimentalno na ivotinjama, a u novije vrijeme je indicirana i epidemiolokim
ispitivanjima u ljudi. Preeliminarna, jo nesigurna istraivanja upuuju i na mogui
negativni uticaj na djelotvornost vakcina.

ta uzrokuje stanjivanje ozonskog omotaa?

Laboratorijskim istraivanjem ustanovljeno je da hloroflorougljikovodici (freoni) i
bromoflorougljikovodici (haloni) koji se upotrebljavaju kao sredstva za gaenje poara
i aktivni brom imaju odgovornost za stanjivanje ozonskog omotaa. S obzirom da su
hloroflorougljikovodici postojani u atmosferi, a ocjenjuje se da im je zadravanje u
atmosferi tako dugo da doseu sloj stratosferskog ozona (ozonosfera), koji se preteno
nalazi na visini od 20-30 km. Na taj nain se istanjuje sloj stratosferskog ozona.
Proraunato je da stanjivanje ozonskog sloja za 1% uzrokuje poveanje UVB zraenja za
1. 5- 2%.

Gdje su izvori freona i halona u okoliu?

Hloroflorougljikovodici (hlorom i fluorom halogenirani metan i etan) se upotrebljavaju
kao potisni plinovi u sprejevima, pjenila u proizvodnji pjenastih tvari, pjenila u
proizvodnji fleksibilnih i krutih toplotnih izolatora, rashladni plinovi u stacionarnim i
mobilnim rashladnim i klima ureajima, te sredstva za ienje i odmaivanje
elektronskih ureaja. Njihova proizvodnja iznosi 1, 2 miliona tona godinje.
Meunarodne organizacije izrauju programe za smanjenu proizvodnju freona i halona
Prema Montrealskom protokolu.

ta uzrokuje degradaciju ekosistema?

Degradaciju ekosistema uzrokuje izumiranje velikog broja biljnih i ivotinjskih vrsta.
Gubitak biorazliitosti znai gubitak velikog broja hemijskih materija i drugih prirodnih
dobara. S druge strane intenzivna proizvodnja hrane, uz poslovnost i mobilnost ljudi
mogu dovesti do nastanka invazivnih vrsta prenoenjem ih u novi neprirodni okoli.
Taj proces mijenja regionalni sastav vrsta i posljedino oteuje ljudsko zdravlje.
Posebnu panju treba posvetiti cilju poboljanja produkcije hrane koja posljedino ima
neeljeni efekat na globalno zagrijavanje. Naime, rezultati istraivanja upozoravaju da je
jedna treina prethodno obradivih povrina u agrikulturi svijeta oteena erozijama,
salinacijom tla kojom je uniten odgovarajui organski sadraj tla. To znai da u mnogim
nesigurnim podrujima u odnosu na hranu (posebno Afrika, juna Azija) su s
potencijalnom prijetnjom malnutricije. Otkriveno je usporavanje procesa rasta biljnog
svijeta od planktona do drvea usljed globalnih ekolokih promjena. Katkad se pokazalo
smanjenje prinosa penice, soje, kukuruza, a posebno je zabrinjavajui poremeaj u
morskom lancu ishrane. Poseban problem nadalje u proizvodnji hrane predstavlja
upotreba aditiva i hrana proizvedene metodom genetskog inenjeringa.

ta uzrokuje globalnu promjenu obezbjeivanja dovoljnih koliina pitke vode?

Potekoe u obezbjeivanju dovoljnih koliina pitke vode su izazvane promjenama
glavnih elemenata biosfere. Tako naprimjer azot je preveden iz inertne forme i bioloki
aktivne nitrite i jone amonijaka.
 Zadatak za studente:

Prikaz sluaja Londonski smog (predvia rad u grupama). Studenti u malim grupama
(5-10 studenata) diskutuju o predloenom problemu. Nakon diskusije donose odluku da
potrae vie informacija o ovom problemu u literaturi i na internetu. Cilj im je definisati
sluaj, uzroke sluaja, ekoloke faktore, zdravstvene efekte i druge ekoloke posljedice,
naine saniranja procesa i poboljanje ekolokih uslova. Biljee otkriveno i referiu prije
slijedeeg predavanja uz evaluaciju i diskusiju sa svim studentima i tutorom. U
rjeavanju zadatka moe im pomoi i sadraj ovog udbenika u dijelu determinisanja
pojmova i uzronih relacija aerozagaenja (vidi poglavlje aerozagaenje).

Sluaj 1.: Dramatian primjer akutnih efekata aerozagaenja dogodio se u Londonu

1952. godine kada je londonska magla (smog) bila odgovorna za smrt 3500- 4000
ljudi. Vremenski uslovi su razvili epizodu ozbiljnog smoga. Smog je, u graana Londona,
izazvao epidemiju akutnih, subakutnih i hroninih problema donjih partija respiratornog
sistema. Ova epidemija je direktno pokrenula incijativu za donoenje Zakona o istom
zraku 1956. godine i uspostavljanju kontinuirane kontrole zraka u ovom podruju.
Dobrobit ovih procedura bio je evidentan u decembru 1962. godine kada se u Londonu
ponovo dogodila epizoda intenzivne magle (smoga) u slinim atmosferskim uslovima.
Ovaj put broj umrlih bio je 700.

Opis zadataka za studente:

Pokuajte pronai orginalni opis ove aerozagaenjem uzrokovane eidemije u literaturi,
proitajte paljivo i diskutujte po ovim pitanjima:
1. Koji su zdravstveni efekti bili posljedica Londonskog smoga, bolesti koje su
uestvovale u morbiditetu i mortaliteta graana u 1952. godini i 1962. godini?
2. Objasnite odnos izmeu respiratornih bolesti i aerozagaenja?
3. Koje preventivne mjere su dovele do smanjivanja efekata epidemije u Londonskoj
magli 1962. godine u odnosu na epidemiju 1952. godine?
4. Identifikujte mogue epidemije u naoj zemlji uslovljene vremenskim uslovima,
aerozagaenjem i rizicima vrstog otpada?
5. Koje rezultate bi trebala da da potencijalna epidemioloka studija o ekspozicije
specifinim polutantima aerozagaenja?
Literatura

1. Elliot JE, Norstrom RJ: Chlorinated hydrocarbon contaminants and productivity of

bald eagle populations on the Pacofic Coast of Canada. Environ Toxicol Chem 17:
1142-1153, 1998.
2. Davies FG.Clays Handbook of Environmental Health. London: Lewis and Co.Ltd.,
1997.
3. Hemond HF: Chemical Fate and Transport in the Environment. New York,
Academic Press, 1994.
4. Lappe MA: Principles of Environmental Toxicology. In: Bowler RM, Cone JE.
Occupational medicine secrets. San Francisco (California), Hanley-Belfus Inc./
Philadelphia 21-29, 1999.
5. Manahan SE: Fundamentals of Environmental Chemistry. Chelsea, MI, Lewis
Publishers,1993.
6. Sokol RC,Bethoney CM, Rhee GY: Reductive dechlorination of pre-existing
sediment polychlorinated biphenyls with long-term laboratory incubation. Environ
Toxicol Chem 17: 982-987, 1998.
7. Pekmezovic T. Environment epidemiology. In: Georgieva L, Burazeri G. (eds)
Health determinans in the scope of new public health. Hans Jacobs Publishing
Company, Sofia, 2005; 309-322.
8. Vali F. Osnove ekoloke toksikologije. U: Vali F i sar. Zdravstvena ekologija.
Zagreb, Medicinska naklada Zagreb 13-18, 2001.
 AEROZAGAENJE

Aerozagaenje i zdravlje
Aerozagaenje i biljni i ivotinjski svijet

Ciljevi kursa:
Definisati aerozagaenje i razumjeti determinante oteenja zdravlja u emisiji
polutanata aerozagaenja;
Proiriti saznanja i razumijevanje o vidovima aerozagaenja;
Identificirati glavne izvore aerozagaenjai glavne polutante (karakteristini
aerozagaivai);
Identificirati zdravstvene efekte i patoloke poremeaje koji su posljedica
ekspozicije specifinim polutantima aerozagaenja;
Definisati smog;
Poznavati termin suspendirane (lebdee) estice;
Razumjeti tri glavna tipa atmosferskih oneienja;
Upoznati metode smanjivanja i prevencije aerozagaenja;
Upoznati se i razumjeti odnos aerozagaenja i njegovih efekata na biljni i
ivotinjski svijet;
Upoznati se sa protokolom Crvenog popisa i onome na to on opominje.

ta je aerozagaenje?
Ogromne koliine zraka koje okruuju ovjeka (oko 2.5 miliona tona raspoloivog zraka
po osobi) u usporedbi sa 15-16kg zraka to ga ovjek udie, daje osjeaj da se u
atmosferu mogu bez problema isputati tone tetnih materija bez posljedica. Meutim te
brojke zavaravaju.
Pod aerozagaenjem (globalni ekoloki problem) se podrazumjeva prisutnost u zraku
jedne ili vie tvari, kao to su aerosoli (praine, dimovi, magle), plinovi i pare takvih
osobina ili u takvim koncentracijama da mogu biti tetni za ivot i zdravlje ljudi i
ivotinja, da mogu negativno uticati na biljni svijet, na osjeaj udobnosti ovjeka te da
mogu otetiti predmete koji mu slue. U prolom stoljeu je posebno izraeno zagaenje
ivotne okoline, kao posljedica cjelokupne ovjekove aktivnosti. Zbog velikog broja
polutanata koji su se nekontrolisano emitovali u vodu, zrak i tlo ugroena je ekoloka
ravnotea na zemlji.
Ozbiljni problemi sa aerozagaenjem poinju tek sa industrijskom revolucijom, a prva
sistematska praenja koncentracije sumpordioksida i ai poinju 1914. godine u Velikoj
Britaniji. Mada je uticaj aerozagaenja na zdravlje ljudi, posebno pri akutnoj izloenosti u
epizodama visokih koncentracija, dokazan i nesumnjiv, ipak postoje razliita miljenja o
veliini tog uticaja. Poseban problem predstavlja dugotrajna izloenost niskim
koncentracijama polutanata, to je i najei sluaj.

Koji su vidovi aerozagaenja?

Postoje mnogi izvori zagaenja vazduha, a glavni su prirodni (prirodna emisija) i
industrijski osloboeni putem tehnolokih procesa (emisija antropogenog porijekla).
Prirodna aerozagaenja nastaju prilikom vulkanskih erupcija, umskih poara, pjeane
oluje, vulkanske erupcije, pelud, bakterije, virusi. Ali su mnogo vaniji izvori zagaenja
koji su posljedica djelatnosti ovjeka. Antropogena aerozagaenja kao najznaajniji i
najei izvori vode porijeklo od tehnolokih procesa, individualnih loita (nerazvijene
zemlje, zemlje u razvoju), saobraaja i poljoprivrede.

Koji su polutanti rezultat sagorijevanja fosilnih goriva?

Sagorijevanje fosilnih goriva je najrasprostranjeniji izvor oneienja zraka. Kuna loita
izbacuju u atmosferu dosta neiskoritenih produkata: dim, a, ugljenmonoksid,
sumpordioksid, pepeo, uglikovodonike i drugi. Vei dio zagaenja otpada na domaa
loita.
Do 1930 g. ak i u razvijenim zemljama 90% aerozagaenja otpadalo je na individualna
loita, a 10% na industriju. Vazduh u pojedinim urbanim sredinama, posebno pored
velikih industrijskih kompleksa i saobraajnica, kontaminiran je nizom polutanata od
kojih su mnogi dokazani kao kancerogeni. U takozvane klasine polutante, tj.
polutante koji se i najee odreuju u vazduhu gradskih sredina, spadaju sumpordioksid
i a. Sumpordioksid, a uz njega i sumportrioksid, sumporna i sumporasta kiselina i
njihove soli, jedan je od najee prisutnih polutanata u vazduhu.
Sagorijevanjem 1kg uglja nastaje 11.6m dima, a m dima sadri 6- 14g suspendiranih
estica. Prosjeno se pri sagorijevanju kilograma uglja u nesavrenim kunim loitima
oslobaa 25-100g vrstih materija koje sa dimom izlaze kroz dimnjake.
Najznaajniji izvor sumpornih oksida je sagorijevanje fosilnih goriva uglja i nafte i to
najvie iz termoelektrana, a u manjem procentu se kao emiteri javljaju i industrija i
saobraaj. a nastaje sagorijevanjem fosilnih goriva. Sadre toksine i kancerogene
materije. Mogu nakupljati i bakterije. Lako prodiru u disajne puteve i osteuju ih. Talone
materije su djelii vrstog goriva, pepela, uline praine koji uslijed svoje teine padaju
na zemlju. Dejstvo na organizam im zavisi od porijekla i hemijskog sastava, veliine i
oblika estice, zagaenosti mikroorganizmima.

ta je smog?
Posljedica nepotpunog sagorijevanja je dim, a sumporni spojevi sadrani u najveem
dijelu goriva izgaraju u okside sumpora. Na taj nain u zrak se isputaju dvije
oneiujue materije koje ine smog. Smog je smjesa dima i sumpordioksida u
prisutnosti magle. Smogu se pripisuje glavno nepovoljno djelovanje na bilje i razne
materijale, te na zdravlje ljudi i ivotinja (smjesa je kisela zbog prisustva
sumpordioksida).

Koji se polutanti oslobaaju u saobraaju?

Posljednjih godina zagaenje vazduha izazvano radom motornih vozila znatno se
povealo. U velikim gradovima taj problem postaje sve akutniji zbog eksponencijalnog
poveavanja broja motora sa unutranjim sagorijevanjem (automobila). Otpadni gasovi
motorih vozila sadre: ugljenmonoksid, ugljen dioksid, sumpor dioksid, azotne okside,
vodonik peroksid, vodenu paru, alkohole, aldehide, organske kiseline, a, gar, a
ponekad sredstva detonacije i drugih aditiva (olovo, mangan). Benziski i dizel motori
proizvode razliitu vrstu zagaenja. Negativni uticaj saobraajnih sredstava smatra se
ozbiljnim i zbog znaajnog oslobaanja ugljendioksida u atmosferi i uzrokuje globalno
zagrijavanje.
PRIMJER: Jedan kamion od 6 tona nosivosti dok pree put od oko 10.000 km utroi oko
2 700kg pogonskog goriva (nafte), a za to sagorijevanje on utroi 12 750kg kiseonika iz
vazduha. To bi bilo dovoljno za disanje ovjeku koji miruje (bazalni metabolizam) od
njegovog roenja pa sve do 65 godine ivota, a fizikom radniku od 8-10 godina.

Koji su polutanti prisutni u metalnoj, a koji u hemijskoj industriji?

U zavisnosti od vrste industrije i primjenjenih tehnolokih procesa javljaju se razliiti
aerozagaivai. Zagaene iz industrije zavisi od vrste i broja industrijskih postrojenja,
tehnolokih postupaka, vrste goriva koji industrija koristi i visine dimnjaka.
U metalurgiji su prisutni metali: eljezo, bakar, cink, olovo, mangan, kadmijum, itd.,
kao i estice metalnih ruda, sumpornih jedinjenja, ugljenmonoksida, ugljendioksida itd.
U hemijskoj industriji: azotni oksidi, ugljovodonici, ugljenmonoksid, sumporna
jedinjenja, halogeni elementi, organske i neorganske kiseline, soli, baze, plastine mase,
razni kombinovani spojevi, plinovi, praine, ai, amonijak i bezbroj drugih mogunosti.

Koji su karakteristini aerozagaivai?

U zraku je registrovano 188 polutanata, od kojih se za 133 zna da predstavljaju najvei
zdravstveni rizik prema meunarodnoj organizaciji za zatitu okolia (Environmental
Protection Agency- EPA).

Kao veoma prisutne i karakteristine aerozagaivae mogli bismo istai:

1. sumpordioksid; 5. olovo;
2. ugljenmonoksid; 6. ugljovodonike;
3. ozon; 7. ugljendioksid;
4. amonijak i azotni oksidi; 8. a.

ta podrazumijeva termin suspendirane estice?

Suspendovanim esticama (lebdee estice) naziva se veliki broj razliitih materija
koje se sastoje od sitnih vrstih estica ili manjih tenih kapljica prisutnih u atmosferi. To
je kompleksna mjeavina organskih i neorganskih materija razliitog hemijskog sastava.
Suspendirane estice ine:
estice porijeklom iz dizel motora;
letei pepeo;
mineralna praina (porijeklom iz uglja, azbesta, krenjaka, cementa);
estice fluorida;
metalna praina i metalne pare;
pigmenti boja;
ostaci pesticida u vidu izmaglice;
dim;i
a i drugi.

Ulaskom lebdeih estica u organizam jedan dio njih se deponuje u pluima. Deponovane
estice u respiratornom traktu smanjuju otpornost sluznice na infekcije, te mijenjaju
imunoloki odgovor organizma na razliite alergene. estice mogu biti same po sebi
toksine kao to je silicijum dioksid (SiO2), olovo, berilijum, kobalt, azbest, ili policikliki
aromatski ugljikovodici. Podjela suspendovanih estica na grube, fine i ultrafine vana je
sa aspekta njihove mogunosti prodora u plua, duine zadravanja u vazduhu, kao i
dometa (domet najsitnijih estica je preko 1000km). Nekada su estice praene kao a,
dok se danas prate kao: TPS (ukupne suspendovane estice mjerenjem njihove teine),
PM10 (estice sa aerodinamskim prenikom ispod 10 m), PM2.5 (estice sa prenikom
ispod 2,5 m), i SPM (suspendovane estice u vazduhu ). Meutim, u zemljama centralne
Evrope, Velikoj Britaniji i kod nas i dalje se, uglavnom zbog specifinosti izvora emisije,
mjeri koncentracija ai, to oteava meunarodna poreenja dobijenih rezultata o
njihovim uticajima na zdravlje ljudi.

Koji su zdravstveni efekti udrueni s aerozagaenjem?

Najuestaliji zdravstveni efekti koji su posljedica aerozagaenja su bolesti respiratornog
trakta. Zajedniki simptomi su kaalj (koji moe produkovati sputum), iritacija sluznice
nosa i grla, i oteano disanje umjerenog stupnja. Simptomi od strane respiratornog
sistema su esto udrueni sa iritacijom sluznice oka i osjeajem zamora (budim se
nenaspavan). Osobito su izraeni efekti hipersenzitivnosti i alergije u individualno
preosjetljivih osoba. Naprimjer. U bolesnika sa astmom i hroninim opstruktivnim
bronhitisom simptomi bolesti se znaajno pogoravaju u vrijeme epizoda aerozagaenja.
U naunim studijama je potvrena direktna povezanost izmeu uestalosti i ozbiljnosti
astmatskih napada i nivoa aerozagaenja, a u osoba sa hroninim bronhitisom uestaliji
kaalj i poveana iritacija bronhalne mukoze.

Tabela 3. Zdravstveni efekti izloenosti aerozagaenju

Bolesti Opis
Direktni iritativni efekat praine, SO2,
Akutni bronhitis petrohemijskih agenasa (PAU). Puenje ima
signifikantan efekat.
Posebno osjetljiva djeca i vrlo stare osobe.
Akutna respiratorna infekcija Siromatvo, malnutricija i izloenost infektivnim
agensima su pogodni uslovi za nastanak akutne
respiratorne infekcije u osjetljivih populacionih
podskupina.
Aerozagaenje poveava uestalost i ozbiljnost
Hronini bronhitis kalja i/ili produkcije sputuma. Puenje ima
signifikantan efekat.
Aerozagaenje provocira astmatinu krizu
Astma vjerovatno na refleksnoj osnovi, poveavajui
hipersenzitivnost i alergiju. Ovdje je znaajno
djelovanje ozona, hroma, nikla, kadmijuma i
berilijuma, praine.
Posebno se odnosi na ugljen monoksid (CO) koji
Glavobolja ima snanu sposobnost vezivanja na
hemoglobin.
Toksini efekti olova su davno dobro
Toksinost dokumentovani.

Osjetljive osobe trpe poremeaje izazvane

Iritacija iritacijom koe i sluznice oka i nosa.

Neki od polutanata u aerozagaenju su

kancerogenici I i II reda prema IARC. U
Karcinom industrijski zagaenim sredinama kancerogenici
iz zraka (azbest, arsen, SiO2) participiraju za
oko 30- 50% svih uzroka karcinoma, a najee
plua.

Koja su tri glavna tipa atmosferskih oneienja?

Negativni uinci na zdravlje uglavnom su posljedica djelovanja tri glavna tipa
atmosferskih oneienja:
1. Kompleksa sumpor - dioksid estice koji uglavnom nastaje izgaranjem fosilnih goriva
koja sadre sumpor;
2. Kompleksa fotohemijskih oksidansa koji se stvaraju u atmosferi kompleksnim
hemijskim reakcijama iz ugljovodonika i oksida azota, te ugljendioksida i
ugljenmonoksida uglavnom emisijom iz motornih vozila.
3. Skupine oneienja kao to su npr. arsen, azbest, berilij, kadmij, olovo i
sumporvodonik, emitirani uglavnom iz lokalnih izvora kao to su topionice, rafinerije i
hemijska industrija.

Koji su zdravstveni poremeaji udrueni sa amonijakom i azotnim gasovima?

Amonijak (NH3) je gas bez boje, laki od vazduha i vrlo prodornog mirisa. Stvara se na
mjestima, gdje dolazi do truljenja organskih materija. ovjeiji organizam podnosi NH3,
ako ga u vazduhu nema vie od 0,1 do 0,2 mg/L. Ako je sadraj vei od 0,25mg/L dolazi
do jakog nadraaja i oteenja sluzokoa oka, nosa. Ako je sadraj NH3 vei od 5mg/L
nastaje smrt.
Azotni (nitrozni) oksidi su utomrke boje, tei od vazduha. Djeluju iritirajue
(nadraajno) na donje disajne puteve. Ne izazivaju trenutne tegobe, tako da fatalne
tegobe mogu biti inhalirane bez znaka upozorenja. Prve tegobe javljaju se poslije
nekoliko sati u vidu kalja, glavobolje i stezanja u grudima. Dugotrajna ekspozicija moe
uzrokovati poremeaje periferne cirkulacije i oteenja unutranjih organa, osobito plua,
jetre i bubrega. Poveavaju incidencu alergijskih respiratornih oboljenja. Smanjuju
otpornost organizma na infektivne agense.
Najopasniji su azot monoksid i azot dioksid (NO2), a naroito ako je koncentracija vea
od 0,2mg/L. Udisanje veih koliina dovodi do kalja, edema plua i oteanog disanja i na
kraju do asfiksije.

ta uzrokuju oksidi sumpora?

Oksidi sumpora izazivaju jak nadraaj oka i disajnih puteva. Vie od 90% inhaliranih
oksida sumpora bude apsorbovano u sluznice gornjeg respiratornog sistema to
rezultira bronhokonstrikcijom i upalnim promjenama. Poveane koncentracije SO2 uz
nepovoljne vremenske uslove i poveane koncentracije lebdeih estica kroz dui
vremenski period poveava incidenciju respiratornih infekcija u djece, kao i hroninih
oboljenja gornjih disajnih puteva. Najosjetljiviji na ekspoziciju SO2 su djeca, starije
osobe, hronini pluni i srani bolesnici.
Sumpordioksid (SO2) je bezbojan gas, koji ako je zagrijan ima specifinu teinu manju
od vazduha, ali kada je ohlaen postaje tei i pada na zemlju. SO2 ugroava prvenstveno
naselja koja su udaljena od izvora zagaenja to je uslovljeno fizikalnom osobinom SO2
da se hladi. SO2 se spaja s vodom, odnosno vodenom parom iz vazduha pri emu
nastaje sumporasta kiselina (H2SO3) koja ima korozivni uinak na organizam (kisela
kia). Ako vazduh sadri 0,02 do 0,05mg/L SO2 dolazi do nadraaja gornjih respiratornih
puteva.
Sumporvodonik (H2S) je bezbojan gas koji je tei od vazduha, ima neprijatan miris na
pokvarena jaja. H2S je eksplozivan, vrlo otrovan i sa hemoglobinom gradi sulfat-met
hemoglobin, odnosno dovodi do hipoksemije (nedostatka kiseonika u tkivima).

Slika 2. Emisija sumpordioksida u Europi, kg po osobi godinje (WHO)

Uoljivo je da su najugroenije zemlje sa najveim koncentracijama SO2 Bosna i Hercegovina,
Srbija, Crna Gora i Bugarska!

Koje zdravstvene poremeaje uzrokuju ugljendioksid i ugljenmonoksid?

Ugljendioksid (CO2) je gas bez mirisa, laki od vazduha, koji se stvara u svim onim
mjestima gdje sagorijevanje nije potpuno. Ugljendioksid se dobro apsorbuje i lako prelazi
u krv. Ugljenmonoksid je jedan od najrasprostranjenijih zagaivaa zraka. Nastaje
usljed nepotpunog sagorijevanja fosilnih goriva u energetskim postrojenjima,
automobilima, domainstvima i u razliitim industrijskim procesima. Znaajnu koliinu
ugljenmonoksida emituju i razliiti prirodni procesi. Procjenjuje se da automobili
uestvuju oko 80% u emitovanju ugljen-monoksida na cijeloj zemaljskoj kugli. Veoma je
rasprostranjen u urbanim sredinama sa velikim automobilskim prometom, naroito na
gradskim raskrsnicama i na funkcionalnim saobraajnicama. Ovaj zagaiva se u
produktima sagorijevanja javlja u vrlo razliitim koncentracijama koje su takoe zavisne
od reima sagorijevanja goriva. Ugljen-monoksid je toksian gas bez boje, mirisa i
ukusa. Laki je od vazduha i u veim koncentracijama je zapaljiv i eksplozivan.
Ugljenmonoksid (CO) ima 300 puta vei afinitet prema hemoglobinu nego kiseonik.
Ometa transport kiseonika u tkiva i organe to posljedino moe rezultirati ishemijskim
oteenjima mozga i srca. Simptomi koji se javljaju pri ekspoziciji CO su: glavobolja,
munina, malaksalost i tahikardija. Posebno su osjetljivi bolesnici sa kardiopulmonalnom
insuficijencijom, osobe sa hroninim bronhitisom, emfizemom i anemijom.

Koje zdravstvene poremeaje uzrokuje troposferski ozon?

Troposferski ozon se formira kao sekundarni polutant u donjim dijelovima atmosfere.
Smatra se jednim od najjaih oksidacionih sredstava i vrlo je toksian. Dobro se
apsorbuje u svim dijelovima plua. Ozon je izrazito reaktivan spoj koji indukuje stvaranje
slobodnih radikala. Njegovo djelovanje na sluznicu respiratornog trakta je slino
djelovanju ionizujuem zraenju. Glavni efekti ozona na sluznicu respiratornog trakta su:
oteenjem epitela izaziva upalne procese i poveava osjetljivost respiratorne sluznice na
alergene. Blago poviene koncentracije ozona izazivaju kaalj, muninu, glavobolju,
iritaciju oiju, nazalne sluznice i sluznice larinksa i traheje. U uslovima povienih
koncentracija povea se broj pacijenata sa tegobama respiratornih oboljenja, a osobito
astmatiara koji postaju osjetljiviji na uobiajene alergene. Ozon takoe utie na
pogoranja kardiovaskularnih oboljenja, bolesti jetre i mozga. Eksperimenti
na ivotinjama ukazali su na mogunost postojanja kancerogenog potencijala ozona.

Koji zdravstveni poremeaji su udrueni sa ekspozicijom olovu?

Olovo je metal koji se koristi u ogromnim koliinama. Glavni izvor olova u vazduhu
komunalne sredine je saobraaj, a zatim se oslobaa sagorijevanjem fosilnih goriva i
industrija. Zdravstveni efekti olova su raznovrsni (neurotoksinost, hemotoksinost,
nefrotoksinost i drugi), a ono to ga ini posebno opasnim je njegova sposobnost
nagomilavanja i veoma dugog zadravanja u organizmu. Podaci o genotoksinosti olova
su kontroverzni, a podaci o kancerogenim efektima na ljude, po ocjeni IARC-a,
neadekvatni (mada ima studija koje ukazuju na povezanost olova i karcinoma bubrega),
te je olovo svrstano u grupu IIB mogui kancerogen za ljude.

Da li je arsen kancerogen?
Arsen je iroko rasprostranjen u prirodi, uglavnom u svojim organskim i neorganskim
jedinjenjima. Glavni antropogeni izvor kontaminacije vazduha arsenom je topljenje
metala, sagorijevanje fosilnih goriva i upotreba pesticida. Svrstan je, zajedno sa svojim
jedinjenjima u grupu I kancerogena za ljude, pri emu se inhalacija povezuje sa
karcinomom plua, a ingestija sa karcinomom plua, koe, mokrane beike, a manje
konzistentno i kolona i jetre.

Da li su kadmijum, nikl, hrom i berilijum udrueni s karcinomima?

Kadmijum, nikl, hrom i berilijum su metali za kojih je svojstveno da djeluju kao alergeni
a ciljni organi su koa i plua. Poveavaju incidenciju astme, hipersenzitivnog bronhitisa.
Zajedno sa svojim jedinjenjima svrstani su u grupu I kancerogena za ljude. Obino su
vezani za odreene industrijske procese, te njihova prisutnost u vazduhu gradskih
sredina varira u irokim granicama.

Koje zdravstvene poremeaje indukuju policikliki aromatski ugljikovodici?

Benzen je sastojak sirove nafte. Glavni izvor benzena u vazduhu gradskih sredina je
saobraaj, kao i procesi rukovanja benzenom. Svrstan je u grupu I kancerogena za
ljude, pri emu se izlaganje visokim koncentracijama povezuje sa povienim rizikom
oboljevanja od akutnih leukemija. Policikliki aromatski ugljikovodici (PAU) su velika
grupa organskih jedinjenja sa dva ili vie benzenovih prstenova. Po svojim kancerogenim
svojstvima najpoznatiji su benzpiren i benzantracen. Glavni izvori PAU u vazduhu
komunalne sredine su saobraaj, sagorijevanje fosilnih goriva i industrija. IARC ih je
svrstala u grupu 2A vjerovatne kancerogene za ljude.

Kako smanjiti aerozagaenje?

Obzirom da je BiH potpisnik Konvencije Europske Unije o zatiti zraka time se
stvorila obaveza potivanja EU i svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Donoenjem
Zakona i Odluka o izmjerenim koliinama otrovnih tvari, ispunih gasova, kvaliteta
goriva, udaljenosti industrijskih zona od naseljenih mjesta. Pravilna lokacija naselja (ne u
kotlinama), pravilna lokacija industrije (u pravcu duvanja dominantnih vjetrova),
dovoljna visina dimnjaka, upotreba uglja sa manje sumpora. Smanjenje emisije otrovnih
materija metodama kao to su: filtracija, ispiranje, taloenje elemenata otpadnih plinova,
promjene na motorima sa unutranjim sagorijevanjem. Usmjerenim preventivnim
mjerama moraju se na samom izvoru reducirati materije koje zagauju zrak. U cilju
zadovoljavanja ekonomskih, ekolokih i tehnolokih kriterija neophodna je ozbiljna
analiza stanja u privredi i infrastrukturi, a ista mora obuhvatiti sledee elemente:
obnova i razvoj moraju se zasnivati na razvojnim elementima;
potrebno je koristiti sirovine i repromaterijale koji ispunjavaju posebne uvjete za
spreavanje aerozagaenja;
ugasiti tehnologije koje istovremeno zagauju sve ekosisteme a stimuliraju one
koje koriste sekundarne sirovine;
pri obnovi i razvoju voditi rauna da se pokrenu perspektivna preduzea, a
nerentabilna i neperspektivna preduzea treba postepeno gasiti ili ne poinjati sa
njihovim aktivnostima;
insistirati da svi programi i projekti moraju obavezno sadravati aspekte zatite
okoline jer jedino se tada moe raunati na pomo od meunarodne zajednice;

Zakonski propisi moraju obuhvatiti jedinstvenu metodologiju za praenje i ispitivanje

kvaliteta zraka. Klju u kontroli aerozagaenja je upravo monitoriranje i kontrola
polutanata na svakom izvoru. Uvoenjem preventivnih mjera potrebno je sprijeiti
mogui tetan uticaj postojeih zagaivaa i to ugradnjom ureaja za proiavanje
otpadnih gasova.
Zatitu zdravlja stanovnitva provoditi proglaavanjem alarmnog (kritinog) stanja kada
koliine otrovnih materija dostignu vrijednosti kritine granice. Upozoravanje vriti
propagandnim materijalom, i drugim vidovima javnog oglaavanja.
Efektivno rukovoenje kvalitetom zraka u urbanim regijama zahtijeva periodinu
inspekcijsku kontrolu i podrku od strane autoriteta (Vlada).

AEROZAGAENJE I BILJNI I IVOTINJSKI SVIJET

Kako aerozagaenje utie na biljni svijet?

Svojim radom ovjek ne samo da ugroava biljni i ivotinjski svijet, ve on ugroava
direktno i samog sebe. Nauno je dokazano da je biljni svijet daleko osjetljiviji na
zagaenje zraka nego sam ovjek. Zagaenja prisutna u zraku ulaze kroz otvore listova
dospjevajui u biljku normalnom respiracijom. U listu biljke nastupa reakcija izmeu
polutanta i hlorofila. U tom sluaju gubi se hlorofil i dolazi do poremeaja fotosinteze.
Tada lie poprima blijedozelenu i utu boju. U teim sluajevima zagaenja zraka, biljka
ugine. Razne vrste zagaenja razliito djeluju na biljni svijet. Utvrivanje uzronika
sastoji se u izlaganju biljke razliitim koncentracijama polutanata u razliitim vremenskim
intervalima. Tako se moe utvrditi minimalna koncentracija polutanata u zraku ije se
prisustvo moe dozvoliti.

Kako kisele kie utiu na biljke i ivotinje?

U posljednjih 30 godina javlja se drugaiji tip zagaenja koji se naziva kisela kia.
Kisela kia mijenja odnose u ekosistemima. Zbog nje se smanjuje pH u rijekama i
jezerima, to smanjuje populaciju riba. Utvreno je da poveana koliina praine i CO2 u
zraku industrijskih podruja, smanjuje godinje obasjavanje sunca za vie od 17%, a to
ima direktne posljedice na biljni svijet. Zbog loih ekolokih uvjeta u gradovima sui se
gradsko drvee. Borovi ive svega 50 godina, a u prirodi ak 200 godina. Lipa koja u
prirodi ivi oko 350 godina u gradovima se sui i propadne nakon 50 godina.
Kako fenomen ozonska rupa utie na biljni i ivotinjski svijet?
Jedan od takoe veoma vanih faktora za nestajanje biljnih i ivotinjskih vrsta je pojava
ozonskih rupa. Najvea vrijednost i vanost ozona je to upija ultraljubiasto (UV)
zraenje sa Sunca, spreavajui na taj nain da po ivot opasno UV zraenje ne doe do
Zemlje. Pokusi su pokazali kako pojedinano izlaganje usjeva poput rie i soje od strane
UV-B zraenja ima za izravnu posljedicu slabiji rast i prinos. Osim toga poveano UV-B
zraenje trajno mijenja hemizma biljke time to joj smanjuje hranljivu vrijednost ili
poveava joj otrovnost. U sluaju da svi zajedno ne uspijemo sprijeiti daljnje
unitavanje ozonskog sloja, znanstvenici e morati pronai one vrste usjeva koji e biti
otporni na UV-B zraenje ili uzgojiti nove. Osim toga, pojaano UV-B zraenje oteuje
fito i zooplankton, riblju mla i razvojne oblike rakovica i kampa to direktno ugroava
ribarstvo. Koliko je to opasno pokazuje injenica da vie od 30% ivotinjskih proteina u
ljudskoj prehrani dolazi ba iz mora. Ve se sada moe na mjestima najveeg oteenja
ozonskog sloja (Antarktik) primijetiti smanjivanje proizvodnje planktona.

Kako aerozagaenje djeluje na ivotinjski svijet?

Dokazani su sluajevi razvoja hroninih bolesti u ivotinja koje su posljedica djelovanja
polutanata u zraku. Kod nekih ivotinja su utvrena dva naina djelovanja zagaenosti
zraka:
udisanjem zagaenog zraka,
ispaom na zagaenom podruju.
Pokazalo se da oba naina mogu dovesti do smanjenja proizvodnje mlijeka kod krava, i
jaja kod kokoki. U okolini Minhena sunce u prosjeku sija sto sati due godinje nego u
centru grada, gdje je visoka koncentracija plinova u zraku poremetila ekoloku
ravnoteu.

ta se dogodilo sa cvjetanjem biljaka u Kaliforniji?

U Kaliforniji je batovane zadesila neoekivana nevolja. Odjednom su biljke zastale u
rastu, a cvjetanja skoro da nije bilo. Posebne promjene su primjeene na cvijetu
karanfila, rua i orhideja. Pod normalnim okolnostima cvjearstvo je u ovoj amerikoj
saveznoj dravi donosilo obrt od oko sto miliona dolara godinje. Uzrok je otkriven,
naime biljke je zahvatio etilen ija i neznatna koliina u zraku drastino smanjuje rast
biljaka i njeno cvjetanje. Etilen potie od izduvnih gasova automobila. Du autoputa
pogoene su sve biljke, a na veoj udaljenosti od autoputa samo neke biljke poput
paradajza, badema, biljke bibera, karanfila i orhideje.

Ko je prijetnja istrebeljenju ugroenih vrsta?

Meunarodna unija za zatitu prirode i prirodnih bogatstava (IUCN), ije je sjedite u
vicarskom gradu Glandu, objavila je listu najugroenijih vrsta. Na temelju te liste moe
se vidjeti u kakvom je stanju biljni i ivotinjski svijet. Godine 2004. ta je lista sadravala
vie od 15 500 vrsta. ovjek je jedna od najveih prijetnji ugroenim vrstama. Umjesto
da uva osjetljivu prirodnu ravnoteu, koja je neophodna za njegov opstanak, ovjek je
naruava djelatnostima koje su jako opasne za druge vrste. Naalost, zbog toga su
mnoge vrste izumrle, a s njima i neprocjenjiva prirodna bogatstva. Na listi najugroenijih
vrsta se nalazi i kratkokljuni obini delfin i utokljuni albatros.

Da li su stvarno ugroeni delfini?

Broj delfina u Sredozemnom moru u posljednjih 30 godina se smanjio za vie od 50% i
sad ga se smatra ugroenom vrstom. Prema podacima Meunarodne unije za zatitu
prirode i prirodnih bogatstava, za smanjenje broja delfina i albatrosa, odgovorno je
smanjenje broja ivotinja u Sredozemnom moru kojima se oni hrane. Takoer je dolo
usljed promjena okolia do izumiranja ribe (djelovanja UV-B zraenja) i unitavanja
prirodnog stanita. Osim toga se smatra da visoke razine otrovnih hemikalija pronaenih
u organizmima tih delfina, koje su unijeli udisanjem zagaenog zraka i prosto ivotom u
prljavoj vodi, mogu naruiti njihov imunoloki sistem i razmnoavanje.

ta je crveni popis ?
Crveni popis jedna je od temeljnih strunih podloga u zatiti prirode. Pokazuje koje su
vrste ili podvrste biljaka, gljiva i ivotinja u opasnosti od izumiranja i u kojoj mjeri i
koliko brzo im ta opasnost prijeti. alosna je injenica da broj ugroenih vrsta raste iz
dana u dan, znatno bre no to raste broj onih vrsta koje su zahvaljujui zatitnim
mjerama postigle povoljniji status. Prema podacima Svjetske udruge za zatitu prirode
(engl. the World Conservation National Union, IUCN), koja na znanstvenoj osnovi i prema
utvrenim kriterijima procjenjuje ugroenost vrsta na svjetskom nivou, od ukupno oko
1.8 milijuna poznatih vrsta, u Svjetski crveni popis za 2003. godinu upisano ih je 12
557, a od toga 6774 biljki i 5483 ivotinje. Mnoge su od njih dosegle donju kritinu
granicu brojnosti. Procijenjeno je da je stopa izumiranja vrsta danas izmeu hiljadu i
deset hiljada puta vea nego to bi bilo prirodno izumiranje. Pogubni ljudski uticaj stalno
se poveava, ovjek unitava ivi svijet direktno ili indirektno, unitavanjem stanita
ugroenih vrsta. Osim toga, ekoloki sistemi gube stabilnost i zbog klimatskih promjena,
oneienja, invazivnih stranih vrsta i drugih faktora. Budui da su mogunosti zatite
prirode, odnosno primjenjivanja zatitnih mjera nedostatne da bi zaustavile takve
razvojne tendencije, nuno je kategorizirati vrste ovisno o stepenu njihove ugroenosti te
u skladu s tim utvrditi prioritete i urnost akcija. Upravo to omoguuje Crveni popis.
Temeljem utvrenih kriterija, vrstama se pridodaje neki od stupnjeva ugroenosti, bez
obzira je li rije o globalnom, regionalnom ili nacionalnom nivou. Svaka zemlja nastoji
utvrditi "svoj" crveni popis kako bi osigurala to racionalniju i uspjeniju zatitu
ugroenih vrsta na dravnom nivou.

Na emu se temelji Svjetski crveni popis?

Svjetski crveni popis prireuje Povjerenstvo IUCN-a za opstanak vrsta (Species Survival
Commission, SSC), sastavljeno od 7000 strunjaka za pojedine vrste. Od 1963. godine,
kad je zapoeo rad na konceptu crvenoga popisa, sistem se uspjeno razvijao, temeljei
se sve vie na znanstvenim injenicama. IUCN je 1994. prihvatio nove kategorije
ugroenosti i kriterije za njihovo utvrivanje, na kojima se temelje i novi Svjetski crveni
popisi iz 2000., 2002. i 2003.godine. Najnoviji popis sadri podatke za vie od 18 000
vrsta. Kako je materijal preopsean da bi se tampao u obliku knjige, objavljen je u
elektronskom obliku i svake e se godine revidirati. U izradi nacionalnih crvenih popisa
primjenjuje se ista metodologija i kriteriji koje je utvrdio IUCN, samo prilagoeni
regionalnoj primjeni.
Kategorija ugroenosti- Sistem crvenoga popisa IUCN-a sadri devet kategorija u koje je
mogue rasporediti vrste:
izumrle (Extinct, EX),
izumrle u prirodi (Extinct in the Wild, EW),
kritino ugroene (Critically Endangered, CR),
ugroene (Endangered, E),
rizine (Vulnerable, VU),
niskorizine (Near Threatened, NT),
najmanje zabrinjavajue (Least Concern, LC),
nedovoljno poznate (Data Deficient, DD) i
neobraene (Not Evaluated, NT).

Sr sistema ine kategorije vrsta kojima prijeti izumiranje (CR, E i VU). U svrhu
utvrivanja pripadnosti vrste nekoj od tih kategorija, razraen je skup od pet
kvantitativnih kriterija koji se temelje na biolokim faktorima u odnosu na rizik od
izumiranja, a ukljuuju: brzinu smanjenja brojnosti, veliinu populacije, veliinu podruja
rasprostranjenosti i stupanj rascjepkanosti populacije, te njezine rasprostranjenosti.

ta se podrazumijeva pod terminom prava ivotinja?

Prava ivotinja znae da ivotinje zasluuju nau brigu za sve to je u njihovom
najboljem interesu bez obzira da li su slatke, korisne ljudima ili ugroene vrste, te bez
obzira da li ih ljudi uope vole (jednako kao to mentalno oteene osobe imaju prava,
bez obzira na to jesu li nam simpatine ili korisne i bez obzira da li ba svi za njih mare).
Prava ivotinja znae razumijevanje injenice da ivotinje ne postoje zato da bi nama
sluile - za hranu, odjeu, zabavu i/ili eksperimente.
 Zadatak za studente:

Zadatak 1. Od studenata se zahtijeva da opiu situaciju aerozagaenja u svom

okruenju (u gradu/u kantonu/u BiH), sa posebnim osvrtom na glavne aerozagaivae,
emisije glavnih polutanata, i trenutne evidencije o zdravstvenim poremeajima (zadatak
je u vezi sa obilaskom jedne stanice na kojoj se monitorira kvaliteta zraka, pogledaj sliku
distribucije zagaenje polutntom SO2 u EU!).

Zadatak 2. Kontrolna mjerenja kvalitete zraka se provode u tri nivoa: izvori emisije,
kriteriji prema standardima koji odreuju kvalitet zraka (dio sadraja praktine vjebe) i
na nivou osobe (identifikacija zdravstvenih rizika). Studenti treba da opiu kontrolna
mjerenja na svakom od nabrojanih nivoa i eventualno predvide preventivne aktivnosti.

Zadatak 3. Monitoriranje kvalitete zraka podrazumijeva i monitoriranje emisije olova. Da

li je to sluaj i sa stanicom monitoriranja zraka na mjernoj stanici koju e studenti
posjetiti? Studenti su duni provjeriti ovu postavku i eventualno procijeniti rizik emisije
olova na otrovanje djece?
Literatura
1. Bei A. Veza izmeu aerozagaenja i izumiranja pojedinih vrsta biljnog i
ivotinjskog svijeta. Seminarski rad studenata Medicinskog fakulteta Univerziteta u
Tuzli, Tuzla, 2005.
2. Beriti-Stahuljak D, ukin E, Vali F, Mustajbegovi J.Medicina rada. Zagreb:
Medicinska naklada, 1999.
3. Beaglehole R, Bonita R. Basic epidemiology. Geneva, WHO, 1993; p 117-31.
4. Davies FG, Clays Handbook of Environmental Health. London: Lewis and Co. Ltd.,
1977.
5. Elliot JE, Norstrom RJ: Chlorinated hydrocarbon contaminants and productivity of
bald eagle populations on the Pacofic Coast of Canada. Environ Toxicol Chem 17:
1142-1153, 1998.
6. Environmental Health Criteria 210. Principles for the assessment of risks to human
health from exposure to chemicals. Geneva: World Health Organisation, 1993.
7. Kochubovski M. Case study: Lead pollution in a municipality of Vales and Early
health efects in school children. In: Georgieva L, Burazeri G. (eds) Health
determinans in the scope of new public health. Hans Jacobs Publishing Company,
Sofia, 2005; 343-354.
8. Lappe MA: Principles of Environmental Toxicology. In: Bowler RM, Cone JE.
Occupational medicine secrets. San Francisco (California), Hanley-Belfus Inc.
Philadelphia, 1999; 21-29.
9. McMichael AJ. The environment. In: Detels R et al. (eds) Oxford textbook of Public
Health, 4th ed. Oxford: Oxford University Press, 2002; p 195-214.
10. Rosenstock L, Cullen MR. Textbook of Clinical Occupational and Environmental
Medicine. Philadelphia/London/Toronto/Montral/Sidney/Tokyo: W.B. Saunders
Company, 1994.
11. Pekmezovic T. Environment epidemiology. In: Georgieva L, Burazeri G. (eds)
Health determinans in the scope of new public health. Hans Jacobs Publishing
Company, Sofia, 2005; 309-322.
12. Pranji N, Begi H. Trovanje djece olovom u Bosni i Hercegovini. Medicinski Arhiv
1998; 53/3 (2): 59-61.
13. Roshi E. Georgieva L. Air pollution and health efects in humans. In: Georgieva L,
Burazeri G. (eds) Health determinans in the scope of new public health. Hans
Jacobs Publishing Company, Sofia, 2005; 322-331.
14. Vali F. Zdravstveni aspekti ekologije. U: Vali F i sar. Zdravstvena ekologija.
Zagreb, Medicinska naklada Zagreb, 1-3, 2001.
 KLIMATSKE PROMJENE

Ciljevi kursa:
Razumjeti zato govorimo o klimatskim promjenama koje su nastale poetkom XX
vijeka;
Identificirati uzroke klimatskih promjena;
Poznavati fenomen staklene bate;
Identificirati dva osnovna faktora koja dovode do globalnog zagrijavanja i
identificirati staklenike gasove;
Razumjeti pucanje ledene ploe Larsen B na Antarktiku i otapanje ledenih
povrina;
Razumjeti pojavu nastanka poplava;
Razumjeti efekte slabljenja Golfske struje.

Da li klimatske promjene mogu biti posljedica ovjekovih aktivnosti?

Odgovor je da. Klima se na zemlji stalno mijenja, odnosno oduvijek se mijenjala. Nekada
ranije, sve do poetka industrijske revolucije, klima se mijenjala kao rezultat promjena
prirodnih okolnosti.
Danas meutim, termin klimatske promjene koristimo kada govorimo o promjenama u
klimi koje se dogaaju od poetka dvadesetog vijeka. Istovremeno govorimo o klimi
kao globalnom ekolokom problemu. Promjene koje su registrovane prethodnih, kao i
one koje se predviaju za narednih 80 godina, nastaju kao rezultat ovjekovih aktivnosti
a ne kao posljedica prirodnih promjena u atmosferi.

ta uzrokuje promjenu klime?

Naunici su danas posve sigurni da je promjena klime posljedica neodgovornih
ljudskih djelatnosti koje su uzrokovale i oteenje ozonskog omotaa u atmosferi. Sva
ta meudjelovanja se najkrae mogu nabrojiti kao:

koritenje i isputanje hemikalija u atmosferu to uzrokuje globalno zagrijavanje;

oteenje ozonskog omotaa i uticaj na klimu Zemlje;
tetni utjecaj globalnog zagrijavanja na ozonski omota.
Bez sistematine kontrole hemijskih materija koje oteuju ozonski omota stanje bi za
pedeset godina moglo biti i do deset puta gore od trenutnog, a razna oboljenja zahvatila
bi milijune ljudi, predviaju naunici. Oteenje ozonskog omotaa obuhvatilo bi do 2050.
godine najmanje 50% povrine srednjih irina sjeverne hemisfere i 70% povrine
srednjih irina june hemisfere.

ta je to efekat staklene bate?

Sunce zagrijava Zemlju svojim zracima koji uspiju da kroz atmosferu stignu do povrine
nae planete. Povrina se na taj nain zagrijava a zatim i sama zrai toplotu nazad u
atmosferu. Gasovi koji kao izolator zadravaju tu toplotu su gasovi efekta staklene
bate ili takozvani stakleniki gasovi (plinovi). Kada oni ne bi postojali temperatura na
povrini Zemlje bila bi oko 30C nia nego to je sada, pa bi ivot kakav sada postoji na
planeti Zemlji bio nemogu. Na nesreu, civilizacija, pogotovo njen najrazvijeniji dio,
proizvodi previe ovih gasova pa oni apsorbuju sve vie toplote i sve vie zagrevaju
Zemlju. Stoga govorimo o globalnom zagrijevanju zemlje kao ekolokom problemu.
Efekat staklene bate je veoma vaan kada govorimo o klimatskim promjenama, poto
se odnosi na gasove koji zemlju odravaju toplom i kojima pripada najvea zasluga za
postojanje ivota na njoj.

Koja su dva osnovna faktora koja pridonose porastu globalnog zagrijavanja?

Dva su osnovna faktora odgovorna za globalno zagrijevanje:
Sve intenzivnije sagorijevanje fosilnih goriva (drveta, benzina, nafte, zemnog
gasa);
Promjene u poljoprivredi koje dovode do poveanja staklenikih gasova.

Koji su stakleniki gasovi?

Jedan od najzastupljenijih gasova staklene bate je ugljen dioksid (CO2). Uz ugljen
dioksid staklenikim plinovima pripada azotni oksid (N2O) i metan (CH4). Ukoliko se
smanji obim sagorijevanja fosilnih goriva i uspori i/ili zaustavi sjea uma najvjerovatnije
bi se smanjila i koliina gasova staklene bate oko Zemlje. Ma kakve drastine mjere
preduzeli, sada je prekasno da se zaustavi globalno zagrijavanje i promjene klime mada
je mogue uticati na intenzitet tih promjena.

Kako globalno zagrijevanje utie na ekosisteme?

Naunici ovu pojavu intenzivno izuavaju ve desetak godina koristei i kompjuterski
generisane modele za predvianje narednih poremeaja u klimi i njihovih uticaja na
okolinu. Podjednako vano je i prouavanje posljedica koje e usloviti oekivani nastavak
poveanja emisije ovih gasova.
Opasnosti koje se mogu oekivati su meusobno direktno povezane. Moda je najvea
opasnost poveanje nivoa svih vodenih povrina. Kako rastu temperature u atmosferi,
poveavaju se i temperature velikih vodenih povrina koje e se iriti na raun topljenja
nekada vjeno zaleenih oblasti. Osim toga, otopljavanje e i na opstanak ljudi,
ivotinja i biljaka uticati na jo itav niz drugih naina. Voda na planeti e prije svih
ostalih elemenata klime pokazati drastine promjene. Poveanje uestalosti poplava ve
sada predstavlja realnu opasnost. irenje vodenih povrina e za sobom donijeti i
poveanje nivoa mora. Iako se to ini loginim, ledene povrine Grenlanda i Antarktika
najvjerovatnije nee svojim topljenjem uzrokovati akutno poveanje nivoa okeana u 21.
stoljeu. Ukoliko u sljedeih hiljadu godina doe do njihovog potpunog topljenja
uslijedie i poveanje nivoa mora za nekoliko metara. Na nivo mora i okeana u 21.
stoljeu e bre uticati otapanje ledenih masa- gleera na kopnu.

Koje su posljedice globalnog zagrijevanja na ravnoteu okolia i ekosisteme?

Posljedice globalnog zagrijevanja su:
poveana incidencija toplinskih ekstrema;
poveana frekvencija olujnih i orkanskih vjetrova;
smanjenje vlanosti tla; i
poplave.

Kako i kad se mogu otapati gleeri i ledene ploe?

Planinski gleeri se smanjuju u mnogim dijelovima svijeta mada su naunici posebno
zabrinuti za oblast Aljaske. U tom podruju je u zadnjih 50 godina nestalo oko 80 kubnih
kilometara leda. Gleeri se obino tope kada u toku zime padne manje snijega nego to
se tokom ljeta istopi. Koliina snijega na veini planina Aljaske je znatno smanjena.
Rauna se da je stvar toliko ozbiljna da ak polovina vode koja usljed topljenja ide ka
okeanima potie od topljenja leda na Aljasci.

Kad se dogodilo pucanje ledene ploe Larsen B na Antartiku?

U martu 2002. javnosti je skrenuta panja na pucanje ledene ploe Larsen B na
Antarktiku. Naunici su bili prilino iznenaeni brzinom kojom se odvajanje dogaalo.
Komad leda za koji je procijenjeno da tei oko 5000 miliona tona i koji ima povrinu
neto veu od drave u kojoj ivimo, odlomio se od kontinenta i raspao na hiljade manjih
santi leda. Eksperti su ovakav ishod predvidjeli jo pre nekoliko godina, ali su i oni bili
iznenaeni kada se sve zavrilo za samo mjesec dana. Odvajanje ove ledene mase nije
uticalo na nivo mora poto je i prije odvajanja led plutao na vodi. To naalost nije
uklonilo sumnje naunika da e budua odvajanja leda na Antarktiku i drugim mjestima
imati ozbiljnog uticaja na nivo mora. Temperature su na Antarktiku u prosjeku porasle
znatno vie u odnosu na ostatak planete (ak 2.5C za 50 godina) a razlog za to i dalje
nije sasvim jasan. Krivica neminovno pada na globalno otopljavanje koje je izazvao
ovjek poto brzina odvajanja ledene ploe poput Larsena B do tada nikada nije
zabiljeena.
ta bi se dogodilo ako bi se potpuno otopila ledena masa zapadnog Antartika?
Ako se ponu topiti i ledene mase na samom kontinentu tj. kopnenom dijelu Aljaske,
neminovno e doi do drastinog poveanja nivoa mora. Na primer, ako se potpuno otopi
cijela ledena masa zapadnog Antarktika nivoi mora e porasti za 5 do 6 metara. Ovakav
ishod bi predstavljao kataklizmu globalnih razmjera.

Kakva je situacija sa otapanjem ledenih povrina u Evropi?

Situacija ni u Evropi nije mnogo bolja. Od 1850. godine istopilo se oko polovina ukupne
mase leda Alpskih gleera a prognoze kau da e se do kraja ovog veka istopiti polovina
od sadanje preostale ledene mase. U posljednjih 100 godina nivoi mora su porasli od 10
do 20 cm a predvia se da e rast nivoa u budunosti biti jo drastiniji.

Da li su poplave posljedice klimatskih promjena?

Ljeto 2002. godine u Evropi se zavrilo sa poznatim dugotrajnim kiama i katastrofalnim
poplavama u Njemakoj, ekoj, Austriji, Rusiji, Rumuniji, Italiji i vajcarskoj. I pored
toga to se klimatske promjene ne mogu sa sigurnou povezati sa pomenutim
dugotrajnim kiama, naunici predviaju eu pojavu vremenskih neprilika u godinama
koje dolaze. Izvetaj britanske vladine agencije (The Environment Agency Sustainable
Development Unit) iz 2001. godine kae: Velike poplave koje su se ranije dogaale u
prosjeku na svakih 100 godina mogu se poeti dogaati svakih 10 ili 20 godina. Poplave
mogu postati dugotrajnije a ugroene oblasti znatno vee pa ak obuhvatiti i podruja za
koja je do tada bilo nezamislivo da budu poplavljena. Problemi koji prijete razvijenim i
nerazvijenim podrujima planete u vezi sa poplavama su razliiti mada e i jednima i
drugima stvoriti velike glavobolje. U razvijenim zemljama u kojima je sasvim normalna
pojava osiguranje sopstvene imovine, osiguravajui zavodi e morati da promijene
politiku prema klijentima koji ive u ugroenim oblastima. Manje razvijene i nerazvijene
zemlje imaju probleme koji se odnose prije svega na prevenciju velikog broja rtava u
nabujalim rijekama. Kue i kolibe u Kini i Bangladeu koje su u nedavnim poplavama bile
zbrisane sa lica zemlje odnijele su i veliki broj ljudskih rtava.

Koji drugi faktori utiu na pojavu poplava?

Iako je za oekivati poveanje padavina izazvano globalnim otopljavanjem, glavnu ulogu
kod poplava igraju neki drugi faktori. Ogoljavanje tj. sjea uma takoe ima veliki uticaj
poto planinske ume imaju veliku mo upijanja vode. Ako ljudi nastave da unitavaju te
povrine, voda e imati vie prostora za prolazak to poveava rizik za naseljena mjesta.
Movare takoe imaju veliku sposobnost upijanja vlage, ali one se danas masovno
isuuju radi industrijskog razvoja. Obalna podruja na cijeloj planeti su prva na udaru u
sluaju podizanja nivoa mora. tetu bi u tom sluaju pretrpjele i priobalne povrine koje
se koriste u poljoprivredne svrhe. Od 15 najveih gradova svijeta ak 13 se prostire u
priobalnim zonama, tako da e u sluaju poveanja nivoa mora biti neophodno izgraditi
skupe odbrambene mehanizme. Nije potrebno posebno naglaavati da e svuda gde bude
ugroen ovjek biti na udaru i biljni i ivotinjski svijet.

ta je Golfska struja?
Okeani su na Zemlji neprestano u pokretu. Njihove struje kreu se prilino zamrenim
putanjama na koje utiu vjetar, salinitet i temperatura vode, oblik okeanskog dna i
okretanje Zemlje. Golfska struja je jedna od najjaih okenaskih struja nae Plave
planete. Pokreu je kretanja vjetra na povrini i razlike u gustini vode ispod povrine.
Povrina vode u sjevernom Atlantiku se hladi vjetrovima sa Arktika. Tu voda postaje
slanija i gua pa ponire na dno okeana. Hladna voda se pomjera ka ekvatoru gde se
polako grije. Golfska struja, da bi zamijenila hladnu vodu sa ekvatora pomjera vodu iz
Meksikog zaliva ka sjeveru u Atlantik. Golfska struja donosi toplotu na obale zemalja
sjeverozapadne Evrope i glavni je razlog to su tamo zime relativno blage (u poreenju
sa zemljama iste geografske irine koje se nalaze duboko u Evropskom kontinentu).
Prosjena godinja temperatura na sjeverozapadu Evrope je oko 9C via od prosjeka za
ovu geografsku irinu. Pri kraju posljednjeg ledenog doba, kada se topio ledeni pokriva
Sjeverne Amerike, naglo poveanje dotoka svjee vode smanjilo je salinitet povrinskih
slojeva Atlantskog okeana pa je manje guste vode krenulo ka dnu i pomjerilo se ka
ekvatoru. Ovo je znatno smanjilo ili sasvim prekinulo toplu struju iz Meksikog zaliva.
Temperature u sjeverozapadnoj Evropi su za samo nekoliko dekada opale za 5C.
Najnovija mjerenja su pokazala da je od 1950. godine dolo do smanjenja za 20% u
protoku hladne vode kroz Faeroe Bank kanal izmeu Grenlanda i kotske. Ova putanja je
jedan od glavnih izvora gue hladne vode koja pokree drugu komponentu Golfske
struje. Mogue je da postoji povean dotok iz drugih izvora hladne vode, ali ako to nije
sluaj ovo bi mogao biti poetak slabljenja Golfske struje.

Kako bi globalno zagrijavanje moglo uticati na Golfsku struju?

Danas je ledena ploa na Grenlandu stabilnija nego pred kraj poslednjeg ledenog doba,
ali bi globalno poveanje temperature i posljedino topljenje ledenih santi u morima, kao
i poveanje obima padavina moda dodalo vie svjee vode u sjeverni Atlantik, poput
situacije pri kraju posljednjeg ledenog doba. Sadanji klimatski modeli predviaju sljedei
scenario- ukoliko emisija gasova staklene bate nastavi da se poveava, komponenta
bazirana na gustini vode koja pokree Golfsku struju e najvjerovatnije opasti za 25% u
narednih 100 godina. Kako Golfska struja bude slabila bie sve nestabilnija, pa nije
iskljueno da u budunosti potpuno stane. Osim predvienog efekta hlaenja i otrijih
zima, pretpostavlja se da bi usljed ovog poremeaja dolo i do drugih promjena klime u
cijeloj Europi. Prema prognozama Meuvladinog tijela za klimatske promjene
(Intergovernmental panel on climate change- IPCC), koje su formirale Ujedinjene nacije
za ocjenjivanje naunih, tehnikih i socio-ekonomskih aspekata vanih za razumijevanje
klimatskih promjena, moguih posljedica i mogunosti za prilagoavanje i umanjivanje
negativnih efekata, u sluaju najpovoljnijeg razvoja situacije, odnosno najmanjeg
mogueg poveanja obima emisije gasova staklene bate, do 2080. godine doi e do
poveanja nivoa okeana za 9 do 48cm. U sluaju nepovoljnijeg razvoja situacije oekuje
se poveanje od 16 do 69cm. Ve sada su na udaru pojedina ostrva na Pacifiku na kojima
sve ee dolazi do poplava. Neki stanovnici su se ve odselili iz najugroenijih zona a
ukoliko se sadanji trend nastavi i svi ostali e morati da krenu njihovim stopama.

ta je protokol iz Kjota?
Spisak negativnih efekata klimatskih promjena je veoma dugaak i teko da izuzima
ijednu oblast ivota na Planeti. Promjena odnosa itavog ovjeanstva prema ovom
rastuem problemu mora se odvijati u nekoliko ravni. Svakako je najvanija strategija
koja se donosi na nivou najrazvijenijih nacija koje su istovremeno i najvei zagaivai. U
javnosti je poznat Protokola iz Kjota, inicijalno potpisanog 1997. godine u Japanu od
strane 160 drava. On predstavlja okvirnu konvenciju o promjenama klime. Protokol
predvia da prije svega najrazvijenije drave (ali i one druge) smanje godinje emisije
gasova staklene bate na nivoe 5% nie od onih iz 1990. godine, i to izmeu 2008. -
2012. godine.
Napredne zemlje prile su Okvirnoj konvenciji o promjenama klime iz 1997.godine
preuzele obavezu za smanjenje ukupne svjetske emisije staklenikih plinova.
To se moe postii napr. :
prelaskom upotrebe uglja na naftu ili jo bolje upotrebom obnovljive energije gdje
je to mogue;
promjenom poljoprivredne tehnologije (smanjenjem emisije metana);
upotrebom solarne energije, energije vjetra, energije talasa;
smanjenom sjeom uma i poumljavanjem.

Koje su bolesti udruene sa klimatskim promjenama?

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizacija (WHO) globalno zagrijavanje odnosno
klimatske promjene su udruene sa:
Poveanje morbiditeta i mortaliteta (kardiovaskularne i respiratorne bolesti);
Poveana prevalenca zaraznih oboljenja koja se prenose vektorima (malarija,
denga, uta groznica, vrste virusnog encefalitisa);
bolesti pothranjenost zbog smanjene proizvodnje hrane migracije stanovnitva.

Ako bi dolo do porasta globalne temperature za 3C to bi dovelo do oko 50-80 miliona

novih sluajeva malarije za godinu, ali i poveanja uestalosti oboljevanja od kolere i
salmoneloze.
 Zadatak za studente:

Test mnogostrukog izbora (engl. Multiple choice questionnaires)

1.Koja su dva osnovna faktora koja doprinose globalnom zagrijavanju (zaokruite tane
odgovore)?
a. Sve intenzivnije sagorijevanje fosilnih goriva (drveta, benzina, nafte,
zemnog gasa);
b. Kisele kie;
c. Promjene u poljoprivredi koje dovode do poveanja staklenikih gasova.

2. Globalno zagrijavanje utie na ekosisteme uzrokujui (zaokruite ispravne odgovore

iskljuujui samo jedan):
a. Poveanje uestalosti poplava
b. podizanje nivoa mora
c. podizanje nivoa svih vodenih povrina
d. smanjenjem srednjih temperatura okolia

3. Usljed globalnog zagrijavanja Golfska struja (zaokruite ispravan odgovore

ukljuujui samo jedan):
a. jaa
b. slabi
c. mijenja smjer

4. Stakleniki plinovi su (zaokrui tane odgovore):

a. Freoni
b. Co2
c. N2O
d. Metan
e. haloni
Literatura

1. Epsetin PR. Climate and health. Science 1999; 285: 347-348.

2. Davies FG.Clays Handbook of Environmental Health. London: Lewis and Co.Ltd.,
1997.
3. Hemond HF: Chemical Fate and Transport in the Environment. New York,
Academic Press, 1994.
4. Lappe MA: Principles of Environmental Toxicology. In: Bowler RM, Cone JE.
Occupational medicine secrets. San Francisco (California), Hanley-Belfus Inc./
Philadelphia 21-29, 1999.
5. McMichael AJ, Haines A. Global climate change: the potential efects on health.
BMJ1997; 315: 805-809.
6. Sokol RC,Bethoney CM, Rhee GY: Reductive dechlorination of pre-existing
sediment polychlorinated biphenyls with long-term laboratory incubation. Environ
Toxicol Chem 17: 982-987, 1998.
7. Pekmezovic T. Environment epidemiology. In: Georgieva L, Burazeri G. (eds)
Health determinans in the scope of new public health. Hans Jacobs Publishing
Company, Sofia, 2005; 309-322.
8. Vali F. Osnove ekoloke toksikologije. U: Vali F i sar. Zdravstvena ekologija.
Zagreb, Medicinska naklada Zagreb 13-18, 2001.
 ISTANJIVANJE OZONSKOG OMOTAA

Ciljevi kursa:
Definisati ozon;
Razumjeti koji je ozon dobar, a koji lo;
Definisati ozonsku rupu;
Identificirati hemikalije koje unitavaju ozonski omota;
Proiriti znanje o zdravstvenim efektima UVB zraenja;

ta je ozon?
Ozon je alotropski modificirani kisik. To je plin blijedoplave boje, troatomni oblik
kiseonika (molekule obinog kiseonika sastoje se od dva atoma O2, a ozon od 3 atoma
O3). Nastaje u gornjim slojevima atmosfere uz pomo snanog ultraljubiastog zraenja
sa Sunca. Nastajanje ozona moe se jednostavno objasniti. Zraenje sunca razbija
molekule normalnog kiseonika otputajui na taj nain slobodne atome, od kojih se
neki veu s drugim molekulama kiseonika i na taj nain nastaje ozon (O3). ak 90%
ozona u u stratosferi nastaje na opisani nain i to na visini izmeu 15 i 55 kilometara
iznad Zemlje. To je i razlog da se i prostor ozona iznad Zemlje naziva ozonski omota.
Meutim, ozonski omota ima vrlo malo ozona i njegova najvea koncentracija se nalazi
tek na visini od oko 20 25km i iznosi oko 10ppm (ini samo 0.001% zraka). Kako je
ozon vrlo nestabilna molekula Sunce ga ne samo stvara ve ga i stalno razgrauje
stvarajui ponovo molekularni kiseonik i slobodne atome kiseonika.

ta je troposferski ozon?
Potrebno je razlikovati tzv. prizemni ozon i/ili troposferski ozon koji nastaje u niim
slojevima atmosfere i on je najee sastavni dio gradskog smoga (oneiava
atmosfere). Ovaj ozon najee izaziva zdravstvene probleme disajnog sistema u ljudi i
oteenje na biljkama. Koliina ozona u troposferi poveala se unazad 50 godina
dvostruko, a samo u proteklih deset godina za 10%, to je posljedica emisija ispunih
plinova vozila te drugih antropogenih izvora.
Troposferski ozon dolazi u neposredan kontakt sa ivim organizmima i tu dolazi do
izraaja njegova razarajua strana:
 snano reagira s drugim molekulama;
u visokim koncentracijama je toksian;
moe otetiti povrinsko tkivo biljaka i ivotinja.
Dokazan je tetan uinak ozona na prinos usjeva, rast uma i ljudsko zdravlje. Zbog
svojih snanih toksinih svojstava u industriji se ozon upotrebljava za proiavanje vode
i zraka te kao sredstvo za izbjeljivanje. Iako prizemni ozon upija neto malo UV-B
zraenja, njegov je uinak u tom pogledu ipak ogranien.

Kako nastaje ozon u troposferi?

U troposferi se izgaranjem fosilnih goriva (drvo, ugljen, nafta) i biomase oslobaaju
ugljikov oksid, vodena para, ugljikovodici i azotni oksidi. Za nastajanje ozona je potrebna
suneva energija. itav niz hemijskih reakcija zapoinje tako da molekula NO2 apsorbira
energiju svjetla te se raspada na NO i O. Time zapoinje ciklus reakcija izmeu NO2 , NO,
O3 i O2 .
U atmosferi, gdje su prisutni samo NOX bez reaktivnih ugljikovodika, pretvorba NO2 u O3
je u ravnotei i s povratnom reakcijom pretvorbe NO u NO2 ime se troi nastali O3 , tako
da je rezultat ciklusa odreeno zagrijavanje atmosfere zbog apsorpcije svjetla. Reaktivni
ugljikovodici u zraku mogu izvesti pretvorbu NO u NO2 ak i bez prisustva O3 koji je
normalno potreban za tu reakciju, zbog ega dolazi do akumulacije ozona koji je jedan od
glavnih sastojaka fotohemijskog snopa.

Noviji eksperimentalni rezultati provedeni u laboratorijskim uslovima ukazuju na moguu

razgradnju ozona na krutim esticama (kalcit, aluminij oksid, drveni pepeo, saharski
pijesak i drugi). Smanjenje koncentracije ozona u atmosferi nakon vulkanskih erupcija,
te u vrijeme pustinjskih oluja u saharskom podruju navode na tu mogunost.

ta je dobar, a ta lo ozon?
Iako je rije o identinoj hemijskoj supstanci, prizemni ozon naunici nazivaju "loim", a
stratosferski "dobrim". U industrijskoj eri velika koliina tog prizemnog ozona stvara se iz
vjetakih izvora, prije svega, saobraaja i industrije. Upravo taj ozon je polutant, njemu
se pripisuje aerozagaenje, koje je najintenzivnije tokom ljeta i to zato to se ozon u
itavoj atmosferi stvara i razgrauje pod dejstvom UV radijacije, koja je ljeti i najjaa.
Periodino poveana koncentracija prizemnog ozona doprinosi poveanju smoga i optoj
zamuenosti atmosfere. Prizemni ozon ima tetno dejstvo na organizam: iritira sluzokou
oiju, nosa i plua, a kada je u pitanju biljni svijet, on je i jedan od faktora koji doprinose
suenju drvea, za koje se kao uzrok najee pominju kisele kie.

ta je ozonska rupa?
Prve pretpostavke o tome to sve ljudska djelatnost moe nanijeti ozonskom omotau
objavljene su poetkom 1970.-ih godina. Ozon se oteuje u prosjeku 4-5% po deceniji.
Ranih osamdesetih dokazano je oteenje ozonskog omotaa nad Antarktikom. Stanje
najaeg oteenja ozonskog omotaa, nazvano je "ozonska rupa". Vidljiva je nad
Antarktikom svako antarktiko proljee, te nad Arktikom u proljee i ljeto. Mislilo se da je
najvea ozonska rupa, veliine 27 milijuna kvadratnih kilometara izmjerena 1999.
godine. No, 2000. godine ona se jo poveala na 30 milijuna kvadratnih kilometra. To je
prostor u koji se cijela Evropa moe smjestiti dva puta.
Kada se jednom oslobode, hlorofluorougljikovodonici (HFC) ostaju aktivni nekoliko
decenija, a nauka jo ne zna naine da se njihovo djelovanje neutralizira. A ako se ne
prestane sa upotrebom HFC i sagorijevanjem fosilnih goriva, izraunato je da e za samo
tri decenije prosjena temperatura na povrini Zemlje porasti za 4.5C, to e uz efekt
staklenika dovesti do djelominog otapanja polarnih kapa i podizanja nivoa svjetskih
mora za jedan metar, i potapanja 11.5% svjetskog kopna. Tano je da se ozonski
omota tanji i oteuje zbog erupcija vulkana ili zbog promjenjivih aktivnosti Sunca, ali je
to sitnica u usporedbi s onim to ovjek ini sam sebi.
Ozonska rupa nastaje u podruju Junog pola, a znaajno stanjenje ozonskog omotaa
dogaa se iznad ireg podruja Sjevernog pola pa je zbog takvog stanjenja u Kanadi
ultravioletno (UV) zraenje zimi skoro jednako jako kao i ljeti.

Kad je nauno potvreno postojanje ozonske rupe?

Postojanje ozonske rupe nauno je

potvreno 1986. godine iznad Antarktika i
nakon toga se na satelitskim snimkama vidi
krajem svake zime i poetkom proljea, to
kalendarski odgovara kraju ljeta i poetku
jeseni na sjevernoj hemisferi planeta. Ona
se zadrava iznad Antarktika oko dva
mjeseca da bi pri svom nestajanju prela
preko Australije i Novog Zelanda, pa je to
Slika3. Ozonska rupa. bitan razlog da su u tim zemljama
najuoljivije nepovoljne posljedice UV
zraenja (rak koe, oteenja vida,
oteenja imunolokog sistema i okolia).
Znanstvenici procjenjuju da svako oteenje ozonskog tita za jedan procenat donosi 2-
3% poveanja uestalosti raka koe. Prva intenzivna mjerenja ozonskog omotaa su na
Zemlji poela 1957. godine, a od kraja 1970.tih znanstvenici poduzimaju sve vei broj
praenja i mjerenja ozonskog omotaa. U 80-tim godinama su zabiljeena i najvea
oteenja ozona koja se nastavljaju sve do danas ovisno o geografskim irinama i
godinjim dobima.
Zato je vaan ozonski omota?
Ozonski omota je na nevidljivi tit od opasnog UV zraenja. Znali smo da sunce pri i
prije no to smo saznali za oteenje ozonskog sloja. Najvea vrijednost i vanost ozona
je to upija ultraljubiasto zraenje sa Sunca, spreavajui na taj nain da po ivot
opasno UV zraenje ne doe do Zemlje i ivota na Zemlji. Upijajui veinu UV-B zraka sa
Sunca prije nego to dou do Zemlje, ozonski omota titi na planet od tetnih utjecaja
po ivot.

Koja su podruja UV zraenja?

UV zraenje je podijeljeno na tri podruja:
1. UV-A (315 nm do 380 nm), nije bitno za bioloku aktivnost, a ni koliina mu
se ne mijenja sa koncentracijom ozona. Od ukupne koliine zraenja koja
stie do povrine Zemlje, UV-A komponenta ini 97%;
2. UV-B (280 nm do 315 nm), bioloki je aktivno i njegov intenzitet na Zemljinoj
povrini ovisi o koliini ozona u atmosferi. UV-B zraenje iznosi 3% ukupnog
toka UV zraenja ili oko 0.1 % ukupnog toka globalnog Sunevog zraenja.
Male promjene u ozonu mogu dovesti do velikih promjena onog djela UV-B
zraenja koje dolazi do povrine Zemlje.
3. UV-C (10 nm do 280 nm), se kompletno apsorbira u atmosferi i praktino se
ne opaa na povrini Zemlje.

Iako je UV zraenje koje dopire do povrine Zemlje slabo, ono je ipak od velike praktine
vanosti, jer izaziva hemijske, bioloke i druge procese. Fotokemijske reakcije, koje ono
izaziva na plinovima u atmosferi, dovode do stvaranja ionosferskih slojeva, zatim do
pretvaranja O2 u O3 i stvaranja ozonskog omotaa. U biljnom tkivu (hloroplastima) UV
zraenje omoguava fotosintezu. Kod ovjeka UV zraenje izaziva ozbiljne promjene i
oteenja na koi i oima.

Zato UV zranje predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje?

Ultraljubiasto zraenje predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje zbog svojih

genotoksinih, mutagenih, kancerogenih i imunotoksinih svojstava. esta i dua
izloenost poveanom UV-B - zraenju svakom ivom biu bitno smanjuje imunitet na
brojne bolesti, ukljuujui i rak, malariju, herpes, alergije i neke zarazne bolesti. Isto
tako pojaano djelovanje UV B zraenja direktno djeluje i na sposobnost reakcije
organizama na vakcine protiv bolesti. Ono to treba naglasiti je da imunoloki sustav
nikako ne ovisi o boji koe, jer i tamnoputi i svjetloputi ljudi su u jednakoj opasnosti od
UV-B zraenja. Znanstvenici predviaju da e posljedice oteenja ozonskog omotaa
imati direktne negativne posljedice za ekosisteme mijenjajui prirodnu ravnoteu izmeu
lanova ekosistema, mijenjanja izgleda biljaka kao i premjetanja biomase na drugi dio
biljke.
Kako nastaje bioloki efekat UV zraenja?
Bioloki efekt djelovanja svjetlosnog zraenja, nastaje kao rezultat apsorpcije energije od
strane tkiva. Elektromagnetske zrake, prolazei kroz tkivo, izazivaju njegovo
zagrijavanje. Poveanje energije molekula, kao rezultat apsorpcije UV zraenja,
predstavlja uzrok stvaranja slobodnih radikala koji dovode do fotohemijskog i
abiotskog oteenja tkiva. Stupanj oteenja tkiva zavisi kako od doze zraenja, tako i
od postojanja brzine reparacijskih procesa u tkivu. Radijacijsko oteenje tkiva se ne
manifesuje odjednom, ve ima kumulativno djelovanje. Latentni period se mjeri
minutama za infracrvene, satima za ultraljubiaste, a mjesecima za ionizirajue zraenje.

ta sve ugroava ozonski omota?

Na stanjivanje ozonskog omotaa utjeu mnogi faktori (vulkani, nuklearne eksplozije,
nadzvune letjelice itd.), ali je kljuni faktor nepovoljno djelovanje hlorofluorougljika
(CFC), koji dospijevaju u atmosferu nakon to ih ovjek koristi u nizu industrijskih
proizvoda. Oni se u atmosferi zadravaju godinama i postupno unitavaju ozon u
ozonskom omotau. Niske temperature pojaavaju nepovoljni uinak CFC pa ozonski sloj
u podrujima najniih temperatura potpuno nestaje, odnosno u njemu nastaje rupa.
Tanjenje i oteenja ozonskog omotaa (ozonska rupa) najee nastaju kao posljedica
oslobaanja postojanih hemikalija koje sadre hlor i brom. Ove hemikalije sudjeluju u
sloenim hemijskim reakcijama koje neminovno dovode do unitenja ozonskog omotaa.
Od brojnih kemikalija koje je stvorio ovjek ozon najvie unitavaju:
Hloroflorougljici- freoni (CFC- hlorom i fluorom halogenirani metan i etan) koji
se upotrebljavaju kao sredstva za hlaenje, potisni plinovi u sprejevima, pjenila u
proizvodnji pjenastih tvari, pjenila u proizvodnji fleksibilnih i krutih toplotnih
izolatora, rashladni plinovi u stacionarnim i mobilnim rashladnim i klima
ureajima, te sredstva za ienje i odmaivanje elektronskih ureaja;
Bromoflorougljikovodici- haloni koji se upotrebljavaju kao sredstva za gaenje
poara i aktivni brom, sadre ga aparati za gaenje poara;
nepotpuno halogenizirani hloroflorougljici (HCFC);
ugljik-tetrahlorid;
metil-hloroform (otapalo);
pesticidi i drugi.

Da li hemikalije koje su prethodno bile supstitucija freonima i halonima ipak

ugroavaju ozonski omota?
ini se da etiri hemikalije koje se prodaju kao bezopasne za ozonski atmosferski omota
ipak to nisu. Sve vie dokaza govori u prilog tome da ozonska rupa nad Antarktikom ne
zacjeljuje kako se to oekivalo, pa e etiri hemikalije koje su nedavno klasificirane kao
manje opasne za okoli ipak biti zabranjene.
Prva meu njima je n-propyl bromid, novo otapalo koje je 1997. godine dobilo
odobrenje amerike Agencije za zatitu okolia (US Environmental Protection Agency)
kao prihvatljiva zamjena za proizvode koji su se dokazali kao pravi unitavai ozona, a
utemeljeni su na raznim CFC spojevima. N-propyl bromid odmah je prepoznat kao
potencijalni "dera ozona", no u prirodi moe preivjeti samo dvije sedmice, pa se
mislilo da za to vrijeme ne moe dospjeti do ozonskog sloja. Meutim, u tropskim se
predjelima zbog dinaminih vremenskih prilika moe popeti do ozona ve tokom nekoliko
dana. Osim toga, n-propyl bromid ve u donjim slojevima atmosfere reaguje s okolinom
te produkuje nusproizvode koji se lake penju do stratosfere. Prema procjeni UN-a,
godinje se na planetu proizvede oko 10 hiljada tona hemikalija koje su na tritu
oznaene kao "ekoloke". Ta koliina poveat e se na pedeset hiljada godinje do 2010.
godine. Ostale tri hemikalije koje e vjerojatno biti zabranjene su heksaklorbutadien,
halon i 6-bromo-2-metoksi-naftalin. Heksaklorbutadien je otapalo i nusproizvod u
proizvodnji plastike (PVC). Ovog otapala se godinje oslobodi nekoliko desetaka hiljada
tona. Halon je hemikalija koja se koristi kao protupoarno sredstvo u vojnim vozilima
kao to su tenkovi, kamioni, helikopteri i avioni, a 6-bromo-2-metoksi-naftalin se
koristi u amerikoj poljoprivredi. Ako se te hemikalije nastave isputati u atmosferu,
ozonski omota nee zacijeliti ili e se njegovo zacjeljenje produiti na puno dulje
razdoblje, upozorava Mario Molina, dobitnik Nobelove nagrade za hemiju 1995. godine,
upravo za rad koji govori o unitavanju ozona.

Jedna istina i jedna zabluda o ozonu

Poslije kie, zdravo je izai u prirodu i udisati prizemni ozon. Netano! Pod dejstvom
sunca, koje je intenzivno posle kie, kada je atmosfera ista, UV zraenje ubrzava proces
stvaranja ozona, njegova koncentracija je vea nego to treba i otuda se osjea
prepoznatljiv prijatni miris, koji, zapravo, nije zdrav.
 Zadatak za studente:

Test mnogostrukog izbora (engl. Multiple choice questionnaires)

1. Troposferski ozon dolazi u neposredan kontakt sa ivim organizmima i tu dolazi do

izraaja njegova razarajua strana (zaokruite ispravne odgovore iskljuujui samo
jedan):
a. snano reagira s drugim molekulama
b. hemijski je inaktivan
c. u visokim koncentracijama je toksian
d. moe otetiti povrinsko tkivo biljaka i ivotinja

2. Slijedee hemikalije ugroavaju ozon (zaokruite ispravne odgovore iskljuujui samo

jedan):
a. freoni
b. haloni
c. metan
d. ugljik-tetrahlorid
e. metil-hloroform
f. pesticidi

3. Ultraljubiasto zraenje predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje zbog svojih

(zaokruite ispravne odgovore iskljuujui samo jedan):
a. genotoksinih
b. mutagenih
c. kancerogenih
d. hemotoksinih
e. imunotoksinih svojstava

4. Ozon je (zaokruite ispravne odgovore iskljuujui samo jedan):

a. alotropski modificirani kisik
b. plin blijedoplave boje,
c. troatomni oblik kiseonika
d. dvoatomni oblik kiseonika
Literatura
1. Beaglehole R, Bonita R. Basic epidemiology. Geneva, WHO, 1993; p 117-31.
2. Davies FG, Clays Handbook of Environmental Health. London: Lewis and Co. Ltd.,
1977.
3. Elliot JE, Norstrom RJ: Chlorinated hydrocarbon contaminants and productivity of
bald eagle populations on the Pacofic Coast of Canada. Environ Toxicol Chem 17:
1142-1153, 1998.
4. Environmental Health Criteria 210. Principles for the assessment of risks to human
health from exposure to chemicals. Geneva: World Health Organisation, 1993.
5. Lappe MA: Principles of Environmental Toxicology. In: Bowler RM, Cone JE.
Occupational medicine secrets. San Francisco (California), Hanley-Belfus Inc.
Philadelphia, 1999; 21-29.
6. McMichael AJ. The environment. In: Detels R et al. (eds) Oxford textbook of Public
Health, 4th ed. Oxford: Oxford University Press, 2002; p 195-214.
7. Rosenstock L, Cullen MR. Textbook of Clinical Occupational and Environmental
Medicine. Philadelphia/London/Toronto/Montral/Sidney/Tokyo: W.B. Saunders
Company, 1994.
8. Pekmezovic T. Environment epidemiology. In: Georgieva L, Burazeri G. (eds)
Health determinans in the scope of new public health. Hans Jacobs Publishing
Company, Sofia, 2005; 309-322.
9. Vali F. Zdravstveni aspekti ekologije. U: Vali F i sar. Zdravstvena ekologija.
Zagreb, Medicinska naklada Zagreb, 1-3, 2001.
10. WHO, WMO, UNEP, ICNIRP. Global solar UV-index. A practical guide 2002.
 VODA I ZDRAVLJE

Ciljevi kursa:
Definisati vodu i njen znaaj;
Razumjeti koncept primjene, klasifikacije voda i odreivanja kvalitete vode;
Identificirati faktore smanjenja i zagaenja voda;
Koji zdravstveni poremeaji su udrueni sa kontaminacijom vode;
Proiriti znanje o raspoloivosti voda;
Otkriti ta izaziva eutrofikaciju rijeka, jezera i rezervoara vode;
Definisati termin oneoenje i zagaenje voda;
Upoznati odnos klimatskih promjena i dostupnosti vode;

ta je voda?
Voda je izvor ivota i to je jedna od karakteristika koja zemlju ini nama jedinim
poznatim mjestom u Svemiru gdje moemo ivjeti. Voda se nalazi u gotovo svakoj
materiji. Ne moe se unititi, ne nestaje, oblikuje lice nae Zemlje, poplavljuje cijela
podruja, utapa, preplavljuje, no unato svemu tome naa je najvanija namirnica, i to
u pravom smislu rijei. Kristalno bistra, hladna i osvjeavajua, voda je udesno vrijedan
element i na ivotni eliksir. Moramo je piti da bismo napunili gorivo za nae tijelo, duh i
duu. Oko 75% povrine zemlje prekriveno je vodom. Usprkos injenici da je 75%
povrine zemlje pokriveno vodom, ljudi su sve edniji, a situacija je svakim danom sve
alarmantnija. Nije sva voda za upotrebu jer je 97% vodene mase slana voda, oko 1.91%
je voda na kopnu, 0.5% podzemna voda, a 0.001% je vode u atmosferi. Rijena voda
iznosi 1.7 x 10 km, pa ovjeanstvo ne bi trebalo biti zabrinuto zbog manjka vode.
Meutim, potekoe postoje jer voda nije ravnomjerno rasporeena. Negdje je ima u
izobilju (napr. u Kanadi), a negdje je uope nema. Gledajui slike sunih predjela Afrike,
ljude i stoku kako umiru od ei, vegetaciju spaljenu suom, ratova koji se vode radi
izvorita vode, nerijetko se zapitamo kako je uope ivjeti u oskudici vode?

Da li ima dovoljno pitke vode na zemlji ili je to novi ekoloki problem?

Postoji potencijalni sukob interesa izmeu ljudskih potreba za vodom, potreba vodenih
eko- sistema i irih ekolokih potreba. Prekomjerna eksploatacija i zagaivanje voda
dovodi do smanjenja raspoloivih vodenih izvora, isuivanja tla, movarnih povrina i
naruavanja ekosistema movara, rijeka i jezera. Velika potreba za vodom i raznolike
mogunosti njezine primjene svakog nas dana upozoravaju na njezinu neizmjernu
vrijednost i nezamjenjivost. Intenzivan razvoj urbanih centara, industrijske i
poljoprivredne proizvodnje i saobraaja, kao i porast ivotnog standarda ljudi, nuno
prati sve vea produkcija krutih, tekuih i plinovitih otpadnih tvari, to dovodi do
zagaenja okolia, a voda je zbog svoje pokretljivosti i sposobnosti otapanja
najrazliitijih spojeva najugroeniji dio ljudskog okolia. Kako se potrebe za zdravom i
istom vodom poveavaju, a prirodni resursi odnosno izvori vode, ostaju isti ili se zbog
ugroavanja smanjuju, pred ljudsku zajednicu a to je utvrivanje odgovarajue politike
upravljanja vodama odnosno politike zatite i sigurnosti voda. Taj zadatak ukljuuje i
svestrano i struno istraivanje rizika u vezi s cjelokupnim ciklusom i sistemom opskrbe i
potronje vode. Moemo rei da se ukupno gledajui smanjuju izvori vode, a rizik
smanjenja ukupnih vodenih potencijala vezan je za:
poveanu eksploataciju vodenih izvorita,
poveano zagaenje vodenih izvorita,
klimatske promjene koje dovode do sve veeg broja prirodnih katastrofa koje za
posljedicu imaju smanjenje vodenih potencijala.

Ekoloki problem predstavljaju sve izraenija oneienja prirodnih rezervi vode. Iz ovog
problema raa se potreba:
za to veom koliinom vode (kvantitativni aspekt),
za odgovarajuom kakvoom vode (kvalitativni aspekt).

Koji faktori utiu na smanjenje i zagaenost voda?

Rizik smanjenja ukupnih vodenih potencijala vezan je za:
poveanu eksploataciju vodenih izvorita;
poveano zagaenje vodenih izvorita;
klimatske promjene (globalno zagrijevanje) koje dovode do sve veeg broja
prirodnih katastrofa koje za posljedicu imaju smanjenje vodenih potencijala.

Od ega zavisi dostupnost vodi?

Povrinske vode sve su zagaenije i bez skupih postupaka prerade ne mogu se koristiti,
te zato dolazi do izraaja prednost eksploatacije podzemnih voda. Podzemne vode su
obino dobre, postojane kvalitete i obnovljivih rezervi. Koliina vode koja je dostupna u
pojedinoj zemlji ovisi o:
koliini padavina u toj zemlji;
o koliini padavina u susjednim zemljama zbog rijenih tokova koji prolaze kroz
njih;
o klimatskim uvjetima,
od jezera na granicama,
 slinih zajednikih izvorita vode.

Dostupnost vode ovisi o raznim klimatskim uvjetima i mijenja se sezonski. Ljetima je

ona manja, dok se poveava u ostalim godinjim dobima. Neke zemlje i ire regije su
bogatije zalihama vode, dok su druge siromanije pa esto trpe nestaice i sue. U
prosjenoj godini svakom stanovniku Europske Unije dostupno je 3200m3 vode, ali se
eksploatira samo 660m3. Godinji prosjek kinih padavina varira od preko 3000mm u
zapadnoj Norvekoj do manje od 25mm u junoj i sredinjoj panjolskoj, a na velikoj
povrini istone Europe on je oko 100mm po m2. Premda se oko jedna petina raspoloive
vode eksplatie, postoji problem njezinih izvorita. Raspodjela izvorita vode je daleko od
idealne.

Gdje se sve voda primjenjuje?

Openito moemo govoriti o etiri podruja primjene vode:
Za osnovne ivotne potrebe;
Za potrebe kvalitetnijeg ivota;
Za stvaranje i odravanje dobara;
Za rekreativne potrebe.

Koje su posljedice prekomjerne primjene vode i nebrige za nju?

Zdravlje ljudi ne ovisi samo o koliine vode nego i o kvalitetu vode. Postoji potencijalni
sukob interesa izmeu ljudskih potreba za vodom i potreba za vodom vodenih
ekosistema, kao i irih ekolokih potreba.
Prekomjerna eksploatacija i zagaivanje voda dovodi do:
smanjenja raspoloivih vodenih izvora;
isuivanja tla;
stvaranja movarnih povrina;
i naruavanja ekosistema movara, rijeka i jezera.

Velika potreba za vodom i raznolike mogunosti njezine primjene svakog dana nas
upozoravaju na njezinu neizmjernu vrijednost i nezamjenjivost. Intenzivan razvoj
urbanih centara, industrijske i poljoprivredne proizvodnje i prometa, kao i porast
ivotnog standarda ljudi, nuno prati sve vea produkcija krutih, tekuih i plinovitih
otpadnih tvari, to dovodi do zagaenja okolia, a voda je zbog svoje pokretljivosti i
sposobnosti otapanja najrazliitijih spojeva najugroeniji dio ljudskog okolia. Kako
se potrebe za zdravom i istom vodom poveavaju, a prirodni izvori vode ostaju isti ili se
zbog ugroavanja i smanjuju, pred ljudsku zajednicu se postavlja zasigurno najvaniji
zadatak zatite i sigurnosti voda. Taj zadatak ukljuuje i svestrano i struno istraivanje
rizika u vezi sa cjelokupnim ciklusom i sistemom opskrbe i potronje vode.
ta odreuje vrstu primjene vode?
Bilo kakvo razmatranje o raspoloivosti vodenih izvorita i opravdanosti upotrebe vode
mora uzeti u obzir ne samo koliko nam je vode dostupno, nego i kakva je ta voda po
kvaliteti. Kvaliteta europskih izvora vode odreuje vrstu primjene vode. Razliita
kvaliteta vode zahtjeva razliitu primjenu. Voda za pie mora biti puno vee kvalitete
nego voda za rekreaciju, industriju ili navodnjavanje zemlje.
Na osnovu ope ekoloke funkcije vode kao i uslova upotrebe vode vode se klasificiraju
kao vode prve, druge, tree, etrvrte i pete vrste. Vode prve vrste su podzemne i
povrinske vode koje se u svom prirodnom stanju ili nakon dezinfekcije mogu koristiti za
pie ili u prehrambenoj industriji kao i za uzgoj plemenitih vrsta ribe (pastrmka). Vode
druge vrste se mogu u prirodnom obliku koristiti za kupanje i rekreaciju te sportove na
vodi. Vode tree vrste se mogu upotrijebiti u industrijama koje nemaju posebne potrebe
za kvalitetom vode i u poljoprivredi. Vode etvrte vrste se mogu upotrijebiti iskljuivo
za preiavanje u podrujima gdje je izraena nestaica vode. Vode pete vrste ne
smiju se upotrebljavati ni u kakve namjene.

Kako se vri klasifikacija kvaliteta vode?

Pokazatelji za klasifikaciju voda dijele se u dvije skupine. Prvu skupinu pokazatelja ine
obavezni pokazatelji za ocjenu ope ekoloke funkcije voda a to su:
A. fizikohemijski (PH, alkalitet, elektrina provodnost);
B. reim kiseonika (otopljeni kiseonik, zasienje kiseonikom, hemijska potronja
kiseonika, biohemijska potronja kiseonikaBPK5);
C. hranjivih materija (amonijak, nitrati, nitriti, ukupni azot, fosfor);
D. mikrobioloki (broj kolifornih bakterija, broj fekalnih koliforma, broj aerobnih
bakterija);
E. bioloki (P-B indeks saprobnosti, bioloki indeks, stepen trofije).

Druga skupina pokazatelja kvaliteta vode obuhvata posebni program nadzora za iru
ocjenu ope ekoloke funkcije voda i utvrivanja uslova primjene vode za odreene
namjene:
F. metali (bakar, cink, kadmijum, nikl, olovo, iva);
G. organski spojevi (mineralna ulja, ukupni fenoli, polihlorirani bifenil, lindan, DDT);
H. radiaktivnost (ukupna - radioaktivnost).

ta nam otkriva smanjena koncentracija otopljenog kiseonika u vodi?

Koncentracija otopljenog kiseonika pokazatelj je kvaliteta povrinske vode. Voda u
dodiru sa atmosferskim kiseonikom uz odreenu temperaturu, pritisak i koncentraciju soli
apsorbuje odreenu koliinu atmosferskog kiseonika. Ako je voda oneiena reduktivnim
materijama koncentracija kiseonika se smanjuje. To je indikator intenzivne biohemijske
razgradnje organskih materija u vodi. to je vea razlika izmeu oekivane koncentracije
kiseonika i naene koncentracije kiseonika voda je u loijem stanju. Ekstremni sluaj je
kanalska voda u kojoj otopljenog kiseonika uope nema.

to indicira parametar petodnevne biohemijske potronje kiseonika?

Petodnevna biohemijska potronja kiseonika (BPK5) je indikator kojim se mjeri koliina
otopljenog kiseonika u vodi potroena za biohemijsku aerobnu razgradnju organskog
materijala u uzorku tokom 5 dana. to je voda zagaenija BPK% ima veu vrijednost.
Prema tome smanjena koncentracija otopljenog kiseonika i povien BPK5 pokazuju da je
voda oneiena razgradivim organskim materijama (referentne vrijednosti 10%
percentil za O2 i BPK5).

ta znai parametar hemijska potronja kiseonika?

Metod titriranja ispitivane vode ili odreivanja hemijske potronje kiseonika se provodi uz
upotrebu kalijeva permanganata. Utroak kalijevog permanganata (KMnO4) se smatra
indikatorom zagaenja vode organskim materijama (ivotinjskog, biljnog i ljudskog
porijekla). Hemijska potronja kiseonika izraava utroak kalijeva permanganata (izraen
kao hemijska potronja kiseonika), za oksidaciju organskog materijala u uzorku vode.
Dozvoljeni utroak KMnO4 za preiene vode je 8mg/L, a za nepreiene vode 12mg/L.

Koji parametri su znak eutrofikacije vode?

Hranjive materije (amonijak, nitriti, nitrati, ukupni azot, i fosfor) mogu uzrokovati
eutrofikaciju vode (razgradnja organskih materija- bjelanevina, urea i drugih uz
prisustvo kiseonika i uz pomo bakterija odvija se preko amonijaka do nitrata i nitrita).
Oblik organske materije ovisit e od udaljenosti od izvora zagaenja. Prisustvo aminijaka,
nitrita i nitrata u vodi ili azotna trijada govori o svjeem fekalnom zagaenju vode.
Dozvoljene koliine amonijaka (NH3) su od 0.1 mg/L, nitrita (N2S3) u vodi 0.005mg/L, a
nitrata 10mg/L. Treba znati da vode iz veih dubina (iz artekih bunara) mogu da sadre
amonijak koji je mineralnog porijekla. Uz azotnu trijadu hloridi u vodi takoe indiciraju
fekalno zagaenje vode jer se izluuju fecesom i urinom. Dozvoljene vrijednosti hlorida u
vodi su 200mg/L.

ta otkrivaju mikrobioloki pokazatelji oneienje voda?

Mikrobioloki pokazatelji iniciraju fekalno i openito bakterioloko oneienje voda. Voda
predstavlja vrlo pogodnu sredinu za razmnoavanje mikroorganizama i nekih parazita.
Ukoliko se vei broj ljudi snabdijeva vodom iz jednog nehigijenskog izvora postoji velika
mogunost sem pojedinanih sluajeva oboljenja da se pojave i hidrine epidemije (uslov
je da su mikroorganizmi virulentni a putevi prenoenja infekcije su ingestija pijenjem
vode ili kupanje, pranje, radovi u vodi ili mulju). Vodom se naroito prenose izazivai
crijevnih infekcija kao to su tifus, paratifus, dizenterija, leptospiroze. Leptospiroze
dospijevaju u vodu preko izluevina domaih ivotinja (svinja, konja). Opisane su i
hidrine epidemije tularemije nastale zbog prodora kontaminirane rijene vode u
vodovodni sistem. Vodom se mogu prenositi i parazitarna oboljenja najee askaridoza i
oxiuriaza (uzronici (Ascaris lumbricoides i Oxiuris vermicularis), Giardia, Trichuris
trichuria i Ancilostoma duodenale. Vodom se mogu prenositi i neke virusne infekcije virus
hepatitisa A, enterovirusi (izazivaju meningitise, oboljenja jetre, miine paralize i bolesti
respiratornog trakta i konjuktivitis), reo virusi i drugi. Mikrobioloke pokazatelje analize
kvaliteta vode ine: broj kolifornih bakterija, broj fekalnih koliforma i broj aerobnih
bakterija. Bioloki pokazatelji su: Pauntl- Buck (P-B) indeks saprobnosti, biotiki indeks,
te stepen trofije. Odreuje se u povrinskoj vodi i ima ekoloki znaaj.

Kakva je struktura upotrebe vode u razliitim podrujima?

Kad eksploatacija vode dostie njenu raspoloivost tokom odreenog perioda,
poremeaji u opskrbi vode se pojavljuju obino u podruju gdje su niske padavine i
gustoa stanovnitva velika, ili u vrijeme intenzivnih poljoprivrednih i industrijskih
aktivnosti. U Europi, se upotrebljava samo 21% raspoloivih voda. Na sreu u najveem
broju europskih zemalja koliina dostupne vode je takoer puno vea od koliine koja se
upotrebljava. Najvei postotak (vei od 30 %) eksploatisane vode u odnosu na dostupnu,
otpada na Belgiju, Luksemburg, Njemaku i Italiju. Najvei dio eksploatisane vode se
ne upotrijebi nego se vraa u vodeni ciklus, da bi ponovno postao dostupan, nakon to
se prirodno proisti, za budue potrebe. Na taj nain dio vode moe biti ponovo
upotrijebljen i to u sasvim druge svrhe i na sasvim drugom mjestu gdje je prvobitno bio
izuzet iz prirode.

Kako izgleda distribucija upotrebe vode u Evropi?

Opskrba vodom za javnu upotrebu (engl. Public water supply - PWS) je najvanija
primjena u mnogim zapadnoeuropskim i nordijskim zemljama, ali ima manji znaaj u
mediteranskim zemljama.
Ukupno gledaju distribucija vode ima slijedei omjeri:
18% vode se koristi za opskrbu javnog sektora (engl. urban use);
30% u poljoprivredi (engl. agruculture),
14% u industriji (engl. industry, iskljuujui vode za hlaenje), i
38% za proizvodnju energije (engl. cooling and others, hidro-turbine, voda za
hlaenje) te ostale raznovrsne i nedefinirane primjene.

Meutim omjer eksploatisane i utroene vode znaajno varira od zemlje do zemlje i

najvea je u mediteranskim zemljama gdje se potroi oko 50% eksploatisane vode.
Ovakav omjer je uglavnom zbog velike upotrebe vode za navodnjavanje tla. U junoj
Europi gdje je navodnjavanje bitan faktor poljoprivredne proizvodnje, najvie vode se
upotrebljava upravo za poljoprivredne svrhe.

Kakva je raspodjela u primjeni povrinskih i podzemnih voda?

Najvei broj europskih zemalja se vie oslanja na povrinske nego na podzemne vode.
U mnogim zemljama podzemne vode se upotrebljavaju kao glavni izvor vode za javnu
upotrebu zato to su trokovi prerade i opskrbe takve vode relativno mali, dok je voda
visoke kvalitete. U Finskoj i Litvi preko 90% voda se izdvaja iz povrinskih izvora, dok
su podzemne vode u zemljama kao to su Danska, Slovenija i Island gotovo jedini izvori
opskrbe.

Koji faktori utiu na prekomjernu eksploataciju vode?

Prekomjerna eksploatacija vode uglavnom ovisi o:
omjeru i brzini pranjenja izvorita;
omjeru i brzini njihovog ponovnog prirodnog punjenja.

U mediteranskim zemljama prekomjerna eksploatacija uglavnom potie od prekomjerne

upotrebe vode za navodnjavanje. Zato se posee za dodatnim izvoritima da bi se
zadovoljile rastue potrebe populacije i poljoprivrede, te se na taj nain naruava
ionako ve krhak prirodni okoli zbog smanjivanja nivoa podzemnih voda. Movarna
podruja i drugi vlani ekosistemi takoer trpe bitna oteenja prilikom pada nivoa
podzemnih voda. Prorauni govore da oko 50% ovakvih podruja u Europi imaju status
"ugroenih podruja" zbog prekomjerne eksploatacije podzemnih voda. Pojava slane
vode u izvoritima pitke vode uzrokovana je prekomjernom eksploatacijom podzemnih
voda du morske obale, gdje su smjeteni gradovi te industrijski i turistiki centri. Kad se
izvorita zagade morskom vodom, potreban je dug period da se ona prirodnim putem
ponovo obnove.

Kako ovjek utie na koliinu i kvalitet vode?

Ljudski utjecaji na vodeni ciklus mogu predstavljati ozbiljne posljedice na izvorita
vode, kvalitetu vode i ekologiju.
Ljudske aktivnosti imaju brojne utjecaje na vodeni ciklus i to na tri glavna podruja:
1. prekomjernom eksploatacijom i potronjom vode;
2. promjenama u okoliu;
3. uzrokujui zagaenje voda.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije 2000. godine, 80% bolesti u

zemljama u razvoju su izazvane konzumacijom zagaene vode, 20% slatkovodnih ribljih
vrsta su zbog ivota u zagaenim vodama pred izumiranjem, a 1km otpadne vode
zagauje 8-10 km pitke vode.
ta se podrazumijeva pod terminima oneienje i zagaenje voda?
Oneienje voda je promjena kvaliteta voda, koja nastaje unoenjem, isputanjem ili
odlaganjem u vode hranjivih i drugih tvari, toplinske energije, te drugih uzronika
zagaenja, u koliini kojom se mijenjaju svojstva voda u odnosu na njihovu ekoloku
funkciju i namjensku upotrebu. Zagaenje voda je oneienje vee od doputenog.
Nastaje unoenjem, isputanjem ili odlaganjem u vode opasnih tvari. Pesticidi iz
poljoprivrede i urbanih podruja, cesta i eljeznica takoer su vani zagaivai.
Otrovanja ili ekspozicija s dibromhlorpropan (DBCP) moe biti posljedica upotrebe ovog
pesticida u cilju unitavanja nematoda u podzemnim vodama to moe kontaminirati
pitku vodu. Hidrosolubilni pesticidi kao toje atrazin (atrazine) obilato zagauje vodene
povrine.

ta uzrokuje eutrofikaciju rijeka?

Rijeke su znaajni izvori pitke vode, na njima se mogu izgraditi razni rekreacijski centri,
a isto tako one su i veoma znaajni ekosistemi. Fosfor i azot iz dospjelih hemikalija u
rijekama moe uzrokovati eutrofikaciju koja ima za posljedicu nagli rast biljaka. Takve se
biljke po uginuu raspadaju te zbog truljenja smanjuju nivo kiseonika u vodi.
Prekomjeran rast biljaka takoer moe nepovoljno uticati na kvalitetu i primjerenost
vode za pie. Potoci i male rijeke su znaajna ekoloka stanita jer osiguravaju
raznovrsne pogodnosti za stvaranje i razvijanje vodenih mikroorganizama. Na primjer,
one su znaajna podruja za razvoj ikri potrebnih za veinu vrstu riba. Preventivni
postupci za ouvanje jezera na visoko- ekolokoj nivou mora ii smjerom zatite od
uticaja fosfora osloboenog iz poljoprivrede.

Kako se razvija zagaenje jezera i rezervoara voda?

Glavni problemi koji utiu na ekoloku kvalitetu europskih jezera i rezervoara su
kiselost prouzrokovana isputanjem tetnih tvari u atmosferu i povean nivo tetnih
sastojaka koji uzrokuju eutrofikaciju. Pojava kiselosti jezera se prati u veini sjeverno-
europskih zemalja i posebno je rairena u junoj Norvekoj i vedskoj. Mala jezera na
viim nadmorskim visinama su mnogo pogoenija kiselou nego velike nizinske vode.
Iako kiselost i dalje ostaje problem u veini podruja, kontrole izvora kiselosti donijele su
znatno poboljanje u alkalnosti povrinskih voda u sjevernoj i sredinjoj Europi.

ta zagauje podzemne vode?

Europske podzemne vode su dovedene u opasnost i zagaene su na nekoliko naina. Neki
od najozbiljnijih problema su zagaenja nitratima i pesticidima. Teki metali i
ugljikovodici su takoer ozbiljan problem u odreenim podrujima. Ova zagaenja su
potencijalno opasna za ljudsko zdravlje i mogu vodu uiniti neprimjerenom za pie

Koji su zdravstveni poremeaji udrueni sa kontaminacijom vode?

Pouzdani izvori iste pitke vode (i zdravlja ) su bitni za izbjegavanje irenja opasnih
bolesti koje se prenose iz kontaminirane vode. Mikrobioloka kontaminacija vode moe
inficirati velik broj ljudi i trenutno najvea briga javnog zdravstva u Europi. Bacilarna
dizenterija je dobar primjer zaraze koja se dogaa u Europi, a o kojoj se redovito
izvjetava u mnogim zemljama. Bolesti hidrinog porijekla su jo trbuni tifus,
paratifus, bacilarna dizenterija, kolera, tularemija, gastroenteritisi, legionarska bolest,
virusni hepatitis A, entero, adeno i reo virusi, te amebna dizenterija giardiaza.
Hemijska kontaminacija vode (metali, mineralna ulja, fenol, polihlorirani bifenil,
pesticidi, hloroform) takoer mogu znaajno utjecati na zdravlje cijele zajednice (vidi
poglavlje hemijske materije). Problemi znaajnog kemijskog zagaenja su esto lokalni
i mogu biti uzrokovani geolokim ili antropogenetskim zagaenjima. Visoke
koncentracije nitratima su zabrinjavajue (obino u plitkim privatnim izvorima) jer su
povezane s tzv. " blue- baby " sindromom. Radioaktivne materije takoer mogu
kontaminirati vodu.

Kako klimatske promjene utiu na dostupnost izvora vode?

Na dostupnost izvora vode sve vie utjeu klimatske promjene na globalnom nivou koje
su povezane sa najeim prirodnim katastrofama koje uzrokuju nestaice vode: suama
i poplavama. Zadnjih godina svjedoci smo koliko su pojedine europske zemlje ranjive na
posljedice sue i niskih padavina koje dovode do sua. Krajnji rezultat sua je
smanjenje vodenih akumulacija, presuivanje rijeka, jezera i prirodnih rezervoara, te
pogoravanje same kvalitete vode. U junoeuropskim zemljama periodine sue su glavni
prirodni, socijalni i ekonomski problem. Sue imaju vaan ekonomski utjecaj u pojedinim
dijelovima Europe. One uzrokuju probleme opskrbe vodom, nestaice vode i pogoranje
njezine kvalitete, gubitke u poljoprivredi, zagaenja ekosistema i izumiranje ivotinjskih
vrsta u pojedini regijama. Sezonske promjene nivoa rijeka (poplave) i poplavljivanje
podruja, prirodne su posljedice nabujalih voda. Dugaki periodi jakih kia dovode do
poplava koje mogu uzrokovati ljudske gubitke te nanijeti znaajne materijalne tete.
Poplave su najee prirodna katastrofa u Europi i u terminima ekonomskih pokazatelja-
najskuplje. Za zatitu od poplava primjenjuju se dva tipa mjera:
strukturne mjere (rezervoari za kontrolu poplava);
nestrukturne mjere (protivpoplavna zatita zgrada prilikom projektovanja).
 Zadatak za studente:

Sluaj 1. Zagaenje rijeke Neretve. Rijeka Neretva ulijeva se u Jadransko more i sa

svojim pritokama ini zasebnu cjelinu. Izvire ispod planine Lebrnik u Hercegovini na
nadmorskoj visini od 1 095 metara. U svom gornjem toku, sve do apljine, Neretva je
kanjonska rijeka, a zapadno od Konjica ulijeva se u akumulacijsko jezero Jablanica.
Kvalitet vode gornjeg toka neretve potpuno odgovara kvalitetu pitke vode (voda I vrste).
Od Opuzena Neretva se dijeli na dvanaest rukavaca koji ine njezinu deltu, a od morske
obale do Metkovia (20km) Neretva je plovna.

Slika 2/s. Gornji tok ljepotice Neretve (kanjonski tok)

Zbog tih odlika na rijeci Neretvi izgraeno je vie hidrocentrala. Neretva prima veliki broj
pritoka od kojih su najvee desne pritoke Rama i Trebiat i lijeve pritoke Buna i Bregava.
Na svom putu ka Jadranskom moru Neretva protie kroz Konjic, Jablanicu, Mostar,
apljinu, Poitelj. Duina rijeke je 225km od ega oko 203km protie kroz Bosnu i
Hercegovinu i 22km kroz Hrvatsku. Poznata je po svojoj zelenoj boji, i u svom gornjem
toku voda Neretve po kvaliteti odgovara potpuno pitkoj vodi. Stari Most iznad Neretve u
Mostaru je planetarno poznat i od organizacije UNESCO proglaen mjestom svjetske
kulturne batine.
Divlja deponija Vihovii
Studiju o divljoj deponiji Vihovii proveo je geolog Stephan Denzel 2003. godine. Prema
ovoj studiji divlja deponija Vihovii jedna je od najveih i najopasnijih divljih deponija
u Bosni i Hercegovini, a nalazi se na ostacima povrinskog kopa rudnika Vihovii u
Mostaru. Bivi rudnik mrkog uglja Vihovii, koji je u ratu pretvoren u deponiju, postao je
zagaiva kompletne doline Neretve i dijela Jadranskog mora. Deponija se prostire na
ak 73 hektara, a zagauje Neretvu obzirom da je pri dnu fiziki spojena s njom. Gomile
smea i drugog otpada (pokvarenog voa i povra, starih automobila, ivotinjskih
ostataka, medicinskog otpada, lijekova i drugog otpada) nalaze se na deponiji Vihovii.
Smee pliva Neretvom i uz brane na hidroelektranama, uz manje rijeke i potoke, a ni
podzemne vode nisu zatiene. Postoje indicije da su se nakon rata tu odlagali lijekovi
koji su doli u humanitarnoj pomoi iz zapadnih zemalja sa isteklim rokovima trajanja,
radioaktivni izotopi, ulje iz trafo- stanica i baterije nepoznatog porijekla. Prvi grubi nalazi
pokazali su veliku koncentraciju amonijaka. Tu su bacane i radiaktivne glave s bolnikih
rentgena, ostaci pokvarene hrane iz humanitarnih poiljki koje nisu pronale put do tada
gladnoga naroda, otpad iz kuanstava, gradski i graevinski otpad, ivotinjske strvine
paljene u automobilskim gumama, velika koliina baterija jer su redukcije struje bile
este, itd. ak postoji sumnja da da se na deponiji nalazi i masovna grobnica.

Slika 3/s. Bave snimljene na deponiji Vihovii za koje se pretpostavlja da su opasni

medicinski otpad

Otpada ima na povrini, ali najvea je opasnost u 40 metara dubokom jezeru ije je dno
prekriveno sa 10 do 15 metara mulja u kojem se nalazi opasni farmaceutski otpad (stari
lijekovi). Te je tako Neretva diretktno izloena mjeanju sa tim otpadnim i veoma
otrovnim vodama. Prema navodima u studiji, postoje indicije da su u kop baene i dvije
bave kalijeva cijanida iz kojih je curio otrov. Otkrilo se da je tu zavravalo i ulje iz
transformatora iz zemalja zapadne Europe. Naime, u Vihoviima- starom Mostarskom
rudniku je ostalo 500 hiljada tona uglja koji je samozapaljiv i izgara pri opadanju nivoa
podzemnih voda. Samo jedan udisaj ugljenmonoksida moe znaiti smrt, a pukotine iz
kojih isparava prekrivaju Vihovie.

ta jo zagauje Neretvu?
Neretva nije poteena ni kanalizacijskoga otpada jer Mostar nema kolektor, te sve
zavrava u rijeci u kojoj se prazne i septike jame, kao i naftni otpad iz Energopetrola, o
emu su nam svjedoili iz Drutva sportskih ribolovaca Mostar. Velike kanalizacijske cijevi
u Neretvu izlaze na Skakalima, kod Sjevernoga logora, Carinskoga mosta, Cernice,
Opina, Vojnoga mosta, Ortijea, itd. Ljudi su u Neretvi ak pronalazili ribe sa
devijacijama, koje su odnoene na ispitivanja. Ta voda prolazi kroz apljinu i ide do
Jadranskog mora, medjutim posljedica nizvodno od Neretve za sada nema, ali se
procjenjuje da e ih biti za pet do deset godina. Opasnost jo vreba i sa drugog aspekta.
Vodu iz Neretve koriste poljoprivrednici za navodnjavanje. Otrovni minerali zavrie u
lancu ishrane (vou i povru). Neretva se unitava i nekontroliranim vaenjem ljunka,
jer se tako upropatava riblje stanite. Lokalni ribari su svjesniji zagaenja rijeke
Neretve, jer kako kazu u njoj vie nema ribe. Uvoenjem novih tehnologija u
poljoprivrednu proizvodnju, koritenjem herbicida te isuivanjem movara naruavaju se
stanita nekoliko stotina ivotinjskih vrsta u delti Neretve, kojima prijeti izumiranje.
Rijeka Neretva je jedno od najdragocjenijih bogatstava i ljepota Bosne i Hercegovine i
umjesto sto je zagaujemo i unitavamo trebamo je cijeniti, voliti i njegovati. Neretva bi
trebala biti najposjeenije turistiko mjesto i BiH to se nikada nee postii sa nainom
na koji se trenutno ophodimo prema njoj.

ZADATAK ZA STUDENTE

Pitanja na koja treba dati odgovor?

1. Kako se moe ispitati suspektno zagaenje rijeke Neretve (kvalitet! detaljno

obrazloiti)?
2. Ako ovo zagaenje ima trajanje due od 15 godina (dosta dug latentni period), da
li moemo oekivati poveanu incidenciju nekih oboljenja u Mostaru i kojih?
3. Da li je ovdje izostao inspekcijski nadzor i da li se ovdje kre propisi propisani u
Zakonu o zatiti voda i Zakonu o otpadu (provjeri i citiraj lanove koji su
prekreni)?
Literatura

1. Kolovrat, I. Ostvarenje programa vodoopskrbe. U: Hrvatske vode. Hrvatska

vodoprivreda. Zagreb, 1999; 7: 19-27.
2. Kovaevi F. Hrvatske vode i sigurnost. Defimi, Zagreb, 1998.
3. Mayer D. Kvaliteta i zatita podzemnih voda. Hrvatsko drutvo za zatitu voda i
mora, Zagreb, 1993.
4. Schutt K. Voda- izvor ljepote i zdravlja. DZS, Zagreb, 1999.
5. Nixon SC, Hunt DTE, Lack TJ. Sustainable use of Europes water? European
Environment Agency, 1999.
6. Vali F. Osnove ekoloke toksikologije. U: Vali F i sar. Zdravstvena ekologija.
Zagreb, Medicinska naklada Zagreb 13-18, 2001.
7. Karadehenemovi E, Mehi A, Brkovi A, Mumi E, erak A. Divlja deponija
Vihovii prijeti eko sistemu rijeke Neretve. Seminarski rad. Medicinski fakultet
Univerziteta u Tuzli, 2005.
 ISHRANA I ZDRAVLJE

Zdrava ishrana
Otrovanja hranom
Ishrana i bolesti modernog doba
Genetski modificirana hrana

Ciljevi kursa:
Definisati hranu, ishranu, uravnoteenu i zdravu ishranu;
Poznavati poremeaje zdravlja u vezi sa ishranom;
Poznavati osobine vegetarijanske ishrane;
Proiriti saznanja i razumijevanje o pravilnim navikama ishrane;
Definisati ljekovitu i funkcionalnu hranu;
Otkriti emu slui piramida ishrane;
Poznavati definiciju glikemijskog indeksa;
Poznavati izvore otrovanja hranom;
Poznavati kvalitativne kriterijume hrane;
Upoznati odnose ishrane sa bolestima modernog doba;
Poznavati osnovne relacije okoli i rak i okoli i reprodukcija;
Defonisati genetski modificiranu hranu;
Otkriti to je celijakija
Identificirati prednosti i nedostatke genetski modificirane hrane;

Zato jedemo?
Hrana je osnovni preduslov za dobro zdravlje. Dnevne aktivnosti ljudskog organizma su
ovisne od koliine uneene energije u sadraju specifinih konstituenata kao to su
proteini, vitamini i minerali koji se nalaze u raznovrsnoj hrani. Razliiti nutritienti su
odgovorni za razliite metabolike funkcije ovjeka. Do ranih dvadesetih godina 20.
vijeka siromani ljudi su bili nii i mraviji i bolovali su od razliitih poremeaja zdravlja.
Danas je sasvim drugaija slika i ljudsko zdravlje se popravlja u uslovima prekida
konzumacije tzv. zabranjene hrane (unos animalnih masti, mesa, jednoline ishrane) a
balans se postie unosom raznovrsne hrane. Hrana nam je potrebna kao gorivo za
pokretaku snagu naeg organizma, potrebna nam je za izgradnju i za "popravke" u
naem tijelu, a takoer i kao izvor raznovrsnih tvari kojima se reguliraju razliite tjelesne
funkcije. Svaki hemijski spoj koji se nalazi u hrani i koji nam koristi na bilo koji od
spomenutih naina zove se hranjiva tvar ili nutrient. Meutim, kao izvor energije
odnosno nama potrebnih kalorija nam slue samo ugljikohidrati, masnoe i bjelanevine.
U ugljikohidrate spadaju i eeri i vlakna. Iz jednog grama ugljikohidrata i bjelanevina
moemo dobiti oko 4 kalorije energije, a ista koliina masnoa (1g) nas opskrbljuje sa 9
kalorija. Masnoe su, dakle, puno koncentriraniji izvori energije. Za vlakna, koja su dugo
vremena smatrana beskorisnima, danas znamo da djeluju kao veoma vani regulatori
nekih tjelesnih funkcija. Ona pomau pri kontroli nivoa eera i holesterola u krvi, a
takoer ubrzavaju i olakavaju probavu. Prehrana siromana biljnim vlaknima poveava
rizik za oboljevanjem od raka debelog crijeva, kao i od mnogih drugih bolesti probavnog
trakta.

to znai termin ishrana?

Izraz ishrana uglavnom se odnosi na hranu koju jedemo i na to kako je tijelo preradjuje
i koristi. Fizioloka potreba za hranom zapravo je potreba za sasvim odredjenim
nutrijentima koji su sadrani u hrani. Nutrijenti su hemijski sastojci hrane, bitni za
pravilno funkcionisanje tijela. Svaki nutrijent ima jednu ili vie od slijedeih funkcija:
stvaranje izvora energije za metabolizam ili aktivnosti;
stvaranje strukturalnih materija potrebnih za zatitu ili podrku tijelu (npr. kost,
mii, tetiva, koa);
uee u regulaciji tjelesnih procesa, ukljuujui metabolizam, rast, saniranje
osteenja i reprodukciju.

Ishrana kao se od dijetetike razlikuje u tome to obuhvata dodatne fizioloke procese

varenja, apsorpciju i asimilaciju.

Koji su esencijalni nutrijenti u ishrani?

Esencijalni nutrijenti u ishrani su kategorisani kao:
ugljeni hidrati, minerali,
lipidi, voda,
bjelanevine. jestive vlaknaste materije.
vitamini,

Svaka od ovih grupa nutrijenata se moe kategorisati u podgrupe, kao npr. ugljeni hidrati
u polisaharide, disaharide, monosaharide i alkohole iz seera, a proteini u peptide i
aminokiseline. Jestive vlaknaste materije ne kategoriu se uvijek kao nutrijenti, tako da
hrana sadri mnoge nenutritivne sustance, kao to su alkohol, kofein i neki aditivi i
konzrvansi za hranu. U hrani se takodjer mogu nai nenutritivne supstance koje, s druge
strane pospjeuju zdravlje, meu kojima su antioksidansi, fitoenzimi, fitohormoni,
flavonoidi, izoflavini, piknogenoli i drugi. Sveukupno postoji oko 50 nutritijenata bitnih za
ivot i doslovno na stotine nenutrijenata i korisnih supstanci u ishrani.

Tabela 4. Neke skupine namirnica i njihovi nutrijenti

Skupina namirnica Sadraj

Mlijeko i njegovi proizvodi Proteini visoke bioloke vrijednosti, Ca, P, vitamini

A i B2
Meso, perad, ribe jaja i njihovi porizvodi Proteini visoke bioloke vrijednosti, Fe, P, Mg,
vitamini B skupine
Hljeb i itarice Karbohidrati, proteini, vitamini B1 B6 niacin
Voe i povre Vitamini, minerali, karbohidrati, biljna vlakna
Ulja i masti Esencijalne masne kiseline, vitamin A
eer i slatkii Karbohidrati

Zato danas uope govorimo o pravoj, praznoj i rafiniranoj hrani?

ovjek kao svjesno bie je kroz svoju evoluciju mijenjao nain prehrane i prehrambene
namirnice. Prije 50 000 godina bio je lovac i sakuplja plodova, prije 15 000 godina
upoznao je itarice. Ljudi ve dugo pokuavaju pronai najispravniji i najzdraviji nain
prehrane, stvorena je i nauka o hrani-nutricionizam.
Moramo se upitati koliko su se prehrambene preporuke promjenile posljednjih 100
godina? Strahovito! Na primjer pojam "vitamin" bio je posve nepoznat 1900. godine, a
svo znanje o prehrani svodilo se na "punjenje eluca"! to je to "prava hrana" (real
foods)? Sve do 1940. godine uivali smo zapravo u pravoj hrani jer nije bilo umjetnih
gnojiva, pesticida i antibiotika. Poljoprivrednici su koristili prirodna sredstva i zemlja je
bila jo uvijek "djevianski" ista. Nakon II svjetskog rata, nitrati i fosfati koji su se u
enormnim koliinama koristili za izradu eksploziva, morali su se nekako potroiti i nali su
svoje novo mjesto u gnojidbi njiva. Prirodno gnojivo je proglaeno "neekonominim".
Tijelo s druge strane treba esencijalne elemente selen, hrom, kalcij, eljezo,
magnezij. Tako je vremenom nastao potpuno novi pojam "prazna hrana" (empty
foods) ili hrana degradiranog nutritivnog sadraja, koja ni izdaleka ne moe podmiriti sve
dnevne potrebe ovjeka. Budui da su strunjaci postali svjesni deficitarnosti nae
svagdanje hrane, poeli su u nju dodavati suplemente (suplementiranje hrane). I tu je
ovjek doveo sebe do apsurda, prvo rafiniranjem skida dragocjene sastojke s namirnica,
a onda kasnije te iste sastojke vraa natrag na umjetan nain. Tako smo dobili novi i vrlo
znaajan pojam "rafinirana hrana" (refined foods) koja se sada naalost prodaje u
svakoj samoposluzi. Rafinirana hrana zbog deficita u esencijalnim materijama pogoduje
nastanku raka u smislu smanjivanja normalnih obrambenih funkcija organizma.
to znai pojam integrirana hrana?
Kad se kae "integrirana ili integralna hrana" to znai nita oduzeto ili nita dodato.
Zato je to toliko vano? Eksperimenti su pokazali da nije isto kad se jede hljeb od
integralnog brana i hljeb od bijelog brana, kojem su naknadno dodavani vitamini i
minerali. U jednom eksperimentalnom istraivanju u sveuilitu u Teksasu dvije skupine
pacova bile su evaluirane, a razliito hranjene. Prva skupina pacova bila je hranjena
hljebom od integralnog brana, a druga skupina s istim hljebom uz dodatak kompleta
vitamina i minerala. Poslije 3 mjeseca 2/3 druge skupine uginulo je zbog raznih znaka
deficita (rak). U zakljuku ove studije navedeno je da rak ne dolazi iz vana, on ui u
nama ekajui dobru priliku da "procvate".

ta se podrazumijeva pod statusom ishrane?

Status ishrane podrazumijeva tipove i koliinu nutritijenata u hrani datih na
raspolaganje tijelu, te njihovo koritenje od strane tijela. Treba znati da status ishrane ne
ovisi samo o dijetetskom unosu hrane jer nenutritivni faktori u hrani, kao sto su fitati,
tripsin-inhibitori ili alkohol mogu da pogoraju procese varenja i apsorpcije
nutritijenata. Status ishrane umnogome ovisi i od koliine uneenih jestivih vlaknastih
materija. Hronina bolesna stanja, distres, poremeaji varenja takodjer utiu na status
ishrane. Trebamo imati na umu da su stanice zapravo cilj, meta ishrane. Da bi tijelo
bilo pravilno hranjeno, podrazumijeva pravilno hranjenje tjelesnih stanica. Odgovarajui
nutritivni status podrazumijeva odravanje funkcionalnog nivoa ishrane stanica.
Pogoran status ishrane se odraava u oteenju stanica i razvoju bolesti izazvanih
ishranom. Iako hronine bolesti, prekomjerno unoenje alkohola, puenje, stres
doprinose pogoranom stanju zdravlja, veina faktora tete se pojavljuje usljed
nepravilnih naina ishrane. Sadanji trendovi konzumiranja visoko preraene vrste hrane
uz brzu i laku pripremu, vode u prekomjerno unoenje kalorija, holesterola, zasienih
masti, soli, disaharida, dok je unos jestivih vlaknastih materija minimalan, a unos
mikronutrijenata uglavnom marginalan.

Koji su zdravstveni poremeaji ishrane?

Poremeaji uhranjenosti se javljaju kada ne unosimo dovoljne koliine nekog nutrienta, ili
kada se on iz odreenih razloga ne moe iskoristiti u naem tijelu. Kod neishranjenosti
(malnutricije) imamo potpuni nedostatak neke hranjive tvari. U mnogim se
nerazvijenim zemljama takvi problemi javljaju jednostavno zato to ljudi nemaju to jesti
ili im je prehrana jako jednolina. Izgladnjelost je tragini zdravstveni problem sa kojim
se suoavaju milioni ljudi na zemlji. Mnogo manje zastupljen, ali takoer teki problem
jesu bolesti prouzrokovane nedostatkom bjelanevina ili pojedinih vitamina i minerala u
prehrani. No, dokle god ljudi imaju dovoljno hrane da mogu zadovoljiti svoje energetske
potrebe preko nerafiniranih namirnica, te su bolesti veoma rijetke. Pojam
preuhranjenosti oznaava preveliku potronju neke hranjive tvari. U razvijenim se
zemljama veoma esto koristi prekomjerna koliina rafiniranih proizvoda, i za mnoge je
ljude koji ive u izobilju to i uzrok tkzv. bolestima modernog doba (stres, srani
infarkt, maligni karcinomi i modani udari), pa ak i smrti. Povieni krvni pritisak i
dijabetes su takoer bolesti kojima je esta podloga nepravilna ishrana. Konkretna
odstupanja u prehrani koja mogu potaknuti ili promovirati te bolesti jesu pretjerani unos
holesterola i ivotinjskih masnoa, preveliki sveukupni unos masnoa, rafiniranog eera,
bjelanevina i soli. Mogue je ak i trovanje overdozom specifinog vitamina ili
minerala. No da bi se to dogodilo, osoba mora primiti te vitamine i minerale u obliku
tableta ili koristiti jednolinu i jako koncentriranu hranu. Debljina (obesitas), prema
izvjetaju Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO), poprima oblik epidemije u sve
veem broju zemalja, a prema tom izvjetaju fundamentalni uzroci debljine su odsustvo
fizike aktivnosti i poveano uzimanje hrane. Pretilost je jedna od najteih posljedica
preuhranjenosti.

Tabela 5. Najvaniji zdravstveni poremeaji koji su u vezi s ishranom

Nutritivni faktor Zdravstveni poremeaj u vezi sa ishranom

Insuficijentan unos energije Poremeaji kognitivnog i tjelesnog razvoja

Prekomjeran unos energije (kaloria)
Prekomjeran unos eera
Prekomjeran unos saturiranih
masnoa
Smanjen unos voa i povra
Deficit eljeza
Deficit Vitamina D i kalcijuma
Premali unos ribe i ribljeg ulja
Deficit joda
Supresija imunih funkcija
Obesitas
Dijabetes mellitus tip 2
Karijes dentis
Obesitas
Rastui rizik od kardiovaskularnih oboljenja
Dijabetes mellitus tip 2
Rastui rizik od kardiovaskularnih oboljenja
Rastui rizik razliitih tipova karcinoma
Anemija
Oteenja razvoja i strukture kosti
Iznenadna srana smrt
Miokardijalni reinfarkt
Hipotiroidizam
Guavost

Da li je moderna dijeta za mravljenje koja se zasniva na unosu visokih koliina

bjelanevina djelotvorna?
Ne. Ukratko, hrana koja se konzumira mora biti bogata biljnim vlaknima, a veoma
siromana masnoama. Moderna dijeta za mravljanje koja se zasniva na unosu visokih
koliina bjelanevina izgleda uinkovita na poetku kada osoba naglo izgubi vee koliine
tekuine iz tijela. No, kasnije su njeni efekti jednaki drugim dijetama. Istovremeno je
previsok unos bjelanevina na nekoliko naina tetan za organizam, vremenom utie na
poputanje bubrega, srca, slabi kosti i imunoloki sistem. Treba dati savjet onima koji se
mue sa prekomjernom tjelesnom teinom da prihvate redovito zdravu prehranu koja
sadri sloene ugljikohidrate posebno vlakna, a koja je siromana masnoama i eerom.
Ako govorimo o namirnicama, onda su to uglavnom voe, povre, integralne itarice i
mahunarke. Veina pretilih osoba treba jesti manje. Oni bi trebali prihvatiti injenicu da
e na poetku osjeati laganu glad, ali to samo do trenutka kada se njihov organizam ne
prilagodi na manje koliine hrane i dok uz tjelovjebu ne postignu dobru fiziku kondiciju.
Koji su efekti deficita mikronutritijenata na zdravlje?
Usljed deficita mikronutrijenata u ishrani razvijaju se specifini poremeaji:
Deficit eljeza- anemija (veliki broj djece u Africi pati od problema malapsorpcije i
anemije udruene sa parazitarnim bolestima);
Deficit vitamina A- poremeaj vida ili xeroftalmija do sljepoe, pad imuniteta za
infekcije i velika smrtnost u djece dojenake dobi (izraen deficit vitamina u
velikog broja djece u Aziji);
Deficit joda- hipotiroidizam, guavost i kretenizam u malom broju sluajeva
(problem mnogih podruja Svijeta: Alpe, Andi, Sjeverna Amerika i Himalaji);
Deficit kalcijuma- osteoporosis;
Deficit fluorida- dentalni karijes;
Deficit vitamina D- rahitis i druge anomalije kotanog sistema.

Kako definisati pojam zdrava hrana?

Prema amerikoj definiciji iz 1974.godine, zdravu hranu ini skup namirnica koje
pridonose promociji fizioloke i psiholoke ravnotee organizma, kao i optimalnoj
otpornosti na stres, infekciju i bolesti. Zdravu hranu ine namirnice bez obrade u
industriji, namirnice bez aditiva i kontaminata. Naziv je stalno u upotrebi premda ga nisu
verificirale svjetske institucije nadlene za hranu i prehranu. Na isti nain nastali su
pojmovi prodavaonice zdrave hrane pa ak i industrijski pogoni za proizvodnju zdrave
hrane.
Danas se podrazumijeva da je zdrava hrana ona koja sadri:
proizvode od cjelovitog zrna itarica, citrusno voe,
riba, obojeno povre,
crno vino, fermentirane mlijene
maslinovo ulje, proizvode i drugo.

Kako glase preporuke za zdravu ishranu?

Preporuke za zdravu ishranu sadre slijedee principe:
Jesti raznovrsnu, uglavnom nerafiniranu hranu, pripremljenu na jednostavan,
privlaan i ukusan nain, u dovoljnim koliinama za odravanje idealne tjelesne teine
i dobrog zdravlja;
Jesti u smirenoj atmosferi, uvijek u odreeno vrijeme; ukoliko smo nervozni, ljuti
na nekoga ili u urbi nai probavni organi ne mogu najbolje funkcionisati; bolje
preskoiti obrok, nego ga pojesti u loem raspoloenju ili na brzinu;
Na poetku svakog dana potrebno je odvojiti vrijeme za dobar i obilan doruak.
Sljedei obrok ne bi trebali uzeti prije nego to je prolo najmanje 5 sati.
 Ukoliko vam je neophodan i trei obrok, neka on bude manji, laganiji i uzet
najkasnije dva sata prije spavanja; obilni obroci neposredno prije spavanja ili kasnije
u nonim satima ne spadaju meu zdrave navike; probava tokom spavanja nije
uinkovita budui da se u tom periodu metabolizam znatno usporava; kasnim
veerama ometa se dobar san i ovjek obino sljedeeg jutra osjea posljedice svega
toga; odreena koliina unijetih kalorija na veer vie deblja nego jednaka koliina
kalorija pojedenih u ranim dnevnim satima. Ta se injenica lako objanjava
ubrzavanjem i opadanjem metabolizma u jutro, odnosno na veer. Osim toga, na
oragnizam mnogo lake uskladitava hranu i energiju, nego to je kasnije troi.
Meuobroci i preveliki broj dnevnih obroka ometaju normalnu probavu; gorina i
teina u elucu, te isto takvo raspoloenje su esto rezultati tih navika; to je obrok
manji i laganiji, bre se probavlja; po pravilu bi se elucu trebalo dati dovoljno
vremena da zavri s probavom jednog obroka i da se nakon toga odmori barem jedan
sat, prije nego ga opteretimo sa sljedeim obrokom; faktori koji usporavaju
pranjenje eluca su vea koliina masnoa u hrani, koliina pojedene hrane, pijenje
tekuine tokom obroka, i "sjedei" posao. Obrok sastavljen od voa i povra obino se
u elucu zadrava svega dva sata, dok obrocima sa veim koliinama masnoa i
bjelanevina ponekad treba 4 do 5 sati, prije nego napuste eludac.
Poto probava zapoinje u ustima, veoma je vano dobro provakati svaki zalogaj
hrane; svaki zalogaj treba to due vakati, barem 30-40 puta;
Da bi se izbjegle probavne smetnje i prenajedanje, dobro je da za jednim obrokom ne
koristimo previe raznovrsnih namirnica; istina je da prehrana mora biti to
raznovrsnija ali unutar istog obroka treba uzeti najvie 3- 4 razliitih namirnica.

to jesti ivotinjske ili biljne namirnice?

Kada razmiljamo o hranjivim tvarima koje unosimo kroz raznovrsnu integralnu,
nerafiniranu biljnu prehranu, one su mnogo uravnoteenije nego hranjive tvari unesene
kroz namirnice ivotinjskog porijekla ili kroz rafiniranu, umjetno stvorenu hranu.
Cjelovite itarice, voe, povre, mahunarke, oraasti plodovi i sjemenke sadre
visokovrijedne bjelanevine, najbolji sadraj masnih kiselina (koje u takvom omjeru ne
poveavaju rizik oboljevanja od kardiovaskularne bolesti ili od razliitih vrsta karcinoma),
u sebi nemaju holesterola, bogate su sloenim ugljikohidratima i vlaknima, vitaminima,
mineralima i vodom. ivotinjske namirnice, kao i rafinirana hrana, jesu uglavnom
prebogate nezdravim masnoama, holesterolom, eerom, solju i tetnim aditivima, a s
druge strane ne sadre neophodna biljna vlakna. Ako se tu i tamo koristi mala koliina
rafiniranih proizvoda, kao to su bijelo brano, eer ili ulje, nita se posebno nee
dogoditi, ako se time pripremaju inae zdrava i ukusna jela. Veina ljudi treba koristiti
umjerenu koliinu soli. Naalost, prosjean ovjek je nauio da svoje okusne pupoljke
(ulo okusa) dugotrajno bombarduje prezainjenom, preslanom i preslatkom hranom.
to znai pojam vegetarijanska ishrana i/ili vegetarijanstvo?
Tradicionalno, veina ljudi mjeri svoj unos hranjivih tvari kroz dnevni program koji uzima
u obzir 4 osnovne skupine namirnica. To su mlijeko i mlijeni proizvodi, meso i
bjelanevine, voe i povre, te hljeb sa itaricama. Taj program osigurava da
svakodnevno zadovoljavanje potrebe za svim hranjivim nutritijentima. Tim programom
ovjek veoma lako moe preopteretiti svoj organizam prevelikim koliinama bjelanevina,
masnoa, holesterola i soli. Jedan od osnovnih postavki u nutricionizmu je tvrdnja da
ne postoji esencijalna, neophodno potrebna i nezaobilazna namirnica. Postoje samo
esencijalne hranjive tvari ili nutrienti. Uravnoteena vegetarijanska prehrana
ukljuuje upotrebu raznovrsnog voa, povra, integralnih itarica, mahunarka, oraastih
plodova i sjemenki. Rezultati naunih studija su pokazali da osobe koje ne koriste
ivotinjske namirnice ili su isti vegetarijanci (iako su puai ili konzumiraju alkohol)
imaju niu stopu mortaliteta od karcinoma za 2/3, a od koronarne bolesti srca niu stopu
mortaliteta za 3/4 u odnosu na opu populaciju. isti vegetarijanci koji apstiniraju od
konzumiranja alkohola ili puenja ive prosjeno 12 godina due, smrtnost od sranog
infarkta je u njih smanjeno za 86%, a smrtnost od malignih karcinoma za 91% u odnosu
na opu populaciju.

Da li u vegetarijanskoj ishrani postoji deficit vitamina B12?

Deficit vitamina B12 je veoma rijedak, a jo uvijek nije siguran izvor ovog vitamina u
vegeterijanskoj ishrani. Mala koliina varenog mlijenog proizvoda ili tableta sa
vitaminskim nadomjeskom moe rjeiti taj problem. No, danas postoje i dokazi da i nae
tijelo u maloj koliini stvara taj vitamin, i da ga ak moemo nai u nekim izvorima pitke
vode, to moe objasniti rijetku pojavu nedostatka tog vitamina. Ameriko dijetetsko
udruenje (American Dietetic Association- ADA) definie lakto ovo vegetarijansku
ishranu kao dobro planiranu ishranu koja sadri raznovrsne integralne namirnice biljnog
porijekla uz male koliine mlijeka i jaja. Ovaj tip vegeterijanske ishrane zadovoljava unos
svih potrebnih hranjivih tvari u organizam. ADA priznaje da sve vei broj naunih studija
podupire zakljuke o pozitivnom uticaju vegetarijanske ishrane na prevenciju mnogih
bolesti dananjice.

Kako prei na vegetarijansku prehranu?

Pri prelasku na vegeterijansku ishranu potrebno je promjene u ishrani uvoditi postepeno
da bi organizam imao vremena za adaptaciju novom nainu ishrane. Najbolje je zapoeti
smanjivanjem ili eliminacijom najnezdravijih namirnica, uz postepeno uvoenje voa,
povra i integralnih itarica u prehranu. Bilo bi dobro prei na mlijene proizvode sa to
manje masnoa, izostaviti masti i industrijski obraivane mesne proizvode, izbaciti to
vei broj rafiniranih, tvorniki obraenih namirnica (instant veere, gotove smjese za
kolae, gazirana i ostala umjetna pia). Preporuuje se jesti integralni hljeb i itarice
umjesto bijelog i rafiniranog. Uputno je koristiti to manje razliitih preljeva i umaka koji
samo nadodaju obroku prazne kalorije. Dobro je jesti to vie kod kue i pripremati svoju
hranu, a pojednostaviti obroke.

Kako definisati pojam ljekovita hrana?

Ljekovitu hranu ine namirnice u vrstom ili tekuem obliku, a namjenjene su za
posebne svrhe (hrana za sondu, kaikicu ili au) koja se daje bolesnicima, dojenadi ili
djeci s nasljednim grekama metabolizma, s alergijom na proteine mlijeka ili
preosjetljivou na laktozu i drugim poremeajima. Ovdje spadaju namirnice koje se daju
radi smanjenja tjelesne teine ili prepararti za sportiste (izotonini napici).

Kako definisati pojam funkcionalna hrana?

Funkcionalnu hranu ine namirnice ili sirovine za njihovo dobivanje koje doprinose
pojedinim funkcijama organizma, jer sadre neke od bioaktivnih komponenti. Prema
novoj terminologiji takve su namirnice nazvane napola hrana napola lijek (engl.
nutraceuticals). Tipini funkcionalni proizvod je AB- kultura, koja vie nema naziv
mlijeko. Bioktivne komponente u ishrani ine:
izoflavonin, bioflavonoid,
beta-karoten, likopen,
omega-3 masne kiseline, oligosaharidi.
starter kulture,

Funkcionalna hrana ima povoljne uinke na ljudsko zdravlje, pa se zbog toga podupire i
odgovarajuim propisima. Zakonsku regulativu za funkcionalne proizvode prvi su uveli
Japanci, pa oni u prometu imaju i najvei broj proizvoda. Premda je funkcionalna hrana
novi trend s Zapada, za nju se znalo jo u kineskoj tradicionalnoj medicini 1000 godina
prije Hrista.

to znai pojam piramida zdrave prehrane?

Zajedno medicinska i nutricionistika nauna disciplina sve vie otkrivaju veliki uticaj
pravilnog naina ivota i ishrane na ukupno zdravlje stanovnitva. Primjenom savjeta o
zdravim stilovima ivota i ishrani pridaje se vanost kao to je bilo otkrie antibiotika ili
ga nazivaju drugom medicinskom revolucijom. Koliko su antibiotici uinili dobroga u
suzbijanju nekad smrtonosnih zaraznih bolesti i infekcija, toliko zdrav nain ivota i
prehrane mogu uiniti u suzbijanju danas smrtonosnih hroninih degenaritivnih bolesti.
Stoga se danas, ulau veliki napori u zdravstveno prosvjeivanje i odgajanje u
preventivnom smislu, u elji da sam ovjek naui napraviti sve u cilju ouvanja zdravlja i
spreavanju bolesti dananjice. S tim ciljem su nutricionisti poeli koristiti simbol
piramide. Oni su piramidu podjelili na 6 djelova i kroz nju daju objanjenja nekih
zakonitosti unutar razliitih naina ishrane.
 Piramide zdrave ishrane nas ue kako
je potrebno jesti raznoliku i
raznovrsnu hranu, poveati unos
integralnih itarica (integralni hljeb i
tjestenine, integralna ria, itarice za
doruak, pahuljice i slino), voa,
povra i mahunarke (grah, graak,
lea, slanutak, bob, soja), smanjiti
unos hrane ivotinjskog porijekla,
smanjiti unos slobodnih masnoa i
rafiniranog eera i slatkia, smanjiti
upotrebu soli, odbaciti alkoholna pia,
pojaati fiziku aktivnost, piti mnogo
Slika 4. Piramida zdrave ishrane
iste vode. Ovi osnovni principi se
esto nazivaju prirodni lijenici.

Postoje mnoge sline piramide zdrave prehrane, pripremljene ne samo za prosjenu

zdravu odraslu osobu, ve i za prehranu djece, za prehranu starijih osoba i za prehranu
bolesnika od razliitih bolesti. Osim toga, postoje i piramide prehrane razliitih naroda
koje opisuju nain njihove prehrane. Piramida koja je prilagoena djeci od 2 do 6 godina
je veoma arena, slikovita i zabavna s ciljem da se dopadne malianima i da ih potakne
da zavole zdravu hranu, ako treba i kroz igru. Piramide prilagoene starijoj dobnoj
skupini izmeu ostalog potiu te osobe da poveaju unos vlakana u prehrani, da piju
puno iste vode (8 aa dnevno ili vie) da bi se sprijeila dehidracija i njene posljedice.
Osim toga, baza tih piramida je izrazito uska, ime se eli rei da i kalorijski unos kod
starijih osoba treba biti neto siromaniji. Postoje piramide prehrane naroda latinske
amerike, prehrane u azijskim zemljama, pacifika piramida sa ukusnim egzotinim
plodovima.
Sve te piramide koje smo spomenuli prikazuju nam koliki bi udio razliite namirnice
trebale zauzimati u svakodnevnoj prehrani. Dno, osnova ili baza svih tih piramida jesu
integralne itarice sa svojim proizvodima i one bi trebale biti najzastupljenije u prehrani
svake osobe unutar naih obitelji. Slijedei sprat dijele voe i povre. Sva ostala hrana
smjetena je u viim spratovima, koji su sve manji svojom povrinom. Koritenje tih
namirnica trebalo bi biti sve opreznije i oskudnije.

Kako izgleda mediteranska piramida kao model zdrave prehrane?

Mediteranska hrana je ishrana koja podrazumjeva tipine namirnice iz mediteranskog
geografskog podruja. Mediteransku hranu ine: maslinovo ulje, crno vino, bijeli luk,
morska riba, blitva, paradajz, narana, limun i kivi, kao i poluvegetarijanski nain
prehrane.

Slika 5. Piramida poluvegeterijanske ishrane

Poluvegetarijanski nain prehrane ini lagana, malomasna hrana, odnosno namirnice,

koje prema dananjem stanju znanosti, apsolutno doprinose zdravlju. One smanjuju
krvni pritisak, sniavaju holesterol, poveavaju otpornost na stres i infekcije, te ine
organizam psihiki i fiziki stabilnijim.
Kada je mediteranski nain prehrane dobio epitet "zdrav", ljudi koji su se tako hranili
ivjeli su relativno dugo i sa rijetkim oboljevanjem od degenerativnih hroninih bolesti.
Bili su to siromani ljudi koji su ivjeli u junoj Italiji 1960. godine. Svakodnevno su u
polju obavljali svoje radove, bili su fiziki veoma aktivni, a hranili su se uglavnom
hljebom i tjesteninom, dakle itaricama, zatim, mahunarkama, povrem i voem, uz
malo mlijenih proizvoda i malo maslina ili maslinovog ulja, te su ponekad imali au vina
nakon ruka. Ribe, slatkie i jaja mogli su si priutiti eventualno jeadan puta sedmino, a
meso najvie jednom mjeseno, najee samo za velike praznike.

ta je glikemijski indeks namirnica?

O glikemijskom indeksu namirnica znamo vrlo malo. Da se sportisti i osobe
zainteresirane za redukciju tjelesne teine znaju njime sluiti, postigli bi daleko bolje
rezultate. Bez obzira jeste li atletiar, koarka, fiziki radnik, slubenik koji sjedi,
operator na videoterminalu ili domaica koja radi u kuhinji, vi troite energiju,
kontrolirate osjeaj gladi, a ako imate previe eera u krvi, pretvarate ga u salo. Hrana
koja izaziva brzi porast seera u krvi, izazvat e luenje vee koliine hormona inzulina,
koji rasporedjuje eer u miie i jetru, a viak u salo. I tako se lanac zatvara. to se
vie unosi takve hrane, vie se stvara inzulina i vei ostatak eera se deponuje u salo, a
istovremeno stvara vea glad. Ovdje smo indirektno ve objasnili sta je glikemijski
indeks. Glikemijski indeks (GI) je mjera kojom neka namirnica utie na nivo eera u
krvi. Taj indeks zapravo pokazuje kako brzo se ugljikohidrati neke namirnice apsorbuju
u krvi, a kao standard slui glukoza. Izraunavanje glikemijskog indeksa vrlo je vano
zbog planiranja aktivnosti i pojave umora, osjeaja sitosti, sposobnosti za odreeni rad
itd. Gledajui iscrpljujue meeve u tenisu, mnogi se pitaju zato igrai u kratkim
pauzama izmeu meeva i setova jedu bananu a ne tablete glukoze. To je zato to
banana ima nizak glikemijski indeks tj. ona sadri sporo "gorivo" ili preciznije banana ne
pobuuje znaajnije gusterau na luenje inzulina, a me moe trajati i 3 sata. Ko bolje
rasporedi energiju, imat e bolju koncentraciju i osigurat e pretpostavke za pobjedu.

Koje namirnice imaju nii glikemijski indeks?

to je neka namirnica bogatija ugljiko hidratima ima nii GI i ima dui energetski uinak i
obratno, a to je glikemijski indeks vei, uinak je bri i krai. Fruktoza (voni eer) ima
glikemijski indeks 20%, dok hljeb od cjelovitog peninog brana ima 100%. Razlika je
prevelika da se ne bi uoila. Nadalje sladoled za koji biste zasigurno rekli da zbog
sadraja seera ima visok GI, nema ga jer sadri znaajnu koliinu masnoe (GI=35%). I
jogurt zbog svog sadraja masti ima nizak GI. Sve u svemu, malomasna ili nemasna
hrana (ria, krompir, keks, pecivo, hljeb, tjestenina) koji se u javnosti predstavljaju kao
zdrave namirnice, zapravo nisu to u potpunosti jer imaju vrlo visok glikemijski indeks
odnosno u rasponu od 120-135%. To praktino znai da troe inzulin 20-35% vie od
standarda glukoze (100%). Na GI takoer utie nain kuhanja. Tako ria kuhana 6
minuta ima GI 121%, a ria kuhana jednu minutu 65%. To se isto odnosi na zobene
kae, pagete, smeu riu. Vrlo zanimljivo je da pasirano povre ima mnogo vei GI od
cijelog kuhanog povra.

Da li je unos mlijenih i mesnih namirnica neophodan u prevenciji osteoporoze?

Kao esti razlog neophodnosti upotrebe kravljeg mlijeka navodi se spreavanje
osteoporoze. Brojna novija istraivanja pokazuju sasvim suprotne injenice. Kravlje
mlijeko je visokoproteinska namirnica, prebogata je bjelanevinama, a upravo previsok
unos koncentriranih bjelanevina u ishrani ivotinjskog porijekla (mesa i preraevina,
mlijeka i mlijenih proizvoda, jaja) dovodi do gubitka kalcija iz kostiju. To je zato to je
taj kalcij iz visokoproteinskih namirnica potreban za neutralizaciju aminokiselina, kiselih
gradivnih jedinica bjelanevina. Bogatstvo kalcija u mlijeku tu ne pomae mnogo.
Rezultati epidemiolokih studija potvruju spomenute injenice. Naime, to vie ljudu
unose u ishrani ivotinjske bjelanevine vie oboljevaju od osteoporoze, bez obzira na
koliinu unijetog kalcija. Klasian primjer su Eskimi sa Aljaske. Eskimi konzumiraju
izrazito visoke koliine kalcija dnevno (riba i riblje kosti), a istovremeno i veoma mnogo
ivotinjskih bjelanevina (ribe, morevi, kitovi). Ipak, Eskimi su vodei u svijetu po
oboljevanju od osteoporoze, to se posebno oituje jako poveanom sklonou za lomove
kosti.
Ranije se mislilo da se problemi osteoporoze mogu izbjei konzumiranjem mlijeka, sireva
i jogurta. Sada znamo da ove namirnice predstavljaju rizik za razvoj osteoporoze. Meso
takoer poveava rizik za oboljevanjem od osteoporoze i to ne samo zbog velike
koncentracije bjelanevina, ve i zbog povienog unosa fosfora i sumpora. S druge
strane, vegetarijanska prehrana u sebi sadri obilje kalcija (100 g kalcijuma sadre:
1467mg osuenog peruna, 1460mg sjemenki maka, 783mg
sezama, 765mg suhe kore limuna, 645mg osuenog celera).

OTROVANJA HRANOM

Da li su otrovanja hranom ozbiljan zdravstveni problem?

Otrovanja hranom i bolesti koje se prenose preko ishrane predstavljaju ozbiljan
javnozdravstveni problem. Situacija je jo ozbiljnija, ako te bolesti nisu prijavljene zato
to nisu prepoznate kao takve. U razvijenim zemljama misli se da je 50% sluajeva
otrovanja kontaminiranom hranom posljedica loeg rukovanja hranom. U zemljama u
razvoju situacija je jo loija. Hranom preneseni bioloki toksini mogu poticati iz dva
izvora: biti prirodni sastojak hrane ili nastati od mikroorganizama koji se nalaze u hrani.
Toksini u hrani mogu biti veoma ozbiljni te konzumirani u hrani mogu uzrokovati ozbiljna
oboljenja. Sluajevi otrovanja hranom u toplim restoranima brze prehrane nisu rijetkost,
ali paradoks predstavlja otrovanje hranom koja je dobro sigurnosno procesuirana hrana.
Otrovanja hranom mikroorganizmima ovise o prenosa ivih mikroorganizama i
mogunosti njihovog razmnoavanja u organizmu. Otrovanja hranom su smanjena
upotrebom aditiva koji onemoguavaju njeno kvarenje. Meutim, kvarenje hrane moe
biti korektno prevenirano uvanjem hrane na niim temperaturama.
Rizici otrovanja hranom ukljuuju irok rang bioloke, hemijske i radioaktivne
kontaminacije hrane.

Koji su najei bioloki rizici otrovanja hranom?

Bioloki rizici otrovanja hranom ukljuuju razliite patogene bakterije, viruse, parazite,
helminte, protozoe, mikotoksine, alge i veliki broj toksinih elemenata koje ti
mikroorganizmi produkuju. Meu razliitim bakterijama koje uzrokuju otrovanja hranom
najee to ine salmonelle i staphylococci. Salmonellae ulaze u hranu direktno ili
indirektno preko ivotinjskih i ljudskih izluevina ili preko kontaminirane vode sadrajem
kanalizacije. Veliki izvor salmoneloze 1990. godine bila je perad. Druga hrana koja moe
biti izvor salmoneloze predstavljaju mlijene preraevine, povre, ribe- koljkai, i drugi.
Otrovanja staphylococci-ma ovise o postojanju suficijentnog toksina u hrasni. Otrovanje i
stafilokokoza je esto posljedica rukovanja hranom, a pritom je zaraena koa osobe
stafilokoknom infekcijom. Hrana koja moe biti izvor otrovanja su: unka, perad, salate
sa jajima i sir. Misli se da virusna i parazitarna kontaminacija i otrovanja hranom ima
veu prevalencu nego to je to zabiljeeno. ak i kad je hrana mikrobioloki ispravna ona
sadri patogene viruse. Virusni hepatitis A je tipian primjer ovih otrovanja.
Najuestalija parazitarna kontaminacija hrane i otrovanje izazivaju Giardia i Trichinella.
Giardia je najee pratilac loih sanitarnih uslova, a trichineloza se razvija kad se
konzumira sirovo ili nedovoljno kuhano meso osobito svinjsko. Mycotoxini su
sekundarni metaboliti gljiva i uzrokuju razliite negativne zdravstvene efekte. Poznato je
da hiljade mikotoksina produkuju Pencillium, Aspergilus i Fusarium. Mikotoksini
kontaminiraju hranu ovisno o okolinim uslovima a u vlazi (bui) se razvijaju i produkuju
toksine. Izazivaju teratogene, kancerogene i mutagene promjene.

Koji su najei izvori hemijske kontaminacije hrane?

Hemijski kontaminati ulaze u lanac ishrane preko komplesnih relacija zrak-voda-tlo-
biljke (ivi svijet). Hemijski kontaminati se otkrivaju u ivotinja kao rezultat modernih
metoda u stoarstvu i peradarstvu. Hemijska kontaminacija hrane se dogaa i pri
metodama uvanja hrane. Najee hemikalije koje kontaminiraju hranu su
polihlorirani bifenili ((PCBs), olovo, kadmijum, mangan i iva. Sve vrste hrane mogu
biti kontaminirane s PCBs, ali su zabiljeena otrovanja u sluajevima riblje dijete. Olovo
se moe nai u pitkoj vodi (olovne vodovodne cijevi), oslobaa se iz rudarske i metalne
industrije i saobraaja (olovni benzin) pa se u povru i vou otkrivaju visoke
koncentracije olova. Glavni izvor kadmijuma u hrani je industrijska emisija i vjetako
gnojivo. iva u mediteranskim ribama bila je ozbiljan uzronik otrovanja stanovnitva
(vidi poglavlje hemijske materije u okoliu).
Zeleno i lisnato povre, itarice, ljenjak, aj, neke vrste voa i zaini su hrana bogata
manganom. Vano je znati da soja u vjetakoj prehrani dojeneta ima 50-100 puta
vie mangana nego majino mlijeko. Ovim podatkom se treba rukovoditi u planiranju
ishrane odojeta da ne bi dolo do intoksikacije manganom koja se kasnije, u djejem
dobu, ispolji potekoom uenja.

Gdje su izvori radioaktivne kontaminacije hrane?

Prije svega trebamo znati da je hrana koju konzumiramo svakodnevno tretirana
ionizujuim zraenjem s ciljem njene sterilizacije i odravanje njene svjeine. Ovaj metod
iradijacije hrane otkriven je poetkom dvadesetog vijeka. Ako se primjenjuje pravilno
predstavlja odlino sredstvo za smanjivanje incidencije hranom prenosivih bolesti,
poboljava sigurnost i kvalitet hrane, a isto tako produava njeno trajanje. Radioaktivni
elementi u hrani mogu biti i u malim koncentracijama, kancoregeni, mutageni i
teratogeni (najee uranijum- 228; radijum- 226, ugljik-14, olovo- 210, rubidium-87,
kalijum-40). Znaajan nain radioaktivne kontaminacije hrane je prenos kontaminata iz
tla u lanac ishrane. Katastrofa u ernobilu 1986. godine radioaktivno je kontaminirala tlo
u vie zemalja. U prethodnom ratu tlo u Bosni i Hercegovini je kontaminirano izmeu
ostalog osiromaenim uranijumom kojim su punjeni eksplozivi i granate.
Da li je prema dananjim pogledima mlijko zdrava namirnica?
Mlijeko i mlijeni proizvodi, ne samo da nisu neophodni u prehrani djece i odraslih (osim
u dojenakom periodu, i to u prvom redu majinim mlijekom ili eventualno punovrijednim
zamjenama, bez nepodnoljivost laktoze (mlijenog eera).
Bolesti koje se dovode u vezu sa konzumiranjem mlijeka i mlijenih proizvoda su:
intolerancija laktoze koja nastaje zbog nedostatka enzima laktaze;
poveana sklonost aterosklerozi i posljedicama (kardiovaskularne i
cerebrovaskularne bolesti);
poveani rizik za oboljevanjem od pojedinih vrsta raka (rak prostate, rektuma i
dojke);
neke teke neuroloke bolesti (amiotrofina lateralna skleroza);
alergijske reakcije ne samo na mlijene bjelanevine, nego i na mogua zagaenja
unutar mlijeka;
zarazne bolesti uzrokovane raznim vrstama bakterija (Salmonella, Yersinia,
Campylobacter, Listeria), virusa i drugih mikroorganizama, kojima mlijeko i
mlijeni proizvodi mogu ponekad biti zaraeni;
bolest kravljeg ludila;
govea spongiformna encefalopatija;
rezistencija na antibiotike radi uestale izloenosti antibioticima iz kravljeg
mlijeka;
utjecaj hormona, nataloenih pesticida i ostalog zagaenja mogua povezanost
raznih vrsta leukemija sa kravljim virusom leukemije i brojna druga stanja.

U djetinjstvu takoer postoji itav niz stanja uz koja bismo mogli povezati upotrebu
kravljeg mlijeka: alergije, sideropenina anemija i posljedina neto nia inteligencija,
rani poetak aterosklerotinih promjena na krvnim ilama, juvenilni dijabetes tipa 1,
akne, reumatoidni artritis, karijes, zarazne bolesti. Iz tog razloga Ameriko akademsko
udruenje pedijatara preporuujr (engl. American Academy of Pediatrics) preporuuje da
se upotreba kravljeg mlijeka zapoinje najranije u dobi od 12 mjeseci.

ta se podrazumijeva pod kvalitativnim kriterijumima hrane?

Termin kvalitet hrane podijeljen je u etiri glavne kategorije i sadri razliite glavne
karakteristike hrane:
1. Organoleptiki aspekt, kao to je okus i miris;
2. Nutritivne vrijednosti koje se baziraju na dijetetskim standardima i dijetetskim
vodiima; dijetetski standard predstavlja potrebnu koliinu nutritijenata za veinu
populacije (populacione skupine); dijetetski vodii daju preporuke o optimalnoj
uravnoteenoj ishrani iji je osnovni cilj smanjenje hroninih oboljenja (bazirani
na epidemiolokom istraivanju);
 3. Funkcionalne karakteristike hrane- odnose se na koliinu i uestalost unosa
razliitif tipova funkcionalnif dodataka ili funkcionalnih vrsta hrane u cilju
odravanja optimalnih funkcija organizma prilikom dnevnih aktivnosti;
4. Higijenske karakteristike hrane- odnose se na sigurnost hrane. Higijenski
sigurna hrana je ona koja konzumacijom ne izazova neeljenje zdravstvene
poremeaje. S te take gledita sigurnost hrane se odnosi na toksikoloke
karakteristike hrane.

Sigurnost hrane je temeljno ljudsko pravo. Svaka zemlja svojim nacionalnim

zakonodavstvom regulie standarde za sigurnost ili higijensku istou hrane. Treba
postaviti siguran sistem ocjene kvalitete sigurnosti hrane na nivoima proizvodnje hrane:
proizvodnja sirovih proizvoda (sektor poljoprivrede i stoarstva), proizvodnja hrane, i
zatita i uvanje hrane.

BOLESTI MODERNOG DOBA I ISHRANA

Kakav je odnos bolesti modernog doba i ishrane?

U uslovima dananje civilizacije, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) prvi
uzronik mortaliteta su kardiovaskularne bolesti (arterioskleroza). Samo u zapadnoj
Evropi i Americi oko 4 miliona ljudi, svake godine, pretrpi infarkt miokarda. Postojanje
udruenosti izmedju ove bolesti i faktora ishrane, ukljuujui unos prekomjerne koliine
masti, holesterola i vika kalorija u ishrani je nepobitno. Rak je ubica broj dva u svijetu i
uzronik je oko 2 miliona smrti godinje. Procijenjeno je da jedna treina svih karcinoma
uzrono povezano sa komponentama ishrane. Modani udari su ubica broj 3. Povezani
su sa arteriosklerozom i hipertenzijom. Hipertenzija se takodje dovodi u vezu sa
ishranom, jer je oko 20% ljudi osetljivo na so, a gojaznost uzrokovana ishranom
znaajno doprinosi hipertenziji. Milioni ljudi boluju od dijabetesa tipa 2, a ova bolest se
moe sa stopostotnom mogunou kontrolisati pravilnim planiranjem ishrane. Faktori
zdravog naina ivota, ukljuujui kontrolu tjelesne teine i promjene u ishrani mogu i
kompletno eliminisati i potrebu za lijekovima u nabrojanim stanjima.

Kakva ishrana se preporuuje u bolestima kardiovaskularnog sistema?

Patoloki supstrat za nastajanje konornih bolesti srca je razvoj arterosklerotskih
promjena u stijenkama krvnih ila. Prema rezultatima epidemiolokih istraivanja svako
poveanje LDL kolesterolaza 0,026 mmol/L seruma poveava se rizik nastanka koronarne
bolesti srca za 1 2 %. Smatra se da je prehrana bogata mastima jedan od uzronih
faktora koji doprinose poveanju vrijednosti holesterola u serumu. Holesterol je
esencijalni metabolit prisutan u svakoj ivoj stanici ljudi i ivotinja. On meutim nije
esencijalna prehrambena tvar jer ga organizam u potrebnim odreenim koliinama sam
sintetizira. Svega 20% ukupnog holesterola u tijelu je dobijeno iz hrane, dok je ostalih
80% endogeno sitetizirano. Primarna proizvodnja holesterola odvija se u jetri, a ona je
regulisana koliinom holesterola kog unosimo hranom.
Smatra se da bi nekoliko kockica crne okolade dnevno moglo smanjiti rizik od
razvoja ozbiljnijih sranih oboljenja jer titei arterije od arteroskleroze u puaa koji su
evaluirani u studiji kao eksperimentalna skupina (osobe sa rizikom). Nakon dva sata,
ultrazvunim pregledom je ustanovljeno da je crna okolada koja sadri 74% istog
kakaoa znatno poboljala prohodnost arterija. Konzumiranje bijele okolade, s druge
strane nije pokazalo takve efekte jer bijela okolada sadri samo 4% istog kakaoa.
Znanstvenici zakljuuju kako se radi o novim dokazima da je pridravanjem odreenog
reima ishrane mogue sprijeiti pojavu hipertenzije kao glavnog faktora rizika za
bolesti srca. Istraivanja pokazuju da prosjean mukarac koji jede meso ima 50% vei
rizikza infarkt miokarda u odnosu na vegeterijanca. Ako se smanji ili potpuno ukine unos
mesa, mlijeka i jaja u ishrani, smanjuje rizik od infarkta miokarda za 10%. Prosjeni
unos holesterola u osoba ija je ishrana uglavnom mesna iznosi 210 mg dnevno. ansa
da osoba umre od sranog udara ako svakodnevno unosi preko ishrane 210 mg
holesterola u krv je vea je za 50% u odnosu na vegetarijance.

Kako ishrana utie na rak?

Ve smo rekli da je prema epidemiolokim studijama ishrana smatra odgovornom za ak
oko 35% smrti uzrokovanih malignim oboljenjima. Mehanizam uticaj ishrane na razvoj
kancerogeneze jo uvijek nije dobro rasvijetljen, ali s pravom se moe rei kako
prehrambeni faktori mogu imati znaenje u razvoju karcinogeneze, odnosno mogu
modificirati njen tok. Takoe se tvrdi oni mogu poticati ili inhibirati kancerogenezu u svim
njenim fazama.
Najvea panja u vezi sa karcinogenezom danas se posveuje unosu masti.
Epidemioloka i eksperimentalna laboratorijska istraivanja upuuju da povean unos
ukupnih masti poveava rizik obolijevanja od nekih malignih neoplazmi, posebno
karcinoma dojke, debelog crijeva, prostate, rektuma i ovarija. Smatra se da masti
imaju udjela kako u poetnoj tako i u promotorskoj fazi karcinogeneze. Konkretno,
linolna kiselina (esencijalana masna kiselina) utie i na promoviranje metastaza.

Koji su izvori karcinogena u hrani?

Izvor kancerogena ili prekancerogena u ishrani ine:
Prirodni sastojci biljaka;
Proizvodi hemijskih, bakterijskih ili gljivinih reakcija i aktivnosti za vrijeme
prerade ili uvanja hrane;
Proizvodi kuhanja;
Prehrambeni aditivi;
 Oneienja (proizvodi sagorijevanja goriva, rezidua pesticida i druga hemijska i
radioaktivna kontaminacija hrane).

Mnoge namirnice, kao i pitka voda sadre nitrate i nitrite, ili kao prirodne sastojke u
namirnicama (povre) ili su prisutni u konzervansu. Izvor nitrita su: cvekla, celer, salata,
pinat i repa. Nitriti prisutni u namirnicama, nastali od nitrata, mogu da reaguju sa
aminima ili amidima (posebno u elucu) i tako davati N-nitrozo spojeve, od kojih su neki
vrlo jaki karcinogeni. Takoe, vaan izvor nitrozamina je i pivo. U preradi mesnih
proizvoda radi smanjenja rezidualnih nitrata poeo se dodavati vitamin C kao inhibitor
nitrozacije.

Koji nutritijenti tite i preveniraju razvoj kancerogeneze?

Biljna vlakna skrauju vrijeme izloenosti potencijalnim kancerogenima umanjujui
vrijeme trajanja prolaska hrane kroz intestinalni trakt (razrjeivanjem i umanjenjem
sposobnosti vezivanja inicijatora, sniavajui pH kolona i koncentraciju fekalnih unih
kiselina i drugih potencijalnih kancerogena u stolici. Potencijalna preventivna svojstva
vitamina, danas su u centru istraivanja, i to posebno vitaminina A, C, D i E.
Protektivna svojstva vitamina se mogu objasniti antioksidativnim djelovanjem i
unitavanjem slobodnih radikala to doprinosi smanjenju tvari koje su potencijalni
uzroci karcinoma u ljudskom organizmu. Spojevi selena imaju antioksidativna svojstva i
bitnu ulogu u metabolizmu glutation-peroskidaze, enzima koji ima zatitno dejstvo protiv
oksidativnih oteenja tkiva. Selen prisutan u hrani, smanjuje pojavu hemijskih
induciranih tumora na nekoliko lokacija. Od svih biljnih namirnica jedino je soja ona koja
sadri sve potrebne esencijalne aminokiseline. Stoga je tu namirnicu uputno uvrstiti u
svakodnevnu prehranu stanovnitva jer predstavlja jednu od rijetkih namirnica koje
osiguravaju proteinski balans, a djeluju u naem organizmu blagotvorno na odravanje
kiselo - bazne ravnotee.

Koje preporuke za prevenciju raka ishranom daje Internacionalna agencija za

istraivanje karcinoma?
Preporuke internacionalne agencije za istraivanje raka (IARC) obezbjeuju praktine
savjete za pojedinca usmjeravajui se na nepreraenu hranu prije nego na dijetetske
sastojke i proiruju se na faktore kao to su kontrola teine i fizika aktivnost.
IARC predlae slijedea pravila ishrane u cilju zatite od raka?
1. Potrebno je birati preteno biljnu hranu bogatu raznovrsnim povrem i voem,
mahunarkama i minimalno preraenu hranu, te namirnice kojima je osnovni sastojak
skrob.
2. Izbjegavati manjak ili viak kilograma i ograniiti dobijanje na teini u zrelom dobu na
manje od 5 kg.
3. Ukoliko je aktivnost na radnom mjestu mala ili umjerena (sjedei posao), moramo
prakticirati ustru etnju ili vjebati sat vremena svakog dana, a takoe vjebati
energino ukupno najmanje jedan sat sedmino.
4. Jesti 400-800 g ili 5 ili vie porcija razliitog povra i voa dnevno, tokom itave
godine.
5. Jesti 600-800 g ili 7 ili vie porcija razliitih itarica, mahunarki, korjenastog bilja i
banana.
6. Konzumiranje alkohola se ne preporuuje. Ukoliko ga uopte konzumirate, ograniite
alkoholna pia na na manje od 2 pia dnevno za mukarce i jedno za ene.
7. Ograniiti konzumiranje masne hrane, posebno one ivotinjskog porijekla. Birati
skromne koliine biljnih ulja.
8. Ograniiti konzumiranje slane hrane i upotrebu soli za kuhanje i stone soli. Za
zainjavanje hrane treba koristiti bilje i zaine.
9. Ne jesti hranu koja je usljed produenog uvanja na sobnoj temperaturi, podlona
kontaminaciji mititoksinima (aflatoksin i drugi).
10. Korisititi hlaenje i ostale odgovarajuae metode kako bismo uvali kvarljivu hranu
onakvom kakva je bila kad je kupljena.
11. Kada se nivoi aditiva, kontaminanata i drugih sastojaka pravilno reguliu, nije
poznato da je njihovo prisustvo u hrani i piu kodljivo. Meutim, neregularna ili
nepravilna upotreba moe predstavljati opasnost po zdravlje, to se posebno odnosi
na zemlje u razvoju.
12. Ne treba jesti zagorjelu hranu. Oni koji jedu meso i ribu trebaju izbjegavati da se
sokovi mesa zapale na jakoj vatri. Samo povremeno konzumiranje mesa je
preporuljivo: meso i riba peena na direktnom plamenu, usoljeno ili dimljeno meso.

Kako se stres dovodi u vezu sa ishranom?

Stres moe povisiti nivo holesterola u krvi te na taj nain poveati rizik za pojavu
kardiovaskularnih bolesti, te je povezan sa slabljenjem imunilokih odbrambenih
mehanizama.
Cink, bakar i magnezij vani su minerali koji nas tite od stresa (naroito magnezij),
odravaju nau kou i kosu njenom (naroito cink) i spijeavaju nastanak anemije
(naroito bakar jer pomae eljezu prilikom stvaranja hemoglobina u eritrocitima). Ova
tri elementa su deficijenta u ena koje pate od predmenopauznog sindroma (uz obilna
menstrualna krvarenja).

Kako se reimom ishrane moe kontrolirati dijabetes?

Kako bi osoba oboljela od dijabetesa sauvala dobro zdravlje, najvanije je kontrolirano
odravati to normalniji nivo eera u krvi. To moe postii ako se pridrava plana zdrave
prehrane, redovitim bavljenjem fizikim aktivnostima/ vjeba i po potrebi, uzimati inzulin
i/ili tablete za lijeenje dijabetesa.
Osnovna mediteranska ili vegetarijanska ishrana je prikladna za dijabetiare, jer
sadrava mnogo cjelovitih itarica, povra, voa i oraia, morske hrane i sasvim malo
mesa i mesnih proizvoda. Takva ishrana sadrava malo zasienih masnoa, umjerene
koliine bjelanevina, i mnogo ugljikohidrata. Ne treba sasvim iskljuiti eer, ali bolje
ograniiti unos koncentriranih eera kao to nalazimo na primjer u bezalkoholnim
piima, vonim sirupima, bonbonama i drugim slatkiima. Preraena i brza hrana se
konzumira u veoma ogranienim koliinama.
Ishrana za osobu oboljelu od dijabetesa sadri slijedee:
sastoji se preteno od namirnica bogatih vlaknastim tvarima i ugljikohidratima
integralnih itarica i hljeba, povra i voa;
sadri malo zasienih masnoa;
sadri dovoljno bjelanevina za odravanje dobrog zdravlja.

Kako ishrana utie na razvoj modanog udara?

Itraivai su uoili da ishrana voem i povrem koje obiluje antioksidantima (npr.
borovnica i pinat) moe za 50 do 75% smanjiti broj stanica u mozgu koje su odumrle
zbog modanog udara, te ubrzati oporavak motorikih funkcija. Znanstvenici vjeruju da
openito poveanje konzumacije voa i povra moe u kod ljudi u velikoj mjeri ublaiti
snagu modanog udara. Promjene reima ishrane predstavljaju najdostupniji, najjeftiniji i
najsigurniji nain prevencije tekih posljedica modanog udara.

to je celijakija?
Celijakija je nepodnoljivost organizma na gluten- bjelanevinu koja je sadrana u
itaricama: penici, rai, jemu. Radi se o glutenskoj enteropatiji koja se manifestuje u
nekih osoba i izaziva teko oteenje sluznice tankog crijeva, a zbog ega je umanjena
apsorpcija hrane. Sluznica tankog crijeva nestaje, crijevne resice postaju tanje i dolazi do
deficita osnovnih nutritijenata potrebnih organizmu za normalan rad. Istovremeno pada
imunoloka sposobnost organizma. Celijakija se najee javlja kod dojenadi u vrijeme
kad dijete pone uzimati hranu koja sadri gluten. Najee vidljivi simptomi celijakije
su: povraanje, povean trbuh, proljev, obilna sjajna i zaudarajua stolica, mrzovoljnost,
mlitava muskulatura i umor. Kod djece starije dobi mogu se uoiti antropometriska
odstupanja teina tijela ispod norme starosti i mala tjelesna visina. Celijakija se takoer
moe pojaviti u odrasloj dobi. Vanjski simptomi bolesti esto su skriveni iza raznih
drugih bolesnih stanja koje nisu tipine za celijakiju. Osobe su anemine, dijagnosticira
se osteoporoza, problemi od strane probavnog trakta ili nadimanje trbuha.

Kako lijeiti celijakiju?

Jedini lijek i prvo i osnovno pravilo kod celijakije je bezglutenska dijeta koja traje cijeli
ivot. To znai da se iz prehrane izbacuju sve namirnice koje u sebi sadre itarice:
penicu, ra i jeam. Najnovija istraivanja pokazuju da zob nije tetna za oboljele od
celijakije.
Dijeta za Celijakiju sadri:
sve vrste voa (svjeeg, kandiranog*, suhog);
dozvoljene itarice (ria, kukuruz, proso, heljda, soja, sezam);
sve vrste povra (ukljuujui krompir, mahunarke, riu, leu, salate);
sve vrste mesa, ribe i jaja;
mlijeko, margarin, vrhnje*, jogurt, sir*;
gljive;
eer, aj, crna kafa, kakao, em, med, pekmez*;
isti sladoled, ista okolada;
krob, ukljuujui i penini krob;
ulje, ocat, biber, paprika, sol, kvasac, miroije*.
*oznaenim namirnicama pojedini proizvoai mogu dodati brano.

Oboljeli od celijakije ne smiju jesti penicu, ra, jeam i njihove preraevine, penine
klice, mekinje, krupicu od nezrela ita, sladno pivo, bijelu kafu, viski, kupovni hljeb od
kukuruznog brana (uvijek ga sadri bijelo brano), gotove juhe, gotovu hrana, soseve,
instant krompir, suhe smokve, suhomesnate proizvode poput salama, kobasica, hrenovki
i pateta.

GENETSKI MODIFICIRANA HRANA

Kako se genetski mehanizmi mogu primijeniti u proizvodnji hrane?

Naoruani novosteenim znanjem o dezoksiribonukleinskoj kiselini (DNA), naunici irom
svijeta eksperimentiu sa genetskim kodom biljaka i ivotinja, stvarajui nove vrste i po
elji birajui njihove osobine. Ve se desila donedavno, nezamisliva stvar. Desilo se
ukrtanje biljaka i ivotinja. Iako to niko nije, barem javno, uradio, lako je zamisliti i
sline eksperimente sa ljudima, iji bi genetski kod mogao da bude obogaen genima
biljaka i ivotinja. Istraivanja su uglavnom usmjerena ka proizvodnji genetski
modificirane hrane. U naunoj javnosti genetski modificirana hrana ima podjednak broj
pristalica i protivnika.

ta je zapravo genetski modificirana hrana?

Genetski modificirana hrana je rezultat biotehnologije, to jest apliciranja genetskog
ininjerstva s namjerom mijenjanja odreenih karakteristika ivotnih namirnica, a sa
ciljem postizanja boljeg kvaliteta i kvantiteta. Genetski modificiranu hranu ine
namirnice kod kojih su laboratorijski izmjenjene genetske karakteristike (jedan ili vie
gena uzetih od drugih namirnica ili organizama sa odreenim svojstvima biva ubaen u
nasljedni genetski materijal namirnice koja se eli modificirati). Treba napomenuti da
ovako modificirani materijal ne samo da odraava nova svojstva, nego ga i prenosi na
budue potomstvo. Misli se da genetski modificirana hrana poveava rizik od nastajanja
raka, a pripisuju joj se i poveana incidencija alergijskih bolesti, kao i slabljenje
imunolokog sistema.
Prehrambeni proizvodi dobijeni biotehnologijom mogu popraviti kvalitet osnovih
namirnice, npr. njen ukus i sastav. Za nerazvijene zemlje posebno je korisno gajenje
graha otpornog na patogene, virus- rezistentne papaje, GM pamuka, kao i rie
obogaene vitaminom A. U skoroj budunosti treba oekivati i krompir koji apsorbuje
manje ulja pri prenju, kukuruz i soju sa poveanim sadrajem proteina, paradajz sa
svjeijim ukusom, kao i slae jagode.Izvjesna je i proizvodnja vakcina za oralnu primjenu
koje bi proizvodile GM a koje bi bile jeftinije, lake za uvanje i manje stresogene za
upotrebu od dosadanjih, a koristile bi se za prevenciju dijareje, kolere i hepatitisa B.

Da li mi konzumiramo genetski modificiranu hranu?

Genetski modificirana hrana je sastavni dio nae prehrane (unosimo je u svoje tijelo i to
najmanje 3 do 4 puta dnevno), i ma koliko se mi tome protivili i imali strah, ona je tu.
Ona se moe nalaziti kao osnovna namirnica u prehrani, i bez da smo svjesni njene
prisutnosti. Za sve one zabrinute nije nikakva olakavajua okolnost ako se kae da oko
60% proizvoda, prodavanih u supermarketima irom svijeta, moe sadravati dijelove
trans- genskog porijekla, koji su ubaeni u namirnice bez znanja potroaa. Na poseban
nain, prednosti genetskog ininjerstva u agrikulturi se manifestuju u znatnom
smanjenju upotrebe pesticida koji zagauju okolinu, poboljanju tehnike konzerviranja
hrane, poboljanje njenog kvaliteta i poveanju prinosa u klimatski neadekvatnim
predijelima.

Da li je proizvodnja genetski modificirane hrane javno odobrena?

iroko nezadovoljstvo po pitanju genetski modificirane (GM) hrane prouzrokovalo je
velike pritiske na velike prehrambene firme u Evropi, te su neke od njih kao to je
Nestle javno odbacili upotrebu GM materijala u pripremanju prehrambenih proizvoda.
Stvar je mnogo drugaija u Americi, gdje je biotehnologija pozitivno prihvaena, zbog
punog povjerenja koje je dato Administraciji za hranu i lijekove (engl. Food and drug
administration- FDA) i Agenciji za zatitu okolia (engl. Environmental protection agency-
EPA), odnosno dvjema glavnim institucijama koje nadziru i kontroliu namirnice i okoli.
One su dale zeleno svijetlo za komercijalizaciju genetski modificiranih proizvoda, drei
da oni ne predstavljaju problem po zdravlje ljudi i okoline. Odlukom Europskog komiteta
za hranu da se u promet stave namirnice ije su sirovine dobivene takvim postupkom,
bez prethodnog ispitivanja i bez odgovarajue naznake kao to je naznaka na cigaretama
(puenje je tetno), stupila je na snagu, to praktino znai da su police samoposluga
velikih zapadnih zemalja pune takvih namirnica. Izgleda, da se zapravo od genetski
programirane hrane vie ne moe pobjei!
ta je genetska modifikacija?
Modifikacija gena obavlja se pomou parazitskih genetikih elemenata tzv. vektora, koji
se koriste za kopiranje gena i njihov prenos u stanicu domaina, tj. onu koju elimo
obogatiti svojstvima strane vrste. Unutar stanice domaina vektori se uklapaju u genom
te tako genetiki modificiraju organizam stvorivi novi transgenetiki. Uklapanje
vektorske DNA, kao uklapanje bilo koje strane DNA je neprecizan, sluajan proces koji
moe biti letalan ili imati tetne posljedice. Ponekad se eljena DNA direktno ubacuje u
domaina, bez pomoi vektora. Obino velik broj stanica ili embrija mora biti inficiran
vektorom ili stranom DNA kako bi se dobilo nekoliko organizama sa eljenim svojstvima.
Kako bi se pomogao oporavak promijenjenih stanica, vektor se oznaava obiljeenim
genima- marker genes. Najei markeri su geni s antibiotikim svojstvima, koji
omoguavaju lake izoliranje modificiranih stanica u prisustvu visokih koncentracija
antibiotika. Postupak stavljanja humanog gena u ivotinje, ribljeg gena u paradajz, gena
iz insekta u krompir s namjenom da bi oni bili vei, jai, otporniji na insekte i herbicide,
da bi bili ljepi i dugotrajniji, naziva se genetska manipulacija. Taj postupak se jo
naziva i genetska hirurgija jer se zapravo mikrohirukim metodama vadi gen iz jedne
elije i spaja s genomom druge stanice da bi nastao novi gen. Tehnika je potpuno
umjetna i nema nikakve veze s prirodom. Izmislio ju je ovjek da promjeni prirodu i
samo sebi u korist.
Problem genetskog modificiranja je to se on moe dogoditi i izmedju ivih jedinki koje
ne pripadaju istoj vrsti, proces koji praktiki nije mogu u prirodi.

Zato se genetski modificiraju enzimi?

Danas se ljudska aktivnost bez enzima ne bi mogla ni zamisliti, jer su enzimi najvrijedniji
"robovi" ovjeka. Vrijednost svjetske proizvodnje enzima procjenjuje se na 1.3 milijarde
US$. To praktino znai da se njihova djelatnost preusmjerava i poboljava. Ako se
takvi enzimi iskoriste dobivena namirnica vie nije prirodna. Iako su enzimi u
namirnicama zastupljeni u mikro- koliinama za alergine reakcije to je vie nego
dovoljno. Ubrzavanje fermentacijskih procesa, skraivanje vremena procesa varenja i
poboljavanje ukusa glavni su motivi za proizvodnju genetski modificiranih enzima.

ta je potaknulo ideju proizvodnje genetski modificirane hrane?

Temeljni principi biotehnologije koriteni su zapravo od vremena starih Egipana a mi
smo ih samo ponovo otkrili i usavrili. Repica koja ima vei prinos ulja, paradajz koji
ranije zrije i ima ljepu crvenu boju, kvasnica za pivovarstvo koja bolje razgrauje
(dekstrinira) krob, penica koja ima vee zrno i vru stabljiku itd. Danas se naime,
rekombinacijom gena poveava otpornost kultura na herbicide. Genetskom
manipulacijom takoer bitno se moe poveati otpornost na insekte, na kvarenje i druga
karakteristina svojstva namirnica. I kada se radi o raznim poboljanjima tehnika
genetske manipulacije je prilino pouzdana i precizna. Svi znaju da je GM soja, paradajz,
grah, krompir, kukuruz, tikva, a to znai i njihovi derivati kao to su krob, sirupi, stona
hrana, meso, mlijeko itd. Kad se plasira lubenica bez kotica, nitko ne razmilja o metodi
kako je to postignuto. Poljoprivredna biotehnologija koja proizvodi GM modificiranu hranu
predstavlja se kao rjeenje problema gladi u svijetu. Takoe se pretpostavlja da e takva
hrana biti otporna na suu i mraz.

U emu su sadrane opasnosti koje nose genetski modificirane namirnice?

Multiplikacija gena i visok postotak prijenosa gena obavlja se pomou vektora koji imaju
sljedee nepoeljne karakteristike:
Nastali su iz virusa, plazmida i mobilnih genetikih elemenata (uzronika
bolesti ili genetikih parazita) koji imaju sposobnost prodiranja u stanice i
ubacivanja u stanini genom, te tako stvaraju oteenja genoma sa nepredvidivim
uticajem na fizioloke I biohemijske reakcije orgasnizama;
Mnogi nose gene otporne na antibiotike, to e ubrzati evoluciju otpornosti na
antibiotike patogenih mikroorganizama te prouzrokovati veliki zdravstveni
problem;
Ignoriu razlike meu vrstama, te mogu imati veliki broj domaina. Mogu inficirati
mnoge vrste i pritom prenijeti gene virusa razliitih vrsta iz kojih mogu nastati
novi patogeni.

Drugi ne manje vaan problem koji napominju naunici je i to da, suprotno hemijski-
tetnim proizvodima (npr. pesticidi), genetski modificirani proizvodi ne mogu biti
povueni sa trita. Novi organizmi se samostalno umnoavaju, mutiraju, migriraju a to
znai da su trajni (jedan put kreirani i puteni u opticaj ne mogu vie biti povueni).

Da li se poveana incidencija celijakije dovodi u vezu sa GM hranom?

U dananje vrijeme, naalost, veliki broj naunika je objavio kako se razvija, izvan
oekivanja, sve vei broj intolerancije (nepodnoljivosti) na odredjene ivotne namirnice,
a na poseban nain napominju poveanu uestalost celijakije (glutenska enteropatija
hronina bolest tankog crijeva koja je kliniki obiljeena malapsorpcijom zbog trajne
nepodnoljivosti glutena- bjelanevina sadrana u odredjenim itaricama). Kao mogui
uzrok celijakije navode upravo genetski modificirane namirnice, transgenske
bjelanevine.
Koje mjere zatite se poduzimaju u vezi sa genetski modificiranom hranom?
Traeni meunarodni protokol o biolokoj sigurnosti genetski modificiranih namirnica
zbog nedostatka argumenata i rasprava o tome ta sve podrazumjeva GM hrana nije
doneen na sastanku u Kartageni 1999.godine. Pod pritiskom javnosti neke europske
zemlje i Japan uvele su obavezno deklarisanje za neke ili sve proizvode koji se zasnivaju
na biotehnologiji i ograniile njihovu upotrebu. Mnogi strunjaci su protiv sugerisanja koji
je najmanji dozvoljeni nivo kontaminacije (npr. ispod 1%). Britansko udruenje lijenika
je zatrailo moratorijum za gajenje GM itarica, ali je Vlada to odbila i prijedloila
istraivanja o eventualnim zdravstvenim rizicima upotrebe GM namirnica. Prihvaeno je
pravo potroaa da upotrebljava hranu koja nije GM, ali i pravo proizvoaa da je prave.
Vlade Francuske, Austrije, Grke i Luksemburga zabranile su uvoz GM itarica ak i uz
dozvolu EU. FDA jo uvijek nije izmjenila svoj stav o bezbjednosti upotrebe GM hrane,
koji je usvojen 1992.godine, prije svega iz ekonomskih razloga. U Americi jo uvijek ne
postoji obaveza deklarisanja GM proizvoda. Zemlje u razvoju tek uvode zakonske propise
koji se odnose na bioloku sigurnost namirnica, a obzirom na injenicu da e u narednih
5 godina najvie GM itarica biti uzgajano upravo u tim zemljama (u Brazilu, Indiji), ove
zemlje su najugroenije ovim problemom. Sigurno je da mjere koje se preduzimaju radi
obezbjeenja bioloke ispravnosti GM namirnica ne mogu biti efikasne bez odgovarajueg
institucionalnog i pojedinanog angaovanja na nacionalnom i meunarodnom nivou.
Proizvoai treba da obrate veu panju na zdravstvene i ekoloke posljedice upotrebe
GM hrane i da vie ulau u istraivanja iz ove oblasti. Naunici ukljueni u ovakva
istraivanja treba da objavljuju svoje rezultate u naunim publikacijama. Potroai treba
da shvate da je nemoralno prema buduim generacija apsolutno neprihvatanje
tehnologije koja moe rijeiti problem gladi u svijetu.

Slika 6. Genetski modificirana hrana

 Zadatak za studente:

I Problem sluaja 1. Hipotetski ishranu treba prilagoditi krvnim grupama. etiri krvne
grupe za etiri naina ishrane- dobro zdravlje, dug ivot i idealnu tjelesnu teinu je
napisano na poetku knjige dr. Petera J DAdama.

Zadatak 1: Pootraiti vie informacija na zadatu temu (pretraivanje na internetu) i

odgovoriti na slijedea pitanja:
1. Zato osobe sa krvnom grupom 0 trebaju jesti meso, perun i luk i ljive?
2. Da li se krvnoj grupi 0 preporuuje unos mlijenih proizvoda i itarica i zato?
3. Zato osobe krvne grupe A trebaju povean unos antioksidanasa,
mikronutrijenata i ljekovitog bilja u ishrani?
4. Koje itarice, voe i povre trebaju biti zastupljene u ishrani krvne grupe A?
5. to se preporuuje u ishrani krvne grupe B?
6. to se preporuuje u ishrani krvne grupe AB?

Sluaj 2. U jednoj naunoj eksperimentalnoj studiji koja je provedena 1990. godine

pacovi su hranjeni genetski modifikovanim paradajzima. Meutim pacovi su odbijali da ih
jedu. Hranjeni su na silu. U nekoliko pacova su se pojavile lezije u stomaku, a sedam od
40 pacova je uginulo u roku od dvije nedjelje. U jednom drugom istraivanju pacovi koji
su hranjeni genetski modifikovanim kukuruzom imali su probleme sa eritrocitopoezom i
pojavu anemije. Pacovi koji su hranjeni genetski modifikovanom sojom imali probleme sa
formiranjem stanica jetre. Svinje hranjene genetski modifikovanim kukuruzom na
nekoliko farmi u Americi su razvile lanu bremenitost ili sterilitet. Krave hranjene
genetski modifikovanim kukuruzom u Njemakoj su misteriozno uginule. A duplo vei
broj pilia je uginuo kada je hranjen genetski modifikovanim kukuruzom u poreenju sa
onim hranjenim prirodnim kukuruzom.

Zadatak 2: Analizirajte rezultate navedenih studija i pokuajte definisati zdravstvene

poremeaje koje je prouzrokovala konzumacija genetski modificirane hrane (rad u
grupama, nabrojte ih pojedinano 1.2.3...)
Razmislite o ovoj temi, jer ko zna ta moe biti u budunosti.

Zadatak 3: Kreirajte (nacrtajte sadraj) piramide zdrave ishrane!

Zadatak 4. Test mnogostrukog izbora (engl. Multiple choice questionnaires)

1. Slijedei mikroorganizmi predstavljaju najee bioloke rizike otrovanja hranom

(zaokruite ispravne odgovore iskljuujui samo jedan):
a. salmonella
b. streptococcus
c. virus hepatitisa A
d. staphilococcus
e. Giardia
f. Trichinella.
2. Kvalitet hrane sadri slijedee kategorije (zaokruite ispravne odgovore iskljuujui
samo jedan):
a. Organoleptiki aspekt,
b. Ukus,
c. Nutritivne vrijednosti,
d. Funkcionalne karakteristike hrane,
e. Higijenske karakteristike hrane.
Literatura
1. United Nations. Universal Declaration of Human Rights. New York: United Nations;
1948.
2. Yassi A, Kjellistrom T, De Kok T, Guidotti TL. Food and agriculture. In: Basic
Environmental Health. Oxford: Oxfoed University Press; 2001. pp 242-80.
3. Statement on the link between nutrition and cognitive development in children.
Center on Hunger, Poverty and Nutrition Policy. Medford MA: Tufts University of
Nutrition; 1995.
4. Kromhout D, Mennoty A, Bloemberg B, Avanis C, et al. Dietary satured and trans-
fatty acids and cholesterol and 25 year mortality from coronary heart diseases:
The seven Countries study. Preventive medicine 1995; 24: 308-15.
5. Kuler I. Dobro jedi i ostani iv (elektronska knjiga), Zagreb; 2001.
6. Benfante R. Studies of cardiovascular disease and cause specific mortality trends
in Japanese American men living in Hawai and risk factors comparison with other
Japanese populations in the pacific region: a review. Hum Biol. 1992; 64: 791-
805.
7. Zildi M, Alibegovi E, Tulumovi A. Ishrana, savjeti i zdravlje, Penn, Tuzla, 2005.
8. World Health Organisation. Public Health impact of pesticides used in agriculture.
Geneva: WHO, 1990.
9. Bosnir J, Puntari D, Smit Z, Capuder Z. Fisch as an indicator of eco- system
contamination with mercury. Croat Med J 1999; 40: 546-9.
10. World Health Organisation. Health consequences of the Chernobyl accident.
Geneva: WHO, 1995.
11. Rutten AJ. Adverse effects of nutritients. In: De Vries J (ed). Food safety and
toxicity. Florida, Boca Raton; 1997.pp 163-71.
 KRUTI OTPAD I ONEIENJA TLA

Kruti otpad i oneienja tla

Medicinski otpad

Ciljevi kursa:
Identificirati izvore oneienja tla;
Definisati otpad i poznavati njegovu klasifikaciju;
Proiriti znanja i razumijevanje o problemu nastanka i odlaganja otpada;
Identificirati glavne uticaje otpada na okoli i zdravlje;
Definisati principe pristupa otpadu;
Identificirati vrste opasnog medicinskog otpada i kategorije opasnog klinikog
otpada prema WHO;
Identificirati zdravstvene rizike opasnog medicinskog otpada i uticaj na okoli;
Znati kako zbrinuti i upravljati medicinskim otpadom.

Koji su najei izvori oneienja tla?

Tlo moe biti kontaminirano materijama kao to su pesticidi, teki metali, posebno olovo
i kadmijum. Znaajni izvori zagaenja tla su:
kruti otpad;
poljoprivredne aktivnosti;
industrija;
emisije iz saobraaja.

Znaajan zagaiva tla je kruti otpad. Primjeri su povrine oneiene esticama azbesta,
tekih metala ili radioaktivna kontaminacija zemljita uranijumskim nizom u okolini
termoelektrana na ugalj. Tlo i vode su u nas kontaminirane, takoe, kao posljedica
upotrebe oruja i granata punjenih osiromaenim uranijumom u prethodnom ratu.
Oteenjima trafostanica mogu se oslobaati polohlorirani bifenili, a ova kancerogena
materija koristila se i kao mazivo za tenkove. Polihlorirani dioksini i polihlorirani
dibenzofuran oslobaaju se spaljivanjem.

ta je otpad?
Smee (otpad) je neto to odlaemo ili bacamo jer nam nije potrebno ili neto to nismo
dugo koristili. Svaki ovjek obavljanjem redovnih dnevnih aktivnosti proizvodi otpad.
Smee se oslobaa iz svih industrija, svih ljudskih djelatnosti (poljoprivreda,
komercijalnih, ienje javnih povrina). Korisnici usluga takoe oslobaaju smee.
Mnogo je lake prepoznati otpad, nego definisati ta je ustvari otpad. Otpad je prema
Internacionalnom Aktu o okoliu definisan 1970. godine kao svaka materija u tenom,
vrstom i plinovitom obliku ili radioaktivna materija koje se oslobaaju spaljivanjem,
emisijom ili odlaganjem u okoli, a kao takve svojim volumenom ili rukovanjem s njima
uzrokuju promjene u okoliu.

Koje su vrste otpada?

Otpad se moe podijeliti u nekoliko vrsta (tipova). Najei metod podjele otpada je
prema sastavu na:
1. fiziki,
2. hemijski,i
3. bioloki.

Znaajna je i podjela otpada prema agregatnom stanju na:

1. vrsti otpad- otpadni materijal koji sadri <70% vode;
2. Teni otpad- obino sadri manje od 1% vrstog otpada;
3. Mulj- vrsta otpada koji se nalazi izmeu tenog i vrstog. On obino sadri
izmeu 3%- 25% vrstog otpada, dok je ostatak materija rastvoren u vodenom
materijalu.

Kako se otpad klasificira?

Prema Nacionalnim zakonodavstvima otpad dijelimo na opasni, neopasni otpad i
specijalni otpad. Opasni otpad je svaki otpad koji je utvren posebnim propisom i koji
ima jednu ili vie karakteristika koje prouzrokuju opasnost po zdravlje ljudi i okolia po
svom porijeklu, sastavu ili koncentraciji.
Opasni otpad mogu biti:
baterije, tinta,
otpadna ulja, razliite hemikalije,
ljepila, pesticidi,
rastvarai, akumulatori,
boje, opasni medicinski otpad.

Neopasni otpad (komunalni otpad) je svaki otpad koji nema karakeristike opasnog
otpada kao to su staklene i plastine boce, papir, plastika, eljezo ili tekstil. Ovaj otpad
uglavnom potie iz domainstava, ustanova, uslunih djelatnosti i ienja javnih
povrina. Specijalni otpad je vrlo specifian po porijeklu. Neki od primjera specijalnog
otpada su radioaktivni otpad, medicinski i farmaceutski otpad.
Kad su poela razmiljanja i aktivnosti o organizovanom odlaganju otpada?
Odlaganje i rukovanje otpadom je problem koji narasta sa kontinuiranim porastom broja
stanovnika i razvoja procesa industrijalizacije. U 18. vijeku u Francuskoj i Engleskoj
individualno se plaalo za odvoz smea izvan grada. Organizovano odlaganje otpada u
cilju ienja opina prvi put je uveo Benjamin Franklin 1757. godine. Zanimljiv je
podatak da bogatstvo jedne zemlje ne odreuje uvijek uspjeno zbrinjavanje otpada.
Istaknuto je da je po stanovniku uvijek potrebno izdvojiti 0,5% od bruto nacionalnog
dohotka za ostvarivanje zadovoljavajueg naina zbrinjavanja otpada. To znai da bi se
ostvarili zadovoljavajui standardi zbrinjavanja otpada, u zemljama s izrazito niskim
bruto nacionalnim dohotkom, potrebno je po stanovniku izdvojiti izmeu 0.18 i 6 dolara
na godinu.

Koji su glavni uticaji otpada na okoli?

Uticaji otpada na okoli su viestruki. Otpad, sam po sebi, predstavlja gubitak materije i
energije. Nadalje, otpad zahtijeva dodatnu energiju za sakupljanje, tretman i odlaganje.
Odlaganje otpada prouzrokuje degradaciju zemljita i zagaenje vazduha i vode. Mnoge
materije koje zagauju zrak oslobaaju se za vrijeme rukovanja otpadom i pri njegovom
spaljivanju napr.: kiseli gasovi, policiklini aromatski ugljikovodici, dioksini, furani,
praina i teki metali. Komunalne deponije emituju metan, kao nus-produkt pri
degradaciji deponovanih organskih materija.
Deponije takoe dovode do oticanja zagaenja u podzemne vode. Ovo zagaenje je
vrlo postojano zato to se veina podzemnih voda nadopunjava veoma sporo. Do
zagaenja podzemnih voda moe doi i kroz okolno tlo koje je kontaminirano curenjem
zagaujuih materija iz deponija.

Da li zagaenja iz tla mogu dospjeti u lanac ishrane?

Mnoga zagaenja, ako su se nala u tlu, tu se dugo zadravaju i povezuju sa esticama
tla. Oneienja iz tla mogu dospjeti u podzemne i povrinske vode. Naka zagaenja
preuzimaju biljke iz tla. Na taj nain zagaenja iz tla ulaze u prehrambeni lanac. Hrana
moe biti zagaena i direktnim odlaganjem oneienja iz atmosfere, upotrebom
oneiene vode za navodnjavanje poljoprivrednih povrina, upotrebom pesticida i drugih
hemijskih materija koje se koriste u uzgoju usijeva i stoke, te u toku procesa prerade i
distribucije.

Da li je odlaganje otpada okolini problem u naoj zemlji?

Odlaganje otpada je jedan od najveih problema zatite okolia u Bosni i Hercegovini.
Trenutno se otpad prikuplja samo u pola gradskih opina. Seoske opine uglavnom nisu
ukljuene u sakupljanje otpada. Velike koliine otpada odlau se uz ceste, rijeke, u
naputene rudnike i slina mjesta (divlje deponije), predstavljajui opasnost po ljudsko
zdravlje i okoli. Emisije zagaujuih materija u vazduhu za vrijeme spaljivanja otpada
mogu se reducirati poveanjem temperature sagorijevanja i uvoenjem istijih sistema.
Komunalne deponije emituju metan, kao nus produkt pri degradaciji deponovanih
organskih materija. Emisije metana iz deponija mogu se smanjiti ukoliko se izbjegava
odlaganje organskih materija ili ako se osloboeni metan sakuplja i koristi.

Koji su zdravstveni rizici neadekvatne manipulacije i ekspozicije otpadu?

Zdravstveni efekti usljed ekspozicije otpadu mogu se dijagnosticirati u radnika koji
manipulraju otpadom (komunalni radnici, spremaice u zdravstvenim ustanovama,
zdravstveni radnici, transportni radnici itd.), ali su potencijalno ugroeni stanovnici,
osobito djeca. Nema sumnje da otpad moe sadravati visokotoksine materije. Ovdje
takoe tetni efekti ovise od doze tetne materije ili duine ekspozicije. Mogui
zdravstveni efekti su:
oteenja specifinih organa kao to su koa, jetra, bubrezi i centralni nervni
sistem (toksino i biotiko djelovanje);
karcinomi;
oteenja reproduktivnog zdravlja.

Do zdravstvenih poremeaja najee dovodi ekspozicija trihloretilenu, trihloretanu,

polihloriranim bifenilima, tetrahloretilenu i tekim metalima (olovo, kadmijum, hrom). U
potencijalno izloenih javlja se sindrom multiple hemijske osjetljivosti.

Koji su glavni principi pristupa problemu otpada?

Aktom za zatitu okolia iz 1970. godine u Viktoriji su predloeni glavni principi
integralnog pristupa problemu otpada po naelu 4R:
1. Smanjivanje koliine (Reduction);
2. Ponovna upotreba (Reuse);
3. Reciklaa (Recycling);
4. Regeneracija (Recovery).

Stoga su Zemlje Evropske Unije (EU) orjentisane ka smanjivanju koliina otpada, ali ta
politika jo nije stvarno efikasna jer koliina proizvedenog otpada i dalje raste.
Recikliranje, kompostiranje organskog i spaljivanje otpada iroko se primjenjuju u
mnogim zemljama. S druge strane otpad moe koristiti kao izvor energije. EU, dakle,
podstie minimiziranje proizvodnje otpada i poveanje stope povrata materijala iz
otpada. Ponovno koritenje znai svaku aktivnost kojom se otpad upotrebljava za
namjenu za koju je prvobitno koriten ili za druge namjene, bez ponovne obrade, npr.
otpadna staklena boca se ponovo puni vodom.Upotreba otpada za proizvodnju energije s
ekolokog stajalita najbolja je metoda za zbrinjavanje mnogih vrsta otpada. Usmjereni
tehnoloki razvoj doprinosi smanjenju koliina otpada: razvoj manjih proizvoda
(elektronska industrija), produenje ivotnog ciklusa proizvoda, upotreba biotehnologije
za tretman otpada tj. uklanjanje toksinih materija iz otpada bioremedijacija. Veoma
je vano nadzirati neovlateno odlaganje otpada tj. divlje deponije.

ta je kompostiranje?
Kompostiranje je postupak obrade krutih otpadaka u cilju iskoritavanja organske
komponente otpada za gnojiva. Kompostiranje je bioloki proces fermentacije i
razgradnje organskih supstanci u toploj i vlanoj okolini djelovanjem bakterija, gljivica i
drugih mikroorganizama. Dobivanje komposta traje u prirodnim anaerobnim uslovima
oko 3 mjeseca.

Slika 7. Prirodno kompostiranje

ta se podrazumijeva pod terminom recikliranje otpada?

Reciklaa je ponovna obrada otpadnih materijala u proizvodnom procesu za ponovnu
upotrebu, npr.otpadne staklene boce se tope u industriji stakla. Recikliranje otpada
jedan je od vrlo korisnih postupaka za smanjivanje otpada koji se odlae u zemlju. Mjere
koje pomau recikliranju otpada su prikupljanje razliitih vrsta otpada odvojeno, stakleni
otpad, papirni otpad, otpadne materije. Vano je uvoenje oblika pakovanja koji su
biorazgradivi, ali i podloni recikliranju. Ako se selekcionisanje otpada ne provodi na
mjestu nastanka (primarna reciklaa), mogue je iako manje uspjeno napraviti selekciju
industrijski (razliiti postupci; reetanje, kvaenje i drugi). Pogoni za reciklau imaju
liniju papira, stakla, plastike, metala, komposta i sline stone hrane.

Da li se u BiH pristupa problemu otpada po naelu 4R?

Postojea mjesta za odlaganje otpada su nedovoljna u poreenju sa koliinom
proizvedenog otpada. Kao posljedicu imamo znaajne koliine otpada odloene na
nedozvoljenim mjestima (divlje deponije) pored puteva, na seoskim smetljitima,
rijenim koritima ili naputenim rudnicima. Ruralna podruja uglavnom nemaju
organizovano prikupljanje otpada, tako da ga odlau na nedozvoljena mjesta koja
predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi i okoli. Ova mjesta predstavljaju opasnost
oneienja podzemnih voda koje obezbjeuju pitku vodu za stanovnitvo usljed spiranja
i curenja zagaujuih materija. Smetljita esto gore i emituju zagaenja u zrak.
Smetljita su esto neograena, tako da ljudi i ivotinje ulaze u njihovo podruje i time
poveavaju rizik od irenja infektivnih bolesti. Strategija upravljanja vrstim otpadom
sugerie formiranje multikomunalnih distrikta za upravljanje vrstim otpadom. U BiH ne
postoje postrojenja i tehnologije za preradu opasnog otpada. Inventar opasnog otpada
postoji samo u Sarajevskom kantonu. Recikliranje i ponovna upotreba otpada su vrlo
rijetki.

Kako smanjiti rizike oneienja okolia otpadom?

Emisije zagaujuih materija u vazduh za vrijeme spaljivanja otpada mogu se reducirati
poveanjem temperature sagorijevanja i uvoenjem istijih sistema. Emisije metana iz
deponija mogu se smanjiti ukoliko se izbjegava odlaganje organskih materija ili ako se
proizvedeni metan sakuplja i koristi. Zagaenje podzemnih voda moe se smanjiti
prethodnim tretmanom procjednih voda ili otpada spaljivanjem, ime se uklanjaju tetne
materije. Remedijacija degradiranog zemljita traje dugo i iziskuje znaajne finansijske
resurse.

Koji otpad treba odvojeno sakupljati?

Odvojeno se sakuplja: papir, staklo, plastika, baterije, eljezo, bakar, aluminijum, olovo,
cink, akumulatori, stiropor, motorna ulja (za reciklau), opasni otpad iz domainstava,
biorazgradivi otpad (za kompostiranje). Opasni otpad se mora odvojeno sakupljati i
posebno zbrinuti.

MEDICINSKI OTPAD

ta je medicinski otpad?
Medicinski otpad ini smjesa komunalnog smea, infektivnog, patolokog i laboratorijskog
otpada, organskog materijala, ambalae, lijekova i drugog hemijskog otpada, te opasnih
materija. Neprihvatlja, ali realna injenica je da se medicinski otpad iz zdravstvenih
ustanova (kliniki i/ili bolniki centri, domovi zdravlja i podrune ambulante) bez
posebnih oznaka odvozi vozilima komunalnog preduzea sa ostalim komunalnim smeem
i odlae na gradsku deponiju bez prethodnog tretmana. Igle i otri predmeti koji su bili u
kontaktu sa krvlju i tjelesnim tenostima u nekim zdravstvenim ustanovama ne odvajaju
se u posebno namijenjene kutije za bio-rizini otpad.

Koje su najee opasne greke u rukovanju medicinskim otpadom?

Samo u nekim ustanovama se upotrijebljene igle odvajaju i odlau u prazne plastine ili
staklene infuzione boce. Ostali dio infektivnog materijala (upotrijebljene price, sistemi
za infuziju i transfuziju, urinarne kese, gaze i drugo) najee se ubacuju u otvorene i
nerijetko zahrale kante. esto se sabirne kante sa pojedinih bolnikih odjeljenja i drugih
zdravstvenih ustanova iznose runo do prizemlja, a potom kolicima transportuju do
mjesta za centralnu dispoziciju smea, koje nije ni ograeno ni obezbjeeno. Prethodno
se ne odvaja komunalni od opasnog otpada, a poslije ga razvlae make i psi lutalice.
Infektivni otpad se ne dezinfikuje na odjeljenjima ili slubama, a izuzetak ini
laboratorijski otpad, koji se autoklavira. Spaljivanje patolokog otpada (amputirani
organi) obavlja se obino dva puta mjeseno u spalionici.

Po emu se medicinski otpad razlikuje od komunalnog?

Nastanak otpada posljedica je svih ljudskih djelatnosti, pa tako i zdravstvene. Otpad koji
nastaje pri pruanju zdravstvene zatite moe se podijeli u dvije grupe otpada i to na
komunalni i opasni otpad. Komunalni otpad sadri: papir i kartonsku ambalau, staklo,
ostatke hrane i druge uobiajene otpatke. Opasni medicinski otpad sadri elemente
hemijske i bioloke opasnosti bili da su oni u vrstom, tekuem ili plinovitom stanju.
Njegova su svojstva: tetnost, toksinost, kancerogenost i infektivnost i po tome se
opasni medicinski otpad razlikuje od komunalnog. Koliina opasnog otpada, u usporedbi s
ukupnom koliinom otpada koji nastaje u medicinskim ustanovama, nije velika, ali
svakako zahtjeva, kao i svaka druga vrsta opasnog otpada, posebnu obradu.

Koji se dio medicinskog otpada smatra opasnim?

U literaturi i praksi koristi se vie razliitih terminolokih pojmova kojima se u raznim
zemljama jednako vrijedno oznaava sve ono to podrazumijevamo pod openitim
nazivom opasni medicinski otpad. To su npr. sljedei pojmovi: medicinski otpad,
infektivni otpad, bolniki i kliniki otpad, biomedicinski otpad, opasni otpad iz
zdravstvene njege i neki drugi. Bez obzira koji se termin koristi, sve nabrojene vrste
otpada zahtijevaju posebnu obradu, jer imaju jedno ili vie opasnih svojstava i zbog toga
se smatraju opasnim otpadom.

Kako je Svjetska zdravstvena organizacija klasificirala opasni kliniki otpad?

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), koja se ve dugo bavi tom problematikom,
klasificirala je opasni medicinski otpad na kliniki i nekliniki. Kliniki otpad dijeli se na 7
razliitih skupina:
1. patoloki otpad- dijelovi ljudskog tijela (amputati, tkiva i organi odstranjeni
tokom hirurkih zahvata, tkiva uzeta u dijagnostike svrhe, placente i fetusi,
pokusne ivotinje i njihovi dijelovi);
2. infektivni otpad- otpad koji sadri patogene bioloke agense koji zbog svojeg
tipa, koncentracije ili broja mogu izazvati bolesti u ljudi koji su im izloeni (kulture
i pribor iz mikrobiolokog laboratorija, dijelovi opreme, materijal i pribor koji je
doao u dodir s krvlju ili izluevinama infektivnih bolesnika ili je upotrijebljen pri
hirurkim zahvatima, previjanju rana i obdukcijama, otpad iz odjela za izolaciju
 bolesnika, otpad iz odjela za dijalizu, sistemi za infuziju, rukavice i drugi pribor za
jednokratnu uporabu, te otpad koji je doao u dodir s pokusnim ivotinjama
kojima je inokuliran zarazni materijal);
3. farmaceutski otpad- ukljuuje farmaceutske proizvode (lijekove i hemikalije
koje su vraene s odjela gdje su bili proliveni, rasipani, pripremljeni a
neupotrijebljeni, ili im je istekao rok upotrebe ili se trebaju baciti iz bilo kojeg
razloga);
4. hemijski otpad- odbaene krute, tekue ili plinovite hemikalije koje se
upotrebljavaju pri medicinskim, dijagnostikim ili eksperimentalnim postupcima,
ienju i dezinfekciji. Dijeli se na opasni hemijski otpad (toksine, korozivne, lako
zapaljive, reaktivne i genotoksine materije) i inertni hemijski otpad koji nema
navedena svojstva.
5. otre predmete- igle, lancete, trcaljke, skalpeli i ostali predmeti koji mogu
izazvati ubod ili posjekotinu;
6. aerosole i posude pod tlakom- boice koje sadre inertne plinove pod pritiskom
pomijeane s djelatnim tvarima (antibiotik, dezinficijens, insekticid) koje se
apliciraju u obliku aerosola, a pri izlaganju viim temperaturama mogu
eksplodirati.
7. radioaktivni otpad- : podlijee posebnim propisima.

Koliko u ukupnom sadraju medicinskog otpada ima opasog otpada?

U Bosni i Hercegovini (BiH) su raene preliminarne procjene koliina medicinskog otpada;
prema standardima WHO, koji nastaje u zdravstvenim ustanovama. Prema tim
preliminarnim procjenama u BiH godinje nastaje izmeu 10 000 15 000 tona
medicinskog otpada (bez starih zaliha). Procijenjuje se da 10% te koliine otpada ini
potencijalno infektivni otpad. Prema njemakom iskustvu medicinski otpad ima, pri
ispravnom postupanju u zdravstvenim ustanovama, slijedeu strukturu:
otpad slian komunalnom otpadu- 86.8%;
potencijalno infektivni (farmaceutski) otpad- 7.3%;
radioaktivni otpad- 1.4%;
ostali opasni otpad (hemijski)- 1.2%;
iskoristivi otpad (papir)- 3.3%.

Koliko se opasnog medicinskog otpada stvara u nekim zemljama Europe?

Novija su istraivanja pokazala da opasni bolniki otpad ini 0.3% od ukupno nastalog
otpada u nekoj drutvenoj zajednici. Procjene koliina opasnog medicinskog otpada
razlikuju se ovisno o klasifikaciji u pojedinoj dravi. Zbog toga postoje velike razlike pa
se koliine kreu od 3% u Njemakoj do 68% u Velikoj Britaniji.
Ko je duan zbrinuti i upravljati opasnim medicinskim otpadom?
Na temelju Zakona o otpadu (lan 5.) odreuju se obaveze i odgovornosti pravnih i
fizikih osoba o postupanju s otpadom. Tako su i zdravstvene ustanove kao proizvoai
opasnog otpada dune zbrinuti otpad na ekoloki prihvatljiv nain. Sloenost i opasnost
otpada koji nastaje u zdravstvenim ustanovama zahtijeva sloeno upravljanje otpadom,
kako unutar zdravstvene ustanove tako i van nje. Na osnovu razvoja savremenih sistema
upravljanja otpadom razvijen je sistem upravljanja otpadom u zdravstvenim
ustanovama, a zasniva se na slijedeim prioritetima:
nadzor toka otpada;
izbjegavanje nastanka otpada tj. smanjenje potencijala otpada;
izdvojeno sakupljanje raznih vrsta otpada;
vrednovanje otpada, ukljuujui energetsko iskoritavanje;
kontrolirana obrada otpada;
deponiranje obraenih i iskoritenih ostataka.
U tom smislu nuno je za sve koliine farmaceutskog, hemijskog i ostalog opasnog
otpada uvesti strogi nadzor i evidenciju od mjesta nastanka do konane dispozicije. To
zahtijeva provoenje strogih procedura na samom mjestu nastanka (npr. bolesnika
soba, ordinacija, laboratorij i dr.). Na taj e se nain problem upravljanja otpadom u
zdravstvenim ustanovama smanjiti na problem zbrinjavanja infektivnog otpada. U svakoj
zdravstvenoj ustanovi treba postojati organizirano i kontrolirano djelovanje u pogledu
izbjegavanja nastanka, smanjivanja koliina i opasnih svojstava otpada te izdvojenog
skupljanja otpada.

Koji su primjeri nekontrolisanog odlaganja farmeceutskog otpada u BiH?

Problem, to se tie farmaceutskog otpada predstavljaju velike koliine lijekova iz
donacija, kojima je istekao rok upotrebe, a trenutno su neadekvatno uskladiteni u, za
to, neprimjerenim prostorima. Da postoji nekontrolisano odlaganje farmaceutskog otpada
u naoj zemlji pokazuje slijedei primjer. Vie od 4 godine u samome sreditu Bihaa, u
dvoritu tvornice namjetaja, bilo je smjeteno 390 buradi napunjenih opasnim
farmaceutskim otpadom. Radnici fabrike i danas govore o nevjerovatnom smradu iz tih
buradi, tako estokom da im se nije moglo prii. Burad su izmjetena s te lokacije, ali se
ne zna gdje. Jedino to se zna je da nisu odpremljena na mjesto gdje bi se mogla unititi
jer takvo mjesto nema u BiH. Ima mnogo ovakvih primjera u naoj zemlji.

Da li male kune apoteke mogu biti opasne?

Lijekovi su opasan farmaceutski otpad, mada spaavaju ivote. Lijekovi su tvari bez
kojih ne moemo zamisliti dananji ivot. Pomau u bolestima od roenja do starosti.
Ali, u sluaju nepotrebnog ili nekontroliranog uzimanja, te uzimanja nepoznatih lijekova i
lijekova kojima je proao rok upotrebe, lijek moe postati otrov. Dokazano je da male
kune apoteke mogu biti vrlo opasne. Ukoliko se pravilno i odvojeno skupljaju, stare je
lijekove mogue obraditi tako da ne dovode u opasnost zdravlje i ivote, te ne zagauju
okoli. Zato je iznimno vano stare i neupotrebljene lijekove ne uvati i ne odlagati u
kuni otpad ve pravilno i oprezno odloiti na mjesta namjenjema za tu vrstu otpada.
Takoer ih moete zbrinuti u najblioj apoteci. Ako je to mogue izvesti bez rasipanja
lijeka, treba odvojiti kartonsku, staklenu ili plastinu ambalau, te je odloiti u za njih
namjenjene spremnike. Lijekove je uvijek nuno drite izvan dohvata djece.

Koje su danas raspoloive mogunosti zbrinjavanja medicinskog otpada?

Zbrinjavanje otpada iz zdravstvene djelatnosti predstavlja sloeni sistem i njegovo
ostvarivanje ovisi o nizu uslova u smislu njegova razvrstavanja na mjestu nastanka,
sakupljanja, prijevoza, skladitenja i obraivanja kao i o saradnji svih zainteresiranih
strana. Interni medicinski otpad svojim sastavom ne predstavlja direktnu opasnost po
zdravlje ljudi koji njime rukuju prilikom prikupljanja, primarnog i sekundarnog
skladitenja te konanog odlaganja. Ipak, on predstavlja velik problem obzirom na
njegov volumen i koliinu. Pravilan nain upravljanja tom vrstom otpada podrazumijeva
njegovo razvrstavanje na mjestu nastanka u specijalizirane kontejnere, kako bi se
pojedini dijelovi iskoristili kao sekundarna sirovina (papir, staklo, metal i sl.). Meutim,
dosadanjim nainom postupanja s otpadom, on se u BiH u potpunosti odlae na lokalna
odlagalita otpada, bez prethodnog odvajanja onih sirovina koje se mogu reciklirati.
Svaka zdravstvena ustanova treba detaljno razraditi nain razvrstavanja medicinskog
otpada: njegovo inicijalno skladitenje, zatim puteve, nain, zaduene osobe i vremenski
plan skupljanja otpada, kao i prijevoz do mjesta sekundarnog skladitenja, trajanje
sekundarnog skladitenja, voenje evidencije o vrstama i koliinama otpada, te njegovo
obiljeavanje.

Kakve postupke zahtijeva zbrinjavanje opasnog medicinskog otpada?

Ve na samom mjestu nastanka, infektivni otpad treba biti skupljen u posebnu ambalau
koja svojim karakteristikama (boja, oblik, veliina) omoguava i olakava njegovo
razvrstavanje. Naprimjer: crvena boja oznaka je za infektivni otpad, crvena s crnim
pojasom za patoloki, uta za hemijski otpad, a zelena za farmaceutski. Ambalaa
mora biti oznaena natpisom "opasan medicinski otpad", s naznakom o vrsti otpada,
mora biti nepropusna za tekuine te onemoguavati ispadanje ili prolijevanje sadraja,
kao i neovlateno otvaranje posuda i kontejnera pri daljem postupanju ili obraivanju.
Otpad se s mjesta inicijalnog skladitenja transportuje odgovarajuim prijevoznim
sredstvima do mjesta sekundarnog skladitenja. Putevi sakupljanja i prijevoza otpada
moraju biti predvieni i odvojeni od puteva kojima se obavljaju uobiajene zdravstvene
aktivnosti (bolesnici, isto rublje, sterilni materijali itd.), ako ne prostorno, barem
vremenski. Medicinski se otpad sekundarno treba skladititi u odvojenom, oznaenom
ograenom i natkrivenom prostoru, predvienom samo za tu svrhu, a koji mora biti
graevinski prilagoen za lako ienje i dezinficiranje.
ta se podrazumijeva pod terminom predobrada opasnog medicinskog otpada?
Ovisno o vrsti infektivnog otpada, potrebno je osigurati odgovarajue mjere njegove
predobrade. Skladitenje infektivnog otopada i otrih predmeta bez kondicioniranja ne
smije trajati due od osam dana. Odreene vrste otpada, posebno opasnog medicinskog
(podloge i bioloki materijal, krv, materijal za jednokratnu upotrebu) i hemijskog
(kiselina i baza, zapaljive tekuine) trebaju proi postupak predobrade prije krajnje
dispozicije. Infektivni otpad i otri predmeti trebaju biti predobraeni u peima za
spaljivanje infektivnog otpada ili se postupcima obraivanja (drobljenja, mljevenja,
dezinfekcije, sterilizacije) dovode u stanje kad vie nisu opasni za zdravlje te se mogu
reciklirati ili odlagati kao inertni komunalni otpad. Hemijski otpad moe se reciklirati ili
predestilirati, a zbrinjava se spaljivanjem u peima za spaljivanje opasnog otpada.
Farmaceutski otpad u medicinskim ustanovama nastaje u malim koliinama, skuplja se u
odgovarajuu ambalau te skladiti u bolnikim apotekama ili sekundarnom skladitu.
Zbrinjava se spaljivanjem u spalionicama opasnog otpada. Poseban tretman zahtijeva i
tzv. opasni patoloki otpad. Dok se pokusne ivotinje i njihovi dijelovi tretiraju kao ostali
infektivni otpad, dijelove ljudskog tijela iz etikih razloga skuplja se, skladiti i zbrinjava
posebno. Pakiraju se u plastine vree i skladite u zamrzivaima na patologiji. Kada se
prikupi dovoljna koliina, materijal se pakira u drvene sanduke koji se spaljuju u
krematoriju ili zakopavaju na groblju.

Da li opasni medicinski otpad konano bude odloen na opinsku deponiju ili

bude propisno zbrinut?
Analizom i istraivanjem zabiljeeno je da se najvea koliina (77.36%) svih vrsta otpada
medicinskog otpada odlae na deponiju. Od te koliine, otpad slian komunalnom
zastupljen je sa 62,78%. Ta vrsta otpada bila bi adekvatno dispozicirana da je na mjestu
nastanka odvojena od potencijalno infektivnog otpada. Tako se na lokalnim opinskim
deponijama nalaze opasne vrste otpada iz zdravstvenih ustanova: lijekovi, materijal za
jednokratnu upotrebu, otri predmeti, podloge i bioloki materijali i dr. Krajnje odredite
otpada, naalost, nije samo deponija, ve i rijeke, podzemne vode i more, jer se u
kanalizaciju iz medicinskih ustanova godinje isputa 8.87% od ukupne koliine opasnog
medicinskog otpada i raznih hemikalija, pa ak i radioaktivnih kontrasnih sredstava.

Kako propisno ukloniti otpad?

Danas postoji veliki broj tehnologija kojima moemo propisno ukloniti opasni medicinski
otpad:
incineracija (spaljivanje);
dezinfekcija parom,
mikrovalna dezinfekcija, i
hemijska dezinfekcija.
Primjeri njihovih pozitivnih i negativnih strana vidljivi su u tabeli 1.
Kako se postupa sa opasnim radioaktivnim otpadom?
Radioaktivni otpad se odvaja, skladiti, obrauje i odlae prema svim pravilima koja su
svugdje u svijetu ustanovljena za tu vrstu otpada. Prekogranini promet opasnog
medicinskog otpada reguliran je Baselskom konvencijom i ne postoje bitne razlike za
tu vrstu opasnog otpada u odnosu na ostale vrste. Prema Baselskoj konvenciji ta vrsta
otpada odreena je oznakom Y1. Radioaktivni se otpad stavlja u bave na kojima se, u
za to predvienoj naljepnici, nalaze svi potrebni podaci o kojoj se vrsti otpada radi, na
kojem je mjestu nastao, tko ga je preuzeo i slino. Naljepnica se, uz pratei list, ne moe
izgubiti do konanog odlaganja. Taj se otpad u skladitu zadrava do 40 dana. Za to
vrijeme poetna radioaktivnost smanji mu se do odreenog nivoa. Slian je postupak s
hemijskim otpadom.

Tabela 6. Prednosti i nedostaci tehnologija uklanjanja opasnog otpada

Tehnologije Incineracija Dezinfekcija Mikrovalna Hemijska

parom dezinfekcija dezinfekcija
drastina ograniena redukcija redukcija
redukcija mase i redukcija volumena volumena
volumena volumena
PREDNOSTI neprepoznatljivo mala investicija neprepoznatljivo neprepoznatljivo
porijeklo nakon porijeklo nakon porijeklo nakon
tretmana tretmana tretmana
iskoritavanje jednostavno ne kontaminira brz postupak
otpadne topline rukovanje otpadne vode
ne kontaminira jednostavni - deodorizacija
otpadne vode bioloki testovi otpada
otpor javnosti nepromijenjen visoke investicije nije metod za sve
sastav otpada vrste otpada
visoke investicije nepromijenjena nije metod za sve nepromijenjena
masa otpada vrste otpada masa otpada
NEDOSTACI odreene emisije nije metod za sve potencijalna visoki trokovi za
kroz dimne vrste otpada kontaminacija hemikalije
plinove ureaja za
usitnjavanje
vii trokovi efikasnost nije emisija u zrak efikasnost nije
odravanja 100% 100%
u budunosti emisije u zrak i u - emisija u zrak
stroiji propisi o otpadne vode
emisijama

ta se postie pravilnim upravljanjem medicinskim otpadom?

Zbrinjavanje medicinskog otpada podrazumijeva niz postupaka meu kojima je tek
posljednji korak sistem konanog uklanjanja njegovih opasnih svojstava. Sistem
zbrinjavanja ine: zakonodavstvo (terminologija/kategorizacija), provoenje zakonskih
odredbi, postupanje i prijevoz, odgovarajui pogoni i ureaji za sterilizaciju ili spaljivanje,
odlaganje ostataka nakon odgovarajue obrade, te edukacija. Zakonska regulativa
obuhvaa zakone, pravilnike, preporuke i standarde, kao i davanje licencija za obavljanje
odreenih djelatnosti u sistemu zbrinjavanja medicinskog otpada. Raznolikost
zakonodavstva u razliitim zemljama oituje se i u izboru naina obrade. Odluka pojedine
zemlje o izboru naina obrade opasnog medicinskog otpada svakako se temelji na njenim
zakonima. Tako se npr. u Italiji sav opasni medicinski otpad spaljuje, bez obzira je li prije
toga steriliziran. U veini europskih zemalja izriito je zabranjeno odlagati opasni
medicinski otpad na odlagalita bez prethodne obrade. Ako se pri upravljanju otpadom iz
zdravstvenih ustanova udovoljava svemu to je preporueno, problem definitivnog
zbrinjavanja opasnog medicinskog otpada bit e znatno olakan, a rizik za zdravstvene
djelatnike, kao i pacijente mnogo manji. Istovremeno, sprijeilo bi se oneienje
bolnikog okolia, tj. mogunost irenja intrahospitalnih infekcija uzrokovanih sve
otpornijim biolokim uzronicima na poznate antibiotike, odnosno smanjila bi se
potencijalna opasnost za okoli, ivotinje i ljude koji mogu, posredno ili neposredno, doi
u kontakt s tom vrstom otpada u svome ivotnom okruenju.

predobrada odlagalite
komunalnog
Farmaceutski otpad otpada

bez predobrade inceracija (spaljivanje)

Hemijski otpad fizikalno- hemijska obrada

Slika 8. Shematski prikaz propisnog unitenja opasnog otpada.

 Zadatak za studente:

Test mnogostrukog izbora (engl. Multiple choice questionnaires)

1. Znaajni izvori zagaenja tla su (zaokruite ispravne odgovore iskljuujui samo

jedan):
a. kruti otpad
b. poljoprivredne aktivnosti
c. industrija
d. zdravstvene ustanove
e. saobraaj

2. Glavni principi pristupa problemu otpada su (zaokruite ispravne odgovore iskljuujui

samo jedan):

a. smanjivanje koliine
b. spaljivanje
c. reciklaa
d. regeneracija
e. ponovna upotreba
Literatura

1. Kocijani R. Higijena. Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd; 2002.

2. Guidotti TL, Welping C. Land Pollution. In Encyclopedia of Occupational Health and
Safety ILO, Geneve; 1998.
3. Vali F. Zdravstvena ekologija. Medicinska naklada, Zagreb; 2001.
4. Miloevi GS. Disposal and Recycling of industrial waste. In: Georgieva L, Burazeri
G. (eds) Health determinans in the scope of new public health. Hans Jacobs
Publishing Company, Sofia, 2005; 333-342.
 EKOLOKI ZNAAJ NEIONIZUJUEG ZRAENJA

Ciljevi kursa:
Definisati termin elektromagnetno zraenje i uoiti osnovnu razliku izmeu
elektrinog i magnetnog polja;
Proiriti znanje o izvorima i moguim neeljenim efektima neionizirajueg
zraenja;
Razumjeti kako se razvijaju bioloki efekti ekspozicije neionizujuem zraenju;
Identificirati i opisati rizike okoline ekspozicije ionizujuem zraenju;
Definisati javnozdravstvene prioritete;
Identificirati bioloke efekte ekspozicije neionizujuem zraenju;
Identificirati poremeaje zdravlja u ekspoziciji neionizujuem zraenju;
Razumjeti vodi za limitirajue doze ekspozicije neionizujuem zraenju.

Od ega se sastoji elektromagnetni val?

Elektromagnetni val se sastoji od promjenjivog elektrinog i promjenjivog magnetskog
polja. Polja titraju u fazi, a po smjeru su uvijek uzajamno okomita. Elektromagnetni val
moe se posmatrati i kao roj energetskih kvantuma fotona. Fotoni su estice energije
koje nemaju masu mirovanja, ali se u iznimnim uslovima mogu transformisati u dvije
estice s jednakim masama mirovanja pozitron i elektron (tzv. tvorba parova). Kako se
prenos elektromagnetnog polja kroz prostor moe opisati i valnim i estinim svojstvima,
prirodu elektromagnetskog zraenja opisujemo kao dvojnu ili dualnu.

Kako nastaje elektromagnetno polje?

Nau li se u prostoru dva elektriki nabijena tijela, ona e meusobno djelovati silom
koju nazivamo elektrina sila. Prostor oko ta dva elektriki nabijena tijela nazivamo
elektrino polje. Kad se naboji pokrenu, inducira se i magnetsko polje. Jaina
elektrinog polja mjeri se u Voltima po metru (V/m), dok se gustoa magnetskog toka
(intenzitet magnetskog polja), u ast Nikole Tesle, mjeri u jedinicama nazvanim Tesla
(T). U Sjedinjenim Amerikim Dravama ee se koristi 10 000 puta manja mjerna
jedinica gauss (G), nazvana po uvenom njemakom matematiaru i fiziaru Johannu
Carlu Friedrichu Gaussu. Pri prolazu kroz veinu biolokih medija, elektrina polja
slabe, pa se od njih lake i titi, dok magnetska neometano prolaze kroz veliki broj
materijala. U oba sluaja, snaga polja znaajno opada s kvadratom udaljenosti od izvora.
ta se podrazumijeva pod terminom elektromagnetna zraenja?
Sva zraenja elektromagnetskog spektra bioloki su aktivna, tj. u meudjelovanju s
biolokim medijem ostvaruju neki bioloki uinak. Prema tome pod pojmom
elektromagnetnih zraenja podrazumijeva se iroki spektar energija koje su bioloki
aktivne i dovode do meudjelovanja sa ivom tvari. Uvrijeeno ih je dijeliti na
neionizirajua zraenja, koja u primarnom meudjelovanju ne ioniziraju medij kroz
koji prolaze (prvenstveno zato to za to nemaju dovoljno energije), i ionizirajua
zraenja, koja to ine. Da bi elektromagnetsko polje u primarnoj interakciji moglo
ionizirati materiju, ono mora posjedovati energiju od barem 12,4 elektron-Volta (eV),
valnu duinu od barem 100 nanometara (nm) i frekvenciju od barem 3000 TeraHertza
(THz; 1THz = 1012 Hz). No, kako je ova granica, kako je to ve 1905. godine pokazao
Einstein, uslovna, suvremena radijacijska medicina radije govori o tzv. frekvencijskim
pojasevima. Ionizirajua zraenja su visokoenergetska zraenja krajnjeg dijela
spektra, a ini ih dio UV- zraenja, rentgensko i gama zraenje. Nejonizirajuim
zraenjima smatraju se svi ostali dijelovi spektra poev od statikih i niskofrekventnih
polja.

Slika 9. Elektromagnetski spektar (frekvencijski pojasevi).

ta predstavlja termin neionizirajue zraenje?

Neionizirajue zraenje se odnosi na svako zraenje koje nema dovoljno energije da
ionizira ivu materiju, tj. da potpuno odstrani elektron ili atom jedne molekule. Vidljivo
svjetlo, ultravioletno zraenje (UV), infracrveno zraenje (IC), radio valovi, ultrazvuk,
lasersko svjetlo sve su ovo primjeri neionizirajueg zraenja, iako vidljiva svjetlost i UV
zraenje mogu ionizirati neke molekule.
Neionizirajue zraenje ima niu energiju zraenja, pa je upotreba ove vrste zraenja
manje opasna nego ionizirajue zraenje (kao to su X zrake). Meutim, neka
istraivanja su pokazala da dugotrajno izlaganje niskofrekventnom elektromagnetnom
polju (mobiteli, elektricitet), moe predstavljati opasnost za nae zdravlje, iako je
zraenje neionizirajue.

to treba znati o biolokim uincima neionizujueg zraenja?

Ekspozicija Transfer Stanini Neeljeni

EMZ energije signal efekti

reverzibilnost

adaptacija

bolest

Slika 10. Bioloki odgovor ekspozicije neionizujuem zraenju

Kako je naprijed naglaeno, svako meudjelovanje zraenja elektromagnetskog spektra i

biolokog medija proizvede neki bioloki uinak. Veina tih uinaka su tzv. nestohastiki
ili deterministiki uinci, odreeni pragom doze ispod kojeg ne nastaju. No, ima i tzv.
stohastikih ili nedeterministikih uinaka, koji teoretski mogu nastati pri bilo kojoj dozi
zraenja veoj od nule. Postoji i fenomen stimulirajueg djelovanja elektromagnetskog
zraenja na ciljno tkivo poznat kao hormeza, a takvi uinci kao hormetiki uinci. Dio
radio- efekata nema nikakvog biomedicinskog znaenja (npr. jeenje koe pri djelovanju
statikih polja). Dio uinaka elektromagnetskih zraenja naalost je tetan po ciljno tkivo
i organizam u cjelini, i predstavlja noksu u pravom smislu rijei.

Koji su najuestaliji bioloki efekti ekspozicije neionizujuem zraenju?

Najuestaliji bioloki efekti koje uzrokuju neionizujue zraenje u organizmu su:
 Direktna miina i nervna
stimulacija
Modulacija aktivnosti centralnog
nervnog sistema
Promjene u staninom metabolizmu
Promjene u retinalnoj funkciji
Promjena enzimskih aktivnosti
Mogue promjene u nivou
malatonina nou

Ovim efektima moe se pripisati eventualno djelovanje neionizujueg zraenja na

promjene genetskog materijala (DNA) i uea elektromagnetnih polja u karcinogenezi.

Zrae li statika elektrina i magnetska polja?

Statika elektrina i magnetska polja frekvencije 0 Hz u fizikom smislu su jedina prava
polja bez komponente zraenja. Statina elektrina polja induciraju naboj na povrini
vodia to moe u ovjeka u dodiru izazvati kratkotrajan prolaz struje kroz tijelo
(fenomen izboja- inducirane struje). Inducirane struje kao rezultat meudjelovanja
elektromagnetnih polja i izloenog organizma, pojavljuju se i u ljudskom tijelu. Sva tijela
zagrijana iznad apsolutne nule emituju elektromagnetna zraenja. Spektar zraenja tijela
na sobnoj temperaturi obuhvata uglavnom infracrvena (IC) zraenja. S poveanjem
temperature, zagrijana tijela dakle na viim temperaturama osim spektra IC zraenja,
imaju vidljivo svjetlo i mikrotalasno zraenje. S tim u vezi moe doi do subjektivnih
senzacija (piloerekcije), ali uopte se smatra da bioloki potencijal tih polja nije dovoljan
da bi bio morbogen. Rizinim se kategorijama smatraju jedino osobe sa ugraenim pace-
makerima, feromagnetskim implantatima i slino, jer u njih interferencija s takvim
egzogenim poljem moe dovesti do neeljenih zdravstvenih uinaka. Pri tom se neeljeni
uinci oekuju u ljudi izloenih poljima vee gustoe magnetskog polja, a rizik se
poveava ako se osoba kree.

Tabela 7. Tipini izvori statinih polja

Tipina elektrina polja Tipina magnetna polja

atmosfera (prirodna zbivanja) 12-150 V/m geomagnetska polja 0.03-0.07 mT

u blizini TV i video aparata 20 kV/m industrijska oprema 50 mT
prenosnici preko 500 kV 30 kV/m magnetna strujanja 50 mT
magnetska rezonancija 1.5- 9 T

Koje su karakteristike elektromagnetnih polja krajnje niskih frekvencija?

Elektromagnetna polja krajnje niskih frekvencija (engl. Extremly Low Frequency- ELF) su
elektromagnetna polja frekvencije vee od 0, a manje od 300 Hz. Osnovna primjena ELF-
polja u svakodnevnom ivotu je u proizvodnji, raspodjeli i upotrebi elektrine energije.
Jedino dosad otkriveno djelovanje na izloeni organizam je na osnovu induciranih struja.
Neki istraivai pripisuju ovim poljima teratogeni ili kancerogeni potencijal pri dugotrajnoj
neprofesionalnoj izloenosti.
to se podrazumijeva pod pojmom radiofrekvencijska i mikrovalna polja?
Radiofrekvencijska i mikrovalna polja se nalaze u frekvencijskom pojasu izmeu 300 Hz i
300 gigaherca (1GHz= 10 na devetu Hz), pri emu su mikrovalna polja frekvencije od
300 megaherca (1 MHz= 10 na estu Hz) navie (>300 MHz). U gigahercno podruje
spada radar. Biolokih uinaka radiofrekvencijskih ili mikrovalnih polja i pojava
zdravstvenih poremeaja usljed ekspozicije su:
hipertermija (eritem, kao posljedica apsorpcije energije zraenja),
indukcija struja (naprimjer pri dodiru metalnog predmeta ili razlike u uincima pulsnih
u odnosu na kontinuirana polja).

ta je specifina apsorpcija energije radiofrekvencijskih i mikrovalnih polja?

Apsorpcija energije ovisit e o udaljenosti osobe od izvora, usmjerenosti osobe u odnosu
na izvor, te visini osobe, ali se u tom sluaju najvie koriste dvije veliine: specifina
apsorpcija i specifina brzina apsorpcije. Specifina apsorpcija definie se kao energija
zraenja koju apsorbira jedinina masa odreenog tkiva, a specifina brzina
apsorpcije kao brzina kojom se ta apsorpcija u odreenom tkivu zbiva.

Koji su zdravstveni poremeaji udrueni sa radiofrekvencijskim i mikrovalnim

poljima velike gustoe snage?
Kod polja male gustoe snage ne oekuje se termiki uinak. Poetni simptomi se
odlikuju neurocirkulatornim smetnjama glavobolja, razdraljivost, hiperhidroza, izraen
dermografizam, neurastenija i poremeaj sna.
Moe se razviti:
slika neurovegetativne distonije,
kardiovaskularni poremeaji, i
katarakta.

Meu kasnim komplikacijama incidentne ekspozicije opisan je nastanak hipertenzije i

postraumatskog stresnog poremeaja (PTSD). U male djece ili u osoba sa poremeajem
termoregulacije hipertermiki uinci tih polja mogu se pojaviti i pri poljima manje
gustoe.

Koji su izvori mikrotalasnog zraenja?

Snani izvori mikrotalasnog zraenja su:
1. Radari,
2. Mikrotalasne pei,
3. Medicinski aparati za fizikalnu terapiju i dijagnostiku,
4. Proizvodnja, kontrola i primjena generatora,
5. Mobilni telefoni.
Ovoj vrsti zraenja su najvie izloeni: medicinski radnici, radnici operatori, radnici u
drumskom, vazdunom, rijekom i pomorskom saobraaju.

ta je o zdravstvenim efektima mikrovalnih i radiofrekvencijskih zraenja

otkriveno u naunim studijama?
Eksperimentalno je dokazano da izloenost mikrotalasima dovodi do porasta laktat
dehidrogenaze, a pada adenozin trifosfata (ATP) srca i miia masetera. Temeljna
istraivanja su pokazala da ova polja imaju onkogeni potencijal, i to kao incijatori i
promotori rasta malignoma. Inducirane struje mogu biti takvih gustoa da izazovu
povrinske ili ak dublje opekotine. Radiofrekventna polja mogu interferirati s radom
elektronikih ureaja, a posebno je vano istai interferenciju nekih tipova celularnih
mobilnih telefona s kardijalnim pace-makerom.

Koje su karakteristike ultraljubiastog zraenja?

To su energije zraenja valne duine od 100 nanometara do 1 milimetra. Glavni izvor
ultravioletnog zraenja (UV) je sunce. Umjetni izvori su: ivine lampe, fotografske i
medicinske lampe, lampe za sunanje, fluorescentne lampe. Umjetni izvori UV zraenja
imaju primjenu u industriji a zbog germicidnog dejstva upotrebljavaju se u bolnicama,
biolokim laboratorijima i kolama.

Koji su zdravstveni rizici ekspozicije ultravioletnom zraenju?

Zdravstveni rizik ekspozicije UV zraenju treba razmatrati individualno s obzirom na
pigmentiranost koe, razlike u navikama sunanja, u odnosu na profesionalna i jatrogena
izlaganja, prisustvo konih i sistemskih bolesti. Dugotrajna izloenost koe
ultraljubiastom zraenju moe imati za posljedicu nastanak fotodermatoze koja se
kliniki ispoljava kao eritem i opekotine. Takve su fotodermatoze predisponirajui inioc
za nastanak malignoma koe. Pokazalo se meutim da koa vremenom stie odreenu
otpornost na to zraenje, to nije sluaj za oko. Usljed ekspozicije UV- zraenju oka moe
se razviti fotokeratokonjuktivitis, poznat kao snjeno sljepilo. Hronina izloenost
moe uzrokovati pterigij i skvamozni rak konjuktive, te kataraktu. Stupanj
hroninih promjena ne ovisi samo o UV dozi nego i o individualnom genetskom naslijeu,
a posebno o sposobnosti koe da proizvede pigmente. Iz tih razloga promjene starenja
koe (solarna elastaza), aktinini keratitis i rak koe su rjee u osoba sa genetski
vie pigmenta.

ta je fotoosjetljivost?
U razvoju efekata vezanih za ekspoziciju UV zraenju je fotoosjetljivost.
Fotoosjetljivost je posljedica interakcije UV- valnih duina od 320-400 nanometara s
prirodnim i umjetnim hemijskim spojevima (kao to su razliita kozmetika sredstva
deodoranti, parfemi, nafta). Mogue su dvije reakcije: fototoksinost i fotoalergija.
Usljed fototoksinosti razvija se eritem sa edemom ili bez njega, hiperpigmentacije i
ljutenje koe. Kod fotoalergijske reakcije dolazi do reakcije Ag-At posredovanjem
medijatora. Ispoljava se u vidu ekcema i utrikarije. Istodobna izloenost oneienju
koje sadri kancerogene i mutagene tvari ili promotore tumora i UV zraenja dovode do
razvoja tumora koe.

Moe li vidljivo zraenju uticati na zdravlje?

Ulino svjetlo i svjetlosni izvori u kuanstvu ne uzrokuju patoloke promjene. Meutim
retinu posebno pogaa plavo svjetlo talasne duine 440-500 nanometara. Zdravo oko
od plavog svjetla titi lea. Problem nastaje u ljudi u kojih postoji priroeni nedostatak
lee (afakija). U tih osoba nastaje solarni retinitis koji moe imati za posljedicu preranu
degeneraciju makule. Kad je oko izloeno kratkim intenzivnim bljeskovima, pojavljuje se
osjeaj zaslijepljenja, koji je toplotnog porijekla, a potom rezidualna slika. Kad je
prostor nedovoljno osvijetljen ili postoji bljetanje moe doi do astenopije
(prenapregnutosti vida, iritacije oka, glavobolje).

Koje su karakteristike infracrvenog zraenja?

Sinonim infracrvenom zraenju su nevidljivi toplotni zraci. Nevidljivi su zato to su
nevidljivi za ljudsko oko. Infracrveno zraenje (IC) je tamno toplotno zraenje u spektru
elektromagnetnih talasa i zauzima mjesto izmeu mikrotalasnog zraenja i vidljive
svjetlosti. Infracrveni zraci imaju ogranienu mogunost penetracije samo u kou i
sluznice. Stoga, moe razviti termiko djelovanje.
Lokalni znaci ekspozicije IC zraenju su:

eritem, veruke,
apigmentirani dijelovi na koi u keratoze,
obliku mree, atrofine promjene koe do maligne
teleangiektazije, aliteracije.

Promjene se javljaju obino nekoliko godina poslije ekspozicije. Na oima se javljaju

konjuktivitisi kroninog tipa, oteenja ronjae, katarakta.

Koji su izvori infracrvenog zraenja?

Izvori infracrvenog zraenja mogu biti prirodni i vjetaki- zagrijani usijani izvori.
Prirodni izvori: Najvei prirodni izvor IC zraenja je Sunce. Sunce emituje irok
spektar elektromagnetnih zraenja, a polovina tog zraenja koja dopre na
povrinu zemlje pripada IC zraenju. Vazduh proputa IC zraenje talasne duine
od 3000-5000 nanometara i od 8000-14000 nanometara. ovjek emituje IC
zraenje od 4000 nanometara. Koa se ponaa slino apsolutnom crnom tijelu tj.
dobro emituje i prima IC zraenje.
 Zagrijani usijani izvori: IC zraenje emituju sva zagrijana i usijana tijela u
vrstom, tenom i gasovitom stanju. IC zraenje emituje TV, videorekorderi,
daljinski upravljai, kompjutori, laseri.

Koji je zdravstveni znaaj laserskog zraenja?

Lasersko zraenje (Light Amplification by Stimulated Emission of Radiation)
predstavlja fotonsku emisiju izrazite prostorne i vremenske koherencije tako da oko ima
doivljaj istodobne emisije iz jedne take. Laserska zraka je jednosmjerna, velike gustoe
snage, uz minimalan rasap. Upravo na tim fizikalnim svojstvima temelji se medicinska
primjena lasera. Pri izloenosti laserskom zraenju ciljna tkiva su oko i koa. Na oku se
pri direktnoj izloenosti mogu pojaviti slijepe pjege zbog fotokoagulacije i
denaturacije proteina. Na koi mogu nastati opekotine. Nepoeljni sekundarni uinci
laserskog zraenja su sekundarna jonizacija s posljedinim parazitskim rengenskim
zraenjem, stvaranje ozona i kriogenih gasova. Iako je profesionalna upotreba lasera
kontrolirana, uinci emisije poznati, a mjere zatite i standardi izloenosti razraeni, sve
ea primjena lasera u mnogim podrujima javnog ivota (napr. ou programi, djeje
igrake) mogli bi dovesti do neeljenih posljedica na zdravlje. Izvori laserskog zraenja
su: u metalurgiji za sjeenje i zavarivanje metala, u medicini (hirurgija, oftalmologija,
dermatologija) telekomunikacije i biologija. Izaziva fotokoagulacije te su najei
efekti profesionalne izloenosti elektro ok i opekotine.

Postoje li dozvoljene granine vrijednosti u ekspoziciji neionizirajuem

zraenju?
Vodei standardi predstavljaju vodee nivoe (dozvoljene) ekspozicije zraenju odreene
snage u okoliu za zatitu zdravlja od neionizujueg zraenja. Njih je izdala Komisija za
zatitu od neionizujueg zraenja (Commission on Non-ionizing Radiation Protection-
ICNIRP), u aprilu 1998. godine (Tabela 2.)

Tabela 8. Vodii za sigurnu ekspoziciju

Europska snaga Frekvencija bazne stanice Frekvencija
frekvencija mobilne telefonije mikrotalasa
frekvencija 50 Hz 50 Hz 900 MHz 1.8 GHz 2.45 GHz
Elektrino Magnetsko polje Intenzitet Intenzitet Intenzitet
polje (V/m) (T) gustoe gustoe gustoe
(W/m2) (W/m2) (W/m2)
Javnozdravstvena 5 000 100 4.5 9 10
ekspozicija
Profesionalna 10 000 500 22.5 45 -
ekspozicija

Maksimalno dozvoljena ekspozicija u svakodnevnom ivotu nalazi se izmeu graninih

vrijednosti u vodiima (ICNIRP).
Koji su tipini nivoi ekspozicije elektromagnetnim poljima u domainstvima?
Izvori elektromagnetnih polja u domainstvima potiu od transmisije elektrine struje i
kuanskih aparata. Snaga elektrinih polja tipinih kuanskih aparata prikazana je u
Tabeli 3.

Tabela 9. Snaga tipinih elektrinih polja u domainstvima mjerena na 30 cm udaljenosti od izvora

Izvor elektrinih polja Snaga elektrinog polja (V/m)

Stereo rekorder 180

Pegla 120
Friider 120
Mikser 100
Toster 80
Fen 80
TV kolor 60
Aparat za kafu 60
Usisiva 50
Grijalica 8
Svjetiljka 5
Vodee granine vrijednosti 5000
 Zadatak za studente:

Prikaz sluaja 1. Mobilni telefoni i maligni tumor mozga (predvia rad u grupama).
Studenti u malim grupama (5-10 studenata) diskutuju o predloenom problemu. Nakon
diskusije donose odluku da potrae vie informacija o ovom problemu u literaturi i na
internetu. Cilj im je definisati sluaj, uzroke sluaja, ekoloke faktore, zdravstvene
efekte i druge ekoloke posljedice, naine saniranja procesa i poboljanje ekolokih
uslova. Biljee otkriveno i referiu prije slijedeeg predavanja uz evaluaciju i diskusiju sa
svim studentima i tutorom.

Sluaj 1.: U medicinskom glasniku Nove Engnleske objavljena je studija koja se bavila
pitanjima povezanosti mobilnih telefona i pojave tumora na mozgu. Ova neovisna studija
je anketom obuhvatila 2500 osoba lijeenih u amerikim bolnicama. Od toga 782 oboljela
imala su tumor na mozgu. Studija je pokazala da upotreba mobilnog telefona ne moe
poveati rizik dobivanja tumora. No, treba li ovu studiju odbaciti? Naalost, proturjene
studije ne samo da su este u posljednje vrijeme, ve kao da prate jedna drugu. Na svim
medijima, od kad je mobilna telefonija zaivjela na naim prostorima, sluali smo vijesti
o studijama koje se bave vezom izmeu upotrebe mobitela i zdravlja. Korisnici ponajvie
panju usmjeravaju na bombastine napise tipa Senzacionalno, mobiteli izazivaju rak;
Upotreba mobitela preopasna; ili Mobilni telefon kriv za preranu smrt djeaka.

Opis zadataka za studente:

Pokuajte pronai orginalne separate ove i slinih studija koje govore o odnosu mobitela i
zdravlja. Proitajte paljivo, diskutujte, pa odgovorite na ova pitanja:

1. Kako se procjenjuje zdravstvena opasnost mobilnih telefona?

2. Koliko zrae popularni mobilni telefoni?
3. Da li je opasno zraenje baznih stanica mobilne telefonije?
4. Koji zdravstveni poremeaji su objektivno udrueni sa mobilnim telefonima?
Literatura
1. Einstein A.. eber Einen die Erzeugnung und Verwandlung des Lichtes
betreffenden heuristishen Gesichtspunkt. Annalen der Physik 1905: 17 : 132.
2. Albohm A. A review of the epidemiologic litrature on magnetic fields and cancer.
Scand J Work Environ Health 1988: 14: 337-43.
3. Anderson L. Exposure levels, bioeffects, and epidemiology. Health Phys 1991: 61
: 41-6.
4. Simon N. Biological effects of static magnetic fields: Review. Int Cryogenic
Materials Commission, Inc. Boulder (Colorado); 1992.
5. Grandolfo M, Vecchia P. Static electromagnetic fields: Sources, physical
interaction and bioeffects. In: Mathes R, editor. Proceedings of the Third
Interantional Non-Ionizing Radiation Workshop. ICNIRP, Baden, Austria:1996.
271-85.
6. Blackman C, Benane S, Elliot D, House D, Pollack M. Importance of
electromagnetic fields on the efflux of calcium ions from brain tissue in vitro: A
three model analysis consistent with the frequency response up to 510 Hz.
Bioelectromagnetics 1988: 9: 215-27.
7. Cohen M. The effects of low-level electromagnetic fields on cloning of two human
cancer cell lines (colo 205 and colo 320). In: Technical report, Final report to the
New York State Power Lines Project, Wadsworth Labs, Albany, NY:1987.
8. Mc Givern R, Sokol R, Adey W. Prenatal exposure to low-frequency
electromagnetic fields demasculinizes adult scent marking behaviour and
increases accessory organ weights in rats. Teratology 1990: 41: 1-8.
9. Wilson B, Chess E, Anderson L. 60 Hz electric field effects on pineal melatonin
rhythms: Time course for onset and recovery. Bioelectromagnetics 1986: 7: 239-
42.
10. Stevens R, Davis S, Thomas D, Anderson L, Wilson B. Electric power, pineal
function and the risk of breast cancer. FASEB J 1992: 6: 853-60.
11. Stikova E. Public health aspects of non- ionizing radiation. In: Georgieva L,
Burazeri G. (eds) Health determinans in the scope of new public health. Hans
Jacobs Publishing Company, Sofia, 2005; 371-398.
12. Reiter R. Melatonin supression by time-varying and time-invariant electromagnetic
fields. In: Blank M, editor. Electromagnetic Fields: Biological Interactions and
Mechanisms. Washington DC:1995. pp 451-65.
13. Wertheimer N, Leeper E. Electric wiring configurations and childchood cancer. Am
J Epidemiol 1979: 109: 273-84.
14. WHO, WMO, UNEP, ICNIRP. Global Solar UV- index. A practical guide 2002.
 EKOLOKI ZNAAJ IONIZUJUEG ZRAENJA

Ciljevi kursa:
Spoznati prirodu ionizirajueg zraenja;
Biti sposoban prepoznati potencijalne izvore zraenja u okoliu;
Proiriti znanje o ionizirajuem zraenju;
Identificirati izvore ionizujueg zraenja u vodi i zraku
Otkriti koji su najvaniji ekoloki izvori ionizujueg zraenja;
Razumjeti Tribound- Bergonie-evo pravilo;
Biti sposoban identificirati zdravstvene efekte ekspozicije ionizujuem zraenju;
Razumjeti principe dekontaminacije.

ta je ionizujue zraenje?
Pod ionizirajuim zraenjem podrazumijevamo svako zraenje koje u toku interakcije sa
materijom kroz koju prolazi moe da posrednim ili neposrednim putem vri jonizaciju
njenih atoma ili molekula. Ionizirajue zraenje je, s jedne strane korisno, jer daje
neprocjenjive mogunosti za kliniku dijagnozu i katkada kurativni nain lijeenja, ali u
isto vrijeme, ono je moan mutagen, karcinogen i ubica stanica. Ionizirajue zraenje
javlja se u dva oblika:
1. elektomagnetni talasi: x zrake (rentgensko zraenje) i gama zrake;
2. korpuskularno zraenje- velika energija neutrona i elektriki nabijene estice (-
zrake, -zrake i neutroni).

Koje su razlike izmeu elektromagnetnih talasa i korpuskularnog zraenja?

Rentgensko i - zraenje vrlo duboko prodire u tkiva zahvaljujui brzini kretanja,
dok se zraenja -zrake kreu sporije i zato imaju slabiju prodornost, a -zrake (koje
su relativno velike estice) jako joniziraju, ali slabo prodiru.
Alfa-zraci su pozitivno naelektrisane estice i u stvari predstavljaju jezgro helijuma.
Oni imaju dva pozitivno naelektrisana protona i dva neutrona. Skreu pravac kretanja
u magnetskom polju. Imaju veliku masu i brzinu od 14.000 do 20.000 km/h. Teina
alfa-estica je etri puta vea od nukleusa hidrogena i oko sedam hiljada puta od
elektrona i pozitrona. Alfa-zraci ne prodiru dublje kroz vazduh od 5cm, mogu se
zaustaviti tankim listom papira, to olakava zatitu.
Slika 9. Karakteristike elektromagnetnih i korpuskularnih ionizantnih zraenja u odnosu na
prodornost u tkiva

Pozitron ima istu masu kao i elektron, ali suprotnu naelektrisanost.

Beta-zraci su elektroni velike brzine. Imaju jau prodornu mo, ali se mogu
zaustaviti ploom aluminijuma promjera 2mm. Masa elektrona je 1.840 puta
manja od mase vodonikovog atoma, skreu sa svoje putanje u magnetskom ili
elektrinom polju.
Gama-zraci, kao i rendgenski, ne skreu u elektrinom ili u magnetskom polju,
kreu se brzinom svjetlosti, 3x1010 cm/sek. Nisu korpuskularne prirodne i, u
stvari, predstavljaju, elektromagnetski fenomen. Dakle, -zraci predstavljaju
potok helijumovih jezgra, -zraci potok elektrona, a -zraci potok kvanta.
X-zraci visokog napona i -zraci koji potiu od radiuma, kao i drugih
radioaktivnih elemenata, su elektromagnetski. Oni imaju veliku porodornu snagu
pa ih moe da zaustave tek olovna ploa debljine vie cantimetara. Meki X-zraci,
koji su dobijeni niskim naponom, imaju veu talasnu duinu i manju prodornu
snagu, ali su elfekti koju su dobijeni X-zracima razne talasne duine
kavantitativno jednaki. Talasi, reagirajui na materiju, ne odaju energiju
neprestano, nego u intervalima, u formi direktnih jedinica koje su poznate pod
nazivom foton. Energija fotona odreena je kao kvantum i proporcionalna je
frekvenciji elektromagnetske radijacije.

Koje su karakteristike neutrona?

Neutroni su naelektrisane estice i ne skreu pravac kretanja u magnetskom polju.
Brzina njihovih kretanja iznosi 4.7x108 cm/sek. Masa neutrona je neto vea od mase
protona, odnosno 1.16 mase protona. Neutron je sastavljen iz protona i elektrona.
Razdvajajnje neutrona u protone i elektrone dovodi do oslobaanja energije. Ovaj se
proces odigrava spontano. Izvjesni laki elementi kao to su: natrijum, azot, flor i
magnezijum lue elektrone pri bombardovanju alfa-eticama. Brzi neutroni imaju
energiju viu od 1MeV. Brzina neutrona se smanjuje u sudaru sa jezgrima atoma a pri
veem broju sudara njihova energija se moe intenzivno smanjiti do te mjere da poinje
da zavisi od temperature, pa se ovako izmijenjeni neutroni nazivaju termalnim.
Usporenje neutrona je vee ukoliko se oni sudaraju sa lakim jezgrima. Dobri usporivai
su deuterijum u obliku teke vode, zatim berilijum i ugljenik. Ovi usporivai nazivaju se
moderatorima. Prodiranjem neutrona u jezgro ostvaruje se nuklearna fisija. Fisija se
moe predstaviti slino podjeli kapi vode u dvije manje kapljice na koju djeluju sile koje
mogu da promijene njen obilk. Prvo dolazi do pravilne deformacije prvobitnog oblika kapi
u vidu pikote, odnosno gimnastikih uladi, a zatim se ostvaruje odvajanje u dvije
manje kapi loptastog oblika. Slian mehanizam odigrava se u nuklesu atoma pri
pretvaranju radioaktivinih elemenata vie atomske teine u nie. Pri ozraavanju tkiva
neutronima oni gube svoju energiju pri sudaru sa jezgrima izazivajui njihovu reakciju,
pri emu se isputaju gama-kvanti, uz izazivanje jonizacije tkiva.

Kakvo je djelovanje neutrona?

Alfa-estice i protoni stvaraju veu gustinu jonizacije u materiji, a gama i beta-estice
znatno manjom. Poto se joni formiraju iz neutralnih atoma molekula, imaju suprotne
znake punjenja. Pozitivno i negativno napunjeni joni se privlae, pa opet formiraju
neutralne atome i molekule, to se naziva rekombinacijom. Dejstvom alfa, beta i gama
zraenja na proste materije ne dolazi ni do kakvih hemijskih reakcija, a pri dejstvu
neutrona nastaju reakcije jedra, usled ega ova mogu da se preobraze u jedra drugih
elemenata. U sloenim materijama, meutim, dejstvom bilo kog zraenja nastaju
hemijske promjene, poto se u ovim obrazuju joni iz razliitih atoma koji pri
rekombinaciji ne daju uvijek molekule polazne materije, pa se mogu obrazovati nove.
Dakle, ukoliko je neka materija komplikovanija utoliko komplikovaniji procesi u njoj
nastaju pri ozraenju. Tako u naem organizmu ozraenja izazivaju niz biohemijskih i
biolokoh procesa koji se veoma komplikovano i razliito odraavaju na stanje i funkcije
pojedinih tkiva, organa i organizama u cjelini.

to je radioaktivnost?
Radioaktivnost je sposobnost nekih atomskih jezgara da se spontano raspadaju. Pri tom
jezgra oslobaa viak energije prelazei u stabilno ili stabilnije stanje zraenjem alfa-
estica, beta estica ili gama-zraka. U svakom okoliu postoji takozvani prirodni fon,
odnosno nivo radioaktivnosti koja potie od prirodnih izvora (kozmikih zraka i
radionuklida). U savremenom svijetu govorimo o tehnoloki povienoj radioaktivnosti.
Iako su iz literature poznati stimulirajui uinci malih doza jonizantnog zraenja-
hormetiki uinci, tom se zraenju pripisuje negativna bioefektivnost u smislu
mutagenosti, teratogenosti i kancerogenosti. Poput mnogih mutagenih faktora,
ionizantno zraenje djeluje na DNK direktno ili putem radikala vode. tetno djelovanje
ionizirajueg zraenja pripisuje se djelovanju tzv. slobodnih radikala, koji nastaju kao
posljedica stvaranja jonskih parova. Slobodni radikali su vrlo reaktivni hemijski spojevi
koji potiu niz lananih hemijskih promjena u tkivu. Pri tome je od elijskih procesa
najvie pogoena reprodukcija elije, te su tkiva koja se esto reproduciraju
najosjetljivija na zraenje.

ta znai Triboondeau-Bergonie-evo pravilo?

Radiosenzitivnost, odnosno radiorezistentnost pojedinog tkiva bie, prema
Tribondeau-Bergonieovom pravilu (pravilo postavili francuski radiobiolozi Bergonie i
Tribondeau, 1906. godine), direktno proporcionalno stepenu tkivne proliferacije, a
obrnuto proporcionalno stepenu tkivne diferencijacije. To znai da je neko tkivo
osjetljivije na jonizantno zraenje to ima veu mogunost proliferacije i to je slabije
diferencirano. Na toj se osnovi temelji radioterapijska indikacija i protokoli.

Gdje se sve koristi ionizantno zraenja?

Ionizantno zraenje (JZ) koristi se u medicini i stomatologiji za dijagnostike i terapijske
svrhe, te za hemijsku analizu. U terapijske i dijagnostike svrhe koriste se takoe,
radioizotopi (nuklearna medicina). JZ koristi se nadalje u kristalografiji, difraktomiji, za
kontrolu prtljaga na carinama, detektor puenja, za fluerescentne lampe i za nuklearne
generatore. Najea vrsta jonizantnog zraenja su (korpuskularna): -estice, -estice,
protoni, -zrake, x-zrake (rtg) i neutroni. - estice su rizik za internu kontaminaciju, -
estice za internu kontaminaciju ali i vanjska ekspozicija je mogua.

Koji su izvori okoline ekspozicije ionizantnom zraenju?

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da ekspozicija ionizantnoj radijaciji u hrani
i vodi iznosi 8% u odnosu na ukupnu ekspoziciju. Drugi okolini izvori radiaktivnosti su:
medicinska ekspozicija, duhan (izvor radioaktivnosti polonijum), graevinski materijali
objekata za stanovanje, isprljive supstance goriva (ugalj, nafta), optika stakla,
televizijski aparati, luminozna stakla (tritium), X-zraenja aerodromskih sistema,
detektori puenja (americium), ulini gradivni materijal, elektronske cijevi, fluoroscentne
lampe i uline svjetiljke.
 Slika 10. Glavni izvori radijacije u okoliu

Da li je hrana koju jedemo izvor ekspozicije ionizujuem zraenju?

Prije svega trebamo znati da je hrana koju konzumiramo svakodnevno tretirana
ionizujuim zraenjem s ciljem njene sterilizacije i odravanje njene svjeine. Ovaj metod
iradijacije hrane otkriven je poetkom dvadesetog vijeka. Ako se primjenjuje pravilno
predstavlja odlino sredstvo za smanjivanje incidencije hranom prenosivih bolesti,
poboljava sigurnost i kvalitet hrane, a isto tako produava njeno trajanje.

Tabela 9. Hrana koja se tretira radijacijom (prema Amerikoj Administraciji za hranu i lijekove)
Hrana Cilj Doza

Svjea svinjetina kontrola trihinellae spiralis 0.3 kGy min to 1kGy

maksimalno
Svjea hrana kontrola rasta i inhibicija maturacije 1 kGy
Hrana artropodna dezinfekcija 1 kGy
Izdvajanje suhih enzima mikrobioloka dezinfekcija 10 kGy
Suenje zaina/sezonsko mikrobioloka dezinfekcija 30 kGy
Perad patogena kontrola 3 kGy
Smrznuto meso sterilizacija 44 kGy minimalno
Odmrznuto meso patogena kontrola 4.5 kGy
Zamrzavanje mesa patogena kontrola 7 kGy
Hrana se tretira iradijacijom na dva naina mainom ili upotrebom radionuklida. Mainski
izvor ionizantnog zraenja ukljuuje elektronski akcelerator i generator x-zraka.
Radionuklide, radioaktivni materijal koji odaje ionizantno -zraenje ukljuuje radionuklid
60 kobalta i radionuklid 137 ceziuma. Hrana tretirana iradijacijom ne bi trebala biti
radioaktivna. Energija radijacije u hrani uzrokuje hemijske promjene hrane. Meutim,
hrana uglavnom u svom sastavu sadri vodu, kojom je radiacija tipino apsorbovana u
nju (direktna radioliza produkata) i dolazi do oslobaanja iona i slobodnih radikala.
Osloboeni joni i slobodni radikali s druge strane reaguju sa ostalim konstituentima hrane
lipidima, proteinima i ugljikohidratima. Radiolitiki produkti kao to je formaldehid,
benzen, formina kiselina i kinini oteuju ljudsko zdravlje. Iradijacija razgrauje
esencijalne vitamine ukljuujui Vitamin A, thiamin, B2, B3, B6, B12, folnu kiselinu, C, E i
K. Esencijalne aminokiseline i polisaturirane masti kiselog sadraja mogu biti oteene.
Pa naunici u posljednje vrijeme govore o nuklearnom ruku. Ionizujue zraenje
ubija veinu bakterija u hrani, meutim radijacija ne unitava toksine koji se razvijaju
u ranom stadijumu kontaminacije hrane. Neselektivnom aktivacijom radijacija ubija
benefitne bakterije u hrani koje produkuju ukus i na taj nain remeti prirodni balans
hrane. Radijacija takoe aktivira produkciju aflatoksina. Aflatoksin se prirodno nalazi u
vlanim regionima i tropskim zemljama u sporama gljiva, povra i mahunarki. Aflatoksin
je poznati rizik za razvoj karcinoma jetre i bubrega.

Koji su izvori radioaktivnosti u vodi?

Radioaktivnost u vodi dolazi iz dva izvora, prirodnog i antropogenog. Antropogeni izvori
radioaktivnosti vode se obino nalaze u povrnim vodama. Od javnozdravstvenih
ustanova se zahtijeva monitoriranje radioaktivnosti u pitkoj vodi kao III stupanj kontrole
kvaliteta pitke vode. Voda je najee kontaminirana radijumom, radonom, uranijumom,
i drugim radioaktivnim supstancama. Ove supstance su poznate kao ljudski karcinogeni.
Prema podacima Agencije za zatitu okolia (EPA) 1991. godine 15 750 ljudi je obolilo od
karcinoma zbog radioaktivnosti pitke vode.

Koji je najznaajniji okolini izvor ekspozicije ionizujuem zraenju?

Najznaajniji izvor ionizujueg zraenja u okoliu je medicinska jatrogena
ekspozicija. Oko 20% ukupne ekspozicije ionizujuem zraenju pripada ovom izvoru,
ekspozicija X-zracima 15% (rentgenska dijagnostika i terapeutski tretman) i 4%
procedure nuklearne medicine. Prema statistikama Amerikanci prime 200 miliona
medicinskih X-zraenja godinje.

Koji su izvori radiaktivne kontaminacije?

Radioaktivna kontaminacija (RK) je nekontrolisana distribucija radioaktivnog materijala u
datoj sredini. Radioaktivna kontaminacija (RK) se moe dogoditi prilikom nadzora nad
radioaktvnim materijalom, tokom produkcije ili upotrebe radioizotopa (npr. ako se radi o
izotopu koji se koristi u medicinske svrhe, rentgensko zraenje u dijagnostici
profesionalno ili jatrogeno, nadzor hrane, lijeenje karcinoma zraenjem). RK moe biti
neizbjean rezultat isputanja radioaktivnog ksenona u povratnom procesiranju
nuklearnog goriva. RK se moe razviti preko lanca ishrane (kontaminirane biljke,
ivotinje, voda ili mlijeko kontaminiranih ivotinja).

Koji su principi zatite i dekontaminacije od ionizujueg zraenja?

Radioaktivni materijal moe ui u tijelo ingestijom (hrana, voda, preko kontaminiranih
ruku pri obroku, puenju), inhalacijom, preko koe. Iz ovih razloga veoma je bitno
koritenje individualne zatitne opreme dok se radi sa radioaktivnim materijalom.
VANJSKA DEKONTAMINACIJA je esto jednostavna i sastoji se od uklanjanja zagaene
odjee i ienja zagaene koe , dok je UNUTRANJA DEKONTAMINACIJA mnogo
sloenija i kao takva tee izvodljiva.

Koje zdravstvene poremeaje izaziva jonizantno zraenje?

Razlikujemo akutni radijacijski sindrom i hronina radiaciona oteenja. Mutacije koje
izaziva ionizujue zraenje sline su onima koje su izazvane djelovanjem hemijskih
mutagena. Nastanak akutne lokalizirane radiolezije posljedica je akcidentalnog ozraenja
dijela tijela velikom dozom. Reakcije ozraenih tkiva mogu se svesti na tri kategorije.
Neka tkiva odgovaraju na ozraenje primarnom proliferacijom parenhimskih stanica.
Druga tkiva odgovaraju propadanjem parenhimskih stanica, nakon latentnog perioda.
Takva reakcija pojedinih tkiva tumai se zakanjelom primarnom reakcijom na izvorni
stimulus, odnosno vasularnom radiolezijom u referentnom podruju, koja onda dovodi do
ishemije i propadanja parenhima. Trei oblik tkivne reakcije na ozraenje je
postiradijacijska fibroza, kada specifini parenhim biva zamijenjen manje vrijednim
tkivom, to ima za posljedicu niz strukturnih i funkcionalnih promjena ciljnog organa. U
sluaju kontaminacije radionuklidima (kao to je J-131, cezij-134, cezij-137, itd)
dekontaminacijski e postupak ovisiti o tome da li je dolo do povrne kontaminacije
intaktne koe ili do kontaminacije oteene koe (naprimjer otvorene rane). U prvom je
sluaju dovoljno ukloniti kontaminiranu odjeu i isprati kou mlakom vodom i sapunicom.
U drugom je sluaju potrebna hirurka obrada i helatna terapija. Odgoeni uinci
ozraivanja velikim dozama mogu se, ovisno o primljenoj dozi i ciljnom tkivu, ispoljiti kao
hronini aktinini dermatitis (poikilodermija), endarteritis obliterans, intestinalna stenoza,
fibroza plua, ili aktinika katarakta. Moe se oekivati i razvoj malignoma kosti, titne
lijezde (posebno u djece kojoj je ozraen timus), jetre, plua, mozga (gliomi),
leukemija. Maligni gliomi i leukemije su i neeljene posljedice radioterapijskog lijeenja.
U osoba koje su ozraene visokim dozama uoeno je ubrzano starenje, skraenje
ivotnog vijeka, anomalije reproduktivnog sistema i teratogeni uinci na potomstvo.
ta sadri dozimetrija ionizujueg zraenja?
Uprkos potencijalnim opasnostima ionizirajue zraenje se koristi u medicini za
dijagnostiku (rentgen dijagnostika) i lijeenje malignih oboljenja. Pri tome je vrlo
znaajno kontrolirati i mjeriti koliinu zraenja koje ljudsko tijelo absorbira prilikom
medicinskog tretmana (dozimetrija).
Definira se s vie veliina:
ekspozicija
apsorbirana doza
relativna bioloka uinkovitost.
Ekspozicija se definira kao mjera koliine jonizacije X zraenjem. Izraava se u jedinici
C/kg. Najee se izraava u jedinicama roentgen (R).
Apsorbirana doza je energija apsorbirana zraenjem u jedinici apsorbirajueg
materijala. Izraava se u jedinici gray (Gy). Jedinica koja se takoer koristi za koliinu
apsorbirane doze je rad (rd).
Relativna bioloka uinkovitost je veliina koja se koristi za uporeivanje tete
prouzrokovane razliitim tipovima radijacije.
 Zadatak za studente:

Prikaz sluaja 1. Svjetska tragedija- Hiroima i Nagasaki (predvia rad u grupama).

Studenti u malim grupama (5-10 studenata) diskutuju o predloenom problemu. Nakon
diskusije donose odluku da potrae vie informacija o ovom problemu u literaturi i na
internetu. Cilj im je definisati sluaj, uzroke sluaja, ekoloke faktore, zdravstvene
efekte i druge ekoloke posljedice, naine saniranja procesa i poboljanje ekolokih
uslova. Biljee otkriveno i referiu prije slijedeeg predavanja uz evaluaciju i diskusiju sa
svim studentima i tutorom.

Sluaj 1.: Kad se jednom bude pisala istorija 20. vijeka, jedan od sredinjih datuma te
hronike svakako e biti 6. kolovoza 1945. godine. Taj dan su Sjedinjene Amerike Drave
bacile atomsku bombu na japanski grad Hiroimu. Ono to se dogodilo u Hiroimi i, tri
dana kasnije, u Nagasakiju, bilo je nevieno u dotadanjoj istoriji ratovanja. Samo u
nekoliko minuta izbrisan je cijeli grad. U kaosu koji je nastao ivot je izgubilo 130.000
ljudi. Kasnije procjene govore o 140.000 ubijenih u Hiroimi, uz jo desetke tisua onih
koji su bombardiranje preivjeli, ali su umrli od posljedica zraenja, ili pak djece roene
mentalno retardirane ili s nekim tjelesnim deformacijama.

Opis zadataka za studente:

Pokuajte pronai orginalne separate ove i slinih studija koje govore o tragediji Hiroime
i Nagasakija. Proitajte paljivo, diskutujte po odgovorite na ova pitanja:

1. Koji su dugotrajni efekti ionizirajueg zraenja?

2. Objasni ulogu ionizirajueg zraenja u karcinogenezi?
3. Koji se zravstveni poremeaji osim karcinoma razvijaju kao posljedica djelovanja
ionizujueg zraenja?
4. Da li su djeca i trudnice osjetljivije na zraenje?

Prikaz sluaja 2. Katastrofa u ernobilu (predvia rad u grupama). Studenti u malim

grupama (5-10 studenata) diskutuju o predloenom problemu. Nakon diskusije donose
odluku da potrae vie informacija o ovom problemu u literaturi i na internetu. Cilj im je
definisati sluaj, uzroke sluaja, ekoloke faktore, zdravstvene efekte i druge ekoloke
posljedice, naine saniranja procesa i poboljanje ekolokih uslova. Biljee otkriveno i
referiu prije slijedeeg predavanja uz evaluaciju i diskusiju sa svim studentima i
tutorom.
Sluaj 1.: Katastrofa u ernobilu

Kako je sve poelo?

Ekoloke katastrofe su postale naa svakodnevnica. Ne tako davno jedna takva ekolka
katastrofa se desila i u naoj blizini. Od 1960. do 1970, godine vladalo je vrijeme
nuklearnog entuzijazma obiljeeno sloganima kao to je Atom je na prijatelj. Gradile
su se nuklearne elektrane kao kakve kue snova. Ali 26.aprila 1986. godine ovjek po
imenu Akimov je pritisnuo pogreno dugme i pokrenuo najveu nuklearnu katastrofu u
historiji svijeta (400 puta jau od Hiroshime). Eksploziju su najprije i najjae osjetili
stanovnici grada Pripjata, koji je udaljen svega 3km od nuklearne elektrane, a veliki
radioaktivni oblak noen vjetrom se u poetku irio prema Bjelorusiji i Rusiji, a kasnije se
nadvio iznad veeg dijela Europe. Obavijest o nesrei u nuklearnoj elektrani ernobil u
javnost je izala tek dva dana nakon eksplozije. U tom trenutku je oko 48 000 stanovnika
Pripjata bilo iseljeno, a 1 800 helikoptera pokuavalo je pijeskom i raznim drugim
vatrogasnim sredstvima zaustaviti poar u reaktoru. Istjecanje radioaktvnih tvari
zaustavljeno je tek deset dana nakon eksploazije, a sedam mjeseci kasnije reaktor je
prekriven metalnim krovom ime je samo privremeno zatakana velika nuklearna
katastrofa.

Slika 4s. Nuklearna elektrana u ernobilu

Koje su posljedice katastrofe u ernobilu?

Katastrofalne posljedice radijacije na povrinu su isplivavale u godinama koje su slijedile.
Oko 130 radnika koji su bili u neposrednoj blizini reaktora primilo je radijaciju izmeu 0.7
i 13 Siverta (Sv), to je znatno iznad vrijednosti od 0.5 Sv, doze koja se smatra visokim
stupnjem radijacije. Njih tridesetak koji su primili smrtonosnu dozu od 7 Siverta (Sv)
umrlo je u prva tri mjeseca nakon eksplozije. Prema slubenim ukrajinskim podacima 4
365 osoba koje su sudjelovale u suludoj, gotovo samoubilakoj sovjetskoj operaciji
saniranja poara je umrlo, a njih 70 000 pati od tekih bolesti poput raka plua,
leukemije, kardiovaskularnih bolesti, oteenja nervnog i probavnog sistema.
Drugi veliki problem bilo je dijelom prisilno, a dijelom dobrovoljno iseljavanje
stanovnitva. Naime, u krugu 30km od nuklearne elektrane ernobil kompletno
stanovnitvo je iseljeno, a s podruja Ukrajine, Bjelorusije i Rusije raseljeno je oko 35
000 stanovnika koji su kao izbjeglice stigli u gradove Kijev i Gomel. Kako je stupanj
oneienja zraka radijacijom, na nekim podrujima i danas, vii od doputenih
vrijednosti, poljoprivreda kojom se uglavnom bavilo tamonje stanovnitvo, vie nije
mogua. Prema podacima kojima se poslije raspolagalo, bilo je ozraeno 160 000
kvadratnih kilometara povrine, oko 9 milijuna ljudi smatra se rtvama katastrofe,
100 000 ljudi je evakuirano, a 8 milijuna jo ivi na ozraenom podruju.

to je ukrajinska vlada uinila da bi upoznala domau i svjetsku javnost o

razmjerima katastrofe?
Tadanja vlada na elu sa Milkhail-om Gorbachev-im nije htjela priznati da se dogodila
uasna katastrofa u zemlji. utjelo se nekoliko dana, a kad je o tome ve govorio itav
svijet, sovjetske vlasti i propaganda su nastojali uvjeriti narod da opasnosti zapravo
nema. Organizovali su monstruozne prvomajske sveane manifestacije, na glavnoj
Kijevskoj ulici, pet dana nakon katastrofe, kako bi pokazali da je sve u redu. Poslije su to
novinari nazvali manifestacijom u rendgenskom kabinetu.

Kakav je stav meunarodne zajednice prema ernobilskoj katastrofi?

Meunarodna se zajednica sloila da je ernobil planetarni problem i da svi moramo
uiniti sve da odbranimo ovjeanstvo od moguih novih posljedica te katastrofe. Jer,
ernobil ne ugroava samo Ukrajinu nego i cijeli svijet. Oteena se nuklearka nalazi na
sjeveru Ukrajine, gdje izviru mnoge rijeke, pa tako i Dnjepar, koji tee kroz Ukrajinu do
Crnoga mora. Opskrbljuje vodom vie od 37 milijuna ljudi i, ako podzemne vode dou u
doticaj s radioaktivnim tvarima, moe se dogoditi nova nezapamena ekoloka
katastrofa. Osim toga, nitko ne moe jamiti potpunu sigurnost starog sarkofaga,
izgraenog prije 14 godina i pod kojim je jo 150 tona radioaktivnog otpada.

Kako ugasiti ernobil?

Odluka o zaustavljanju eksploatacije energo- blokova i konanom zatvaranju ernobilske
elektrane donesena je prije no to je iscrpljen projektirani resurs energo- blokova, to je
presedan u svjetskoj i domaoj praksi o atomskoj energiji. Ukratko, plan zatvaranja
nuklearne elektrane ernobil predvia sljedee:
zaustavljanje eksploatacije triju energo- blokova i objekata;
 infrastrukture smjetenih na podruju elektrane,
pretvaranje sarkofaga u ekoloki sigurnu zonu (Shelter implementation Plan, SIP),
te socijalnu zatitu osoblja elektrane i stanovnitva grada Slavutia, posebno
izgraenog za to osoblje.

Kako se katastrofa u ernobilu odrazila na ekoloku svijest?

Potaknuta katastrofom u ernobilu, svjetska javnost sa sve vie sumnje poela je gledati
na projekte novih nuklearnih elektrana. Ojaale su brojne ekoloke organizacije, a neke
zapadno- europske zemlje su stavile moratorij na izgradnju novih nuklearnih elektrana
(Njemaka, vicarska, Austrija). Italija je 1987. godine nakon referenduma zatvorila sve
etiri svoje nuklearne elektrane. No, ono to najvie iznenauje i zabrinjava je podatak
da je Ukrajina usprkos upozorenja znanstvenika da metalni krov kojim je prekriven
ernobilski reaktor moe izdrati samo 20 do 30 godina, planira izgraditi etiri nova
nuklearna reaktora i to na lokaciji nuklearne elektrane ernobil. Najvei strah i nevjericu
izaziva podatak da se na samo nekoliko kilometara od nuklearne elektrane ernobil gradi
Slavuti, grad namijenjen radnicima elektrane i njihovim obiteljima poput stradalog
Pripjata, danas poznatijeg pod nazivom Grad duhova.

Slika 5s. Pripjat, grad duhova (na Ukrajinskom jeziku erobil je naziv za vrstu trave, ali danas ta
rije prestrai sve Ukrajince).

Koje se najee bolesti javljaju u vezi s ernobilskom katastrofom?

To su najprije bolesti organa disanja, krvotoka, nervnog sistema, te onkoloke
bolesti. Specijalne medicinsko- socijalne strune komisije proglasile su invalidima
ernobila oko 70 hiljada ljudi. Incidencija oboljevanja meu djecom u dobi do 14 godina
raste svake godine Zadnjih godine naglo je porastao broj oboljenja endokrilnog sistema
u djece. Oboljenja od raka titne lijezde porasla su 10 puta. Od 1986. godine,
izvedeno je 1400 operacija na titnjai, a prije havarije tih sluajeva praktiki nije bilo
(4-6 sluajeva na milion). Ta je bolest, dakle, potpuno uzrokovana posljedicama
ernobila. Incidenca karcinoma titne lijezde u djece poveana je izmeu 1981. do
1985. godine. U periodu od pet godina prije nesree prosjena stopa tiroidnog kancera
kod ukrajinske djece bio je 4- 6 sluajeva na milion (starosti do 15 god), a izmeu
1986. do 1997. godine ovaj broj je porastao na 45 sluajeva na milion. Istraivanja su
pokazala da 64% svih pacijenata oboljelih od tiroidnog kancera u Ukrajini do 15 godina
starosti je ivjelo u najzagaenijim podrujima (Kiev, Chernigov, Zhitomir, Cherkassy,
Rovno). Postoji znaajno poveanje poremeaja psiholokog zdravlja (depresija i
anksiozni poremeaji). Misli se da je uzrok karcinoma titne lijezde posljedica
izbacivanja velikih koliina joda 131 (izotop kratkog vremena poluraspada od 8 dana) iz
zagaenog mlijeka i drugih namirnica. Tiroidni karcinomi koji su se pojavili u djece bili su
veliki i agresivnog tipa. Druga vana bolest koja se javlja kao direktna posljedica
izlaganju radijaciji nakon ernobilske katastrofe je pojava malformacija (defekata) pri
roenju novoroenadi.

Slika 6s. Malformacije koje se javljaju u novoroenadi nakon ernobilske katastrofe

Koji su posljedice ernobila na ivi svijet i okoli?

Prema izvjetajima sovjetskih naunika na prvoj internacionalnoj konferenciji o biolokim
i radiolokim aspektima ernobilske nesree (septembra 1990. godine), zona od 10km
udaljenosti od nuklearne elektrane, koja je bila pokrivena umom bila je unitena. Ta
uma je nazvana crvena uma, zbog toga to je u danima poslije nesree drvee
dobivalo tamnocrvenu boju, usljed ektremno velikog taloenja radioaktivnog materijala.
Crvena uma ostaje jedan od najzagaenijih podruja u svijetu.

Slika 7s. Mutacije uoene u Insekata u Ukrajini nakon ernobilske katastrofe

Poslije ernobilske nesree radioaktivni material je bio iroko raspren po ogromnom
podruju. Njen uticaj se mogao osjetiti praktino na itavoj sjevernoj hemisferi. U nekim
lokalnim ekosistemima smrtne doze su dostignute posebno za zimzeleno drvee i male
sisare u krugu od 10km od reaktora. Meutim, 1989. godine se prirodno okruenje ovih
ekosistema poelo oporavljati, ali postoji vjerovatnoa dugoronih genetikih efekata.
Odmah nakon nesree glavni zdravstveni problem bio je radioaktivni jod (sa vremenom
poluraspada od 8 dana), a danas postoji vea zabrinutost za zagaenost zemljita sa
stroncijumom- 90 i cezijumom- 137 koji imaju vrijeme poluraspada oko 30 godina.
Najvei nivo radioaktivnih materija pronaen je u povrinskim slojevima zemljita
gdje bivaju apsorbovani od biljaka i niih ivotinja, ulazei tako u lanac ljudske ishrane.
Testovi iz 1997. godine pokazuju da se koliina cezijuma- 137 u biljkama progresivno
poveava. Milioni ljudi nastavljaju da ive u zagaenom podruju.

Zadatak 2. Odgovorite na pitanja (jedan odgovor je taan):

1. Kad se desila katastrofa u ernobilu?

a. 13. juna 1985 godine
b. 26. aprila 1986 godine
c. 26. juna 1986 godine.

2. U razdoblju od pet godina prije nesree (od 1981-1985) incidencija raka titne lijezde
u Ukrajinske djece (dob do 15 godina):
a. 16- 17 sluajeva na milion
b. 10- 16 sluajeva na milion
c. 4-6 sluajeva na milion

3. Poslije nesree u periodu od 1986.- 1997. godine incidencija raka titne lijezde u
Ukrajinske djece (dob do 15 godina):
a. 45 sluajeva na milion
b. 20 sluajeva na milion
c. 10 sluajeva na milion

4. Koje su ekoloke posljedice ernobila (vie tanih odgovora):

a. smanjena stopa nataliteta
b. nezaposlenost
c. crvene ume
d. mutacije malih sisara
5. Koliko je puta ernobilska katastrofa jaa od Hiroime
a. 4
b. 400
c. 40
Literatura

1. George V. Ionozing radiation. In: Zens C, Diserson OB, Horvat EP, eds.
Occupational Medicine, St Lous: Mosby, 1994: 939-998.
2. ICRP. Radiojodide. 54, P. Press, Oxford,1988;11:1-4.
3. ICRP. Strontium, Annals of the ICPR, 54, 1988
4. Milai S. Analysis of workers in nuclear medicine. Periodicum biologorum 1989;
91(4): 417-418.
5. Milai S. Tritium induced radiotoxicologic changes in leukocites. Archives of
toxicology, kinetics and xenobiotics metabolism 1996; 4(3): 137-14.
6. Oloveria N, Faring R. Measurements of Cs 137 in blood from individuals exposed
during the coiania accident. H Physics 1991; 60(1): 41-42.
7. Wiliams WJ. Hematology, New York: Mc Graw-Hill,1989.
8. Vlatka B. Public health aspects of ionizing radiation. In: Georgieva L, Burazeri G.
(eds) Health determinans in the scope of new public health. Hans Jacobs
Publishing Company, Sofia, 2005; 398-405.
 ELEKTRINA STRUJA

Ciljevi kursa:
Definisati tetne uinke elektrine struje na zdravlje;
Razumjeti faktore koji odreuju rizik povreda elektrinom strujom;
Identificirati poremeaje zdravlja u ekspoziciji neionizujuem zraenju;
Poznavati principe prve pomoi kod udara elektrine struje.

Koji je znaaj elektrine struje u okoliu?

Jedan od fizikalnih faktora koji moe dovesti do tetnih uinaka na radnom mjestu, kui,
ili okolini je elektrina struja, bilo da djeluje kao tehnika elektrina struja ili kao prirodni
elektricitet- udar groma. Elektrina struja uzrokuje tetne uinke koje su posljedica
djelovanja same elektrine energije (elektrini udar) ili su pak posljedica pretvorbe
elektrine energije u toplotnu (elektrine opekotine), odnosno svjetlosnu energiju
(elektrina oftalmija).

Koji faktori odreuju rizik povreda elektrinom strujom?

Osnovni faktori koji odreuju vrstu i ishod ozljede elektrinom strujom su:
1. jaina struje,
2. frekvencija struje,
3. putevi prolaska kroz tijelo,
4. trajanje djelovanja,
5. stanje organizma.

Jaina struje od >0. 1 A moe biti smrtonosan, ali i kad je jaina struje 0. 1 A, ovjek
se teko moe odvojiti od vodia. Opasne su i niskovoltane (do 1000 V) i
visokovoltane (iznad 1000 V) struje. Struja od samo 60V moe uzrokovati smrt, ali se
nesree sa smrtnim ishodom ipak ee dogaaju pri naponu od 150 do 250 V.

Kako se postie otpor voenju struje?

Otpor voenju struje u ovjeka satoji se od otpora koe (suha, zadebljala koa ruku
prua velik otpor prolazu struje, ali je otpor bitno smanjen ako je koa znojna, a
pogotovo oteena, ali i otpor drugih tkiva. to neko tkivo sadri vie vode, to je otpor
prolazu struje manji. Otpor je manji, i to je vee podruje dodira koe sa elektrinim
vodiem, a otpor je manji to je vee podruje dodira koe sa elektrinim vodiem,a osim
toga otpor se znatno smanjuje s produenjem dodira sa vodiem elektrine struje.
Naizmjenina struja je opasnija od istosmjerne, a najopasnija frekvencija je od 40 i 60
herca. Putevi prolaza elektrine energije kroz tijelo su vaan faktor o kome ovise
posljedice elektrinog udara. Miina masa, zbog sadraja vode, vrlo dobro provodi
struju. Put prolaza struje kroz ruke zahvata srce i elektrini udar koji pri tome nastaje
uzrokuje fibrilaciju ventrikula sa svim opasnim posljedicama po ivot.

Na kojim mjestima koe se usljed udara elektrine struje razvijaju opekotine?

Elektrine opekotine nastaju prvo na mjestu ulaza i izlaza elektrine struje iz tijela, jer je
tu najvei otpor. Takve su opekotine obino male povrine, ali kad je visoka voltaa i
jaka struja, mogu biti i vrlo opsene pa osim koe zahvatiti i dublja tkiva. Elektrine
nekroze su duboka oteenja tkiva, otro ograniena, obino oblika predmeta s kojim je
ovjek doao u dodir (elektrini biljeg). Ako struja ue u tijelo i izae iz njega preko
irokog podruja djelovanja niskog otpora, jaina struje moe biti nedovoljna da podigne
temperaturu i da izazove koagulacionu nekrozu. Tako da se moe dogoditi da nema niti
biljega, a ni drugih opekotina, nego se na mjestu kontakta stvori samo mala linearna ili
okrugla kona lezija (to je mogue ak i pri smrtnom djelovanju struje niske ili visoke
napetosti).

Kako elektrina struja moe otetiti oko?

Intenzivna svjetlosna energija koja moe nastati u elektrinom luku moe otetiti
strukturu oka, a posljedice su katarakta, krvarenja u retini, pa ak i ablacija retine.

Koji su principi prve pomoi pri udaru elektrine struje?

Prva pomo pri udaru elektrinom strujom obuhvata to hitniji prekid toka struje bilo
kakvim predmetom koji je lo vodi struje, davanje umjetnog disanja i primjenu vanjske
masae srca, ako nema mogunosti da se primjeni defibrilator.
 Zadatak za studente:

Test mnogostrukog izbora (engl. Multiple choice questionnaires)

1. Osnovni faktori koji odreuju vrstu i ishod ozljede elektrinom strujom su (zaokruite
ispravne odgovore iskljuujui samo jedan):
:
a. jaina struje,
b. frekvencija struje,
c. putevi prolaska kroz tijelo,
d. trajanje djelovanja,
e. put ulaska u tijelo,
f. stanje organizma.

2. Intenzivna svjetlosna energija koja moe nastati u elektrinom luku moe otetiti
strukturu oka, a posljedice su (zaokruite ispravne odgovore iskljuujui samo jedan):
a. katarakta,
b. krvarenja u retini,
c. poremeaji kolornog vida,
d. ablacija retine.
Literatura

1. Beriti-Stahuljak D, ukin E, Vali F, Mustajbegovi J.Medicina rada. Zagreb:

Medicinska naklada, 1999.
2. Simon N. Biological effects of static magnetic fields: Review. Int Cryogenic
Materials Commission, Inc. Boulder (Colorado); 1992.
3. Grandolfo M, Vecchia P. Static electromagnetic fields: Sources, physical
interaction and bioeffects. In: Mathes R, editor. Proceedings of the Third
Interantional Non-Ionizing Radiation Workshop. ICNIRP, Baden, Austria:1996.
271-85.
4. Vali F. Zdravstveni aspekti ekologije. U: Vali F i sar. Zdravstvena ekologija.
Zagreb, Medicinska naklada Zagreb, 1-3, 2001.
 BUKA U OKOLIU I ZDRAVLJE

Buka
Vibracije

Ciljevi kursa:
Proiriti znanja o buci i njenom javnozdravstvenom znaaju;
Identificirati okoline izvore buke;
Definisati termin akustine trauma;
Otkriti izvor vibracija u okoliu;
Poznavati zdravstvene poremeaje koje uzrokuje buka;
Identificirati maksimalno doputene nivoe buke u okoliu.

ta je buka?
Buka je svaka nepoeljna ili neprijatna zvuna pojava koja nekim svojim kvalitetima
moe da utie na psihiko i fiziko osjeanje ovjeka. Ona stvara nemir i neraspoloenje,
posebno djeluje na sluh i njegove mogunosti, ometa odmor ljudi i smanjuje radnu
produktivnost. Uvoenjem sve brih tehnolokih procesa u industriji esto se poveava
ukupna izloenost buci. Broj industrijskih radnika koji je izloen djelovanju prekomjerne
buke sve je vei. Robert Koch je u drugoj polovini 19. vijeka izjavio: Doi e dan kad
e buka postati jedan od velikih neprijatelja ovjeka, tako da emo se boriti protiv nje
kao nekad protiv kuge i kolere.
Buka je pratilac sredine u kojoj ivimo izvan rada, pa ak i na odmoru ili na putu do
radnog mjesta. Ispitivanja su ve prije 20 godina pokazala da je oko 150 miliona ljudi u
zemljama visokog tehnolokog razvoja bilo u svojim domovima izloeno zvunim
pritiscima viim od 65 dB. U Japanu je bilo vie pritubi na buku nego na bilo koji drugi
oblik oneienja.

Ko je prijemnik zvuka u organizmu?

Uho je prijemnik zvuka u organizmu i ono akustinu energiju pretvara u bioelektrinu.
Ono je ujedno i vrlo selektivan akustini analizator, odreiva smjera zvunog izvora, te
indikator glasnoe, visine i boje tona. Podruje frekvencije koje uho uje obuhvata vie
od deset oktava. Omjer izmeu najveeg zvunog pritiska koje uho moe podnijeti i onog
koji se tek moe primjetiti iznosi 1 : 106. U podruju svoje najvee osjetljivosti uho
reaguje na zvuni pritisak koji izaziva titranje bubnjia amplitudom koja je jednaka
jednoj desetini promjera najmanjeg atoma, tj. amplitudom manjom od 10-11.

Kako buka djeluje na ljude?

Uobiajena podjela djelovanja buke na ljude je na auditivno (auralno) tj. djelovanje na
ulo sluha i ekstraauditivno (ekstraauralno) tj. djelovanje s posljedicama na cijeli
organizam. Buka u osnovi uvijek djeluje auditivno, a ekstraauditivne pojave mogu biti
samo indirektne posljedice buke. U sluajevima samog ekstraauditivnog djelovanja tetni
se uticaj prenosi na ovjeka drugim osjetnim sistemima.

Koje su karakteristike auditivnog djelovanja buke?

Auditivno djelovanje izraava se preko direktnog oteenja slunog organa, a time i
sluha. Posljedica mu je nagluhost i gluhoa. Kad je rije o dugotrajnom djelovanju
buke razvijaju se trajna, ireverzibilna oteenja. Krivulja praga ujnosti mijenja se sa
ovjekovom dobi. Ona se podie starou na viim frekvencijama, to znai da se u tom
podruju gubi sluh (Presbyacusis).

Koje su karakteristike ekstraauditivnog djelovanja buke?

Buka djeluje indirektno podraivanjem simpatikusa na autonomni nervni sistem. Kad
buka pree nivo od 60dB pojavljuju se simptomi koji su posljedica pojaane funkcije
simpatikusa (pojaana razdraljivost, smetnje sna, poremeaj sna, zamor, glavobolja,
nervoza, opta nelagoda, vrtoglavica, poremeaj ravnotee). Meutim, postoje
individualne razlike osjetljivosti na djelovanje buke, pa se reakcije mogu ispoljavati
blagim i prolaznim simptomima do burnih reakcija i trajnih teih oteenja. Buka je,
dakle, jedan od stresogenih faktora okolia.
Ekstraauditivni uinci se izraavaju:
Poremeajima kardiovaskularnog sistema (periferna vazokonstrikcija-tahikardia,
hipertenzija);
Poremeajima gastrointestinalnog trakta (spazam pilorusa, pojaana peristaltika i
sekrecija, peptiki ulkus);
Poremeajima endokrinog sistema (djelovanje na: hipofiza- suprarenalne lijezde,
hipofiza-gonade- menstrualne smetnje, spontani abortusi u graviditetu).

ta je akustina trauma?
Akustina trauma podrazumijeva svako oteenje sluha jakim zvunim pritiscima, bilo
kojeg izvora. Treba istai da je mogunost prilagoavanja na djelovanje buke neznatna,
a u individualno preosjetljivih nema takve mogunosti, nego se reakcija na buku
poveava. Stoga, podraivanje simpatikusa sa svim vegetativnim promjenama je
uzrokom akustine traume koja se pojavljuje kao posljedica trajnog, prekomjernog
zvunog podraaja. Osnova patofiziologije akustine traume je dobro poznata. Proces se
zbiva u unutarnjem uhu i to na nivou osjetnih stanica Cortijeva organa i perifernih
ivanih zavretaka. Akustinu traumu mogu izazvati detonacije, mlazni motori, jaki
zvunici u blizini uha to izaziva privremeni poremeaj sluha, ako ne doe do prskanja
bubne opne. Privremeno se gubi sposobnost percepcije slunog nadraaja, javlja se
zujanje u uima, glasovi se nejasno uju, dolazi do privremenog poremeaja praga drai.
U takvim sluajevima u Kortijevom organu utvrenje su dezorganizacije strukture,
pojave slobodnih komadia tkiva, tenosti i fibroznih proimanja. Stepen smanjenja sluha
zavisi od stepena promjena u Kortijevom organu.

ta je hronina akustina trauma?

Hronina akustina trauma predstavlja najee profesionalno oteenje slunog organa
pri dugotrajnom izlaganju buci. Stepen oteenja sluha zavisi od vie inilaca: trajanje
zvune agresije, jaine zvuka (izraene u dB) i frekvencije u (Hz). Najagresivnije
frekfence nalaze se u blizini 4000 Hz. Hronine akustine traume manifestuju se u vidu
privremenog gubitka sluha u odreenom opsegu skale ili potpunog gubitka sluha. Za
sluaje profesionalne nagluvosti karakteristino je sporo i postepeno razvijanje
nagluvosti.

Koji su izvori buke?

Prirodni izvori buke, kao to je elektrino pranjenje u vazduhu, morski talasi,
grmljavina, glasovi idrugi. Vjetaki izvori buke su saobraaj i industrija (u industrijskim
postrojenjima buka esto iznosi vie od 100 dB). Izvorom buke po zakonu Sarajevskog
kantona smatra se sveki objekat sa sredstvima za rad i transport, ureajima,
instalacijama, te bune aktivnosti i drugi objekti i radnje od kojih se iri zvuk i koji prelazi
dozvoljene nivoe buke.
Buku u okoliu prema izvorima dijelimo na:
saobraajnu buku;
buku koju stvara industrija u gradovima ili naseljima;
ulinu buku raznog porijekla (graevinske maine, ozvuenja, utovar i istovar
metalnih predmeta, ugostiteljski objekti);
buku u domainstvu (rad elektrinih i drugih ureaja, instalacija).

Koje zdravstvene poremeaje izazivaju razliiti izvori buke u okoliu?

Tabela 11. Zdravstveni poremeaji koje izazivaju razliiti izvori komunalne buke
Faktori Uinci

Cestovni i eljezniki saobraaj gubitak sluha, smetnje odmora i sna, srana

oboljenja
Zrani saobraaj gubitak sluha, smetnje odmora i sna,
pogoranja duevnih bolesti

Tehnoloka buka progresivni trajni gubitak sluha

Kuna buka smetnje odmora, psihika napetost

Od ega zavise zdravstveni efekti u ekspoziciji buci?
Efekti ekspozicije buci su u direktnoj povezanosti sa intenzitetom (stepenom) buke.

Tabela 12. Stepen buke i zdravstveni efekti

INTENZITET BUKE dB ZDRAVSTVENI EFEKTI

I 40-50 Izaziva psihike reakcije

II 60-80 Izaziva rastrojstvo nervnog sistema
III 90-110 Izaziva umanjenje sluha
IV < 120 Izaziva povredu slunog aparata
V 150 Izaziva mehanike povrede
VI 170 Izaziva SMRT

Koliko je znaajna buka koja nastaje u saobraaju?

Saobraaj danas prestavlja jedan od najvanijih uzroka buke. Automobili uzrokuju nivo
buke od 80 dB. Na vrlo prometnim raskrsnicama buka moe dostii i do 90dB. Tokom
dana, polovica stanovnika gradova izloena je nivoima buke od 55dB, treina od 55 do
65 dB, a 15 % iznad 65dB, to je granica iznad koje se javlja visok stepen neugodnosti.
Drumski i vazduni saobraaj u gradovima uestvuje sa 70-80% izvora buke. U blizini
pruge intenzitet buke je 90dB. Tramvaji proizvodi buku od 75-95dB. U okolini aerodroma
buka iznosi 80-100dB. Nadzvuna brzina u avionskom saobraaju predstavlja prasak koji
nastaje probijanjem vazdunog zida, a produkuje buku iznad 60 dB. Zabiljeen je smrtni
sluaj zbog nadzvunog praska u Oklahomi 1967.godine.

Da li zemljotresi proizvode buku ili vibracije?

Zemljotresi izazivaju vibracije iji je broj vei od 15 vibracija/sec. Kod ena ovakve
vibracije mogu izazvati oteenje genitalnog sistema (poremeaje ovario- menstrualnih
ciklusa) pa i sterilitet. Kod mukaraca smanjuju produkciju spermatozoida.

Na koje neuropsiholoke i mentalne funkcije utie buka?

Buka djeluje stresno i posebno negativno utie na slijedee aktivnosti:
aktivnosti koje zahtjevaju koncentraciju, uenje i analitike procese;
aktivnosti koje ukljuuju govor i sluanje;
aktivnosti koje zahtjevaju precizan rad miia (posebno miia ake);
aktivnosti koje ukljuuju vie simultanih radnji;
aktivnosti koje iziskuju stalni mentalni napor.

Primjer.
Prije dvije godine na Cornell univerzitetu provedeno je istraivanje sa jednim zanimljivim
eksperimentom. Svaki zaposlenik je u toku radnog vremena, ne znajui, dobio uz
redovne radne zadatke i jedan nerjeiv zadatak. Nakon nekog vremena zaposlenici su
odustali od rjeavanja tog zadatka i nastavili su sa radom. Analizirajui rezultate
utvreno je da su zaposlenici koji su radili u uvjetima buke uinili u prosjeku 40% manje
pokuaja da rijee taj zadatak, od onih koji su radili u tiim uvjetima..

Da li videoterminali i kompjuter proizvode buku?

Buka kompjutera (tiha buka, buka niskog intenziteta) esto uzrokuje poremeaje
spavanja i poremeaje drutvenog ponaanja. Pojavljuju se uporne nesanice, sa
uzimanjem raznih sedativnih i hipnotikih sredstava. esto je izraeno antisocijalno i
agresivno ponaanje, zatim otuenost i izolacija osobe, koja polako iz realnog prelazi u
cyber svijet.

Koje su zatitne mjere protiv neeljenih efekata buke?

Mjere zatite protiv buke mogu biti ope i individualne. U ope mjere ubrajaju se
tehnoloke i izolacione mjere, regulacija saobraaja, vremensko i prostorno ogranienje
buke, to bolje privrivanje za podlogu uz koritenje amortizujuih zaptivki. Oprema je
skupa, a postupci izolacije se odnose na zatitu stambenih etvrti, ali i maina koji
proizvode buku, materijalima koji apsorbuju zvuk.
Pojam ekranizacije podrazumjeva postavljanje odreenih barijera izmeu glavnih
bunih saobraajnica i stambenih kompleksa, ime se mogunost moe znatno samnjiti.
Ekrani za zatitu mogu biti visoke administrativne zgrade, drvoredi i zelenilo. Listopadne
ume umanjuju intenzitet buke (u ljetnom periodu vie nego u zimskom) na osnovu
ekvivalentnog raastojanja 150m od izvora. Umanjenje iznosi 0.20 dB (u zimskom
periodu 0.25dB). Buka se moe smanjiti i putem adekvatne regulacije i ogranienja
saobraaja naroito u stambenim etvrtima nou. Individualne mjere zatite od buke u
radnoj sredini sastoje se u primjeni mjera zatite (line i kolektivne), utvrivanje
standarda nivoa buke, reima i dinamike rada uz obavezne odmore.

Koji su doputeni nivoi buke u okoliu?

Prema ISO standardima vanjska buka u odnosu prema zgradama je onaj nivo buke koja
djeluje 3m ispred zgrade ili 0.5 m ispred otvorenog prozora boravinih prostorija.
Propisima i normama definie se prihvatljivo stanje buke za svaku konkretnu sredinu
na temelju postavljenih kriterija kao to su zatita sluha i zdravlja uope, uticaj na zamor
i produktivnost, ujnost zvunih signala, razumljivost govora, potreba za mentalnim
sposobnostima, mogunost odmora, rekreacije i mirnog sna.
Tabela 13. Maksimalno dozvoljeni nivoi buke okolia (vanjski prostori)
Maksimalno doputeni
Zona Namjena prostora nivoi buke dB (A)
dan no
Bolnike zone, oporavilita, zone odmora i rekreacije, kulturno
1 istorijski lokaliteti i parkovi 50 40

Stambena gradska podruja, ostala naselja, turistike zone,

2 kampovi i zone odgojno obrazovnih institucija, 55 45
zdravstvenoistraivaki instituti

Poslovno- stambena zona s objektima javne namjene izvan

3 gradsog sredita, djeja igralita 60 50

Poslovno- stambena zona s objektima javne namjene unutar

4 gradsog sredita, zona du autocesta i glavnog gradskog 65 50
sredita, zona du autocesta i glavnih gradskih prometnica

na granici ove zone buka

5 Industrijska, skladina i servisna podruja te podruja ne smije prelaziti
transportnih terminala bez stanova doputeni nivo u zoni s
kojom granii
 Zadatak za studente:

Test mnogostrukog izbora (engl. Multiple choice questionnaires)

1. Buku prema izvorima dijelimo na (zaokruite ispravne odgovore iskljuujui samo

jedan):
a. saobraajnu buku
b. buku koju stvara industrija u gradovima ili naseljima
c. ulinu buku raznog porijekla (graevinske maine, ozvuenja, utovar i istovar
metalnih predmeta, ugostiteljski objekti)
d. buku u ruralnim podrujima
e. buku u domainstvu

2. Utvrditi da li su u Federaciji BiH ili kantonalnim nivoima doneeni Zakoni o zatiti

od Buke?
3. U okviru praktine vjebe mjeriti buku u razliitim medijima. Zabiljei uoeno.
Literatura

1. American Academy of Otorynolaringology-Head and Neck Surgery: Otologic referral

Criteria for Occupational Hearing Conservation Programs. Waschington, DC,
American Academy of Otorynolaringology-Head and Neck Surgery, 1983.
2. Attias J, Furst M, Forman V. Noice-induced otoacustic emission loss without hearing
loss. Ear Hearing, 1995; 16: 612-618.
3. Cherniack M. Health hazard of Vibration. In Bowler RM, Cone JE (eds): Occupational
Medicine Secrets, Philadelphia, Medical Publishers, 1999, pp 157-162.
4. Madory RD. Noise and hearing conservation. In Bowler RM, Cone JE (eds):
Occupational Medicine Secrets, Philadelphia, Medical Publishers, 1999, pp 163-170.
5. Radanovi B, Salaj B. Buka i akustina trauma. U: ari M, ukin E (ur) Medicina
rada i okolia. Zagreb, Medicinska naklada 2002; pp 319-344.
6. Occupational safety and Health Administration: occupational noise exposure-
Hearing conservation amendment. Final rule.Fed Reg, 1983; 46:9738-9785.
7. Rink T. Audiometric testing: A five year review. In Procedings from twnty first
hearing Conservation Conference. Des Moines, National Hearing Conservation
Association, 1999.
8. Simonovi M. Oteenja sluha. U: Vidakovi A (ur.) Medicina rada II. Beograd:
Udruenje za medicinu rada, 1997:704-710.
9. Gortan D. Audiologija. Spiridion Brusina Lomnica D, 1995.
10. Jablanovi M, Jaki P,Kosanovi K. Uvod u ekotoksikologiju.Heleta Beograd,
Beograd, 2003.
 PROMJENE U ATMOSFERSKOM PRITISKU I ZDRAVLJE

Povien atmosferski pritisak

Snieni atmosferski pritisak

Ciljevi kursa:
Definisati barotraumu;
Razumjeti dekompresijsku bolest (nastanak i glavne karakteristike);
Definisati dekompresijsku visinsku bolest;
Poznavati glavne znake prilagoavanja na visinu;
Poznavati sindrome dekompresijske visinske bolesti;
Razumjeti savjete upuene onima koji se penju na visinu.

Djelovanje povienog atmosferskog pritiska

ta je barotrauma?
Barotrauma predstavlja direktan uticaj povienog atmosferskog pritiska na organizam
koji nastaje zbog promjena fizikih karakteristika zraka (istih gasova ili vjetakih
gasnih mjeavina). Posredni uticaj povienog atmosferskog pritiska ogleda se u
biolokom djelovanju metabolikih i inertnih gasova pod povienim pritiskom na
organizam. Porast opeg pritiska je istovremeno praen poveanjem parcijalnih pritisaka
metabolikih (O2 i CO2) i inertnih komponenti (N2). U normalnim uslovima 100mL krvi
ima samo 0.2mL fiziki otopljenog kiseonika. Sa svakim barom nadpritiska otopljeni
kiseonik u 100mL krvi e se poveati za 2.4mL. Porastom parcijalnog pritiska kiseonika
nastaje perakutno toksino djelovanje kiseonika. Kod jo vieg atmosferskog pritiska
nastaje neurotoksino djelovanje kiseonika sa kloniko tonikim grevima.

Kako nastaje dekompresijska bolest?

Djelovanje povienog atmosferskog pritiska ispoljava se poveanim otapanjem azota u
krvi i tkivima, ako se naglo pree u podruje snienog atmosferskog pritiska. Otopljeni
azot u tkivima se oslobaa u krv u obliku mjehuria, to za posljedicu ima nastanak
vazdune embolije, a taj patoloki mehanizam ini osnovu dekompresijske bolesti (DB).
Jo je 1878. godine naunik Bert eksperimentalno potvrdio da DB uzrokuju gasni
mjehurii preteno sastavljeni od azota.
Kako objasniti nastanak dekompresivne bolesti?
Kod konstantnog pritiska i temperature svaka tekuina (otapalo), ili tkivo organizma
moe u organizmu zadrati samo odreenu koliinu gasa. Tokom udisanja zraka
normalnog atmosferskog pritiska od 1bara organizam odrasle, prosjeno uhranjene
osobe sadrava oko 1L otopljenog azota. Polovina te koliine se nalazi u oko 50 kg tkiva
preteno sastavljenog od vode, dok se ostatak nalazi u oko 9kg masnog tkiva. Pri
dovoljno dugom izlaganju pritisku od 2bara u organizmu e biti 2L, kod 3bara 3L, kod 5
bara 5L otopljenog azota itd. Gasni mjehurii azota u venskom krvotoku su temeljni
uzrok DB-i. Mogu se pojaviti lokalna mikrokrvarenja, mikrotromboembolijski procesi i
vazogeni edem.

Kakva je klinika slika dekompresijske bolesti?

Sinonimi za profesionalnu dekompresijsku bolest su bolest ronilaca, kesonska bolest,
bolest avijatiara. Javljaju se lokalna mikrokrvarenja (ui, oi) kao znak barotraume i
vazogeni edemi. Vrlo esto dolazi do pucanje bubnjia obostrano, (engl. inverted ear), a
registruje se oteenje sluha obostrano. Najei simptom dekompresijske bolesti je bol
u zglobovima (koljeno, rame), a kasnije u miiima i kostima. Vrlo teka posljedica
dekompresijske bolesti je spastina paraplegija (zbog embolije kimene modine) i esto
puta fatalna embolija plua.

Kako lijeiti dekompresijsku bolest?

Terapijska rekompresija je jedina djelotvorna i ispravna metoda lijeenja DB-i.
Sastoji se od ponovnog stavljanja oboljelog pod povieni pritisak (rekompresija) i
postupno programirane dekompresije. Poveanjem okolnog pritiska u rekompresijskoj
fazi smanjuje se obim i volumen gasnih mjehuria.

Djelovanje snienog atmosferskog pritiska

ta je dekompresijska visinska bolest?

Visinska bolest (VDB, subatmosferska) je naziv za skup simptoma koji se javljaju pri
boravku na izvanredno niskom atmosferskom pritisku (visokoj nadmorskoj visini).
Najee se javlja u hipobarinim komorama aviona i prilikom leta na izvanredno velikim
visinama. Rad u uslovima snienog atmosferskog pritiska obavlja se razmjerno rijetko (u
graevinarstvu na visokim planinama, tunelogradnja, gradnja cesta. Prisutnost mjehuria
inertnog gasa u krvotoku je temeljni uzrok VDB, istovjetno kao u DB. Pri naglom usponu
na visine, kad ne postoji mogunost prilagoavanja, u veini sluajeva radi se o blagom
poremeaju koji ne zahtijeva lijeniku intervenciju. Zbog uestalosti blagih simptoma
glavobolje i munine (ubrzano disanje, ubrzan puls, hipertenzija), mnogi smatraju kako
je glavobolja na visini normalna. Ovi simptomi rijetko napreduju u tei oblik, modani i
pluni edem, koji moe biti smrtonosan, osobito ako se ne prepozna. Najbolji nain
sprjeavanja visinske bolesti jest spor uspon pri emu se ostavlja dovoljno vremena za
aklimatizaciju. Lijeenje visinske bolesti podrazumijeva prestanak daljnjeg uspona te
silazak, osobito ako simptomi ne prolaze ili se pogoravaju. Kisik i lijekovi slue kao
pomo pri silasku.

Koji je odnos visine i fiziolokih promjena u visinskoj bolesti?

Bolest je utoliko ea to je visina vea. Ovisno o visini javljaju se slijedee fizioloke
promjene:
SREDNJE VISIKA NADMORSKA VISINA (1500-2500m): zasienje arterijske krvi
kisikom je vee od 90%; visinska bolest je mogua, ali rijetko.
VISOKA NADMORSKA VISINA (2500-3500m): visinska bolest esta kod brzog
uspona.
VRLO VISOKA NADMORSKA VISINA (3500-5800m): visinska bolest je vrlo esta;
zasienje arterijske krvi kisikom je manje od 90%; primjetan manjak kiseonika u
krvi (hipoksemija) tokom napora.
EKSTREMNA VISINA (iznad 5800 m): zamjetan manjak kiseonika u krvi tokom
mirovanja; pogoravanje visinske bolesti usprkos aklimatizaciji; due
preivljavanje teko je mogue.

Koji su znaci normalnog prilagoavanja na visinu?

Svaka osoba koja se nae na povienoj nadmorskoj visini iskusit e odreene promjene
koje su posljedica normalnog prilagoavanja na visinu:
ubrzano disanje hiperventilacija),
kratkoa daha (nedostatak zraka) tokom fizikog napora,
uestalo mokrenje,
promjena naina disanja tokom noi,
esto buenje tokom noi,
udni snovi i none more.

Koji su faktori rizika za razvoj visinske bolesti?

Na razvoj visinske bolesti utie brzina uspona, nadmorska visina, visina na kojoj putnik
spava te individualna osjetljivost. Dobra tjelesna kondicija ne djeluje zatitno, a pojaani
tjelesni napor na visini poveava mogunost obolijevanja. Genetski faktori takoe su
odgovorni za visinsku bolest. Lijenici ne mogu predvidjeti kod koje osobe e se razviti
visinska bolest. Prethodna iskustva osobe s boravkom na visini dobar su vodi, ali postoje
iznimke. Bilo kakvi testovi na nadmorskoj visini upitno su korisni u ovu svrhu. Smrtnost
od visinske bolesti openito je niska. Smrtni sluajevi planinara u Nepalu dogaaju se u
0.014% sluajeva, a od toga 0.0036% uzrokovano je visinskom boleu. Kod Britanaca
koji su se pokuali popeti iznad 7000m, visinska bolest je uzrokovala smrt u 17%
sluajeva. Kao i akutna visinska bolest, uestalost edema mozga ovisi o brzini uspona i
nadmorskoj razini, a javlja se kod manje od 0.001% osoba na visini od 2500m te 1% na
4000-5000m. Visinski edem plua javlja se rijetko ispod 2500 m. Uestalost je 0.0001%
na 2500m, a raste na 2% pri visini od 4000 m.

Kakva je klinika slika akutne visinske bolesti?

Tri su glavna oblika klinike slike visinske bolesti: akutna visinska bolest, visinski edem
mozga i visinski edem plua. Razlike u osjetljivosti pojedinaca na visinsku bolest su
impresivne i jo nisu prikladno objanjene. Akutna visinska bolest ukljuuje niz
simptoma kojima je prethodio dolazak na visinu: glavobolja, gubitak apetita, munina ili
povraanje, slabost, umor, vrtoglavica i problemi sa spavanjem. Simptomi se obino
javljaju 6-12 sati nakon dolaska na novu nadmorsku visinu (mogu se javiti i ranije), a
nestaju nakon 1-3 dana ako nema daljnjeg penjanja. Rijetko se javljaju ispod 2500 m.
Mogu se javiti edemi ekstremiteta. Ne postoje fiziki znaci svojstveni za akutnu visinsku
bolest, a prisutnost neurolokih simptoma ukazuje na mogunost postojanja edema
mozga ili drugi poremeaj. Uzrok akutne visinske bolesti je nejasan. Simptomi mogu biti
rezultat edema mozga zbog vazodilatacije krvnih ila uslijed hipoksije. Poremeaj
modane auto-regulacije, otputanje molekula koje utiu na krvne ile, te promjena
krvno-modane barijere uslijed manjka kiseonika mogu takoer biti odgovorni. Razvoj
modanog edema predstavlja tei oblik akutne visinske bolesti.

Koji simptomi upuuju na razvoj visinskog edema mozga?

Visinski edem mozga obino slijedi nakon akutne visinske bolesti. Moe uzrokovati
komu i smrt. Prvi simptomi su odreeni mentalni poremeaji i promjena ponaanja koje
pacijent i okolina obino ignoriraju. Glavobolja, munina i povraanje, halucinacije,
dezorijentacija i zbunjenost se esto viaju, toniko-kloniki grevi su rjei. Teka bolest
zbog visinskog edema mozga moe se razviti za nekoliko sati, osobito ako se prvi
simptomi ne prepoznaju ili zanemare. Edem mozga moe se javiti zajedno s edemom
plua.

Kako prepoznati visinski edem plua?

Visinski edem plua javlja se obino 2-3 dana nakon dolaska na odreenu nadmorsku
visinu. Poremeaj ukljuuje oteano disanje pri naporu koje se pogorava i postaje
oteano i pri mirovanju, suh kaalj, slabost, lako zamaranje i nepodnoenje napora. Kako
se bolest pogorava disanje je sve tee, edem plua postaje izraajan, te je mogu
razvoj kome i smrti. Uzrok je nepoznat, a odgovornim se smatraju mjestimina
poveanja pritiska u pluima, te upalni faktori u odstranjivanju vika tekuine.

Kako lijeiti visinsku dekompresijsku bolest?

Odmaranje na istoj nadmorskoj visini esto omoguava prolazak simptoma te se veina
pacijenata oporavlja bez lijeenja za 24-48 sati. Lijekovi protiv bolova i povraanja
(analgetici, antiemetici) mogu ublaiti glavobolju i muninu kod blage akutne visinske
bolesti. Najvanije u lijeenju akutne visinske bolesti jest sprijeiti daljnji uspon te
obavezan silazak ako se simptomi pogoravaju ili ne prolaze nakon 24 sata. Potrebno je
hitno sputanje kod znaka edema plua ili mozga. Kisik treba dati ako je dostupan.

to lijenik treba savjetovati prije izlaganja visinama/snienom atmosferskom

pritisku?
Nauna istraivanja koja bi pomogla pri takvoj preporuci vrlo su rijetka, ali openito
ohrabrujua. Putnici trebaju imati na umu da je zdravstvena zatita na visokim
nadmorskim visinama vrlo oskudna. Putnik treba ponijeti dovoljnu zalihu lijekova koje
inae uzima, a plan putovanja treba omoguiti brz pristup medicinskim ustanovama.
Uestalost visinske bolesti ista je kod djece i odraslih. Dijagnoza kod mlae djece moe
biti odgoena jer ne znaju opisati simptome. Svako dijete koje razvije nespecifine
simptome na visini treba tretirati kao da ima visinsku bolest, osim ako druga dijagnoza
nije oita. Principi lijeenja isti su kao kod odraslih. Dojene na visini moe razviti plunu
hipertenziju i subakutnu visinsku bolest (tzv. visinska srana bolest). Nejasno je
poveava li visina rizik od iznenadne smrti dojenadi. Vrlo je malo podataka o riziku
visine za trudnice. Istraivanja stalnih stanovnica na visini pokazuju neznatne razlike
opskrbe fetusa kisikom na visinama ispod 3000m. Mali broj postojeih istraivanja i
iskustva avio-industrije ukazuju da je izlaganje uobiajenom pritisku zraka u kabini
aviona ili visinama <2500 m u kasnijoj trudnoi (do 37 sedmica) sigurno ako ne postoje
druge komplikacije u trudnoi. Rizik od visinske osobe, prema dosadanjem iskustvu, ne
poveava se s dobi. Ukoliko je putnik u dobroj tjelesnoj kondiciji starija dob nije prepreka
za putovanje. Podnoenje napora moe biti smanjeno na visini, osobito ako postoje druge
bolesti. Starijim osobama se preporuuje ograniiti tjelesne aktivnosti tijekom prvih par
dana na novoj visini dok se ne postigne aklimatizacija.

Kako sprijeiti razvoj visinske bolesti?

Tijelo izloeno visinskom manjku kiseonika (hipobarina hipoksija) prilagoava se, to je
poznato kao aklimatizacija. Svrha ove prilagodbe je poboljanje dostave kisika.
Aklimatizacija se najbolje postie sporim usponom, ime se dozvoljava tijelu
prilagoavanje prije uspona na vee visine i smanjuje rizik od tekih oblika visinske
bolesti. Iako je spor uspon openito pravilo, neke osobe se mogu uspeti brzo bez ikakvih
simptoma. Iznimno je vano biti fleksibilan prilikom planiranja uspona te ostaviti dovoljno
vremena za prilagodbu i oporavak ako se poremeaj razvije.
Preporuke za aklimatizaciju:
visinu iznad 3000m, na kojoj se spava poveavati samo 300-600 m na dan;
za visinu iznad 3000m je potreban odmor od jednog dana za svakih 1000m
daljnje visine;
brzina aklimatizacije razlikuje se od osobe do osobe;
 ako je mogue, treba izbjegavati letove ili vonju direktno na visoke visine;
ako se na visoku nadmorsku visinu dolazi direktno avionom ili autom potrebno je
prvi dan izbjegavati tjelesne napore i daljnji uspon;
penji se visoko, spavaj nisko;
ako simptomi ne prolaze odgodi daljnji uspon;
ako se simptomi pogoravaju spusti se to prije.
 Zadatak za studente:

Test mnogostrukog izbora (engl. Multiple choice questionnaires)

1. Svaka osoba koja se nae na povienoj nadmorskoj visini iskusit e odreene

promjene koje su posljedica normalnog prilagoavanja na visinu (zaokruite ispravne
odgovore iskljuujui samo jedan):
a. ubrzano disanje hiperventilacija),
b. kratkoa daha (nedostatak zraka) tokom fizikog napora,
c. uestalo mokrenje,
d. promjena naina disanja tokom noi,
e. esto buenje tokom noi,
f. mikrokrvarenja
g. udni snovi i none more.

2. Kako lijeiti dekompresijsku bolest (zaokruite ispravne odgovore):

a. dekompresijom
b. rekompresijom
c. rekompresijom i dekompresijom
d. nijednim od navedenog.
Literatura

1. Barry PW, Pollard AJ. Altitude illness. BMJ. 2003;326(7395):915-9.

2. Beriti-Stahuljak D, ukin E, Vali F, Mustajbegovi J. Medicina rada. Zagreb,
Medicinska naklada Zagreb, 1999.
3. Dumont L, Mardirosoff C, Tramer MR. Efficacy and harm of pharmacological prevention
of acute mountain sickness: quantitative systemic review. BMJ 2000; 321: 267-272.
4. Goovi S. Povien atmosferski tlak. U: ari M, ukin E (ur) Medicina rada i okolia.
Zagreb, Medicinska naklada 2002; pp 360-387.
5. Hackett PH, Roach RC. High-altitude illness. N Engl J Med. 2001; 345(2):107-14.
6. Hornbein TF, Schoene RB. High altitudean exploration of human adaptation. New York:
Marcel Dekker, 2001.
7. Milledge JS, Beeley JM, Broome J, Luff N, Pelling M, Smith D. Acute mountain sickness
susceptibility, fitness and hypoxic ventilatory response. Eur Respir J 1991; 4: 1000-1003.
8. Neumann K. Acute altitude sickness in children. J Travel Med. 1999 ; 6(3):210.
9. O'Brien B. High-altitude illness. N Engl J Med. 2001; 345(17):1280-1.
10. Pollard AJ, Clarke C. Deaths during mountaineering at extreme altitude. Lancet 1988;
i: 1277.
11.. Shlim DR, Gallie J. The causes of death among trekkers in Nepal. Int J Sports Med
1992; 13(1): S74-S76
12. Stevens LM. JAMA patient page. Altitude sickness. JAMA. 2002; 287(17):2314.
 HEMIJSKE MATERIJE U OKOLIU

Metali
Plinovi i pare
Opojni plinovi (narkotici)

Ciljevi kursa:
Poznavati efekte manganske okoline ekspozicije u djece;
Razumjeti sindrom manganizam;
Poznavati okoline izvore ive i razumjeti problem amalgamskih blombi;
Poznavati efekte kontinuirane ekspozicije ivi;
Poznavati izvore kadmijuma i zdravstvene efekte koji nastaju usljed ekspozicije
kadmijumu;
Poznavati okoline izvore olovu;
Poznavati zdravstvene poremeaje koje uzrokuje olovna ekspozicija;
Otkriti ko su rtve otrovanja olovom i ta ono uzrokuje;
Identificirati naine prevencije okolinog otrovanja olovom;
Poznavati okolini znaaj hlora;
Poznavati okolini znaaj polihloriranog bifenila;
Poznavati okolini znaaj opojnih plinova (metanol, benzen, nafta).

METALI

Koji su prvi poznati otrovi u istoriji ovjeanstva?

Metali su prvi poznati toksini u istoriji ovjeanstva. Hipokrat je jo 370 godine prije
nove ere opisao abdominalne kolike kao znak olovnog saturnizma. Plinije je isticao tetne
uinke ive na zdravlje u onih koji se bave preradom. Pojedini metali su esencijalni u
organizmu (eljezo, kobalt, bakar, cink, mangan). To znai da su oni prijeko potrebni, ali
u odreenoj koncentraciji, za normalno odvijanje biohemijskih procesa u organizmu pa
njihov nedostatak moe uzrokovati odreene bolesti. Meutim ako ih se unese u suviku
mogu uzrokovati otrovanja.

Mogu li se dogoditi otrovanja eljezom?

eljezo (Fe) je esencijalni metal. Akutno trovanje se moe dogoditi u idiopatskoj
hemohromatozi, u lijeenju anemije eljeznim preparatima ili u toku frekventne
transfuzije. U tom sluaju dolazi do porasta feritin sintetaze u hepatinim stanicama, a sa
rastuim koncentracijama feritina, velike koliine eljeza ostaju u obliku hemosiderina.
Akutna toksinost najea je u djece od 1-5 godina sa Fe-sulfatom. Ako je uzeto
peroralno 0.5g Fe ili 2.5g eljeznog sulfata), ozbiljno trovanje ima slijedeu
somptomatologiju:
povraanje koje se javlja 1-6 sati nakon ingestije;
ulceracije i melena;
akutni zastoj bubrega i ciroza jetre.
Meutim hronino otrovanje je mnogo raireniji problem. Moe se razviti zbog
preosjetljivosti koja je genetski uslovljena. Deava se kod konzumacije ajeva bogatih sa
Fe, tonika ili lijekova. Posljedice mogu biti ozbiljne: funkcionalni poremeaji jetre,
diabetes melitus, poremeaj hormona ili kardiovaskularni poremeaji. Defferioxamine je
specifini antidot.

Mogu li se dogoditi otrovanja selenom?

Selen je esencijalni element. Hrana iz mora bogata je selenijumom. Otrovanja selenom
se mogu dogoditi konzumiranjem selenijuma u ishrani. Hronina trovanja opisana su u
Kini 1961. godine oblast Hubei (otrovano 50% stanovnika od ukupno 248).

Zato je mangan esencijalni element?

Mangan je jedan od pet najvanijih oligoelemenata u organizmu i esencijalan je element
za sve vrste. On ulazi u sastav mnogih enzima i uestvuje u brojnim enzimskim
reakcijama. Potreban je za normalan metabolizam bjelanevina i masti, regulaciju eera
u krvi i za zdrav imunoloki sistem. Bitan je kofaktor u fosforilaciji u proizvodnji stanine
energije, a odgovoran je za normalan rast kostiju i formiranje hrskavice. Takoe je
potreban organizmu za bolje iskoritavanje vitamina B1 i E. Pomae pri stvaranju
majinog mlijeka.

ta se deava ako se u organizam unosi premalo mangana?

Deficit mangana moe uzrokovati arterosklerozu, poremeaje u radu srca, porast nivoa
holesterola, psihiku razdraljivost i pojavu miinih greva. Djeluje kao antioksidans i
pomae normalno zgruavanje krvi. Hranom se uglavnom unose dovoljne koliine ovog
oligoelemanta. Najpoznatiji manganov spoj je kalijum hipermanganat (KMnO4), koji ima
baktericidno svojstvo. Koristi se za lijeenje gljivinih oboljenja koe.

Kad je mangan toksian?

Soli mangana su u visokim koncentracijama toksine. Prvenstveno je neurotoksian.
Efekti intoksikacije su jae izraeni ako manganske pare ili praina dospijevaju u
organizam inhalacijom, nego kad se mangan u organizam unosi ingestijom. To se
najee deava na radnom mjestu, u metalurgiji gdje se mangan najvie i koristi i u
poljoprivredi (vjetaka gnojiva). Eksperimentalno je dokazano da su spojevi mangana
kancerogeni i teratogeni.

Da li je pitka voda znaajan izvor mangana?

Pitka voda u nekim dijelovima svijeta ima visok nivo mangana. Unosom mangana preko
vode zabiljeene su poveane koncentracije Mn u kosi i porast prevalencije
ekstrapiramidalnih motornih disfunkcija. EPA je dala sigurnosnu graninu vrijednost
koncentracije mangana u vodi koja iznosi 200mg/L, ako se pretpostavi standardna
koliina unosa vode 2L/dan.

Moe li okolini mangan uzrokovati intoksikaciju?

Proizvodnja mangana i posljedino zagaenje okolia manganom je poveano u 20.-tom
vijeku sa 1 milion godinje na 20 miliona tona godinje. Ranije je mangan koriten za
proizvodnju legura, a danas se koristi u proizvodnji aluminijskih konzervi, fungicida,
vjetakih gnojiva, baterija, stakla, keramike, elektronskih ureaja i kao detonator
benzina (metilciklopentandienilni Mn trikarbonil- MMT u bezolovnom benzinu). Drugi izvor
mangana u okoliu potie iz procesa sagorijevanja fosilnih goriva.
Istraivanje provedeno u Kanadi ukazuje da je koncentracija mangana u krvi
stanovnitva koji nisu profesionalno izloenih manganu u podrujima sa veim
koncentracijama Mn u zraku. Koncentracija Mn je bila znaajno udruena sa tremorom u
miru i smanjenjem koordinacije pokreta gornjih ekstremiteta, sposobnou uenja i
pamenja. Vee koncentracije mangana u krvi u mukaraca bile su povezane sa sporijim
sinergistikim pokretima tijela. Poremeaji se ee javljaju u mukaraca nego u ena.

Kako okolini mangan utie na zdravlje djece?

Rezultati studije o djeci, koja je provedena u Kini, upuuju da su djeca koja su
konzumirala umjereno visoke koncentracije Mn u pitkoj vodi (241-346gr/L), zbog
ekstenzivnog navodnjavanja obradivih povrina, imala loiji kvalitet kose, loiju
krvnu sliku i loiji uspjeh u koli u odnosu na djecu koja su konzumirala vodu sa
manjim koncentracijama Mn. Motorna funkcija uenja je bila znaajno slabija u domenu
koordiniranih pokreta gornjih ekstremiteta, a uoena je slabija sposobnost uenja i
pamenja. Ovi simptomi su bili znaajno udrueni sa koncentracijama Mn u kosi djece.

ta je manganizam?
Profesionalna izloenost visokim koncentracijama mangana moe uzrokovati neuroloki
poremeaj nazvan manganizam. Poetni simptomi intoksikacije su nespecifini. Javlja
se glavobolja, umor, poremeaj spavanja i razdraljivost. Nakon toga se razvija
psihotino stanje Locura manganica. Psihotino stanje prate poremeaji koji su slini
parkinsonizmu. Znak su ekstrapiramidalne motorne disfunkcije koja ukljuuje miinu
rigidnost, promijenjen hod (pijetlov hod), pomanjkanje facijalne ekspresije i fini tremor.
Oporavak od razvijenog poremeaja manganizma je rijedak, i disfunkcija perzistira i
nakon prekida ekspozicije.

Koji su najei efekti ekspozicije manganu?

U radnika metalne industrije i u poljoprivrednika, koji su bili izloeni udisanju manjih
koncentracija mangana, u kraem vremenskom periodu, razvija se subklinika slika
ekstrapiramidalne disfunkcije. Simptomi i znaci ovog poremeaja su motorna
usporenost, tremor, osjetna preosjetljivost, tekoe u uenju i pamenju. Intenzitet ovih
poremeaja raste sa trajanjem ekspozicije i ovisno o koncentraciji mangana u ekspoziciji.
Stoga je vrlo vano prepoznati ove znake i prekinuti izloenost manganu. U protivnom se
javljaju znaci ubrzanog starenja u mlaih osoba, a manganski parkinsonizam u starijih.
Inhalirani Mn je respiratorni iritant te moe inducirati inflamatorni odgovor i
bronhitis. Profesionalno izlaganje Mn u zraku radnog ambijenta moe indukovati
impotenciju u mukaraca.

Koji su glavni izvori ekspozicije kobaltu u okoliu?

Hrana i pia koja sadre kobalt su glavni izvor ekspozicije kobaltu u okoliu. Voda za pie
sadri koncentracije 0.1-5,1 mg/L. Tragovi kobalta mogu se nai u cementu, te u
razliitim proizvodima za domainstvu. Meutim, nema pokazatelja da kobalt ili spojevi
kobalta predstavljaju rizik za zdravlje u ljudi iji posao nije direktno vezan za izloenost
kobaltu. Treba naglasiti da je kobalt bitan hranjivi sastojak za ivot i da esencijalni
vitamin B12 (hydroxocobalamin) sadri kobalt. Ukupna koliina vitamina B12 u
organizmu iznosi 5mg, to odgovara koliini od 0.2mg kobalta. U profesionalnim
uslovima izaziva hipersenzitivni pneumonitis, metalnu groznicu, bolesti bubrega,
pneumokoniozu tvrdog metala. Kobalt je kancerogenik prvog reda.

Da li je kadmijumu izloeno i stanovnitvo?

Glavni izvor ekspozicije stanovnitva kadmijumu jeste kontaminirana hrana (itarice i
pirina koji potiu iz podruja u kojima je zemljite kontaminirano kadmijumom) i
puenje cigareta, jer one sadre izmeu 1 i 2g kadmijuma.

Koje zdravstvene poremeaje moe izazvati kadmijum

Oteenja bubrenih funkcija najee su prva manifestacija toksinih efekata
kadmijuma i ispoljavaju se u oteenjima glomerularne filtracije i tubularne reapsorpcije.
Kao posljedica oteenja bubrenih funkcija, naroito poremeaja tubularne reapsorpcije
fosfata, glukoze, aminokiselina i niskomolekularnih proteina, nastaju osteomalacija i
osteoporoza. Meunarodna agencija za istraivanje raka (IARC) svrstala je kadmijum u
I grupu humanih karcinogena. Pojava karcinoma plua i prostate moe se povezati
s profesionalnom ekspozicijom kadmijumu.
Koji su okolini izvori ive?
1. Jo uvijek se ivini spojevi koriste kao antiseptici/dezinficijensi (mercury
hrom, thimerosal) u kapima za oi, mastima za oi, sprejevima za nos i
vakcinama. ivini spojevi su se ranije iroko upotrebljavali u medicini kao
laksativi, lijekovi za lijeenje glista i zubni prah, a u prolosti kao lijek za sifilis i
kao diuretik.
2. iva se nalazi u hrani uglavnom u obliku metil-Hg u ribi i morskim plodovima.
Dnevni unos ive je u konzumenata hrane iz mora 3 mg (od ukupne koliine 80%
je metilna-Hg, a 20% anorganska iva). U epidemiji otrovanja ivom ingestijom
ribe iz ivom zagaenih mora, koja su se desila u Minamati i Niigati od 1950.-
1960.godine, vrijednosti dnevnog unosa ive daleko su prelazile 3mg. U Iraku se
1970.godine desilo trovanje irih razmjera, kada su stanovnici konzumirali hljeb,
napravljen penicom kontaminiranom ivinim fungicidom. Slina otrovanja metil-
Hg su se dogodila u Pakistanu, Gani i Gvatemali.
3. Zabiljeena su trovanja i usljed koritenja krema za kou koje su sadravale
ivu, kao i sapuna koje su tamnoputi ljudi koristili u svrhu izbjeljivanja koe.
4. ivin fungicid u lateks bojama sa zidova moe biti izvor otrovanja.
5. Visoke koncentracije ivinih para se mogu osloboditi pri sagorijevanju goriva u
buotinama i/ili zgaritima bogatim naftom, katranom i drugim fosilnim
gorivima. Trovanje je mogue ako se u blizini inhalira kontaminiran zrak i/ili bude
u kontaktu s kontaminiranim zemljitem ili konzumira kontaminirana voda.

Koji su poremeaji posljedica kontinuirane ekspozicije parama ive?

Ciljni organ kontinuirane ekspozicije parama ive je centralni nervni sistem. Klasini
simptomi hroninog merkurializma su:
intencioni tremor;
eretizam (promjene linosti i ponaanja, strah, iritabilnost, nesigurnost, pad
pamenja, nesanica, introvernost); i
stomatogingivitis.

Da li iva u amalgamskim blombama predstavlja mogunost otrovanja?

Dentalni amalgam sadri 45-50% ive. Kratkotrajna ekspozicija visokim koncentracijama
ive moe se dogoditi prilikom tretmana kod stomatologa (odstranjivanje stare blombe,
poliranje nove amalgamske blombe). Dugotrajna ekspozicija malim koncentracijama ive
moe nastati oslobaanjem ivinih para iz oteene dentalne blombe. Moemo utvrditi
porast koncentracije ive u urinu i krvi. Najuestaliji zdravstveni poremeaj je
hipersenzitivnost, alergija na ivu koja se moe potvrditi patch testom. Ispoljava se
pojavom dermatitisa na licu, ponekad eritematoznim i utrikarialnim osipom.
Da li je otrovanje olovom javnozdravstveni problem?
O olovu je napisano najvie toksikoloke literature. Otrovanje olovom (saturnismus) je
rasprostranjen zdravstveni problem. Teko je prepoznati opasnost olovne toksinosti u
humane populacije koja je sada izloena olovnom trovanju za oko dvije stotine puta
veem od preindustrijskog perioda. Negativni uinci olova u profesionalnoj ekspoziciji su
davno uoeni, a u novije vrijeme poklanja se znaaj prouavanju subklinikih efekata pri
relativno malim koncentracijama ekspozicije olovu u okoliu. U nekim dijelovima svijeta,
u koje se ubraja i naa zemlja, otrovanje olovom se rijetko ili skoro nikako ne
prepoznaje, dijagnosticira i/ili lijei.

Koji su izvori ekspozicije olovu u okoliu?

Olovo u atmosferi postoji u metalnom obliku u praini, dijelovima tla kao olovni oksid
i u gasnom obliku.
Olovo se nalazi:
u vodi za pie,
u gotovo svakoj hrani i piu kupljenoj u trgovinama;
homeopatskim remedijama;
makrobiotskoj hrani.

Najotrovniji su olovni karbonat i olovni oksidi. Rizik izloenosti olovu i otrovanju je unos
kontaminirane hrane i vode, udisanja zagaenog vazduha, kao i upotreba predmeta
izraenih od olova ili bojenih olovnim bojama. Upotreba olovnog benzina (sa
tetraetilnim i tetrametilnim olovom) u saobraaju urbanih naselja posebno poveava rizik
i ugroenost od otrovanja olovom osobito u djece i trudnica. Koncentracije olova u tlu
kreu se od 5-25mg/kg, u podzemnim vodama 1-60g/m3. Hranom se dnevno unosi
100-300g. Posljedica tog, gotovo svuda prisutnog zagaenja jest injenica da se u
organizmu odrasle osobe nalazi 150-400mg olova i da su njegove prosjene
koncentracije u krvi 2.5 g/dL.

Koji su simptomi i znaci otrovanja olovom?

Openito ozbiljnost klinike slike se pogorava s rastuim koncentracijama olova u krvi
Tabela 14. Otrovanja visokim koncentracijama olova u krvi mogu uvesti otrovanog u
delirijum, komu i konvulzije, udruene sa olovnom encefalopatijom i uslove borbe za
ivot.
Tabela 14. Simptomi i znaci otrovanja olovom u odraslih

Lagana otrovanja Umjerena otrovanja Ozbiljna otrovanja

Umjereni umor i iscrpljenje Glavobolja Abdominalne kolike*

Emocionalna labilnost Umor i somnolentnost Periferna neuropatija
Potekoe u koncentraciji Miino iscrpljenje, mialgia i Konvulzije
Poremeaj sna atralgia Encefalopatija
Tremor
Munina
Difuzni abdominalni bolovi
Konstipacija ili diarea
Gubitak u teini
Pad libida

* Trbuh je uvuen i zategnut u obliku una, a bol slabi pri dubokom pritisku. Postoji meteorizam,
fetor ex ore, oligurija sa estim nagonom za mokrenje odnosno odgovara slici akutnog hirurkog
abdomena.

Koje zdravstvene poremeaje uzrokuje olovna ekspozicija?

Olovo izaziva multiple hematoloke efekte. U olovom induciranoj anemiji, crvena krvna
zrnca su mikrocitna i hipohromna. Mikrociti su eritrociti iji je promjer manji od 7
mikrometara. Anemija je posljedica fragilnosti i kraeg vijeka eritrocita. Dakle u
anemijama nastalim u otrovanju olovom nalazimo dva bazina efekta, skraen vijek sa
ubrzanom hemolizom eritrocita, te poremeaj i inhibicija hemosinteze. Uz deficijenciju
eljeza obino ide retikulocitiza sa bazofilnim punktacijama, bazofilno punktirani
eritrociti (BPE). BPE su retikulociti u ijoj citolazmi su smjetena bazofilna zrnca. Pojava
je karakteristina za toksinu blokadu sazrijevanja eritrocita. Rana bubrena oteenja
skoro da je nemogue otkriti. Analiza urina esto ne pokazuje znake oteenja, a
vrijednosti uree i kreatinina obino su u referentnom nivou sve dok se ne dogodi gubitak
renalne funkcije. Nastanak hipertenzije objanjava se oteenjem bubrega i
spazmogenim djelovanjem olova na glatku muskulaturu krvnih sudova. Olovo oteuje
sistem renin- angiotenzin. Olovo je i neurotropno i izaziva polineuropatije u
profesionalnoj ekspoziciji i u razvoju fetusa moe se razviti intrauterina periferna
neuropatija.

Koje poremeaje reprodukcije izaziva ekspozicija olovu?

ene u reproduktivnom periodu su osjetljivije. Moe se razviti poremeaj ovulacije,
amenoreja, sterilitet, porast broja spontanih pobaaja i raanje prematurusa. Patoloka
morfologija (teratospermija) i smanjen broj spermija (hipospermija), astenospermija i
impotencija moe se otkriti pri koncentracijama olova u krvi 40g/dL. Olovo nesmetano
prelazi placentu, a ulazi i u majino mlijeko. Djeca mogu biti otrovana olovom ak prije
roenja preko placente. Tek roene bebe kod kojih je odreen nivo olova u krvi od 15
g/dL u prosjeku imaju smanjen mentalni razvoj. Utvrdena je korelacija izmeu
oteenja sluha i koncentracije olova u krvi od 20 g/dL. U djece u kojih je odreen
nivo olova u krvi 60-100 g/dL sreemo razrokost, ravna stopala, albuminuriju i usporen
rast. Evidentan je pad insulin-ovisnog faktora rasta (IGF-1) u djece sa koncentracijama
olova u krvi 40g/dL (1. 93 mol/L).

Ko su rtve otrovanja olovom iz okolia?

Do hroninog otrovanja najee dolazi u djece. Efekti hroninog otrovanja olovom
ispoljavaju se gastrointestinalnim tegobama (povraanjem, konstipacijom,
abdominalnom osjetljivou i bolnou), glavoboljom, znacima i simptomima
malokrvnosti, gubitakom na tjelesnoj masi, smanjenom panjom, potekoama u
uenju, usporenim govornim razvojem, smanjenim kolinikom inteligencije i
hiperaktivnou. Posljedice intoksikacije olovom u djece od roenja do 6 godina
starosti su monogo ozbiljnije, jer u tom periodu njegova apsorpcija iz
gastrointestinalnog trakta u odnosu na odrasle je vea za 40 do 50%.

Tabela 15. Klinike manifestacije otrovanja olovom u djece u odnosu na nivo olova u krvi

Kliniki znaci Koncentracije

(efekti otrovanja) olova u krvi g/L
Akutna encefalopatija 700-1000
Deficit sluha 200
Deficit kolinika inteligencije (IQ) 100-150
Intrauterina periferna neuropatija 400
Anemia 250-500
Nefropatia 400
Renalna tubularna insuficijencija > 700

ta podrazumijeva termin olovna hronina encefalopatija u djece?

Hroninu encefalopatiju izazvanu kontinuiranom ekspozicijom olovu iz okolia u djece
ine slijedei simptomi:
potekoe u uenju novog, usporen rast,
smanjenje kolinika inteligencije, neuropatije,
oteenje vizuelne i motorne oslabljen sluh, i
funkcije CNS-a, hiperreaktivnost.

U periodu vie od dvije decenije uinjene su mnogobrojne prospektivne epidemioloke

studije koje su pratile korelaciju olova u krvi u odnosu na psihomotorne i kognitivne
sposobnosti i psiholoke karakteristike u djece u vrijeme roenja, preko dojenake dobi i
djetinjstva. Mnoge studije izvjetavaju da dolazi do gubitka 2-4 boda IQ za svaki porast
od 10g/L u krvi u monitoriranom rangu od 50-350 g/L olova u krvi u djece.

ta je purpurno plava diskoloracija gingiva u otrovanju olovom u djece?

Kao klasian znak ozbiljnog otrovanja olovom u djece moe se pojaviti purpurno plava
diskoloracija gingiva.
Kako prevenirati okolina otrovanja olovom?
Prvo treba identificirati i eliminirati izvore ekspozicije olovu (rekonstruirati stare
graevine, oljutiti stare fasade, reducirati sadraj olova u benzinu, boriti se za redukciju
gustine saobraaja, brinuti o higijeni doma i djejih ruica, podii socijalni status itd).
Dakle najvaniji princip u lijeenju je eliminirati ekcesivnu apsorpciju olova. Drugo,
neophodno je sprovoditi skrining testiranje djeci starosti od 6 mjeseci do 6 godina. Vano
je takoe educirati roditelje o otrovanju olovom i znaaju prevencije i lijeenja. Ako se
ustanovi koncentracija olova u krvi od 100-140 g/L, toj djeci treba raditi ponovljeno
kontrolno testiranje. U djece sa koncentracijama olova u krvi > 100 g/L treba uvesti
higijensko dijetetski reim. Higijenu stanova odravati besprijekorno, njegovati tradiciju
da se prije ulaska u kuu cipele skidaju vani, a isto tako oiste prije unoenja u kuu.
Djeca esto trebaju prati ruke, njihove igrake takoe esto treba prati. Nacionalni
institut za zdravlje predloio je kriterije u dnevnom unosu kalcija u cilju prevencije
otrovanja olovom. Obzirom da se u djece sa povienim koncentracijama olova u krvi
javlja deficijencija eljeza, predlae se davati dnevne profilaktike doze eljeza ak i u
djece u kojih nije dijagnostikovana anemija.

Tabela 16. Kriteriji dnevnog unosa kalcijuma u cilju prevencije otrovanja olovom prema dobi

Dnevni unos kalcijum (mg) Dob (godine)

400 do 0.5
600 od 0.5 do 1
800 od 1 do 5
800-1200 od 6 do do 10
1200-1500 od 10 do 24
Trudnice i majke u
1200-1500 mg laktacijskom periodu

PLINOVI I PARE

to je hlor?
Hlor je gas ukastozelene boje, otrog mirisa, tei od vazduha, hemijski vrlo aktivan
(vrlo lako reaguje sa vodonikom), a pod odreenim uslovima moe prei u teni hlor. U
industrijskom regionu Tuzle, hlor se proizvodi elektrolizom kuhinjske soli, a istovremeno
se u hemijsko- alkalnom kompleksu proizvode njegovi derivati (hipohlorit, fozgen,
hlorirani ugljikovodici, sredstva za sanitaciju). Hlor se iroko upotrebljava u
domainstvima i industrijskoj proizvodnji. U domainstvima se koristi kao sredstvo za
ienje i dezinficiens. Najvanija upotreba hlora je za dezinfekciju vode za pie,
industrijskih i otpadnih voda, dekolorisanje u industriji papira i tekstila i u proizvodnji
plastinih masa.
Kakvi su epidemioloki pokazatelji o otrovanjima hlorom?
Ekspozicija hlornom gasu moe se desiti na bazenima ili u domainstvima, kada je hlor
kao izbjeljiva pomijean sa kiselim sredstvima za ienje (napr. sa sumpornom
kiselinom, osnovni ista kanalizacionog sistema).
Ekspozicija hloru i njegovim derivatima izaziva najuestalija otrovanja zbog kojih se
osobe javljaju u toksikoloki centar, uope.

Koji su znaci akutnog otrovanja hlorom?

Istovremeni nadraaj gornjih i donjih disajnih puteva udisanjem hlora refleksno remeti
ritam disanja, i ono postaje nepravilno, konvulzivno, sa objektivnim osjeajem guenja.
Dejstvo hlora na vlana tkiva (oi, sluzokoa, disajni putevi) dovodi do oslobaanja
nascentnog kiseonika (Cl2+H2O= 2HCl+0), koji zbog jakog oksidirajueg dejstva postaje
protoplazmatski otrov. Oteenja plunog parenhima mogu se razviti u desetminutnoj
ekspoziciji, i konano mogu rezultirati hiperhloremijskom acidozom. Ozbiljna otrovanja
mogu zavriti refleksnim osjeajem prekida disanja i dovesti do uguenja.
Znaci i simptomi ekspozicije hloru i njegovim derivatima ine:
kaalj, vrtoglavica,
oteano disanje, povraanje,
iritacija sluznice grla, peenje i suzenje oiju,
bol u prsitu, peckanje u nosu, i
guenje, abdominalna bol.

Koliko traju efekti otrovanja hlorom?

Srea, da se otrovanje hlorom rijetko deava i da su efekti otrovanja prolazni. Prekidom
ekspozicije, davanjem kisika i tenosti, simptomi se povlae u intervalu od 6 sati.
U jednom istraivanju meu 216 pacijenata (neprofesionalna otrovanja), samo u njih 16
simptomi su se zadrali due od 6 sati poslije ekspozicije. U jednog otrovanog, koji je
prethodno patio od hroninih respiratornih problema, razvio se hronini respiratorni
distres sindrom.
Eksplozija elinog rezervoara za hlor (usljed poara), oslobaa velike koliine hlora iz
gasovoda te moe dovesti do masovnog otrovanja.

Koji su simptomi i znaci efekata hronine ekspozicije hloru?

Ekspozicija hloru i njegovim spojevima primarno rezultira akutnom slikom otrovanja, koja
obino traje tek nekoliko sati, iza koje mogu zaostati trajni simptomi bolesti plua,
osobito u osoba koje su imale preegzistirajue simtome bolesti respiratornog sistema. Ti
zaostali trajni simptomi respiratorne bolesti mogu biti astma i/ili sindrom reaktivne
disfunkcije plua kao to je emfizem. Upotreba hlora za dezinfekciju vode za pie ili
vode u bazenima za plivanje moe rezultirati formiranjem halogenog derivata kao to je
hloroform, koji je potencionalni karcinogenik. Brojne studije su ukazivale na vezu
izmeu konzumacije hlorirane vode za pie i karcinoma mokrane beike, rektuma i
kolona. Ekspozicija hloroformu i slinim spojevima u hloriranoj vodi moe biti ostvarena
apsorpcijom preko koe ili inhalacijom tokom plivanja u bazenu, i predstavlja vei
zdravstveni rizik nego konzumirana pitka voda ingestijom.

ta su organohlorni spojevi?
Skupina hemijskih spojeva iju grau ine hlor i ugljikovodici podrazumijeva termin
organohlorni ugljikovodici. Ti spojevi su uglavnom lipofilni i akumuliraju se u ivotni
okoli i biotop. Ovoj skupini pripadaju polihlorirani dibenzodioksini (dioksin ili PCDDs),
polihlorirani dibenzofurani (furan ili PCDFs), polihlorirani bifenili (PCBs) i skupina
nekih od pesticida kao to je dihlorodifeniltrihloretan (DDT), dieldrin i hlordan.

ta su polihlorirani bifenili?
Polihlorirani bifenili (PCBs) pripadaju skupini aromatskih halogenih ugljikovodonika
(spojevi u kojima su jedan ili vie vodonikovih atoma benzenskog prstena zamijenjeni
halogenima, tj. hlorom, fluorom, bromom i jodom). PCBs nastaju hloriranjem bifenila
(zamjenom jednog ili vie vodonikovih atoma sa hlorom na benzenskim jezgrama).
Koriste se kao smjesa od 209 razliitih izomera polihloriranog bifenila. Komercijalni
produkti PBCs su smjese s razliitom koliinom hlora i oznaavaju se postotkom hlora u
smjesi. Proizvodnja ovih jedinjenja poela je 1929. godine u Americi, a tamo je
zabranjena ve 1977. godine (u susjednoj Hrvatskoj nedavno).
Piralen je samo jedan u nizu komercijalnih produkata PCBs ali ne i njegov sinonim (ne
predstavlja ukupnu koncentraciju svih PBCs izmjerenu ili monitoriranu u zraku, tlu, vodi i
lancu ishrane).

Koji su izvori polihloriranog bifenila u okoliu i/ili radnom ambijentu?

Zbog svojih osibina (jednostavno se sintetiziraju, vrlo su slabo zapaljivi i hlapljivi,
hemijski su i termiki stabilni, otporni su na vodu i vatru i dobri su izolatori) koriste se:
Kao dielektrine tekuine u transformatorima, najea upotreba;
Kao hidrauline tekuine;
U vakum pumpama;
Sredstva koja se koriste u izradi plastinih masa, boja, voskova;
Sredstva za podmazivanje,
Sredstava za gaenje poara;
I nosai za pesticide.

Najei zagaivai okolia su transformatori, odnosno pogoni elektrodistribucija.

Meutim, obzirom da su hemijski i termiki stabilni kontaminiraju tlo, a potom
podzemne vode i vodotokove, kroz dui vremenski period. Zbog istog se ugrauju u
lanac ishrane, kao i ribe.
Kako se razvija toksinost polihloriranom bifenilu?
PCBs se absorbuje kroz plua inhalacijom sitnih kapljica i para, ali zbog niske hlapljivosti
u zatvorenom prostoru potrebno je due vrijeme ekspozicije. Absorpcija preko koe je
vrlo dobra, a mogua je i preko probavnog trakta, hranom i cigaretama. Sporo se
metabolizira u jetri, a topljiv je u mastima. Tamo se kumulira. Obzirom da se najvei
dio apsorbovanog bifenila zadrava u tijelu, tako se u opoj populaciji inae mogu
izmjeriti PCBs u masnom tkivu i krvi. Ulaze u posteljicu i izluuju se u majino
mlijeko.

Ko je izloen riziku ekspozicije polihloriranom bifenilu?

Svi ivi organizmi mogu imati rizik izloenosti PCBs, ali najvei rizik izloenosti imaju
radnici koji rade u proizvodnji bifenila i koji njima rukuju, vatrogasci, radnici u
proizvodnji boja, voskova, plastinih masa, papirnoj industriji, radnici u proizvodnji
pesticida u kojima PCBs slui kao nosa. Profesionalno izloeni PCBs su radnici zaposleni
na elektrinim instalacijama, radnici koji popravljaju transformatore i radnici istoe
(radnici koji uklanjaju tetni otpad).

Koji su rizici okoline izloenosti polihloriranom bifenilu?

Okolina izloenost se uglavnom dogaa konzumacijom kontaminirane hrane. U Velikoj
Britaniji je 1994. godine proraunato da je stanovnitvo konzumiralo u hrani 0,53 g
PCBs /po osobi/dnevno. Od ukupne absorbovane koliine PCBs, 97% imalo je izvor iz
lanca ishrane. Proraunato je da su prilokom dnevnog unosa PCBs sadravali: riba 39%,
kravlje mlijeko 30%, meso 16%, jaja 6%, povre i krompir 4%.
Stanovnitvo moe biti otrovano PCBs:
ako dugo godina ive u kui koja je u neposrednoj blizini industrijskih postrojenja
(trafostanica, elektrodistribucije);
djeca, ako je iscurilo ulje iz transformatora (u blizini kue, a djeca se neposredno
igrala u blizini tog mjesta);
ene trudnice koje konzumiraju hranu kontaminiranu PCBs, osobito ribom.

Koji su zdravstveni uinci otrovanja polihloriranom bifenilu?

PCBs su niske akutne toksinosti, ali uzrokuju niz promjena nakon dugotrajne
izloenosti. Opi simptomi su: munina, povraanje, umor, slabost, gubitak apetita,
gubitak teine, nesanica, iritabilnost i glavobolja. PCBs uzrokuju iritaciju gornjeg
respiratornog trakta i konjuktiva. Na koi: edem, eritematozne i eczematozne promjene,
hlorakne (hlorakne nastaju zbog upale lojnih lijezda pri emu se formiraju komedoni i
ciste), hiperpigmentaciju, hiperkeratoze, a na noktima diskoloracije. Predilekciono
mjesto je koa lica, a mogu se javiti na cijelom tijelu. Laboratorijski nalazi: zbog
eventualnih oteenja jetre mogu se otkriti alteracije jetrenih enzima, porfirija u urinu,
kao i poveana koncentracija serumskih triglicerida. Ultrasonografijom jetre se moe
otkriti hepatomegalija i eventualno uta atrofija jetre. Zabiljeeni su i sluajevi
parestezija i senzorne polineuropatije na ekstremitetima. PCBs djeluje
imunosupresivno i moe uticati na sklonost uestalim infekcijama.

Da li je polihlorirani bifenil kancerogen?

Prema IARC listi PCBs je potencijalni, ali ne i siguran kancerogen (kancerogen tipa 2A).
Kancerogeni uinci bazirani na eksperimentalnim studijama na ivotinjama. U
profesionalnoj izloenosti samo je postavljena sumnja na uestalost pojave melanoma,
tumora mozga i bubrega.

Kako polihlorirani bifenil djeluje na reprodukciju i potomstvo?

Nakon incidenata u Japanu utvreni su teratogeni uinci u obliku spontanih pobaaja,
mrtvoroene djece, djece roene sa malom poroajnom teinom, i kongenitalne
anomalije u obliku hiperpigmentacije koe, distrofije nokata i displazije sluznica. Takoe
je uoen zastoj u razvoju u prvim godinama ivota.

Kakva su iskustva epidemiolokih incidenata uzrokovanih polihloriranom

bifenilu u Svijetu?
U Japanu u gradu Yushou (1968. godine) dolo je do kontaminacije jestivog ulja PCBs
u pogonu prerade riinog ulja. Graani tog grada u Japanu su konzumirali due
vrijeme, vee koncentracije jestivog ulja kontaminiranog s PCBs i u njih se razvio
sindrom poznat kao YUSHO bolest. Takva situacija se ponovila na Tajvanu 1979.
godine.

Koji su simptomi i znaci YUSHO bolesti?

Sindrom obuhvata disfunkciju jetre, hlorakne, metaboliki poremeaji sa hiperlipidemijom
i simptomi od strane centralnog nervnog sistema. Zabiljeeni su izraeni teratogeni
uinci u obliku hiperpigmentacija koe, distrofije nokata, displazija sluznica i konjuktiva.

Koji su standardi ili limiti za ekspoziciju polihloriranom bifenilu?

Agencija za okolinu zatitu i sigurnost (EPA) odreuje maksimalno dozvoljenu
koncentraciju MDK u pitkoj vodi 0.004mg/L za odrasle, a za djecu 0.001 mg/L.
Agencija za hranu i lijekove (FDA) odreuje MDK od 0,2-0,3 ppm u mesu dnevno,
kao i u hrani za dojenad.
NIOSH (nacionalni institut za sigurnost i zdravlje na radu) odreuje MDK 0.001
mg/m3 u zraku radnog ambijenta (zatvoreni prostor) za radnike u osmoasovnom
radnom vremenu .
Koji su principi prevencije i zdravstvenog nadzora otrovanja polihloriranim
bifenilima?
Upotreba PCBs je zabranjena u razvijenim zemljama, ali i tamo su mogua incidentna
oneienja okolia, pri zamjeni PCBs drugim spojevima. Posebnu panju treba posvetiti
trudnicama i djeci koja su potencijalno izloena PCBs, kao i radnicima profesionalno
izloenim bifenilom. Preporuuje se ishrana sa manje konzumacije mesne i masne
ishrane. Najbolji metod prevencije i nadzora je prekid ekspozicije. Jednostavno i
najracionalnije rjeenje u nadzoru je zabrana upotreba PCBs i zamjena sa spojevima koji
nemaju sposobnost kumulacije, bioakumulacije u tlo, vodu i lanac ishrane odnosno
dugorono oneienje okolia.

Zato je potrebno zabraniti upotrebu polihloriranih bifenila?

Zabrana upotrebe PCBs je potrebna zato to oni dugorono zagauju ivotni okoli,
kumuliraju se u tlo i kontaminiraju lanac ishrane i vode. Zagaenje okolia bifenilom
dovelo je do izumiranja nekih ivotinjskih i biljnih vrsta, to remeti bioloku ravnoteu u
ekosistemu. Vaan razlog je njegov zdravstveni uticaj na potomstvo i reprodukciju. Ali ne
samo da dugorono zagauje okoli, nego ima i dug poluivot kumulacije u ljudskom
tijelu oko 7 godina. Takoe treba istai da u sluajevima otrovanja nema specifine
medikamentozne terapije, kao ni metod niti nain koji bi pospjeio izluivanje PCBs iz
organizma.

Kako se okolina oporavlja nakon otrovnih incidenata?

Razgrauju se samo izgaranjem na veoma visokim temperaturama (iznad 1000C) ili
metaboliziranjem u ivim organizmima. Meu najvanijim detoksicirajuim mehanizmima
u okolini je sposobnost anaerobnih bakterija da dehloriraju reaktivne polihlorirane
ugljikovodike otapanjem nepolarnih hemikalija kojima se pridruuju polarne grupe.

OPOJNI PLINOVI

Zato metilni alkohol ima znaaj kao otrov u okoliu?

Pod pojmom plinovi ukljuujemo i pare (plinoviti produkti, isparljive supstance) koje
najee uzrokuju niz zdravstvenih problema u profesionalnim uslovima, a zajedniki im
je narkotiki uinak (opijenost). U skupini opojnih plinova ili organskih isparljivih
supstanci u sluaju neprofesionalnih otrovanja najvaniji je metilni alkohol. To je zato to
se vrlo esto napravi zamjena etilnog alkohola sa metilnim.

Koje su karakteristike otrovanja metilnim alkoholom?

Za razliku od etilnog alkohola, metilni alkohol se u tijelu sporo oksidira, a ne razgrauje
se potpuno do ugljen-dioksida i vode, ve se njegovom oksidacijom u organizmu stvaraju
i nakupljaju formaldehid i mravlja kiselina koji vode organizam u acidozu. Izmeu
narkotinog i metabolikog djelovanja je faza latencije koja obino traje 16- 24 sata.
Upravo taj latentni period u kome se deava akumulacija formaldehida i mravlje kiseline,
najopasniji je kod industrijske ekspozicije, jer zbog slabog narkotinog efekta ako se
inhalira, obino nema znakova pijanstva, te osoba nastavlja ekspoziciju. Opasnost je
razvoj edema mozga, a smrt moe nastupiti usljed paralize disanja. Prethodno mogu
postojati blagi simptomi nadraajnog konjuktivitisa, vrtoglavica, glavobolja, ali tek kad
doe do munine i povraanja, greva u trbuhu i smetnji vida postaje jasno da se radi o
trovanju metilnim alkoholom. Metilni alkohol ima selektivno djelovanje na retinu i vidni
ivac. U akutnoj intoksikaciji javljaju se inicijalni simptomi: fotofobija, magla pred
oima, diplopija, bolovi u onim jabuicama, proirene zjenice, ptoza. Pregledom se
otkriva intenzivno crvenilo retine, edem papile nervi optici, centralni skotom i ambliopia.
Lijeenje otrovanih moe se sprovoditi samo u bolnikim uslovima, a daju se sredstva za
suzbijanje acidoze (i.v. davanje bikarbonata; 3-5% rastvor Na-bikarbonata u 5%glukozi
ili fiziolokom rastvoru). Vano je pratiti acidobazni status najmanje u toku 5 dana.
Primjenom hemodijalize vrlo brzo se otklanja acidoza i efekti metanola. Opravdano je
davanje etil alkohola do postizanja koncentracije u krvi od 0,1% (jer se etanol vee za
alkoholnu dehidrogenazu, pa usporava razgradnju metanola).

Koje su toksikoloke karakteristike halogenih derivati alifatskih gljikovodonika?

To je velika skupina organskih najee hloriranih i floriranih spojeva, koji imaju iroku
industrijsku primjenu (tehniki rastvarai, sredstva za guenje poara, razreivai boja i
lakova, pesticidi). Kao i drugi organski rastvarai oteuju CNS, a aktivnou oslobaanja
halogena oteuju jetru i bubrege. Posebno mjesto zauzima vinilhlorid-monomer koji se
pod poveanim pritiskom i temperaturom polimerizira u polivinilhlorid- PVC. U akutnom
trovanju je narkotik, ali je i jak otrov jetre (uzrokuje periportalnu fibrozu). Pri jaoj
ekspoziciji vinilkloridu kombinovanom sa istovremenom ekspozicijom niskoj temperaturi
(ienje autoklava za polimerizaciju) uzrokuje funkcionalno oboljenje krvnih ila na
vrkovima prstiju (vazoneuroza, sklerodermija prstiju, akrosteoliza). Vinil-hlorid
monomer je i kancerogen, najee uzrokuje angiosarkom jetre.Kontraindiciran je rad sa
vinil hloridom u osoba koje imaju M Reynoud i profesionalne vazoneuroze. Fluorirani
hlorirani alifatski ugljikovodici (freoni, frigeni) se upotrebljavaju kao potisni gasovi u
aerosolima iroke potronje (lakovi za kosu, dezodoransi, razliita sredstava za ienje),
a ako se udiu tetno djeluju na respiratorni sistem (dispnea, astmatiformni simptomi,
redukcija plune funkcije.

Koje su toksikoloke karakteristike aromatskih ugljikovodonika?

Ratifikacija sirovog benzena je osnov za proizvodnju svih drugih organskih rastvaraa.
Faraday je prvi identifikovao benzen 1895. godine. Iz njega se supstitucijom H-atoma
izvode svi drugi aromatski ugljikovodici. Benzen se dobija destilacijom katrana kamenog
uglja kao nus produkt pri proizvodnji koksa (ulazi u sastav nafte i benzina-3%).Pri ulasku
u organizam benzen cirkulie perifernom krvlju i poto je liposolubilan deponuje se u
tkivima koja sadre masti: koa, nervno tkivo, kosna sr, jetra. Jetra ima veoma
znaajnu ulogu u metabolizmu benzena. On se u jetri oksidie u fenol, trifenol,
piroketahol i hidrohinol. Posebno toksini su posljednja dva metabolita. Akutna otrovanja
su rijetka. Ako se desi trovanje visokim koncentracijama dolazi do epi napada,
dugotrajne kome, edema plua ili akutnog toksinog hepatitisa. Usljed hronine
ekspozicije na koi se mogu javiti hiperpigmentacije (fluorescirajui efekat na suncu i/ili
kancerogeno djelovanje), eritem, ekcem, i eksfolijacije. Na sluzokoama usljed iritativnog
dejstva se javljaju konjuktivitisi, rinofaringitisi i traheobronhitisi. Ponekad se javljaju
neuritisi i neuropatije. Mogu se ak javiti i hemiplegije, paraplegije, kao i pseudotabesne
pojave, ali veoma rijetko. Hronina ekspozicija moe dovesti do progresivne anemije,
leukopenije i trombocitopenije, jer benzen ima izrazit tropizam prema kosnoj sri. Dovodi
do smanjenog broja matinih stem stanica krvnih loza. U vezi s tim mogu se javiti
vrtoglavice, glavobolja, munina i slabost, krvarenja gingive i one pozadine. Konano
kotana sr zakazuje u funkciji pa se razvija teki oblik aplastine anemije sa obino
smrtnim ishodom. Efekti ekspozicije benzenom mogu dovesti u krvi do pojave leukoza,
ili mijeloine leukemije i trombocitopenije.
 Zadatak za studente:

Test mnogostrukog izbora (engl. Multiple choice questionnaires)

1. Djeca koja su konzumirala visoke koncentracije mangana imala su slijedee

zdravstvene poremeaje (zaokruite ispravne odgovore iskljuujui samo jedan):
e. Loiji kvalitet kose
f. Dermatitise
g. Anemiju
h. Loiji uspjeh u koli

2. Kadmijum uzrokuje slijedee zdravstvene poremeaje (zaokruite ispravne odgovore

iskljuujui samo jedan):
a. Oteenja jetre
b. Oteenja bubrega
c. Osteoporozu
d. Osteomalaciju
e. Karcinom plua i prostate

3. Koji su izvori olova u okoliu (zaokruite ispravne odgovore iskljuujui samo jedan):
a. Zrak
b. Tlo
c. Olovni benzin
d. Nafta
e. Hrana kupljena u trgovinama
f. Voda
g. Makrobiotska hrana
h. Homeopatske remedije
i. Igrake kontaminirane olovom

4. Pitanje za razmiljanje i diskusiju:

Zato je autor knjige posvetio najvie panje hloru i organohlornim
spojevima (polihlorirani bifenili)?
Literatura
1. Agency for toxic substances and disease registry: Toxicological profile for Lead,
Atlanta US Department of health and human service, Public health service, 1999.
2. Agency for toxic substances and disese registry: Toxicological profiles for PCBs.
Agency for toxic substance and diseases registry, Atlanta 1996.
3. Agency for toxic substances and disese registry: Public health implications of
persistent toxic substances in the great lakes and St Lawrence Basins. Agency for
toxic substance and diseases registry, Atlanta 1997.
4. Cake KM, Bowins RJ, Vailancourt C, et al. Partition of circulating lead between serum
and red cells is different for internal and external sources of lead. Am J Indust Med
29:440-445; 1996.
5. Centers for diseases, control and prevention (CDC). Blood lead levels.United States
1991-1994. MMWR 1997; 46: 141-145.
6. Centers for Disease Control and Prevention (CDC). Update: Blood lead levels-United
States, 1991-1994. MMWR 1997; 46: 141-145.
7. Duarte-Davidson R, Jones KC: Polychlorinated biphenyls (PCBs) in the UK population.
Estimated intake, exposure and body burden. Sci Tot Envirin 1994; 151: 131-152.
8. International Agency for research in cancer: Statement released February 14, 1997.
IARC Monograph 69,1997.
9. Gulson BL, Jamesen CW, Mahaffey KR, Mizon KJ, Korsch MJ, Vipani G. Pregnancy
increases mobilisation of lead from maternal sceletion. J of Lab Clin Med 1997; 16
(4): 51-62.
10. Hipkins KL, Kosnett MJ. Lead poisoning. In Bowler RM, Cone JE (eds): Occupational
medicine secrets. San Francisco, Hanley & Belfus 1999: 53-61.
11. Hu H, Rabinowitz M, Smith D. Bone lead as a biological marker in epidemiological
studies of chronic toxicity:Conceptual paradigm. Environ Health Perspect 1998; 106:
1-8.
12. Huang CC, Chu Ns, Lu CS, Olanow W. Long-term progression in chronic manganism;
Ten years of follow up. Neurology, 1998; 50: 698-700.
13. Jacobson JL, Jacobson SW: Intelectual impairment in children exposed to
polychlorinated biphenyls in utero. JAMA 1996; 335: 783-789.
14. Mahaffey KR, Annest JL, Roberts J, Marphy RS. National estimates of blood lead
levels: United States 1976-1980. Association with selected demographic and
socioekonomic factors. N Engl J Med 1982; 307: 573-579.
15. Nemery B, Casier P, Roossels D. Survey of cobalt exposure and respiratory health in
diamond polishers. Am Rey Respir Dis 1992; 145: 610-616.
16. Pranji N, Begi H. Trovanje olovom u djejem uzrastu u Bosni i Hercegovini.
Medicinski Arhiv 1999; 53/3 (2): 59-61.
17. Pranji N, Mujagi H, Nurki M, Karamehi J. Pavlovi S. Assessment of health effects
in workers at gasoline station. Bosnian Journal of Basic Medical Sciences 2002; 2 (1-
2): 35-45.
18. Pranji N. Otrovanje olovom. U: Tahirovi H i saradnici. Klinika toksikologija u
pedijatriji. Tuzla: Univerzitet u Tuzli Medicinski fakultet 2002: 373-383.
19. Pranji N, Mujagi H, Nurki M, Karamehi J. Pavlovi S. Assessment of health effects
in workers at gasoline station. Bosnian Journal of Basic Medical Sciences 2002; 2 (1-
2): 35-45. Pranji N,Tahirovi H. Otrovanje ivom. U: Tahirovi H i saradnici. Klinika
toksikologija u pedijatriji. Tuzla: Univerzitet u Tuzli Medicinski fakultet 2002: 383-
393.
20. Pranji N, Karamehi J, Halilbai A, Aeri M, Ljuca F. Mercury induced nephropathy
in Chloralkali plant workers. Period biol 2001; 103 (1):86.
21. Pranji N, Sinanovi O, Imamovi K. Psychiatric aspects of movement disorders
caused by exposure to mercury vapor in chlorine alkali plant workers. Neurologia
Croatica 2003; 52 (2): 99-100.
22. Pranji N, Sinanovi O, Jakubovi R. Chronic Psychological effects of exposure to
mercury vapour among chlorine-alkali plant workers. Med Lav 2003; 94 (6): 531-
541.
23. Pranji N, Sinanovi O, Karamehi J, Jakubovi R. Assessment of chronic
neuropsychological effects of mercury vapour poisoning in chloral-alkali plant
workers. Bosnian Journal of Basic Medical Sciences 2002; 2 (1-2): 29-35.
24. Pranji N, Karamehi J, Aeri M. Hronina profesionalna izloenost ivi i oteenja
bubrega u radnika hloralkalne elektrolize. Med Arh 2003; 57 (4): 247-250.
25. Pranji N. Psiholoki efekti industrijskih toksina. Zbornik I kongresa Medicine rada
Bosne i Hercegovine s meunarodnim ueem Tuzla 2003; 99-105.
26. Ross MA, Orris P. Chlorine and Organ chlorine Compounds. In Bowler RM, Cone JE
(eds): Occupational Medicine Secrets, Philadelphia, Medical Publishers, 1999, pp 43-
53.
27. Silbergeld EK. Lead poisoning: the imlications of current biomedical knowledge for
public policy. Maryland Med J 1996 ;45 (3): 209-217
 ZDRAVSTVENI ZNAAJ PESTICIDA

Ciljevi kursa:
Definisati pripavak pesticida;
Razumjeti koncept primjene pesticida i sastav pesticida;
Identificirati primjenu pesticida;
Poznavati gdje se javljaju otrovanja pesticidima;
Proiriti znanje o raspoloivosti voda;
Definisati pasivnu ekspoziciju;
Identificirati masovna otrovanja ingestijom;
Identificirati otrovanja neprehrambenim unosom otrova;

ta su pesticidi?
Pesticidi (lat. pestis-nametnik, caedere-ubiti) su brojna i raznovrsna skupina hemijskih
tvari koje se upotrebljavaju za suzbijanje i unitavanje nametnika. Prije nego je poela
industrijska proizvodnja i primjena sintetskih pesticida, u te svrhe se upotrebljavao
duhan (nikotin), buha, te anorganski spojevi: sumpor, arsen, iva i bakar. Upotreba
pesticida ini nesumnjivu dobrobit, ali moe usljed otrovanja uzrokovati tetne
zdravstvene efekte u ljudi, ali isto tako uzrokovati tetne uinke na korisne vrste flore i
faune. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje broj otrovanja pesticidima
na priblino 3 miliona godinje, od kojih se oko 7% zavrava smru i 25% sa
hroninim posljedicama. Prema nekim procjenama u svijetu se svakih 10 godina
udvostruuje broj rtava otrovanih pesticidima. Uoava se zastoj, pa i smanjenje broja
otrovanih u razvijenim zemljama, ali i intenzivno poveanje u ostalim dijelovima Svijeta.
Samo od posljedica otrovanja sredstvima za zatitu bilja umire godinje vie od 50 000
ljudi i to preteno u zemljama u razvoju. Smanjuje se broj otrovanih iz skupine
profesionalno izloenih osoba pesticidima, a poveava udio u opoj populaciji. Upotreba
pesticida uzrokuje zagaenje ivotne okoline, a spora razgradnja nekih pesticida
dovodi postupno do njihova gomilanja i bioakumulacije. Uoeni su negativni uinci na
ribe, ptice i druge vrste, a pogoena je i mikroflora tla, to se ispoljava smanjenjem
bioloke raznovrsnosti. Vano je napomenuti da su pesticidi, nakon lijekova, najvie
istraivane hemijske materije i da je njihova registracija vrlo rigorozna, uz stroge uvjete
putanja u promet.
Kakav je sastav pesticidnih pripravaka?
Pesticid je pripravak kojeg ine dva glavna sastavna dijela: djelatna materija, odnosno
hemijski spoj (ili vie njih) pesticidnog djelovanja, i nosa bez takvog djelovanja (kre,
gips, talk, silikati, voda, razna ulja, ksilen, cikloheksanon, etilen-glikol, butil alkohol).
Zdravstvena opasnost je uvijek povezana sa djelatnom materijom, ali i nosa moe biti
opasan za zdravlje, osobito ako pripada skupini otrovnih organskih rastvaraa. Pesticidni
pripravci mogu biti u obliku granula, praha, tableta, kristala, tapia, paste, rastvora,
suspenzije i emulzija. Posebnu skupinu ine sredstva za fumigaciju, takozvani
fumiganti, koji djeluju u gasnom obliku, iako su pesticidi kao pripravci tekui ili vrsti.
Za neposrednu primjenu pripravak se upotrebljava u proizvodnom obliku ali nakon
postupaka moenja, otapanja ili razrjeenja.

Koji su postupci primjene pesticida?

Zapraivanje, prskanje, rasprivanje, oroavanje, premazivanje, irigacija, zamagljivanje i
zadimljavanje neki su od postupaka naina primjene pesticida, a svaki od tih naina
zahtijeva odgovarajuu opremu.

Gdje se sve pesticidi primjenjuju?

Primjena pesticida obuhvata raznovrsna podruja ljudske djelatnosti. Najvei dio su
sredstva za zatitu bilja u poljoprivredi (50-90%) za proizvodnju ljudske i stone hrane,
te za zatitu industrijskog i ukrasnog bilja. Takoe se primjenjuju u stoarstvu i
peradarstvu, te veterinarskoj djelatnosti. Kako bi sauvali kvalitet sirovina i
proizvoda, mnoge industrije koriste pesticide, a to su drvna industrija, industrija
papira, boja, pamunih vlakana, kozmetikih preparata, prehrambena
industrija. U komunalnim djelatnostima primjena pesticida povezana je sa
odravanjem zelenih i cvjetnih povrina, saobraajnica, eljeznikih pruga, aerodroma,
sportskih terena. Posebno treba istai javnozdravstveno primjenu pesticida
(dezinsekcija, deratizacija), koje je za neke dijelove svijeta (suzbijanje vektora) gotovo
jednako vano kao i osiguranje dovoljne koliine hrane. Domainstva, seoska i gradska,
poveavaju potronju pesticida radi zatite od nametnika u stanu, na biljkama i domaim
ivotinjama. Najee ugroeni radnici su radnici hemijske industrije zaposleni na
preradi hemikalija, poljoprivredni radnici koji zaprauju i prskaju bilje (prskai i
mjeaoci), piloti u poljoprivredi (prskanje iz aviona), skladitari, osoblje higijensko-
epidemioloke slube- (javno zdravstvo).

Kako se pesticidi klasificiraju?

Pesticidi se dijele prema: hemijskim osobinama djelatne materije, otrovanosti za ovjeka,
vrste organizama na koje se odnosi pesticidno djelovanje (meta djelovanja), naina na
koji se odreeno djelovanje ostvaruje ili prema oblika pripravka.
Kako se pesticidi klasificiraju prema meti djelovanja?
Po svojoj namjeni pesticidi se dijele na:
sredstva za unitavanje insekata (insekticidi);
grinja (akaricidi);
gljivica (fungicidi);
glodara (rodenticidi);
crva i glista (nematocidi);
pueva (limacidi);
korova (herbicidi),
za odbijanje napada insekata (insekticidi Autan),
ptica i divljai (repelenti).

Jedan te isti pesticid moe djelovati na nekoliko vrsta meta, kao to je Basamid,
istovremeno je insekticid, nematocid, fungicid i herbicid. Meu pesticide se katkad
ubrajaju i sredstva za ranije opadanje lia (defolijanti) i za oduzimanje vlage
(desikanti).

Kako pesticidi dospijevaju u organizam?

Pesticidi ulaze u organizam u obliku para, krutih i tekuih aerosola na tri naina: preko
koe, preko respiratornog trakta i preko gastointestinalnog trakta. Ako se otrov unosi
preko koe zbog liposolubilnog karaktera veine pesticida, unos je najmanje opasan jer
se pranjem otrov moe lako ukloniti. Ovim putem najee se unosi: lindan, aldrin,
dieldrin, nikotin. Veoma je opasno ako otrov doe u kontakt sa okom. Preko
respiratornog trakta unose se fumigansi (metilbromid, HCN, sumporugljik), ali i osobito
opasni organofosforni pesticidi (estri fosforne kiseline i karbamati). Unos pesticida preko
gastrointestinalnog trakta najee se deava u sluaju prljavih ruku, puenjem, putem
kontaminirane hrane ili vode.

Kako se klasificiraju pesticidi prema akutnoj toksinosti?

Pesticidi se dijele prema akutnoj toksinosti (utemeljena podjela od strane Svjetske
zdravstvene prganizacije-WHO), na osnovu srednje letalne doze (LD50) pokusnih
ivotinja (najee takora) izraene u mg tvari na kg teine ivotinje, na:
Ia- krajnje opasni,
Ib-znatno opasni,
II- umjereno opasni,
III neznatno opasni.
Tabla 17. Podjela djelatnih materija pesticida prema akutnoj otrovanosti (WHO)
LD 50 u takora (mg/kg tjelesne teine)
Skupina
probavnim putem preko koe
kruti tekui kruti tekui
Ia krajnje opasni <5 <20 <10 <40
Ib vrlo opasni 5- 50 20- 200 10- 100 40- 400
II umjereno opasni 50- 500 200- 2000 100- 1000 400- 4000
III neznatno opasni > 500 > 2000 > 1000 > 4000

Kad se dogaa akutna, a kad hronina intoksikacija pesticidima?

Opasnosti akutnih otrovanja povezane su s apsorpcijom razmjerno velikih doza otrova.
Otrovanja pesticidima najee su posljedica nepridravanja propisanih mjera sigurnosti i
line higijene. Svi pesticidi mogu biti deponovani u organizmu (kumulirani) ako je brzina
razgradnje i eliminacije sporija od apsorpcije, to moe imati i posljedino hronino
trovanje. U djece otrovanja mogu biti ozbiljna i pri malim koncentracijama pesticida
uneenog u ishrani (pasivna ekspozicija).

Od ega ovisi teina otrovanja pesticidima?

Teina otrovanja pesticidima ovisna je od:
Koliine unesenog pesticida u organizam (jednokratno ili viekratno);
Naina ulaska u organizam (inhalacijom, ingestijom ili preko koe);
Stepena otrovnosti (akutno ili hronino otrovanje, tretmana);
Duine ekspozicije (vrijeme);
Hemijskih i toksinih osobina pripravka (djelatne tvari ili nepesticidnog dijela
pripravka);
Oblika pripravka (agregatno stanje);
Naina primjene pesticidnog pripravka;
Temperature okoline (via temperatura pridonosi poveanju hlapljivosti pripravka
i ubrzava apsorpciju pesticida);
Nepoznavanja ili nepridravanja uputstva o opasnosti pripravka i o zatitnim
mjerama.
Tabela 18. Masovna otrovanja pesticidima hranom

Uzrok- Izvor

prijevoz i/ ili sjemensko zamjena zbog

pohranjivanje ito slina izgleda ostalo
(brano, eer) (brano) (brano, eer, so)

broj epizoda 16 9 9 15

broj otrovanih po 3-691 4-6500 5-280 3-1350

epizodi
broj umrlih po 2-102 9-460 1-3 2-18
epizodi
vrsta pesticida i broj OCL: 6 OCL: 1 OCL: 3 OCL: 4
epizoda OF: 10 OHG: 8 K: 1 OHG: 2
AS: 5 OF: 1
AS: 5
K: 3
geografska SAD: 1 SAD: 1 SAD: 2 SAD: 10
raspodjela epizoda Evropa: 1 Azija: 8 Evropa: 2 Evropa:
Azija: 1 Azija, Afrika i 2
Afrika: 14 Okeanija: 5 Ostali: 3

Legenda: OCL-hlorirani ugljikovodonik (endrin, lindan, DDT, dieldrin, toksafen); OF- organski
fosforni spojevi (paration); OHG- organski Hg spoj (metil,etil, fenil Hg); K-karbamat (metomil,
aldikarb); AS- anorganski spoj (barijev karbinat, olovni arsenat, natrijev fluorid).

Gdje se sve dogaaju otrovanja pesticidima?

Otrovanja pesticidima mogu se dogoditi profesionalno, ali su ea neprofesionalna
otrovanja. Pesticidi se koriste kao otrovi u sluaju suicida. Ljudi, su vrlo esto izloeni
pesticidima, bez svjesnog dodira s njima, najee preko ostataka pesticida u
namirnicama biljnog i ivotinjskog porijekla (svjeim i preraenim), zatim zbog prisustva
pesticida u vodi za pie, te u toku kretanja i boravka u prostorima ili u prostorijama,
ranije od dopustiva vremena od primjene pesticida. Nerijetko je teko utvrditi vezu
izmeu simptoma ili klinike slike i odreene hemijske materije, te na koji je nain
otrovani doao u dodir s otrovnom materijom. Opasnost od trovanja pesticidima i
posljedice na stanovnike uoava se na tri nivoa:
1. Profesionalna trovanja su rijetka obzirom da su oni koji proizvode ili rukuju
pesticidima zatieni tehnikim, linim i medicinskim mjerama. Ako doe do
otrovanja, prva pomo moe biti ciljana i pravovremena, te je ishod u pravilu
povoljan.
2. Primjena pesticida pojedinanih, anonimnih, korisnika pesticida, koji su skoro
nikako upoznati sa opasnostima od otrovanja, ili opasnosti zanemaruju. U tom
sluaju prva pomo nerijetko kasni, pa je rezultat otrovanja nerijetko smrt.
3. Postoji visok nivo opasnosti od pasivne izloenosti pesticidima za sve dobne
skupine stanovnika (djeca!!!) u nepredvidivosti otrovanja. Mogu se dogoditi nagla
i teka otrovanja, najee zbog velike doze pesticida unesene u organizam
ingestijom, prva pomo obino nije pravovremena, lijeenje je oteano, a smrtni
se ishod dogaa u znaajnom broju otrovanih. U tabeli 2. prikazan je saetak
 istraenih sluajeva, epizoda najveih otrovanja pesticidima u svijetu u posljednjih
etrdeset godina. Sva ova otrovanja su se iskljuivo dogodila oralnim putem,
unosom pesticida preko hrane odnosno pia.

Zabiljeen je i znatan broj neprehrambenih otrovanja.

Tabela 19. Primjeri neprehrambenih otrovanja pesticidima u svijetu

Izvor pesticida Otrovani Umrli Skupina

talk oneien kumarinskim rodentecidom 741 177 djeca

varfarinom

pelene oneiene insekticidom 20 2 djeca

upotreba organofosfornog insekticida 17 15 odrasli ljudi

parationa za depedikulaciju

U profesionalnoj izloenosti pesticidima, osim pojedinanih otrovanja, takoe je mnogo

sluajeva istovremenog otrovanja veeg broja ljudi, a najee se deava u zemljama u
razvoju.
 Zadatak za studente:

Test mnogostrukog izbora (engl. Multiple choice questionnaires)

1. Koji su sastavni dijelovi pesticida (zaokruite ispravne odgovore iskljuujui samo

jedan):
a. nosa
b. fumingant
c. djelatna tvar

2. Otrovanja pesticidima se ee dogaaju (zaokruite ispravan odgovore iskljuujui

samo jedan):
a. u neprofesionalnim uslovima
b. u profesionalnim uslovima
Literatura

1. Adams RM. Pesticides and other agricultural chemicals. In: Adams RM (ed)
Occupational skin disese. New York, Grune and Straton, 1983.
2. Ecobichon DJ. Toxic effects of Pesticides. In: Klassen CD (ed): Casarret and
Douls Toxicology: the basic science of poisons. New York: McGraw-Hill, 1996;
643-689.
3. Loumis TA. Essentials of toxicology. Philadelphia, Lea& Febiger, 1978.
4. Midling JE. Fundamentals of pesticides. In Bowler RM, Cone JE (eds): Occupational
Medicine Secrets, Philadelphia, Medical Publishers, 1999, pp 39-42.
5. Vidakovi A. Pesticidi. U: Vidakovi A (ed): Profesionalna toxicologija, Beograd,
Udruenje toksikologa Jugoslavije, 2000; 389-405.
6. Izvor: WHO recommended classification of pesticides by hazard and gidelines to
classifitation 1998-1999 WHO/PCS/98.21
 BOJNI OTROVI

Hemijski bojni otrovi

Hemijski i bioloki terorizam
Bioloki bojni otrovi

Ciljevi kursa:
Definisati bojne otrove i hemijski terorizam;
Poznavati zdrvastvene poremeaje koje izazivaju nervni bojni otrovi;
Proiriti saznanja i razumijevanje o nastanku i sintezi nervnih bojnih otrova;
Identificirati plikavce, psihohemijske otrove i nadraljivce;
Poznavati razliku izmeu bitnih i nebitnih faktora okolia;
Poznavati bioloka borbena sredstva;
Definisati pojam bioloki terorizam;
Definisati toksinsko oruje;
Identificirati industrijske hemikalije koje se mogu koristiti kao hemijsko oruje.

to su bojni otrovi?
Bojni otrovi su oruja najnovije generacije koja slue za masovno unitavanje. Upotreba ovih
oruja uzrokuje masovne gubitke zbog izrazito velikog broja mrtvih, ranjenih, otrovanih i
bolesnih, te masovna razaranja materijalnih dobara i dugotrajnu kontaminaciju okolia.
U bojna oruja spadaju nuklearno, hemijsko, bioloko i toksinsko oruje. Posljedice
djelovanja ovog oruja su dugotrajne za ovjeka, itav ivi svijet uope i ivotni okoli.
Dejstva oruja za masovno unitavanje prenose se na velike udaljenosti i tako postaju
neposredna opasnost za meunarodnu sigurnost i mir. Bojni otrovi mogu se koristiti ne samo
u ratnim operacijama velikih razmjera, nego su izrazito uinkovita u teroristikim i
kriminalnim operacijama.

to znai termin hemijsko oruje?

Hemijski bojni otrovi su hemijske tvari koje se koriste u ratu sa ciljem postizanja
odreenog uinka, a to su smrt, teke povrede i onesposobljavanje ljudi. ine ih hemikalije,
izvanredno visoke toksinosti. Proizvode se veoma jednostavnim tehnologijama. Hemijska
oruja se sastoje od bojnih otrova i sistema za njihovo prevoenje u bojno stanje. Hemijski
terorizam je danas veliki problem. Primjeri terorizma danas su brojni. Takav primjer se
dogodio u Japanu gdje je sekta Aum Shinrikyo upotrijebila sarin. U ovom teroristikom aktu
smrtno je stradalo 20, a bilo otrovano 5 500 ljudi.
Prema zdravstvenim efektima, do kojih dolazi njihovom upotrebom, dijele se na:
nervni bojni otrovi (soman, sarin, tabun, vx otrovi);
plikavci (sumporni i azotni iperit, luizit);
psihohemijski bojni otrovi (tipa BZ);
nadraljivci (hloracetofan, CS, adamsit).

Konvencija o zabrani razvoja, proizvodnje, uskladitenja, upotrebe i unitavanja hemijskog

oruja stupila je na snagu 29. aprila 1997. godine i ograniava rizik od ovog oruja.

to su nervni bojni otrovi?

To su najotrovniji hemijski bojni otrovi i mogu se apsorbovati preko bilo koje tjelesne
povrine. Nervni bojni otrovi su po hemijskom sastavu organofosforna jedinjenja. Svi
nervni bojni otrovi su slabo obojene tekuine i supstance koje se brzo apsorbuju kroz plua i
kou, te probavni trakt. Nervni otrovi ne proizvode iritaciju. Toksino djeluju na centralni
nervni sistem, remete i oteuju transmisiju nervnih impulsa inhibirajui enzim
acetilholinesterazu (holinesteraza fosforilirana).

Kad su otkriveni nervni bojni otrovi?

Interesantno je da su se nervni bojni otrovi otkrili sluajno. Naime, organofosforna jedinjenja
otkrili su njemaki hemiari 1930. godine i pretpostavili da su ta jedinjenja toksina.
Njemaki hemiar Gerhard Schrader dobio je 1934. godine zadatak da otkrije pesticide, ali
on otkriva 1936. godine veoma toksian spoj tabun (GA-agens), koji je iskoriten u vojne
svrhe. Od 1942. do 1945. godine proizvedeno je i upotrebljeno 18 000 tona tabuna. TABUN
je tek kasnije uvrten meu bojne otrove. Do kraja drugog svjetskog rata Schrader i njegove
kolege sintetizirali su oko 2000 novih organofosfornih jedinjenja. SARIN (GB-agens) su otkrili
1938. godine. Sarin je isparljiva supstanca pa mu je najei put ulaska u organizam preko
respiratornog trakta. SOMAN (GD-agens) je prvi put proizveden 1944. godine, i ukupno ga je
proizvedeno 0.5 tona u pilot projektu 1945. godine. Umjereno je isparljiv. Prema amerikoj
nomenklaturi tabun, sarin i soman su G- otrovi. U ovoj skupini otrova je GF- AGENS slabo
isparljiv, a najee se koristi kao aerosol i gas. Unosi se preko koe i inhalacijom. Sredinom
1950. godine otkriven je novi bojni otrov AMITON, veoma stabilan i oko 10 puta vie
toksian od sarina. Po amerikoj nomenklaturi nosi naziv V-agens. VX-agens otkriven je
1961. godine u SAD-u, kad je poela njegova proizvodnja, a njegov hemijski sastav nije
objavljen sve do 1972. godine. Radi se o kumulativnom otrovu koji se zadrava u uniformi,
zemlji i drugim materijalima tokom mnogo godina. Izloenost G-agensima dovodi do
samodekontaminacije za nekoliko dana, dok se V agens zadrava u tlu, materijalima, opremi
i brzo ga apsorbuju biljke.
Postoje li protuotrovi u sluaju otrovanja nervnim bojnim otrovima?
Nakon drugog svjetskog rata istraivanja su bila usmjerena na otkrivanje mehanizma
djelovanja nervnih bojnih otrova u cilju zatite. Vremenom su otkrivena sredstva zatite, ali
ne i adekvatan protuotrov.

Koje su razlike izmeu nervnih bojnih otrova i organofosfornih pesticida?

Iste vrste fosfornih jedinjenja koriste se i kao insekticidi, samo se na kisik vezan za fosfor
(P=O), supstituie sumpor (P=S). Promjene mogu biti takoer i u nekim reaktivnim
skupinama.

to znai termin binarna tehnologija?

Binarna tehnologija podrazumijeva prevoenje nervnog bojnog otrova u finalnoj fazi
proizvodnje u reaktor za punjenje bombi, projektila i granata. Prvi put je primjenjena u ratu
u Iraku 1991.godine, ali je koritena i u nedavnom ratu u Bosni.

Kakav je mehanizam djelovanja nervnih bojnih otrova?

Nervni otrovi su ekstremno toksini. U organizam se unose u obliku gasa, aerosola ili
tekuine, a najee inhalacijom ili preko koe. Mogu biti uneeni i oralnim putem sa
kontaminiranih ruku ili eventualno vodom i hranom. Put ulaska otrova je znaajan u odnosu
na vrijeme razvijanja simptoma. Najbre se razvijaju toksini efekti, ako je nervni bojni
otrov inhaliran. Plua su dobro prokrvljena, te otrov brzo difunduje do ciljnih organa. Ako je
do otrovanja dolo visokim koncentracijama napr. sa 200mg sarina, smrt moe nastupiti za
par minuta. Otrovanja due traju ako je otrov unijet preko koe. Prvi simptomi se javljaju
nakon 20-30 minuta nakon inicijalne ekspozicije. Nervni bojni otrovi remete nervnu
transmisiju i aktivnost hemijskog transmitera u sinapsi acetilholina. Organofosforni bojni
otrov vee se na enzim acetilholinesterazu, tako da dovodi do stalne acetilholinske
stimulacije skeletnih lijezda miia, ljezdanog tkiva i miia u respiratornom i probavnom
traktu.

ta su plikavci?
Koni bojni otrovi, popularnog naziva plikavci imaju lokalno i sistemsko djelovanje. Azotni
iperit i sumporni iperit su tkzv. bifunkcionalni alkilirajui agensi. Njihova upotreba ima za
cilj onesposobljavanje. Imaju tri razliita stupnja djelovanja: citotoksini, mutageni i
citolitiki. Organi koji su zahvaeni otrovanjima su koa, oi i respiratorni sistem, ako
govorimo o lokalnim uincima. U sluaju sistemskih uinaka koni bojni otrovi izazivaju
oteenja hematopoetskog sistema i smrt. Smrt obino nastupi zbog respiratorne
insuficijencije i sepse. Kasne posljedice intoksikacije konim bojnim otrovima su hronini
bronhitis, astma, rinofaringitis, traheobronhitis, laringitis, rekurentna pneumonija i
bronhiektazije.
ta su psihohemijski bojni otrovi?
Psihohemijski bojni otrovi se koriste sa ciljem da onesposobe pojedince na obavljanje
borbenog zadatka uzrokujui poremeaje psihikog zdravlja (poremeaji memorije, panje,
samokontrole, razvoj panike). Obino se koriste u subletalnim dozama, ali znaajno utiu na
ubilake ili samoubilake tendence i pojave. Mogu se podijeliti na depresore i stimulatore
centralnog nervnog sistema. Jedan od poznatih depresora je BZ, koji blokira muskarinske i
periferne uinke acetilholina. Na taj nain prekidaju funkcije pamenja, razmiljanja,
rjeavanja problema i rasuivanje. Vie doze izazivaju toksiki delirijum. Stimulatori kao to
je LSD25 izazivaju prekomjernu nervnu aktivnost olakavajui prenos impulsa. Uinak se
ispoljava u prekomjernom broju informacija u kori velikog mozga i viim centrima to stvara
poremeaje koncentracije i uzrokuje nesposobnost dok otrovi djeluju. Ovakvo djelovanje ima
poznata droga LSD i amfetamin u visokim koncentracijama. Simptomi su slini otrovanjima
drugim halucinogenim drogama u promjeni zapaanja i raspoloenja nakon latencije od 30
minuta. Smetnje zapaanja se oituju kao motorine promjene (veliine, boje i udaljenosti
predmeta do gubitka osjeaja prostora). Javljaju se halucinacije. U otrovanih je ubrzan puls,
suha koa i usne.

ta su nadraljivci, suzavci?
Skupina bojnih otrova koja su u osnovi antidemonstracijska sredstva. Imaju nisku
toksinost, kratkorono djelovanje i kratkog su latentnog perioda nakon ekspozicije. U
mnogim zemljama njihova upotreba je zakonski doputena. izaziva bol u oima, suzenje i
potekoe da se oi odre otvorenim. Koriste se kao bojni otrovi, ali i u policijske svrhe. To
su iritansi sluznica u gasnom obliku, ali imaju mali rizik oteenja zdravlja. Poznati su:
hloracetofan (CN-agens), CS-agens, CR-agens i adamsit. CS je najmanje toksian,
najprikladniji je nadraljivac za privremeno onesposobljavanje. Za nadraljivce oi su
najosjetljiviji organ. Izazivaju bockanje i bol u oima praene konjuktivitisom,
blefarospazmom i obilnim suzenjem. Na sluznicama usta i gornjeg respiratornog trakta
izazivaju peenje, bockanje i pojaanu sekreciju (rinoreju i salivaciju), a poslije stezanje u
prsima, peenje, kaalj, kihanje i pojaanu traheobronhalnu sekreciju. Veina simptoma
nastaje za 10- 30 sekundi nakon ekspozicije. Mehanizam djelovanja CS-a se temelji na vrlo
brzoj reakciji na osjetnim nervnim zavrecima u ronici, sluznicama i koi. CS se vee na
enzime sa sulfhidrilnim skupinama.

Kako zatititi izloene osobe nadraljivcima?

Ako se osjeti prisustvo nadraljivaca preporuuje se upotreba zatitnih maski i to hitnije
naputanje kontaminiranog podruja. Zatim je potrebno skunuti gornji dio odjee. Oi, nos i
usta treba isprati 3%-tnim rastvorom natrijeva karbonata ili sode bikarbone, a kou 6%-tnim
rastvorom sode bikarbone ili veom koliinom vode. Oi se ne smiju trljati, a koa mazati
mastima ili kremama.
ta je osiromaeni uranijum?
Osiromaeni uranijum (DU) je produkt uranijuma, a nastaje u procesu prevoenja
uranijuma za upotrebu u nuklearnim tenostima, kao stabilizator u avionima i za punjenje
oruja. DU je za oko 40% manje radioaktivan nego prirodni uranijum. Kao teki metal
posjeduje toksine karakteristike (metabolika toksinost, nefrotoksinost), te ovisno o
intenzitetu i trajanju ekspozicije moe izazvati zdravstvene efekte. On je i slabo
radioaktivan. Radioloka opasnost ovisi od naina ulaska uranijuma u organizam, topivosti
njegovih izotopa i kumulacije uranijuma u tijelu. Osiromaeni uranijum emituje -estice, -
estice i -zrake. Alfa-estice u primarnom tipu radijacije bivaju blokirane preko koe, dok -
estice blokira uniforma vojnika i izme. Emisija -zraenja koje potie od DU je ekstremno
slaba i ne prelazi zdravstveni limit. Bilo je brojnih polemika oko njegovog karcinogenog
djelovanja, osobito pojave leukemije u vojnika, kojima je uzrok radioaktivnost DU.
Istraivanja su pokazala jedino poveanu incidenciju karcinoma plua u Njemakih rudara
nakon dugotrajne ekspozicije. Jer prilikom ekspozicije osiromaenim uranijumom preko rane
na koi organizam prima direktno u cirkulaciju tek 0. 2 rema na sat. Prekoraenje
dozvoljenog limita doze zraenja (> 50 rema) moe se dogoditi samo ako je ekspozicija DU
trajala 250 sati. Problem sa osiromaenim uranijom je njegova dugotrajna kumulacija u tlo i
zagaenje okolia.

ta su bioloka borbena sredstva?

Borbena bioloka sredstva i/ili oruja 21 stoljea moda predstavljaju najveu opasnost
za budui mir i sigurnost u svijetu. Uinci biolokih otrova su izrazito veliki, a za intoksikaciju
su potrebne i po nekoliko hiljada puta manje koliine u odnosu na hemijske bojne otrove.
Toxin botulinuma je tri miliona puta moniji toxin od sarina. Bioloke bojne otrove ine ivi
mikroorganizmi i njihovi toksini koji se zajedno sa ivotinjama (vektorima) koriste za
onesposobljavanje ili unitavanje ljudi, ivotinja ili poljoprivrednih kultura. Koriste se radi
namjernog izazivanja masovnih infektivnih bolesti u epidemijskim razmjerama. Neki od tih
agenasa su visoko letalni, drugi opet oteuju zdravlje i imaju cilj da onesposobe. Bioloki
ratni agensi ukljuuju sve patogene mikroorganizme kao to su virusi, rikecije, bakterije,
gljivice i protozoe. Koriste se u prirodnom obliku, izmjenjeni ili sintetizirani (genetskim
inenjeringom ili drugim biotehnolokim postupcima). Danas, poseban problem predstavlja
proizvodnja biolokih agenasa putem genetskog inenjeringa s ciljem da produkuje
mutantne sojeve koji su rezistentni na uobiajene principe lijeenja. Meunarodne
konvencije koriste za bioloke bojne otrove dva naziva bakterioloko (bioloko) oruje ili
bakterioloki (bioloki rat. Obzirom da ovo oruje slui za masovnu destrukciju i ubijanje
ljudi, meunarodnom konvencijom iz 1972. godine je zabranjeno i oznaeno kao bioloki
terorizam.
Od kad se zna za upotrebu biolokih bojnih otrova?
Upotreba ovog oruja datira jo od estog vijeka. Yersinia pestis je uzronik crne smrti u 14.
vijeku. Epidemija crne smrti se irila Evropom 1915. godine izazvana antraksom i sakagijom.
Antraks i sakagija su doveli do masovnog umiranja ljudi i oko 3000 konja. Solon od Atene je
zagadio pitku vodu kupusnim tvorom 1346. godine na Krimu. Kolera je harala u Japanu
1931.godine. Tifoidnom bakterijom se 1972. godine u ikagu pokualo stvaranje nove
rase. Naime, u pitku vodu je ubaeno 30- 40kg tifoidne bakterije u pitku vodu. Tom
prilikom je dolo do masovnog stradanja stanovnitva i lokalnog medicinskog osoblja.

Koji mikroorganizmi se najee koriste u biolokom ratu?

Najee se koriste: pasturella pestis (uzronik kuge), bacil antraksa (crni prit),
actinobacillus malei (sakagija), brucella meltensis (uzronik bruceloze), vibrio cholerae
(uzronik kolere), rickettsia prowazaki (uzronik pjegavog tifusa), coxiella burnetti (uzronik
Q- groznice), bedsonia psittacci (uzrinik psitakoze), arbo virusi, cocodoides immitis
(uzronik kokoidomikoze), hystoplasma capsulatum (uzronik histoplazmoza), clostridium
botulinum (botulizam), esccerichia colli, haemophilus influenze, yersinia pestis (uzronik crne
smrti), tularemia (mija groznica), otrov zmijske kobre, schigela flexneri, schigela disenterie,
salmonela, staphilococus, enterotoxin B, venucuelanski konjski encefalitis, bacilus
pneumonie, micobacterium tuberculoze, virus hepatitisa, variola vera i drugi.

ta znai termin dvostruko prijetei agensi?

Brojne zarazne bolesti i intoksikacije izazivaju tzv. dvostruko prijetei agensi (engl. dual-
threat agents-DTAs). Ovaj se termin esto koristi u literaturi. To su virusi, bakterije, rikecije,
gljivice i protozoe kao toksini, koji su prirodno opasni za ive organizme, a koriste se
namjerno kao bioloko ili toksinsko oruje uzrokujui bolest i smrt ljudi, ivotinja i biljaka.
DTAS su naalost najei uzronici endemskih bolesti koje uzrokuju iznenadne teke bolesti.

ta znai termin sindrom uzajamnog pogoranja kod upotrebe bojnih otrova?

Istovremena upotreba biolokog i hemijskog oruja oteava tok klinike slike izazvane i
jednim i drugim orujem poznat je kao sindrom uzajamnog pogoranja. To se praktino
odnosi i na nuklearno oruje. Sindrom predstavlja problem dijagnosticiranja i lijeenja
unesreenih.

Kako zatititi ljude od biolokih bojnih otrova?

Bioloku zatitu od bojnih otrova ine :
prevencija,
mjere zatite,
detekcija,
lijeenje, i
dekontaminacija.
Prevenciju ini program vakcinacije. Zatitne mjere ine: higijenske profilaktike mjere,
dezinfekcija, deratizacija. Detekcija znai otkrivanje biolokog oruja efikasnim sistemima.
To su SMART (senzitivni membranski rapid aktivni test), JBPDS (osnovni bioloki ciljani
detekcioni sistem), BIDS (bioloki integrirani detekcioni sistem) i IBAD (interna bioloka
detekcija agenasa). Lijeenje je mogue tek ako je agens identifikovan. Koristi se antibiotsko
lijeenje, hemio i fago profilaksa, antiviralni tretman i simptomatska terapija. Obzirom da se
toksini mogu zadrati nekoliko godina obavezno je provesti dekontaminaciju prostora u
kome su koriteni.

ta je toksinsko oruje?
Toksinsko oruje je jedno od najopasnijih oruja za masovno unitavanje. ine ga
nerazmnoavajui bioloki toksini i specifinog su djelovanja na ljude. Proizvode ih ivi
organizmi ili nastaju genetskim inenjeringom. Imaju osobine neivih tvari jer se ne
razmnoavaju. Hiljadu puta su otrovniji od svih bojnih otrova. Neki su djelotvorni u dozi od
1gr (botulinum). Izvori takvih toksina su bakterije, ivotinje, reptili, insekti, biljke i morski
organizmi. Prema mjestu djelovanja razlikujemo stanine i nervne toksine. Vrijeme potrebno
za stvaranje antitijela protiv toksina je dugo i u veini sluajeva iznosi od 4-6 sedmica do 3-4
mjeseca.

Koji industrijski hemijski otrovi se mogu ili su koriteni kao bojni otrovi?
Poznato je da hemijske supstance izazivaju otrovanja i bolesti. Rijetko se industrijski
hemijski agensi mogu koristiti kao bojni otrovi. Kao oruje mogu biti upotrebljeni hlor,
fozgen, cianid i drugi. Svi su toksini nadraljivci i u zatiti je neophodno uiniti prekid
ekspozicije, staviti zatitnu masku. Davati ovlaeni kiseonik u manjim koncentracijama (ne
pod pritiskom). Oi, nos i usta treba isprati 3%-tnim rastvorom natrijeva karbonata ili sode
bikarbone, a kou 6%-tnim rastvorom sode bikarbone ili veom koliinom vode.

- 220 -
 Zadatak za studente:

Test mnogostrukog izbora (engl. Multiple choice questionnaires)

1. Razlike izmeu nervnih bojnih otrova i organofosfornih pesticida sastoje se u

slijedeem (zaokruite ispravne odgovore iskljuujui samo jedan):
d. na kiseonik vezan za fosfor se supstituie sumpor
e. na kiseonik vezan za fosfor se supstituie azot
f. promjene u reaktivnim grupama

2. Poznati madraljivci su (zaokruite ispravne odgovore iskljuujui samo jedan):

c. CN agens
d. CS agens
e. SC agens
f. adasmit

- 221 -
Literatura:

1. Bokan S. Oruane snage. U: ari M, ukin E (ur) Medicina rada i okolia. Zagreb,
Medicinska naklada 2002; pp 640-661.
2. Franz DR. Biologic and chemical terrorism. In Bowler RM, Cone JE (eds):
Occupational Medicine Secrets, Philadelphia, Medical Publishers, 1999, pp 147-150.
3. Franz DR. Defense against toxin weapons. 2nd ed. Ft Detrick, MD, USAMRIID, 1997.
4. Pranji N, Karamehi J, Ljuca F, igi Z, Aeri M. Interna kontaminacija
osiromaenim uranijumom i poremeaji zdravlja. Medicinski Arhiv 2002; 56 (1): 39-
42.
5. Roberts B. Terrorism with chemical and biological weapons. Alexandria, VA,
Chemical and Biological Arms Control Institute, 1997.

- 222 -
 EKOLOKE BOLESTI

Sindrom bolesne zgrade

Sindrom multiple hemijske osjetljivosti
Sindrom komjuterskog vida

Ciljevi kursa:
Definisati sindrom bolesne zgrade;
Identificirati uzroke sindroma bolesne zgrade;
Definisati sindrom multiple hemijske osjetljivosti;
Identificirati uzroke multiple hemijske osjetljivosti.

Sindrom bolesne zgrade

ta je Sindrom bolesne zgrade?

U sindromu bolesne zgrade bolesnik je zgrada u kojoj ljudi borave, a njihove su smetnje
tek posljedica stanja zgrade. Cijeli niz hroninih zdravstvenih problema javlja se u
zgradama koje su graene i odravane na neodgovarajui nain, a posebno u uredima sa
zatvorenom mikroklimom. Termin sindrom bolesne zgrade se tek odnedavno pojavljuje u
literaturi (od 1994. godine). Po definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO),
sindrom bolesne zgrade (Sick Building Syndrome- SBS) je stanje koje karakteriu
slijedei simptomi iritacija sluznica, vegetativne smetnje, glavobolja, umor i poremeaji
mentalnog zdravlja (depresija, iritabilnost).

Koliko nas bolesne zgrade u kojima ivimo i radimo ine bolesnima?

Jo uvijek postoje mnoge kontroverze postoji li taj sindrom kao takav ili je definiranje
sindroma na osnovu zgrade u kojoj se boravi, a ne klinikog stanja pacijenta, u stvari
medicinski neprihvatljivo. Po nekim istraivanjima, u Sjedinjenim amerikim dravama
(SAD) oko 25 milijuna slubenika boluje od odreenog oblika SBS u oko 1.2 milijona
slubenih zgrada. Na osnovu upitnika, u Velikoj Britaniji i Novom Zelandu je ustanovljeno
da oko 80% radnika ima neki od simptoma, a 40% veinu simptoma SBS-a. Postotak
radnika s barem jednim simptomom SBS-a u Italiji se penje do 92,6%. U Singapuru je
taj udio 19,6%. Navedeno pokazuje da se simptomi SBS-a javljaju u bitno veem
postotku u zgradama zemalja s hladnijom i vlanijom klimom, gdje je mnogo ee

- 223 -
prisutna umjetna mikroklima zgrada. Dosad je najvie istraivanja SBS-a provedeno u
skandinavskim zemljama.

ta uzrokuje SBS?
SBS obuhvaa cijeli niz sa zgradom povezanih faktora - fizikih, kemijskih, biolokih i
psiholokih. Drugim rijeima, uzroci kao i rjeenja stanja zadiru duboko izvan medicine;
od graevinarstva i arhitekture do ergonomije i organizacije rada. Po tome je SBS
jedinstven entitet, kojemu mnogi osporavaju legitimnost, jer je veina smetnji koje se
opisuju kao dio SBS-a ve opisana i svrstana u druga podruja medicine, a najee u
medicini rada.

Koji su simptomi SBS?

Meu simptomima SBS-a najee se navode smetnje sa strane sluznica i koe, i
glavobolja, dok su smetnje sa strane funkcije ula i lokomotornog sistema rjee.
Simptomi koji ine SBS su:
hronini konjunktivitis; suhoa grla;
zaepljenost nosa; upala sinusa;
kihanje; kontaktni i nekontaktni dermatitis
mrcanje; (najee na rukama);
kaalj; glavobolje.

Glavobolje su, uz simptoma hroninog konjuktivitisa, najee tegobe povezane s

boravkom u odreenom prostoru. Glavobolje su obino tenzionog tipa zbog uredskog
rada u prisilnom poloaju ruku, te je upitno njihovo povezivanje sa zgradom. To je jedan
od primjera kako je SBS poprilino teko definisati. Osim glavobolja, depresija,
iritiranost i letargija su stanja koja se povezuju sa zgradom u kojoj se boravi.

Kako su fiziki faktori udrueni sa SBS?

U brojnim istraivanjima fiziki faktori se navode kao najei i vjerojatno najvie
povezani sa SBS. Kao najei uzrok smetnji navedena je kvaliteta zraka, direktno
povezana s klimatizacijom prostorija, koja izaziva isuivanje sluznice disajnih puteva
(kaalj i mrcanje), a na oima suzenje i crvenilo. U sluaju oiju je objektivno
ustanovljeno da klimatizacija destabilizira suzni film. U Italiji je utvreno da u
klimatiziranim uredima 30% zaposlenih ima navedene simptome oiju, u poreenju sa
svega 15% u prirodno zraenim uredima. Nakon preseljenja u bolje klimatiziranu zgradu,
u Francuskoj je kod zaposlenih zabiljeen pad uestalosti simptoma SBS-a za 40-50%.
Odsustvo simptoma SBS i adekvatna klimatizacija utiu na bolju produktivnost za 11%

- 224 -
to je potvreno u rezultatima jednog istraivanja u Kanadi. Najvaniji fiziki parametri
mikroklime klimatiziranog zraka su protok zraka, temperatura i vlanost. Takoe je vaan
oblik i jaina osvjetljenja (prirodno je najbolje, neonsko najloije), opskrba i kvaliteta
vode za pie te odvod otpadnih tvari. Od posebne vanosti za osjeaj ugodnosti, a time i
za zdravlje (i produktivnost!) zaposlenih jest i nivo buke te njena priroda i frekvencija.

Koji se hemijski faktori dovode u vezu sa SBS?

U zraku poslovne zgrade su kao mogui uzronici simptoma SBS-a navedeni graevinski
materijal, poviene koncentracije CO2, boja, tepisi (najloijima su se pokazali vuneni!)
te formaldehidi u zraku. Ovaj sindrom ao esta pojava je zabiljeen u osoblja koje je u
svakodnevnom kontaktu s fotokopirnim strojem i papirom za kopiranje. U njih su veoma
esto registrovana slijedei zdravstveni poremeaju: glavobolja, konjuktivitis, rinitis,
sinuitis i bronhitis.

Koji bioloki faktori uzrokuju SBS?

Klimatizirani zrak je izvor biolokog zagaenje prostora unutar zgrada. Problem ine
slijedei bioloki (biotiki) faktori:
bakterije (Legionella),
gljivice (plijesni, najee roda Penicillium),
grinje.

Nabrojani mikroorganizmi mogu izazvati infekciju (napr. Legionarska bolest) ili mnogo
ee alergijske reakcije. U jednom istraivanju u kolama u vedskoj ustanovljeno je
da samo 45% uenika nema sklonosti nikakvim alergijskim manifestacijama. Jasno je da
je sredina puna alergena plodno tlo za razbuktavanje alergijskih rinitisa, bronhitisa,
alveolitisa i konjunktivitisa.

Kako se psiholoki faktori dovode u vezu sa SBS?

Psiholoki faktori zapravo su uinak svega navedenog na mentalno zdravlje stanara/
slubenika. Naravno da su vani i interpersonalni odnosi unutar zgrade. Od simptoma se
najee navode umor, depresija, razdraljivost i glavobolja. U Italiji je, uz suhou oiju,
glavobolja bila navedena kao najei simptom u sklopu SBS-a, a na tenzionu
glavobolju se alilo 27% slubenika. Zanimljivo je da u svim istraivanjima sindroma
bolesne zgrade uoeno da ene ee navode simptome SBS.

Kako prevenirati SBS?

Kako mu i samo ime kae, u sindromu bolesne zgrade bolesnik je zgrada u kojoj ljudi
borave, a njihove su smetnje tek posljedica stanja zgrade. Lijeenjem smetnji stanara

- 225 -
ne uklanja se glavni uzrok. Uticajem na tetne faktore (ukljanjanjem, suptitucijom,
ventilacijom, izborom ekolokih materijala, smanjivanjem rizika) u samoj zgradi u
kojoj se boravi jedino je pravo rjeenje. Zrak, svjetlo, voda, raspored prostorija i
radnog prostora moraju se prilagoditi ovjeku. U sluaju da je to nemogue, preseljenje
u bolje organiziranu zgradu jedino je trajno rjeenje. Iako od simptoma SBS-a nitko
izravno ne umire, kumulativni uinci mogu itekako naruiti zdravlje pojedinca, zajednice,
a i bitno smanjiti produktivnost. Neka rjeenja mogu djelomice pomoi. Npr. koritenjem
ekrana raunala s niskom refleksijom i njegovim postavljanjem na pravilnu visinu, moe
se barem djelomice umanjiti smetnje sa strane oiju. Pravilno odreena dioptrija
smanjuje napor oiju, a kvalitetan zrak, koji je dovoljno vlaan i bez alergenih estica,
nee izazivati toliko est osjeaj arenja i peenja u oima, inae izazvan prekomjernim
isuivanjem povrine oiju te alergijskom reakcijom spojnice. Iako elementi SBS-a nisu
nikakva novost za medicinu, i premda se definie na temelju vanjskog faktora, a ne
stanja bolesnika, moemo zakljuiti da zbog praktinosti, ali i upadljive meusobne
povezanosti simptoma, zavrjeuje panju. Zbog, u mnogoemu neprirodnog modernog
naina ivota u uredima i neboderima, u kojima u razvijenom svijetu ive milijuni ljudi,
ve i mali pomak u definiranju pravog uzroka tegoba moe uveliko popraviti njihovu
kvalitetu ivota, ali i zdravlje u cjelini.

Sindrom multiple hemijske osjetljivosti

ta je Sindrom multiple kemijske preosjetljivosti?

Sindrom multiple hemijske osjetljivosti je ekoloka bolest u ijoj je osnovi
polisimptomatski hronini poremeaj, a manifestuje se razliitim reakcijama na nadraaj
iz ivotne okoline te dovodi do individualne preosjetljivosti oznaene kao specifina
adaptacija. Specijalisti medicine rada, alergolozi i psihijatri, koji su nauno opredijeljeni,
u novije vrijeme naglaavaju pojam hronine multiple preosjetljivosti (MCS). Osobe
oboljele od MCS trpe od psihikih poremeaja kao to su depresija, anksiozne reakcije i
somatski problemi. Poremeaji su posljedica tjelesne reakcije na stres, u ovom sluaju
hemijski stres. Postoje i drugi sinonimi za oboljenje: bolest 20. stoljea, sindrom
totalnog imunog poremeaja, preosjetljivost na ivotnu okolinu, totalni alergijski
poremeaj, bolest ivotne okoline, hemijski AIDS. MCS je nazvan hemijski AIDS-
hemijski sindrom steene imunodeficijencije, jer i u MCS dolazi do imuno supresije. U
takvom stanju oboljeli imaju ansu da dobiju dodatnu superinfekciju, karcinom,
reumatoidni artritis i druga oboljenja. MCS predstavlja ponovljenu ekspoziciju malim
koncentracijama hemikalija ili pojedinanim visokim koncentracijama, kao agenasa iz
ivotne i radne okoline, koja dovodi organizam u stanje malfunkcije imunosti. Theron
Rendolf, 1940. godine je istakao da preosjetljivost na hemijske supstance moe dovesti
do depresije, umora, konfuzije i iritabilnosti.

- 226 -
Koji su simptomi MCS?
Simptomi koji se javljaju u MCS mogu biti izraeni od blage neugodnosti do totalne
nestabilnosti i tekog oboljenja. Manifestacije MCS su ovisne od stanja zahvaenog
organa, hemijske i farmakoloke prirode otrova, individualne preosjetljivosti izloene
osobe, genetskog i metabolikog statusa, duine trajanja ekspozicije, te koliine i
promjene tjelesnih stresora Kad doe do poremeaja nazvanih MCS, oni su reverzibilni,
dakle povratne prirode (prolazni i povratni). Fizikalni pregled kod oboljelih je obino
normalan. Najee promjene deavaju se u laboratorijskim nalazima. Moe se otkriti
promijenjen broj: limfocita (najee leukopenija), komplementa, imunoglobulina E. MCS
se javlja u uslovima ekspozicije kemijskim supstancama, u dozama koje su subtoksine
(Ispod maksimalno dozvoljenih, niske koncentracije).
MCS karakteriu slijedei simptomi:
glavobolja, kijavica, peckanje i vlaenje oiju,
mentalna konfuzija, curenje iz nosa i svrab po nosu,
slabost pamenja, iritacija i razliiti osipi po koi,
nesanica, iritacija grla,
umor, bronhokonstrikcija,
depresija i iritabilnost, bol u miiima i zglobovima,
promjenjivo ponaanje, munina, dijareja ili opstipacija,
nesposobnost koncentracije ili jasnog uestalo mokrenje,
miljenja, oticanje zglobova ili ekstremiteta.

Koji faktori uzrokuju MCS?

Faktori koji uzrokuju MCS su:
aerozagaenje;
pesticidi;
parfemi i druga kozmetika sredstva.

MCS moe biti izazvana agensima u hrani, prirodi, industrijskim kemikalijama, i fizikim
agensima kao to je buka, voda, elektromagnetna radijacija. Psiholoki stres kao to je
gubitak posla, razvod, ili smrt voljene osobe, moe doprinijeti totalnom tjelesnom
optereenju.

Kakav je dananji pogled na djelovanje kemijskih materija na imunoloki

sistem?
Koncept MCS je baziran na est fenomena:
totalno tjelesno optereenje,
bipolarnost,

- 227 -
 prilagoavanje,
irenje,
fenomen preokreta, i
biohemijska preosjetljivost.

Imuni sistem osobe sa MCS lii na preliveno bure sa hemijskim faktorima aerozagaenja.
Kad se prekorai limit podnoljivog dolazi do ispoljavanja bolesti. Osobe izloene
otrovima iz ivotne sredine mogu imati umjerene simptome ili povlaenje simptoma sa
prestankom ekspozicije. Nakon prestanka ekspozicije javlja se sumnja da su uopte
faktori ekspozicije izazvali prvobitne efekte, i osoba se sama dovodi u situaciju
ponovljene ekspozicije. Ponovljena izloenost- bipolarnost ponovo dovodi organizam u
stanje totalnog tjelesnog optereenja. Konano, imuni mehanizmi i mehanizmi
metabolike detoksifikacije postaju nesposobni i istroeni za adekvatan imuni odgovor i
razvija se bolest zahvaenog organa. Organizam kontrolie akutnu intoksikaciju porastom
detoksifikacijske sposobnosti. Nakon toga javlja se deficit nutritijenata koji uestvuju u
detoksifikaciji, meu njima su vitamini i minerali. Rezultat toga je sistemski kolaps.
Prilagoavanje sa druge strane moe maskirati simptome preosjetljivosti. Simptomi se
mogu pojaviti u tom sluaju nakon prestanka ekspozicije kao dokaz preosjetljivosti.
Totalno tjelesno optereenje nastaje kao rezultat reakcije na izloenost malim
koncentracijama vie kemijskih supstanci meusobno neovisnih. Simptomi MCS su
promjenjivi u toku vremena. Na primjer u toku 24 sata nakon pojave disfunkcije mozga
moe da se pojavi artralgija, potom dijareja, praena aritmijom. Svaka osoba ima
jedinstvenu genetski uslovljenu preosjetljivost na otrove, te razliit metaboliki status i
toksino optereenje. Pojavu simptoma odreuje individualna preosjetljivost

Kako prevazii problem nastanka MCS?

Problem zdravstvene zatite stanovnika od izloenosti zagaenjima okolia postaje sve
aktualniji. Samo ekolokim pristupom, upravljajui ukupnim meuodnosom ovjeka i
okolia moe se oekivati pravovremeno zaustavljanje opasnosti. Ne mogu se oekivati
uspjena rjeenja posebnim djelovanjem na ovjeka, a posebnim na okoli.

Sindrom komjuterskog vida

ta je sindrom komjuterskog vida?
Sindrom kompjuterskog vida (engl. Computer vision syndrome) je ekoloka bolest koju
ini niz problema s oima i vidom, povezanih s uestalom upotrebom raunala i ima ga
otprilike tri etvrtine korisnika raunala. Iako nema razloga za pretjeranu paniku,
svakako je preporuljivo poduzeti odreene korake kako stanje ne bi postalo ozbiljno.

- 228 -
Koji simptomi ine sindrom komjuterskog vida?
Najei simptomi ovog sindroma ukljuuju:
umor i napetost oiju,
suhe oi,
osjeaj peckanja u oima,
osjetljivost na svjetlo,
zamuen vid,
glavobolje,
osjetljivost na nagle pokrete, bol u vratu, ramenima, leima.

Koji faktori uzrokuju ovaj sindrom?

Ovaj sindrom ima viestruk uzroke. Problemi s oima tokom upotrebe raunala mogu
nastati zbog:
nedovoljnog protoka suza u oi;
smanjenog treptanja kapaka (smanjeno treptanje kapaka uzrokuje previe
"buljenja" u monitor i veu izloenost refleksu svjetla s monitora;
postavke monitora su "teke" i naporne za oi (uestalo akomodiranje oiju);
poveani napori oiju uzrokuju slabljenje vida (uzeti nove naoale ili
ih pak po prvi put poeti nositi).

Kako prevenirati sindrom komjuterskog vida?

Problem se rjeava podeavanjem monitora tako da je refleksija svjetla na oko manja.
Nakon toga je potrebno posjetiti lijenika specijalista za bolesti oka (oftalmolog) radi
pregleda oka i eventualnog propisivanja naoala. Naoale su potrebne mnogo ee nego
to to korisnici raunala shvaaju ili ele priznati sebi. Ako je vid zamuen, vrlo su
vjerojatno potrebne. Veina ljudi kojima je zamuen vid dok koriste raunalo su
sredovjeni ili stariji, razlog je to je sa starenjem oko sve manje sposobno vidjeti slike
koje padaju u intermedijarnu zonu vida. Problem takoe mogu poboljati i ergonomske
intervencije u radnom prostoru- potrebno je sjediti na udobnoj uredskoj stolici
odgovarajue visine, s naslonom za lea i vrat. Oi trebaju biti u nivou monitora, a ruke
u nivou tipkovnice. Specijalne kompjutorske naoale takoer mogu umanjiti simptome.

- 229 -
 Zadatak za studente:

Problem sluaja 1. Odnos pojedinaca prema okoliu ili briga o zagaenju okolia je
izuzetno bitna za razvijanje svijesti i potrebe preduzimanja aktivnosti zatite okolia.
Sada kada smo stekli znaajna saznanja iz ovog podruja bilo bi dobro uporediti na
odnos prema okoliu u odnosu na opu populaciju.
Zadatak: Svaki student treba da popuni upitnik koji se nalazi na ovoj stranici i da
anketira tri osobe (radnosposobne) u svom bliem okruenju. Anketne listie predati
asistentu da bi se kasnije mogli analizirati rezultati upitnika (kontrolna studija).

UPITNIK O BRIZI O ZAGAENJU IVOTNE I RADNE OKOLINE

ENVIRONMENTAL WORRY SCALE EWS
Rosemarie Bowler& Ralf Schwarzer,1991
Freie University of BerlinDepartment of Health Psychology

01. U glavi mi je zbrka, kad razmiljam o mojoj ivotnoj sredini

02. Doivljam da su simptomi oboljenja u vezi sa zagaenjem okoline kod kue ili na
radnom mjestu
03. Ja ne brinem o tetnosti hemikalija
04. Slika trovanja esto mi je u mislima
05. Ja ne bi volio ivjeti u zagaenoj ivotnoj sredini zato to sam siguran da se mogu
razboljeti
06. Brine me trovanje iz ivotne okoline jer ono moe rezultirati slabljenjem mojih
intelektualnih sposobnosti
07. Ja nikad , stvarno nikad,ne brinem o zagaenju vode
08. elio bih da u mojoj kui i na radnom mjestu nema radona i drugih opasnih
supstanci
09. Uplaim se kad pomislim na sav taj otrovni otpad u svijetu
10. Plai me mogunost nuklearnih incidenata ili nuklearnog rata u budunosti
11. Mnogi ljudi pretjeruju u prijetnji o trovanju iz ivotne okoline
12. Ne bih elio raditi u fabrici azbesta i drugih opasnih materijala
13. Ja sam miran to se tie trovanja iz ivotne okoline, zato to ako do njega doe
moe se uspjeno izlijeiti
14. Slaba memorija moe biti direktan rezultat izloenosti hemijskim materijama
15. Toksini otpad je mali problem u odnosu kako ga predstavljaju mediji
16. Biti izloen mnogim hemikalijama dugo vremena nee uzrokovati ozbiljna oboljenja
17. Ljudi koji rade sa hemikalijama nemaju povean rizik oboljevanja

Odgovori:
1. nita nije tano
2. jedva da je tano
3. osrednje tano
4. potpuno tano

Molim Vas, pored postavljenog pitanja stavite broj koji predstavlja Va odgovor!

Datum: Potpis ispitanik

- 230 -
Literatura

1. Black EW, Rathe A, Goldstein RB. Environmental illness: a controlled study of 26

subjects with "20th century disease." JAMA 264:3166-3170 (1990).
2. Stewart DE, Raskin J. Psychiatric assessment of patients with "20th century
disease" ("Total Allergy Syndrome"). Can Med Assoc J 133:1001-1006 (1985).
3. Rea WJ, Bell IR, Suits CW, Smiley RE. Food and chemical sensitivity after
environmental chemical exposure: case histories. Ann Allergy 41:101-110 (1978).
4. Levin AS, Byers VS. Environmental illness: disorder of immune regulation. Occup
Med State Art Rev 2:669-681 (1987).
5. Selye H. The general adaptation syndrome in the disease of adaptation. J Allergy
17:23 (1946).
6. Cullen MR. The worker with chemical sensitivity: an overview. In Occupational
Medicine: State of the Art Reviews, Vol 2 (Cullen MR, ed). Philadelphia:Hanley and
Belfus, 1987;655-662.
7. Doty RL, Deems DA, Frye RE, Pelberg R, Shapiro A. Olfactory sensitivity, nasal
resistance, and autonomic function in patients with multiple chemical sensitivities.
Arch Otolaryngol Head Neck Surg 114:1422-1427 (1988).
8. Simon GE, Katon WJ, Sparks PJ. Allergic to life: psychological factors in
environmental illness. Am J Psychiatry 147(7):901-906 (1990).
9. Fiedler N, Kipen HM, DeLuca J, Kelly-McNeil K, Natelson B. A controlled
comparison of multiple chemical sensitivity and chronic fatigue syndrome.
Psychosom Med 58:38-49 (1996).
10. Buchwald D, Garrity D. Comparison of patients with chronic fatigue syndrome,
fibromyalgia, and multiple chemical sensitivities. Arch Intern Med 154:2049-2053
(1994).
11. Miller CS, Mitzel HC. Chemical sensitivity attributed to pesticide exposure versus
remodeling. Arch Environ Health 50(2):119-129 (1995).
12. Terr AI. Clinical ecology in the workplace. J Occup Med 31(3):257-261 (1989).
13. Kipen HM, Hallmann W, Kelly-McNeil K, Fiedler N. Measuring chemical sensitivity
prevalence: a questionnaire for population studies. Am J Public Health 85(4):574-
577 (1995).
14. Simon GE, Daniell W, Stockbridge H, Claypoole K, Rosenstock L. Immunologic,
psychological, and neuropsychological factors in multiple chemical sensitivity: a
controlled study. Ann Intern Med 19(2):97-103 (1993).
15. Black DW, Rathe A, Goldstein RB. Original Research Reports. Measures of distress
in 26 "environmentally ill" subjects. Psychosomatics 34(2):131-138 (1993).
16. Staudenmayer H, Selner ME, Selner JC. Adult sequelae of childhood abuse
presenting as environmental illness. Ann Allergy 71:538-546 (1993).
17. Bell IR, Miller CS, Schwartz GE. An olfactory-limbic model of multiple chemical
sensitivity syndrome: possible relationships to kindling and affective spectrum
disorders. Biol Psychiatry 32:218-242 (1992).
18. Staudenmayer H, Selner JC. Neuropsychophysiology during relaxation in
generalized, universal "allergic" reactivity to the environment: a comparison
study. J Psychosom Res 34(3):259-270 (1990).
19. Rea WJ, Johnson AR, Ross GH, Butler JB, Fenyves EJ, Griffiths B, Laseter J. Design
issues critical to the study of chemical sensitivity. Workshop on Experimental
Approaches to Chemical Sensitivity, Princeton, NJ. September 20-22, 1995.
20. Selner JC, Staudenmayer H. The practical approach to the evaluation of suspected
environmental exposures: chemical intolerance. Ann Allergy 55:655-673 (1985).
21. Fiedler N, Kipen HM, Kelly-McNeil K, Knasko S. Odor perception and chemical
sensitivity. Poster presentation, International Congress on Hazardous Waste, 5
June 1995, Atlanta, Georgia.
22. Meggs WJ, Cleveland CH. Rhinolaryngoscopic examination of patients with the
multiple chemical sensitivity syndrome. Arch Environ Health 48(1):14-18 (1993).

- 231 -
23. McGovern JJ Jr, Lazaroni JA, Hicks MF, Adler JC, Cleary P. Food and chemical
sensitivities. Clinical and immunologic correlates. Arch Otolaryngol 109:292-297
(1983).
24. Kipen H, Fiedler N, Maccia C, Yurkow E, Todaro J, Laskin D. Immunologic
evaluation of chemically sensitive patients. Toxicol Ind Health 8(4):125-135
(1992).
25. Thrasher JD, Wojdani A, Cheung G, Heuser G. Evidence for formaldehyde
antibodies and altered cellular immunity in subjects exposed to formaldehyde in
mobile homes. Arch Environ Health 42:347-350 (1987).
26. Thrasher JD, Broughton A, Micevich P. Antibodies and immune profiles of
individuals occupationally exposed to formaldehyde: six case reports. Am J Ind
Med 14:479-488 (1988).
27. Broughton A, Thrasher JD, Gard Z. Immunological evaluation of four arc welders
exposed to fumes from ignited polyurethane (isocyanate) foram; antibodies and
immune profiles. Am J Ind Med 13:463-472 (1988).
28. Thrasher JD, Broughton A, Madison R. Immune activation and autoantibodies in
humans with long-term inhalation exposure to formaldehyde. Arch Environ Health
45:217-223 (1990).
29. Rea WJ, Johnson AR, Youdim S, Fenyves EJ, Samadi N. T and B lymphocyte
parameters measured in chemically sensitive patients and controls. Clin Ecol
4(1):11-14 (1986).
30. Sikorski EE, Kipen HM, Selner JC, Miller CM, Rodgen KE. The question of multiple
chemical sensitivity. Fundam Appl Toxicol 24:22-28 (1995)
31. Meggs WJ. Neurogenic inflammation and sensitivity to environmental chemicals.
Environ Health Perspect 101(3):234-238 (1993).
32. Bascom R. MCS: a respiratory disorder? Toxicol Ind Health 8(4):221-228 (1992).
33. Margolick JB, Vogt RF. Controversy over multiple chemical sensitivities (letter).
Ann Intern Med 120(3):249 (1994).
34. Simon GE. Question and Answers #3. Toxicol Ind Health 4/5:523-535 (1994).
35. Rea WJ. Chemical Sensitivity. Boca Raton, FL:Lewis Publishers, 1992.
36. Ross G. Clinical characteristics of chemical sensitivity: an illustrative case history
of asthma and MCS. Environ Health Perspect 105(Suppl 2):437-441 (1997).
37. Fiedler N, Maccia C, Kipen H. Evaluation of chemically sensitive patients. J Occup
Med 34 (5):529-538 (1992).
38. Miller CS. Toxicant-induced loss of tolerance: an emerging theory of disease?
Environ Health Perspect 105(Suppl 2):445-453 (1997).

- 232 -