You are on page 1of 19

Univerzitet u Novom Sadu

Filozofski fakultet
Odsek za filozofiju

Volterov pojam tolerancije

Student: Profesor:
Maja Bulovi Dr Una Popovi

Novi Sad, septembar, 2017.


Sadraj
Saetak ............................................................................................................................................. 2
UVOD .............................................................................................................................................. 3
Sadraj .............................................................................................................................................. 7
Zakljuak ........................................................................................................................................ 16
Literatura ........................................................................................................................................ 17

1
Saetak

Srednji vek koji je ustoliio hrianstvo na prostoru Evrope, podvukao se kroz sve
segmente ivljenja, kako drutvene tako i politike. Milanskim ediktom, mnogo ranije, 313.
godine car Konstantin proglasie hricansku veru zvaninom verom i time preokrenuti poloaj
hriana koji su pre toga imali. Antiko razumevanje sveta modifikovae se u Rimskom Carstvu i
izgubiti svoj prvobitni oblik... Hrianstvo je samo posledica onog sto je bilo neminovno.

Kako se hrianski srednji vek oblikovao, potpuno razliit u svojim idealima od stare
Grke, tako e i epoha nakon srednjeg veka, biti rezultat prezasienja jedne ere i potrebe za
promenom.

Novi vek donosi otre kritike i buenje svesti pojedinaca. Tematika tadanjih mislalaca
baca otar atak na hrianstvo, a pojam tolerancije postae jedan od omiljenih.

Kljune rei: srednji vek, Milanski edikt, hrianstvo, novi vek, pojam tolerancije.

2
UVOD

Istorijski pregled epoha

Rimska osvajanja izmenila su helenski svet i uslovili da delovanjem razliitih kulturnih


uticaja osobine tadanjeg polisa dobiju drugaiji karakter. Pojava tiranije kao oblika vlasti za
uzrok je imala povlaenje pojedinca iz dravnikih poslova. Nestaje slobodni helenski graanin.
Jedino prostalo polje delanja za pojedinca postalo je induvidualno privatno delanje.1 U takvom
duhu vera je za pojedinca donosila mir i nadu u veni ivot, jer ovozemaljski je bivao sve vie u
rukama pojedinaca a ljudska sloboda i uee u pitanjima bitnim za sopstvenu egzistenciju
sputena su na najniu razinu.

Hrianstvo nije oduvek imalo povlaen poloaj. Rano hrianstvo je imalo puno
suparnika. U prva dva veka Carstva cvetali su mistini kultovi Izide, Sibile i persijskog boga
sunca Mitre. Nekoliko vanih crta im je bilo zajedniko sa ranim hrianstvom, ukljuujui i
ekstatino jedinstvo sa boanstvom, koncept linog spasitelja ili Gospoda, i obrede inicijacije
slino krtenju. 2 U lanku srpske pravoslavne crkve mogu se pronai podaci o napadima na
apostole Petra i Pavla od strane cara Nerona, a za vreme cara Dekija i Dioklecijana hriani
podnose velike rtve. Kako se navodi u elji da se proisti religija starog rimskog Carstva: Car
Dioklecijan je naredio da se razore sve crkve koje su podignute u prethodnom periodu, da se
spale sve knjige i zabrane sva okupljanja hrianima. Car je pred hriane postavio dve opcije,
rtvu paganskim bogovima ili mueniku smrt.3Veliku ulogu cara Konstantina i ve pomenutog
Milanskog edikta, hrianstvo od svojervsne jeresi u okviru judaizma4 e postati monoteistika
religija koja e osim na podruju Rimskog carstva uvrstiti se i na podruju Evrope i zahvatiti
germanske i slovenske narode misionarskom delatnou u Nemakoj (8. vek), hristijanizacijom
Slovena (9 i 10. vek), Evropa e do 13 veka postati hrianska. 5Za vreme hristijanizacije po

1
Filozofija morala, Milenko A. Perovi, str. 153., Cenzura, Novi Sad, 2013.
2
Evropa jedna istorija, Norman Dejvs, str. 200,. vega media, Novi Sad, 2005.
3
http://www.eparhija-sumadijska.org.rs/index.php?option=com_content&view=article&id=4914:2017-08-08-16-09-
44&catid=56&Itemid=79
4
Naziv koji koristi profesor Milenko Perovi u svojoj Filozofiji politike a odnose na poetke hrianstva
5
Praktika filozofija, Milenko A. Perovi, str.54., odsek za Filozofiju, Filozofski fakultet, Novi Sad, 2004.

3
Evropi napetost izmeu grke i latinske kole je sve vie rasla, sve do trentuka kada je zvanino
dolo do podele unutar hrianske crkve na katoliku i pravoslavnu, godine 1054.

Srednji vek je trajao od V do XV veka. U toku tog razdoblja deavaju se promene, stvara
se feudalno drutvo6, zemljoradnja postaje osnovna delatnost, javlja se ekonomska zavisnost7 a
ekonomski izraz te zavisnosti je feudalna renta. 8 Drutvena struktura izvire iz feudalne
obiajnosti, u temelju je bio moni religijski pogled na svet koji je objedinjavao sve sfere
ivotnog delanja.9 Napredak crkve i stvaranje visoko hijerahizovane institucije kolektivne svesti i
savesti10 ujedinie crkvu i vlast.

Poetak renesansnog doba se u istorijskim knjigama vezuje za 1453. godinu, na nekim


mestima se vezuje za kraj etrnaestog veka jer je tada srednji vek dostigao visoku,
srednjovekovnu, civilizacijsku svest. Kraj renesanse takodje po istoriarima ne definie precizno
odreenom godinom ali ga vezuju za neke konstruktivne, drutvene tokove, pa se moe uzeti za
kraj renesanse prelazak na kapitalizam tj. do sedamnaestog veka. Uzroci za nastanak renesanse su
bili razni... Mogu se dovesti u vezu sa irenjem trgovine krajem srednjeg veka, za bogate
porodice koje su na svojim dvorovima okupljali tadanje najuenije ljude da prevode mnoga dela
grkih filozofa 11 , negovali rad umetnika pa se tako javljaju najvea imena slikara i vajara
(Leonardo da Vini, Mikelanelo Buanaroti, Rafaelo Santi). Renesansa se nije odnosila samo na
procvat interosovanja za klasinu umetnost i uenje jer je takav preporod trajao od dvaanestog
veka, niti je podrazmevala potpuno odbacivanje srednjovekovnih vrednosti, a ponajmanje svesno
odbacivanje hrianske vere. Re renatio ili preporod je direktan latinski prevod grke rei
palingenesis koja se upotrebljava u smislu duhovnog preporoda.12 Duhovni preporod se odnosi
na preporod antikih vrednosti, tj. zanimanje za starogrku kulturu i ponovno njeno oivljavanje.
Renesansni filozofi donose spoj antike i srednjovekovne misli, i dalje se bave pojmom Boga i

6
Drutvo hijerarhijski struktuirano, polazi od vrhovnog gospodara koji poseduje vlast, koji deli zemljine poede
svojim vazalima (vie plemstvo) koji dalje dele posede niim, vitezovi, a na dnu su kmetovi seljaci.
7
Kmetovi su bili u podredjenom poloaju i zavisili su od feudalaca.
8
Praktika filozofija, Milenko A. Perovi, str.59., odsek za Filozofiju, Filozofski fakultet, Novi Sad, 2004
9
Praktika filozofija, Milenko A. Perovi, str.60., odsek za Filozofiju, Filozofski fakultet, Novi Sad, 2004
10
Praktika filozofija, Milenko A. Perovi, str.56., odsek za Filozofiju, Filozofski fakultet, Novi Sad, 2004
11
Kosmo Medii koji je osnovao u Firenci Platonovsku akademiju gde je naglasak bio na prouavanju Platonovimh
spisa
12
Evropa jedna istorija, Norman Dejvs, str. 471,. vega media, Novi Sad, 2005.

4
dublje promiljaju hriansku veru. Hrianska vera je u to vreme bila poljuljana vie puta
razliitim optubama to je oslabilo njen ugled a samim tim se zahtevalo vise napora za njenu
odbranu.

Za renesansu neraskidivo se vezuje pojam humanizam. Humanizam, od rei humanitas


ljudskost, bio je intelektualni pokret koji je oznaio odvajanje od starog srednjovekovskog
pogleda na svet u ijem centru je bio Bog, prema oveku. Humanizaam je odlikovalo negovanje
(ve pomenuto gore), klasinih autora, zatim negovanje starogrkog jezika, i pokretanje
biblijskog obrazovanja koje se zasnivalo na kritikom prouavanju originalnih hebrejskih i grkih
tekstova.13 Posebno se istie pojedinac tj. ovek i njegova jedinstvenost. Radi njega se stvara i
pribavlja, on je fokus deavanja. Napredak nauke i otkrivanje novih metoda je bilo u elji da se
pribavi vea praktika mo koja bi oveku olakala ivot. uveno je delo renesanse Pika dela
Miranodole O dostajnstvu oveka koji argumentuje u svom delu zato ovek zavrednjuje
panju i divljenje i zato je on najsreniji stvor.14

Prosvetiteljstvo i apsolutizam traje od 1650 do 1789. godine. Ovaj period u Evropi bi


mogao da se nazove doba razuma.

Prvo, apsolutizam je politika forma poznog feudalizma, koji je u 15. veku u Engleskoj,
paniji, Rusiji, Francuskoj uspostavljen proces nacionalno dravnog ujedinjivanja i
uspostavljanja centralne dravne vlasti, ime se slomilo mo feudalnog plemstva i izgradilo
velike dravne zajednice na principu nove forme narodnog jedinstva, nacije. 15
Meutim u
istorijskim udbenicima se navodi kako su apsolutistike drave bile u manjini u 17. veku, a tamo
gde je zvanino bio apsolutizam monarh nije imao apsolutnu vlast ve se dosta podvrgavao
uticaju drugih pokrajina, povelja, sabora, plemstva ili svetenstva.

Drugo, poprilino veliki broj nehumanih dela od strane hrianske crkve, poput prodaje
oprotajnica grehova, inkvizicija, poreza itd. imalo je za rezultat pobunu unutar same vere i
nastanak protenstatizma16 u 16 veku. Odgovor katolike crkve protiv protestanata odigrae se u
krvoproliu u vidu Tridesetogodinjeg rata (1618-1648). Vestfalskim mirom 1648. godine se

13
Evropa jedna istorija, Norman Dejvs, str. 477,. vega media, Novi Sad, 2005.
14
Pod uticajem Platonove filozofije
15
Praktika filozofija, Milenko A. Perovi, str.69., odsek za Filozofiju, Filozofski fakultet, Novi Sad, 2004
16
Reformatorski pokret u okviru hrianske crkve koji se kasnije proirio i odvojio kao zasebna crkva

5
priznaje protestantima verska ravnopravnost, a slobodno ispovedanje vere i sloboda savesti kao i
suverenitet novonastalih drava predstavlja temelj nove epohe. U 17. veku donosi se niz pravno
politikih akata u korist graana Petition of Rights (1628.), Habeas Corpus Act (1679.), Bill of
Right (1689.), Amerika deklaracija o nezavisnosti. (1776.), Deklaracija o pravima oveka i
graanina (1789.) koja razvija ideju graanina.

Tree, prosvetiteljstvo je pokret koji je propagirao samostalnu upotrebu razuma umesto


autoriteta tradicije i vere. Kljuni pojam za prosvetiteljstvo jeste lumen naturale ili u prevodu
prirodno svetlo razuma. Taj pojam najlake je shvatiti kada se uporedi sa mrakom koje je ovo
svetlo razuma nastojalo da osvetli. Mrak je stvorila ne religija sama po sebi, za koju su filozofi
prosvetiteljstva smatrali da zadovoljava osnovnu ljudsku potrebu, ve nepromiljeni, iracionalni i
dogmatski stavovi zbog kojih je evropsko hrianstvo postal kruto. Ovi stavovi koji obuhvataju
predrasude, netoleranciju, sujeverje, strogo odricanje i fanatizam,. Objedinjeni su u jednoj
najpogrdnijoj rei toga doba, entuzijazam. Lumieres, kako su Francuzi nazivali pripadnike
ovog pokreta, trebalo je da budu prosvetljeni u pogledu brojnih tema: filozofije, nauke i prirodne
religije, ekonomije, politike, istorije i obrazovanja,.17 Toliko je u renesansi bilo pokuaja da se
izmiri razum i vera, a kulminacija i potreba za reformisanjem koja zauzima snaan otporistiki
stav prema veri jeste 17. i 18. vek . Filozofi prosvetiteljstva i engleski empiristi u domet svog
zanimanja stavljaju odnos prema veri, metodoloki se prema saznanju odnose prvenstveno
racionalistiki i empiristiki, a politiki bave se pojmom slobode i jednakosti ljudi.

17
Evropa jedna istorija, Norman Dejvs, str. 596,. vega media, Novi Sad, 2005.

6
U Francuskoj je veliki poduhvat bilo sastavljanje Enciklopedije 18 predvoena Deni
Didrom i anom DAlamberom, ali ticala se i drugih velikih imena Prosvetiteljstva: Voltera,
Holbaha, Helvecijusa, Rusoa

Sadraj

Pojam tolerancije

Definisati toleranciju moe se kao trpeljivost, da postoji popustljivost razliitih shvatanja


u drutvu, da postoji doputenost razliitosti meu ljudima. Tolerancija je veoma kompleksan
pojam koji se protee kroz istoriju. Ovde u ovom radu, direktno se odnosi na versku toleranciju.
Pitanje verske tolerancije je jedno od sredinjih pitanja moderne i savremene filozofije prava i
politike filozofije. 19
Razvoj ljudske subjektivnosti u poetnoj fazi srednjovekovnog ivota
evropskih naroda zaista je proizveo verske sukobe ozbiljnih namera koje je proizvelo naelo
raanja slobodne vere i savesti. 20 Proces sekularizacije je bio korak ka verskoj tolerantnosti i
konano oslobaanje od autoriteta vere. Ono to se iznedrilo borbom za tolerantnost jeste pregrt
prava, koji tite pojedinca kao i stvaranje prvih pravnih evropskih drava. Sekularizacija je
donela ideju prirodnog prava. U Antici je prirodno pravo bilo ono to se podrazumevalo uz
praktiku filozofiju, prirodno pravo je davalo legitimaciju formama praksisa i bio je pratilac svih
zahteva u realnoj povesnoj praksi Antike i Srednjeg veka. U novom veku shvatanje prirodnog
prava se promenulo, pa je sada sluilo za opravdanje graanskih revolucija i optih odnosa u
drutvu koji su nastali uspostavljanjem graanskih drutava.21 Moe se pomenuti Hugo Grocijus
kao zaetnik ideje prirodnog prava. Po njemu, ovek po prirodi tei da ivi u miru i organizaciji
sa drugim ljudima po principima ljudskog razuma ne ugroavajui druge ljude. Kod njega ideja
prirodnog prava se prvo ostvaruje u privatnom pravu. Tomas Hobs ideju prirodnog prava vidi da
je u osnovi ljudske prirode egoizam. Njegova deskripcija prirodnog prava koji odbija svaki

18
Zbirka znanja koja je obuhvatala 35 tomova a izlazila je u periodu od 1751. do 1780. godine
19
Filozofija i problem verske tolerancije, Danijela Grujic, str. 15., CEIR, Novi Sad, 2016.
20
Filozofija i problem verske tolerancije, Danijela Grujic, str. 15., CEIR, Novi Sad, 2016.
21
Praktika filozofija, Milenko A. Perovi, str.70., odsek za Filozofiju, Filozofski fakultet, Novi Sad, 2004

7
transcidentalni ideal postae osnova graanske epohe i glavno polazite ljudske drutvenosti.
ovek ima potpuno pravo i slobodu na sve u svom prirodnom stanju.22 Novovekovni pogled koji
raskida sa boanskom svrhom iz ovekovog praktikog sveta Hobs trai novo izvorite spasa;
jedino zlom drutvenosti moe se pobediti zlo prirodnog stanja.23 Empirista Don Lok je posebno
bitan za pitanje verske tolerancije, zato to njegovo delo Pismo o Toleranciji suptilno I
nenapadno razgraniava dravu i crkvu. Prirodno stanje je stanje dobre volje i mira, slobode i
jednakosti. Da bi se oslobodio hrianskog uticaja, on pravi podelu izmedju prirodnog i
graanskog stanja, politikog i ekonosmkog, te tako za politiko delanje vie nije neophodna
Boija saglasnost. Lokova politika teorija imae korene u modernoj ideologiji liberalizmu.

Lokov pojam tolerancije

Apsolutna sloboda, pravina i istinska sloboda, ravnopravna i nepristrasna sloboda to je


ono to je nama potrebno, ova reenica koja je predgovor Lokovog dela Pismo o Toleranciji,
najbolje opisuje njegov sadraj. Religija ne treba da prikazuje rasko, da vlada i pokazuje
dominaciju, ona slui ljudima prema pravilima vrline i pobonosti. Lok insistira na hrianskim
vrlinama; ljubav i milosre, te da vernik koji neguje njih u sebi ne moe da vri nasilje. Sve
neiste radnje koje je katolika crkva radila kako bi pokazala svoju mo i zadrala istu, po Loku
su u suprotnosti slave Boga, istote crkve i spasenje due. Tenja katolike crkve da ugui
reformatorski pokret, imalo je za posledicu Tridesegodinji rat. Razliku u ispovedanju meu
vernicima Lok smatra da ne treba biti prepreka spasenju due. Osobine kao to su preljuba,
razvrat, neistota, pouda, idolpoklonstvo i sline stvari neosporno su delo tela, stoga svako ko
se brine za carstvo Boije i smatra svojom dunosti da pokua uveati to carstvo Boije meu
ljudima duan je da se posveti sa nita manje brige i marljivosti iskorenjivanju ovih nemoralnosti
kao i zatiranju sekti.24 Prave voe koje ele unapreenje crkve ne nose ma i ne teraju na uenja
ve idu primerom Isusa, primerom mira. Lok navodei argumente poput onih, da mnogi ne kriju
svoja zlodela i pravdaju ih pod izlikom opteg dobra ili da razuzdanost vladara, nema potrebu da
se izvinjava apsolutno ni za ta jer je vlast od Boga, apeluje da je vreme na odvojenost crkve i
drave.

22
Vlada princip rata svih protiv svih Bellum omnium contra omnes
23
Praktika filozofija, Milenko A. Perovi, str.74., odsek za Filozofiju, Filozofski fakultet, Novi Sad, 2004
24
https://snv.hr/file/attachment/file/pismo-o-toleranciji.pdf, str.10.

8
Sekularizacija je pravo reenje svim protivrenostima jer granii dunosti drave i
dunosti religije. Drava se brine za graanina u njegove interese, za njegovu slobodu, zdravlje,
odsustvo od tekih bolova i posedovanje spoljanjih stvari.25 Vlast sprovodi brigu kroz zakone,
potujui jednakost meu ljudima. On nije poslat od strane Boga niti moe da se pravda time, on
je izabran od strane naroda. Prihvatanje vere i njeno potovanje tie se samog pojedinca i njegove
odluke, zakoni ne smeju da se meaju u lini izbor. Briga o dui nije briga vladara. Crkva kao
slobodna zajednica istomiljenika mora da poseduje toleranciju jer ne sme da bilo kojeg lana
zadrava protiv njegove volje. Ekskomunikacija26 mora biti nenasilna i ne moe nekog da lii
granskih prava. Lok ovde aludira opet da crkva i vlast ne mogu da obavljaju poslove onog
drugoga niti da spajaju i apsolutizuju svoju vlast. Verska tolerancija mora biti kada su u pitanju
ispovednici razliitih religija, ne moe se osoba ugnjetavati ili maltretirati ukoliko pripada drugoj
crkvi. Lok ne osporava veru i smatra je bitnim za pojedinca, pa kae da svaki ovek ima
besmrtnu duu, sposobnu za venu sreu ili bedu, njegova srea zavisi od njegovog verovanja i
delanja u ovom ivotu, i verovanje i delanje je potrebno za sticanje Boije naklonosti, i njih Bog
propisuje da bi se to ostvarilo. Potovanje Boga je najvea obaveza oveanstva,.. treba biti
usmren na traenje i izvrenje te obaveze, budui da ne postoji nita drugo to je vano na ovom
svetu u poreenju sa venou.27 Ali niko ne sme da naruava pravo nekog drugog pojedinca
samo zato to je njegov nain miljenja razliit.

Glavni put ka verskoj toleranciji Don Lok vidi razgraniavanju zadatka graanske vlade
od zadatka religije i uspostavljanje pravine veze meu njima, to naposletku vodi njihovom
potpunom odvajanju, a odreenje drave vidi kao liberalno pravnu dravu, gde graanska vlada
provodi zakone svim ljudima a vlast se odnosi samo na brigu o graanskim pravima pojedinca.28

Na kraju jo jednom re o samoj toleranciji.

Ona jeste povjesno promenljiva, okruena delovanjima koji sa jedne strane su toliko tetni
da se ne mogu tolerisati, a sa druge strane izvire ravnodunost. Ona je posrednik izmeu
prihvatanja i ograniavanja. Moralna i politika vrednost tolerancije je sredite liberalno

25
https://snv.hr/file/attachment/file/pismo-o-toleranciji.pdf str.13.
26
Crkvena kazna kojom se pojedinac iskljuuje iz verske zajednice
27
https://snv.hr/file/attachment/file/pismo-o-toleranciji.pdf str.56.
28
Filozofija i problem verske tolerancije, Danijela Grujic, str. 179., CEIR, Novi Sad, 2016.

9
demokratske politike kulture. Pod znaenjem tolerancije moglo bi se obuhvatiti veliki korpus
vrednosti, ona se tie suoavanja razliitosti u zajednikom ivotu, tie se oblikovanja ideala,
principa, svrha...

Volter francuski kritiar i predstavnik filozofije prosvetiteljstva

Volter, (Arouet Voltaire) francuski knjievnik roen 21. novembra 1694. godine u Parizu.
Veoma znaajano ime za filozofiju prosvetiteljstva, iji je predstavnik. Umro je 30. maja 1778.
godine. Njegova sahrana obavljena je tajno, zato to tadanje vlasti nisu bile prijateljski
nastrojene prema kritiarskom peru Voltera. Bojei se da se njegova sahrana ne pretvori u protest
od strane naroda koji je bio revolucionarno raspoloen i nezadovoljan vlau, sahranjen je u
opatiji Salijer u ampanji. Istinski ispraaj doekao je tek 1791 godine, kada je pobedonosna
revolucija prisilila Luja XIV da se Volterovi posmrtni ostatci prenesu u Panteon, a 700 000 ljudi
je tada ispratilo Voltera. Bio je to nezaboravan i velianstven prizor , dokaz narasle svesti
francuskog naroda, dokaz da su se isplatili svi oni napori koje su Volter i enciklopedisti
nesebino kroz decenije ulagali.29

Volter je kao mladi posle gimnazije upisao pravne studije po elji njegovog oca ali ubrzo
to naputa i otpoinje svoje zanimanje ka filozofiji i nauci. Kritikovajui tadanju vlast,
izraavajui liberalna shvatanja, sarkastino podsmevajui se svetenstvu, istakla se njegova
darovitost pesnika. Njegova dopadljivost meu narodom je rasla ali i mrzovoljnost vlasti koja je
Voltera zatvorila u Bastilju nakon to je napisao jednu satiru o Luju XIV. U Bastilji su nastao
spev Edipa i prva redakcija Anrijade. Nakon izlaska iz Bastilje opet je doao u sukob sa
vlau i biva prognan u Englesku. U Pariz se vratio tek pred smrt. Francuske vlasti su ga javno
optuivale da iri deistika shvatanja.

Engleska je dosta uticala na razvoj Voltera posebno Don Lok i Isak Njutn. Njih Volter
stavlja kao predstavnike prave filozofije nasuprot Dekartu i drugim racionalistima.30 U svojim
delima on obuhvata principe Njutnove nauke i filozofije, stavljajui time prirodne nauke i princip

29
U ime savjesti i razuma, Volter, deo iz predgovora slobodarski duh Volterove antireligioznosti, str.6., Svjetlost,
Sarajevo, 1960.
30
Istorija novije filozofije, Branislav Petronijevi, str. 322., Nolit, Beograd, 1982.

10
mehanikog determinizma u sredite zanimanja. Od Loka i empiristikog saznanja razvija se
pravac senzualizam gde saznanje ide na osnovu oseta i ulnog opaanja.

Volter kao i mnogi filozofi toga doba, gradi jasan stav prema veri i deavanjima koje se
obeledanjuju nad dravama Zapdne Evrope. On ne negira postojanje Boga ali se ne bavi dubljim
promiljanjem njega. Njegov Bog nije ni nalik onom hrianskom Bogu, a razne rituale i
religijska uenja smatra besmislenim i praznim. On navodi u Istoriji Denija gde raspravlja o
problem religije i ateizma, da se ateista razlikuje od sledbenika sujevernih sekti upravo po tome
to je mudar ovek, dok se takav epitet ne moe pripisati njegovim sledbenicima. 31

Radio je na projektu Enciklopedije zajedno sa drugim prosvetiteljima, u elji da


sistematizuju to vie znanja i time ubrzaju razvoj prirodnih nauka. Razvoj koji je jedino mogu
ukoliko bude voen razumom ne teolokim dogmama.Od lanaka koji su se nali u Enciklpediji
najvaniji su o religiji, o optimizmu i o Kondijaku. Druga dela Voltera su ve spomenuti
Anriada, Edip, Kandid, Elementi Njutnove filozofije, Filozofska pisma, Filozofski
renik.

Smisao Volterovog dela U ime savjesti i razuma sa osvrtom na delo


Kandida

Volter u delu Kandida, ismeva i opovrgava Lajbnicovu teodiceju. Lajbnic je postojanje


Boga objasnio putem principa najbolje od moguih svetova. ta to znai? Pitanje na koje Lajbnic
odgovara jeste kako je mogue da postoji zlo u svetu ako je Bog dobar i svemoan? Lajbnic
smatra da Bog uvek ini ono to je najbolje ali ne pristupa suprotno logikim zakonima ali moe
da odlui o onome to je logiki mogue. Bog uvek bira ono to je dobro pa je i ovaj svet najbolji
od svih moguih svetova. Logiki je mogue da Bog stvori svet u kome nema zla ali to nije
najbolji mogui svet jer pripratno uz dobro ide loe, bez onog loeg ne bi bilo ni svesti o onom
dobrom i ne bi bilo ni slobode. Mi zahvaljujui slobodi imamo pravo da sami izaberemo dobro ili
loe. U ovom najboljem od svih moguih svetova koliina dobrote je vea nego na bilo kojem
drugom svetu.

31
U ime savjesti i razuma, Volter, deo iz predgovora slobodarski duh Volterove antireligioznosti, str.24., Svjetlost,
Sarajevo, 1960.

11
U Kandidi glavni lik nosi naziv po istoimenom delu a u prevodu sa latinskog njegovo
ime znai naivan. Naivan se odnosi na slepo verovanje mladia Kandide svome uitelju Panglosu
koji zastupa Lajbnicovu teodiceju. Ovde se ve moe napaviti paralela sa Volterovim
promiljanjem tadanje politike i verske organizacije Frnacuske, gde je on protiv svakog slepog
verovanja religijskim kultovima. Pri tome Volterova privaenost Lokovom uenju jo vie baca
senku na Lajbnicovu racionalistiku filozofiju. Kako pojmiti da je ovo najbolji od moguih
svetova kada Kandidu i njegovog profesora zapljuskuju same nevolje. U jednom delu knjige kada
filozof Panglos i Kandida bivaju u Lisabonu, grad pogaa zemljotres i njih dvojica jedva ostaju
ivi. Panglos na to kae da nita nije moglo biti drugaije. Jer ree on, sve je ovo najbolje to
moe biti. Jer ako je jedan vulkan u Lisabonu, on nije mogao biti na nekom drugom mestu jer
nemogue da neto ne bude tamo gde jest, jer je sve dobro. 32 U nastavku Panglos govori kako
postoje greh i kazna (ime se Volter opet osvre na Lajbnicovu filozofiju) i ako je ovo mesto gde
je sve dobro. Neminovno, on smatra, ovekov pad i prokletstvo uli u najbolji od svih moguih
svetova.

Volter ovde aludira na razum ovekov, koliko zaslepljen moe biti verom kada ne uvia
da ovek sam je kroja svoje sudbine, on sebi pribavlja i stvara i ne zanosi se priama o
stvaranju, Bogu i ostalim dogmama smatra potpunim mrakom za oveka. Tako biva i ovom delu,
Panglos i ako je verovao da je ovo najbolji od moguih svetova doiveo je stranu sudbinu,
njegov ivot se okonao na vealima. Kandida je bivao sve razdoaraniji pa e u svojoj nesrei u
jednom delu progovoriti, Panglos me je, dakle, zaista bezduno varao kada mi je govorio da sve
na svetu ide da bolje ne moe.33

U ime savjesti i razuma Volter se bavi otvoreno pitanjem nastanka hrianstva,


hrianskim dogmama, nehrianskim odnoenjem visoko hijerarhizovanih verskih poglavara,
krvoproliima koji se deavaju po Evropi od strane katolike crkve u elji da ustolii svoju
dominaciju i mo. Knjiga sadrinski obuhvata kratke prie, kojih ima osam a to su grof
fantatizma, veera grofa Bulenvilijea, razgovor Lukijana, Erazma i Rablea na Jelisejskim
poljima, pismo g. Kutrofa, pastora iz Nemtata g. Kirkerfu, pastoru iz Leutorpa, pismo arla

32
Candide, Volter, str 35., Slovo, Zagreb, 2005.
33
Candide, Volter, str 44., Slovo, Zagreb, 2005.

12
Guija svojoj brai, besede o evanelju, odrane 1765. godine na posebnoj skuptini, hrianski
razgovor ili obezbeenje od Enciklopedije, zapatina pitanja koja je preveo gospodin Tampone,
doktor Sorbone.

Pitanja kako je realno mogue da je Mojsije uezao pet knjiga u kamen? Kako knjiga moe
zapoeti reima Evo rei koje je Mojsije izgovorio s one strane Jordana ako se zna da Mojsije
nikada nije presao Jordan?34 Da li je zaista postojao Mojsije ili je izmiljena linost?

34
U ime savjesti i razuma, Volter, str.30. Svjetlost, Sarajevo, 1960.

13
Ko zdravim razumom moe da poveruje u takve prie o kojima hronoloki sled je pun
protivrenosti i istorijski nisu dokazane. Kada se pita o verodostojnosti pet knjiga Mojsijevih
poziva se na tvorca njegovih dela za kojeg ne zna se koje. Volter pominje da se i Njutn bavio tom
tematikom. Kako se uvene prie o Mojsiju istorijski nigde nisu utisnute, kako se ne zna ko ih je
napisao. Mogu biti kao i sve druge bajke. Volter navodi kako Jevreji su sve svoje dogme preuzeli
od drugih naroda, Feniani su pre njih imali Daganov hram dok Jevreji jo nisu ni kuu imali.
Mnogi narodi pre Jevreja su imali svoje prie o stvaranju sveta, Teogoniju,Kosmogoniju. A
moda je i to preuzeto od Feniana koji su Stvaranje sveta imali zaista slino jevrejskom a bili su
dosta napredniji narod od Jevreja. Moe se redom nabrajati opovrgavanja i vieznanosti bilo kog
motiva hrianske religije koje Volter uzima, od Isusa, do jevandjenja, apostola, ali naglasak je
uvek na istom. Kako je moguce da su Hriani inili svaki dan uda o kojima nijedan Rimljanin
nije nikada uo da se govori.35

Volter hronoloki se bavi besmislicama hrianstva. Poinje sa dogmama stvaranja sveta i


glavnim akterima po njemu Biblije a zatim prelazi na vreme u kome on ivi, u kome su papski
poglavari bahate i sile a prestupi rimske crkve samo gomilaju. Kako su oni od onih koji su bili
progonjeni u etvrtom i petom veku, postali progonitelji reformatora. Kako je mogue da ono to
propagira katolianstvo kao svoje uenje na delu se prikazuje kao suprotno. Ovde se jasno vidi
povezanost sa Lokom kada on navodi silu vere koja se uvukla u dravu i stopila se sa njom a time
naruia sav smisao religije.

Volter navodi; zakljuujem da svaki razumni ovek treba da se uzaava hriaske sekte.
Veliko ime teiste je jedino koje treba da se prihvati. Jedino jevanelje koje treba da se prihvati
jeste velika knjiga prirode, napisana boijom rukom i zapeeena njegovim peetom. Jedina
religija koja treba da se propoveda je: oboavaj boga i budi poten ovek. Nemogue je da ova
ista i vena religija stvara zlo, kao to je nemogue dag a hrianski fanatizam ne stvara. 36

35
U ime savjesti i razuma, Volter, str.83. Svjetlost, Sarajevo, 1960.
36
U ime savjesti i razuma, Volter, str.92. Svjetlost, Sarajevo, 1960.

14
U delu prie, Veera kod grofa Bulenvilijea aludira se na neistotu vodja katolike
crkve i uopteno o prevarama svih sekta i religija. Za zdrav razum one su poput igre, poinju sa
oduevljenjem a zavravaju prevarom. U poetku, luda, na kraju hulja.37

Volter u jednom delu govori kako razum i hrianstvo nikada nisu mogli zajedno jer kada
je Don Lok napisao knjigu Razumno hrianstvo nije imao nego par uenika, iz ega se moe
zakljuiti da razum i hrianstvo ne idu zajedno. Podudarnost sa Lokom o razdvojenosti crkve i
religije, se vidi kada Volter pie da sa vlastima koji pomou krvnika odravaju svoju religiju
treba postupati kao sa divljim ivotinjama.

Volter u ovoj knjizi direktno pie da prosvetiteljstvo znai uvrstiti istinu

37
U ime savjesti i razuma, Volter, str.123. Svjetlost, Sarajevo, 1960.

15
Zakljuak
Volter, brilijatno i hrabro kroz svoja dela propagira razumsko shvatanje ivota. On se za
razliku od Loka negira besmrtnosti due ali ne i Boga. Nuno putem uzronosti on dokazuje
postojanje Boga ali ga ne interesuje nita vie. Priznaje komoloki i teleoloki dokaz ali odbija
ontoloki. Njegov pojam tolerancije se odnosi na prosveenost, na razlikovanje istine od lai
putem razuma. Na miru i irenju znanja, okretu ka prirodi i otkrivanju stvari. elja da se odbaci
zabluda a utemelji razumnost je jo najvie izraena kod pripadnika prosvetiteljskog pokreta.

Zato za kraj bi se moglo zavriti samo sa njihovim definisanjem od strane tadanje vlasti i
katolikih poglavara:

PROSVETITELJSTVO...Plitkoumni i pretenciozni intelektualizam, bezrazloni prezir


prema autoritetu i tradiciji, itd; odnosi se naroito na duh i tenje francuskih filozofa 18. veka.
(1865. god. napisano)38

38
Evropa jedna istorija, Norman Dejvs, str. 577., vega media, Novi Sad, 2005.

16
: 2.
.
? 3.
? ( ,
) ?

.
,
. 6.
,
. : ?
. :
, . 3,4,5
. : 1.
? 4. ,
? 7.
,
. 11.
, ,
, .

. 14.
,
.
.
.
.

Literatura
1. Filozofija morala, Milenko A. Perovi, Cenzura, Novi Sad, 2013.

2. Evropa jedna istorija, Norman Dejvs, vega media, Novi Sad, 2005.

17
3. Praktika filozofija, Milenko A. Perovi, odsek za Filozofiju, Filozofski
fakultet, Novi Sad, 2004.

4. Filozofija i problem verske tolerancije, Danijela Grujic, CEIR, Novi Sad,


2016.

5. U ime savjesti i razuma, Volter, deo iz predgovora slobodarski duh


Volterove antireligioznosti, Svjetlost, Sarajevo, 1960.

6. Istorija novije filozofije, Branislav Petronijevi, Nolit, Beograd, 1982.

7. Candide, Volter, Slovo, Zagreb, 2005.

8. http://www.eparhija-
sumadijska.org.rs/index.php?option=com_content&view=article&id=4914:2017-08-08-
16-09-44&catid=56&Itemid=79

9. https://snv.hr/file/attachment/file/pismo-o-toleranciji.pdf

18

You might also like