JULES VERNE

MATIJAS
SANDORF
 S francuskog prevela
Morana
ale
Kneevi

ALEXANDREU DUMASU

Posveujem ovu knjigu vama, ujedno je posveujui uspomeni na darovitog pripo-

vjedaa kakav je bio Alexandre Dumas, va otac. U ovome sam djelu Matijaa Sandorfa
pokuao uiniti Monte-Cristom NEOBINIH PUTOVANJA. Molim vas da primite ovu posve-
tu kao dokaz mojeg velikog prijateljstva.

Jules Verne
 ODGOVOR G. A. DUMASA

23. lipnja 1885.

DRAGI PRIJATELJU,

doista sam dirnut vaom ljubaznom nakanom da mi posvetite Matijaa Sandorfa,

kojega u poeti itati im se vratim, u petak ili u subotu. Imali ste pravo to ste u posveti
uspomenu na oca zdruili s prijateljstvom prema sinu. Nikoga ne bi vie nego autora
Monte-Crista oaralo tivo vaih blistavih, osebujnih, zanosnih matarija. Meu vama po-
stoji toliko bjelodana knjievna srodnost da ste mu vi, s knjievne strane gledano, sin vie
nego ja. Ve vas tako dugo volim te mi posve odgovara da budem vaim bratom.
Zahvaljujem vam na ustrajnoj naklonosti i jo jednom elim toplo izraziti naklonost
koju osjeam prema vama.

A. Dumas
mi

LES VOVAGES EXTRAORDINAIRES

COURONNES PAR L'ACADEMIE FRANC.AISE

PAR

JULES VERNE
DESSINS PAR BENETT
 i
GOLUB PISMONOA

Trst, glavni grad Ilirije, dijeli se na dva vrlo razliita grada: jedan je nov i bogat,
Theresienstadt, besprijekorno sagraen na obali zaljeva u kojem je ovjek za sebe osvo-
jio tlo; drugi je star i siromaan, nepravilno izgraen, stijenjen izmeu Corsa, to ga odvaja
od prvoga grada, i padina breuljka Krasa, kojemu je vrh okrunjen slikovitom utvrdom.

7
 Transku luku zaklanja lukobran San Carlo, kraj kojega sidro bacaju poglavito trgo-
vaki brodovi. Tu se rado a katkad i u zastraujue velikom broju okupljaju zgubidani bez
kue i kuita, koji na haljecima, hlaama, prslucima ili kaputima ne bi ni morali imati
depova, jer nikada nisu imali, a po svoj prilici i nee imati to da u njih stave.
Toga ste meutim dana, 18. svibnja 1867, medu tim skitnicama moda mogli zami-
jetiti dvije neto bolje odjevene spodobe. inilo se malo vjerojatnim da e se ikad zatei
u poloaju da ne znaju kud bi s forintama ili s krajcarima, osim ako im se srea ne okrene
u prilog. Bili su to, dodue, ljudi spremni na sve da je obrnu u svoju korist.
Prvi se zvao Sarcany i predstavaljao se kao Tripolitanac. Drugome, Sicilijancu, ime
je bilo Zirone. Poto su po deseti put proli pristanitem, obojica su se netom bili zau-
stavili na njegovu kraju. Odande su promatrali morski obzor zapadno od Transkog zalje-
va, kao da e se na puini pojaviti laa koja nosi njihov imetak!
- Koliko je sati? - upita Zirone na talijanskom jeziku, koji je njegov drug govorio je
dnako teno kao i druge sredozemne jezike.
Sarcanv ne odgovori.
- Hej, to sam glup! - povie Sicilijanac. - Zar nije doba kad je ovjek gladan, ako je
zaboravio ruati!
Austrijski, talijanski i slavenski ivalj toliko je izmijean u ovome dijelu kraljevine
Austro-Ugarske, da veza izmeu tih dviju osoba, premda su oito u gradu bili stranci, nije
bila takva da bi privlaila pozornost. Uostalom, ako su im depovi i bili prazni, nitko to nije
mogao naslutiti, tako da su epirili pod tamnim ogrtaima to su im padali do izama.
Sarcanv, mlai od te dvojice, osrednjega, ali skladna stasa, otmjena dranja i vlada-
nja, imao je dvadeset i pet godina. Sarcanv, i nita vie. Nikakva krsnog imena. On zapravo
i nije bio krten, jer je vrlo vjerojatno bio afrikog podrijetla, iz Tripolitanije ili iz
Tunisa; no iako mu je put bila garava, po pravilnim je crtama lica bio blii bijelcu negoli
crncu.
Ako je ikada iije oblije moglo zavarati,moglo je Sarcanyjevo. Valjalo je biti doista
dobar promatra da se na tom pravilnom licu crnih i lijepih oiju, tanka nosa, dobro
oblikovanih, lakim brkovima zasjenjenih usana prozre duboka podmuklost tog mladia.
Nijedan pogled na njegovu gotovo bezizraajnom, hladnom liku ne bi mogao otkriti oiljke
prezira i odvratnosti to ih uzrokuje vjeiti buntovniki stav spram drutva. Ako flziono-
mi tvrde - a u veini sluajeva imaju pravo - da usprkos svojoj spretnosti svaki varalica
svjedoi protiv samog sebe, Sarcany bi tu postavku temeljito opovrgao. Naoko, nitko ne
bi mogao posumnjati to je on ni to je prije bio. Nije izazivao neodoljivu odbojnost kakvu
pobuuju objeenjaci i podlaci. Zbog toga je bio jo opasniji.
Kakvo je moralo biti Sarcanyjevo djetinjstvo? Nitko to nije znao. Nesumnjivo, bilo je
to djetinjstvo naputenog bia. Kako su ga odgajali i tko ga je odgajao? U kojoj je tripoli-
tanskoj jazbini prebivao za rane dobi? ija mu je skrb omoguila da izmakne mnogostrukim
uzrocima propasti u tim stranim podnebljima? To zaista nitko, a moda ni on sam ne bi
znao kazati. Rodio se nasumce, nikao nasumce, predodreen da ivi nasumce! Ipak, u
mladosti nije propustio da stekne, ili bolje, da primi stanovito praktino obrazovanje, to
vjerojatno treba zahvaliti ivotu koji je proveo obilazei svijetom, druei se sa svakojakim
ljudima, domiljajui se na razne naine ne bi li makar osigurao sredstva za svakodnevni
ivot. Tako je stjecajem razliitih okolnosti u zadnjih nekoliko godina i uspostavio odnose
s jednom od najbogatijih kua u Trstu, s kuom bankara Silasa Toronthala, ije e ime biti
tijesno povezano s cijelom ovom priom.
to se Sarcanyjeva druga, Talijana Zironea tie, u njemu ne treba gledati nita do
jednoga od onih ljudi to nemaju ni vjere ni naela, pustolova od glave do pete, koji na
raspolaganju stoji prvome koji mu dobro plati, ili pak drugome koji mu plati jo bolje,

8
 Obojica se zaustavie na kraju pristanita

za kakvu bilo rabotu. Rodom Sicilijanac, tridesetak godina star, bio bi jednako kadar dati
loe savjete, kao i prihvatiti ih i provesti u djelo. Gdje je roen, to bi on moda bio umio
rei da je znao. U svakom sluaju, nerado bi priznavao gdje mu je stan, ako ga je igdje
imao. Sluajni putovi skitnikog ivota na Sarcanvja su ga namjerili na Siciliji. Ili su tako
svijetom trsei se daperfas et nefas* svoja dva mrava imetka prometnu u jedan, ali obi-
lan. Zironeu, meutim, tom visokom bradatom ljudini vrlo mrke puti i crnomanjastih
dlaka tee bi polo za rukom da zatomi uroenu lukavost koju su odavale njegove uvijek
poluotvorene oi i glava to se neprestano njihala. Podmuklost je nastojao prikriti
* Ne birajui sredstva
 jedino rjeitom blebetavou. Bio je, k tome, vie veseo nego tuan, i znao se razgaliti bar
onoliko koliko se njegov mladi drug suzdravao.
Toga je dana, meutim, Zirone govorio ak donekle umjereno. Oevidno, zabrinja-
valo ga je pitanje objeda. Prethodni dan, u treerazrednoj kockarnici, gdje se srea prema
njima ponijela maehinski, zadnja je partija igre iscrpila Sarcanvjeva-sredstva. Zbog toga
ni jedan ni drugi nisu znali kamo da se djenu. Mogli su raunati jedino na sluaj, a kako
se toj Providnosti vucibatina nije urilo da im izae u susret du pristanita San Carlo,
odluili su da pou pred nju ulicama novoga grada.
Onuda po trgovima, obalama, etalitima, i s jedne i s druge strane luke, u okolici
velikoga kanala to je prokopan kroz Trst, ide amo-tamo, tiska se, hita i koprca u strci
poslova puanstvo od sedamdeset tisua stanovnika talijanskog podrijetla, a njihov se
jezik, jezik Mletaka, gubi sred kozmopolitskog brujanja svih tih mornara, trgovaca, slubenika
i inovnika na njemakom, francuskom, engleskom i slavenskom govoru.
Ipak, ako novi grad i jest bogat, ne bi po tome valjalo zakljuiti da su svi koji se kreu
njegovim ulicama dobro stojei smrtnici. Nisu! ak se ni najimuniji meu njima ne bi
mogli takmiti s engleskim, armenskim, grkim i idovskim trgovcima koji u Trstu zauzi-
maju prvo mjesto, a raskona bi im kuanstva bila dostojna i prijestolnice kraljevine Austro-
Ugarske. No da ih ne brojimo, koliko li bijednika od jutra do veeri luta tim irokim trgo-
vakim ulicama koje teku meu visokim, poput blagajne zabravljenim zgradama gdje se
skladiti svakovrsna roba to je privlai ta slobodna luka, tako sretno smjetena u kutu
Jadrana ! Koliko ljudi koji nisu ruali, a koji moda i nee ruati, zastaje na gatovima gdje
brodovi najmonijeg pomorskog drutva, austrijskog Lloyda, istovaruju silno blago to
dolazi sa svih strana svijeta! Koliko jadnika, napokon, kakvih se u Londonu, Liverpoolu,
Marseilleu, Le Havreu, Anversu i Livornu nae na stotine, kroi rame uz rame s prebo-
gatim brodovlasnicima u blizini arsenala gdje im je pristup zabranjen, na Trgu Burze koja
im nikada nee otvoriti vrata, podno prvih stepenica Tergesteuma gdje je Lloyd postavio
svoje urede i itaonice, i gdje ivi u savrenoj slozi s Trgovakom komorom!
Neosporno je da svim velikim primorskim gradovima starog i novog svijeta vrvi stale
nesretnika svojstvenih velikim sreditima. Odakle dolaze, ne zna se. Otkud su se stvorili,
nije poznato. Gdje e zavriti, to ni oni ne znaju. Meu njima je poprilian broj propali-
ca. Mnogi su, osim toga, stranci. eljeznice i trgovake lae onamo su ih izbacile gotovo
kao svenjeve s otpacima, pa sad zatrpavaju javne ceste, s kojih ih policija uzalud pokuava
otjerati.
Poto su dakle bacili posljednji pogled preko zaljeva do svjetionika podignutog na
rtu Svete Tereze, Sarcanv i Zirone ostave gat, prou izmeu Gradskoga kazalita i parka
i stignu na trg zvan Piazza Grande kojim ostanu tumarati etvrt sata oko esme izgraene
od kamena s oblinjega Krasa, u podnoju kipa Karla VI.
Obojica se zatim vrate nalijevo. Zirone je, zapravo, odmjeravao prolaznike kao da
ga mui neodoljiva elja da ih orobi. Onda zaobiu golemi kvadrat Tergesteuma, upravo
u vrijeme kad se zatvara Burza.
- Sad je prazna ... kao i naa kesa! - smatrao je Sicilijanac umjesnim rei, smijui se
iako mu do smijeha nije bilo.
Ali ravnoduni Sarcanv kao da nije ni uo lou alu svojeg druga, koji je protezao
udove i izgladnjelo zijevao.
Zatim prijeu trokutni trg na kojem se koi bronani kip cara Leopolda I. Od
Zironeova zviduka, nalik na zviduk besposlenog derana, razleti se cijela skupina plavih
golubova to guguu pod trijemom stare Burze, kao sivkasti golubovi medu
Prokuracijama na Trgu Svetog Marka u Mlecima. Nedaleko se prostirao Gorso, koji dijeli
novi Trst od staroga.

10
 To je iroka ali nimalo otmjena ulica s dobro ali neukusno opremljenim duanima,
slinija londonskom Regent Streetu ili njujorkom Broadwayju nego parikom Bulevaru
Talijana. Inae, tuda prolazi mnotvo ljudi. Mnogobrojna kola voze od Piazze Grande do
Piazze della Legna, a imena tih trgova naznauju koliko se u gradu osjea njegovo tali-
jansko podrijetlo. Ako se Sarcanv pravio da nije podloan nikakvoj napasti, Zirone ne bi
proao pokraj duana a da u njih ne baci zavidan pogled, kakav resi sve koji nemaju
mogunosti da u njih uu. Nalo bi se ondje, meutim, dosta stvari koje bi im dobro
dole, osobito kod trgovaca namirnicama i u "birerijama", u kojima, vie nego i u kojem
drugom gradu Austro-Ugarske, pivo tee potocima.
- Na ovom Corsu jo jae ogladni i oedni! - primijeti Sicilijanac, iji jezik zacoke
meu isuenim usnama kao egrtaljka kakvog protuhe.
Na tu opasku Sarcanv odgovori tek slegavi ramenima.
Obojica tad krenu prvom ulicom slijeva, pa kad su stigli na obalu kanala do mjesta
gdje ga prelazi pokretni Ponte Rosso, vrate se na gatove uz koje mogu pristati ak i brodovi
dubokoga gaza. Tu su ih divote to su ih izlagali ulini prodavai mogle kudikamo manje
mamiti. U visini crkve Sant'Antonio Sarcanv naglo zaokrene udesno. Njegov drug poe
za njim bez ikakvih primjedaba. Onda iznova prijeu Corso pa se upute preko staroga
grada, u kojem su ulice neprohodne za kola gdje se uspinju prvim padinama Krasa,
najee su usmjerene tako da se ne izlau bonim napadima strane bure, estokog,
ledenog sjeveroistonog vjetra. U starome su se Trstu Zirone i Sarcanv, obojica bez pre-
bijene pare, vjerojatno osjeali ugodnije nego u bogatim etvrtima novoga grada.
Tu su, naime, u skromnom svratitu nedaleko od crkve Santa Maria Maggiore i noili
otkako su stigli u glavni grad Ilirije. No kako je vlasnik, kojemu dotad nisu platili, sve vie
navaljivao da mu se podmiri iz dana u dan sve vei raun, oni izbjegnu tu opasnu posta-
ju, prijeu trg i nekoliko asaka provedu etajui se oko slavoluka Arco di Riccardo.
Sve u svemu, nije im bilo dovoljno to im se prua prilika da proue te ostatke rim-
skoga graditeljstva. Dakle, budui da je srea oito oklijevala da se pojavi u tim slabo po-
sjeenim ulicama stanu se jedan iza drugog penjati krivudavim puteljcima to vode goto-
vo do vrha Krasa, do ravnoga krova katedrale.
- Kako nekome moe samo pasti na pamet da se vere onamo! - promrmlja Zirone
steui ogrta u pasu.
Ali ne napusti mlaeg druga, pa se odozdol moglo vidjeti kako se uspinju stubama
to ih neprikladno nazivaju ulicama, a koje prilaze obronku Krasa. Nakon deset minuta,
edniji i izgladnjeliji nego prije, dbpru do ravnoga krova.
Dvojicu pustolova nije vie moglo zadiviti to s tog povienog mjesta puca velianstven
vidik preko Transkog zaljeva sve do puine, nad lukom po kojoj se ivahno gibaju ribar-
ske brodice, ulaze i izlaze parobrodi i trgovake lae, i to pogled obuhvaa sav grad,
predgraa sve do zadnjih kua koje su se stupnjevito naslagale na breuljku i ljetnikovce
to su se ratrkali po uzvisinama. Vidjeli su oni i te kakvih drugih stvari, a uostalom, koliko
li su se ve puta ovamo dolazili smucati sa svojim jadima i sa svojom bijedom. Osobito bi
Zirone vie bio volio lutati oko bogatih duana na Corsu. Naposljetku budui da su ak
dotamo doli traiti sreu i njezine sluajne irokogrudne usluge, valjalo ju je iekivati
bez prevelike nestrpljivosti.
Tu se, na kraju stuba to dovode do terase, uz bizantsku katedralu Svetog Justa
nalazio ograen prostor, nekadanje groblje koje je postalo muzej starina. To vie nisu
bili grobovi, nego krhotine nadgrobnog kamenja poloene pod niskim granama lijepih
stabala, rimski stupovi, srednjovjekovne ploe, komadi triglifa i metopa iz raznih rene-
sansnih razdoblja, postakljene urne u kojima su se jo vidjeli ostaci pepela, a sve je to
razbacano lealo u travi.

11
 Vrata ograde bila su otvorena. Sarcanv ih je morao samo gurnuti. Ue, a za njim i
Zirone, koji se zadovolji ovom sjetnom primjedbom:
- Da smo namjeravali skonati ivot, ovo bi mjesto za to bilo kao stvoreno!
- A da ti to tkogod predloi?... -odvrati Sarcany podrugljivo. - Ha! Odbio bih, drukane
moj! Neka mi dadu samo jedan sretan dan od deset, ne bih vie ni traio!
- Dat e ti i bolje od toga!
- uli te svi sveci Italije, a sam Bog zna da ih broje na stotine!
-Doi, idemo dalje! - odgovori Sarcanv.
Obojica pou polukrunim drvoredom izmeu dvostrukog reda urna i sjednu na
veliku rimsku rozetu to se protezala u ravnini tla.
Ispoetka ostanu utke sjediti, to je moglo odgovarati Sarcanvju, ali nipoto nije
odgovaralo njegovu drugu. Zato e Zirone domalo, poto je jedn om ili dvaput jedva
priguio zijevanje:
- Bogamu! Ne uri se ba toj srei na koju mi tako budalasto raunamo!
Sarcanv ne odgovori.
- Osim toga - nastavi Zirone - otkud nam je samo sinulo da je doemo traiti ba
ovdje, usred ruevina! Bojim se da smo zbilja izabrali krivi put, drukane moj! Kome bi
vrag doao priskoiti na ovom starom groblju? Duama nije potreban kad su ostavile svoju
smrtn u ljusku! A kad dotle stignem, ba e mi biti stalo jesam li kasno ruao i hou li
uope veerati! Idemo odavde!
Zadubljen u razmiljanje, pogleda zabludjelog u prostoru, Sarcanv se ne pomakne.
Zirone nekoliko asaka ne progovori. Zatim e, kako ga je gonila njegova uobiajena
blagoglagoljivost:
- Sarcanv - ree - zna li u kojem bih obliku volio da se pojavi srea, koja danas zabo
ravlja stare muterije kao to smo mi ? U obliku jednoga od blagajnika Toronthalove banke,
koji bi ovamo stigao s lisnicom krcatom novanicama i koji bi nam reenu lisnicu povje
rio po nalogu reenoga bankara, s tisuom isprika to nas je pustio da ekamo!
- Sluaj me, Zirone - odvrati Sarcanv, a obrve mu se grevito namrte . - Posljednji
put ti ponavljam da se od Silasa Toronthala vie niemu ne treba nadati.
- Jesi li siguran?
-Jesam! Sav kredit koji sam kod njega mogao uivati sad je iscrpljen i moje zadnje
zahtjeve je odbio zauvijek.
- To ne valja!
- Ne valja nikako, ali tako je!
- U redu, ako ti je kredit iscrpljen - nastavi Zirone - znai da si kredit imao! A na emu
se temeljio? Na tome to si u vie navrata svoju pamet i svoj trud stavio u slubu njegove
banke za stanovite . . . nezgodne poslove! Zbog toga se prvih mjeseci naeg boravka u
Trstu Toronthal i nije previe tvrdoglavio kad je u pitanju bio novac! Ali nemogue je da
ga ti jo s neke strane ne dri u aci, pa kad bi mu zaprijetio...
- Da je mogue, ve bi se bilo uinilo - odgovori Sarcanv i slegne ramenima - i ti sad
ne bi ganjao svoj ruak! Ne bi, tako mi Boga! Ne drim tog Toronthala u aci, ali i to se
moe dogoditi, a toga dana e on meni platiti glavnicu, kamate i kamate na kamate za
ono to mi danas odbija ! Uostalom, prepostavljam da su poslovi njegove banke sada do
neke mjere u neprilikama i da je kapital okrnjio u sumnjivim pothvatima. Posljedice neko
liko steajeva u Njemakoj, u Berlinu i u Munchenu ve su se osjetile do Trsta, i to god
da mi je kazao, Silas Toronthal mi se uinio zabrinut kad sam ga posljednji put posjetio!
Pustimo da se voda zamuti. . . a kad bude mutna. . .
- Neka bude tako - povie Zirone - ali dok ekamo, moemo piti samo vodu! Vidi,
Sarcanv, mislim da bi trebalo jo zadnji put uznastojati kod Toronthala ! Trebalo bi jo

12
 Sarcany i Zirone ostanu utke sjediti

jednom pokucati na njegovu blagajnu i dobiti barem svotu koja nam je potrebna da se
vratimo na Siciliju, pa kad budemo prolazili preko Malte . . .
- A to da radimo na Siciliji?
- To prepusti meni! Poznajem kraj i mogao bih onamo s nama povesti druinu
Malteana, odvanih ortaka bez predrasuda, od kojih bismo neto mogli napraviti! Hej,
do sto avola! Ako ovdje vie nemamo to pokuavati, otputujmo i prisilimo tog prokle
tog bankara da nam plati putne trokove! Makar koliko malo ti znao o njemu, to mora
dostajati da mu bude drae znati da si bilo gdje drugdje, samo ne u Trstu!

13
 Sarcanv odmahne glavom.
- Hajde, ovako ne moemo dugo izdrati! Mi smo bez igdje iega - doda Zirone.
Ustao je i stao nogom udarati o zemlju, kao da je ona maeha nesposobna da ga hrani.
U tom asu pogled mu privue ptica to je tekom mukom leprala oko ograde. Bio
je to golub kojemu je umorno krilo jedva lepetalo pa se pomalo ruio prema tlu.
Ne pitajui se kojoj od sto sedamdeset i sedam vrsta golubova, kako ih sada svrsta-
va ornitoloka terminologija, pripada krilata ivotinja, Zirone je vidio samo jedno: da
mora biti iz neke jestive vrste. Zato ga najprije rukom pokae drugu, pa ga stane prodirati
pogledom.
Ptica je oito bila na izmaku snaga. Upravo se objesila za izboine katedrale, kojoj uz
bok proelju stoji visok etvrtasti toranj starijeg postanja. Kako je bila iznemogla kao da
e se sad survali, najprije je sletjela na malo udubljenje pod kojim je sklonjen kip svetog
Justa. No oslabljene je pande nisu mogle zadrati, pa se prepustila krilima da je nose do
oglavlja antikog stupa to se uvukao u kut koji toranj zatvara s proeljem spomenika.
Ako se jo uvijek nepomini i utljivi Sarcanv nije naprezao da prati goluba u letu,
zato ga Zirone nije gubio iz vida. Ptica je dolazila sa sjevera. Od duga puta bila je posve
smalaksala. Oevidno ju je nagon tjerao prema udaljenijem cilju. Zato je gotovo odmah
nastavila letjeti slijedei zakrivljenu putanju zbog koje je morala jo jednom predahnuti,
ba na niskim granama jednoga od stabala staroga groblja.
Zirone tada odlui da je se doepa, pa se polako doulja puui prema stablu. Ubrzo
dokui dno vorastog debla po kojemu je bilo lako stii do ravastih grana kronje. Ondje
ostane nepokretan, nijem, u stavu psa koji vreba na kakvu divlja to mu sjedi nad glavom.
Ne opazivi ga golub htjedne nastaviti let, ali ga snage ponovno izdaju, pa padne na
tlo koji korak od stabla. Za tili as Sicilijanac jednim skokom dojuri, isprui ruku i zgrabi
akom pticu. Onda se, posve prirodno, spremi da ugui jadnog pernatog stvora, kadli
zastane, iznenaeno krikne i urno se vrati k Sarcanvju.
- Golub pismonoa! - ree.
- Pa to onda, to je golub pismonoa kojemu e ovo biti zadnje putovanje! - odgo
vori Sarcanv.
- Dakako - priklopi Zirone - i to gore po one kojima je namijenjena cedulja privre
na pod njegovo krilo ...
- Cedulja? - povie Sarcanv. - ekaj, Zirone, ekaj! Stvar zasluuje odgodu!
Pa zaustavi ruku svojeg druga prije nego to je dospjela stisnuti ptiji vrat. Zatim
uzme vreicu koju je Zirone malo prije skinuo, otvori je i izvue cedulju napisanu tajnim
pismom.
Cedulja se sastojala od svega osamnaest rijei koje su se rasporedile u tri okomita
stupca kao to slijedi:

ehtanz zscun envra

saazrd iiztto vpesg
koxana avensl ermopj
menske dsaoe taean
ailjtms otjpap vnksae
vearzz szrate onntmz

O polazitu ni o odreditu cedulje ni glasa. Hoe li tih osamnaest rijei, od kojih je

svaka sloena od jednakog broja slova, biti mogue razumjeti iako se ne poznaje ifra? To
je bilo malo vjerojatno, osim ako ovjek nije vian odgoneta, a uz to se htjelo i da cedu-
lja nije "neodgonetljiva"!

14
 Sicilijanac jednim skokom dojuri, isprui ruku i zgrabi akom pticu

Pred kriptogramom koji mu nije nita kazivao, isprva vrlo razoaran, Sarcany ostane
zbunjen. Sadri li cedulja neku vanu obavijest i, pogotovo, je li obavijest kakljive naravi?
Na to se moglo, na to se dapae moralo pomiljati, ako ni zbog ega drugog a ono zbog
mjera opreza koje je netko poduzeo da se ne uzmogne proitati padne li u ruke kome
drugome umjesto primaocu. injenica da netko pri dopisivanju nije upotrijebio ni potu
ni telegrafsku icu upuivala je na pomisao da se neto htjelo sauvati u potpunoj tajnosti.
- Moda u tim recima - ree Sarcany - lei zagonetka koja bi nas obogatila!

15
 - U tom bi sluaju - odvrati Zirone - ova ptica bila vjesnik sree za kojom smo od
jutros toliko trali! Bog me ubio, a ja sam joj htio zakrenuti vratom! ... Napokon, vano
je da imamo poruku, pa nas nita nee sprijeiti da ispeemo glasnika ...
- Ne uri se, Zirone - nastavi Sarcanv i tako jo jednom ptici spasi ivot: -Moda uz
pomo ptice naemo nain da doznamo tko je primalac kojem je cedulja namijenjena,
pod uvjetom da se nalazi u Trstu?
-1 onda? To ti nee omoguiti da proita to na cedulji pie, Sarcanv!
- Nee, Zirone.
- Niti da sazna odakle dolazi!
- Sigurno! Ali ako uspijem doznati za jednog od dvojice koji se dopisuju, to e mi,
pretpostavljam, posluiti da doznam i za drugog! Dakle, umjesto da ubijemo pticu, treba
joj naprotiv povratiti snagu kako bi mogla stii do odredita!
- Sa ceduljom? - upita Zirone.
- Sa ceduljom, koju u tono prepisati, a prijepis uvati do trenutka kad nam bude
odgovaralo da ga iskoristimo!
Tad Sarcanv izvadi iz depa biljenicu i olovkom naini faksimil cedulje. Znajui da
se u veine kriptograma ne smije zanemariti nita od njihova formalnog rasporeda, pobrine
se da ouva toan poloaj rijei. Zatim, poto je to uradio vrati faksimil u biljenicu, cedulju u
vreicu, a vreicu pod golubovo krilo.
Zirone ga je gledao ne dijelei odvie nade u bogatstvo to ih je temeljio na ovoj
nenadanoj zgodi.
- A sad? - ree.
- Sada - odvrati Sarcanv - gledaj da glasniku prui njegu. Goluba je zapravo vie bila
iscrpila glad nego umor. Netaknuta krila bez povrede i bez loma dokazivala su da njegovu
trenutanu slabost nije uzrokovao ni olovni metak lovca ni kamen to ga je hitnuo kakav
pakosni deran. Bio je gladan, a jo vie edan.
Zirone na to potrai i na tlu nae nekoliko sjemenki koje ptica pohlepno proguta,
a onda joj utai e davi joj pet ili est kapi vode, jer je posljednja kia ostavila koju suzu
na dnu okrajka antike zemljane posude. Tako je pola sata poto su ga uhvatili okrije-
pljeni i zagrijani golub ponovno bio potpuno sposoban nastaviti prekinuto putovanje.
- Ako mu predstoji jo dug let - napomene Sarcanv - ako mu je odredite dalje od
Trsta, nije nas briga hoe li na putu pasti, budui da emo ga ionako ubrzo izgubiti iz
vida, pa ga neemo ni moi slijediti. Ako ga pak iekuju i ako se mora zaustaviti u nekoj
transkoj kui, snage mu nee uzmanjkati da dotamo stigne, jer mu preostaje da leti jo
svega minutu ili dvije.
- Potpuno si u pravu - odgovori Sicilijanac. - No hoemo li ga moi vidjeti do mjesta
na koje je navikao slijetati, ak i ako ne ide dalje od Trsta?
- U najmanju ruku, uinit emo sve to bude potrebno - jednostavno odvrati Sarcanv.
A evo to je uinio:
Katedrala je nastala od dviju starih romanikih crkava, od kojih je jedna bila posvee-
na Djevici, a druga svetom Justu, zatitniku Trsta, i podupire je visok toranj to se uzdie
na kutu proelja kroz koje je prosjeena velika rozeta, ispod koje su glavna vrata graevine.
Toranj nadvisuje zaravan na breuljku Kras, pa se pod njim prostire poput reljefne zemljopisne
karte. S tog izdignutog mjesta lako se razaznaju kockasti oblici krovova na kuama od prvih
padina obronka do obale zaljeva. Prema tome, ukoliko goluba puste s vrha tornja, nee ga
biti nemogue pratiti u letu, a onda zacijelo ni ustanoviti u kojoj e kui potraiti utoite,
ako je odredite ipak u Trstu a ne u nekom drugom gradu Ilirskog poluotoka.
Pokuaj je mogao uspjeti. Vrijedilo se barem potruditi. Trebalo je jo samo oslo-
boditi pticu.

16
 Sarcanv i Zirone napuste dakle staro groblje, prijeu mali trg to se protee pred
crkvom i upute se prema tornju. Jedna od gotikih vrata, i to upravo vrata pod drevnom-
strehom, ravno ispod udubine svetog Justa, bila su otvorena. Obojica^iu i ponu se pe-
njati strmim stepenicama zavojitog stubita koje vodi na gornji kat.
Trebale su im dvije ili tri minute da dou do vrha, pod sam krov graevine, koja
nema izvanjske terase. Ali na tom katu, s dvaju prozora koji se otvaraju sa svake strane
tornja, pogled moe doprijeti redom do svih rubova nemirnog obzora breuljaka i
mora.
Sarcanv i Zirone se smjeste na prozor koji je gledao izravno na Trst, prema sjeveroza-
padu.
Odbijalo je tada etiri na satu dvorca iz esnaestog stoljea izgraenog na vijencu
Krasa iza katedrale. Jo se dobro vidjelo. U vrlo istom uzduhu sunce je polako silazilo
prema jadranskoj vodi, pa je veina kua u gradu ravnomjerno primala zrake po proelji-
ma to su gledala prema tornju.
Okolnosti su dakle bile povoljne.
Sarcanv uzme goluba u ruke, velikoduno ga jo jednom pomiluje da ga obodri te
ga pusti da se vine.
Ptica zaklepee krilima, ali se prilino naglo spusti, a oni se prestrae da e surovim
padom prekinuti karijeru zranoga glasnika.
Na to se zaori pravi pravcati vrisak razoaranja to ga uzbueni Sicilijanac nije mogao
suzdrati.
- Ne! Ponovno se die! - ree Sarcanv.
I doista, golub je upravo bio ponovno ujednaio let u donjem sloju zraka. Zatim je
zaokrenuo i iskosa se uputio prema sjeverozapadnoj etvrti grada.
Sarcanv i Zirone su ga pratili pogledom.
Kao da je vodi udesan nagon, ptica se nije u letu ni najmanje kolebala. Osjealo se
da ide ravno onamo kamo mora ii gdje bi se ve bila nalazila prije sat vremena da se nije
prisilno zaustavila pod stablima staroga groblja.
Sarcanv i njegov drug promatrali su je s tjeskobnom pozornou. Pitali su se nee li
otii preko gradskih zidina, to bi ponitilo njihove planove.
To se meutim ne dogodi.
-Vidim ga!... Jo uvijek ga vidim! - vikao je Zirone, koji je imao izrazito prodoran vid.
- Treba osobito paziti - odvrati Sarcanv - na mjesto gdje se zaustavi i odrediti mu
toan poloaj!
Koju minutu nakon polaska golub se srui na kuu koja je zabatom nadvisivala ostale
usred gustoga gaja, u dijelu grada oko bolnice i perivoja. Ondje nestane kroz tavanski
prozori koji se tada mogao jo dobro vidjeti, a nad njim je stajao proupljen eljezni
vjetrokaz, to bi ga jamano svojom rukom bio iskovao Quentir Metsvs da se Trst nalazio
u flamanskoj zemlji.
Poto su mu utvrdili openiti poloaj, nije im smjelo biti previe teko da oslanja-
jui se na lako prepoznatljivi vjetrokaz pronau zabat povrh kojeg se otvarao navedeni
prozori i, naposljetku, kuu u kojoj stanuje primalac cedulje.
Sarcanv i Zirone smjesta sidu pa prevalivi padine Krasa krenu nizom uliica kojima
se stie do Piazze della Legna. Tu su se morali snai kako bi pronali skupinu kua u
istonoj etvrti grada.
Kad su doli do stjecita dviju velikih prometnica, ulice Corsia Stadion to vodi u
gradski perivoj i ulice Acquedotto, lijepog prilaza obrubljenog drvoredom kojim se ide
prema Boschettu, dvojica su pustolova neko vrijeme oklijevala u pogledu tonog pravca.
Valja li im udariti desno, valja li udariti lijevo? Nagonski izaberu desnu stranu, s namjerom

17
 Sarcany i Zirone su ga pratili pogledom

da jednu za drugom promotre sve kue na prilazu, jer su primijetili da mu iz zelenih

kroanja stri vjetrokaz.
Ili su dakle tako pregledavajui mnogobrojne zabate i krovove na Acquedottu i nisu
nali to su traili, sve dok nisu stigli do kraja.
- Evo je! - povie napokon Zirone.
I pokae na vjetrokaz to je od vjetra s puine kripao na eljeznom stoeru, nad
prozoriem oko kojega je lepralo nekoliko golubova.
Nisu se dakle mogli zabuniti. To je mjesto na koje je sletio golub pismonoa.

18
 - Evo je! - povie napokon Zirone

Kako je djelovala neugledno, kua se gubila medu ostalima u nizu koji Acquedotto
ini privlanim.
Sarcanv se propita po susjednim trgovinama i najprije dozna sve to ga je zani-
malo.
Kua ve mnogo godina pripada grofu Ladislavu Zathmaru, koji u njoj i stanuje.
- A tko je grof Zathmar? - upita Zirone, kojemu to ime nije nita govorilo.
- Grof Zathmar je grof Zathmar! - odgovori Sarcanv. - Ali zar ne bismo moda mogli
upitati?...

19
 - Kasnije, Zirone, ne prenagljujmo se! Razmislimo malo, smirimo se, a sad idemo u
svratiste!
-Jest!... Vrijeme je ruka za one koji smiju sjesti za stol! - podsmijehne se Zirone.
- Ako ne ruamo danas - odgovori Sarcanv - moda emo ruati sutra!
- Kod koga?...
- Tko zna, Zirone ? Moda kod grofa Zathmara!
Hodajui odmjerenim korakom - a zato bi se urili? - obojica uskoro dospiju u
skromno, za njih jo uvijek odvie raskono svratiste, jer nisu imali ime platiti konak.
Kakvo li ih je iznenaenje ekalo!... Na Sarcanvjevu je adresu upravo bilo prispjelo
pismo.
Uz novanicu od dvjesta forinti pismo je sadravalo samo ove rijei:

Ovo je zadnji novac koji ete primiti od mene. Dostajat

e vam da se vratite na Siciliju. Otputujte, i da o vama
vie ni rijei nisam uo.
Silas Toronthal

- Hvala Bogu! - povie Zirone! - Bankar se predomislio! Zbilja, nikad ne treba gubiti
ufanje u te bogatae!
-1 ja tako mislim! - odgovori Sarcanv.
- Znai, ovaj novac e nam posluiti da napustimoTrst?...
- Ne, nego da u njemu ostanemo!

20
 II
GROF MATIJA SANDORF

Madari su ugro-finski narod koji je zemlju doao naseliti oko devetog stoljea
kranske ere. Danas ine treinu ukupnog stanovnitva Ugarske, vie od pet milijuna
dua. Jesu li panjolskog, egipatskog ili tatarskog podrijetla, potjeu li od Atilinih Huna
ili od Finaca sa sjevera, pitanje je sporno, ali nije bitno! Treba tek osobito napomenuti da
nisu Slaveni, nisu Nijemci, a vjerojatno bi im i bilo mrsko da to postanu.
Osim toga, Madari su zadrali svoju religiju i pokazali se vatrenim katolicima od XI.
stoljea, kad su prihvatili novu vjeru. Jo govore svojim drevnim jezikom; iskonskim, bla-
gim, skladnim jezikom to se podaje svim arima pjesnitva, ne tako bogatim kao to je
njemaki, ali jezgrovitijim, odrjeitijim, jezikom koji je od XIV do XVI. stoljea zamjenji-
vao latinski u zakonima i uredbama, dok je ekao da postane slubenim jezikom.
21. sijenja 1699. Karlovaki je mir zajamio Austriji vlast nad Ugarskom i nad
Transilvanijom.
Dvadest godina poslije Pragmatika sankcija sveano je objavila da e austro-ugarske
drave uvijek biti nedjeljive. Po pravu prvorodstva, ukoliko nema sinova, ki bi mogla
naslijediti krunu. Upravo zahvaljujui tom novom propisu godine 1740. Marija Terezija
popela se na prijestolje svojeg oca Karla VI, posljednjeg potomka muke linije austrijske
kue.
Madari su se morali pognuti pod tom silom, ali ih je i sto pedeset godina nakon
toga bilo svih poloaja i stalea koji nisu priznavali ni Pragmatiku sankciju ni Karlovaki
mir.
U doba kad poinje ova pria ivio je Madar visoka roda, iji se ivot dao sav saeti u
ova dva osjeaja: u mrnju prema svemu to je germansko i nadu da e svojoj zemlji
povratiti negdanju samoupravu. Jo u mladosti bio je upoznao Kossutha, i premda su
ga od njega morali razdvajati plemenito podrijetlo i odgoj, nije mogao a da se ne divi tom
velikom rodoljubu.
Grof Matija Sandorf prebivao je u starom feudalnom dvorcu, u jednoj od transil-
vanskih upanija fagaraskoga kotara.
Sagraen na jednom od sjevernih ugranaka istonih Karpata koji dijele Transilvaniju
od Vlake, dvorac se u divljem ponosu koio na strmom gorskom lancu, poput jednog
od krajnjih utoita u kojima urotnici mogu odolijevati do zadnjeg trenutka.
Oblinji eljeznom i bakrenom rudaom bogati rudnici koji su se briljivo iskori-
tavali donosili su vlasniku dvorca Artenak znatan imetak. Posjed je obuhvaao dio fagarasko-
ga kotara, u kojem ivalj dostie broj od najmanje sedamdeset i dvije tisue stanovnika.
Potonji, graani i seljani, nisu krili da prema grofu Sandorfu gaje postojanu odanost i bez-
graninu zahvalnost kao znak sjeanja na dobro koje je inio u tom kraju. Stoga je dvo-
rac posebnom nadzoru podvrgnulo ugarsko ministarstvo u Beu, koje je posve neovisno
o ostalim minisarstvima Carevine. Na visokom se mjestu znalo za ideje gospodara Artenaka,
pa su zbog njih bili uznemireni, iako nisu uznemiravali njegovu osobu.
Matija Sandorf tada je imao trideset i pet godina. U tog je ovjeka stas; koji je done-
kle nadilazio prosjeni, odavao veliku miinu snagu. Na irokim mu je ramenima poi-
vala glava plemenita i uznosita dranja. Opaljene puti, pomalo etvrtasto, lice mu je bilo
slika i prilika madarskog pralika u svoj njegovoj istoi. Zustrost kretnji, otvorenost govora,
pogled odlunog i mirnog oka, ivo kolanje krvi od koje su mu nosnice i nabori usta lako
podrhtavali, uobiajeni smijeak na usnama to je neporeciv znamen dobrote, stanovita
ivahnost rijei i ina, sve je to ukazivalo na pouzdanu i velikodunu narav. Zapaeno

21
 je da postoje velike slinosti izmeu francuskog i madarskog znaaja. Grof je Sandorf
tome bio ivi dokaz.
Valja uoiti jednu od najistaknutijih crta toga znaaja: grof Sandorf prilino malo je
hajao za ono to se ticalo jedino njega samog, zatreba li, bio je kadar prijei preko samo
njemu nanesene nepravde, ali nikad ne bi oprostio uvredu koja bi pogodila njegove pri-
jatelje. Krasila ga je izuzetna pravinost i mrnja prema svakoj izdaji. To mu je pridavalo
svojevrsnu nepristranu neumoljivost. Nije spadao meu one koji samo Bogu preputaju
zadau da na ovome svijetu kanjava zlo.
Ovdje treba rei da je Matija Sandorf stekao vrlo ozbiljno obrazovanje. Umjesto da
se oda lagodnom ivotu to mu ga je osiguralo bogatstvo, poveo se za sklonostima koje
su ga vodile prema prirodnim znanostima i prouavanju medicine. Bio bi postao izrazit
nadaren lijenik da ga je ivotna nuda primorala da lijei bolesne. Zadovoljio se da bude
kemiar kojega su uenjaci visoko cijenili. Sveuilite u Peti, Akademija znanosti u Pounu,
Kraljevska kola za rudarstvo u Chemnitzu i fakultet u Temivaru ubrajali su ga jedni za
drugim meu svoje najrevnije studente. ivot posveen uenju upotpunio je i uvrstio
njegove prirodne sposobnosti. Uinio ga je ovjekom u najboljem smislu rijei. Takvim
su ga smatrali svi koji su ga upoznali, a poglavito njegovi profesori na mnogim fakulteti-
ma i sveuilitima irom kraljevine koji su mu ostali prijateljima.
Neko je u dvorcu Artenak bilo veselja, buke i ivosti. Na tom su se vrletnom
karpatskom bilu rado okupljali transilvanski lovci. Prireivale su se velike i smione hajke,
u kojima je grof Sandorf traio nadomjestak za svoje borilake nagone, kad im nije mogao
dati oduka na polju politike. Drao se po strani i paljivo pratio kako se stvari razvijaju.
inilo se da ga zaokuplja jedino elja za ivotom koji je naizmjence predavao uenju i
ugodnostima to mu ih je omoguavalo blagostanje. U to vrijeme grofica Rena Sandorf
jo je bila iva. Bila je dua sastanaka u dvorcu Artenak. Petnaest mjeseci prije poetka
ove prie, na vrhuncu mladosti, na vrhuncu ljepote, smrt ju je odnijela i za njom ostavila
samo djevojicu kojoj su tada bile dvije godine.
Taj se udarac okrutno kosnuo grofa Sandorfa. Bilo mu je sueno da zauvijek ostane
neutjean. Dvorac je utonuo u tiinu i pusto. Od toga dana, pod bremenom duboke boli
gospodar je u njemu ivio kao u samostanu. Sav se njegov ivot usredotoio na dijete,
koje je povjerio skrbi Rosene Lendeck, supruge grofova upravitelja. Ta se izvanredna, jo
mlada ena potpuno posvetila jedinoj nasljednici Sandorfa, pa se za nju brinula kao prava
druga majka.
Prvih mjeseci svojeg udovitva Matija Sandorf nije naputao dvorac Artenak. Povukao
se u se i ivio okruen uspomenama na prolost. Onda je u njemu prevladala pomisao
na domovinu, koja se u Europi nala potisnuta na podreen poloaj.
Naime, francusko-talijanski rat zadao je godine 1859. straan udarac austrijskoj moi.
Za tim je udarcem, sedam godina nakon toga, 1866, slijedio jo strasniji udarac u
Sadowi. Ugarska se vie nije osjeala prikovanom samo uz Austriju lienu talijanskih pos-
jeda, nego uz Austriju pobijeenu s dviju strana i podloenu Njemakoj. Ponos Madara,
osjeaj o kojem se ne raspravlja jer im je u krvi, to je doivio kao ponienje. U njihovim
oima pobjede kod Custozze i kod Lisse nisu mogle ublaiti poraz kod Sadowe.
Idue je godine grof Sandorf pomno prouio politike prilike i ustanovio da bi sepa-
ratistiki pokret moda mogao uspjeti.
Kucnuo je dakle as da se prijee na djelo. 3- svibnja godine 1867, poto je polju-
bio svoju malu ker dok ju je ostavljao samozatajnoj brizi Rosene Lendeck, grof Sandorf
je otiao iz dvorca Artenak i otputovao u Petu gdje se povezao sa svojim prijateljima i
sljedbenicima te poduzeo neke prethodne pripreme, a zatim je nakon nekoliko dana
doao u Trst ekati razvoj dogaaja.

22
 Ondje e biti glavno sredite urote. Iz te e se toke iriti svi konci, a u ruci e ih
drati grof Sandorf. U tom e gradu voe urote, na koju e se tu moda manje sumnjati,
moi sigurnije i svakako slobodnije djelovati da bi sretno priveli kraju rodoljubni in.
U Trstu su boravila dvojica najprisnijih prijatelja Matijaa Sandorfa. Kako ih je sjed-
injavala ista tenja, odluili su se da pothvat izvedu do kraja. Grof Ladislav Zathmar i pro-
fesor Stjepan Bathorv bili su Madari visoka roda. Desetak godina stariji od Matijaa
Sandorfa, obojica su bili gotovo bez ikakva imetka. Jedan je dobivao neto mravih pri-
hoda s malog dobra to ga je posjedovao u upaniji Lipto, koja pripada okrugu s one
strane Dunava, a drugi je u Trstu predavao prirodne znanosti i ivio samo od onoga to
su mu donosila predavanja.
Ladislav Zathmar je stanovao u kui koju su na Acquedottu nedavno prepoznali
Sarcanv i Zirone, u neuglednom domu to ga je stavio na raspolaganje Matijau Sandorfu
kroz cijelo vrijeme koje provede izvan dvorca Artenak, to jest sve do ishoda pripremljenog
ustanka, kakav god on bio. Madar Borik, koji je imao pedeset i pet godina, sam samcat
predstavljao je cijelo osoblje kue. Bio je to ovjek jednako odan svojem gospodaru koliko
i upravitelj Lendeck svojemu.
Stjepan Bathorv prebivao je u nita manje skromnu stanu u ulici Corsia Stadion,
otprilike u istoj etvrti gdje i grof Zathmar. Tu se odvijao sav njegov ivot uz enu i sina
Petra, kojemu je tada bilo osam godina.
Iako u poneto udaljenom, ali vjerodostojnom koljenu, Stjepan Bathorv je pripadao
potomstvu madarskih vladara koji su u XVI. stoljeu zauzeli transilvansko prijestolje.
Obitelj se otad podijelila i izgubila u mnogobrojnim ograncima, pa bi se tkogod jamano
bio zaudio da jednog od njezinih posljednjih izdanaka prepozna u obinom profesoru
s pounske Akademije. Kako bilo bilo, Stjepan Bathorv bio je uenjak prvog reda kakvi
ive povueno ali se proslavljaju svojim radovima. Inclusum lahor illustrat*, to je geslo
svilene bube moglo postati i njegovim. Jednog dana njegove politike ideje, koje uostalom
nije tajio, primorale su ga da da ostavku, i tad se kao slobodni predava doao nastaniti
u Trst svojom enom koja ga je u tim kunjama hrabro podravala.
Trojica su se prijatelja sastajala u domu Ladislava Zathmara otkako je stigao grof
Sandorf, premda je ovaj izriito zahtijevao da odsjedne u Palazzo Modello koji se sad zove
hotel Delorme, na Piazzi Grande. Policija nije ni izdaleka slutila da je kua na Acquedottu
sredite urote koja ima toliko sljedbenika glavnim gradovima Kraljevine.
Ladislav Zathmar i Stjepan Bathorv bez krzmanja su preuzeli dunost da budu naj-
odanijim pomonicima Matijaa Sandorfa. Kao i on, zakljuili su da okolnosti pogoduju
pokretu koji Ugarskoj u Europi moe vratiti mjesto to ga prieljkuje. Pri tome su ivot
svjesno stavljali na kocku, ali to nije bila smetnja koja bi ih mogla zaustaviti. Kua na
Acquedottu postala je tako roitem glavnih voda urote. Brojni sljedbenici koje su pozi-
vali s razih mjesta u kraljevini dolazili su ovamo poduzimati potrebne korake i primati
naloge. Sluba golubova pismonoa koji su prenosili cedulje s porukama uspostavljala je
brzu i sigurnu vezu izmeu Trsta, glavnih gradova ugarske zemlje i Transilvanije, kad su
u pitanju bile upute koje se nisu mogle povjeriti ni poti ni brzojavu. Ukratko, tako su se
dobro primijenile sve mjere opreza, da su urotnici dosad mogli biti zatieni i od naj-
manje sumnje.
Uostalom, kao to znamo, dopisivanje se vodilo samo ifriranim pismom, i to na
nain koji je dodue iziskivao tajnost, ali je barem pruao posvemanju sigurnost. Tri dana
nakon dolaska goluba pismonoe koji je nosio poruku to ju je uhvatio Sarcanv, 21. svib-
nja oko osam sati uveer, Ladislav Zathmar i Stjepan Bathory nalazili su se zajedno u rad-
noj sobi i oekivali povratak Matijaa Sandorfa. Zbog svojih se osobnih poslova grof
* Radom se proslavlja tko ivi povueno.
 Ladislav Zathmar i Stjepan Bathory nalazili su se zajedno u radnoj sobi

nedavno morao vratiti u Transilvaniju, pa ak i u dvorac Artenak, no to je putovanje mogao

iskoristiti da bi se dogovorio sa svojim prijateljima u Cluju, glavnome gradu pokrajine, a
morao se vratiti upravo taj dan, poto im je poslao poruku koju je Sarcanv prepisao i sau-
vao drugi primjerak.
Otkad je grof Sandorf otputovao, izmeu Trsta i Budima i dalje se odvijala razmje-
na vijesti, pa su golubovi donijeli vie ifriranih cedulja. Upravo u tom trenutku Ladislav
Zathmar je nastojao da tekst kriptograma prevede u razumljiv tekst uz pomo naprave
koja je poznata pod nazivom "reetke".

24
 Pisma su se naime sastavljala po vrlo jednostavnoj metodi, metodi premetanja slova.
U tom sustavu svako slovo zadrava svoju abecednu vrijednost, to jest b znai b, a o znai
o, itd. No slova se redom razmjetaju prema punim i praznim kuicama reetke koju valja
poloiti na pismo tako da propusti slova redom kojim ih treba itati, a pokrije ostala.
Te reetke, koje se upotrebljavaju odavno, a sad ih je znatno usavrio sustav pukovni-
ka Fleissnera, jo uvijek se ine najboljim i najsigurnijim postupkom kad treba nainiti
neodgonetljiv kriptogram. U svim drugim metodama koje se slue preokretanjem redosli-
jeda, bilo u sustavima s nepromjenljivim veliinama ili s jednostavnim kljuem u kojima
svako slovo abecede predstavlja uvijek jedno te isto slovo ili jedan te isti znak, bilo u
sustavima s promjenljivim veliinama ili s dvostrukim kljuem u kojima se kod svakog
slova mijenja abeceda, sigurnost nije potpuna. Neki izvjebani odgonetai sposobni su
napraviti uda da bi proitali ifru sluei s.e ili raunom vjerojatnosti ili naelom pokua-
ja i pogreke. Dovoljno im je da pou od slova koja se zbog uestalije upotrebe u kri-
ptogramu ponavljaju vie puta, e u francuskom, engleskom i njemakom, o u panjol-
skom, a u ruskom, e i i talijanskom, pa da im poe za rukom slovima kriptografski
napisanog teksta pridati znaenje koje imaju u razgovijetnom tekstu. Zato ima malo
pisama sastavljenih po tim metodama koja se mogu obraniti od njihovih pronicavih
dedukcija.
ini se dakle da reetke ili ifrirani rjenici, to jest rjenici u kojima su neke uobia-
jene rijei koje oznaavaju stalne izraze obiljeene brojevima, jame najsavreniju neod-
gonetljivost. Ali ta dva naina imaju dosta ozbiljan nedostatak: zahtijevaju potpunu
tajnost, ili tonije, obvezuju da se nikad ne dopusti da stranih ruku dopadnu pomagala
ili knjige uz pomo kojih se tekstovi sastavljaju. Jer ako ta pisma nitko ne moe proitati
bez reetke ili bez rjenika, svatko e ih naprotiv proitati ako rjenik ili reetku
ukrade.
Poruke u dopisivanju izmeu grofa Sandorfa i njegovih sljedbenika bile su dakle
sroene reetkom, to jest tablicom izrezanom od kartona, s rupama na mjestu nekih kui-
ca. No radi jo vee sigurnosti, ak i u sluaju da se reetke kojima se njegovi prijatelji i
on slue izgube ili ih netko ukrade, to ih ne bi ugrozilo, jer su i na jednoj i na drugoj
strani svako pismo smjesta unitavali im bi ga proitali. Dakle, nije smjelo ostati nikakva
traga od urote u kojoj su se izlagali opasnosti najplemenitiji vlastelini, ugarski velikai,
zdrueni s predstavnicima graanstva i naroda.
Netom je Ladislav Zathmar spalio zadnja pisma, netko paljivo pokuca na vrata radne
sobe.
Bio je to Borik, koji je uvodio grofa Matijaa Sandorfa poto je ovaj pjeke doao s
oblinjeg kolodvora.
Ladislav Zathmar odmah krene prema njemu:
- Vae putovanje, Matijau?... - upita uurbano kao ovjek koji najprije eli umiriti
zabrinutost.
- Uspjelo je, Zathmare - odgovori grof Sandorf. - Nisam ni mogao dvojiti o osjeaji
ma svojih prijatelja u Transilvaniji, pa se moemo pouzdati u njihovu suradnju.
-Jesi li ih obavijestio o pismu to nam je iz Pete stiglo prije tri dana? - upita Stjepan
Bathorv, koji je s grofom Sandorfom bio toliko prisan da su jedan drugom govorili ti.
-Jesam, Stjepane - odgovori Matija Sandorf- jesam, sa svime sam ih upoznao. I oni
su spremni! Ustat e na prvi znak. U roku od dva sata zagospodarit emo Budimom i
Petom, u pola dana glavnim upanijama s obiju strana Tise, u jedan dan Transilvanijom
i upravom vojne krajine. A tad e osam milijuna Madara ponovno osvojiti nezavisnost!
- A sabor? - upita Bathorv.
- U njemu su nai sljedbenici u veini - odgovori Matija Sandorf. - Odmah e osno-

25
 Nai su sljedbenici u veini - odgovori Matija Sandorf

vati novu vladu koja e preuzeti dravne poslove. Sve e se odigrati uredno i lako, budui
da upanije upravom jedva ovise o Kruni, a njihovi poglavari imaju svoju policiju.
- Ali vijee kraljevskog namjesnitva kojemu palatin predsjedava u Budimu... - na
stavi Ladislav Zathmar.
- Palatinu i budimskom vijeu odmah e se onemoguiti otpor...
- Hoe li im se onemoguiti da se dopisuju s ugarskim kabinetom u Beu?
- Hoe! Poduzeli smo sve mjere da se nae djelovanje uskladi i osigura nam uspjeh.
- Uspjeh! - jekne Stjepan Bathorv.

26
 - Jest, uspjeh! - odvrati grof Sandorf. - Sve to je u vojsci nae krvi, madarske krvi, sve
je nae i za nas! Koji je to potomak drevnih Madara kojemu srce nee uzdrhtati kad vidi sti
jeg Ludovika i Korvina!
Matija Sandorf izgovori te rijei nadahnut najplemenitijim rodoljubljem.
- Ali dotad - priklopi - ne zanemarujmo nijednu sitnicu, kako bismo odaleili svaku sum
nju! Budimo oprezni, to nas moe samo ojaati! Da niste uli kako se po Trstu neto govorka?
- Nismo - odgovori Ladislav Zathmar. - Svi su uglavnom zaokupljeni radovima to ih
drava izvodi u Puli, a za koje je unajmila najvei dio radnika.
Naime, u zadnjih petnaestak godina, predviajui mogunost da izgubi Veneto, to se i
ostvarilo, austrijska je vlada namislila da u Puli, na krajnjem jugu istarskog poluotoka, izgradi
goleme arsenale i ratnu luku kako bi zagospodarila cijelim gornjim Jadranom. Unato pro-
svjedima Trsta, kojemu je taj plan umanjivao pomorsku vanost, radovi su se grozniavo nasta-
vljali. Matija Sandorf i njegovi prijatelji mogli su dakle pomiljati kako e Trani biti voljni
da ih slijede ukoliko se separatistiki pokret proiri do njih.
Bilo kako mu drago, tajnost urote u korist ugarske samouprave dobro se ouvala. Nita
nije policiji moglo nagovijestiti da su glavni urotnici okupljeni u neuglednoj kui na aveniji
Acquedotto.
Prema tome, inilo se da su za uspjeh pothvata sve predvidjeli i da im preostaje jo jedi-
no priekati pravi trenutak i prijei na djelo. ifrirano dopisivanje to se odvijalo izmeu
Trsta i glavnih madarskih i transilvanskih gradova prorijedit e se ili ak potpuno prestati
ako se togod ne dogodi, to nije bilo vjerojatno. Golubovi pismonoe nee vie morati
prenositi nikakva pisma budui da su se ve bile utanaile zadnje pojedinosti. Stoga su,
zbog prevelikog opreza, odluili da zatvore zaklon na kui Ladislava Zathmara.
Treba s druge strane dodati, ako novac pokree ratove, pokree i urote. Vano je da ga
u trenutku ustanka urotnicima ne uzmanjka. Ovom prilikom nije im ga smjelo ponestati.
Kao to znamo, iako su Ladislav Zathmar i Stjepan Bathory mogli za neovisnost svoje
zemlje rtvovati ivot, nisu za nju mogli rtvovati imetak, jer su imali tek neto malih osobnih
primanja. Ali grof Sandorf je bio neizmjerno bogat, a zajedno sa ivotom bio je spreman uloiti
cijelo imanje za potrebe stvari za koju borio. Zato je u posljednjih nekoliko mjeseci posre-
dovanjem svojeg upravitelja Lendecka, pozajmljujui na svoje zemlje, uspio ubrati pozamanu
svotu, vie od dva milijuna forinti.
No valjalo je da mu ta svota bude uvijek na raspolaganju i da je moe podii od danas
do sutra. Zbog toga ju je na svoje ime pohranio u transkoj banci koja je po potenju dotad
bila besprijekorna, a po ozbiljnosti pouzdana. Bila je to banka Toronthal, o kojoj su, dok su
se odmarali na groblju gornjega grada, upravo priali Sarcanv i Zirone.
Ta e pak posve sluajna okolnost imati vrlo teke posljedice, kao to emo u nastavku
ove prie vidjeti.
U vezi s novcem o kojemu je na trenutak u posljednjem njihovom razgovoru bilo rijei, Matija
Sandorf je grofu Zathmaru i Stjepanu Bathorvju kazao da uskoro namjerava posjetiti bankara
Silasa Toronthala, kako bi ga upozorio da njegov polog dri u pripravnosti u najkraem roku.
Zapravo su dogaaji domalo morali grofa Sandorfa navesti da iz Trsta dadne oekivan
znak, to vie to je ba te veeri imao razloga smatrati da je kua Ladislava Zathmara pod pri-
smotrom, to ih je moralo zabrinuti.
Oko osam sati, kad su grof Sandorf i Stjepan Bathory izali, jedan da bi poao kui na
Corsiju Stadion, drugi da bi se vratio u hotel Delorme, uini im se kako ih u tami dvojica
mukaraca uhode i slijede sa stanovite udaljenosti, da ne budu vieni.
Kako su htjeli znati na emu su, Matija Sandorf i njegov drug nisu se skanjivali krenu-
ti prema tim dvjema s razlogom sumnjivim spodobama. No ovi ih opaze i nestanu iza ugla
crkve Sant' Antonio, na kraju velikog kanala, prije nego to su ih mogli sustii.

27
 III
BANKA TORONTHAL

U Trstu je "drutveni ivot" gotovo nikakav. Razliite narodnosti i razni slojevi meu-
sobno se malo viaju. Austrijski inovnici umiljaju da zauzimaju poasno mjesto, kojem
bilo stupnju upravne hijerarhije pripadali. To su openito uzevi otmjeni, obrazovani i
.pristojni ljudi, ali su im plae male, nie nego to trai poloaj, pa se ne mogu nositi s
trgovcima ili bankarima. Budui da su u bogatim obiteljima primanja rijetka, a gotovo
uope nema slubenih skupova, potonji su prisiljeni da se okrenu izvanjskom sjaju koji
na ulicama pokazuju raskoem pratnje, a u kazalitu skupocjenim haljinama i odijelima
te preobiljem dragulja kojima se njihove ene razmeu u loama Teatra Comunale ili
Armonije.
Meu sve te imune obitelji u to se vrijeme ubrajala i obitelj Silasa Toronthala.
Osniva banke, koja je utjecajem uvelike nadmaivala granice Austro-Ugarske kralje-
vine, imao je tada trideset i sedam godina. S nekoliko godina mlaom gospoom Toronthal
stanovao je u palai na aveniji Acquedotto.
Silas Toronthal bio je na glasu kao vrlo bogat ovjek, a bogat je zacijelo i bio. Smione
i uspjene spekulacije na Burzi, mnotvo poslova s Drutvom austrijskog Llovda i s drugim
uglednim tvrtkama te povjereno mu pravo da izdaje velike zajmove morali su u njegovu
blagajnu privui mnogo novca. Otuda je potjecalo upadljivo bljetavilo njegove kue,
ime se u gradu isticao.
Meutim, kako je Sarcanv kazao Zironeu, postojala je mogunost da su poslovi Silasa
Toronthala u tom trenutku unekoliko u loem stanju, barem trenutano. Bilo je nepo-
bitno da su ga prije sedam godina zahvatile posljedice pometnje koju je u Banku i u Burzu
unio francusko-talijanski rat, a zatim u blioj prolosti ratni pohod koji je zavrio slomom
kod Sadowe, i da ga je u to doba na teku kunju stavio pad vrijednosti dravnih papira
na glavnim tritima u Europi, osobito na tritu Austro-ugarske kraljevine, u Beu, Peti i
Trstu. Da je tada morao isplaivati svote koje su kod njega poloene na tekuim rau-
nima, bio bi se doveo u grdne neprilike. Ali nakon te krize jamano se oporavio, pa ako
je ono to je rekao Sarcanv bila istina, valjda su nove, prehrabre spekulacije nedavno
poljulale pouzdanost njegove banke.
I zaista, u posljednjih nekoliko mjeseci Silas Toronthal se barem duevno, jako promi-
jenio. Makar koliko se obuzdavao, oblije mu je mimo njegova znanja postalo drugai-
jim. Nije vie vladao sobom kao neko. Dobri promatrai bili bi primijetili da se ne usuu-
je ljude gledati u lice kao to je prije radio, nego poprijeko i pritvorenih oiju. Ti simptomi
nisu mogli promaknuti ni gospoi Toronthal, boleljivoj eni bez velike snage, inae pot-
puno podlonoj muevim prohtjevima, koja je tek povrno znala poslove.
Ako je dakle kakav zlokobni udarac prijetio njegovoj banci, treba priznati da se Silas
Toronthal nije smio nadati da e javnost prema njemu biti dobrohotna. Premda je u gradu
imao mnogo muterija, zapravo je mogao raunati na vrlo malen broj prijatelja. Visoko mi-
ljenje koje je imao o svojem poloaju, uroena tatina i nadmono dranje s kakvim se sa
svima ophodio i u svakoj prigodi prenemagao nisu bile vrline kojima bi koga pridobio izvan
poslovnih odnosa. Osim toga, Trani su ga smatrali strancem jer je potjecao iz Dubrovnika,
to jest bio je rodom iz Dalmacije. Nikakve ga dakle obiteljske veze nisu spajale s gradom u
kojem je prije kojih petnaest godina doao poloiti temelje svojeg bogatstva.
Takve su tada bile prilike u Toronthalovoj banci. Meutim, premda je Sarcanv neto
nasluivao, jo nita nije moglo potvrditi glasine o tome da poslovi bogatog bankara ne
stoje dobro. Njegov ugled bio je neokrnjen, barem javno. Zato se, poto je unovio nekre-
 Transka Burza

tnine, ni grof Matija Sandorf nije sustezao da mu povjeri znatnu svotu koju mu je uvijek
trebalo drati na raspolaganju, pod uvjetom da o tome obavijesti dvadeset i etiri sata
unaprijed.
Moda e se netko zauditi to su se bilo kakvi odnosi mogli uspostaviti izmeu te
banke, koja se svrstavala meu najpotenije, i osobe kao to je Sarcanv. Ipak, tako je bilo,
a ti su odnosi sezali dvije ili tri godine unatrag.
U to se doba Silas Toronthal bavio dosta vanim poslovima s namjesnitvom u Tripoliju.
Sarcanv, svojevrsni meetar za svakojake rabote, vrlo vjet kad su u pitanju brojke, uspio

29
 se uplesti u te zahvate kojima, valja naglasiti, nisu bili tui potezi dosta dvojbene naravi.
Bilo je tu posrijedi kriominih podmiivanja, mutnih narudaba i ne ba potenih pre-
dujama u kojima se transki bankar nije htio pojaviti osobno. U tim je eto okolnostima
Sarcanv postao zastupnikom u neasnim nagodabama, a Silasu Toronthalu napravio je
jo neke druge usluge te vrste. To mu je otvorilo posve prirodnu mogunost da jednom
nogom zae u njegovu banku. Pravilnije bi bilo kazati jednom akom. I doista, kad je
napustio Tripolitaniju, Sarcanv nije prestajao na neki nain ucjenjivati transkog bankara.
To ne znai da mu se Silas Toronthal potpuno izruio na milost i nemilost. O nedolinim
radnjama nije postojao nikakav stvarni dokaz. No poloaj bankara je osjetljiv. Dovoljna
je rije da mu naudi. A Sarcanv je o svemu znao ba koliko treba da bi se o njemu vodi-
lo rauna.
Silas Toronthal je prema tome o njemu i vodio rauna. Stajao ga je ak poprilinih
novaca, koje bi Sarcanv hitro spiskao, ponajvie u kockarnicama, s nehajem pustolova
koji ne mari za budunost. Kako ga je salijetao i u Trstu, Sarcanv je zakratko postao tako
neugodan i toliko je zahtijevao, da je to bankaru na kraju dozlogrdilo te mu je obustavio
svaku daljnju isplatu. Sarcanv je prijetio. Silas Toronthal se odupirao. I u tom ga je nad-
jaao, jer je ucjenjiva napokon morao priznati da je u nedostatku izravnih dokaza napo-
la ako ne i potpuno razoruan.
To je razlog to su se od nekog vremena Sarcanv i njegov estiti drug Zirone nalazili
na izmaku prihoda, pa nisu ak imali ime otii iz grada da drugdje potrae sreu. Ali
znamo i to da mu je u nakani da ga se konano otrese Silas Toronthal udijelio zadnju
pomo. Ta im je svota morala omoguiti da napuste Trst da bi se vratili na Siciliju, gdje je
Zirone bio lanom opasnog udruenja koje je izrabljivalo istone i sredinje pokrajine.
Bankar se dakle mogao nadati da nikad vie nee vidjeti svojeg tripolitanskog meetara,
da vie za njega ak nee ni uti. Varao se u tom pogledu, a i to se tie kojeega drugog.
Bila je veer 18. svibnja kad je dvjesta forinti to ih je Silas Toronthal poslao uz popra-
tno pisamce stiglo u svratiste u kojem su stanovala dvojica pustolova.
est dana nakon toga, 24. istog mjeseca, Sarcanv osvane pred bankom i zatrai da
razgovara sa Silasom Tornthalom, a toliko je navaljivao da ovaj pristane da ga primi.
Bankar je bio u svojem uredu, a Sarcanv briljivo zatvori vrata im su ga uveli.
- Opet vi! - povie najprije Silas Toronthal. - Zato ste doli ovamo? Poslao sam vam,
i to po posljednji put, iznos koji vam mora biti dovoljan da napustite Trst! Vie nikad
i-c-^i ;

neete od mene nita dobiti, pa rekli to vam drago, uinili to vam drago! Zato niste
otputovali? Upozoravam vas da u poduzeti korake koji e vas sprijeiti da mi ubudue
dosaujete! to hoete od mene? Sarcanv je vrlo hladno doekao paljbu na koju se bio
pripremio. Nije se vie ponaao drsko i izazivaki kao kad je zadnji put posjetio bankara.
Ne samo da je sobom savreno vladao, nego je bio i vrlo ozbiljan. Primakne stolac a da
ga nitko nije ponudio da sjedne, onda poeka da se bankarova zlovolja istroi na bune
napadaje i tek tada mu odgovori.
- No to je, hoete li progovoriti - nastavi Silas koji se ushodao gore-dolje po radnoj
sobi, a onda i sam sjeo, ali mu nije polo za rukom da se pribere.
- ekam da se smirite - spokojno odvrati Sarcany i ekat u sve dok bude potrebno.
- Vrlo vano jesam li se smirio ili nisam! Zadnji put vas pitam, to hoete od mene?
- Silasu Toronthale - odgovori Sarcanv - rije je o poslu koji vam elim predloiti.
- Neu da s vama razgovaram o poslovima niti da ikakve poslove sklapam ! - povie
bankar. - Vas i mene vie nita ne vee i zahtijevam da jo danas napustite Trst, iz ovih
stopa, i nikad se ne vratite!
- Namjeravam napustiti Trst - odgovori Sarcanv - ali ne elim otii prije nego to se
oduim vaoj banci!

30
 - Prije nego to se oduite?... Vi?... Tako da me isplatite?
- Tako da vam isplatim kamate i glavnicu, ne raunajui udio u dobiti od ...
Silas Toronthal slegne ramenima na taj tako neoekivani prijedlog.
- Predujmovi koje sam vam isplatio - otpovrne - proli su kroz dobitke i gubitke!
Razrjeujem vas, ne potraujem jer sam iznad takvih trica!
- A to ako je meni drago da ne ostanem vaim dunikom!
- A to ako je meni drago da ostanem vaim vjerovnikom!
Na ovo se Silas Toronthal i Sarcanv jedan drugom zagledaju u lice. Onda e Sarcanv,
ovaj put i sam slijeui ramenima:
- Fraze, same fraze i nita drugo! - nastavi. - Ponavljam vam, doao sam vam pred
loiti vrlo ozbiljan posao.
- Sigurno je ozbiljan koliko i mutan, je li?
- Hej, pa ne bi vam bilo prvi put da se mnome sluite da biste izveli...
- Rijei, same rijei i nita drugo! - odgovori bankar uzvraajui Sarcanvju za onu
drsku primjedbu.
- Sluajte me - ree Sarcanv - bit u kratak.
- Tako i treba.
- Ako vam ne odgovara ono to vam predloim, neemo o tome vie govoriti i ja u
otii!
- Odavde ili iz Trsta?
- Odavde i iz Trsta!
- Ve sutra?
/
- Ve veeras!
- Onda govorite!
- Evo to je posrijedi - ree Sarcanv. - Nego - nadovee osvrui se - jeste li sigurni
da nas nitko ne moe uti?
- Zbilja vam je dakle stalo da na razgovor ostane tajnom? - podrugljivo odgovori
bankar.
-Jest, Silasu Toronthale, jer emo vi i ja uskoro drati u aci ivote visokih linosti!
- Vi, moda! Ja neu!
- Prosudite sami! Na tragu sam urote. Koji joj je cilj jo ne znam. Ali nakon obrau
na koji se odigrao usred lombardskih ravnica, poslije nezgode kod Sadowe, sve to nije
austrijsko lako se moe ustremiti protiv Austrije. Ja pak imam nekih razloga, da mislim
kako se sprema ustanak, zacijelo u korist Ugarske, na kojem bismo mogli zaraditi.
Umjesto odgovora Silas Toronthal se zadovolji da posprdno protisne:
- Nemam ja to izvlaiti iz nekakve urote . . .
- Moda ipak imate !
- A kako?
- Tako da je prijavite!
- Hajde, izjasnite se!
- Dakle, sluajte - priklopi Sarcanv.
Pa ispria bankaru to se dogodilo na starom transkom groblju, kako se doepao
goluba pismonoe, nain na koji mu je pala u ruke ifrirana cedulja koju je prepisao, uz
pomo ega je prepoznao kuu primaoca cedulje. Doda kako ve pet dana Zirone i on
vrebaju na sve to se dogaa, ako ne unutra a ono bar oko kue. U njoj se uveer sastaju
neke osobe, uvijek iste, a ulaze s velikim oprezom! Jo je nekoliko golubova odanle
poletjelo, jo ih je nekoliko stiglo, jedni su ili prema sjeveru, a drugi sa sjevera dolazili.
Vrata kue uva stari sluga koji ih nerado otvara i budno nadzire pristup. Sarcanv i nje-
gov drug morali su se ak ponaati vrlo paljivo da ne privuku pozornost tog ovjeka. I

31
 svejedno se boje da su posljednjih dana pobudili sumnje. Silas Toronthal stao je pozorno
sluati to mu Sarcanv pripovijeda. Pitao se koliko u svemu tome ime istine, jer u svojeg
biveg posrednika nije imao povjerenja i, naposljetku, na koji se nain ovaj smjera umi-
jeati u taj posao da bi iz njega izvukao kakvu bilo korist.
Kad je Sarcanv dovrio priu, kad je jo jednom ustvrdio kako je rije o uroti protiv
Drave i kako bi se njezinim tajnama bilo probitano posluiti, bankar se ogranii da
postavi slijedea pitanja:
- Gdje je ta kua?
- Na broju 89 prilaza Acquedotto.
- A kome pripada?
- Nekom ugarskom vlastelinu.
- Kako se taj vlastelin zove?
- Grof Ladislav Zathmar.
- A koliko ga osoba posjeuje?
- Uglavnom dvije, obojica su madarskog podrijetla.
-Prvi je?...
- Ovdanji profesor kojemu je ime Stjepan Bathornv.
- A drugi?
- Grof Matija Sandorf!
Na spomen tog imena Silas Toronthal se malo trne od iznenaenja, to Sarcanvju
ne promakne. Tri imena koja je upravo izgovorio bilo mu je lako doznati, jer je pratio
Stjepana Bathorvja dok se vraao kui na Corsiju Stadion, a grofa Sandorfa dok je iao u
hotel Delorme.
- Vidite, Silasu Toronthale - nastavi Sarcany - nisam se ustruavao da vam odam ta
imena. Hoete li dakle uvidjeti da se ne pokuavam s vama nadmudrivati?
- Sve je to dosta neodreeno! - odgovori bankar koji je oito htio vie znati prije
negoli se u to upusti.
- Neodreeno? - ree Sarcanv.
- Eh, pa jasno! Nemate ni traak stvarnog dokaza!
- A ovo ?
Prijepis cedulje nae se tad u rukama Silasa Toronthala. Bankar ga uzme prili-
no znatieljno prouavati. Ali kriptografski napisane rijei nisu mu se nipoto mo-
gle uiniti smislenima, a nije bilo dokaza da imaju vanost koju im je navodno pripi-
sivao Sarcanv. Razlog to ga je stvar zanimala bio je poglavito injenica da se odnosi
na njegovu stranku grofa Sandorfa, iji ga je poloaj spram banke i te kako zabrinja-
vao, jer je postojala mogunost da zatrai hitnu isplatu uloga koji je u njegovoj banci
pohranio.
- Pa dobro - ree napokon - mislim da je to jo uvijek sve neodreenije i neodreenije!
- Meni se naprotiv ini da nema nieg bjelodanijeg - odvrati Sarcanv, kojega bankarov
stav nije nimalo smeo.
- Jeste li uspjeli odgonetnuti ovu cedulju?
- Nisam, Silasu Toronthale, ali uspjet u je odgonetnuti kad doe vrijeme!
- A kako?
- Ve sam imao svoje prste u takvim i u mnogim drugim poslovima - odgovori Sarcany
- i kroz moje je ruke prola lijepa koliina ifriranih pisama. A budui da sam ovo ovdje
temeljito prouio, iz toga po mom miljenju ishodi da mu klju nije ni u broju ni u ugovo
renoj abecedi koja bi svakom od slova pridravala znaenje drugaije od pravog. Upravo
tako! Na ovoj cedulji s je s, p je p, ali su slova razmjetena nekim redom koji se moe
uspostaviti jedino uz pomo reetke!

32
 - Jeste li uspjeli odgonetnuti ovu cedulju?

Znamo da se Sarcanv nije varao. To je bio sustav koji se upotrebljavao pri dopisi-
vanju. Znamo i da ga je zbog toga bilo jo tee odgonetnuti.
- Uzmimo da je tako - ree bankar - ne poriem, moda imate pravo. Ali bez reetke
je cedulju nemogue proitati.
- Dakako.
- A kako ete nabaviti reetku?
- To jo ne znam - odgovori Sarcany - ali budite sigurni, nabavit u je!
- Zar zbilja? Znate, Sarcanv, da sam na vaem mjestu ne bih se toliko muio!

22 SrediSnji odjel Matije Gupca

33 23 Gradska knjinica
Rijeka;
 - Pomuit u se koliko bude potrebno.
- emu? Zadovoljio bih se da odem u transku policiju i kaem im na to sumnjam
te bih im odnio ovu cedulju.
- Kazat u im, Silasu Toronthale, ali ne na temelju obinih pretpostavki - hladno
odvrati Sarcanv. - Prije negoli progovorim hou i zato neprijeporne dokaze! Namjeravam
zagospodariti tom urotom, jest, potpuno zagospodariti, da bih iz nje izvukao svu korist
koju vam nudim da sa mnom dijelite! Ha! Tko zna ne bi li ak bilo probitanije stati na
stranu urotnika, umjesto da im se radi o glavi!
To to je uo nije moglo zauditi Silasa Toronthala. Znao je to je pametni i pokva-

i
reni Sarcanv sposoban uiniti. Ali taj i nije prezao da tako govori pred transkim bankarom
stoga to je i on sam znao da se sve moe predloiti Silasu Toronthalu, ija se rastezljiva
savjest znala, prilagoditi bilo kakvim poslovima. Uostalom, podsjetimo jo jednom, Sarcanv
ga je 6davno poznavao, a uz to je i imao razloga pomiljati da se stanje njegove banke u
zadnje vrijeme poljuljalo. Kad bi dakle tajnu urote zaskoio, izruio i iskoristio, zar mu
to ne bi pomoglo da sredi svoje poslove? Na to je Sarcatiy raunao.
Sa svoje strane, Silas je u tom trenutku nastojao voditi opreznu igru sa svojim bivim
meetarom iz Tripolitanije. Nije mu trebalo mnogo da povjeruje kako negdje klija neka-
kva urota austrijske vlade i da joj je Sarcany otkrio zaetnike. Kua Ladislava Zathmara u
kojoj se odravaju tajni sastanci, ifrirano dopisivanje, golema svota koju je kod njega
poloio grof Sandorf s napomenom da mu je uvijek dri na raspolaganju, sve mu se poi-
njalo initi silno sumnjivim. Vrlo vjerojatno, Sarcanv je o okolnostima stvorio pravu sliku.
No eljan da sazna neto vie i da prozre pozadinu njegove igre, bankar se jo nije htio
predati. Zato samo ravnodunim glasom odgovori:
-1 onda kad uspijete odgonetnuti ovu cedulju, ako uope uspijete, vidjet ete da je
rije o iskljuivo privatnim stvarima bez ikakve vanosti, pa da, u skladu s time, nee biti
nikakve dobiti koju biste iz njih mogli izvui vi... a ni ja!
- Ne! - povie Sarcany odluno kao ovjek koji je u najdublje uvjeren - ne! Na tragu
sam izuzetno ozbiljnoj uroti kojoj su na elu ljudi visokog poloaja i dodajem, Silasu
Toronthale, da u to ni vi ne sumnjate vie od mene!
- Napokon, to vi hoete od mene? - ovaj put glasno upita bankar.
Sarcany ustane i odgovori neto tie, ali gledajui bankara u oi:
-Ja hou - pa naglasi tu rije - evo ovo: hou da to je mogue prije mognem stupiti
u kuu grofa Zathmara pod izlikom koju treba smisliti, a zatim zadobiti njegovo povje-
renje. Kad se jednom naem ondje gdje me nitko ne poznaje, umjet u se dokopati reetke
i odgonetnuti ovo pismo, koje u upotrijebiti na nau najveu dobrobit!
- Na nau dobrobit? - ponovi Silas Toronthal. - Zato vam je stalo da me upletete u
taj posao?
- Zato to je vrijedan truda i zato to ete na njemu dobro zaraditi!
- Aha? A zato ga ne izvedete sami?
- Neu ! Treba mi vaa suradnja !
- Pa izjasnite se ve jednom!
- Da bih postigao cilj potrebno mi je vremena, a dok ekm potreban mi je novac.
Eto, ja ga vie nemam!
- Znate da vam je kod mene kredit iscrpljen!
- U redu ! Otvorit ete mi novi!
- A to u time dobiti?
- Ovo: od trojice ljudi koje sam vam imenovao dvojica su bez imetka, grof Zathmar
i profesor Bathorv, ali je trei bogat, i to jako. Dobra koja posjeduje u Transilvaniji su znat
na. A vama nije nepoznato da e njegova zaplijenjena dobra, uhite li ga kao urotnika i

34
 osude, najveim dijelom pripasti onima koji otkriju i pokau urotu ! ... Vi i ja, Silasu
Toronthale, mi emo ih podijeliti!
Sarcanv zauti. Bankar nije odgovarao. Razmiljao je to se od njega trai kao poetni
ulog. Inae nije bio ovjek koji bi se osobno uputao u stvar takve prirode, no osjeao je
da bi njegov posrednik zato radio za obojicu. Ukoliko se odlui da sudjeluje u spletki,
znat e ga obvezati ugovorom kojim e ga predati sebi na milost a da mu to svejedno
dopusti da se ne izlae... Ipak se kolebao. Pa to! Kad se sve zbroji, to moe izgubiti?
Nee se pojaviti u toj gnusnoj raboti a ubrat e od nje korist, golemu korist koja moe
popraviti stanje njegove tvrtke, njegove banke...
- Onda?... - upita Sarcanv.
- Onda, neu! - odgovori Silas Toronthal, nadasve prestraen mogunou da ima
takvog saveznika ili, to je toniji izraz, takvog sukrivca.
- Odbijate?
-Jest! ... Odbijani! ... Osim toga, ne vjerujem u uspjeh vaih zamisli !
- uvajte se, Silasu Toronthale! - vikne Sarcanv prijeteim glasom, ovaj put ne sus-
preui se.
- Da se uvam! A ega, molim vas?
- Onoga to znam o stanovitim poslovima ...
- Van, Sarcanv! - odgovori Silas Toronthal.
- Umjet u ja vas prisiliti...
- Izlazite! Van!
U taj as zauje se na vratima ureda tiho kucanje. Dok se Sarcanv ustro sklonio do
prozora, vrata se otvore, a podvornik glasno ree:
- Gospodin grof Sandorf lijepo moli gospodina Toronthala da ga primi.
Zatim se povue.
- Grof Sandorf? - povie Sarcanv.
Bankaru je, s jedne strane, moglo samo zasmetati to je Sarcanv upuen o tom pos-
jetu. S druge strane, predosjeti da e iz grofova neoekivanog dolaska za njega iskrsnuti
velike neprilike.
- Hej! Po to dolazi ovamo grof Sandorf? - upita Sarcanv s vidnim podsmijehom. - Vi
znai odravate veze s urotnicima iz Zathmarove kue? Zbilja, moda sam se obratio jed
nome od njih!
- Hoete li konano izai?
- Neu izai, Silasu Toronthale, nego u doznati zato grof Sandorf dolazi u vau
banku!
im je to izustio Sarcanv jurne u radnu sobu koja se nalazila tik do upeda i vrata se
za njim zalupe.
Silas Toronthal ga umalo ne pozove da ga izbaci, ali se predomisli:
- Ne - promrsi - uostalom, bolje je da Sarcanv uje to se ovdje govori!
Bankar pozvoni podvorniku i naredi da mu smjesta uvede grofa Sandorfa.
Matija Sandorf ue u sobu, a na izraze uslunosti Silasa Toronthala odgovori hlad
no kakav mu je ve bio znaaj. Zatim sjedne u naslonja to mu ga je primakao podvornik.
- Gospodine grofe - ree bankar - nisam oekivao va posjet, jer nisam znao da ste
u Trstu, ali banci Toronthal uvijek je ast kad vas moe primiti.
- Gospodine - odgovori Matija Sandorf - ja sam tek jedna od vaih manje vanih
stranaka - i ne vodim poslove, kao to znate. Meutim, ipak vam se moram zahvaliti to
ste izvoljeli u pohranu uzeti neto gotovine koja mi je u tom trenutku bila raspoloiva.
- Gospodine grofe - nastavi Silas Toronthal - Podsjeam vas da je ta gotovina kod
mene na tekuem raunu pa vas molim da ne zaboravite da vam donosi kamate.

35
 - Znam, gospodine ... - odgovori grof Sandorf - ali ponavljani, svoj novac nisam u
vaoj banci kanio ulagati, to je samo obian polog.
- Neka tako bude, gospodine grofe - odgovori Toronthal. - Meutim, novac je u ovom
trenutku dragocjen, i samo je pravedno da va ne ostane neoploen. Financijska kriza
prijeti da se proiri na cijelu zemlju. Unutranje stanje je vrlo teko. Poslovi su u zastoju.
Steajevi nekih vanih banaka uzdrmali su dravnu kreditnu sposobnost, a valja se pri
bojavati da e ih biti jo...
- Ali vaa je banka snana, gospodine - ree Matija Sandorf - a znam iz pouzdanih
izvora da je tek neznatno trpjela zbog posljedica tih steajeva!
- Oh! Neznatno - odgovori s najveom mirnoom Toronthal. -Trgovaki promet na
Jadranu, uostalom, osigurava nam veliku koliinu pomorskih poslova; to nedostaje banka
ma u Peti ili u Beu, a kriza nas je jedva okrznula. Ne treba nas dakle aliti, gospodine
grofe, a ni mi se ne alimo.
- Na tome vam mogu samo estitati, gospodine - odgovori Matija Sandorf. - Meutim,
rado bih vas pitao nije li se u vezi s krizom govorilo o nekim potekoama unutar zemlje?
Premda je grof Sandorf pitanje postavio kao da mu ne pridaje ni najmanju vanost,
Silas Toronthal ga malo paljivije promotri. Moglo se naime odnositi na ono to je doz-
nao od Sarcanvja.
- O tome ne znam nita - odgovori bankar - i nisam douo da se austrijska vlada u
tom pogledu neeg plai. Zar biste vi, gospodine grofe, imali kakvog razloga misliti da e
neki dogaaj uskoro...
- Nipoto - odgovori Matija Sandorf - ali ugledne su banke katkad obavijetene o
stvarima za koje javnost doznaje naknadno. Eto zato sam vam postavio to pitanje, pre-
pustivi vama da po svojem nahoenju na njega pristanete ili ne pristanete odgovoriti.
- Nisam uo nita u tom smislu - priklopi Silas Toronthal - a uostalom, pred strankom
kao to ste vi, gospodine grofe, smatrao bih da nemam prava ita zadravati za sebe, ako
bi to bilo na tetu vaega probitka!
- Zahvaljujem vam, gospodine - odgovori grof Sandorf - i kao i vi mislim da se nemamo
ega bojati ni iznutra ni izvana. Zato u domalo napustiti Trst i vratiti se u Transilvaniju,
kamo me zovu hitni poslovi.
- Ah! Vi putujete, gospodine grofe? - ivlje upita Silas Toronthal.
-Jest... za najvie petnaestak dana.
- Ali ete se svakako vratiti u Trst? ,
- Ne vjerujem, gospodine - odgovori grof Sandorf. - Ali prije nego to odem htio bih
dotjerati knjigovodstvo dvorca Artenak, jer je nesreeno. Primio sam od svojeg upravite
lja mnogo zakupnina, prihoda od uma, koje nemam vremena provjeravati. Ne biste li mi
vi mogli preporuiti nekog raunovou ili odrediti kojega od svojih slubenika da mi
uini tu uslugu?
- Nita nee biti lake od toga, gospodine grofe.
- Bit u vam zaista zahvalan. i
- A kad bi vam bio potreban raunovoa?
K - to prije.
'3 - Gdje bi se morao javiti?
- Kod mojeg prijatelja, grofa Zathmara, ija je kua na prilazu Acquedotto broj 89.
- Dogovoreno.
- Posao bi mogao potrajati desetak dana, a im se moje knjige srede otputovat u
u dvorac Artenak. Zato bih vas molio da drite u pripravnosti gotovinu koju imam kod
vas.
Na taj zahtjev Silas Toronthal nije mogao suzdrati trzaj koji grof Sandorf nije vidio.

36
 Bankar isprati grofa Sandorfa

- S kojim datumom elite da vam se dostavi gotovina, gospodine grofe?

- 8. idueg mjeseca.
- Bit e vam na raspolaganju.
Poto su to rekli, grof Sandorf ustane, a bankar ga isprati do vrata predsoblja. Kad
se Silas Toronthal vratio u radnu sobu zatekne Sarcanvja, koji se ogranii da

- U roku od dva dana treba da me ubacite u kuu grofa Zathmara u svojstvu

raunovoe.
 l
IV
IFRIRANA CEDULJA

Dva dana poslije, Sarcanv se smjestio u kui Ladislava Zathmara. Predstavio ga je

Silas Toronthal i na njegovu ga je preporuku Sandorf i prihvatio. Tako su dakle bankar i
njegov zastupnik uspostavili dosluh u spletkama koje su snovali. Cilj im je bio otkriti tajnu
koja voe urote moe stajati glave, a nagrada za njihovo potkazivanje bit e imetak koji
e pasti s jedne strane u dep pustolova na sve spremnog da ga napuni, a s druge u bla-
gajnu bankara koji se naao u poloaju da ne moe udovoljiti svojim obvezama.
Samo se po sebi razumije da se prema ugovoru to su ga sklopili Silas Toronthal i
Sarcanv predviena dobit dijelila na dva jednaka dijela. K tome, Sarcany je morao imati na
raspolaganju sav novac koji mu je potreban da u Trstu pristojno ivi sa svojim drugom
Zironeom, te da podmiruje trokove koje iziskuje posao to ga obavlja. Za uzvrat i kao jam-
stvo bankaru je morao predati prijepis cedulje koja, u to nije sumnjao, sadri tajnu urote.
Moda bi tkogod doao u napast i Matijaa Sandorfa optuio da je bio neoprezan. U
takvim okolnostima uvesti stranca u kuu u kojoj se spremaju dogaaji od tako presudnog
znaenja, uoi urote za koju su morali svaki as poslati znak, moglo bi se prikazati kao
rijetko nesmotren in. No grof je to uradio iz puke nude. U prvom redu ga je na to nagnala
prijeka potreba da se svi njegovi osobni poslovi dovedu u red u trenutku kad se spremao
da se baci u tako pogibeljan pothvat, u kojem je na kocku stavljao ivot ili barem izgon,
bude li primoran bjeati u sluaju neuspjeha. S druge strane mu se inilo da e uvodei
stranca u kuu grofa Zathmara odaleiti sumnje. Pomislio je prije nekoliko dana, a znamo
da se nije varao, da vidi nekakve uhode kako tumaraju po prilazu Acquedotto, a uhode su
bile nitko drugi do Sarcanv i Zirone. Pazi li dakle transka policija otvorenih oiju na
njegove prijatelje i na njega, na njihove postupke? To je grof Sandorf mogao pomiljati, toga
se morao bojati. Ako dosad svakome vrsto zatvoreno sastajalite urotnika djeluje sumnjivo,
ima li koji bolji nain da se sumnje odagnaju nego da se otvori i primi pisara koji e se
baviti jedino knjigovodstvom? Bi li pisarova prisutnost mogla predstavljati opasnost za
Ladislava Zathmara i njegove goste? Ne bi, ni u kojem sluaju. Vie nema ifriranog
dopisivanja izmeu Trsta i drugih gradova Ugarske kraljevine. Unitili su sve spise koji se
odnose na planirani ustanak. Nije ostao nijedan pismeni trag u vezi s urotom. Sve su ve
poduzeli. Grof Sandorf jo samo mora dati znak kad kucne as. Prema tome, u sluaju da
ih vlada motri, injenica da je u kuu stupio inovnik prije e odvratiti svaku sumnju.
Jest, rasuivanje bi mu zacijelo bilo ispravno, a mjere sigurnosti dobre, da taj inovnik
nije bio Sarcanv i da za njega nije jamio Silas Toronthal!
Osim toga, kao strunjak u dvolinosti, Sarcanv se koristio vanjtinom kojom se
odlikovao, otvorenim licem, iskrenim izraajem, estitim i jednostavnim izgledom cijele
svoje osobe. Grof Sandorf i njegova dva prijatelja mogli su mu samo nasjesti, i nasjeli su.
Mladi se raunovoa pokazao revan, susretljiv, usluan i vrlo spretan u pogledu brojeva
to ih je valjalo provjeriti. Uostalom, nita mu ne bi moglo nagovijestiti kako se nalazi
pred voama urote koja priprema ustanak madarskog naroda protiv njemakog naroda,
da to nije unaprijed znao. inilo se da Matijaa Sandorfa, Stjepana Bathorvja i Ladislava
Zathmara zaokupljaju tek pitanja umjetnosti ili znanosti kad bi se sastali. Ni s kim se vie
nisu tajno dopisivali, nitko vie nije zagonetno odlazio i dolazio u kuu. No Sarcanv je
znao to mu je initi. Prigoda koju je traio nije mogla izostati i on ju je ekao.
Kad je uao u kuu Ladislava Zathmara, Sarcanv je imao samo jedan cilj, domoi se
reetke koja slui odgonetanju kriptograma. Kako sada vie u Trst nisu stizala nikakva
ifrirana pisma", on se zapita nisu li reetku iz opreza unitili. To ga je prilino zabrinjavalo,

38
 Matija Sandorf pomislio je da vidi dvojicu uhoda kako tumaraju

jer je cijela zgrada spletke poivala na pretpostavci da e proitati cedulju koju je donio
golub pismonoa a koju je on preslikao.
Stoga je usput gledao, promatrao, vrebao, iako je radio na tome da uredi raune Matijaa
Sandorfa. Pristup u ured u kojem su se okupljali Ladislav Zathmar i njegovi drugovi nije mu
bio zabranjen. esto je ak i radio sam. A tada bi se njegove oi i prsti bavili posve drugai-
jim radom negoli je raunanje i ispisivanje znamenaka. eprkao bi po spisima, otvarao ladice
uz pomo svenja otpiraa koje je Zirone, vjet svome pozivu, sam izradio. Meutim, dobro
se uvao da ga ne vidi Borik, u kojega, ini se, nije izazivao ni najmanju naklonost.
 Prvih pet dana Sarcanvjeve su potrage ostale uzaludne. Svako je jutro stizao s nadom
da e uspjeti, svake se veeri vraao u svratiste a da nita nije postigao. Plailo ga je da
mu ne propadne zloinaki pothvat. Naime, ako je posrijedi urota, a u to nije smio sumnja-
ti, ona moe planuti svaki as, to jest prije nego to je otkrije i dostavi.
- Ali umjesto da izgubi korist koju bi imao od dostavljanja, ak i bez dokaza koji bi
ga potkrijepili - govorio mu je Zirone - bolje bi bilo sve prijaviti policiji i predati joj pri
jepis cedulje.
- Bi! -odgovori Sarcanv - to u i uiniti ako bude trebalo!
Ne treba ni rei da je Silasa Toronthala obavjetavao o svojoj potrazi. Tekom je
mukom uspijevao primiriti bankarovu nestrpljivost.
U pomo e mu pritei sluaj. Prvi put ga je posluio kad mu je u ruke bacio ifriranu
cedulju, drugi put e mu pomoi da je proita.
Bio je posljednji dan mjeseca svibnja, oko etiri sata popodne. Sarcanv se, po obia-
ju, spremao da u pet sati napusti kuu grofa Zathmara. Bio je razoaran to je tako malo
uznapredovao od prvog dana, to vie to se posao za koji ga je zaduio grof Sandorf primi-
cao kraju. Kad dovri rad, naravno, otpustit e ga uz zahvale i naknadu, ali vie nee posto-
jati nikakav razlog da i dalje dolazi u kuu.
Upravo u tom trenutku Ladislav Zathmar i njegova dva prijatelja bili su izili. U kui
je bio jo samo Borik, ali je tada bio zabavljen poslom u prizemlju. Kako je Sarcanv bio
slobodan da radi to hoe, odlui se prikrasti u sobu grofa Zathmara, to dotad nije mogao,
i svuda do tanina pronjukati.
Vrata su bila zakljuana. Sarcanvju pode za rukom da ih otvori otpiraem i ude.
Izmeu dvaju prozora to su gledali na ulicu nalazio se pisai stol sa skrivenim pretin-
cima, koji bi starinskim oblikom oduevio kakvog ljubitelja starog pokustva. Sputeni
kapak prijeio je da se vidi njegov unutranji raspored.
Sarcanvju se po prvi put pruala prilika da razgleda taj komad pokustva, a nije bio
ovjek koji bi je propustio. Da bi prekopao sve njegove ladice morao je samo obiti kapak.To
uz pomo otpiraa izvede tako da na bravi nije ostalo ni traga provali.
U etvrtoj ladici koju je Sarcanv pretraio, pod papirima s kojima nije znao to bi poeo,
nalazila se neka vrsta neravnomjerno izbuene karte koja odmah privue njegovu pozornost.
- Reetka! - ree sam sebi.
Nije se varao.
Prva pomisao bila mu je da je uzme; no kad je promislio, ree u sebi da bi nestanak
reetke mogao pobuditi sumnje ukoliko to grof Zathmar primijeti.
- Dobro! - pomisli. - Kako sam prepisao cedulju, tako u uzeti i otisak reetke, pa
emo Toronthal i ja moi proitati pismo kad nas bude volja!
Reetka je bila obian kvadrat izrezan od kartona, est centimetara dugih stranica i
razdijeljen na trideset i est jednakih kvadrata, od kojih je svaki bio dug i irok oko cen-
timetar. Od trideset i est kvadrata razmjetenih na est vodoravnih crta poput kvadrata
Pitagorine tablice koja se navodno temeljila na est brojeva, dvadeset i sedam ih je bilo
punih, a devet praznih, to jest na mjestu tih devet kvadrata papir je bio izrezan i pretvoren
u devet otvora.
Sarcanvju je bilo vano da dobije ovo: 1. toan opseg reetke; 2. raspored devet
praznih kvadrata.
Raspored je precrtao tako da je istokao uplje kvadrate kroz koje se vidio papir na
kojem je bio oznaio obris karte. U prvom redu tri praznine su zauzimale mjesta broj 2,
4 i 6; u drugom redu jedna je praznina stajala na mjestu broj 5; u treem redu, jedna
praznina na mjestu broj 3; u etvrtom, dvije praznine na mjestima broj 2 i 5; u petom redu,
jedna je praznina stajala na mjestu broj 6; u estom redu, jedna praznina na broju 4.

40
 Evo, naposljetku, u naravnoj veliini reetke koju se Sarcanv spremao uskoro tako
zlikovaki upotrijebiti u suradnji s bankarom Silasom Toronthalom.

U ovom faksimilu svi bijeli kvadrati su uplji, ostali su puni.

Sarcanvju je bilo dovoljno nekoliko asaka da napravi ovdje prikazan otisak.

Nije sumnjao da e uz pomo reetke, koju e lako izraditi od komada izrezanog tvr-
dog papira, uspjeti odgonetnuti faksimil cedulje to ju je ostavio u rukama Silasa Toronthala.
Zatim vrati reetku u ladicu pod papire koji su je prekrili, napusti sobu Ladislava Zathmara,
a onda i kuu, urei se da doe u svratiste.
Poslije etvrt sata Zirone ga ugleda kako ulazi u njihovu zajedniku sobu s tako liku-
juim izrazom da se nije mogao suzdrati a da iz sveg glasa ne povie:
- Hej, to ti je odjednom, drukane? Pazi se ti dobro! Bolje prikriva jade nego vese
lje, a ovjek se lako izda kad se opusti ...
- Daj, prestani malo s tim primjedbama, Zirone - odgovori Sarcanv - i latimo se posla,
ne gubimo ni asa!
- Zar prije veere?...
- Prije veere.
4
To rekavi Sarcanv uzme komad tanjeg kartona. Izree ga u obliku otiska tako da
dobije pravokutnik iste veliine kao reetka, a i ne zaboravi na gornjoj strani nacrtati
krii. Zatim uzme ravnalo pa podijeli pravokutnik na trideset i est potpuno jednakih
kvadrata.
Tad oznai devet od trideset i est kvadrata na mjestu koje su zauzimali na otisku.
Poto ih je izrezao otricom depnog noia, naini zatim praznine kroz koje su se mogle
vidjeti rijei, slova ili bilo kakvi znakovi na cedulji uz koju bi se reetka priljubila.
Stojei suelice Sarcanvju Zirone je razrogaenih oiju pratio to radi, uzbuen od
pohlepe. Posao ga je jo vie zanimao zato to je izvrsno razumio kriptografski sustav to
se upotrebljavao u dopisivanju.
- Domiljat pronalazak - govorio je - zaista domiljat, a moglo bi mi i posluiti! Kad
pomislim da u svaki prazni kvadrat moda moe stati milijun ...
-1 vie! - odgovori Sarcanv.
 Sarcany vrati reetku u ladicu

Kad je dovrio posao, Sarcanv ustane poto je izrezani karton strpao u lisnicu.
- Sutra u najranije to mogu biti kod Toronthala - ree.
- Pazi da te ne prevari.
- Ako on ima cedulju, zato je kod mene reetka!
-1 ovaj put mu nee biti druge nego da se preda! -1 predat e se !
- Moemo li onda veerati?
- Moemo. '
- Veerajmo!

42
 Pa kako je uvijek imao dobar apetit, Zirone se svojski nauije slasnog objeda koji je
po obiaju naruio.
Sutradan, 1. lipnja, Sarcanv ve u osam sati ujutro stigne u banku, a Silas Toronthal
naredi da ga odmah uvedu u njegovu radnu sobu.
- Evo reetke! - kratko ree Sarcanv pruajui mu karton koji je prethodni dan izrezao.
Bankar ga uzme, stane ga okretati na sve strane tresui glavom kao da ne dijeli povje
renje svojeg saveznika.
- Da mi ipak pokuamo - ree Sarcanv.
- Pokuajmo.
Silas Toronthal uzme faksimil cedulje koji je zakljuao u jednu od ladica pisaeg
stola te ga stavi na stol.
Sjeamo se, cedulja se sastojala od osamnaest rijei, od kojih je svaka imala est slova,
a rijei su, uz to, bile potpuno neshvatljive. Prije svega, bilo je oito da se svako slovo u
tim rijeima mora poklapati sa est punih ili praznih kvadrata koji tvore svaki red reetke.
Shodno tome, u prvom redu se dalo utvrditi da je prvih est rijei na cedulji, koje su se
sastojale od trideset i est slova, po redu sroeno uz pomo trideset i est kvadrata.
Naime, bilo je lako ustanoviti da je raspored praznih kvadrata u reetki nainjen tako
dosjetljivo, da prazni kvadrati, ako se reetka etiri puta okrene za etvrtinu kruga, svaki
idui put dolaze na mjesto punih kvadrata a da se nijednom ni na kojem mjestu ne ponove.
Odmah vidimo da tako mora biti. Na primjer, kad prvi put poloimo reetku na bijeli
papir, ako u svaku praznu kuicu upiemo znamenke od l do 9, a nakon prve etvrtine
kruga brjeve od 10 do 18, pa nakon druge etvrtine kruga od 19 do 27 te nakon tree
etvrtine kruga od 28 do 36, na kraju emo na papiru nai brojeve od l do 36, koji e
zauzimati svih trideset i est kvadrata to ine kuice reetke.
Sarcanvja to dakle prirodno navede da se najprije pozabavi s prvih est rijei na
cedulji, na koje e etiri puta za redom poloiti reetku. Namjeravao je postupak poslije
ponoviti na drugih est rijei te trei put na est zadnjih, odnosno na ukupno osamnaest
rijei od kojih se sastojao kriptogram.
Ne treba naglaavati da je gore navedeno razmiljanje Sarcanv prethodno priopio Silasu
Toronthalu i da ga ovaj nije mogao ocijeniti drugaije nego kao savreno ispravno. Hoe li
praksa potvrditi teoriju? To je valjalo provjeriti pokusom. Evo kojih je to osamnaest
rijei bilo na cedulji, a koje je uputno iznova predoiti itatelju:
ehtanz zsuii eiivra
saazrd iiztto vpesg
koxana avensl ermopj
menske dsaoe taean
ailjtms otjpap vnksae
vearzz szrate onntmz

Najprije je trebalo odgonetnuti prvih est rijei. Da bi to postigao Sarcanv ih ispie

na istom listu pazei da razmakne slova kako bi svako slovo odgovaralo jednom od kvadra-
ta reetke.
To je dalo slijedei razmjetaj:
e h t a n Z

s a a Z r d
k 0 X a n a
m e n s k e
a i Ij t m s
V e a r Z Z
 Onda poloi reetku na skup slova tako da se stranica obiljeena kriiem nalazila
gore. I tada kroz devet praznih kuica ugleda iduih devet slova, dok ih je dvadeset i
sedam ostalo skriveno pod punim kuicama na kartonu.

Sarcanv zatim za etvrtinu kruga okrene reetku slijeva nadesno, tako da je gornja
stranica ovaj put postala lijevom bonom stranicom. U drugom poloaju kroz praznine su
se pojavila ova slova:

U treem poloaju vidljiva su bila ova slova, a njihov su slijed briljivo zapisali:

44
 Silasa Toronthala i Sarcanvja silno je udila injenica da rijei koje su malo-pomalo
nastajale nemaju nikakva smisla. Oekivali su da e ih teno proitati, jer su ih morali sri-
cati iza svakog slijedeeg polaganja reetke, a ove pak rijei nisu znaile nita vie od rijei
na ifriranoj cedulji. Hoe li dakle cedulja ostati neodgonetljiva?
etvrta primjena reetke dala je slijedei ishod:

Jednaka besmislica, jednak promaaj.

Naime, ovo su bile etiri rijei to su ih dobili poto su etiri puta poloili reetku:

hazrxeksr
adameljmez
tsonsivaz
enazkanat

to nije znailo ba nita.

45

T
 Sarcany nije umio prikriti srdbu koju je izazvalo takvo razoaranje. Bankar je pak
samo odmahivao glavom govorei pomalo zajedljivo:
- Napokon, moda to nije reetka koju su urotnici upotrijebili kad su se dopisivali!
Na tu se upadicu Sarcany trgne kao oparen.
- Nastavimo! - vikne.
- Nastavimo! - doeka Silas Toronthal.
Kad je uspio svladati ivce to su mu podrhtavali, Sarcany ponovno zapone postu-
pak na est rijei koje su inile drugi stupac na cedulji. etiri puta poloi reetku na rijei
okreui je za etvrtinu kruga. Dobije samo ovu skupinu slova lienu ikakva smisla:

suiteopa
zondejaze
, ivsatsrt
-j&'"'
ziitalsop

Ovaj put Sarcany tresne reetku na stol kunui kao koija. udne li opreke, Silas
Toronthal ostane hladnokrvan. Prouavao je rijei koje su dobili od poetka dosad i zami-
ljeno utio.
- K vragu i reetke i tko se njima slui! - povie Sarcany ustajui.
- Kako bi bilo da vi malo opet sjednete! - ree Silas Toronthal.
- Da sjednem?...
- A da nastavite?
Sarcany pogleda Silasa Toronthala. Onda ponovno sjedne, dohvati reetku i redom
je poloi na posljednjih est rijei cedulje, kao stroj, nesvjestan to radi. Evo rijei koje
su izale na vidjelo kad su posljednja etiri puta poloili reetku:

ivagmanet
eotkanz
ivrpanonm
erpsejevs

Kao i sve ostale, ni ove zadnje rijei nisu imale nikakva znaenja. Razdraen preko
svake mjere, Sarcany primi bijeli list papira na kojem je ispisao nakaradne rijei to im
ih je reetka postepeno pokazala i krene da ga razdere. Silas Toronthal ga zaustavi.
- Samo mirno - ree mu.
- Hej ! - drekne Sarcany - pa to e nam ta zakuasta odgonetaljka!
- Sad ispiite sve te rijei jedne za drugima!- ree bankar.
-1 to da s tim ponemo?
- Da vidimo!
Sarcany poslua pa dobije ovaj slijed slova:

hazrxeksradameljmeztsonsivazenazkanatsuiteopazondejazeivsatsrtiitalsopivagman
eteotkanzivr-panonmerpsejevs.

Jedva je dospio napisati ta slova, uto mu Silas Toronthal zgrabi papir iz ruku, proita
ga i vrisne. Sada on nije mogao zadrati mir i prisebnost. Sarcany je stajao i pitao se nije
li bankar iznenada poludio.
- Pa dajte, itajte - povie Silas Toronthal dodajui papir Sarcanyju - dajte itajte!

46
 -Da itam?...
- Hej ! Zar ne vidite da su ljudi s kojima se dopisivao grof Sandorf najprije napisali
reenicu naopako, a tek onda sloili reenicu s pomou reetke!
Sarcany uzme papir i poavi od zadnjeg slova prema prvome proita ovo:

Sve je spremno. Na prvi znak to ete nam ga vi poslati iz Trsta svi e zajedno
zapoeti ustanak za nezavisnost zemlje Madarske. Xrzah,

- A ovih zadnjih pet slova? - povie?

- Ugovoren potpis! - odgovori Silas Toronthal.
- Konano ih imamo! ...
- Ali ih jo nema policija!
- To prepustite meni!
- Hoete li postupati u najveoj tajnosti?
- To je moja briga - odgovori Sarcanv. - Namjesnik Trsta jedini e saznati imena dvo
jice potenih rodoljuba to e u zaetku sprijeiti urotu protiv Austrijske kraljevine!
I dok je to izgovarao, bijednik je glasom i dranjem nedvosmisleno odavao kakva
bestidnost proima njegove rijei.
- Znai da se ja vie neu morati ni u to mijeati? - hladno upita bankar.
- Ni u to - odgovori Sarcanv - osim da podignete svoj dio dobiti od posla!
-Kada?
- Kad padnu tri glave od kojih e za nas svaka vrijediti vie od milijuna.
Silas Toronthal i Sarcany se rastanu. Ako su htjeli iskoristiti tajnu koju im je izruio
sluaj tako da potkau urotnike prije negoli urota bukne, morali su se pouriti.
Sarcany se u meuvremenu kao obino vratio u kuu Ladislava Zathmara. Ondje
nastavi raunovodstveni posao koji se bliio kraju. Iako mu se zahvaljivao na marljivosti
koju je pokazao, grof Sandorf mu ak ree da za kojih osam dana vie nee biti potrebne
njegove usluge.
U Sarcanvjevim mislima to je znailo da e jamano u to vrijeme u glavne gradove
Ugarske poslati znak koji se oekivao iz Trsta.
Ne dajui povoda sumnji, Sarcany je dakle i dalje vrlo pomno motrio to se dogaa
u kui grofa Zathmara. Prikazao se ak tako pronicavim, gradio se tako svesrdno privrenim
liberalnim idejama, toliko je malo skrivao neodoljivu odbojnost koju je tvrdio prema nje-
makom rodu, ukratko, tako je dobro odglumio i da se nije inilo da glumi, te je grof
Sandorf naumio da ga pridobije kad na kon ustanka Madarska postane slobodnom
zemljom. Nije bilo nikoga osim Borika tko nije promijenio stav o oprezu na koji ga je isprva
naveo mladi. Sarcany je dakle bio nadomak cilju.
Grof Sandorf je u dogovoru s dvojicom prijatelja odluio da znak za ustanak poa-
lje na dan 8. lipnja, i taj dan doe.
Ali tada su potkazivai ve bili obavili svoju rabotu.
Te veeri oko osam sati transka policija nenadano upadne u kuu Ladislava Zathmara.
Svaki je otpor bio nemogu. Tako su grofa Sandorfa, grofa Zathmara, profesora Bathoryja
i samog Sarcanyja, koji uostalom nije prosvjedovao, te Borika uhitili a da o tome nitko
nita znao.

47
 Svaki je otpor bio nemogu

PRIJE, ZA VRIJEME
I POSLIJE SUENJA

Istra, koju su odredbe iz 1815. iznova pripojile kraljevini Astro-Ugarskoj, gotovo je

nalik na trokutast otok kojemu je prevlaka osnovica trokuta. Taj poluotok prostire se od
Transkog do Kvarneskog zaljeva, a izmeu njih se redaju brojne luke. Meu inima goto-

48
 Transki Lloyd

vo na samom junome rtu lei luka grada Pule, koju je tada vlada nastojala pretvoriti u
prvorazredni pomorski arsenal.
Pokrajina Istra, osobito na zapadnim obalama, jo uvijek je kako obiajima, tako i
jezikom u velikoj mjeri ostala talijanska, ak mletaka. Slavenski se elementi dodue jo
bore s talijanskima*, no izvjesno je da se njemaki utjecaj uz njih jedva odrava.
Nekolicina vanih priobalnih i unutranjih gradova uivljuju te predjele to ih oplakuju
vode sjevernog Jadrana. To su Kopar i Piran, u kojima solarsko stanovnitvo radi gotovo
isljuivo u velikim solanama na uu Riane i Dragonje, Pore, sjedite Istarskog sa-
* Autor se oito oslanja na talijanske izvore.
 bora i boravite biskupa, Rovinj, bogat plodovima svojih maslinika, Pula, u koju izletnici
dolaze razgledati velianstvene spomenike rimskog podrijetla i koja e postati najvanija
ratna luka na cijelom Jadranu.
Ali nijedan od tih gradova nema pravo nazivati se glavnim gradom Istre. Taj naslov
nosi Pazin, smjeten gotovo u teitu trokuta, a tamo e bez njihova znanja odvesti
zatvorenike poto su ih tajno uhitili.
Pred vratima kue Ladislava Zahtmara ekala je koija. Sva etvorica se popnu odmah
u nju, a uz njih sjednu dvojica austrijskih andara, kakvi se obino savjesno brinu za sigur-
nost putnika koji prolaze istarskim krajem. Za vrijeme puta bit e im dakle zabranjeno da
razmjene makar i najmanju rije koja bi im mogla oteati poloaj ili im pak olakati da se
meusobno sporazumiju prije nego to iziu pred suce.
Oruana pratnja od dvanaest andara na konjima, kojom je zapovijedao porunik,
poredala se ispred, iza i pokraj obiju vratnica potanske koije koja deset minuta poslije
napusti grad. Borika su odveli ravno u transki zatvor i ondje ga zatoili.
Kamo vode zatvorenike? U kojoj e ih tvravi zasunjiti austrijska vlada, kad joj nije
bila dovoljna transka tvrava? Grofa Sandorfa i njegove prijatelje jako je zanimalo da to
doznaju, ali su se uzalud trudili.
No je bila mrana. Svjetiljke na potanskoj koiji jedva su osvjetljavale cestu do
prvog reda konjanika iz pratnje. Napredovali su brzo. Matija Sandorf, Stjepan
Bathory i LadislavZathmar sjedili su nepomino i nijemo u kutu koije. Sarcany nije ni
pokuavao prekinuti utnju, niti da bi prosvjedovao to su ga uhitili, niti da bi pitao
zato su to uinili.
Kad je izala iz Trsta, potanska koija naglo zaokrene i popreno se vrati prema
obali. Kroz buku koju su pravila konjska kopita i zveckanje sablji grof Sandorf je mogao
uti kako u daljini valovi zapljuskuju obalne hridine. Za trenutak nekoliko svjetala zasja
u noi i domalo zgasne. To je potanska koija pola kraj malog trgovita Muggie, ali se
nije zaustavila. Zatim se grofu Sandorfu priini da opaa kako se cesta vraa u polja.
U^jedanaest sati uveer kola zastanu da izmijene zapregu. Bila je tu samo tala u
kojoj su ve ekali konji spremni da ih upregnu. To nije bila redovna potanska postaja.
Vlasti su htjele da koija izbjegne postaju u Kopru.
Pratnja ponovno krene na put. Kola su se kretala drumom to je prolazio uz vino-
grade u kojima se loza u vijencima preplitala s granama maslina, ali stalno po ravnici, pa
su mogla brzo voziti. Tama je sad bila jo gua, jer su krupni oblaci koje je s jugoistoka
tjerao dosta silovit ilok ispunjali cijeli obzor. Premda su povremeno sputali okna na
vratnicama kako bi unutra ulo malo zraka, jer u Istri su lipanjske noi vrue, bilo je
nemogue ita razaznati ak ni u posve malom vidokrugu. Koliko god se grof Sandorf,
Ladislav Zathmar i Stjepan Bathorv naprezali da puteni uoe i najmanju promjenu, kao
to je smjer vjetra i vrijeme proteklo od polaska, nisu uspijevali razabrati u kojem pravcu
vozi potanska koija. Vlasti su zacijelo htjele da se istraga o predmetu obavi u najstrooj
tajnosti i na mjestu koje e javnosti ostati nepoznato.
Oko dva sata ujutro po drugi put promijene zapregu. Kao i na prvoj postaji, zastoj
ne potraje vie od pet minuta.
Grofu Sandorfu se uini da nejasno zamjeuje nekakvu skupinu kua pri kraju neke
ceste, a mogle su biti rub predgraa.
Bile su to Buje, kotarsko sjedite dvadesetak milja juno od Muggie. im su upregnuli
konje, andarmerijski porunik tiho ree svega nekoliko rijei vodiu i koija trkom
krene.
Oko tri i po sata moralo se ve pomalo razdanjivati. Za jedan bi sat prema poloaju
sunca na istoku zatvorenici bili utvrdili pravac u kojem su dotad ili ili barem odredili

50
 Potanska koija trkom krene

jesu li ili na sjever ili na jug. No u tom trenutku andari prevuku zaslone na vratnicama,
pa unutranjost kola uroni u posvemanji mrak.
Ni grof Sandorf ni njegovi prijatelji ne oglase se ni najmanjom primjedbom. Vie
nego sigurno, ne bi im bili odgovorili. Bolje je bilo pomiriti se sa sudbinom i ekati.
Nakon jednog ili dva sata - teko im je bilo procijeniti koliko je vremena prolo -
potanska se koija zaustavi posljednji put i brzo izmijeni konje u trgovitu Viinada.
Od tog trenutka sve to su mogli zamijetiti bilo je da cesta postaje vrlo strma. Vodievi
povici i pucketanje bia neprestano su gonili konje, a potkove su im udarale o tvrdo i
 kamenito tlo brdovitoga kraja. Nekoliko breuljaka po kojima su rasle sivkaste umice
suavalo je vidik. Dvaput ili triput zatvorenici su mogli zauti zvuke frule. Bili su to mladi
pastiri koji su svirali neobine melodije uvajui stada crnih koza, ali to nije bilo dovoljno
da im naznai koji kraj prelaze, pa im se valjalo pomiriti sa spoznajom da se ne mogu
snai.
Vjerojatno je bilo oko devet sati ujutro kad se potanska koija stala kretati na posve
drukiji nain. Nisu se mogli zabuniti, poto je dosegla najviu toku na cesti poela se
sputati. Jurila je svom snagom, pa je vie puta trebalo pritiskati papuu za koenje da bi
se odrali na cesti, uz veliku opasnost da se stropotaju.
Naime, poto se uspela po vrlo neravnom predjelu nad kojim stoji Veli breg, cesta
se naglo sputa pribliavajui se Pazinu. Iako se grad jo nalazi na dosta velikoj nadmorskoj
visini, ako se promatra u odnosu na okolne uzvisine izgleda kao utonuo u dno doline.
Mnogo prije negoli se do njega stigne moe se opaziti zvonik nad skupinama kua to su
se slikovito naslagale u nekoliko katova.
Pazin je sjedite okruga, a ima oko dvadeset i pet tisua stanovnika. Kako se nalazi
gotovo u sredini poluotonog trokuta, Vlasi, Slaveni iz raznih plemena, ak i Cigani prit-
jeu ovamo osobito u doba sajmova na kojima se trguje na veliko.
Kao drevno naselje, glavni je grad Istre sauvao feudalni znaaj. Tako se doima oso-
bito tvrava, koja se uzdie nad nekoliko suvremenijih vojnih graevina u kojima borave
upravne slube austrijskih vlasti.
Potanska se koija zaustavi upravo u dvoritu tog dvorca 9- lipnja oko deset sati
ujutro, nakon putovanja koje je trajalo petnaest sati. Grof Sandorf, njegova dva druga i
Sarcanv morali su sii iz kola. Nakon nekoliko asaka utamniili su ih razdvojeno u nadsvo-
dene elije, do kojih su stigli tek poto su prevalili kojih pedesetak stuba.
Zatoili su ih na najstroi mogui nain.
Premda meu sobom nisu bili ni u kakvom dodiru i nisu jedan drugome mogli pri-
opiti svoje misli, Matijaa Sandorfa, Ladislava Zathmara i Stjepana Bathorvja zaokupljalo
je jo jedno jedino pitanje. Kako se otkrila tajna urote? Je li policiju sluaj doveo na
njezin trag? Meutim, nita nije moglo procuriti. Nije vie bilo nikakva dopisivanja izme-
u Trsta i glavnih madarskih i transilvanskih gradova. Je li dakle posrijedi izdaja? Ali tko
moe biti izdajica? Nikad se nikome nisu povjerili. Nijedan spis nije mogao dopasti ruku
douniku. Sve su isprave bili spalili. Da je tkogod i prekopao sve do najskrovitijih zaku-
taka kue na Acquedottu ne bi bio naao ni jednu sumnjivu biljeku! A upravo se to dogodi-
lo. Policijski slubenici nisu otkrili nita osim reetke, koju grof Zathmar nije unitio, jer
je bilo mogue da e mu jo zatrebati. I na nesreu, reetka e postati dokaz kojemu e
biti nemogue navesti neku drugu uporabu negoli su potrebe ifriranog dopisivanja.
Sve u svemu, zatvorenici jo nisu znali da sve poiva na prijepisu cedulje koju je Sarcanv
u dosluhu sa Silasom Toronthalom uruio namjesniku Trsta poto su joj ustanovili pravi
smisao. No to e na alost biti dovoljno da se utemelji optuba za urotu protiv dravne
sigurnosti. Dakle, nije trebalo drugih dokaza da bi se grof Sandorf i njegovi prijatelji
izveli pred posebnu sudbenu vlast, pred vojni sud koji e donijeti prijeku presudu.
Izdajica je ipak postojao i nije bio daleko. Doputajui da ga uhite a da ni rijei nije
izustio, doputajui da mu sude, pa ak i da ga osude, siguran da e ga poslije pomilo-
vati, izdajica je kanio otkloniti svaku sumnju. To je bila igra koju e Sarcanv odigrati sa
sebi svojstvenom drskou.
Osim toga, grof Sandorf, kojega je taj lukavac prevario - a koga i ne bi da je bio na
njegovu mjestu? - odluio je poduzeti sve kako bi ga izuzeo iz parnice. Nee mu biti teko,
razmiljao je, dokazati kako Sarcany nije uope sudjelovao u uroti, da je on obian
raunovoa kojega su nedavno uveli u kuu Ladislava Zathmara te da se ondje bavio

52
 Utamniili su ih razdvojeno...

iskljuivo osobnim grofovim poslovima koji s urotom nemaju nikakve veze. Bude li tre-
balo, kao svjedoka e pozvati bankara Silasa Toronthala da potvrdi nedunost mladog
inovnika. Nije dakle sumnjao da e Sarcanvja osloboditi krivnje za glavni prijestup kao
i za sudionitvo, u sluaju da se optunica zaista podigne, iako mu se jo nije inilo da za
to postoji osnova.
Kako bilo da bilo, austrijska vlada o uroti ne moe znati nita osim da su u njoj sud-
jelovali transki urotnici. Njihovi pristae u Ugarskoj i u Transilvaniji potpuno su joj
nepoznati. Ne postoji nikakav trag njihovu udjelu. Matija Sandorf, Stjepan Bathory i
 Ladislav Zathmar zbog toga nisu morali nipoto strahovati. Sto se njih samih tie, odluili
su da sve opovrgavaju, osim ako im se ne podastre neki materijalni dokaz o uroti. U tom
sluaju bit e kadri rtvovati ivot. Jednog e dana drugi nastaviti neuspjeli pokret. Borba
za nezavisnost nai e kad tad nove voe. Ako ih okrive, priznat e emu su se nadali.
Otkrit e cilj koji ih je vodio i koji e jednoga dana netko postii. Nee se ak ni truditi
da se brane, nego e dostojno platiti ceh u igri koju su sami izgubili.
Nisu grof Sandorf i njegovi prijatelji imali krivo kad su mislili da je akcija policije
imala vrlo skuene razmjere. U Budimu, u Peti, u Cluju i u svim gradovima u koje je
morao stii signal poslan iz Trsta policijski su slubenici tragali za znacima urote, ali uza-
lud. Zato je vlada i htjela trojicu voa u Trstu uhititi u tolikoj tajnosti. Zatvorili su ih u
Pazinsku tvravu elei da se stvar ne prouje prije raspleta, u nadi da e im se pruiti
prilika da doznaju tko su pisci ifrirane cedulje, naslovljene na glavni grad Ilirije, koja je
stigla tko zna otkuda.
Nada im se iznevjeri. Oekivani signal nitko nije poslao niti e ikad poslati. Pokret
se, barem za sada, obustavio. Vlada se dakle morala ograniiti da sudi grofu Sandorfu i
njegovim ortacima pod optubom da su snovali veleizdaju protiv Drave.
Meutim, istraga je iziskivala nekoliko dana. Stoga je postupak poeo tek oko 20.
lipnja sasluavanjem optuenih. Nisu ih ak ni meusobno suoili, nego su se morali vid-
jeti tek pred sucima.
Punomo da sudi voama transke urote austrijska je vlada bila dodijelila ratnom
vijeu. Zna se koliko se povrna istraga provodi o predmetima koji potpadnu toj izvanred-
noj sudbenoj vlasti, kako se brzo vode rasprave i donose pravorijeci. To se dogodi i
ovom prilikom.
25. lipnja ratno je vijee zasjedalo u jednoj od donjih dvorana Pazinske tvrave, a
istog su se dana optueni pojavili pred vojnim sudom.
Rasprave nee biti ni duge ni burne, jer nije mogla iskrsnuti nikakva nepredviena
okolnost.
Ratno vijee se okupilo u devet sati ujutro. Grof Sandorf, grof Zathmar, profesor
Stjepan Bathory s jedne strane a Sarcanv a druge vidjeli su se po prvi put otkada su ih
utamniili. Stisak ruke koje su Matija Sandorf i njegova dva prijatelja razmijenili na
optuenikoj klupi znaio je jo jednu prisegu, jo jedan izraz slonosti u osjeajima to
su ih sjedinjavali. Po kretnji Ladislava Zathmara i Stjepana Bathorvja grof Sandorf shvati
da njemu preputaju dunost da govori pred vijeem. Ni on ni njegovi prijatelji nisu htjeli
prihvatiti braniteljeve usluge. Sve to je grof Sandorf uinio dotad bilo je u redu. to bude
smatrao prikladnim da kae sucima takoer e biti u redu.

Sjednica je bila javna utoliko to su vrata dvorane u kojoj se odravalo vijee bila
otvorena. Meutim, bilo je nazono malo ljudi, jer glas o postupku nije bio prodro izvan
slubenih ustanova. U dvorani je sjedilo najvie dvadesetak gledalaca koji su pripadali
osoblju dvorca.
Najprije se utvrdi identitet optuenih. Odmah zatim grof Sandorf zapita predsjednika vijea
kamo su njegove drugove i njega doveli da im sude, no na pitanje mu ne odgovore. Kad su
ustanovili i Sarcanvjev identitet, on jo ne ree nita to bi njegov predmet odvojilo od
predmeta njegovih drugova. Tada optuenike upoznaju s faksimilom cedulje koji je
netko podmuklo dostavio policiji.
Kad ih je sudac izvjestitelj upitao priznaju li da su primili original cedulje koju su
im pokazali u prijepisu, oni odgovore kako je na optubi da to dokae.
Na taj im odgovor predoe reetku pronaenu u sobi Ladislava Zathmara. Grof Sandorf
i njegova dva druga nisu mogli nijekati da je reetka njihova. Nisu ak ni pokuali.
Naime, pred tim materijalnim dokazom nisu imali to odgovoriti. Budui da

54
 se reetka mogla upotrijebiti da se proita kriptografski ispisana cedulja, znailo je da su
optueni nepobitno cedulju primili.
Optueni tako doznaju kako je otkrivena tajna o uroti i na emu se temelji optuba.
Od tog trenutka i jedna i druga strana jasno su i nedvosmisleno postavljale pitanja
i davale odgovore.
Grof Sandorf nije mogao poricati. Govorio je stoga u ime svoje i svojih prijatelja.
Pripremali su pokret koji je htio postii otcjepljenje Ugarske od Austrije, a onda i autonom-
nu obnovu kraljevine starih Madara. Da ih nisu uhitili, bio bi nedavno buknuo, a Madarska bi
bila ponovno stekla nezavisnost. Matija Sandorf, koji je sebe prikazao kao vou urote,
svojim je suoptuenicima htio pripisati tek sporednu ulogu. No njih dvojica stanu prosv-
jedovati protiv grofovih rijei i uz ast to su mu bili ortacima zatrae i ast da dijele nje-
gov udes.
Nije bilo razloga, da rasprava jo dugo traje. Uostalom, kad je predsjednik vijea upi-
tao optuene o njihovim vanjskim vezama, odbiju odgovoriti. Ne izgovore ni jedno ime
niti e ga ikada izgovoriti.
- Imate nae tri glave -jednostavno odgovori grof Sandorf - i time se morate zado
voljiti.
Samo tri glave, jer grof Sandorf odmah uzme opravdavati Sarcanvja, mladoga knjigov-
ou kojega je zaposlio u kui Ladislava Zathmara na preporuku bankara Silasa Toronthala.
Sarcanv je mogao samo potvrditi izjave grofa Sandorfa. O uroti ne zna nita. On je
prvi bio iznenaen kad je doznao da se u tome mirnom domu na Acquedottu kuje splet-
ka protiv dravne sigurnosti. U trenutku kad su ga uhitili nije prosvjedovao zato to ak
i nije znao o emu je rije.
Ni grof Sandorf ni on nisu imali tekoa da dokau injenino stanje, a vjerojatno je
i ratno vijee u tom pogledu imalo svoje miljenje. Stoga se na prijedlog suca izvjestite-
lja gotovo odmah dokine optunica podignuta protiv Sarcanvja. Oko dva sata popodne
rasprave o predmetu bile su dovrene, a na kraju sjednice proitan je pravorijek. Grof
Matija Sandorf, grof Ladislav Zathmar i profesor Stjepan Bathory proglaavaju se krivi-
ma za veleizdaju protiv drave i osuuju na smrtnu kaznu.
Osuenike e strijeljati u samom dvoritu tvrave. Smaknue e se obaviti za etrde-
set i osam sati. Sarcanvja oslobode otpube, ali u zatvoru e ostati sve dok ne primi otpus-
nicu, koju e dobiti tek poto se ispuni presuda. Istom se presudom objavljuje pljenid-
ba dobara trojice optuenih. Izda se nalog da se grof Sandorf, Ladislav Zathmar i Stjepan
Bathory ponovno odvedu u zatvor.
Sarcanvja vrate u eliju koju je zauzimao u dnu jajoliko izduljenog hodnika na dru-
gom katu u tornju utvrde. Grof Sandorf pak i njegovi prijatelji posljednje su preostale
sate ivota morali provesti utamnieni u dosta prostranoj eliji smjetenoj na istom katu,
upravo na suprotnoj strani dugake osi elipse to ju je opisivao hodnik. Tajna je sada
otkrivena. Osuenici e ostati zajedno do smrtnog asa.
Bila im je utjeha, pa ak i radost to su ih ostavili nasamo, to su im dopustili da se
predaju osjeajima koji su ih konano mogli preplaviti. Ako su se pred sucima morali
sustezati, sada su sebi mogli dati oduka, pa ondje bez svjedoka raskrile ruke i jedan dru-
gog zagrle.
- Prijatelji - ree grof Sandorf - ja sam skrivio vau smrt! Ali nije na meni da od vas
traim oprotenje! Posrijedi je bila nezavisnost Madarske! Naa je stvar bila pravina! Bila
nam je dunost da je branimo! ast e nam biti da za nju umremo!
- Matijau - odgovori Stjepan Bathorv - zahvaljujemo ti naprotiv to si nas uzeo kao
sudruge u rodoljubnom djelu koje e biti i djelo cijelog tvojega ivota ...
- Kao to emo mi biti sudruzi u smrti ! - hladno doda grof Zathmar.

55
 - Imate nae tri glave - odgovori grof Sandorf

Zatim na trenutak zamuknu i sva trojica se ogledaju po turobnoj eliji u kojoj e

provesti svoje zadnje sate. Jedva ju je osvjetljavao uzak prozor probijen u debelom zidu
tornja, visok etiri ili pet stopa. Pokustvo su joj bila tri eljeznu kreveta, nekoliko stolica,
stol i za stijene privrene police na kojima se nalazilo posue.
Dok su Ladislav Zathmar i Stjepan Bathory ostali zadubljeni u misli, grof Sandorf je
tumarao gore-dolje po eliji.
Sam na svijetu, bez ikakvih obiteljskih veza, Ladislav Zathmar nije se morao osvrtati
za sobom. Jedino e stari sluga Borik za njim aliti.

56
 Nije tako bilo sa Stjepanom Bathorvjem. Njegova smrt nije pogaala samo njega.
Imao je enu i sina koji e ispatati. Zbog toga bi njemu tako draga bia mogla umrijeti!
A ako ga nadive, kakav li ih ivot eka! Koje li budunosti za enu bez imetka, s djetetom
kojemu je jedva osam godina! Da je uostalom Stjepan Bathorv i posjedovao kakva
dobra, to bi od njih ostalo nakon presude koja je osuenicima uz smrtnu kaznu izricala,
i zapljenu imovine?
Grofu se Sandorfu sva prolost vraala pred oi! Mislio je na svoju enu, uvijek prisutnu
u njegovoj dui! Mislio je na malu ker, dvogodinje dijete koje je na brizi ostavio
upravitelju da je odgaja! Mislio je na prijatelje to ih je odveo u smrt! Pitao se je li pravo
postupio, nije li otiao dalje nego to mu je nalagala dunost prema domovini, kad se
kazna protee dalje od njega, kad pogaa nevine!
- Nisam ! . . . Nisam ! . . . Ispunio sam svoj u dunost! ponavljao je. - Domovina je
prije svega, iznad svega!
Oko pet sati uveer, u eliju ude straar, na stol odloi veeru za osuenike i izae a l
da nije ni prozborio. Matija Sandorf bi meutim bio rado znao gdje se nalazi, u kojoj
su ga to tvravi zatoili. No na to pitanje predsjednik ratnog vijea nije naao shodnim
odgovoriti, pa mu posve sigurno u skladu s vrlo strogom odredbom nita vie ne bi rekao
ni straar.
Osuenici jedva okuse veeru to su im je posluili. Ostatak dana provedu priajui
o kojeemu, o nadi koju e jednoga dana ponovno probuditi neuspjeli ustanak. Zatim se
u nekoliko navrata prisjete pojedinosti parnice.
- Sada znamo - ree Ladislav Zathmar - zato su nas uhitili i kako je policija sve doz
nala uz pomo cedulje koja joj je pala u ruke . . .
- Jest, svakako, Ladislave - odvrati grof Sandorf - ali ijih li je ruku najprije dopala
cedulja, jedna od zadnjih koje smo primili, i tko ju je mogao prepisati?
- A kad ju je prepisao - dometne Stjepan Bathory - kako ju je uspio odgonetnuti bez
reetke? I' - to bi dakle znailo da nam je reetku netko ukrao, pa makar i na asak . . . -
ree grof Sandorf.
- Ukrao ! . . . A tko? - priklopi Ladislav Zathmar. - Na dan kad su nas uhitili jo je bila
u ladici pisaeg stola u mojoj sobi, jer su je policijski slubenici zaplijenili ondje!
To doista nisu znali objasniti. Kako bilo da bilo, trebalo se pomiriti sa injenicom da
su cedulje nali o vratu goluba koji ju je nosio, da su je prepisali prije nego to su je
odaslali primaocu i da su otkrili kuu u kojoj je primalac stanovao. No neshvatljivo je bilo
kako su bez naprave kojom je nainjena otitali kriptografski napisanu reenicu.
- Pa ipak - nastavi grof Sandorf - cedulju su proitali, u to smo sigurni, a proitati su
mogli samo uz pomo reetke! Upravo je cedulja policiju dovela na trag uroti i jedino se
na njoj temelji cijela otpunica!
- Konano, nije ni vano! - odgovori Stjepan Bathorv.
- Vano je, dapae - povie grof Sandorf. - Moda nas je netko izdao! A ako je izdaji
ca postojao ... a mi to ne znamo ... Grof Sandorf zastane. Njegovu se duhu nametne
Sarcanvjevo ime, ali tu pomisao odbaci daleko, vrlo daleko, a da je nije ni kazao svojim
prijateljima.
Matija Sandorf i njegova dva druga nastave tako ragovarati o svemu to se u vezi s
predmetom nije dalo objasniti i ostanu priati do kasno u no.
Sutradan ih je straarov dolazak probudio iz dosta duboka sna. Bilo je jutro njihova
pretposljednjeg dana. Smaknue je bilo zakazano za dvadeset i etiri sata.
Stjepan Bathorv upita straara hoe li mu dopustiti da primi svoju obitelj.
Straar odgovori da mu o tome nisu dali nikakvu naredbu. Nije uostalom bilo vjero-
jatno da bi vlada pristala da osuenicima prui tu zadnju utjehu, budui da je postupak

57
 sve
do

presude vodila tako tajno da se nije ak ni izgovorilo ime tvrave koja je osuenicima bila
tamnicom.
- Moemo li barem pisati, i hoe li naa pisma stii kome su namijenjena? - upita grof
Sandorf.
- Donijet u vam papira, pera i crnila - odgovori straar - i obeajem vam da u vaa
pisma uruiti namjesniku.
- Zahvaljujemo vam, prijatelju - odgovori grof Sandorf jer inite za nas sve to moete!
A da bismo nagradili va ljubazni trud ...

- Dovoljno mi je vae zahvaljivanje, gospodo - odgovori straar, koji nije krio ganue.
Valjani ovjek ubrzo donese sve to je potrebno za pisanje. Osuenici provedu dio
dana sastavljajui posljednju volju. Grof Sandorf sroi sve savjete to ih oinsko srce moe
dati djevojici koja e ostati sirotom, Stjepan Bathorv sve izraze ljubavi s kojima se suprug
i otac moe oprostiti od ene i sina, a Ladislav Zathmar sve to gospodar moe osjeati za
starog slugu, posljednjeg prijatelja.
Ipak, makar kako bili obuzeti mislima, koliko su puta taj dan zatvorenici stali osluki-
vati! Koliko li su puta pokuali razabrati ne dopire li u hodnike tvrave kakav daleki um!
Koliko im se puta uinilo da e se vrata elije otvoriti, da e im dopustiti da u zadnjem
zagrljaju na grudi privinu enu, sina, ker! To bi ih bilo utjeilo. Zapravo, moda je bilo
bolje to im neumoljiva zabrana uskrauje posljednje zbogom i poteuje ih tog potresnog
prizora!
Vrata se ne otvore. Jamano ni gospoda Bathorv, ni njezin sin, ni upravitelj Lendeck
kojemu je grof Sandorf bio povjerio svoju ker nisu znali kamo su odveli zatvorenike kad
su ih uhitili, a jednako ni Borik, kojega su jo drali u transkom zatvoru. Povrh toga,
jamano jo uvijek nisu znali kakav je pravorijek snaao vode urote. Stoga ih osuenici
nee moi vidjeti prije izvrenja presude.
Tako proteknu prvi sati toga dana. Katkad su Matija Sandorf i njegovi prijatelji raz-
govarali. Katkad bi pak, u dugim razmacima utnje, bili zaokupljeni samima sobom. U
takvim trenucima kroz sjeanje prolazi sav ovjekov vijek nadnaravnom snagom doiv-
ljaja. ovjek se ne vraa u prolost. Sve to pamenje priziva javlja se blisko poput sada-
njosti. Je li to neka vidovitost to unaprijed prepoznaje vjenost u koju e ovjek stupiti,
nepojmljivo i neizmjerno bivanje to se naziva, beskrajem?
Meutim, ako su se Stjepan Bathory i Ladislav Zathmar potpuno prepustili uspome-
nama, Matijaa Sandorfa neodoljivo je morila misao koja ga je uporno salijetala. Nije sum-
njao da je u zagonetnoj prii posrijedi izdaja. A za ovjeka njegova znaaja, umrijeti a da
nad izdajicom, tko god on bio, ne ispuni pravdu, ak i ne znati tko ga je izdao bilo je kao
da dvaput umire. Tko je mogao zaskoiti cedulju kojoj policija mora zahvaliti to je otkrila
urotu i uhitila urotnike, tko je pribavio pomagalo kojim ju proitao, tko ju je dostavio, ili
moda prodao!... Pred tim nerjeivim pitanjem uzrujani je mozak grofa Sandorfa gorio kao
u groznici.
Zato se, dok su njegovi prijatelji pisali ili nepomini utjeli, sav nemiran, uzbuen,
ushodao uza zidove elije nalik zvijer zarobljenu u kavezu.
Napokon e mu neobina ali pukim zakonima akustike posve objanjiva pojava odati
tajnu koju se vie nije nadao ikada otkriti.
Ve se u nekoliko navrata grof Sandorf bio zaustavio dok je prolazio pokraj kuta to
ga je pregradni zid tvorio s vanjskim zidom hodnika na koji su gledale mnoge elije na
tom katu tornja. Kroz pukotinu na vratima uinilo mu se da u tom kutu uje neto poput
amora udaljenih glasova, ali jo prilino nejasno. Isprva nije poklanjao pozornost, no
odjednom zauje kako se izgovara ime, njegovo ime, pa uzme napeto prislukivati.
Tu se oito dogaala akustika pojava kakve se mogu zamijetiti u laama katedrala

58
 ili pod svodovima elipsoidnog oblika. Glas koji krene s jednoga kraja elipse i proe uz
rub zidova zauje se u drugom aritu, a da se prije toga nije mogao osjetiti ni na kojem
mjestu izmeu tih dviju toaka. Na takvu pojavu nailazimo u kriptama u Pantheona u
Parizu, u kupoli Svetog Petra u Rimu, kao i u "whispering gallery", zvunoj galeriji Svetog
Pavla u Londonu. U tim okolnostima i najmanja rije, ak i ako se izusti posve tiho u jed-
nome od arita krivulje, jasno se uje u suprotnom aritu.
Nije dakle bilo dvojbe, razgovarale su dvije ili vie osoba; ili u hodniku ili u eliji na
drugom kraju njegova promjera, a arina se toka nalazila u blizini vrata elije u kojoj je
boravio Matija Sandorf.
On doniahne drugovima da mu se primaknu. Tu sva trojica zastanu napregnuta sluha
i posluaju.
Do njihovih su uiju dosta razgovijetno dopirale polovine reenice, koje bi se pre-
kinule im bi se koji od govornika makar i neznatno udaljio iz arita, to jest s poloaja
koji je presudan da bi se pojava zbila.
A ove su rijei nauli u nepravilnim razmacima:
- Sutra nakon smaknua bit ete slobodni ............ A onda e imovina grofa Sandorfa,
na dva dijela ... Da nije bilo mene, moda ne biste mogli odgonetnuti cedulju ...
- A da nije bilo mene koji sam je skinuo s golubovog vrata, vama ne bi nikada dola
do ruku ...
- Uostalom, nitko nee moi posumnjati da policija ima zahvaliti nama to je...
- A kad bi osuenici sada neto i naslutili ......
- Ni roaci, ni prijatelji, nitko vie nee do njih dospjeti .................. Do vienja do
sutra, Sarcanv.................................
- Do vienja do sutra, Silasu Toronthale...
Zatim glasovi zamuknu i zauje se kripa vrata koja se zatvaraju.
- Sarcany! ... Silas Toronthal! - povie grof Sandorf. - Oni! ... To su bili oni!
Piljio je u svoje prijatelje blijed kao krpa. Naas mu od gra koji ga je stisnuo srce
prestane tui. Zjenice mu se jezivo proire, vrat mu se ukoi, glava kao da se uvue meu
ramena, sve je u toj snanoj naravi izraavalo grozan gnjev koji samo to nije planuo.
- Oni! ... Bijednici jedni! ... Oni! - ponavljao je bjesnei.
Napokon se uspravi, osvrne se oko sebe i velikim koracima prehoda eliju.
- Bjeati! ... Bjeati! ... - urlikao je. -Treba bjeati!
I taj ovjek koji se spremao da za koji sat hrabro ode u smrt, ovjek koji prije nije ni
pomislio da moli za ivot, taj ovjek je sada imao jednu jedinu misao: ivjeti, i to ivjeti da
bi kaznio dvojicu izdajica,Toronthala i Sarcanvja!
- Tako je! Osvetimo se! - poviu Stjepan Bathorv i Ladislav Zathmar.
- Da se osvetimo? Ne! ... Da provedemo pravdu!
U tim je rijeima bila sva dua grofa Sandorfa.

59
 VI TORANJ PAZINSKE
TVRAVE

Pazinska je tvrava jedan od najudnovatijih primjeraka stranih graevina koje su

podizali u srednjem vijeku. Djeluje kao pravi feudalni dvorac. U irokim zasvoenim dvo-
ranama nedostaju jo samo vitezovi, na gotikim prozorima vlastelinke u dugim, vezom
proaranim haljinama i sa iljastim kapicama, a na niama i zupastim galerijama, u udu-
binama sa strojevima za bacanje kamenja, uz lance preklopnih mostova strijelci ili oklop-
nici. Sve to je od kamena jo je netaknuto, ali namjesnik u austrijskoj odori, vojnici u
suvremenom ruhu, straari i kljuari kojima odijela vie nisu ni nalik na starinska, uto-
crvena, neumjesno se kose s tim velebnim ostacima drugih vremena.
Upravo je s tornja te tvrave grof Sandorf namjeravao utei posljednjih sati koji e
prethoditi pogubljenju. Pokuaj je zacijelo bio bezuman, budui da zatvorenici nisu ak
ni znali koji im toranj slui kao zatvor, pa zato nisu znali nita ni o kraju kroz koji bi se
kad pobjegnu morali kretati!
A moda je njihovo potpuno neznanje bila upravo sretna okolnost! Da su bili bolje
upueni vjerojatno bi posustali pred tekoama, da ne velimo pred nemogunou da se
izvede takav pothvat.
Nije reeno da pokrajina Istra ne prua pogodne uvjete za bijeg, budui da bjegun-
ci, u kojem god pravcu krenuli, mogu u malo vremena stii do bilo kojeg mjesta na obali.
Takoer ne znai ni da ulice grada Pazina tako strogo uvaju da bi se ve na prvom koraku
izloili opasnosti da ih uhvate. Ali pobjei iz njegove tvrave, a poglavito iz tornja u kojem
su se nalazili zatvorenici, dotad se smatralo potpuno nemoguim. Nikome ne bi takva
pomisao ni sinula.
Ovako je naime izvana izgledao poloaj tornja Pazinske tvrave.
Toranj zaprema stranu zaravni gdje grad naglo prestaje. Nasloni li se ovjek na ogradu
zaravni, pogled mu uroni u iroki ponor, kojem su dugim, kutravim povijuama pokrivene
strmo usjeene stijene. Na zidinama nema nikakva ispupenja.
Nijednih stepenica kojima bi se popeo ili siao. Nijednog odmorita da predahne.
Nigdje nikakva uporita. Niega osim nestalnih, glatkih, krevitih, nesigurnih ljebia to
brazdaju iskoenu raskolinu litica. Jednom rijeju, bezdan koji vabi, koji zatravljuje i ne
vraa nita to bi se u nj strovalilo.
Iznad bezdana die se jedan od bonih zidova tornja, probuen tek pokojim pro-
zorom to osvjetljava elije na nekim katovima. Da se koji zatvorenik nagnuo kroz koji
od tih otvora ustuknuo bi od uasa, ako ga vrtoglavica ve ne bi survala u prazninu! A kad
bi pao, to bi se dogodilo? Ili bi mu se tijelo smrskalo o hridi na dnu, ili bi ga odnijela
matica, kojoj je tok silovit i nezadriv u doba kad vode nabujaju.
Taj bezdan je Jama, kako ga zovu u tom kraju. Poput prepune posude slui kao korito
rijeci koju nazivaju Fojbom*. Rijeka se izlijeva jedino u pilju koju je malo pomalo sama izdu-
bila u stijenama i tu ponire estinom vrtloga ili vodene grede. Kojim putem ide dok prelazi
ispod grada? Ne zna se. Gdje ponovno izvire? Nepoznato je. pilji ili, bolje reeno, prokopu
to se probija kroz kriljevac i ilovau ne zna se ni duljina, ni visina, ni pravac. Tko bi znao
ne sudara li se bujica s nekoliko stotina uglova, s kakvom umom stupova koji divovskom
podzemnom gradnjom nose tvravu i itav grad. Ve prije, kad im je ni previsok ni prenizak
vodostaj doputao da se otisnu lakim amcem, odvani su istraivai pokuali nizvodno
oploviti Fojbin tok kroz to mrano crijevo, ali bi im se svodovlje to se sve vie sniavalo
ubrzo suprotstavilo kao nepremostiva prepreka. Uistinu, o stanju podzemne rijeke nije se
znalo nita. Moda propada kroz kakvu vrstu ponikve to se prokopala ispod razine Jadrana.
* Vodeni tok o kojemu govori Verne zove se Pazinski potok, a fojba je naziv za kraku jamu.
60
 Takva je dakle bila Jama, a grof Sandorf nije ni znao da postoji. Meutim, kako se
bjeati moglo samo kroz jedini prozor njegove elije koja je gledala nad Jamu, to je znailo
poi u jednako sigurnu smrt kao da se postavio pred streljaki odred. LadislavZathmar i
Stjepan Bathorv jedva su ekali trenutak da neto uine, spremni ako treba i da ostanu i
rtvuju se da pomognu grofu Sandorfu, ili pak da ga slijede ukoliko njihov bijeg ne ui
njegovom bijegu.
- Pobjei emo sva trojica - ree Matija Sandorf- ali emo se ruici kad budemo vani!
Tad s gradskog zvonika odbije osam sati naveer. Osuenicima je preostajalo samo
dvanaest sati ivota.
Stane se sputati no koja e biti tamna. Gusti, gotovo nepokretni oblaci tromo su
se valjali nebom. Teak i gotovo zaguljiv uzduh bio je zasien elektricitetom. Spremala
se estoka oluja. Munje jo nisu bljeskale izmeu nakupina pare to su se gomilale poput
spremita struje, ali se planinskim gromadama koje okruuju Pazin ve razlijegala pot-
mula tutnjava.
Bijeg koji bi poduzeli u tim uvjetima mogao je dakle i imati kakvih izgleda, da pod
nogama bjegunaca nije zijevao nepoznati ponor. U mranoj noi nitko ih nee vidjeti. U
bunoj noi nitko ih nee uti.
Kao to je grof Sandorf odmah ustanovio, bjeati je bilo mogue jedino kroz prozor
elije. Nije trebalo ni pomiljati da razvale vrata i da im obore vrste, okovane stijene od
hrastovine. Osim toga, po ploama hodnika odzvanjao je korak strae. A kad bi i svladali
vrata, kako bi se kretali po labirintu tvrave? Kako bi proli kroz eljezne reetke na grad-
skim vratima i preli pokretni most koji vojnici sigurno strogo uvaju? Na strani na kojoj
je Jama barem nema strae. No Jama je proelje tornja branila bolje nego to bi mogli zbi-
jeni redovi vojnika.
Grof Sandorf je dakle nastojao samo utvrditi mogu li se kroz prozor provui.
Prozor je bio visok oko tri i pol stope, a irok dvije. Nalik na lijevak irio se preko
zidine, kojoj se debljina na tome mjestu mogla procijeniti na etiri stope. Bio je zaporen
tekom eljeznom reetkom. U zid se usadio tako da mu je presjek gotovo dopirao do
povrine na unutranjoj strani. Nije imao drvenu koaru kakve proputaju svjetlo samo
svisoka. Bila bi nepotrebna, jer je poloaj otvora prijeio pogledu da zaroni u ponor Jame.
Kad bi im dakle polo za rukom da istrgnu ili pomaknu reetku, bilo bi im lako ispuzati
kroz prozor, koji je prilino sliio pukarnicama probijenim u zidinama tvrave.
No kad jednom oslobode prolaz, kako e izvana silaziti po okomitome zidu? Ljestvama?
Zatvorenici ih nisu imali niti su ih mogli napraviti. Da se poslue plahtama? Umjesto plahta
imali su samo debele vunene pokrivae, prebaene preko strunjaa koje su leale u
eljeznom okviru ugraenom u zid elije. Bilo bi dakle nemogue bjeati kroz prozor, da
grof Sandorf nije ve primijetio kako im eljezni lanac ili bolje, provodnik to je visio
izvana moe olakati da pobjegnu.
Bio je to provodnik gromobrana privren za krunite krova iznad bone strane
tornja, s koje su se zidine dizale strmo nad Jamom.
- Vidite li ovaj provodnik - ree grof Sandorf prijateljima. -Valja skupiti hrabrosti da
njime pobjegnemo.
- Imamo mi hrabrosti - odgovori Ladislav Zathmar - nego hoemo li imati snage?
- Vrlo vano! - odvrati Stjepan Bathory. - Ponestane li nam snage, umrijet emo koji
sat prije vremena, to je sve!
- Ne smijemo umrijeti, Stjepane - odgovori grof Sandorf. - Sluajte me dobro, a i vi,
Ladislave, pazite to vam govorim. Kad bismo posjedovali konopac, zar ga ne bismo bez
premiljanja prebacili kroz prozor da po njemu kliznemo do tla? A provodnik pak vrije
di vie od konopca ve samim tim to je krut, pa emo po njemu lake sii. Kao i svi

61
 provodnici gromobrana, nema sumnje da ga uza zid pridravaju eljezne spone. Sve e te
spone biti vrste toke na koje emo se moi oslanjati stopalima. Ne moramo se straiti
vrtoglavice, jer je no pa neemo vidjeti prazninu. Dakle, ako proemo kroz prozor,
budemo li hladnokrvni, budemo li hrabri, bit emo slobodni! Moda stavljamo ivot na
kocku. No kad bismo imali makar i deset posto izgledu, zar je to vano kad sutra ujutro
imamo sto posto izgleda da umremo ako nas uvari zateknu u eliji!
- Tako je - odgovori Ladislav Zathmar.
- Gdje zavrava lanac? - upita Stjepan Bathorv.
- Vjerojatno u nekom bunaru - odgovori grof Sandorf ali sigurno izvan tornja, a nama
drugo i ne treba. Ne znam, neu da vidim nita osim nade da nas na kraju ovog lanca ...
moda eka sloboda!
Grof Sandorf se nije varao kad je kazao da provodnik gromobrana za zid pridravaju
na nekim razmacima ukovane spone. To e umnogome olakati da sidu, jer e bjegunci-
ma posluiti kao niz preaga koje e im omoguiti da ne kliu prebrzo. No jedno nisu
znali, da od ruba ravnine na kojoj se uzdie zidina tornja provodnik ostaje slobodno vis-
jeti i oputeno lebdjeti u praznom prostoru te da njegov donji 'kraj tone u samu vo du
Fojbe, koja je tad bila nabujala od nedavnih kia. Ondje gdje su oekivali da e u dnu
klanca naii na vrsto tlo bila je tek matica koja se plahovito stropotavala kroz pilju na
dnu Jame. Uostalom, da su i znali, bi li odustali od pokuaja da pobjegnu? Ne bi!
- Kad ve moramo umrijeti - rekao bi Matija Sandorf- umrimo, ali prvo pokuajmo
sve da smrti umaknemo!
A najprije je trebalo osloboditi prolaz kroz prozor. Valjalo je iupati reetku to ga
je zatvarala. Je li to mogue bez klijeta, bez hvataljke, bez ikakva orua? Zatvorenici nisu
imali niti no.
- Ostalo e biti samo teko - ree Matija Sandori - ali ovo je moda neizvodljivo! Na
posao!
Kad je to rekao grof Sandorf se uspentra do prozora, jednom rukom snano zgrabi
reetku i osjeti da mu moda nee trebati toliko napora da je istrgne.
Naime, eljezne ipke od kojih se sastojala pomalo su poskakivale u leitima. Kamen
koji je bio popucao na rubovima jedva da je odolijevao. Po svoj prilici, dok ga ne poprave,
lanac gromobrana e loe provoditi naboj. Vjerojatno su strujne iskre to ih je privuklo
eljezo reetke naele i sam zid, a zna se da im je jaina tako rei neograniena. Odatle
su nastale napukline u leitima u koje je bio utisnut kraj ipaka, pa se kamen, to se
pretvorio u nekakvu spuzvastu tvar, raspadao kao da su ga izboli milijuni elektrinih var-
nica.
Pojavu u nekoliko rijei objasni Stjepan Bathory im ju je i sam promotrio.
Ali od objanjavanja nije bilo nikakve koristi, trebalo je prionuti na posao ne gubei
rii trenutka. Ako uspiju izvaditi ipke poto im olabave kutove leita, moda e im biti
lako da zatim reetku odgurnu na vanjsku stranu, jer se udubina iri iznutra prema van,
a onda da je puste da padne u prazno. Buku pada nitko nee moi uti usred dugog
praskanja gromova to se ve bez prekida orilo niim slovjevima neba.
- Pa neemo kamen moi razmrviti rukama! - ree Ladislav Zathmar.
- Neemo! - odgovori grof Sandorf. - Trebao bi nam komadi eljeza, otrica...
To im je doista bilo neophodno. Koliko god prhak bio zid pri rubovima leita, nokti
bi im se slomili, a prsti im prokrvarili kad bi ga pokuali zdrobiti u prah. Nikad im to ne
bi uspjelo ako ne upotrijebe barem klin.
Grof Sandorf se ogledavao oko sebe pri nejasnoj svjetlosti to je sa slabo obasjanog
hodnika dopirala u eliju kroz prijenicu na vratima. Rukom je opipavao zidove ne bi li
nabasao na kakav klin. Ne nade nita.

62
 Onda mu padne na pamet kako moda ne bi bilo nemogue rastaviti jednu od nogu
eljeznog kreveta koje su bile ugraene u zid. Sva se trojica late posla, pa Stjepan Bathory
uskoro prekine drugove tiho ih pozvavi.
Bio je popustio avao u jednoj od metalnih traka koje su prepletene inile dno nje-
govoga kreveta. Dovoljno je dakle bilo dohvatiti traku za kraj koji se oslobodio i u vie
navrata je svinuti u oba pravca da bi se otkinuta od sklopova.
To i uine jednim potezom. Grof Sandorf je tako sada raspolagao pet palaca
dugom i palac irokom eljeznom trakom, koju privee za svoju kravatu. Zatim se vrati
do prozorskog udubljenja i pone osipati vanjski rub etiriju leita.
Nije mogao raditi a da ne die stanovitu buku. Sreom, nadglasa je grmljavina. U
zatijima oluje grof Sandvrf bi se zaustavio pa odmah nastavljao posao koji je brzo odmi-
cao.
Stjepan Bathorv i Ladislav Zathmar smjeste se pokraj vrata kako bi oslukivali, da ga
mogu prekinuti kad se straar priblii eliji.
Odjednom se Ladislavu Zathmaru s usana otme "psst..." i posao iznenada zastane.
- to je? - upita Stjepan Bathorv.
- Sluajte! - odvrati Ladislav Zathmar.
Bio je prislonio uho na arite elipsoidne krivulje, a akustina pojava koja je
zatvorenicima odala tajnu izdaje ponovno se dogodi.
Evo dijelova reenice to su ih u kratkim razmacima jo mogli nauti:
- Sutra . .. vas pustiti . .. slobodu . . .
-Jest ..... dobit......otpusnicu
- ...Poslije smaknua ... A onda ... pridruiti svojem drugu Zironeu, koji e me ekati
na Siciliji..
- Neete dugo proboraviti u tornju...... tvrave.........
To je jamano Sarcanv razgovarao s nekim uvarom. Sarcanv je upravo izgovorio ime
stanovitog Zironea, koji mora da je bio umijean u cijelu priu, pa ga Matija Sandorf
briljivo upamti.
Na alost, zadnja rije koju bi zatvorenicom bilo tako korisno doznati ne stigne do
njih. Pri kraju posljednje reenice grom estoko udari, i dok je elektrina struja protje-
cala provodnikom gromobrana, iz metalne trake koju je grof Sandorf drao u ruci izvine
se blijesak. Da nije bila omotana svilenom tkaninom, jamano bi ga stresao naboj.
Tako se zadnja rije, ime tornja, izgubila u snanoj tutnjavi groma. Zatvorenici je
nisu mogli uti. A da su meutim doznali u kojoj su tvravi zarobljeni, po kojem kraju e
im valjati bjeati, koliko bi se poveali izgledi da uspiju pobjei u tako tekim okolnosti-
ma!
Grof Sandorf ponovno prione na posao. Od etiriju leita tri je ve bio tako izgre-
bao da su se krajevi ipaka iz njih dali slobodno izvui. Tad stane osipati etvrti pri sije-
vanju munja koje su neprestano osvjetljavale prozor.
U deset i pol posao je bio potpuno obavljen. Reetku su izvadili iz zidova i mogla je
kliznuti kroz otvor. Trebalo ju je jo samo odgurnuti da padne podalje od zidina. Tako i
uine im je Ladislav Zathmar uo kako se straa udaljuje prema dnu hodnika.
Zbilo se to u trenutku kad se nevrijeme primirilo. Grof Sandorf oslune nee li uti
tresak koji se morao prolomiti kad teka naprava padne na tlo. Ne zauje nita.
- Mora biti da je toranj izgraen nad kakvom visokom stijenom koja se nadvija nad
dolinu - primijeti Stjepan Bathorv.
- Nije vano koliko je visok! - odvrati grof Sandorf. - Nema bojazni da provodnik gro
mobrana ne see do zemlje, jer je to nuno da bi bio djelotvoran. Dakle, omoguit e
nam da doemo do zemlje a da ne padnemo!

63
 Uopeno gledano, rasuivao je ispravno, ali u ovom posebnom sluaju pogreno,
budui da je kraj provodnika uranjao u vodu Fojbe.
Kad su konano oslobodili prozor, kucne as da bjee. - Prijatelji - ree Matija Sandorf
- evo kako emo. Ja sam najmlai pa mislim da sam i najkrepkiji. Na meni je prema tome
da prvi pokuam sii du eljezni provodnik. Ukoliko me neka prepreka koju je nemogue
predvidjeti omete da dokuim tlo, moda u imati snage da se popnem natrag do pro
zora. Stjepane, ti e se provui kroz otvor i pridruit e mi se. Dvije minute poslije njega,
Ladislave, vi ete krenuti istim puteni. Kad se sva trojica okupimo podno tornja postupit
emo kako nam se uini zgodno.
- Posluat emo te, Matijau - odgovori Stjepan Bathorv. -Hoemo! Uinit emo kako
nam ti kae da inimo, ii emo kamo nam ti kae da idemo. Ali ne elimo da ti na sebe
preuzme najvei dio opasnosti. . .
- Nai ivoti nisu vrijedni vaega! - dometne Ladislav Zahtmar.
- Vrijedni su mojega u odnosu na pravedni in koji treba izvesti - odgovori grofSandorf
- pa ako samo jedan od nas preivi, on e biti izvrilac pravde! Zagrlite me, prijatelji!
Trojica ljudi se zagrle od svega srca te se inilo da im zagrljaj ulijeva jo veu snagu.
Dok je Ladislav Zathmar pazio na vratima elije, grof Sandorf se provue kroz rupu.
asak poslije visio je u prazno.
Zatim, dok je koljenima stezao eljezni provodnik, kliznu nanie hvatajui se as jed-
nom as drugom rukom, a stopalom je traio spojne kuke da bi se na trenutak podupro.
Oluja se tada razmae neobino silovito. Nije kiilo, ali je vjetar stravino mahnitao.
Munje su sustizale jedna drugu. Parale su nebo iznad tornja koji ih je privlaio samotnim
poloajem na velikoj visini. Vrh gromobrana blistao je bjeliastom svjetlou koju je u
njemu naboj gomilao u obliku iskara, a drak mu je titrao pod paljbom.
Lako je pojmiti kakvoj se pogibelji izlagao vjeajui se o provodnik, kojim je neprekid-
no prolazila elektrina struja da bi se tim izgubila u bezdanu Jame. Ako je sprava u dobrom
stanju, nema opasnosti da ga pogodi, jer e provodljivost kovine, koja je velika u usporedbi
s neizmjerno mnogo puta manjom provodljivou ljudskog tijela, ouvati smionog ovjeka
to se o provodnik objesio. No da je vrak gromobrana imalo zalupljen, ili da u
provodniku doe do prekida, ili da se njegov donji dio prelomi, postojala bi mogunost
da pogine od groma zbog sudara dvaju naboja, pozitivnog i negativnog, ak i ako ga grom
ne osine, to jest dovoljan bi bio strujni napon to se nakupi u oteenoj napravi.
Grofu Sandorfu nije bilo nepoznato kojoj se opasnosti izvrgava. Osjeaj moniji od
nagona za odranjem poticao ga je da mu prkosi. Sputao se polako, oprezno, sred struj-
nih naleta koji su ga opkoljavali sa svih strana. Stopalom je po zidu traio svaku spojnu
kuku i na njoj se naas odmarao. Kad god bi dugaka munja osvijetlila ponor to se pod
njim otvarao, uzalud bi mu pokuavao utvrditi dubinu.
Kad je Matija Sandorf siao kojih ezdesetak stopa ispod prozora elije, osjeti neto
sigurniji oslonac. Bila je to neka vrsta koji palac irokog puteljka, ispupenog ispod posto-
lja zidina. Ali provodnik gromobrana nije zavravao na tome mjestu, nego se sputao
nanie, a zapravo, to bjegunac nije mogao znati, upravo se od tog dijela klatio, as pri-
pijen tik uz krevitu stijenu, as oputen da se njie u praznini gdje bi mu se isprijeila
kakva izboina u litici to se nadvijala nad ponor.
Grof Sandorf zastane da uhvati zraka.. Stopala su mu stajala na rubu puteljka, dok
se rukom stalno drao za eljezni provodnik. Shvati da je stigao do prvog sloja u podnoju
tornja. Ali s koje se visine uzdie nad udolinom jo nije mogao procijeniti.
- Mora da je duboko - pomisli.
Zaista, velike, prestravljene ptice to su zaslijepljene jurile usred sijevanja munja le-
tjele su oko njega resko zamahujui krilima, pa umjesto da uzlete navie uranjale u dubinu.

64
 Grof Sandorf se provue kroz rupu

Po tome zakljui da pod njim mora zjati ponor, a moda i bezdan.

U tom trenutku zauje se buka s gornjega kraja eljeznog provodnika. Kroz bljeskovi-to
svjetlo munje grof Sandorf nejasno raspozna kako se od zida odvaja neko tijelo.
To se Stjepan Bathory provlaio kroz prozor. Bio je primio metalni provodnik te
polako klizio da bi se pridruio Matijau Sandorfu. Ovaj ga je ekao nogu vrsto ukopanih
na stjenovitom rubu. Tu e se sad morati zaustaviti i Stjepan Bathory dok njegov drug
bude silazio.
Za koji asak obojica se nadu jedan uz drugog odupirui se o puteljak.

65
 im se utiala zadnja tutnjava gromova, mogli su progovoriti i uti se.
- A Ladislav? - upita grof Sandorf.
- Bit e ovdje za minutu. "^
- Gore nema nikakve opasnosti?
- Nema.
- Dobro! Napravit u mjesta Ladislavu, a ti e, Stjepane, poekati da stigne ovamo.
- Dogovoreno.
Golema ih munja opkoli u taj as. Kao da im je naboj to je protjecao provodnikom
prodro do ivaca, pomisle da ih je udario grom.
- Matijau! ... Matijau! - povie Stjepan Bathory ne mogavi svladati jezu to ga je
spopala.
- Samo mirno ! . . . Silazim ! . . . Slijedit e me ! - odgovori grof Sandorf.
I ve je bio dohvatio lanac u namjeri da po njemu otklizi do prve donje kuke na kojoj
se kanio zaustaviti da prieka druga. Najednom se s visine tornja oglasi vrisak. inilo se
da dopire s prozora elije. Zatim se razlegne ova rije:
- Bjeite!
Bio je to glas Ladislav Zathmara.
Gotovo odmah iz zidina se razlije jaka svjetlost, a za njom opor prasak bez odjeka.
Ovaj put nisu munje u tmici proparale isprekidanu crtu, nije se prostorom stao valjati tre-
sak groma. Netko je, zacijelo nasumce, ispalio hitac kroz neku pukarnicu na tornju. Bilo
da je davao znak straarima ili da je metak namijenio bjeguncima, bijeg je u svakom sluaju
bio otkriven.
Straar je naime uo neku buku i pozvao, pa je pet ili est straara dojurilo u eliju.
Smjesta su ustanovili da nedostaju dvojica zatvorenika. A stanje u kakvom su zatekli pro-
zor dokazivalo je da su mogli utei jedino onuda. U tom se asu Ladislav Zathmar prije
negoli su ga mogli sprijeiti nagnuo kroz otvor i upozorio ih.
- Nesretnik ! - krikne Stjepan Bathorv. - Zar da ga napustimo! ... Matijau! ... Da ga
napustimo!
Zauje se jo jedan pucanj, a ovaj se put prasak pomijea s rikom groma.
- Neka mu se Bog smiluje ! - odgovori grof Sandorf. -Ali treba bjeati... ako ni zbog
ega drugog, a ono da ga osvetimo! ... Doi, Stjepane, doi!
Bio je zadnji as. Otvarali su se drugi prozori na donjim katovima tornja. Osvjetljavala
ih je nova oruana vatra. uli su se i prodorni povici. Moda e uvari poi puteljkom
koji okruuje podnoje zida i presjei bjeguncima odstupnicu? A moda e ih ak pogoditi
vatreni hici koje odapinju s druge strane tornja?
- Doi! - jo jednom vikne grof Sandorf.
Pa klizne po eljeznom provodniku, koji i Stjepan Bathorv odmah dograbi.
Tad obojica opaze da se provodnik ispod puteljka klati u praznini. Vie nije bilo
nikakvih oslonaca ni spojnih kuka da na njima otpoinu ili predahnu. Obojica ostanu pre-
puteni njihanju lanca to je mlatarao i derao im dlanove. Silazili su skvrenih koljena
tako da se nisu mogli zadrati, dok su im oko uiju fijukali meci.
Sputali su se tako jednu minutu duinom preko osamdeset stopa, pitajui se ima
li ponor u koji se sunovrauju uope dna. Pod njima je ve tretala huka podivljale
vode. Tad shvate da provodnik gromobrana zavrava u nekoj rijenoj bujici. Ali to da
rade? Da su se pokuali vratiti verui se uz provodnik, snage bi ih izdale dok bi se
domogli postolja tornja. Uostalom, svaka je smrt ista, a jo je najbolja smrt koja ih eka
u dubini.
U taj tren grozovit udar groma prasnu uz snaan elektrini blijesak. Premda nije bio
izravno pogoen vrh gromobrana na krovitu tornja, strujni je napon ovaj put bio tako
 Golema ih munja opkoli u taj as

jak da se provodnik kojim je prolazio sav uario poput niti platine kojom projuri naboj
baterije ili galvanskog elementa.
Stjepan Bathory ispusti bolan krik i pusti provodnik.
Matija Sandorf ga ugleda kako rairenih ruku pada mimo njega gotovo ga okrznuvi.
Tad je i on morao ostaviti eljezni lanac to mu je palio dlanove, pa se strmoglavi s
visine od preko etrdeset stopa u maticu Fojbe, na dno nepoznatog ponora Jame.

67
'
 Pazin i ponor nad Fojbom

VII MATICA
FOJBE

Bilo je oko jedanaest sati uveer. Olujni su se oblaci poeli rastvarati u estokim
pljuskovima. S kiom su se mijeala golema zrna tue koja su pukarala po vodama Fojbe
i zveketala po oblinjim hridinama. Hici koji su stizali iz otvora na tornju bili su prestali.
emu troiti tolike metke na bjegunce! Fojba moe vratiti samo leeve, ako ih uope vrati!

68
 Netom je Grof Sandorf potonuo u rijeku, osjeti kako ga nezadrivo vue u Jamu. U
nekoliko asaka iz jake svjetlosti koja je elektricitetom ispunjavala dno ponora prijee u
najdublji mrak. Grmljavinu je zamijenilo pljutanje vode. Neprobojna pilja nije vie pro-
putala nikakva uma ni svjetla izvana.
- U pomo!...
Zau se krik. To je zvao Stjepan Bathorv. Hladnoa vode povratila ga je u ivot, no
nije se mogao odravati na povrini, i bio bi se udavio da ga snana ruka nije epala u
trenutku kad se topio.
- Tu sam ... Stjepane!... Nieg se ne boj!
Grof Sandorf se nade uz druga i jednom ga rukom stane nositi dok je drugom plivao.
Sa svih im je strana prijetila pogibelj. Stjepan se Bathory jedva mogao sluiti udovi-
ma, jer su mu bili napola oduzeti poto je kroz njih proao elektrini naboj. Iako su ga
ruke osjetno manje pekle otkako su se dotakle hladne vode, tako je obamro da ih nije
mogao upotrijebiti. Grof Sandorf ga nije smio pustiti ni za trenutak, jer bi ga voda bila
progutala, a uz to se morao upinjati da spaava samog sebe.
K tome ih je muilo to uope nemaju predodbe u kojem pravcu tee bujica, u koji
dio zemlje dospijeva, u koju e se rijeku ili u koje more uliti. ak i da je Matija Sandorf
znao da je ta rijeka Fojba, poloaj mu zbog toga ne bi bio manje beznadan, budui da se
ne zna kamo joj utjeu virovite vode. Zaepljene boce koje bi bacali na ulazu u pilju
nikad se nisu ponovno pojavile ni u kojem pritoku na istarskom poluotoku, nego su se
razbijale dok su plutale mranom ponornicom ili ih je vodena masa odnosila u kakav bez-
dan Zemljine kore.
Bjegunce je meutim rijeni tok nosio izvanrednom brzinom, to im je olakavalo
da se odravaju na vodenoj povrini. Stjepan Bathorv vie nije bio svjestan svojeg stanja.
U rukama grofa Sandorfa opustio se kao mlohavo truplo. Ovaj se borio za obojicu, ali je
osjeao da e uskoro smalaksati. Uz opasnost da udare o koju izboenu stijenu, o bok
pilje ili o svodne hridi, gomilale su se jo vee, ponajvie da ih zahvati jedan od vrtloga
to su od uzvodnih strujanja nastajali na mjestima gdje je nagla okuka stijene razbijala i
mijenjala pravilan tok. Dvadeset je puta Matija Sandorf osjetio kako ga skupa s drugom
prodire neka od vodenih sisaljki to su ga neodoljivo uvlaile u virove. Kako bi ih tada
uhvatile u kruno gibanje, a onda poput kamena iz prake izbacile na rub kovitlaca, uspi-
jevali bi iz njih izai tek kad bi se vrtlog raziao.
Protekne pola sata u tom batrganju, dok ih je iz minute u minutu, iz sekunde u sekun-
du vrebala vjerojatna smrt. Kako je bio obdaren nadljudskom snagom, Matija Sandorf jo
nije bio iznemogao. Zapravo je bio sretan to je njegov drug gotovo u nesvijesti. Da je sau-
vao nagon za samoodranjem bio bi mu se otimao. Morao bi se s njim boriti da ga onespo-
sobi. A tada ili bi grof Sandorf bio prisiljen da ga napusti, ili bi se obojica utopili.
Meutim, u takvim uvjetima nisu mogli jo dugo izdrati. Matijaa Sandorfa poele
su osjetno izdavati snage. U nekim trenucima, dok bi podizao glavu Stjepanu Bathorvju,
njegova bi propadala pod tekui pokrov. Iznenada bi mu ponestalo daha. Usopio se i stao
se guiti te se morao othrvati poetku klonulosti. U nekoliko je ak navrata morao ispustiti
druga, kojemu bi odmah potonula glava. No uvijek bi je uspio prihvatiti i izvui iz
komeanja vode koja je nabujala na nekim mjestima gdje se prokop suavao i udarala uz
stravinu buku.
Uskoro se grof Sandorf osjeti izgubljenim. Tijelo Stjepana Bathorvja mu konano
izmakne. Posljednjim ga naporom pokua dokuiti ... Vie ga ne nae, a sam zaroni u
donje slojeve matice.
Odjednom mu rame zagrebe estok udarac. Nagonski isprui ruku. Dok su mu se
prsti stiskali, uhvate busen korijenja koje je lebdjelo u vodi.

69
 Stjepana Bathoryja epa snana ruka...

Bilo je to korijenje debla to ga je nosila bujica. Matija Sandorf vrsto se pripije uz

naplavinu i vrati na povrinu Fojbe. Zatim se jednom rukom pridri za busen, a drugom
potrai druga.
asak poslije zgrabi Stjepana Bathoivja za nadlakticu pa se oajniki napregne i podigne
ga na deblo drveta, na koje se zatim smjesti i sam. Obojica su trenutano bili izvan neposredne
opasnosti da se udave, ali su se sudbinom vezali uz nanos izloen hirovima brzaca u Jami.
Grof Sandorf je naas bio izgubio svijest. Zato mu je sad prva briga bila osigurati se
da Stjepan Bathorv ne moe skliznuti s debla. Osim toga, radi vee sigurnosti postavi se

70
 iza njega kako bi ga mogao pridravati. Odatle je gledao naprijed. U sluaju da u pilju
prodre kakva dnevna svjetlost, moi e je primijetiti i promotriti kakvo je nizvodno sta-
nje toka. Ali ni po emu se nije dalo naslutiti da e uskoro stii do zavretka beskrajnog
prokopa.
U meuvremenu se poloaj bjegunaca donekle popravio. Deblo je bilo dugo dese-
tak stopa, a korijenje kojim se odravalo na vodi moralo je spreavati da se naglo ne pre-
vrne. Ne raunajui nekoliko estokih sudara, inilo se da mu je stabilnost sigurna una-
to neujednaenosti vodene mase. Brzina mu se mogla procijeniti na najmanje tri milje
na sat, jer je bila jednaka brzini matice koja ga je tjerala.
Matija Sandorf prikupi svu hladnokrvnost. Tad pokua povratiti svijest drugu, ija
je glava leala na njegovim koljenima. Uvjeri se da mu srce jo tue, ali je jedva disao.
Nadvije se nad njegova usta da mu u plua udahne malo zraka. Moda prvi napadaji guenja
nisu u njegovu organizmu uzrokovali nepopravljive poremeaje! Doista, Stjepan
Bathory se zakratko malo pokrene. Neto jai izdisaji razmaknu mu usne. Napokon pro-
tisne nekoliko rijei:
- Moja ena!... Moj sin?... Matijau!
U te se rijei slio sav njegov ivot.
- Stjepane, uje li me?... uje li me? - upita grof Sandorf prisiljen da vie zbog buke
kojom je bujica ispunjala svodove Jame.
-Jest... jest...! ujem te!... Govori!... Govori!... Daj mi ruku!
- Stjepane, vie nismo u neposrednoj opasnosti - odgovori grof Sandorf. - Nosi nas
naplavina ... Kamo?... Ne znam ti rei, Ali nas barem ona nee iznevjeriti!
- A toranj, Matijau?
- Od njega smo ve daleko! Vjerojatno misle da smo poginuli u ponoru pa zacijelo
i ne pomiljaju da nas gone! Kamo god se ova bujica, more ili rijeka ulijeva, stii emo, i
to ivi! Ne daj da te hrabrost napusti, Stjepane! Bdijem nad tobom! Jo se odmaraj i priberi
snagu koja e ti ubrzo zatrebati! Za koji sat bit emo spaeni! Bit emo slobodni!
- A Ladislav? - promrmlja Stjepan Bathory.
Matija Sandorf ne odgovori. to je i mogao odgovoriti? Poto ih je krikom upozo-
rio kroz prozor elije, Ladislava Zathmara su vjerojatno onemoguili da bjei. Sad kad ga
dre na oku drugovi mu ne mogu pomoi!
Uto Stjepanu Bathoryju glava ponovno klonu nauznak. Tjelesne mu snage pones-
tane da nadjaa iscrpljenost. Ali Matija Sandorf je nad njim bdio spreman na sve, ak i
da napusti naplavinu smrska li se o neku od zapreka koje je u toj mrkloj tmici bilo nemogue
mimoii.
Bilo je valjda oko dva sata ujutro kad se uini da se brzina matice, pa prema tome i
brzina debla, znatno smanjuje. Kanal se odavde jamano irio, a kako je voda izmeu sti-
jena mogla slobodnije prolaziti, poprimala je neto umjereniji tok. Moda se po tome
smjelo zakljuiti da kraj podzemnog prokopa ne moe biti daleko.
No ako su se stijene razmicale, istodobno se svod postepeno sputao. Kad je digao
ruku, grof Sandorf je mogao opipati neravnine kriljevca to su mu se natkrili nad glavom.
Povremeno je uz to uo um nalik na trenje: bio je to jedan od korijena debla koji je strao
uspravno te mu se zavretak trljao o svod. Od toga se debla snano potreslo i ljuljalo, a
pravac mu se mijenjao. Kad bi zadobilo poprean udarac prevrtalo se i okretalo oko sebe,
pa su se bjegunci morali bojati da e ih sa sebe strgnuti.
Iako su izbjegli tu opasnost koja im je vie puta zaprijetila, izlagali su se drugoj, a
grof Sandorf je hladno razmiljao kako da joj podnesu posljedice: svod u Jami, naime,
bivao je sve nii. Ve mu se dosad ugibao jedino tako da bi se naglo polegao unatrag im
bi mu ruka naila na curak to je visio sa stropa. Hoe li dakle morati ponovno zaroniti

71
 u maticu? On sam bi jo jednom mogao pokuati ali kako da prijatelja zadri izmeu dviju
struja? A ako se podzemni kanal tako snizuje na duem potezu, hoe li iz njega moi izii
ivi? Nee, i to e znaiti konanu smrt, poto su joj dotad toliko puta umakli!
Makar koliko Matija Sandorf bio odluan, osjeao je kako mu se od tjeskobe stee
srce. Shvaao je da se blii presudni trenutak. Korijenje debla hrapavije se otiralo o urke
na stropu, a u nekim mu je navratima gornji dio tijela tako duboko uranjao, da ga je
vodeni pokrov posve poklapao.
- Ipak - govorio je grof Sandorf sam sebi - izlaz iz ove pilje ne moe sad vie biti
daleko!
Tada se stane truditi da vidi ne probija li kakvo nejasno svjetlo tamu to se pred njim
prostire. Moda u ovo doba no vie nije tako duboka pa vani vie ne vlada potpuna tama?
Moda pak munje jo osvjetljavaju prostor izvan Jame? U tom bi sluaju malo dnevne
svjetlosti prodrlo kroz kanal koji je postajao pretijesnim da kroz njega Fojba dalje pro-
tjee.
Ali nita! Stalno posvemanji mrak i huanje vode, kojoj je ak i pjena bila crna!
Najedanput se osjeti strahovito snaan udarac. Prednjim krajem deblo drveta bilo
se sudarilo s golemim urkom na stropu. Trzaj ga potpuno preokrene. Ali grof Sandorf
ga ne ispusti. Uhvativi oajniki jednom rukom za korijenje, drugom zadri prijatelja ba
trenutku kad ga je struja zamalo odnijela. Onda se s njime prepusti vodenoj masi koja se
upravo slamala o svod.
To potraje gotovo minutu. Matija Sandorf se osjeti izgubljen. Nagonski zaustavi dah
kako bi utedio ono malo zraka to ga sauvao u grudima.

Iznenada, premda su mu kapci bili zatvoreni, kao da kroz crnu masu osjeti dosta
ivo svjetlo. To je bljesnula munja, za kojom odmah odjekne prasak groma.
Napokon je ugledao svjetlost!
Poto je naime izala iz mranog prokopa, Fojba je nastavila tei pod otvorenim
nebom. Ali prema kojemu mjestu na ide? U kojem joj je moru ue? Jo uvijek mu se
postavljalo nerjeivo pitanje, pitanje ivota ili smrti.
Deblo je bilo isplutalo na povrinu. Stjepana Bathorvja je svejednako pridravao
Matija Sandorf, koji ga silnim naporom uspije izvui na naplavinu i smjesti se iza njega.
Onda pogleda preda se, oko sebe, nad sebe.
Uzvodno se poela rasplinjavati nekakva tamna gromada. Bila je to golema litica nad
Jamom u kojoj se otvarao podzemni prokop to je kroza se proputao vodu Fojbe. Dan
se ve ukazivao treperavim svjetlucanjem u zenitu, maglovitim poput svemirske praine
to je oko jedva moe zamijetiti za lijepih zimskih noi. S vremena na vrijeme bjeliaste
su munje obasjavale pozadinu obzora sred neprestane ali potmule tutnjave groma. Oluja
se udaljavala ili se malo-pomalo smirivala poto je potroila sav elektricitet koji se nagomi-
lao u prostoru.
Matija Sandorf baci pogled desno i lijevo, ali s prilinom zebnjom. Tad je mogao
vidjeti da rijeka jo uvijek istom brzinom tee izmeu dvaju strmovitih gorskih ogranaka.
Bjegunce je dakle nosio brzac medu virovima i vrtlozima. No napokon se nad nji-
hove glave nadnio beskraj umjesto sputenog stropa to je izboinama prijetio da im svaki
as smrska lubanju. Inae, na pomolu nije bilo nikakve padine na kojoj bi se domogli
suhog tla, pa ak ni nasipa na koji bi se mogli iskrcati. Dva visoka, strmenita zida tlaila
su usku Fojbu. Ukratko, pretvarala se u kanal stijenjen okomitim stijenama kojima je
voda uglaala sve osim kamenih vrhunaca.
Meutim, kad se zadnji put potopio, Stjepan Bathory je doao k svijesti. Rukom
potrai ruku Matijaa Sandorfa. Ovaj se sagne nad njega i ree mu:
- Spaeni smo!

72
 Rijeka je tekla izmeu dviju visokih stijena

No je li uistinu imao prava da izgovori te rijei? Zar su spaeni, a on ak i ne zna

kamo se rijeka ulijeva, ni kojim krajem prolazi, ni kad e moi napustiti naplavinu? Pa
ipak, toliko je bio odrjeit da se uspravi na deblu i gromkim glasom triput ponovi:
- Spaeni smo! Spaeni smo! Spaeni smo!
Tko bi ih uostalom mogao uti! Nikoga nije bilo na vrletnim liticama gdje nema
crnice, nego sami kamen i slojevi kriljevca, pa ak ni dovoljno plodne zemlje da bi hranila
ikaru. Kraj to se krio za visokim obalama nije mogao privui nijednog ljudskog stvora.
Pustom je zemljom prolazila zarobljena Fojba nalik na kanal za navodnjavanje medu

73
 granitnim zidovima. Nikakav
potok nije u nju putem
pritjecao. Nijedna ptica nije joj pro-lijetala uz povrinu, nijedna riba nije mogla ni
zalutati u njezine prebrze vode. Tu i tamo izranjali bi krupni grebeni potpuno suhog vrha,
po emu se moglo zakljuiti da je pomam-nu estinu bujice zapravo izazvao trenutani
porast vodostaja nakon zadnjih kia. Po obinom vremenu mora da je korito Fojbe
samo usjeklina gorske brzice.
Uza sve to nije se trebalo bojati da e se deblo zabiti u stijene. Samo ih je izbjegavalo,
jer je pratilo tok struje koji ih je zaobilazio. No zato ga je bilo nemogue skrenuti ili mu
zakoviti brzinu i pristati uz bilo koje mjesto na obali, ukoliko bi se pokazalo da je iskrca-
vanje izvodljivo.
Proe tako jo sat vremena a da ih nije zadesila nikakva neposredna opasnost.
Posljednje su munje na nebu bile zgasnule. U daljini se nevrijeme oglaavalo jo jedino
potmulim tutnjanjem to je odzvanjalo o visoke oblake koji su dugakim prugama arali
obzor. Dan je ve svitao i bjelasao se plavetnilom to ga je proistio noni vihor. Moglo
je biti otprilike etiri sata ujutro.
Stjepan Bathory se napola pridigao i poivao u naruju grofa Sandorfa, a ovaj je bdio
za obojicu.
U tom se trenutku s jugozapada zauje dalek prasak.
- to je to? - upita se Matija Sandorf. - Je li moda topovski pucanj koji najavljuje
otvaranje luke? U tom sluaju nismo daleko od morske obale! Koja bi to luka mogla biti?
Trst? Ne bi, jer je istok na ovoj strani odakle e granuti sunce! Bi li mogla biti Pula, na junom
kraju Istre? Ali onda ... razlegne se jo jedan prasak, a gotovo odmah za njim jo jedan.
- Tri topovska pucnja? - ree grof Sandorf sam sebi. - A da to moda nije embargo za
lae koje bi htjele isploviti? I ima li kakve veze s naim bijegom?
Imao je razloga da zbog toga strahuje. Vlasti sigurno nisu propustile nita kako bi
bjegunce sprijeile da pobjegnu uskoivi u kakav brod na obali.
- Neka nam sada Bog bude na pomo! - promrsi grof Sandorf. - Samo on to moe!
U meuvremenu visoke litice koje su okruivale Fojbu postajale su sve nie i udalja-
vale se jedna od druge. Ipak se jo nije mogao razaznati okolni kraj. Nagli su zavoji zasti-
rali obzor i vidokrug suavali na par stotinjaka stopa. Bilo je nemogue orijentirati se.
Kako se jo uvijek pusto i tiho korito rijeke bilo znatno proirilo, matica je mogla
protjecati neto sporije. Pokoje deblo to ga je uzvodno iupala kretalo se malo umjereni-
jom brzinom. Lipanjsko je jutro bilo dosta svjee. U mokroj odjei bjegunci su cvokotali.
Bilo je krajnje vrijeme da nau nekakvo sklonite gdje bi se na suncu osuili.
Oko pet sati posljednje litice prepuste obalu dugom i niskom sprudu to se pro-
tezao kroz ravan i ogolio kraj. Fojba se otud pola milje irokim koritom razlijevala u pri-
lino prostranu stajaicu, koju bi bilo primjereno nazvati slanom lagunom, ako ne i jeze-
rom. U pozadini, prema zapadu, po nekolicini amaca od kojih su neki bili jo usidreni,
a drugi se spremali da zaplove na prvi uh vjetra, moglo se pomisliti da je laguna samo
porjeje koje se u irokom polukrugu usijeca u morsku obalu. More dakle vie nije bilo
udaljeno, a sve ih je upuivalo kako da do njega dopru. Ali ne bi bilo razborito da utoite
potrae kod ribara. Ako su obavijeieni o bijegu, uzdati se u njih znai izloiti se opasnosti
da ih izrue austrijskim andarima, koji u ovom trenutku vjerojatno krue okoliem.
Matija Sandorf nije znao za to da se odlui, kadli se deblo zabui u panj to je sta-
jao tik uz vodu na lijevoj obali lagune i zaustavi se kao ukopano. Korijenje mu se ak tako
vrsto zaplete u ipraje, da je pristao uz obalu kao un koji eka da ga priveu.
Grof Sandorf iskoi na al, ali je pri tom dobro pazio. Htio se najprije uvjeriti da ga
nitko ne moe opaziti.
Dokle mu je pogled sezao u tom dijelu lagune nije vidio ni jednog jedinog stanovni-
ka, ni ribara niti koga drugog.

74
 Pa ipak, nepune dvije stotine koraka dalje, ispruen na pijesku nalazio se ovjek koji
je odatle mogao primijetiti dvojicu bjegunaca.
Mislei da je siguran, grof Sandorf tada sie do razine debla, rukama obuhvati pri-
jatelja i poloi ga na al, a da uope nije znao na kojem se mjestu nalazi niti u kojem bi
pravcu bilo uputno krenuti.
Vodena povrina koja je Fojbi bila uem nije bila ni laguna ni jezero, nego uvala. U
tom je kraju zovu Limska draga, a s Jadranom je povezuje uzak prokop izmeu Vrsara i
Rovinja, na zapadnoj obali istarskog poluotoka. Ali tada se nije znalo da se u dragu ulije-
vaju Fojbine vode to u doba obilnih kia dotjeu kroz ponor Jamu. Na obali je koji korak
odande stajala lovaka koliba. Poto su prikupili malo snage, grof Sandorf i Stjepan Bathory
se u nju sklone. Tu skinu odjeu koju e arke suneve zrake zaas osuiti, pa poekaju.
Ribarski su amci napustili Limsku dragu i al se inio prazan dokle god je pucao vidik.
U tom trenutku ovjek koji je prisustvovao prizoru ustane, priblii se kolibi kao da joj
eli tono utvrditi poloaj, a onda se izgubi put juga nestavi iza onie stijene. Poslije tri sata
Matija Sandorf i njegov drug uzmu odjeu iako je jo bila vlana, jer su morali krenuti.
- Ne moemo jo dugo ostati u ovoj kolibi - ree Stjepan Bathorv.
- Osjea li se dovoljno jak da nastavi put? - upita ga Matija Sandorf.
- Najvie me je iscrpila glad.
- Pokuajmo se onda domoi obale! Moda emo nai naina da nabavimo neto
hrane ili ak da se ukrcamo! Doi, Stjepane!
I obojica ostave kolibu. Glad ih je oito oslabila vie negoli umor.
Grof Sandorf je namjeravao slijediti juni rub Limske drage kako bi stigli do morske
obale. Iako je kraj bio pust, brazdalo ga je mnotvo potoka na utoku u uvalu. Pod mreom
tekuica cijeli predio to granii s prinama tvori prostranu movaru tako blatna dna da
ne prua nikakva uporita. Valjalo ju je dakle zaobii tako da skrenu prema jugu, a pravac
je bilo lako prepoznati po uzlaznoj sunevoj putanji. Bjegunci su tako hodali dva sata a
da nisu susreli nijedno ljudsko eljade niti su mogli utaiti glad to ih je razdirala.
Predio tada postane manje suan. Naiu na cestu to se protezala od istoka prema
zapadu, s vojnim miljokazom koji im nije kazivao nita o kraju po kojem su grof Sandorf
i Stjepan Bathorv tapkali kao slijepci. Meutim, namjere se na nekoliko nasada murvi, a
nedaleko i na polje sijerka, pa barem uspiju zavarati eluce, ako ve ne i udovoljiti gladi.
Sijerak koji su sirov pojeli prstima i osvjeavajue murve bit e im valjda dovoljni da ne
padnu od iscprljenosti prije nego to stignu do obale.
Predio je djelovao pogodnije za ivot, a nekoliko obraenih polja dokazivalo da na
njima radi ljudska ruka, pa se moglo oekivati da e susresti stanovnike.
To se oko podneva i dogodi.
Na cesti se pojavi pet ili est pjeaka. Iz opreza se Matija Sandorf nije htio pokazi-
vati. Na veliku sreu, pedesetak koraka nalijevo spazi ogradu oko roevnog imanja. Ondje
se, prije nego to su ih primijetili, njegov drug i on sklone u nekoj vrsti mranog podru-
ma. Ukoliko se na imanju zaustavi koji prolaznik, imali su izgleda da ih ne otkrije, pa
makar morali ostati i do noi.
Pjeaci su bili seljaci i solarski radnici. Jedni su vodili jata gusaka, vjerojatno na trnicu
nekoga grada ili sela koje nije moglo biti jako udaljeno od Limske drage. Mukarci i ene
bili su obueni na istarski nain, s draguljima, medaljama, naunicama, krievima na prsi-
ma, s filigranima i privjescima koji rese svakodnevnu nonju obaju spolova. Solarski su
radnici bili jednostavnije odjeveni. S torbom na leima i sa tapom u ruci odlazili su u male
oblinje solane, a moda i u velike solane u Stonu* ili u Piranu, na zapadu pokrajine.
Kad su stigli do naputenog imanja, neki od njih na asak zastanu, pa ak i sjednu na prag
vrata. Razgovarali su glasno i dosta ustro, ali jedino o stvarima koje su se ticate njihova posla.
* Ston se dakako ne nalazi u Istri, kao to misli pisac, nego na prevlaci izmeu poluotoka Peljeca i kopna
 Dvojica bjegunaca su se skutrili u kutu i sluali. Moda ti ljudi znaju za bijeg pa priaju
o njemu? A moda e i kazati neto po emu e grof Sandorf saznati na kojem se mjestu u
Istri nalaze on i njegov drug?
Kako mjetani o tome nisu izustili ni rijei, i dalje su se morali oslanjati na puka
nagaanja.
- Budui da mjetani ovoga kraja ne spominju na bijeg - primijeti Matija Sandorf -
moemo zakljuiti da im vijest jo nije dola do uiju!
- To govori u prilog pretpostavci - odvrati Stjepan Bathorv - da smo ve prilino
daleko od tvrave. Uzevi u obzir brzinu matice koja nas je pod zemljom nosila vie od
est sati, i ne udi me previe.
-Jest, mora biti da je tako! - ree grof Sandorf.
Meutim, dva sata nakon toga uz ogradu je ne zaustavljajui se prolazilo nekoliko
solarskih radnika i razgovaralo o odredu andara koji su sreli na gradskim vratima. Na
vratima kojega grada? ... Nisu ga imenovali. To ba nije moglo osokoliti dvojicu bjegu-
naca. Ako andari krue okoliem, znai da su ih po svojoj prilici poslali da ih trae. - Pa
ipak - ree Stjepan Bathory - u kakvim smo okolnostima pobjegli, morali bi misliti da smo
mrtvi i ne proganjati nas ...
- Nee nas smatrati mrtvima sve dok ne pronau nae leeve! - odgovori Matija Sandorf.
Kako bilo da bilo, nema dvojbe da je policija na nogama i da trai bjegunce. Zato
odlue da na imanju ostanu skriveni do noi. Muila ih je glad, ali se ne usude napustiti
zaklon, i dobro uine. Oko pet sati uveer, naime, na cesti odjeknu koraci manjeg ko-
njikog odreda. Grof Sandorf puzei dokui vrata ograde, urno se vrati do prijatelja i
odvue ga u najtamniji kut podruma. Ondje se obojica zatrpaju pod hrpu granja i pot-
puno se ukipe. Nekih est andara, kojima je zapovijedao kaplar, ili su cestom prema
istoku. Hoe li se zaustaviti na imanju, zapita se grof Sandorf obuzet strepnjom. Ako
andari pretrae ruevnu kuu neminovno e otkriti one koji su se u njoj sakrili. Ba na
tome mjestu zastanu. Kaplar naredi svojim ljudima da se zaustave. Dvojica andara i on
sjau s konja, dok drugi ostanu u sedlu. Potonjima naloi da prou predjelom oko Limske
drage, a onda se vrate na imanje, gdje e ih ekati do sedam sati naveer. etvorica andara
se odmah udalje cestom. Kaplar i druga dvojica bili su privezali konje za kolce napola
poruenog plota to je okruivao zemljite. Zatim posjedaju oko kue i stanu razgovarati. Iz
dna podruma dvojica su bjegunaca mogli uti sve to su govorili.
-Jest, veeras emo se vratiti u grad, gdje e nam dati upute za nonu slubu - odgo-
vori kaplar na pitanje to mu ga je postavio jedan od andara. - Moda e brzojavom iz
Trsta stii nove upute. Grad koji su spomenuli nije Trst: to grof Sandorf zapamti. - Zar se
ne bi trebalo bojati - napomene drugi andar- da su bjegunci odmakli prema Kvarnerskom
zaljevu, a mi ih traimo ovdje? -Jest, mogue je - odgovori prvi andar - jer se ondje mogu
osjeati sigurniji nego tu. - Ako su tako uinili - odvrati kaplar - ne izlau se nita manjoj
opasnosti da ih otkriju, kad se uzdu i poprijeko motri na cijelu obalu. Jo je jednu pojedi-
nost valjalo uoiti: grof Sandorf i njegov drug zaista se nalaze na zapadnoj obali Istre, to
jest blizu jadranskog primorja, a ne uz zaljev na suprotnoj strani koji zadire sve do Rijeke
i vrlo duboko u kopno.
- Mislim da e se pretraivati i piranske i koparske solane - priklopi kaplar. -Ta
mo se mogu lake sakriti, a onda se doepati amca i prijei Jadran do Riminija ili do
Venecije.
- Kojeta! Bolje bi im bilo da su mirno priekali u eliji! - mudro odgovori jedan od
andara.
- Jest - dometne drugi - jer e ih prije ili poslije uhvatiti, ako ih ne izvade iz Jame!
Sad bi svemu bio kraj i ne bismo morali obilaziti okolicu, to je naporno po ovoj vruini!

76
 - A tko kae da nije svemu kraj? - odvrati kaplar. Moda se Fojba pobrinula da ih
pogubi, jer osuenici nisu mogli odabrati gori put da pobjegnu iz Pazinske tvrave u doba
kad vode bujaju!
Fojba je dakle ime rijeci koja je nosila grofa Sandorfa i njegova druga! Mjesto na koje
su ih odveli kad su ih uhitili, gdje su ih zatoili, sudili im, osudili ih jest Pazinska tvra-
va! Ondje su ih znai morali strijeljati! S njezinog su tornja dakle utekli! Grof Sandorf
dobro zna za grad Pazin! Napokon je siguran kako da se ravna, pa se vie po istarskom
poluotoku nee kretati nasumce, ako je bijeg jo mogu!
Tad andari prestanu razgovarati. No u tih nekoliko rijei bjegunci su doznali sve
to ih je zanimalo, osim moda koji je grad na Jadranskoj obali najblii Limskoj dragi.
Meutim, kaplar ustane. Hodao je tamo-amo uz ogradu imanja i gledao vraaju li
se ljudi koji su mu se morali pridruiti. Dva ili tri puta ue u oronolu kuu, razgleda joj
sobe, vie po navici zvanja, nego zbog sumnjiavosti. Doe i do vrata podruma, gdje bi
bio sigurno otkrio bjegunce, da u njemu nije vladao gusti mrak. ak ue unutra i vrhom
korica dodirne hrpu granja, ali ne dosegne ljude koji su se unutra pritajili. Matijaa
Sandorfa i Stjepana Bathorvja u taj as spopadne prava mora neopisive zebnje. Dodue,
bili su vrsto odluili da brane ivot do posljednje kapi krvi, dou li do njih. Bili su
spremni i da se bace na kaplara, iskoriste njegovu zabunu i otmu mu oruje, napadnu i
njega i njegove ljude, ubiju ih ili sami poginu. U tom trenutku kaplara pozovu izvana,
pa on napusti podrum a da nije vidio nita sumnjivo. etvorica andara koje je poslao u
izvidnicu vratili su se na imanje. Unato revnosti bjeguncima nisu nali ni traga ni glasa u
cijelom predjelu izmeu ceste, obale i Limske drage. Ali nisu se vraali sami. Pratio ih je
neki ovjek.
Bio je to panjolac koji je stalno radio u oblinjim solanama. Vraao se valjda prema
gradu kad su ga sreli andari. Kako im je kazao da je prokrstario krajem izmeu grada i
solana, odlue da ga odvedu pred podoficira kako bi ga ovaj ispitao. ovjek ne odbije da
poe s njima. Kad se naao pred kaplarom, ovaj ga upita nisu li u solanama radnici prim-
ijetili nazonost dvojice stranaca.
- Nisu, kaplare - odgovori mukarac - ali jutros, sat vremena poto sam iziao iz grada,
opazio sam dva mukarca kako se iskrcavaju na al u Limskoj dragi.
- Dva mukarca, kae? - upita kaplar.
- Da, ali kako se u kraju mislilo da su osuenici pogubljeni jutros u Pazinskoj tvravi,
a vijest o njihovom bijegu nije se jo bila proula, nisam na tu dvojicu obraao veliku
pozornost. Sad znam na emu sam i ne bih se udio da su to bili bjegunci.
S dna podruma grof Sandorf i Stjepan Bathory sluali su taj po njih presudan raz-
govor. Znai tako, dok su izlazili na prinu u Limskoj dragi, netko ih je primijetio.
- Kako se zove? - upita ga kaplar. - Carpena, i solar sam u solanama ovoga kraja.
- Hoe li prepoznati tu dvojicu muakaraca koje si jutros vidio na alu u Limskoj dragi?
- Hou ... valjda!
- Pa dobro, otii e u grad, dat e izjavu i ostat e na raspolaganju policiji!
- Na vau zapovijed.
- Zna li da onome tko otkrije bjegunce pripada pet tisua forinti kao nagrada?
- Pet tisua forinti!
- A da onoga tko im prui utoite ide robija?
- Ovo mi je prvi glas!
- Idi - ree kaplar.
Vijest koju im je priopio panjolac odmah udalji andare. Kaplar naredi ljudima da
uzjau pa premda je ve bilo zanoalo poe briljivije pretraivati obale Limske drage.
Carpena se pak odmah uputi prema gradu govorei u sebi kako bi mu, ako ih uz malo

77
fiHEMJHBM|Hjfei-~
*PBBP

- Kaplare, opazio sam dvojicu mukaraca...

sree uhvate, bjegunci mogli priskrbiti lijepu naknadu koju bi mu u cjelosti podmirio
imetak grofa Sandorfa.
Meutim, Matija Sandorf i Stjepan Bathory ostanu jo neko vrijeme skriveni prije
nego to e napustiti mrani podrum koji im je posluio kao zaklon. Ovako su razmiljali:
andarmerija im je za petama, netko ih je vidio i moe ih prepoznati, a istarsko im
podruje vie ne jami nikakvu sigurnost. Treba dakle u najkraem roku ostaviti taj kraj
i prijei ili u Italiju na drugu stranu Jadrana, ili preko Dalmacije i vojne krajine s onu
stranu austrijske granice.

78
 Prva je mogunost pruala vie izgleda za uspjeh, dodue pod uvjetom da se bje-
gunci uspiju domoi kakvog amca ili nagovoriti kojeg primorskog ribara da ih poveze
na talijansku obalu. Stoga se odlue za tu mogunost.
Oko osam i pol, im je no postala dovoljno tamna, poto su napustili ruevno ima-
nje Matija Sandorf i njegov drug pou prema zapadu da bi stigli do jadranske obale.
Najprije su bili primorani udariti cestom kako ne bi zaglibili u limskim movarama.
No budu li ili nepoznatom cestom, zar nee doi do grada koji ona povezuje sa
sreditem Istre? Znai li to suoiti se s najveim opasnostima? Svakako, ali kako da dru-
gaije postupe?
Oko devet i po u tami se na etvrt milje udaljenosti vrlo nejasno ocrtaju obrisi grada
pa ga je bilo teko prepoznati.
Bila je to gomila kua koje su se nezgrapno naslagale na golemoj stijeni to se uzdiza-
la nad morem, povrh luke koja se smjestila u zatonu. Iz nje je strao zvonik uspravan
poput velike kazaljke, a u tmici je poprimao divovske razmjere.
Matija Sandorf vrsto je odluio da ne ulazi u grad, gdje bi netko mogao brzo upo-
zoriti na prisutnost dvojice stranaca. Trebalo je dakle zaobii zidine i, ako je mogue, stii
do nekog rta na obali.
Ali dok se sve to odigravalo, dvojica bjegunaca nisu znali da ih izdaleka prati upra-
vo mukarac koji ih je ve prije bio spazio na alu Limske drage, upravo Carpena kojega
su uli kako ih potkazuje andarmerijskom kaplaru. Naime, vraajui se kui, primam-
Ijen raspisanom nagradom, panjolac je skrenuo s ceste da je bolje promotri pa ga je
srea, koja je njemu bila naklonjena, a njima protivna, dovela na trag bjeguncima.
Ba u tom asu zaprijeti im opasnost da ih presretne policijski odred koji je izlazio
kroz jedna od gradskih vrata. Imali su jedva toliko vremena da skoe u stranu, a onda
pohitaju prema obali idui uz luke zidine.
Tu se nalazila neugledna ribarska kua s malim, osvijetljenim prozorima, a vrata su
joj bila pritvorena. Ako im tu ne prue utoita, ako odbiju da ih prime, Matija Sandorf i
Stjepan Bathorv su izgubljeni. Dakako, moliti da ih sklone znailo je sve staviti na kocku,
ali se vie nije moglo oklijevati. Grof Sandorf i njegov drug potre prema vratima i zastanu
na pragu. Unutra je neki ovjek bio zaokupljen krpanjem mrea pri svjetlu brodske svjetiljke.
- Prijatelju - prozbori grof Sandorf - biste li mi kazali koji je ovo grad?
- Rovinj.
- U ijoj smo kui?
- U kui ribara Andreje Ferrata.
- Bi li ribar Andrea Ferrato pristao da nam noas prui utoite?
Andrea Ferrato pogleda obojicu, prie k vratima, opazi policijski odred na zavoju
lukih zidina, bez ikakve sumnje pogodi tko su ljudi koji su zatraili njegovo gostoprim-
stvo, pa shvati da su izgubljeni bude li krzmao da im odgovori...
- Uite. - ree.
Ali dvojica bjegunaca se ne poure da prijeu prag ribarovih vrata.
- Prijatelju - ree grof Sandorf - raspisana je nagrada od pet tisua forinti za svakoga
tko izrui osuenike koji su pobjegli iz tornja Pazinske tvrave!
- Znam.
- Osudit e na robiju - doda grof Sandorf - svakoga tko im prui utoite!
- Znam.
- Moete nas izruiti...
- Rekao sam vam da uete, pa onda uite ! - odgovori ribar.
I Andrea Ferrato zatvori vrata u trenutku kad se policijski odred spremao da proe
kraj njegove kue.

79
 VIII KUA RIBARA
FERRATA

Andrea Ferrato bio je Korzikanac rodom iz Santa Manze, male luke u sartenskom
okrugu smjetene u uvali iza junog rta na otoku. Ta luka i luke Bastia i Porto-Vecchio
jedine se otvaraju na istonoj obali koju je prije kakvih tisuu godina priroda tako hirovito
isklesala, da bi je sada ujednaile rijeke koje su je neprestano rastakale i malo-poma-lo
joj razorile rtove, zatrpale zaljeve, zbrisale joj zatone i progutale drage.
Tu, u Santa Manzi, na uskom odsjeku mora koji se udubio izmeu Korzike i tali-
janske zemlje, katkad i sve do kanala Bonifacio i do Sardinije, Andrea Ferrato radio je kao
ribar.
Prije dvadeset godina oenio se djevojkom iz Sartene. Nakon dvije godine dobije
ker koju nazovu Marijom. Ribarski je poziv prilino mukotrpan, osobito kad se ribolovu
doda lov na koralje, jer ih treba traiti po podmorskim grebenima u najnepristupanijim
tjesnacima kanala. Ali Andrea Ferrato je bio hrabar, kran, neumoran, jednako vjet i u
ribanju s pomou mrea stajaica kao i u koarenju. Poslovi su mu cvjetali. Marljiva i
pametna, njegova je ena prieljkivala kuicu u Santa Manzi. Kako su oboje znali itati,
pisati i raunati, bili su dakle razmjerno obrazovani usporede li se sa sto pedeset tisua
nepismenih to ih statistika i dan-danas izdvaja na dvjesta ezdeset tisua otoana.
Osim toga, a moda i zahvaljujui obrazovanju, Andrea Ferrato je po idejama i u srcu
bio pravi Francuz, premda je bio talijanskog podrijetla kao i veina Korzikanaca. A time
se, u to doba, zamjerio stanovitom broju suseljana.
Budui da se nalazi na krajnjem jugu otoka, daleko od Bastije, daleko od Ajaccia,
daleko od glavnih upravnih i sudbenih sredita, taj se kraj zapravo jo odupirao svemu
to nije talijansko ili sardinsko, a moemo se nadati da e se takvo nemilo stanje stvari
okonati tek kada stasaju novi narataji.
Dakle, kako smo kazali, protiv obitelji Ferrato tinjalo je manje ili vie pritajeno nepri-
jateljstvo. A na Korzici malen korak dijeli neprijateljstvo od mrnje, a mrnju od nasilja jo
i manji.
Uskoro su se zbog nekih okolnosti odnosi jo vie zatrovali. Jednoga dana Andreju
Ferrata u naletu srdbe izda strpljenje pa nekoga "skrati za glavu". Ubije dosta neugodnog
propalicu u kraju zato to ga je izazivao, i to ga prisili da pobjegne.
No Andrea Ferrato nije bio ovjek koji bi se sklonio u makiju i ivio u svakodnevnom
sukobu i s policijom i s prijateljima ili ortacima ubijenoga, koji bi se vjeito iznova sve-
tio, to bi se prije ili poslije okrenulo protiv njegovih blinjih. Odluivi se na izgnanstvo,
uspije kriom napustiti Korziku i utei na sardinsku obalu. Kad je unovila njihovu malu
imovinu, ustupila kuu u Santa Manzi, prodala pokustvo, amac i mree, ena mu se
pridrui zajedno s keri. Zauvijek se odrekao povratka u zaviaj.
Uostalom, premda ga je poinio u samoobrani, ubojstvo je grizodujem titalo sa-
vjest Andreje Ferrata. Kako mu je podrijetlo ulilo donekle praznovjerne ideje, zavjetovao
se sam sebi da e ga iskupiti. Govorio je sam sebi da e mu smrt jednog ovjeka biti
oprotena tek kad spasi ivot drugom ovjeku, a svoj izloi pogibelji. Bio je odluio da to
i uini ukae li mu se prigoda.
Meutim, poto je napustio Korziku Andrea Ferrato je vrlo kratko ostao na Sardiniji,
gdje su ga lako mogli prepoznati i otkriti. Ako i nije onako snaan i odvaan strepio za
sebe, strepio je za svoje, jer im je mogla nauditi odmazda druge obitelji. ekao je trenu-
tak da se udalji ne pobudivi nepovjerenje, pa prijee u Italiju. Ondje mu se, u Anconi,
prui prilika da preplovi Jadran i dopre do istarske obale. On je iskoristi.

80
 Zato se eto i zbog tih okolnosti Korzikanac naselio u maloj rovinjskoj luci. Tu se u
zadnjih sedamnaest godina i dalje bavio ribarenjem, to mu je omoguilo da povrati pri-
janje blagostanje. Devet godina nakon dolaska rodio mu se sin kojega nazove Luigi, a
ije je roenje njegovu majku stajalo ivota.
Otkako je postao udovcem Andrea Ferrato ivio je jedino za ker i sina. Marija, kojoj
je tada bilo osamnaest godina, preuzela je ulogu majke djeaku koji je navravao osmu
godinu. I da mu srce jo uvijek nije parala tuga to je izgubio dinu druicu, rovinjski bi
ribar mogao uivati u srei kakvu ovjeku znaju podariti rad i zadovoljstvo zbog ispunjene
dunosti. Budui da je bio usluan i razborit, u cijelom su ga kraju voljeli. Zna se da je s
pravom bio na glasu po spretnosti kojom je obavljao poziv. U istarskom primorju, uz koje
se redaju dugi nizovi hridina, nije morao aliti za ribarenjem u zaljevu Santa Manze i u
kanalu Bonifacio. Osim toga, dobro se prilagodio sredini, jer se tu govorio isti jezik kojim
je govorio na Korzici*. Radio je kao sprovodnik brodova obalom izmeu Pule i Trsta i
tako uveavao zaradu koju mu je donosilo ribarenje u tim ribom bogatim vodama. Zato
je u njegovoj kui uvijek bilo milostinje za siromahe, a ki mu je Marija pomagala kako
je najbolje umjela u milosrdnim djelima.
No ribar iz Santa Manze nije zaboravljao obeanje to ga je sebi zadao: ivot za ivot!
Oduzeo je ivot ovjeku. Spasit e ivot drugom ovjeku.
Upravo im je zbog toga, iako slutei tko su i znajui kakvoj se kazni izvrgava, kad su
se dvojica bjegunaca pojavili na vratima njegova doma bez sustezanja odgovorio: - Uite!
- a u sebi pridodao: -1 neka nas sve Bog ouva!
U meuvremenu je policijski odred proao kraj vrata Andreje Ferrata ne zaustavivi
se. Grof Sandorf i Stjepan Bathorv mogli su se dakle bar tu no smatrati sigurnima u kui
korzikanskog ribara.
Kua nije bila sagraena unutar grada, nego petsto koraka od zidina, izvan luke, na
stijenama koje su se uzdizale povrh ala. Na drugoj strani more to se razbijalo o obalne
hridine nije imalo drugih granica do daleki nebeski obzor. Prema jugozapadu nazirao se
zaobljeni rt koji se izvija zatvarajui malo rovinjsko pristanite na Jadranu.
Cijelo kuanstvo Andreje Ferrata sastojalo se od prizemlja sa etiri sobe od kojih su
dvije gledale s proelja, a dvije sa stranje strane, te daare to je sluila kao upa u koju je
odlagao ribarski pribor. Njegov je amac bio obina, trideset stopa duga pasara odrezane
krme, a u snasti je imala veliku lantinu s prekom. Ta je vrsta amca osobito prikladna za
koarenje. Kad je nije upotrebljavao, usidrio bi je u draicu zaklonjenu stijenama kamo
bi dolazio uz pomo male ajke koja je leala na suhome u prini. Iza kue prostiralo se
pola jutra zemlje na kojoj je uz murve, masline i trsove uspijevalo povre. Od potoka
irokog pet do est stopa dijelila ga je lijeha, koja je sluila kao mea prema poljima.
Takav je bio skromni ali gostoljubivi dom u koji je bjegunce dovela Providnost, takav
je bio domain koji je slobodu stavljao na kocku da bi im pruio utoite.
im su se za njima zatvorila vrata, grof Sandorf i Stjepan Bathorv promotre sobu u
koju ih je ribar najprije uveo.
Bila je to glavna soba u kui, s nekoliko komada pokustva koji su se vrlo uredno
odravali, a odisala je ukusom i marom brine kuanice.
- Prije svega, hoete li jesti? - ree Andrea Ferrato.
- Hoemo, umiremo od gladi! - odgovori grof Sandorf. U zadnjih dvanaest sati nismo
nita okusili!
- uje li, Marijo? - priklopi ribar.
U tren oka Marija na stol iznese malo usoljene svinjetine, kuhane ribe, kruha, sta-
klenku vina iz toga kraja, suhoga groa i uz to dvije ae, dva tanjura i bijele ubruse.
Sobu je osvjetljavao "feral", vrsta uljane svjetiljke s tri stijenjka.
* Na Korzici se preteito govori talijanski jezik
 Grof Sandorf i Stjepan Bathory smjesta sjednu za stol

Grof Sandorf i Stjepan Bathorv smjesta sjednu za stol. Bili su na izmaku snaga.
- A vi? - upitaju ribara.
- Mi smo veerali! - odgovori Andrea Ferrato.
Dvojica izgladnjelih bjegunaca prodru, to je najtoniji izraz, hranu koju su im tako jed-
nostavno i dobroduno ponudili. No dok su tako jeli nisu prestajali promatrati ribara, njegovu
ker i njegovog sina koji su sjedili u kutu sobe i gledali ih, ne oglasivi se nijednom rijeju.
Andrea Ferrato mogao je tada imati etrdeset i dvije godine. Bio je to ovjek stroga,
ak pomalo i alosna lika, izraajnih crta na opaljenom licu, crnih oiju i iva pogleda.

82
 Bio je odjeven u nonju jadranskih ribara, ispod koje su se mogla razabrati vrsta i krep-
ka plea. Marija, koja je stasom i oblijem podsjeala na lik njegove pokojne ene, bila je
visoka, skladno graena, prije lijepa negoli ljupka, arkih crnih oiju, tamne kose, tople
boje puti koju je dugovala vatrenoj korzikanskoj krvi. Ozbiljnost koju su joj pridale dunosti
to ih je ve od rane mladosti morala obavljati, mirnoa dranja i kretnji kojom se odlikuje
razumna narav, sve je na toj djevojci odavalo snagu koje joj nikad nee ponestati u
kakve je god nedae bacila kob. Nekoliko su je puta prosili mladi ribari iz okolice, ali ona
za to nije htjela ni uti. Ne pripada li sav njezin ivot ocu i djeaku kojega kao da je u svo-
jem krilu nosila?
Luigi je pak bio odluan, sran djeak, dobar radnik, ve svikao na mornarski ivot.
Pratio je Andreju Ferrata u ribanju i na plovidbama, gologlav, po vjetru i po kii. Moglo
se naslutiti da e jednom izrasti u snanog, zdravog, stasitog mukarca, da e biti smion,
pae odvaan, prekaljen za svaku nepogodu te da nee hajati za opasnost. Volio je oca.
Oboavao je sestru. Grof Sandorf pomno pogleda troje eljadi koje je sjedinjavala tako
dirljiva privrenost. Nimalo nije sumnjao da se nalazi kod estitih ljudi u koje se moe
pouzdati. Kad su objedovali, Andrea Ferrato ustane pa ree priavi Matijau Sandorfu:
- Poite spavati, gospodo - jednostavno im se obrati. - Nitko ne zna da ste ovdje.
Razmiljat emo sutra.
- Neemo, Andrea Ferrato, neemo! - odvrati grof Sandorf. - Sad smo utaili glad!
Okrijepili smo se! Pustite nas da isti as napustimo ovu kuu, gdje naa nazonost vas i
vae blinje izlae tako velikoj opasnosti!
Jest, krenimo - doda Stjepan Bathorv - i Bog vam platio za sve to ste za nas uinili!
- Poite spavati, bolje vam je! - odvrati ribar. - Veeras paze na obalu. U svim lukama
u primorju proglaen je embargo. Noas nemate to pokuavati.
- Neka bude tako, kad vi hoete ! - odgovori grof Sandorf.
- Hou.
- Samo jo neto. Otkad se zna za na bijeg?...
- Od jutros - odgovori Andrea Ferrato. - Ali u Pazinskoj tvravi su bila etvorica
zatvorenika. Samo ste vas dvojica ovdje. Kau, treega e pustiti na slobodu...
- Sarcanvja! - povie Matija Sandorf - ali odmah zatomi izljev gnjeva to je iz njega
tako nezadrivo provalio kad je uo to mrsko ime.
- A etvrtog?... - upita Stjepan Bathory ne usudivi se dovriti reenicu.
- etvrti je jo iv - odgovori Andrea Ferrato - Odgodili su smaknue.
- iv je? - klikne Stjepan Bathorv.
-Jest! - trpko procijedi grof Sandorf! - ele priekati da nas uhvate, pa da nam prirede
!--
radost da umremo zajedno!
- Marijo - ree Andrea Ferrato - odvedi goste u sobu sa stranje strane kue, koja
gleda na vrt. Ali ne pali svjetla. Veeras prozor izvana ne smije biti osvijetljen. Onda i ti
moe lei. Bdijet emo Luigi i ja.
- Hoemo, oe! - odgovori djeak.
- Doite, gospodo! - ree djevojka.
asak nakon toga grof Sandorf i njegov drug srdano stisnu ruku ribaru. Onda odu
u sobu, gdje su ih ekale dvije kukuruznom slamom ispunjene strunjae, na kojima e se
moi oporaviti od umora. Meutim je Andrea Ferrato s Luigijem ve bio iziao iz kue.
Htio se uvjeriti da se uokolo nitko ne ulja, ni po alu, ni s druge strane potoia. Bjegunci
su dakle mogli mirno otpoinuti do svanua. No proe bez neprilika. Ribar je izlazio u
vie navrata. Nije vidio nita sumnjivo.
Sutradan, 18. lipnja, dok su gosti jo spavali, Andrea Ferrato se poe raspitati u sre-
ditu grada i po lukim pristanima. Na nekoliko su se mjesta skupljali brbljavci i znatieljni-

83
 ci. Predmet svih razgovora bili su oglasi koji su od juer visjeli i objavljivali bijeg, kazne za
sukrivce i obeanu nagradu. avrljalo se, donosile su se vijesti, prenosilo "rekla-kazala"
posve neodreeno, tako da se nije moglo bogznato doznati. Nita nije nagovijestilo da su
grofa Sandorfa i njegovog druga vidjeli u okolici, pa ak ni da itko sumnja da se nalaze u
tom kraju. Ipak, oko deset sati ujutro, kad su se andarmerijski kaplar i njegovi ljudi vratili
u Rovinj nakon kraeg nonog obilaska, pukne glasina da su dvojica stranaca primijeena
prije dvadeset i etiri sata na obalama Limske drage. Proeljali su cijeli predio sve do mora
ne bi li im uli u trag, ali bez ishoda. Nisu naili ni na kakav znak da su onuda proli. Jesu
li dakle mogli stii do obale, dokopati se amca, prebaciti se na koje drugo mjesto u Istri,
ili pak prebjei preko austrijske granice? Sve je navodilo na takav zakljuak.
- U redu - govorilo se - barem je dravna blagajna utedjela pet tisua forinti.
-1 taj e se novac moi bolje upotrijebiti nego da se plaaju odvratna potkazivanja!
-Jest, kad bi barem umakli!
- Umakli! ... Hajte, molim vas! ... Pa oni su ve na sigurnome s druge strane Jadrana!
Ako je suditi po priama koje su veinom kruile meu skupinama seljaka, radnika
i graana koji su se zaustavljali pred oglasima, javno je mnijenje, kao to vidimo, bilo
uglavnom naklonjeno osuenicima, bar to se tie stanovnika Istre koji su rodom Slaveni
ili Talijani. Austrijski inovnici nisu nisu dakle mogli raunati e ih netko od njih p'otkaza-
ti. Zato su davali sve od sebe da nau bjegunce. itavi policijski odredi i andarmerijske
patrole bili su od juer na nogama, a izmeu Rovinja, Pazina i Trsta neprestano su kolali
brzojavi.
Kad se oko jedanaest sati Andrea Ferrato vratio kui, donio je vijesti koje su bile prije
povoljne nego loe.
Gorf Sandorf i Stjepan Bathory, koje je Marija posluivala u sobi u kojoj su proveli
no, u tom su trenutku upravo dovravali objed. Nekoliko sati sna, obilni obrok i predana
njega potpuno su ih okrijepili.
- Onda, prijatelju? - upita grof Sandorf netom je Andrea Ferrato za sobom zatvorio
vrata.
- Gospodo - odgovori ribar - mislim da se za sada nemate ega bojati.
- Ali to se pria po gradu? - zapita Stjepan Bathory.
- Govori se o dvojici stranaca koji su navodno vieni juer ujutro u asu kad su se
iskrcavali na al u Limskoj dragi... a rije je o vama ... gospodo ...
- Dakako, rije je o nama - odgovori Stjepan Bathorv. Neki ovjek, radnik u oblinjim
solanama, vidio nas je i potkazao!
Pa izvijeste Andreju Ferrata to se zbilo na ruevnom imanju dok su se na njemu
skrivali.
- A vi ne znate tko je potkaziva? - ree ribar naglasivi pitanje.
- Nismo ga vidjeli - odgovori grof Sandorf- mogli smo ga jedino uti!
- To je nezgodna okolnost - nadovee Andrea Ferrato - ali vano je da vam se zameo
trag, a uostalom, ukoliko posumnjaju ste se sklonili u moju kuu, mislim da se ne biste
morali plaiti ikakve prijave. Svijet vam je u cijelom rovinjskom kraju naklonjen!
- Jest - odgovori grof Sandorf - i to me ne iznenauje. Valjani su ljudi puani ovoga
kraja! Ali treba voditi rauna o austrijskim vlastima, jer one ni pred im nee prezati da
nas uhvate!
- Mora vas umiriti, gospodo - nastavi ribar - to u javnosti vlada gotovo sveope mi
ljenje kako ste ve mogli prijei na drugu stranu Jadrana.
-1 htio Bog da tako i bude! - dometne Marija, koja je bila sklopila ruke kao da moli.
- Tako e biti, drago dijete - odgovori grof Sandorf glasom koji je odavao posvemanje
povjerenje - bit e uz pomo Boju ...

84
 -1 uz moju pomo, gospodine grofe! - doeka Andrea Ferrato. - Sad u se pozaba-
viti uobiajenim poslovima. Ljudi su navikli da Luigija i mene vide kako na prini popravlja-
mo mree ili istimo pasaru, pa ne trebamo mijenjati obiaje. Osim toga, moram izvid-
jeti kakvo je nebo prije nego to se odluim. Molim vas da ostanete u sobi. Ne izlazite ni
po koju cijenu. Ako zatreba, da bude manje sumnjivo otvorite prozor koji gleda na vrt,
ali ostanite u pozadini i ne pokazujte se. Vratit u se za sat ili dva.
Kad je to rekao, Andrea Ferrato napusti kuu zajedno sa sinom ostavivi Mariju da
se posveti svakodnevnim poslovima pred kunim vratima.
alom je prolazilo nekoliko ribara. Andrea Ferrato je iz opreza htio s njima po-
razgovarati prije nego ode prostirati mree po prini.
- Okrenulo je na istonjak - ree jedan od njih.
-Jest - odgovori Andrea Ferrato - prekjueranja oluja je dobrano proistila puinu.
- Hm! - doda drugi - povjetarac bi do veeri mogao postati svjeiji i pretvoriti se u
vihor, ako zapue bura!
- Neka! Glavno da bude vjetar s kopna, pa se more nee uzburkati medu hridima!
- Valja priekati!
- Hoe li noas na ribanje, Andrea?
-Svakako, ako mi vrijeme dopusti.
- A embargo ?...
- Embargo je proglaen samo za velike brodove, a ne za amce koji se ne udaljava
ju od obale.
- To bolje, jer su najavili jata tune koja dolaze s juga, pa nee biti zgorega da to prije
razapnemo plivarice!
- Dobro - odgovori Andrea Ferrato, nijedan trud nije uzaludan!
- E, moda!
- Nije, kad ti kaem, i ako noas poem na more, ii u u lov na polande do Vrsara
ili do Porea.
- Kako te volja! Mi emo radije postavljati plivarice podno stijena!
- Kako vam drago!
Andrea Ferrato i Luigi odu tad po mree koje su odloili u ostavi pa ih raire po
pijesku da ih osue na suncu. Zatim nakon dva sata ribar ue u kuu, poto je sinu naloio
da pripremi akije kojima se obino dotuku polande, vrsta ribe tamnocrvenog mesa koja
pripada rodu tunja iz obitelji skomberomorida.
Poslije deset minuta, poto je popuio na kunom pragu, Andrea Ferrato poe u
sobu k svojim gostima, a Marija nastavi raditi pred kuom.
- Gospodine grofe - ree ribar - zapuhao je vjetar s kopna pa mislim da noas more
ne bi smjelo biti nemirno. Dakle, najjednostavniji a prema tome i najbolji nain da po-
bjegnete a ne ostavite traga jest da isplovite sa mnom. Ako budete spremni, najbolje e
biti da krenemo veeras oko deset sati. U tom trenutku ete se meu stijenama douljali
do pliine. Nitko vas nee vidjeti. ajkom u vas prebaciti na pasaru i odmah emo isplovi
ti, a neemo skrenuti niiju pozornost, jer se zna da noas izlazim na more. Bude li vje
tar previe hladan, ii emo du obale tako da vas mogu iskrcati s one strane austrijske
granice, iza Boke Kotorske.
- A ako ne bude hladan - upita grof Sandorf - to ete onda?
- Izai emo na puinu - odgovori ribar - prijei Jadran, a ja u vas iskrcati kod Riminija
ili kod ua Poa.
- Je li va amac dovoljno velik za takav put? - upita Stjepan Bathorv.
-Jest! Dobar je to brod, napola natkriven, a moj sin i ja ve smo ga iskuali po velikom
nevremenu. Uostalom, nita ne ide bez neke opasnosti...

85
 alom je prolazilo nekoliko ribara

- Posve je prirodno da se opasnosti izlaemo mi - odgovori grof Sandorf - kad nam

je ivot na kocki, ali vi, prijatelju, da izlaete glavu ..
- To je moja briga, gospodine grofe - odgovori Andrea Ferrato - i ako vas hou spa
siti, inim jedino svoju dunost!
- Svoju dunost!...
-Jest!
Pa Andrea Ferrato ispripovjedi dogaaj zbog kojega je morao ostaviti Santa Manzu na
Korzici te kaza kako e dobro to ga uini biti samo pravedna naknada za zlo koje je uradio.

86
 - estita li srca! - klikne grof Sandorf, kojega je ganula ta pria.
Onda nastavi:
- Ali ako odemo sve do Boke Kotorske ili do talijanske obale, bit ete dosta dugo
odsutni, to bi moglo zauditi svijet u Rovinju kad ste vi u pitanju! Kad nas prebacite na
sigurno, ne treba da vas uhite kad se vratite ...
- Nita se ne bojte, gospodine grofe - odvrati Andrea Ferrato. -Ja katkad ostajem na
moru i po pet-et dana u vrijeme dobrog ulova. Osim toga, ponavljani vam, to je moja
briga. Tako treba da uinimo, tako emo i uiniti!
Ribarova odluka nije trpjela pogovora. Andrea Ferrato je oito imao najbolji plan
koji se dao najlake provesti, budui da pasara, barem se nadao, moe odoljeti svako-
jakom moru. Trebat e oprezno postupati samo kad se budu ukrcavali. No ve je zanoa-
lo, nema mjeseine, pa e se kad se smrai nad obalom stvoriti gusta maglica kakva se ne
skuplja na debelom moru. U to doba na naputenom alu nee naii ni na koga osim na
ponekog ribara koji pregledava mree. Ostali e ribari, susjedi Andreje Ferrata, kao to
su rekli, biti zauzeti postavljanjem plivarica uz hridi podalje od prvih stijena, odnosno
dvije ili tri milje nie od Rovinja. Kad primijete pasaru, ako je uope primijete, bit e ve
daleko na moru s dvojicom bjegunaca skrivenih pod palubom.
- A kolika je zrana linija od rovinjske luke do najblie toke na talijanskoj obali? -
upita tad Stjepan Bathorv.
- Otprilike pedeset milja.
- Koliko vremena treba da se prijee?
- S vjetrom u krmu moemo je prijei za nekih dvanaest sati. Ali vi ste bez novaca.
Potrebni su vam. Uzmite ovaj opasa u kojem je trista forinti i sveite ga oko tijela.
- Prijatelju moj ... - ree Matija Sandorf.
- Poslije ete mi to vratiti - odvrati ribar - kad budete na sigurnom. A sad ne ekajte!
Poto su se tako o svemu dogovorili, Andrea Ferrato se povue i posveti uobiajen-
im poslovima as na alu, as u kui. Luigi je neprimjeen uspio na pasaru prenijeti na-
mirnice za nekoliko dana, to ih je prethodno umotao u jedro iz zaliha. Nitko nije mogao
posumnjati nita to bi omelo planove Andreje Ferrata. Do te je mjere bio oprezan da
odlui ne posjeivati goste do kraja dana. Matija Sandorf i Stjepan Bathorv ostanu skriveni
u sobici kojoj je prozor bio neprestano otvoren. Ribar na sebe preuzme da ih upozori
kad je vrijeme da napuste kuu.
Osim toga, popodne navrati vie susjeda da s njim prijateljski popriaju o ribolovu
i o tuni koja se pojavila u istarskim vodama. Andrea Ferrato ih primi u zajednikoj sobi i,
kako iziskuje obiaj, ponudi ih piem.
Tako proe vei dio dana. Ljudi su odlazili, dolazili, razgovarali. Koji put bi se razgo-
vor dotakao odbjeglih zatvorenika. U jednom se trenutku ak pronese glas da su ih upra-
vo uhvatili u okolici Kvarnerskog zaljeva, na suprotnoj strani Istre, to se ubrzo zatim
opovrgne.
inilo se dakle da se sve odvija kako valja. Izvjesno je bilo da na obalu pomnije nego
inae paze i carinski slubenici i policijski redari ili andari. Ali kad padne no jamano
ih nee biti teko zavarati. Embargo je, naime, bio proglaen samo za brodove duge
plovidbe ili za sredozemne brodove velike obalne plovidbe, a ne za ribarske brodice koje
se dre kraja. Stoga e pasaru moi opremiti a da ne probudi sumnje.
Meutim, Andrea Ferrato nije raunao na ovjeka koji ga posjeti oko est sati uveer.
Posjet ga u prvom redu iznenadi, ako ne i zabrine. No tek kad posjetitelj ode, shvatit e
kakva mu od njega pogibelj prijeti.
Bilo je odzvonilo osam sati, Marija je pripremala veeru, a u velikoj sobi stol je ve
bio postavljen kad se zauje kako netko dvaput kuca na kuna vrata.

87
 Andrea Ferrato nije oklijevao da poe otvoriti. Na svoje veliko iznenaenje nae se
oi u oi sa panjolcem Carpenom. Carpena je bio rodom iz Almavate, maloga grada u
okolici Malage. Ba kao to je Andrea Ferrato napustio Korziku, i on je zacijelo poslije
kakvog zlikovakog djela napustio panjolsku i doao se nastaniti u Istri. Tu je radio u
solanama kao solar, u unutranjost prenosio solarske proizvode sa zapadne obale i tim
je nezahvalim poslom zaraivao tek toliko da preivi.
Bio je to ilav jo mlad ovjek, jer mu je bilo jedva dvadeset i pet godina, niska rasta
ali irokih ramena, velike glave obrasle kovrama otre i crne kose, s licem nalik na bul-
dogovu njuku kakve ne ulijevaju povjerenje ni na ljudskoj ni na pseoj glavi. Kako nije
bio drueljbiv nego tovie pakostan, osvetljiv, a uz to i prilino podmukao, Carpenu u
kraju nisu previe voljeli. Nije se tono znalo zato je morao otii iz domovine. Viekratne
svae s drugovima u solani, prijetnje to ih je sijao na sve strane i tunjave koje bi za tim
slijedile nisu mu mogle stvoriti dobar ugled. Ljudi su ga se radije klonili.
Meutim, Carpena o sebi ni o svojoj osobi nije imao loe miljenje. Naprotiv. Tako
se moe objasniti a vidjet emo s im u vezi, zato je pokuao stupiti u dodir s Andrejom
Ferratom. Ribar ga je, treba priznati, dosta ljubazno doekao kad mu je u prvim susreti-
ma nastojao otvoriti duu. To emo bolje razumjeti kad se u razgovoru to slijedi razotkrije
kamo je taj ovjek smjerao.
Carpena jo nije pravo ni zakoraio u sobu, kad ga Andrea Ferrato zaustavi i ree mu:
- Po to ste doli ovamo?
- Prolazio sam pa sam svratio kad sam kod vas vidio svijetlo.
- A zato?
- Da vas posjetim, susjede.
- Znate da mi vai posjeti nisu po volji!
- Inae - odgovori panjolac - ali danas e moda biti drugaije.
Andrea Ferrato ne shvati, a nije ni mogao pogoditi to te prilino zagonetne rijei
znae kad ih izgovara Carpena. Pa ipak, nije se mogao suspregnuti a da naas ne zadrhti,
to njegovu posjetitelju ne promakne.
On zatvori vrata.
- Moram s vama razgovarati - ponovi.
- Neete ! . . . Nemate vi meni to rei !
- Imam... Treba da s vama razgovaram... nasamo - dometne panjolac neto tiim glasom.
- Onda doite - odgovori ribar, koji je taj dan imao dobrih razloga, nikome ne uskrai
vati ljubav da ue u njegov dom.
Na znak Andreje Ferrata Carpena prijee veliku prostoriju i poe za njim u sobu. Samo
je tanka pregrada dijelila tu sobu od sobe u kojoj su se nalazili grof Sandorf i njegov
drug. Jedna je gledala s proelja kue, druga na vrt. im su ostali sami, ribar upita:
- to hoete od mene?
- Susjede - odgovori Carpena - doao sam vam se opet obratiti da vas zamolim za uslugu.
- Kakvu uslugu?
- Da mi date ker.
- O tome vie nema ni govora...
- Pa posluajte me malo! ... Vi znate da volim Mariju i kako mi je najusrdnija elja da
mi bude enom!
To je dakle htio Carpena.
Naime, ve nekoliko mjeseci udvaranjem je proganjao djevojku. Odmah se namee
pomisao da ga je na to navodila vie pohlepa negoli ljubav. I kao obian ribar Andrea
Ferrato je ivio u blagostanju, a naspram panjolca, koji nije posjedovao nita, bio je

88
 - Po to ste doli ovamo? - ree mu Andrea Ferrato

bogat. Posve prirodno, prema tome, Carpena je nakanio da mu postane zet, a jednako ga
je prirodno ribar neopozivo otpravio, budui da mu nikada nije mogao biti po udi.
- Carpena - hladno odgovori Andrea Ferrato - ve ste snubili moju ker, a ona vam
je rekla ne. Ve ste govorili sa mnom, a ja sam vam rekao ne. Danas me opet salijeete, a
ja vam posljednji put ponavljam, ne!
panjolevo se lice grevito namrgodi. Usne mu se nadignu i iskezi zube. Iz oiju
mu sijevne krvoloan pogled. Ali soba je bila slabo osvijetljena pa mu Andrea Ferrato nije
mogao promatrati opako oblije.

89
 - Je li to vaa zadnja rije? - upita Carpena.
- To je moja zadnja rije, ako vam ovo bude zadnji put da mi postavljate to pitanje -
odgovori ribar. - Ali ako mi s njim ponovno doete, dobit ete isti odgovor! .
- Ponovno u vam doi! Hou! Doi u ponovno - opetuje Carpena - ako mi Marija
kae da tako uinim!
- Ona - povie Andrea Ferrato - ona!... Dobro znate da moja ki prema vama ne gaji
ni naklonost ni potovanje!
- Moda e joj se osjeaji promijeniti kad s njom malo probesjedim - odgovori Carpena.
- Probesjedite?
- Jest, Ferrato, elim s njome razgovarati.
- A kada?
- Odmah!... ujete li me ... Trebam s njom razgovarati!... Trebam... i to jo veeras!
- Odbijam u njezino ime!
- Pripazite vi to radite - ree Carpena povienim tonom - pripazite samo!
-Dapripazim?...
- Osvetit u vam se !
- Ha! Osveti se ako umije ili ako se usuuje, Carpena! - odgovori Andrea Ferrato,
koji se i sam rasrdio. - Zna ti da se ne bojim tvojih prijetnji! A sad izii ili u te izbaciti!
panjolcu navre krv u glavu. Moda se spremao da nasrne na ribara! Ali se uspije
svladati pa grubo odgurne vrata, pojuri u glavnu sobu, a onda iz kue a da vie nije ni
rijei izustio. Netom je iziao, otvore se vrata susjedne sobe u kojoj su bili bjegunci. Grof
Sandorf, koji nije propustio nijednu pojedinost razgovora, pojavi se na pragu i prie
Andreji Ferratu te mu apne:
- To je ovjek koji nas je prijavio andarmerijskom kaplaru. Poznaje nas. Vidio nas
je kad smo se iskrcali u Limskoj dragi. Slijedio nas je do Rovinja. Oito zna da ste nam vi
u svojoj kui pruili utoite. Dajte zato da smjesta pobjegnemo ili smo izgubljeni... a i
vi takoer!
 IX ZADNJI
OKRAJ

Andrea Ferrato zauti. Nije imao to odgovoriti grofu Sandorfu. U njemu je kipjela
korzikanska krv. Zaboravio je na dvojicu bjegunaca zbog kojih se dotad izlagao opasno-
sti. Mislio je samo na panjolca, pred oima mu je bio jedino Carpena!
- Bijednik! Bijednik jedan! - promrsi napokon. - Jest! On zna sve! Sad smo mu na
milost i nemilost! To mi je moralo biti jasno!
Matija Sandorf i Stjepan Bathory gledali su u ribara puni strepnje. ekali su to e
rei, to e uraditi. Nisu smjeli gubiti ni asak da donesu nekakvu odluku. Moda je potkazi-
va ve obavio svoje nedjelo.
- Gospodine grofe - konano e Andrea Ferrato - policija moe svaki as banuti u
kuu. Jest! Mora biti da taj lupe zna ili u najmanju ruku pretpostavlja da ste ovdje! Doao
mi je predloiti da trgujemo. Htio je moju ker kao cijenu za utnju! Upropastit e vas da
mi se osveti! A ako agenti dou, neete im izmaknuti, otkrit e vas. Jest! Trebate smjesta
pobjei!
- Imate pravo, Ferrato - odgov ori grof Sandorf - ali prije n ego to se rastanemo,
dopustite mi da vam zahvalim za sve to ste za nas uinili i to ste htjeli uiniti...
- to sam htio uiniti, jo uvijek hou - ozbiljno ree Andrea Ferrato.
- Mi odbijamo! - odgovori Stjepan Bathorv.
- Tako je, mi odbijamo - nadovee grof Sandorf. Dovoljnoj ste se ve opasnosti izvr
gli! Nau li nas u vaem domu, eka vas robija! Doi, Stjepane, napustimo ovu kuu prije
negoli na nju navuemo jad i nevolju! Bjeimo, ali bjeimo sami!
Andrea Ferrato zgrabi za ruku grofa Sandorfa.
- Kamo biste ili? - ree. - Vlasti nadziru cijeli kraj. Policijski agenti i andari dan i no
obilaze okoliem. Ni na kojem se mjestu na obali ne biste mogli ukrcati i nijedan vas slo
bodni put ne moe dovesti do granice! Krenuti bez mene znai poi ravno u smrt!
- Poite za mojim ocem, gospodo - dometne Marija. - to god se dogodilo, ne ini
nita osim svoje dunosti kad vas pokuava spasiti!
- Dobro govori, keri - odvrati Andrea Ferrato - zbilja., samo inim svoju dunost!
Tvoj brat nas mora ekati kod ajke. No je posve mrana. Prije nego to nas spaze bit
emo na moru. Poljubi me, Marijo, poljubi me, i krenimo!
Meutim, grof Sandorf i njegov drug nisu se htjeli predati. Odbijali su da prihvate
takvu odanost. Smjesta e napustiti kuu da ne nakode ribaru! Nee da ih on vozi u
amcu i zbog toga ode na robiju!
- Doi - ree Matija Sandorf Stjepanu Bathoryju. - Kad se naemo izvan kue bar
emo strahovati samo za sebe!
I ba su se htjeli sruiti kroz otvoreni prozor i potrati preko malog vrta da bi se
domogli bilo obale bilo unutranjosti, kadli dotri Luigi.
- Agenti! - ree.
- Zbogom! - vikne Matija Sandorf.
Pa skoi kroz prozor, a njegov drug za njim. U taj as policijski odred nahrupi u
glavnu sobu. Vodio ih je Carpena.
- Bijednice! - ree Andrea Ferrato.
- Ovim ti vraam to si me odbio! - odgovori panjolac.
Ribara su bili epali i svezali. Za tili as agenti zauzmu i pretresu sve sobe u kui.
Prozor to je gledao na vrt naznai im kojim putem su udarili bjegunci. Dadu se u po
tjeru za njima. ._.,.- 5

91
 - Bjei, Matijau i ivi da bi nad izdajicama izvrio pravdu!

Obojica su bili stigli do ivice to je vrt dijelila od potoia. Poto ju je jednim skokom
preskoio grof Sandorf stane Stjepanu Bathorvju pomagati da se i on prebaci, a uto pedeset
koraka od njega odjekne pucanj.
Stjepana Bathorvja pogodi metak koji mu dodue jedva okrzne rame, ali mu ruka
ostane uzeta, pa se vie nije mogao dalje naprezati da slijedi druga.
- Bjei - vikne mu - bjei, Matijau!
- Neu, Stjepane, neu! Umrijet emo zajedno! - odgovori grof Sandorf poto je jo
jednom ranjenog druga pokuao dii u naruje.

92
 - Bjei, Matijau! - ponovi Stjepan Bathory - i ivi da bi nad izdajicama izvrio pravdu!
Posljednje su rijei Stjepana Bathorvja za grofa Sandorfa bile kao zapovijed. Zadaa
koju su morala ispuniti sva trojica sada e zapasti njega, samo njega. Transilvanski velika,
transki urotnik, drug Stjepana Bathorvja i Ladislava Zathmara morat e ustupiti mjesto
izvritelju pravde!
U tom trenutku agenti stignu do ograde i nasrnu na ranjenika. Grof Sandorf e im
pasti u ruke bude li makar i asak oklijevao!
- Zbogom, Stjepane, zbogom! - vikne.
Pa udesnim skokom preskoi potok to je tekao uz ivicu i nestane. Ispale prema
njemu pet-est hitaca, ali meci ne dopru do bjegunca, koji se zaleti postrance i b rzo
potri prema moru.
Agenti su mu meutim bili za petama. Kako ga u mraku nisu mogli vidjeti, i ne pomi-
sle da jurnu ravno za njim. Raspu se da bi mu presjekli svaku odstupnicu prema unutra-
njosti zemlje, prema gradu i prema rtu koji na sjeveru zaklanja rovinjsku uvalu. U pomo
im pritekne eta orunika koji se razmjeste tako da grof Sandorf ne moe nikamo osim
prema obali. A kad se nae na grebenima, to da radi! Hoe li mu uspjeti da se dokopa
una i otisne na jadransku puinu? Za to nee imati vremena, jer e prije nego zaplovi
podlei mecima. Svejedno, shvati da e mu na istoku presjei odstupnicu. Po praskanju
puaka i povicima agenata i orunika koji su mu se pribliavali znao je da su ga u zaleu
ala ve opkolili. Moe dakle bjeati jedino prema moru i u more. To svakako znai baciti
se u sigurnu smrt. No drae mu je da ga snae u valovima, nego da je eka pred streljakim
odredom na gubilitu u Pazinskoj tvravi.
Grof Sandorf zato pohita prema obali. U par skokova dohvati se prvih valia koji su
zapljuskivali pijesak. Ve je za sobom uo agente, a hici kojim su na njega ciljali tu i tamo
bi mu fijuknuli tik uz glavu.
Kao to se moe vidjeti na cijeloj istarskoj obali, gdje zavrava al tu i tamo su proviri-
vali grebeni izdvojenih stijena. Meu stijenama jamice u pijesku ispunjala je sva sila vodenih
mlaka, a jedne su bile duboke i po vie stopa, dok se u druge jedva mogao namoiti
gleanj.
To je bio jedini put koji se pruao pred Matijaom Sandorfom. Premda nije mogao
sumnjati da kroi u susret smrti, nije se ustruavao da njime krene.
Stane dakle koraati preko mlaka preskakujui sa stijene na stijenu. Ali sad mu se
na svjetlijoj pozadini obzora obris vidljivije ocrta. Povici smjesta svrate pozornost na tu
stranu, pa agenti sunu za njim.
Grof Sandorf je uostalom bio vrsto odluio da ne dopusti da ga uhvate iva. Ako ga
more izbaci, neka izbaci njegov les. Tegobna potjera po skliskom ili klimavom kamenju,
po sluzavim halugama i svilaama, preko lokava punih vode gdje je svaki korak mogao
zavriti padom potraje vie od etvrt sata. Bjegunac je uspio zadrati prednost, ali e mu
uskoro uzmanjkati tlo pod nogama.
I zaista, stigne do jedne od posljednjih hridi u nizu. Dva ili tri agenta bila su mu
deset koraka nadomak, a ostali dvadesetak koraka iza njih.
Grof Sandorf se tad uspravi. Ispusti zadnji krik, oprotajni krik koji se vine do neba.
Zatim, dok ga je nova paljba obasipala tuom metaka, surva se u more.
Agenti se sjure do ruba litice i ugledaju tek bjegunevu glavu poput crne toke,
okrenutu prema puini.
Ospe se jo jedna paljba i zazvekee po vodi oko Matijaa Sandorfa. Jedan ili vie
metaka zacijelo ga pogodi, jer on potone pod valove i vie se ne pojavi.
Sve dok se nije razdanilo orunici i policijski slubenici ostanu motriti hridi i pijesak
na prini od sjevernog rta uvale do rovinjske utvrde. Sve je bilo uzalud. Ni po emu

93.
 J S*- ,"<

Ospe se jo jedna paljba i zazvekee po vodi oko Mafijaa Sandorfa

se nije dalo naslutiti da je grof Sandorf uspio izii na obalu. Pouzdano dakle zakljue da
se utopio, ako ga ve nije ubio metak. Meutim, premda su sve briljivo pretraili, ni na
grebenima ni uz obalu u krugu preko dvije milje ne pronau nikakvo tijelo. No kako je
vjetar puhao s kopna, a struja zanosila prema jugozapadu, nije bilo dvojbe da je bjegunev
les otplutao na debelo more.
Grofu Sandorfu, ugarskom vlastelinu, grobom su dakle postali jadranski valovi.
Nakon pomne istrage, to sve u svemu najprirodnije tumaenje dogaaja prihvate
austrijske vlasti. Postupak se stoga morao nastaviti po propisima.
94
 Poto su Stjepana Bathorvja uhvatili u ve nam poznatim okolnostima, nou i pod
oruanom pratnjom odvedu ga u Pazinsku tvravu gdje ga na svega nekoliko sati zatvore
uz Ladislava Zathmara.
Smaknue se zakae za sutradan, 30. lipnja.
Dakako, u posljednjim je trenucima Stjepan Bathory smio zadnji put vidjeti enu i
dijete. Ladislav je Zathmar smio jo jednom zagrliti svojeg slugu, jer su vlasti odobrile da
se pripuste u Pazinsku tvravu.
No gospoa Bathory i njezin sin, a i Borik, koji je bio iziao iz zatvora, ve su bili
napustili Trst. Ne znajui kamo su odveli zatvorenike, budui da su ih uhitili u tajnosti,
traili su ih ak u Madarskoj i u Austriji, a kad je izreena presuda, vie ih nisu mogli na
vrijeme pronai.
Stjepan Bathory je tako bio lien zadnje utjehe da opet vidi enu i sina. Nije im mogao
kazati imena izdajica, koje sada vie nee moi stii pravda od ruke Matijaa Sandorfa!
Stjepana Bathorvja i Ladislava Zathmara strijeljali su na gubilitu tvrave u pet sati
uveer. Poginuli su kao ljudi koji su ivot rtvovali za domovinu.
A Silas Toronthal i Sarcanv odsad su se mogli smatrati sigurnima od svake osvete.
Naime, samo oni i transki namjesnik znali su tajnu o izdaji, izdaji koja im je plaena od
polovice imetka Matijaa Sandorfa, jer se druga polovica posebnom milou morala nami-
jeniti grofovoj nasljednici kad navri osamnaestu godinu.
Budui da su bili neosjetljivi na ikakvu vrstu grizoduja, Silas Toronthal i Sarcanv
mogli su dakle u miru uivati u bogatstvu koje su stekli gnusnom izdajom.
I treemu se izdajici takoer inilo da se vie nema ega bojati: bio je to panjolac
Carpena, kojemu su kao potkazivau platili nagradu od pet tisua forinti.
No ako su bankar i njegov sukrivac mogli ostati u Trstu visoko uzdignuta ela, jer se
njihova tajna ouvala, Carpena je pak pod teretom osude javnosti morao napustiti Rovinj
i otii ivjeti tko zna gdje. Ali tko za to mari! Niega se vie nije morao plaiti, pa ak ni
osvete Andreje Ferrata.
Ribara su, naime, zatvorili, sudili mu i osudili ga na kaznu doivotne robije zato to
je bjeguncima pruio utoite. Marija je sada ostala sama i preputena bijedi s malim
bratom Luigijem, u kui iz koje su im oca odveli da ga vie nikad ne puste!
Tako su dakle iz obine gramzivosti za probitkom, a da prema rtvama nisu gajili ak
ni mrnju - izuzevi moda Carpenu - jedan da bi popravio poslovne neprilike, druga dvo-
jica da bi se doepali blaga, tri se bijednika nisu skanjivala da se okaljaju odvratnom
spletkom!
Zar dakle taj sramni in nee biti kanjen na ovome svijetu, na kojem se Boja pravda
ne dospijeva uvijek ispuniti? Zar trojicu rodoljuba, grofa Sandorfa, grofa Zathmara,
Stjepana Bathoryja, zar Andreju Ferrata, smjernog i estitog ovjeka, nitko nee osvetiti?
Na budunosti je da odgovori.

Kraj prvoga dijela

95

|
 DRUGI DIO
i
PESCADE I MATIFOU

Petnaest godina nakon prethodnih dogaaja kojima zavrava proslov ove prie, 24.
svibnja 1882. u Dubrovniku, jednom od glavnih gradova dalmatinske pokrajine, bio je
svetkovni dan.
Dalmacija je samo uska pruga zemlje koja se prostire izmeu sjevernog dijela Dinarida,
Hercegovine i Jadranskog mora. Mjesta u njoj ima upravo dovoljno za puanstvo koje
broji etiri do pet stotina tisua dua, kad se malo zguraju.
Valjan su svijet ti Dalmatinci koji razumno i umjereno ive na suhoj zemlji gdje je
crnica rijetkost, koja se ponosito dri sred mnotva politikih mijena to ih je podnijela,
odvana spram Austrije kojoj ju je mir u Campoformiju pripojio 1815*, i ukratko, estita
je da joj nema premca kad su joj, kako je taj zgodni izraz zapisao g. Vriarte, nadjenuli
naziv "zemlje irom otvorenih vrata"!
Dalmacija se dijeli na etiri okruga koji su opet razdijeljeni u kotare. To su zadarski,
splitski, kotorski i dubrovaki okrug. Vrhovni namjesnik prebiva u Zadru, glavnome gradu
pokrajine. U Zadru se okuplja i sabor, a neki njegovi predstavnici su i lanovi bekog par-
lamenta.
Vremena su se prilino izmijenila od XVI. stoljea kad su uskoci, turski prebjezi,
otvoreno ratovali kako protiv Muslimana tako i protiv krana, kako protiv sultana tako i
protiv Mletake republike, i irili strah i trepet ovim dijelom mora. No uskoci su nestali i
nigdje im osim u Kranjskoj vie nema traga. Jadran je sada dakle jednako siguran kao bilo
koji drugi predio prekrasnog i zanosnog Sredozemlja.
Dubrovnik ili bolje, mala dubrovaka drava, dugo je bila republikom, ak i prije
nego Mleci, to jest ve u IX. stoljeu. Tek ga je 1808.**^proglas Napoleona I sjedinio s
Ilirskom kraljevinom i pretvorio ga u vojvodinu za marala Marmonta. Ve su u IX. sto-
ljeu dubrovake lae, koje su plovile svim morima Levanta, imale povlasticu da trguju s
nevjernicima, a dodijelila im ju je Sveta Stolica, to je Dubrovniku pridavalo veliku vanost
meu malim dravama june Europe. Ali Dubrovani su se k tome isticali najplemenitijim
osobinama, pa je ugledom svojih uenjaka, slavom knjievnika i ukusom umjetnika
zasluio ime slavenske Atene.
Meutim, pomorska trgovina zahtijeva luku s dobrim sidritem, s dubokom vodom
koja moe primiti brodove velike nosivosti. A takva je luka nedostajala Dubrovniku. Njegova
je luka uska i zakrena podvodnim grebenima, pa u nju imaju pristupa samo manji amci
ili obine ribarske brodice
Na veliku sreu, pola milje prema sjeveru u jednoj od uvala kraj zaljeva Rijeke
dubrovake hir prirode stvorio je jednu od sjajnih luka kakve mogu udovoljiti potreba-
ma svih vrsta plovidbe. To je Gru, moda najbolja luka na dalmatinskoj obali. Tu ima
dovoljno duboke vode ak i za ratne brodove. Ne manjka mjesta ni za suhe dokove za
popravke ni za brodogradilita. Naposljetku, tu mogu pristajati veliki parobrodi kojima
e budunost domalo obdariti sva mora na kugli zemaljskoj.
Zbog toga je dakle u to doba cesta izmeu Duhrovnika i Grua postala pravo eta-
lite na kojem je posaen lijep drvored s draesnim ljetnikovcima uz rubove i na koje su
gradski stanovnici rado zalazili, a tad ih je bilo izmeu esnaest i sedamnaest tisua.
* Dalmacija je Austriji pripala mirom u Campoformiju 1797. Nakon Napoleonovih pohoda godine 1815.
ponovno postaje ausirijski posjed odlukom Bekog kongresa. **
Proglas potjee iz godine 1806.
97
 Dubrovnik

Toga se dana oko etiri sata popodne, u lijepo proljetno predveerje moglo vidjeti
kako Dubrovani u velikom broju hrle prema Gruu.
U tom se predgrau - ne bismo li tako nazvali Gru, izgraen nadomak gradu? -
 znalou posjetilaca, nego se i seljacima i brdanima prohtjelo da i sami sudjeluju u pukoj
zabavi.
Steklo se veliko mnotvo ena, gradskih gospoda, seljanki iz okolice, primorskih riba-
rica. Jedne su odjeom pokazivale tenju da se nose po posljednjoj zapadnoeuropskoj modi.
Drugima se nonja razlikovala prema okrugu iz kojeg su potjecale, osim u nekim pojedino-
stima, kao to su na rukavima i na opleu izvezene koulje, raznobojni sukneni zobuni, pojasi
s tisuama srebrnih kopi koje ine pravi pravcati mozaik na kojem se boje isprepliu, nalik
na perzijski sag, pa kapice poloene na kosu koju arenim vrpcama omataju u vijenac pletenica,
zatim kovrljak preko kojeg prebacuju povezau to pada niz leda kao veo istonjakog
turbana, nazuvci i obua koju uz nogu pridrava preplet od opute. A kao dodatak, sveano
ruho resi nakit u obliku narukvica, ogrlica ili srebrnih ida, na sto naina udeenih kao ukras
na vratu, na rukama, na grudima i na pojasu. Takav se nakit moe nai ak i na nonjama se-
ljaka, kojima takoer nisu ispod asti blistave trake veza kojima obrubljuju suknene skute.
No meu svim odijelima u Dubrovniku, pa i odorama to ih otmjeno nose mornari
u luci, odjea nosaa, tog povlatenog ceha, osobito je privlaila pogled. Ti su trhonoe
bili poput pravih istonjaka, s turbanom, jelekom, emerom, u irokim turskim alvara-
ma i papuama. Ne bi ih se odrekle ni obale u Galati ni arija Top'hane u Carigradu
. Zabava, je tada bila u punom jeku. Sajmine se daare nisu praznile ni na trgu ni
na molovima. Bila je tu osim toga jo i dodatna toka koja je morala primamiti brojne
radoznalce: porinue trabakula, vrste obalnog teretnog jedrenjaka svojstvenog Jadranu,
koji nosi dva jarbola i dva glavna jedra privezana porubnicama.
Sputanje broda moralo se odrati u est sati uveer, pa je trup broda s kojega su
. ve bili skinuli upore jo samo ekao da se skinu poluge kako bi kliznuo u more. No dotad
e se lakrdijai, putujui svirai i pelivani darom i spretnou nadmetati tko e najvie
zadovoljiti opinstvo.
Tada su, istini za volju, najvie gledatelja privlaili glazbenici. Meu njima su guslari
iliti svirai na guslama imali najboljeg uspjeha. Pratei se sami na udnovatim glazbalima
grlenim su glasom pjevali pjesme svojega kraja, a isplatilo se zastati i posluati ih.
Gusle na kojima sviraju ulini umjetnici imaju dvije na povelikom drku napete ice
po kojima posve jednolino struu drvenim gudalom s obinom strunom. to se tie glasa
tih pjevaa, nema opasnosti da im ponestane nota, jer ih u najmanju ruku izvlae pod-
jednako iz glave i iz grudi.
Jedan od pjevaa, visok ljudina ukaste koe i tamne kose koji je meu koljenima
drao glazbalo slino omravjelom violonelu, dranjem i kretnjama izvodio je popijevku,
koju donosimo u gotovo doslovnom prepjevu:
Amo bodi, pouj soda ovo
Jeupka kad pjesmom se oglasi!
Gledaj, sluaj, ali dobro pazi,
Gledaj, sluaj, ali se ne blii!
Nakon prve kitice, s pliticom u ruci pjeva ode moliti nazone da mu udijele koji
bakreni novi. No ini se da je zarada bila dosta oskudna, pa se vrati na svoje mjesto ne
bi li opinstvo smekao drugom kiticom popijevke.
Gledaj, sluaj, ali dobro pazi!
Ispod mire trista uda vire,
Priuvaj se toga crnog oka,
Jer e tebe Jeupka zatravit,
Jao tebi, jadan li si, sinkof*

* Ako se izvodi uz pratnju na guslama, navodna pjesma o Jeupki ne moe imati ni kitice ni pripjev kao to u
francuskom izvorniku nagaa Verne, nego je deseterakog metra. O dalmatinskim narodnim nonjama,
obiajima i pjesmama pisac ima nejasne predodbe.
99
 Mukarac kojemu je
bilo izmeu pedeset i
pedeset i pet godina mirno
je sluao uline glazbenike kako pjevaju. No kako je slabo hajao za sve zanosne ari
umjetnosti, kesu dotad nije odrijeio. Dodue, o "pogledu crna oka" nije pjevala
Jeupka, nego tek crnjomanjast momina koji se predstavljao kao njezin tuma.
Spremao se dakle da otie sa svojeg mjesta a da ga nije platio, kad ga zaustavi djevojka
koja je bila s njim i ree mu:
- Oe, nemam novaca uza se. Lijepo vas molim, dajte togod ovome dobrom ovjeku.
I tako guslar primi etiri-pet krajcara, do kojih ne bi doao da djevojka nije posre-
dovala. Ne zato to bi njezin otac, koji je bio prilino bogat, bio do te mjere krt da siro-
manom sajminom glumcu odbije udijeliti neku milostinju, nego jamano nije bio od
ljudi koje moe dirnuti tua neimatina.
Zatim se kroz gomilu oboje upute prema drugim, nita manje bunim daarama,
dok su se svirai na guslama razbjeali po oblinjim gostionicama da razmijene zaradu.
Zato nisu tedjeli na staklenkama ljivovice, estoke rakije koju peku od ljiva to je niz
pelivanska grla curila poput obinog sirupa.
Meutim, svim tim glumcima na otvorenom, pjevaima ili lakrdijaima opinstvo nije
poklanjalo jednaku pozornost. Meu najzapostavljenijima mogla su se primijetiti dvojica
akrobata kako se uzalud bacakaju po podiju bez gledatelja. Nad podijem su visjeli kriavo
obojeni zastori u dosta loem stanju, koji su prikazivali temperama naarane divlje zvijeri
najneobinijih oblika, lavove, akale, hijene, tigrove, udave itd., gdje skau ili gmiu po
nevjerojatnim krajolicima. Odostraga se nalazilo malo, okruglo borilite okrueno starim
zastorima, koji su imali previe razderotina a da pogled neuviavnih prolaznika ne bi naveli
da se na njima potanko zadri, to je tetilo zaradi. Sprijeda, na jednome od loe zabijenih
kolaca stajala je nepravilna daska koja je htjela podsjeati na natpis, a nosila je pet ugljenom
nezgrapno nakrabanih rijei:
Pescade i Matifou,
francuski akrobati.

Sa stanovita tjelesne grade, a zacijelo i s duhovnog stanovita dvojica su se ljudi

meusobno toliko razlikovati koliko se samo mogu razlikovati dva ljudska stvora. Valjda
ih je jedino zajedniko podrijetlo zbliilo da bi ili svijetom i bili "bitku za ivot". Obojica
su potjecali iz Provanse.
Odakle im ta udna imena po kojima su se donekle moda mogli prouti ondje, u
dalekoj domaji? Jesu li ih nadjenuti po dva zemljopisna mjesta meu kojima je smjeten
Alirski zaljev, rt Matifou i jeziak Pescade? Jesu, a uistinu su im savreno pristajala, kao
to ime Atlant dolikuje kakvom gorostasu na sajminim rvalitima.
Rt Matifou je veliki, glomazni, postojani, neoborivi brijeg to se uzdie na krajnjem
sjeveroistoku prostrane alirske uvale, koji kao da prkosi svakom vremenu kako bi zasluio
slavni stih:
Nerazornom gromadom vrijeme zamori!
Takav je dakle bio i snani Matifou, nalik na Alkida, na Porthosa, dostojan protivnik
Ompdraillesa, Nicolasa Crestea i drugih slavnih rvaa to pronose slavu borilita June
Francuske.
Taj je atlet, vjerovali ili ne, bio visok gotovo est stopa, a imao je krupnu glavu i rame-
na odgovarajuih razmjera, plea poput kovakog mijeha, noge kao dvanaestogodinji
hrastovi izdanci, ruke kao ojnice u stroja, ake kao dva para kara. U njemu je ljudska
snaga blistala punim sjajem, a da je znao koliko mu je godina, moda bi se ovjek bio i
te kako zapanjio kad bi saznao da je jedva na pragu dvadeset i druge.

100
 U tog je eljadeta osrednjega uma srce nesumnjivo bilo dobro, a znaaj jednostavan
i blag. Nije znao ni za mrnju ni za ljutnju. Nikome ne bi naudio. Usuivao se samo ovla
stisnuti pruenu ruku, toliko se bojao da je vlastitom ne zdrobi. U sri svoje tako mone
prirode nije osim snage posjedovao nijedno svojstvo tigra. Stoga bi se na jednu rije, na
puki mig svojeg druga pokorio, kao da se njegovu tvorcu prohtjelo uiniti ga golemim
sinom toga krljavka.
U opreci s njime, na zapadnom kraju Alirskog zaljeva jeziak Pescade koji stoji
nasuprot rtu Matifou sitno je, izdueno, tanano ispupenje vrletnoga kopna to zadire u
more. Odatle je ime Pescade dobio dvadesetogodinji niski, slabani i mravi momak,
koji nije dosezao osminu prijateljeve teine, ali je zato bio gibak, okretna tijela, bistra
duha, nepomuena raspoloenja kako u dobru tako i u zlu, na svoj nain mislilake na-
ravi, dosjetljiv i snalaljiv kao pravi majmuni, ali nimalo zloban, a sudbina ga je neraski-
divo vezala uz debelokonog dobriinu kojega je vodio od nemila do nedraga kroz peli-
vanski ivot.
Obojica su po zvanju bili akrobati i obilazili su sajmove.
Matifou ili Rt Matifou, kako su ga nazivali, rvao se po borilitima, pokazivao snagu
miia, oko lakta svijao eljezne ipke, ispruenim rukama podizao najtee dobrovoljce iz
opinstva, izvodio majstorije poigravajui se mladim drugom kao da je biljarska kuglica.
Pescade ili Jeziak Pescade, kako ga je sav svijet zvao, predstavljao je, pjevao, lakrdijao,
zabavljao opinstvo nepresunim komedijakim doskoicama i udio ga ekvilibri-
stikim vjetinama u kojima je bio neobino spretan, kad ga ne bi zadivio umijeem u
kartakim smicalicama u kojima je umio oitati pouku i nenadmanim opsjenarima, jer
je i najlukavije znao navui da sudjeluju u igrama prorauna ili na sreu. - Poloio sam
ja maturu - rado je znao kazati.
Ali "Zato? - rei ete vi!", to je bila omiljena uzreica Jezika Pescadea, zato su toga
dana u grukom pristanitu, dvojicu sirotana gledatelji napustili u korist drugih predsta-
va po daarama? Zato im je prijetilo da e im uzmanjkati ionako mrava zarada koja im
je tako prijeko potrebna? Bilo je to doista neobjanjivo.
A ipak, njihov im je govor, ugodna mjeavina provansalskog i talijanskog, bio vie
nego dovoljan da se sporazumiju s dalmatinskim gledateljstvom. Otkad su otili iz provansal-
skoga kraja, nikada ne doznavi tko su im roditelji, kao pravi izdanci samoniklog nara-
taja uspijevali su nekako isplivati potucajui se po trgovitima i sajmovima, vodei prije
teak negoli lagan ivot, ali ipak ivot, pa ako i nisu svaki dan ruali, a ono su bar gotovo
svaku veer veerali. To im je bilo dosta jer, kao to je ponavljao Jeziak Pescade, "ne
treba traiti nemogue!"
Meutim, ako taj dan dobrijan i nije traio nemogue, u najmanju se ruku iz petnih
ila trsio da pred podij privue koji tucet gledatelja, u nadi da e se odluiti i posjetiti nje-
govo jadno borilite. Ali ni gromoglasne najave to ih je izvikivao smijenim stranim
naglaskom, ni ludorije kakve bi donijele uspjeh nekom piscu vodvilja, ni kreveljenja koja
bi nasmijala i kamenog sveca u udubini na proelju katedrale, ni vratolomno krivljenje i
izvijanje udova to ih je tako udesno znao iaiti iz zglobova, ni zamahivanje vlasuljom
od pirike kojoj su repovi poput kozje brade mlatarali po crvenoj tkanini njegova prslu-
ka, ni ale dostojne rimskoga Pulcinelle ili firentinskog Stenterella nisu imale nikakva
uinka na opinstvo.
Pa ipak, slavenskome su opinstvu njegov drug i on davali predstave zadnjih neko-
liko mjeseci.
Poto su napustili Provansu, dvojica su se prijatelja bila otisnula preko primorskih Alpa,
Milana, Lombardije i Veneta, meusobno uvjebani regbi kao stroj, po snazi glasoviti Rt
Matifou i po okretnosti glasoviti Jeziak Pescade. Slava ih je nanijela sve do Trsta, u srce

101
 Rt Matifou izvodio je majstorije poigravajui se mladim drugom

Ilirije. Iz Trsta su preli Istru i spustili se na dalmatinsku obalu do Zadra, Solina i Dubrovnika,
a bolje su prolazili ako su ili stalno naprijed nego ako su se vraali gdje su ve bili. Ondje
gdje su bili ve bi se otrali. Onamo gdje nisu bili nosili su nov repertoar od kojega e moda
kapnuti koja para. Sad su, aliboe, stali uviati i da e im dosad ne ba odvie uspjeno
putovanje domalo postati posve bezuspjeno. Stoga su sirotani imali jo jednu jedinu elju, a
nisu znali kako da je ostvare: da se vrate u domovinu, da ponovno vide Provansu, da se
vie nikad ne zapute tako daleko od rodnoga kraja! Ali sobom su vukli zaveljaj, zaveljaj
bijede, a s tim zaveljajem na leima bilo je teko prijei vie stotina milja!

102
 Meutim, prije nego to ponu razmiljati o budunosti, valjalo je razmiljati o
sadanjosti, to jest o veeranjem obroku koji jo nipoto nisu osigurali. Nije bilo ni kra-
jcara u njihovoj blagajni, ako se to preuzetno ime uope moe pripisati krajiku rupca u
koji je Jeziak Pescade obino spremao imetak dvojice ortaka. Zaludu se upinjao na podi-
ju! Zaludu je oajniki dozivao! Zaludu je Rt Matifou izlagao miie na kojima su se ile
isticale kao brljan oko vornatog debla! Nijedan gledatelj nije pokazivao namjeru da ude
u platnom ograeni krug.
- Tvrdi su na tobolcu ovi Dalmatinci! - govorio je Jeziak Pescade.
- Kao kamen ! - otpovrnuo bi Rt Matifou.
- Zbilja, mislim da emo danas teko togod utriti! Vidi li ti to, Rte Matifou, treba
da kupimo prnje!
-1 kamo da poemo?
- Ti si stvarno znatieljan! - odvrati Jeziak Pescade.
- Svejedno, kai mi.
- Pa dobro, to veli na neki kraj gdje bismo bili gotovo sigurni da emo jesti jednom
dnevno?
- A koji je to kraj, Jeziku Pescade?
-Ah! Daleko je, dosta daleko, jako daleko... ak i dalje nego jako daleko, Rte Matifou!
- Na rubu zemlje?
- Zemlja nema ruba - pouno odgovori Jeziak Pescade. - Da ima rub, ne bi bila
okrugla! Da nije okrugla, ne bi se okretala! da se ne okree, bila bi nepomina, a da je
nepomina ...
- to bi onda? - zapita. Rt Matifou.
- Onda bi pala na sunce, u manje vremena nego to ti odere kunia!
- A tada?...
- A tada bi se dogodilo ono to se dogodi nespretnom ongleru kad mu se dvije lopte
susretnu u zraku! Tras! Sve puca, sve pada, a narod zvidi i trai natrag novce, pa mu ih
mora vratiti i toga dana nema nita od veere!
- Znai - upita Rt Matifou - kad bi zemlja pala na sunce, ne bismo veerali?
I Rt Matifou se zadubi u nepreglednu beskonanost. Sjedio je u kutu pozornice ruku
prekrienih pod kostimom i klimao glavom kao porculanski Kinez. Vie nita nije govo-
rio, vie nita nije vidio, vie nita nije uo. Zaokupljale su ga na najnerazumljivije naine
ulanane misli. Sve mu se mijealo u velikoj glavi. Najednom outi kako mu se u dubini
bia otvara neto nalik na ponor. Onda mu se uini da se penje visoko, jako visoko... vie
nego jako visoko. Izraz koji je upotrijebio Jeziak Pescade da bi opisao kako je neto, uda-
ljeno ivo ga se dojmio. Tada ga iznenada netko pusti pa stane ipadati... u vlastiti eludac,
to znai u prazno!
Bila je to prava mora. Jadno se eljade pridigne na klupici ruku ispruenih kao sli-
jepac. Jo malo i bio bi se prevrnuo s visoke pozornice.
- Hej! Rte Matifou, to ti je sad? - krikne Jeziak koji druga zgrabi za ruku i na jedvite
ga jade uspije povui
- Meni... Meni... to mi je?
-Jest... tebi !
- Meni je... - ree Rt Matifou, kad je malo pribrao misii, to mu je zadavalo prilian
napor, premda ih nije imao mnogo - meni je to da moram s tobom razgovarati, Jeziku
Pescade!
- Govori onda, Rte moj, i ne boj se da e te iko uti! Nestade nam opinstva, nestade!
. Rt Matifou sjedne na klupu, pa snanom rukom, ali njeno kao da se strai da e ga
razbiti, privue k sebi dobroga druga.

103
 PORINUE TRABAKULA

- Znai, ne ide nam? - upita Rt Matifou.

- to nam ne ide? - odvrati Jeziak Pescade.
- Posao?
- Neosporno je da bi nam mogao ii bolje, ali bi nam mogao ii i gore! - Pescade?
- Matifou!
- Nemoj mi zamjeriti ovo to u ti rei!
- Zamjerit u ti, tovie, ako to zavrijedi da ti zamjerim!
- Pa zna ... morao bi me napustiti.
- to hoe rei ovim napustiti?... Da te ostavim na cjedilu - upita Jeziak Pescade.
-Jest!
- Nastavi, Herkule mojih snova! Zanima me da ujem!
-Jest... Siguran sam da bi se ti snaao da si sam! ... Ja ti smetam, a da nema mene
ti bi ve naao naina da...
- Samo mi kai, Rte Matifou - strogo priklopi Jeziak Pescade - ti si krupan, jesi li?
- Jesam !
-1 visok si? -
Jesam!
- Pa vidi, makar koliko da si visok i krupan, ne znam kako je u tebe mogla stati sva
ta glupost koju si mi upravo kazao!
- A zato, Jeziku Pescade?
- Zato to je jo via i krupnija od tebe, Rte Matifou! Da ja tebe napustim, ludove srca
mog! Ali kad mene vie ne bi bilo, pitam te ja, ime bi ti onglirao?
- ime?...
- Koga bi imao da izvodi smrtni skok s tvojeg zatiljka?
- Ne velim ja...
- Ili da ti pomae kad pokazuje veliki razmak izmeu ruku?
- Zaista!... - odgovori Rt Matifou, zbunjen tom navalom pitanja.
-Jest... pred oduevljenim gledateljstvom... kad se kojim sluajem gledateljstva nae!
- Gledateljstvo! - promrmlja Rt Matifou.
- Dakle - nastavi Pescade - uti, i gledajmo samo da zaradimo koliko nam je potreb
no za veeru.
- Nisam gladan!
- Ti si uvijek gladan, Rte Matifou, pa znai da si gladan i sad! - odvrati Jeziak Pescade
objema akama rastvarajui goleme vilice svojeg druga, kojemu nisu trebali umnjaci da
bi mu bila trideset i dva zuba na broju. - Vidim ti po onjacima, dugi su kao koljai u bul
doga! Gladan si, kaem ti, pa da i ne zaradimo vie od pola forinte, vie od etvrt forinte,
ti e jesti!
- A ti, mali moj Pescade?
-Ja?... Dosta mi je i zrno prosa! Meni ne treba da budem jak, a ti, sinko moj ... Pazi
dobro to ti govorim! to vie jede, to se vie deblja! to se vie deblja, to si vee udo!...
- udo ...Jest!
- Ja, naprotiv to manje jedem, to vie mravim, a to vie mravim, i ja pak posta
jem udo? Nije li tako?
- Tako je - odgovori Rt Matifou najbezazlenije to se moe. - Zato za svoje dobro,
Jeziku Pescade, treba da jedem!

104
r - Kao to kae, kudruve moj, a ja za svoje dobro ne treba da jedem!
- Pa kad bi se nalo samo za jednoga?...
- To bi bilo za tebe!
- Ali kad bi se nalo za dvojicu?...
-1 to bi opet bilo za tebe! Do vraga, Rte Matilou, ti zbilja vrijedi za dvojicu!
- Za etvoricu ... za estoricu ... za desetoricu! ... klikne gorostas, kojega uistinu ne
bi mogla nadvladati desetorica. Na stranu pretjerano napuhivanje kakvo je zajedniko
atletima staroga i novoga svijeta, neprijeporna je istina da je Rt Matifou pobijedio sve
rvae koji su se s njime borili.
O njemu su se navodile ove dvije zgode koje dokazuju njegovu zaista udesnu snagu.
Jedne se veeri, u Nimesu, u cirkusu sagraenu od drveta, dogodi te jedna od greda
to je pridravala nosae krovita iznenada popusti. Kako je zapucketala, gledatelje obuzme
uas, jer ih je krov ako propadne mogao svaki as zgnjeiti, ili su mogli i sami jedni druge
zgnjeiti budu li pokuavali izii hodnicima. No ondje se zatekao Rt Matifou. Skoi prema
gredi koja je ve bila izgubila ravnoteu, pa upravo u trenu kad se svijalo podupre krovite
ramenima i ostane tako cijelo vrijeme dok se dvorana nije ispraznila. Onda odskoi jo
jednom i izjuri van ba kad se iza njega ruio strop.
Toliko o snazi njegovih ramena. A sada da kaemo neto o snazi njegovih ruku.
Jednog dana, na ravnicama Camargue, pobjenjeli bik pobjegne iz tora u kojem je
bio zatvoren, stane proganjati i ranjavati vie osoba, a bio bi izazvao i veih nevolja da se
nije upleo Rt Matifou. Rt Matifou potri prema ivotinji i doeka je a da nije ustuknuo.
Zatim, u trenutku kad je pognute glave srtala prema njemu, on je epa za rogove, je-
dnim trzajem miia obori nauznak i zadri je sa sva etiri papka okrenuta uvis sve dok
je nije obuzdao i onemoguio da ikome nakodi.
O toj bismo nadljudskoj snazi mogli ispriati jo dokaza. Ali i ovi su dovoljni da se
shvati ne samo koliko je Rt Matifou bio krepak, nego i koliko je bio hrabar i odan, budui
da nikad nije krzmao da na kocku stavi vlastiti ivot kad je valjalo blinjima pritei u
pomo. Bio je to dakle stvor dobar koliko i jak. Meutim, kao to je govorio Jeziak
Pescade, da ne izgubi snagu trebalo je da jede, pa ga je drug silio da jede a sebi radi njega
otkidao od usta kad je bilo samo za jednoga, pa ak i kad je bilo za dvojicu. Usprkos tome,
toga dana veere ak ni za jednoga jo nije bilo na vidiku.
- Sama izmaglica! - govorio je Jeziak Pescade.
Pa da je raspri, srani momak nastavi veselo najavljivati i kreveljiti se. Koraao je
podijem, bacakao se, razglabao udove, hodao na rukama kad ne bi hodao stopalima, jer
je opazio da je manje gladan kad stoji naglavce. Napol provansalskim, napol slavenskim
narjejem iznova bi izvikivao vjeite razmetljive ale kakve e se upotrebljavati sve dok
bude lakrdijaa da njima obasipaju gomilu i zgubidana da ih uju.
- Uite, gospodo, uite! - vikao je Jeziak Pescade. Plaa se tek na izlazu . . . samo
triavu krajcaru!
Ali da bi se izalo valjalo je najprije ui, a od pet-est ljudi koji su se zaustavili pred
obojenim zastorima nitko se nije odluivao da stupi u malo borilite.
Tad bi Jeziak Pescade drhtavim tapom pokazivao divlje zvijeri naslikane na zas-
torima. Ne zato to bi imao zvjerinjak koji bi pokazao opinstvu! No te su krvolone ivo-
tinje postojale u nekim dijelovima Afrike ili Indije, a da Rt Matifou ikad nabasa na njih,
Rt Matifou bi ih za tili as porazio.
A onda bi se opet latio uobiajenog najavljivanja koje je gorostas prekidao u pol
reenice udarcima u veliki bubanj to su odzvanjali kao topovski hici.
- Hijena, gospodo, pogledajte hijenu koja potjee s Rta Dobre Nade, okretna je i
krvoedna ivotinja, preskae zidove groblja i tamo nalazi plijen kojim se asti!

105
 - Uite, gospodo, uite! Plaa se tek na izlazu...

Zatim bi otrao na drugu stranu zastora do ute bare obrasle plavim biljem:
- Pogledajte, pogledajte! Mladi i zanimljivi nosorog, star petnaest mjeseci! Odrastao
je na Sumatri, a dok su ga prevozili, umalo je prevrnuo brod svojim jezivim rogom!
Onda bi, na prednjoj strani, povrh zelenkaste hrpe kostiju rtava pokazivao:
- Pogledajte, gospodo, pogledajte! Grozni lav s Atlasa! Obitava u srcu Sahare, na
vrelome pustinjskom pijesku! Kad zavladaju tropske vruine, sklanja se u pilje! Ako nae
koju kap vode, navali na nju, pa poslije sve s njega kapa! Zato su ga i prozvali numidij-
skim lavom!

106
 No inilo se da se nitko nee usvrnuti na sve te divote. Jeziak Pescade se uzalud
usopio. Uzalud je Rt Matifou treskao u veliki bubanj kao da e ga probuiti. Beznadna li
truda!
Meutim, nekoliko se Dalmatinaca, krnih gortaka, napokon zaustavi pred snanim
Matifouom, a inilo se da ga pruavaju kao ljudi koji se u to razumiju.
- Uite, gospodo! Uite! Sad je as! Sad je tren! Velika muka borba! Borba golim
rukama! Ramena moraju dotaknuti pod! Rt Matifou se obvezuje da e svladati dobrovoljce
koji se udostoje iskazati vrijedno povjerenje. Poasni pamuni kostim onome tko ga pobi
jedi! Hoete li vi, gospodo? - dometne Jeziak Pescade obraajui se trojici vrstih moma
ka koji su ga zapanjeno gledali.
Ali vrsti momci ne prosude da je uputno svoju vrstinu stavljati na kunju u toj
borbi, makar kako dostojna mogla biti za dvojicu protivnika. Jeziku Pescadeu ne pre-
ostane dakle nego da najavi kako e se, u nedostatku dobrovoljaca, borba odrati izmeu
Rta Matifoua i njega. Jest! - Spretnost e se mjeriti sa snagom!
- Samo uite! Samo uite! Poite za svijetom! - zadihano je ponavljao jadni Pescade.
-Tu ete vidjeti to nikad niste vidjeli!
Jeziak Pescade i Rt Matifoa uhvatit e se ukotac! Dvojica blizanaca iz Provanse!
Jest... dvojica blizanaca... iako nisu iste dobi... ni od iste majke!... Ha! to smo jedan dru-
gome slini... osobito ja!
Pred podijem se zaustavi mladi. Uozbiljen je sluao te istroene ale.
Mladi, kojemu su bile najvie dvadeset i dvije godine, bio je natprosjena rasta.
Ljupke crte od rada poneto umornog lica i stanovitom strogou proet lik odavati su sje-
tnu narav koju je moda odgojila patnja. Velike crne oi, s brkovima spojena i kratko
podiana brada, usta nenavikla da se smijee, ali skladno ocrtana pod tankim brcima,
upuivala su, a da se nije bilo mogue zabuniti, na ugarsko podrijetlo i ile u kojima tee
madarska krv. Bio je jednostavno obuen u suvremeno odijelo koje nije teilo da slijedi
posljednju modu. Njegovo dranje nije moglo zavarati: u tom se mladiu ve krio mukarac.
Sluao je, rekli smo, kako Jeziak Pescade uzalud izvikuje najave. Promatrao ga je
pomalo dirnut gdje se bacaka po pozornici.
Kako je i sam ve patio, zacijelo nije mogao biti ravnoduan na tue patnje.
- Ova dvojica su Francuzi! - ree u sebi. -Jadnici! Danas nisu nita prikupili!
Pa mu padne na pamet kako bi bilo da sam samcat postane njihovo gledateljstvo,
gledateljstvo koje plaa. Bit e to tek milostinja, ali barem prikrivena milostinja, a vjero-
jatno e stii u pravi as. Krene dakle prema vratima, to jest prema komadu platna koje
je trebalo podii da bi se stupilo u mali ograeni prostor.
- Uite, gospodine, uite! - vikne Jeziak Pescade. - Smjesta poinjemo!
- Ali... sam sam... - natukne mladi najdobrodunije to je mogao.
- Gospodine - odgovori Jeziak Pescade s donekle podsmjeljivim ponosom - pravi
umjetnici vie dre do kakvoe negoli do koliine gledateljstva.
- Ipak, dopustit ete mi?... - doeka mladi vadei novanik.
I uzme dvije forinte te ih odloi na elini tanjur to je stajao u kutu pozornice.
- estita li srca! - ree u sebi Jeziak Pescade.
Zatim se okrene prema drugu:
- Priskoi, Rte Matifou, priskoi! Pokazat emo mi njemu za njegov novac!
Ali ba kad je morao ui, jedini gledatelj u francuskom i provansalskom borilitu
naglo uzmakne. Bio je spazio djevojku koju je pratio otac, a koja se etvrt sata prije toga
bila zaustavila pred zborom pjevaa uz gusle. Mladi i djevojka ne znajui su se susreli u
istoj pomisli da uine milosrdno djelo. Ona je prije udijelila guslarima, a on je upravo
udijelio akrobatima.

107
 No mladiu susret jamano nije bio dovoljan, jer im je ugledao mladicu zaboravi
da je tu u svojstvu gledatelja i da je platio cijenu za svoje mjesto, pa se progura na onu
stranu gdje se ona gubila meu svjetinom.
- Hej, gospodine! ... Gospodine!... - povie Jezicak Pescade, - a va novac? Nismo ga
zaradili, k vragu! ... Pa gdje je?... Nestao je! ... Hej, gospodine!...
No uzalud se trudio ne bi li spazio "gledateljstvo" jer je potonje bilo iezlo. Onda
stane buljiti u Rta Matifoua, koji nije bio nita manje zaprepaten od njega, a usta je ra-
zvalio kao da e ga progutati.
- Ba u trenutku kad smo se spremali da ponemo! - napokon procijedi div. Mi zbi
lja nemamo sree!
- Ipak, ponimo - odvrati Jezicak Pescade i sie malim stubama koje su vodile u boril
ite. Tako e barem, budu li igrali pred praznim klupama kojih nije ak ni bilo, zaraditi novac.
Ali u taj as u lukim se pristanima zaori silna graja. Uini se da cijela gomila zajedno kao po
dogovoru kree u pravcu mora, a zauju se ove rijei koje ponovi nekoliko stotina glasova:
- Trabakul!... Trabakul!
Dolo je naime vrijeme kad je trebalo porinuti mali brod. Prizor koji uvijek privlai
morao je probuditi sveopu radoznalost. Stoga dotad zakreni trg i pristanite opuste,
jer ih je svjetina ostavila da bi pola prema brodogradilitu gdje se moralo obaviti spu-
tanje broda. Jezicak Pescade i Rt Matifou uvide da vie nije raunati na gledateljstvo, bar
ne u tom trenutku. Zato ga napuste u elji da pronau jedinoga gledatelja koji im je zamalo
popunio borilite, a da se nisu ni potrudili da mu zatvore vrata - a zato bi ih i zatvarali?
- pa se zapute prema brodogradilitu.
Brodogradilite se nalazilo na kraju rta izvan gruke luke, na nagibu obale to su je
valovi zapljuskivali lakom pjenom.
Poto su se laktovima probili kroz guvu, Jezicak Pescade i njegov drug uspiju
se smjestiti u prve redove gledalaca. Pred njihovim se podijem, ak ni kad su davali pred-
stave u dobrotvorne svrhe, nikad nije svijet tako tiskao! Oh, kako umjetnost propada!
Ve osloboen upora to su mu pridravale bokove, trabakul je bio spreman za po-
rinue. Sidro je bilo na mjestu, dovoljno e biti ispustiti ga im trup bude u vodi da zadri
zalet broda koji bi ga mogao dovesti predaleko u prolaz. Premda je istisnina trabakula
iznosila svega nekoliko stotina tona, bila je to ipak prilina masa, tako da su se pri po-
stupku briljivo poduzele mjere opreza. Dvojica brodogradilinih radnika stajali su mu
na stranjoj strani palube uz krmeni sonjak, na kraju kojeg se vijorio dalmatinski barjak,
a druga dvojica sprijeda da bi rukovali sidrom.
Trabakul je, kao to se radi kod uzdunog porinua, trebalo sputati sa stranje
strane. Dno koje je poivalo na podmazanim saonicama zadravale su jo jedino poluge.
Bit e dovoljno maknuti poluge pa da trup stane kliziti. Zatim, kako pokrenuta masa bude
poveavala brzinu, mali e brod sam uploviti u prirodni element.
Ve je pola tuceta tesara oboruanih eljeznim batovima tuklo po klinovima to su
ih umetnuli pod pramani dio trabakulova trupa, kako bi ga malo nadigli i izazvali trzaj
koji e ga odvui prema moru.
Svi su s najveim zanimanjem pratili zahvat u posvemanjoj tiini.
U taj tren za okukom rta to prema jugu zaklanja gruku luku pojavi se jahta za
razonodu. Bila je to goleta istisnine oko petsto tona. Pokuavala je kosati uz rt na kojem
se nalazilo brodogradilite da bi oslobodila ulaz u luku. Kako je vjetar puhao sa sjeveroza-
pada, jedrila je uz vjetar oglava napetih na lijevome boku, pa je morala jo samo pristati
uz obalu i dokuiti sidrite. Za manje od deset minuta morala je prispjeli, pa se oku
inilo da se brzo poveava kao da je gleda dalekozorom kojemu se cijev neprestano
produuje.

108
 Meutim, ba da bi goleta ula u luku valjalo joj je proi kraj brodogradilita u kojem
se spremalo porinue trabakula. Zato su ondje im su je primijetili smatrali da je bolje
odgoditi sputanje broda da se izbjegne svaka nezgoda. Nastavit e netom jedrilica ue
u prolaz. Kad bi se jedan od dvaju brodova preprijeio, a drugi velikom brzinom naletio
na njega i kad bi se sudarili, sigurno bi nastala teka nesrea na jahti.
Radnici dakle prestanu batom udarati u klinove, a radnik koji je bio zaduen da
makne poluge dobije naredbu da poeka. U pitanju je bila jedva koja minuta. Goleta se
brzo pribliavala. Moglo se ak vidjeti kako se pomalo priprema za sidrenje. Upravo su
joj bili pritegnuli obje konjae i odrijeili kraj oglava velikog jedra, a istodobno su ubi-
rali debljae i gornja jedra. No pod prednjim letnim jedrom i pod drugom prekom jo
je imala veliki zalet, jer je bila postigla veliku brzinu.
Svi su pogledi bili uprti u taj krasni brod kojem su bijelo jedrilje kose suneve zrake
gotovo pozlatile. Njegovi su mornari u levantinskim odorama i s crvenim kapama na glavi
ustro izvodili manevre, dok je kapetan, koji je stajao straga do kormilara, mirnim glasom
izdavao zapovijedi. Ubrzo se goleta kojoj je preostajalo da kosa jo samo toliko da zao
bie zadnji rt u luci, zatekne bokom ispred brodogradilita. ""
Najednom se razlegne uasnut vrisak. Trabakul se pokrenuo. Iz tko zna kojeg razlo-
ga., poluge su popustile pa je stao kliziti ba u asu kad mu se jahta stala suelice okretati
desnom stranom.
Dva broda dakle svaki e se as sudariti. Vie nije bilo ni vremena ni naina da se to
sprijei. Nikakav manevar nije mogao pomoi. Kricima gledatelja odgovori povik strave
koji se otme posadi golete.
Kapetan, koji je ostao hladnokrvan, naloi meutim da se okrene rudom kormila.
No bilo je nemogue da se brod dovoljno brzo odmakne ili da dovoljno hitro ue u pro-
laz i izbjegne udarac.
Naime, trabakul je bio otklizio po saonama. Bjeliast dim to ga je izazvalo trenje
kuljao mu je ispod pramca, a stranja mu je strana ve uranjala u zaton.
Iznenada sune neki ovjek. Zgrabi vez to visi trabakulu s prednje strane. Ali uzalud
ga pokua zadrati odupirui se o tlo i izlaui se opasnosti da ga odvue. Tu je, usaen u
zemlju, eljezni kolac koji slui kao bitva za vezivanje brodova. Uas oko njega omota vez i
malo-pomalo ga stane otputati dok ga, je pod cijenu da ga brod dohvati i smrvi,
zadravao i odolijevao nadljudskom snagom. Sve to potraje deset sekundi.
Tada vez pukne. No tih je deset sekundi bilo dovoljno. Trabakul je uronio u more u
zatonu i izdigao se kao da ga je neto snano zaljuljalo. Otisnuo se prema prolazu i
proao tik uz goletinu krmu jedva stopu daleko, pa otplovio sve dok ga napetim lancem
ne zaustavi sidro to je palo na dno. Goleta je bila spaena.
Taj ovjek kojemu nitko nije uspio pritei u pomo, jer toliko je neoekivan i brz
bio manevar to ga je izveo, bio je Rt Matifou.
Ah! Dobro! ... Izvrsno! - Klikne Jeziak Pescade i potri prema svojemu drugu koji
ga uzme u naruaj ne da bi njime onglirao, nego da bi ga zagrlio kako je ve znao initi,
tako da ga je umalo uguio.
A onda se sa svih strana prolomi pljesak. Svjetina nagrne oko Herkula, koji je bio
skroman kao i izvritelj dvanaest djela iz mita, a uope nije shvaao to je toliko ushitilo
opinstvo.
Pet minuta nakon toga goleta se usidri usred luke. Onda vitka kitolovka sa est vesala
doveze na obalu vlasnika jahte.
Bio je to mukarac visoka rasta, star pedeset godina, gotovo sijede kose, sure
brade podiane na istonjaku. Velike, prodorne, crne oi neobinom su se i-

109
 Stade malo po malo poputati vez

vahnou arile na blago opaljenom licu jo uvijek i lijepih crta. Nadasve se na njemu
otprve doimalo neto plemenito, ak i uzvieno, to je proimalo cijelu njegovu
osobu. Odijelo za plovidbu, zagasito modre hlae, kratki kaput s istom bojom me-
talne dugmadi, crni pojas koji m je ispod odijela stezao struk, laki eir od tamnog
platna, sve mu je dobro pristajalo i odavalo snano tijelo skladne grae koje dob jo
nije naela.
im je ta osoba u kojoj se mogao naslutiti odluan i moan ovjek stupila na kopno,
uputi se prema dvojici akrobata to ih je gomila okruila da bi im klicala.
 Stranac prui ruku atletu

Svijet se razmakne da bi proao.

Netom je stigao do Rta Matifoua, nije mu prva kretnja bila da se mai za kesu i da ih
bogato obdari. Nije! Prui ruku atletu i ree mu na talijanskom jeziku:
- Hvala vam prijatelju, za ono to ste uinili.
Rt Matifou se sav postidi zbog tolikih poasti za jednu takvu sitnicu! -Jest! ... Dobro je
bilo... Prekrasno, Rte Matifou! - opirno nadoveeJeziak Pescade u duhu provansalskog
narjeja.
- Vi ste Francuzi? - upita stranac. ,

111
 - Da francuskiji ne moemo biti! - Odvrati Jeziak Pescade prilino ponosno - Francuzi
smo s Juga Francuske!
Stranac ih je promatrao s pravo naklonou donekle pomijeanim s ganuem. Njihova
je bijeda bila odvie oita da bi se mogao prevariti. Pred njim doista stoje dvojica siro-
manih komedijaa od kojih je jedan upravo stavio ivot na kocku da bi mu uinio veliku
uslugu, jer je sudar izmeu golete i trabakula mogao odnijeti mnoge rtve.
- Posjetite me na palubi - ree im.
- A kad to, knee moj? - odgovori Jeziak Pescade, dok je Rt Matifou preutno izraavao
pristanak klimajui gore-dolje golemom glavom.
Svjetina je meutim i dalje okruivala junaka ove zgode. Jamano bi ga bila pobje-
donosno ponijela na rukama, da njegova teina nije zastraila i najjae. No uvijek domiljati
Jeziak Pescade pomisli kako je uputno iskoristiti to je opinstvo tako dobro raspo-
loeno. Dok je stranac odlazio prema molu, poto se s njima jo jednom rukovao, povie
stoga radosnim i primamljivim glasom:
- Borba gospodo, izmeu Rta Matifoua i Jezika Pescadea! Uite, gospodo, uite!...
Plaa se tek na izlasku ... ili na ulasku, kako vam je po volji!
Ovaj put saslua ga i krene za njim gledateljstvo kakvo dotad moda nikada nije vidio.
Toga dana ograeni prostor postade premalen! Morali su odbijati ljude! Morali su
vraati novac!
Stranac se pak, tek to je proao nekoliko koraka prema molu, nae pred djevojkom
i njezinim ocem, koji su prisustvovali cijelom prizoru.
Neto podalje stajao je mladi koji ih je slijedio, a na iji je pozdrav otac samo oholo
odvratio, to je stranac imao vremena uoiti.
Pred tim je ovjekom stranac jedva mogao suspregnuti trzaj. Kao da mu se cijelo
bie zgnualo, a pogled mu se zaiskrio.
Uto mu se djevojin otac priblii pa mu vrlo uljudno ree:
- Jeste li vi, gospodine, upravo izbjegli veliku opasnost zahvaljujui hrabrosti onog
akrobata?
- Jesam, gospodine - odgovori stranac iji glas, hotimino ili ne, promijeni boju od
nesavladiva uzbuenja.
Zatim e obrativi se sugovorniku:
- Smijem li vas upitati, gospodine, s kim mi je ast govoriti?
- S gospodinom Silasom Toronthalom iz Dubrovnika - odvrati bivi transki bankar.
- A mogu li ja doznati tko je vlasnik one jahte?
- Doktor Antekritt! - odgovori stranac.
Onda se obojica pozdrave i odu svaki na svoju stranu, dok se ulo kako u borilitu
francuskih akrobata odzvanjaju oduevljeni klicaji i pljesak.
Te veeri ne samo da se Rt Montifou najeo do sita, a to znai za etvoricu, nego ga
je jo i preteklo za jednoga. I to je bilo dovoljno da poveera njegov valjani mali drug,
Jeziak Pescade.

112
 III
DOKTOR ANTEKIRTT

Ima ljudi koji zadaju dosta posla Glasini, stoustoj boici koja im ime trubljama pronosi
na sve etiri strane svijeta.
Tako je bilo sa slavnim doktorom Antekirttom, koji je maloprije stigao u gruku luku. K
tome, njegov je dolazak obiljeio nenadan dogaaj koji bi bio dovoljan da pozornost
javnosti privue i na mnogo obinijeg putnika. No on nije spadao meu takve putnike.
Naime, u zadnjih nekoliko godina oko doktora Antekirtta satkala se neka vrsta legende
irom bajoslovnih zemalja Dalekog Istoka. Azija od Dardanela pa sve do Sueskog
kanala, Afrika od Sueza do tuniskih granica, Crveno more i cijela arapska obala nisu presta-
jali ponavljati njegovo ime kao ime ovjeka izvanredno struna u prirodnim znanostima,
svojevrsnoga gnostika, taliba koji posjeduje zadnje tajne svemira. U doba biblijskoga go-
vora bili bi ga nazvali Magom. U predjelima oko Eufrata bili bi ga tovali kao potomka
triju Kraljeva.
to je u njegovu ugledu mata nadogradila na zbilju? Sve to je Maga htjelo prokazati
kao arobnjaka, sve to mu je pripisivalo nadnaravnu mo. Istina je pak da je doktor
Antekirtt bio samo ovjek, ovjek od krvi i mesa, vrlo uen, ispravna i estita duha, po-
uzdana uma, izuzetne pronicavosti, udesna razbora, a kojegu su neobino posluile
okolnosti. Naime, u jednoj od sredinjih pokrajina Male Azije umio je sve puanstvo zati-
titi od strane poasti koja se dotad smatrala zaraznom, a protiv koje je on pronaao lijek.
Zbog toga je stekao glasovitost kojoj nije bilo ravne.
Uglavnom je nedokuiva zagonetnost kojom je okruivao svoju osobu pridonijela
da postane tako slavan. Otkuda dolazi? Nije se znalo. Kakva mu je prolost? I to je bilo
jednako nepoznato. Gdje je prije ivio i u kakvim uvjetima, nitko ne bi bio kadar rei.
Govorilo se samo kako doktora Antekirtta, da tako kaemo, oboavaju narodi u tim pre-
djelima Male Azije i Istone Afrike, da je na glasu kao lijenik bez premca, da su vijesti o
njegovom izvrsnom nainu lijeenja stigle u velika znanstvena sredita Europe, da ne
uskrauje njegu ni siromasima ni bogatim velikaima i paama tih krajeva. Ali nikad ga
nisu vidjeli u zapadnim zemljama, a posljednjih godina nije mu se znalo ak ni prebiva-
lite. To je svijet navelo da ga zamilja kao bie'to prolazi kroz neku tajnovitu preobrazbu,
kao nekog otjelovljenog hinduskog boga, da ga promee u natprirodnog stvora koji iscje-
Ijuje natprirodnim sredstvima.
Ali iako doktor Antekirtt jo nije pokazao svoje umijee u glavnim europskim dravama,
ugled ga je preduhitrio. Premda je u Dubrovnik stigao kao obian putnik i bogati izletnik
koji jahtom obilazi i posjeuje razna mjesta na Sredozemlju, uskoro se njegovo ime proir-
ilo gradom. Pa dok je svijet ekao prigodu da vidi doktora glavom, goleta kojom je puto-
vao imala je ast da na se privue poglede. Uostalom, nesrea koju je sprijeio Rt Matifou
dostajala bi da skrene pozornost javnosti.
Ta bi jahta doista bila na diku i najbogatijim, najsjajnijim dentlmenima koji se bave
pomorskim portovima diljem Amerike, Engleske i Francuske! Dva uspravna jarbola bila
su smjetena pri srijedi, to je omoguavalo da se prednja letnjaa i velejedro lijepo razviju,
a duina dvjema prekama opremljenoga kosnika, krina etverokutna jedra to ih je
nosila na prednjem jarbolu, smione vrhovnjae, sve to jedrilje moralo joj je pospjeiti
udesnu brzinu i po runom vremenu. Goleta je bila istisnine trista pedeset tona. Duguljasta
i vitka, velikog nagiba krmene i pramane statve, ali dosta iroke palube, dovoljno dubo-
ka gaza da joj zajami iznimnu stabilnost, mogla se u pravom smislu rijei smatrat i
pomorskim plovilom kojim kormilar moe sigurno gospodariti i koje moe prkositi svakom
 vjetru. Na puini
kao i na kraju, uz
povoljan vjetar bez imalo je muke jedrilo s trinaest i po vorova na sat. Brodovi poput
Boadicee, Gaetane i Mordona iz Velike Britanije u meunarodnom se natjecanju s njime
ne bi mogli nositi.
to se tie izvanjske i unutranje ljepote jahte, ni najstroi jedriliar ne bi mogao
zamisliti nita bolje. Bjelina palube bez ijedne kvrice, unutranjost lijepo istesanog
gornjeg dijela oplate, poklopci i ograde od tikovine na kojima su bakreni dijelovi blistali
kao da su od zlata, uresi na kotau kormila, raspored snasti pod snjeno bijelim navlaka-
ma, besprijekorni koloturnici, podigai, zatezi i cijela vrv, koja se bojom otro raz-
likovala od galvaniziranog eljeza upora, pripona i zaputaka, graa ocakljenih amaca
to su skladno visjeli na sohama, blistava crna boja trupa na kojoj se isticala jedino
zlatna letvica to se protezala od pramca do krme, jednostavnost ukrasa na stranjoj
strani, sve mu je pridavalo odlike izvanredno ukusno i izuzetno otmjeno opremljenog
broda.
Vano je tu jahtu upoznati i iznutra jednako kao izvana, jer je na kraju krajeva bila
plovno obitavalite zagonetne linosti koja e postati junakom ove prie. Nikome dodue
nije bilo doputeno da je razgleda. No pripovjeda posjeduje osjetilo nalik na drugi vid
koji mu omoguuje da opisuje i ono to mu nije dano da vidi.
U unutranjosti golete rasko se nadmetao s udobnou. Sobe i kabine, drutvene
dvorane i blagavaonica bile su oslikane i ukraene velikim freskama. Sagovi, zastori i svi
komadi pokustva bili su vjeto prilagoeni potrebama plovidbe kojoj je svrha razonoda.
Na tako su dobar nain bile zamiljene i ureene ne samo kapetanova soba i sobe za
asnike, nego i smonica gdje je srebrno i porculanske sue bilo zatieno da se ne oteti
kad se brod njie i ljulja, kuhinja u kojoj je vladala holandeka istoa te spavaonica gdje
su se visee lealjke za posadu mogle ugodno zibati. Ljudi, kojih je bilo dvadesetak na '
broju, nosili su elegantnu odoru maltekih mornara, kratke hlae, mornarske izme, pru-
gastu koulju, taman pas, crvenu kapu i kaput na kojem su se koila bijela poetna slova
imena golete i njezina vlasnika.
Ali koja je matina luka jahte? Gdje je registrirana? U kojoj zemlji to granii sa
Sredozemljem provodi zimsko razdoblje? I napokon, kojeg je dravljanstva? Nije se znalo,
ba kao to se nije znalo doktorovo dravljanstvo. Na vrhu krmenog sonjaka vijorio se
zelen barjak s crvenim kriem u gornjem kutu. Zaludu bi ga tkogod traio u velikome
mnotvu raznih barjaka to plove po bilo kojemu moru na kugli zemaljskoj.
Kako bilo da bilo, prije negoli se doktor Antekirtt iskrcao, luki je asnik primio
isprave jahte i zacijelo ustanovio da u potpunosti odgovaraju propisima, kad joj je nakon
sanitarnog pregleda dopustio da slobodno uplovi.
Ime golete bilo je malim zlatnim slovima ispisano na krmi bez naznake matine luke,
a glasilo je Savarena.
Takva je bila krasna laa kojoj su se mogli diviti u grukoj luci. Jeziak Pescade i Rt
Matifou, koje e sutradan na njoj primiti doktor Antekirtt, promatrali su je jednako
znatieljno, ali s veim uzbuenjem nego mornari u luci. Kako su rodom potjecali s
provansalskih obala, bili su posebno osjetljivi na sve to ime veze s morem, a osobito
Jeziak Pescade koji je to udo pomorskoga graditeljstva promatrao kao poznavalac. To
ih je obojicu najvie zaokupljalo ve te veeri poslije nastupa.
- Ah! - kazao bi Rt Matifou.
- Oh! - rekao bi Jeziak Pescade.
- Ha, Jeziku Pescade!
-1 ja velim, Rte Matifou!
Tim su udivljenim uzvicima dvojica siromanih akrobata govorili daleko vie nego
to bi mogli izraziti rijeima!

114
 Pescade i Matifou promatrali su lau

U tom trenutku na Savareni su ve obavili sve radnje to slijede nakon sidrenja, ubrali
jedra na sonjacima, spremili i briljivo uvrstili snast i razapeli zaslon na stranjoj strani.
Goleta se usidrila u kutu luke, to je nagovjetavalo da ondje kani proboraviti neko vrijeme.
Meutim, te veeri se doktor Antekirtt samo kratko proetao po okolici Grua. Dok
su se Silas Toronthal i njegova ki vraali u Dubrovnik kolima koja su ih ekala u pri-
stanitu, a mladi o kojemu je bilo govora pjeke iao dugim prilazom, doktor se ograniio
da razgleda luku. Jedna je od najboljih na obali, a tada se u njoj nalazio prilian broj
brodova razliitih dravljanstava. Zatim izae iz grada i krene rubom uvale koja u kopno
 zadire dvanaest milja sve do ua male Rijeke dubrovake, kojoj je tok dovoljan da je ak
brodovi dubokog gaza mogu oploviti do samog podnoja brdaca Vlastice. Oko devet sati
vrati se na obalu i doeka veliki Llovdov parobrod to je dolazio s Indijskog oceana.
Najposlije se vrati na palubu, sie u svoju sobu koju su obasjavale dvije svjetiljke i ostane
sam do jutra.
Tako je obiavao initi, a kapetanu Savarene, mornaru starom etrdesetak godina
imenom Narsos, bilo je naloeno da nikad ne remeti doktorov mir za tih samotnih sati.
Ako opinstvo nije znalo nita o prolosti te osobe, valja rei da ni asnici ni lanovi
posade nisu znali mnogo vie. Zbog toga mu nisu bili manje odani tijelom i duom. Ako
doktor Antekirtt nije trpio da se makar i neznatno kri brodski red, bio je prema svima
dobar, netedimice je pruao njegu i davao novac. Stoga nije bilo mornara koji ne bi pohitao
da stupi u posadu Savarene. Nikoga nikada nije ukorio, nikoga nije kaznio, nikada
nikoga izbacio. Kao da se posada golete sastojala od lanova jedne te iste obitelji.
Kad se doktor vratio, pripravili su brod za no. Poto su postavili svjetiljke na pra-
mac i na krmu a straari zauzeli mjesta, na brodu zavlada potpuna tiina.
Doktor Antekirtt sjedne na irok divan u kutu sobe. Na stolu je bilo nekoliko pri-
mjeraka novina to ih je njegov sluga otiao kupiti u Gru. Doktor ih rastresena pogleda
preleti vie se zadravajui na kronici nego na uvodnicima, traei obavijesti o dolascima
i odlascima brodova te kamo putuju i odlaze na ladanje pokrajinski uglednici. Zatim
odg urne novine. Obuzimala ga je nekakva snena obamrlost. Onda oko jedanaest poe
lei ne zatraivi sobarovu pomo, ali mu je dugo trebalo da zaspi.
A da je tkogod mogao proitati misao koja ga je nadasve opsjedala, bio bi se moda
zaudio to se svodi na ovu reenicu:
- Pa tko je mladi koji je u grukom pristanitu pozdravio Silasa Toronthala?
Sutradan ujutro oko osam sati doktor Antekirtt se popne na most. Sve je obeavalo
da e dan biti prekrasan. Sunce je ve palilo vrhove planina u pozadini uvale. Mrak se
pomalo povlaio iz luke klizei po vodenoj povrini. Savarenu ubrzo okupa svjetlost.
Kapetan Narsos prie doktoru da primi naredbe, koj mu ovaj kaza u nekoliko rijei,
poto mu je prethodno poelio dobar dan.
asak zatim s palube se spusti amac u kojem su bila etiri ovjeka i zapovjednik.
Onda se uputi prema obali gdje e ga, kako je bilo dogovoreno, ekati Jeziak Pescade o
Rt Matifou.
Bio je to velik dan, velika sveanost u skitnikom ivotu dvojice estitih momaka koji
su se otisnuli tako daleko od domovine, nekoliko stotina milja od Provanse koju su toliko
udjeli ponovno vidjeti.
Obojica su bili na obali. Poto su odbacili nakaradne prnje koje im je nametao poziv,
odjeveni u otrcana ali uredna odijela gledali su jahtu divei joj se kao dan prije. Bili su
sjajno raspoloeni. Ne samo da su Rt Matifou i Jeziak Pescade sino veerali, nego su ve
tog jutra ak i dorukovali. Bila je to prava ludost koja se, naposljetku, mogla objasniti
izvanrednom zaradom od etrdeset forinta! Ali neka nitko ne pomisli kako su proharaili
svu zaradu! Nisu! Jeziak Pescade bio je smotren, razborit, dalekovidan, pa im je ivot bio
osiguran bar jo desetak dana.
- A ipak, sve ovo tebi dugujemo, Rte Matifou!
- Oh! Pescade!
-Jest, tebi, ljudino moj!
- Pa dobro, jest... meni... kad ti tako hoe! - odgovori Rt Matifou.
U tom trenutku, amac sa Savarene pristane uz obalu. Zapovjednik ustane, skine
kapu i usluno ree da stoji na zapovjed "gospodi".
- Gospodi? - povie Jeziak Pescade. - Kojoj gospodi?

116
 - Vama - odgovori zapovjednik - va ma k oje doktor Antekirtt oekuje na svojem
brodu.
- U redu! Ve smo i gospoda postali! - ree Jeziak Pescade.
Rt Matifou je beio oi i u silnoj nelagodi guvao eir.
- Kad budete htjeli, gospodo! - ree zapovjednik.
- Pa mi, mi... mi hoemo! - odgovori Jeziak Pescade prijazno se naklonivi.
I za koji trenutak dvojica su prijatelja udobno sjedila u amcu, na crnoj presvlaci s
crvenim obrubom to je prekrivala klupu, dok je zapovjednik stajao iza njih.
Razumije se da je pod Herkulovom teinom un uronio etiri ili pet palaca iznad
vodoreza. Trebalo je ak podii nabore presvlake da se ne bi umakala u vodu.
Uz zviduke sva etiri vesla slono pljesnu pa amac brzo otplovi prema Savareni.
Moemo priznati, jer tako je i bilo, dva su jadna momka bila donekle potresena, da
ne velimo pomalo postiena. Tolike poasti za pelivane! Rt Matifou nije se usuivao micati.
Jeziak Pescade pak uza svu zbunjenost nije mogao prikriti veseo smijeak kojim mu se
ozarilo ljupko i pametno lice.
un se goleti priblii s krme i pristane uz desno brodsko stubite, s poasne strane.
Po viseem stubitu koje se ulekne pod teinom Rt a Matifoua dvojica se prijatelja
popnu na most pa ih odmah odvedu pred doktora Antekirtta, koji ih je ekao na stranjoj
strani.
Poto su se prijateljski pozdravili, Jeziak Pescade i Rt Matifou su se jo malo udvorno
prenemagali i skanjivali prije nego to su pristali da sjednu. Ali napokon i to obave.
Doktor ih je nekoliko trenutaka gledao ne govorei nita. Njegovo im je hladno i
lijepo lice ulijevalo strahopotovanje. Ipak, nije se bilo mogue prevariti, ako im se nije
smijeio usnama, smijeio se u srcu.
- Prijatelji - ree - juer ste moju posadu i mene spasili od velike pogibelji. Htio sam
vam na tome jo jednom zahvaliti, po sam vas zato zamolio da doete na brod.
- Gospodine doktore - odvrati Jeziak Pescade, koji je pomalo stao prikupljati sam-
pouzdanje - vi ste zaista dobri i niste se morali zbog toga truditi. Moj drug je uinio ono
to bi na njegovom mjestu bio uinio bilo tko da je imao njegovu snagu. Zar ne, Rte
Matifou?
Ovaj dade znak da se slae gore - dolje zaklimavi krupnom glavom.
- Moda je tako - odgovori doktor - ali nije bilo tko, nego va drug stavio ivot na
kocku, pa se smatram njegovim dunikom!
- Oh! Gospodine doktore - odgovori Jeziak Pescade - nemojte da moj stari Rt pocr
veni, jer je vrue krvi i ne valja da mu krv navre u glavu ...
- Dobro, prijatelji - priklopi doktor Antekirtt - vidim da ne volite da vas hvale! Zato
neu navaljivati. Ali svaka usluga zavreuje ...
- Gospodine doktore - odgovori Jeziak Pescade - molim vas da mi oprostite to vas
prekidam, svako dobro djelo samo po sebi predstavlja nagradu, tako bar tvrde poune
knjige, pa smo mi ve nagraeni!
- Zar ve! A kako? - upita doktor, jer se pobojao da ga je u tome netko prestigao.
- Naravno - nastavi Jeziak Pescade. - Poto se opinstvo na tako sjajan nain uvjeri
lo kako je na Herkul jak u svim stilovima, htjelo ga je i samo procjeniti u umjetnikim
okolnostima. Zbog toga je gomilice nahrupilo u naa provansalska borilita. Rt Matifou
je porazio pola tuceta najilavijih brana i najvrih grukih nosaa i tako smo pobrali
pozamanu zaradu!
- Pozamanu?
-Jest! ... Takve na akrobatskim turnejama jo nismo imali.
- A kolika je?
 un pristade uz desno brodsko stubite '

- etrdeset i dva forinta!

-Ah! Zbilja!... Pa ja to nisam znao!... -uveseljenim glasom odgovori doktor Antekirtt.
- Da sam znao da dajete predstavu, smatrao bih dunou i zadovoljstvom da joj pri-
sustvujem! Barem ete mi dopustiti da platim svoje mjesto ...
- Veeras, gospodine doktore, veeras - odgovori Jeziak Pescade - ako svojom
nazonou budete htjeli poastiti prikazivanje naih borilakih vjetina!
Rt Matifou se pristojno nakloni prignuvi iroka ramena "koja se jo nisu valjala u
praini", kako je kazivala najava Jezika Pescadea.

118
 Doktor Antekirtt uvidi da dvojicu akrobata nee privoljeti da prime ikakvu nagradu,
bar ne u obliku novca. Stoga odlui pokuati drugaije. Uostalom, dan prije ve je bio
odluio to s njima namjerava. Po podacima koje je ve sino svojini ljudima naloio da
prikupe, dalo se zakljuiti kako su dvojica pelivana poteni ljudi, dostojni povjerenja.
- Kako se zovete? - upita ih.
-Jedino mi je ime za koje znam, gospodine doktore, Jeziak Pescade. -
A vi?
- Matifou - odgovori Herkul.
- To jest Rt Matifou - dopuni Jeziak Pescade, koji nije mogao a da ne osjeti stanovit
ponos to izgovara ime glasovito u svim borilitima June Francuske.
- Pa to su nadimci... - primjeti doktor,
- Drugih nemamo - odgovori Jeziak Pescade - ili, ako smo ih i imali, kako nam depovi
nisu u najboljem stanju, puteni smo ih izgubili!
- A ... imate li roake?
- Roaka, gospodine doktore! Sredstva nam nikada nisu dopustila takvo izobilje! A
ako se jednoga dana obogatimo, sigurno e ih se nai da nam budu batinicima!
- Francuzi ste? Iz kojeg dijela Francuske?
- Iz Provanse - ponosito odgovori Jeziak Pescade - a to znai da smo dvostruko
Francuzi!
- Ne manjka vam dobre volje, Jeziku Pescade!
- Sve to iziskuje moja struka. Zar moete na pozornici zamisliti, gospodine doktore,
pajaca, komedijaa, lakrdijaa koji bi bio turobno raspoloen! Pa taj bi za sat vremena
dobio vie rajica nego to bi ih za cijeli ivot stigao pojesti! Jest! Jako sam veseo, silno
veseo, bez daljnjega!
- A Rt Matifou?
- Oh! Rt Matifou je ozbiljniji, promiljeniji, vie je sav prema unutra! - odvrati Jeziak
Pescade i prijateljski lako potape druga kao to se konj gladi po vratu. -1 to iziskuje nje
gova struka! Kad ovjek onglira tekim utezima, treba da bude vrlo ozbiljan! Kad se rve,
ne rve se samo rukama, nego i glavom! A Rt Matifou se uvijek rvao ... ak.i s bijedom! A
ta ga jo nije nadjaala!
Doktor Antekirtt je sa zan imanjem sluao malo, estito eljade prema kojemu je
dotad sudbina bila tako kruta, a koje nju nije ni za to krivilo. Osjeao je da u njemu ima
bar toliko srca koliko i pameti te razmiljao to je sve mogao postati da mu od malih nogu
nisu nedostajala sredstva za ivot. l
- A kamo sada idete? - upita ga.
- Ravno preda se, kamo nas sluaj odvede - odvrati Jeziak Pescade. - Ali nije sluaj
uvijek lo vodi i sve u svemu, poznaje sve putove. Bojim se jedino da nas je ovaj put
odvukao predaleko od zaviaja! Uostalom, sami smo krivi! Morali smo ga prvo pitati kamo
ide!
Doktor Antekirtt ih naas promotri. Tad nastavi:
- to bih mogao za vas uiniti? - opet e uporno.
- Ali gospodine doktore, nita - odgovori Jeziak Pescade - nita... uvjeravam vas...
- Ne biste li se sada rado vratili u svoju Provansu?
Dvojici se akrobata u isti as zakrijese oi.
- Mogao bih vas odvesti - nadovee doktor.
- Pa to bi bilo sjajno! - odgovori Jeziak Pescade. Onda se obrati drugu:
- Rte Matifou - ree - bi li se htio onamo vratiti?
- Bih ... ako bi i ti poao, Jeziku Pescade!
- Ali to emo ondje raditi? Od ega emo ivjeti?

119
 - Biste li se sloili da obojica ostanete sa mnom?

Rt Matifou se poee po elu, to je inio kad god bi se naao u nezgodi.

- Radit emo ... radit emo ... - promrsi.
- Nema pojma, ... a ni ja! ... Ali napokon, to nam je domovina! Nije li neobino,
gospodine doktore, da takvi jadnici kakvi smo mi imaju domovinu, da su se dva siromaka
koji ak nemaju ni roditelja uope negdje rodili! To mi se uvijek inilo neobjanjivim!
- Biste li se sloili da obojica ostanete sa mnom? - upita doktor Antekirtt.
Na taj neoekivani prijedlog Jeziak Pescade se lecne i ustane, dok je Herkul gledao
u njega ne znajui mora li i on ustati.

120
 - Da ostanemo s vama, gospodine doktore? - naposljetku odgovori Jeziak Pescade.
- A emu bismo vam mi mogli posluiti? Znamo izvoditi vjetine u kojima treba snage,
vjetine u kojima treba spretnosti, i nikada nismo nita drugo radili! Pa osim u sluaju da
elite da vas zabavljamo za vrijeme plovidbe ili u vaoj zemlji...
- Sluajte me - odvrati doktor Antekirtt - potrebni su mi hrabri, odani, okretni i pa
metni ljudi koji su mi kadri pomoi da izvedeni svoje nakane. Ovdje vas nita ne zadrava,
onamo vas nita ne zove. elite li vi biti ti ljudi?
- Ali kad ostvarite te svoje nakane ... - ree Jeziak Pescade.
- Neete me napustiti ako vam se tako svidi - odgovori doktor smijeei se - ostat
ete sa mnom na brodu! A to velite na ovo, pouavat ete moju posadu u vjetini hoda
nja po ici! Ako vam se naprotiv prohtije da se vratite u domovinu, moi ete jo lake,
jer ete sebi osigurati doivotno blagostanje.
- Oh! Gospodine doktore! - usklikne Jeziak Pescade. - Pa neete nas valjda ostaviti
besposlene! Ne bi nam bilo dovoljno da vam ni u emu ne sluimo!
- Obeajem vam i te kakvog posla koji e vas zadovoljiti!
- Uistinu - odvrati Jeziak Pescade - vaa je ponuda zbilja primamljiva!
- Imate li na nju kakvih primjedaba?
- Moda jednu jedinu. Vidite nas ovdje obojicu, Rta Matifoua i mene! Iz iste smo
zemlje, a svakako bismo bili iz iste obitelji kad bismo je uope imali! Srcem smo braa!
Rt Matifou ne bi mogao ivjeti bez Jezika Pescadea niti Jeziak Pescade bez Rta Matifoua!
Zamislite dva sijamska blizanca! Nikada ih nisu moglu razdvojiti, zar ne, jer bi ih raz
dvajanje kotalo ivota! Pa dobro, mi smo sijamski blizanci! ... Volimo se, gospodine
doktore!
I Jeziak Pescade prui ruku Rtu Matifouu, koji ga privue na grudi i privije kao dijete.
- Prijatelji - ree doktor Antekirtt - nema ni govora o tome da se razdvajate, nego se
podrazumijeva da nikad neete napustiti jedan drugoga!
- Onda bi to moglo ii, gospodine doktore, ako ...
-Ako?
- Ako Rt Matifou pristane.
- Reci da hoe, Jeziku Pescade - odgovori Herkul - pa e rei da hoemo obojica!
- Dobro - odvrati doktor - dogovorili smo se, i neete zaaliti! Od danas se ni za to
vie nemojte brinuti!
- Oh, gospodine doktore, uvajte se! - povie Jeziak Pescade. - Moda preuzimate
vie obveza nego to mislite!
- A zato?
- Zato to emo vas mi skupo stajati, osobito Rt Matifou! Straan vam je izjea moj
Rt, a vama valjda ne bi bilo drago da u vaoj slubi izgubi na snazi, pa makar i neznatno!
- tovie, elim da snagu udvostrui!
- Onda e vas upropastiti!
- Nije mene lako upropastiti, Jeziku Pescade!
- Ipak, dva obroka ... tri obroka dnevno ...
- Pet, est, deset, bude li htio! - smjekajui se odgovori doktor Antekirtt. - Njemu e
blagovaonica biti stalno otvorena!
- Ha, Rte moj! - sav radostan povie Jeziak Pescade. - Znai da e moi jesti koliko
zaeli!
-1 vi takoer, Jeziku Pescade.
- Oh, ja! Kao ptica! Nego gospodine doktore, smijem li vas upitati hoemo li ploviti?
- esto, prijatelju. Sad u imati posla na sve etiri strane Sredozemlja. Pacijenata u
imati posvuda na obali! Namjeravam se baviti medicinom u meunarodnim razmjerima!

121

t$
 Ako me bolesnik pozove u Tanger ili na Baleare kad sam na Suezu, nee li biti pravo da
ga obiem? to lijenik ini u velikom gradu izmeu razliitih etvrti, ja u initi izmeu
Gibraltarskog tjesnaca i Egejskog otoja, izmeu Jadrana i Lionskog zaljeva, izmeu Jonskog
mora i Gabeske uvale! Imam jo brodova koji su deset puta bri od golete, a vi ete me
najee pratiti kad budem odlazio u obilaske!
- To nam odgovara, gospodine doktore! - odgovori Jeziak Pescade trljajui ruke.
- Nije vas strah mora? - upita doktor Antekirtt.
- Nas! - povie Jeziak Pescade. - Nas! Provansalske sinove! Jo kao derani vozali smo
se u obalnim amcima! Nas! Nas nije strah mora ni tobonje bolesti koju izaziva! Nas koji
smo navikli hodati s glavom naopako i s nogama u zraku! Da su prije nego to su se iskr
cali ova gospoda i ove gospoe samo dva mjeseca radili tu vjebu, ne bi dok plove morali
gurati nosove u plitice! Uite, gospodo, gospoe, poite za svijetom!
I radosni se Pescade stane preputati uobiajenim izvikivanjima kao da je na pozor-
nici svoje daare.
- Dobro, Jeziku Pescade! - odgovori doktor. - Divno emo se slagati, a povrh svega,
preporuujem vam da i dalje ostanete tako dobro raspoloeni! Smijte se, mome, smijte
se i pjevajte koliko vam srce eli! Budunost nam moda nosi dosta tunih stvari, pa vaa
radost na putu nee biti na odmet!
Dok je to govorio, doktor se Antekirtt uozbiljio. Jeziak Pescade, koji ga je proma-
trao, predosjeti da je taj ovjek u prolosti doivio velikih boli koje e moda jednoga
dana doznati.
- Gospodine doktore - ree tad - od dananjeg dana mi vam pripadamo tijelom i
duom!
-1 od dananjeg dana - odvrati doktor - moete se konano useliti u svoju kabinu.
Po svoj prilici, u Gruu i u Dubrovniku u ostati nekoliko dana, ali dobro je da se ve sada
naviknete ivjeti na Savareni.
- Sve dok nas vi ne povedete u svoju domovinu! - dopuni Jeziak Pescade.
- Nemam domovine - odgovori doktor - ili bolje reeno, imam domovinu koju sam
sam sebi stvorio, zemlju koja je moja a koja e, budete li htjeli, postati i vaa!
- Hajdemo, Rte Matifou - povie Jeziak Pescade - hajdemo likvidirati tvrtku! Budi
bez brige, nikome nita ne dugujemo i neemo pasti pod steaj!
Poto su se oprostili od doktora Antekirtta, dvojica prijatelja zatim uu u amac koji
ih je ekao da se odvezu na gruku obalu.
Za dva sata popisu svoje stvari i nekom pobratimu prepuste podij, arene zastore,
veliki bubanj i bubnji, od ega im se sastojala cijela imovina. Posao nije potrajao dugo i
nije im bio teak, pa im ni breme od nekoliko forinti nije previe opteretilo dep.
Meutim, Jeziku je Pescadeu bilo stalo da uz akrobatske dronjke sauva francuski
rog, a Rtu Matifouu da zadri trombon i rvake prnje. Odvie bi ih ojadilo da su se morali
liiti glazbala i krpa koje su ih podsjeale na sve uspjehe i pobjede. Skriju ih na dno jedino-
ga kovega koji je sadravao njihovo pokustvo, odjeu i ukratko svu opremu.
Oko jedan sat popodne Jeziak Pescade i Rt Matifou vrate se na Savarenu. Ve su im
namjenili veliku, udobnu kabinu opskrbljenu "svim za pisanje potrebnim priborom", kako
je govorio momak - veseljak.
Posada lijepo primi nove drugove kojima su morali biti zahvalni to su izbjegli stranu
nesreu.
im su stigli, Jeziak Pescade i Rt Matifou imali su prilike ustanoviti kako uz brod-
sku kuhinju nee morati aliti za kuhinjom provansalskih borilita.
- Vidi, Rte Matifou - ponavljao je Jeziak Pescade dok je praznio au dobrog vina
iz Astija - kad se ovjek zna ponaati, uvijek u svemu uspije. Ali treba se znati ponaati!

122
 Jeziku Pescadeu bilo je stalo da sauva francuski rog
. .*''

Rt Matifou je mogao odgovoriti samo klimajui glavom, jer su mu usta tada bila krcata
povelikim komadom peene unke koji je zajedno s dva prena jaja nestao u dubinama
njegova eluca.
- Koliko bi ovjek bio kadar zaraditi, Rte moj - ree Jeziak Pescade - ako ni za to
drugo, a ono da te vidi kako jede!

123
 IV UDOVICA STJEPANA
BATHORYJA

Dolazak doktora Antekirtta podigao je veliku prainu ne samo u Dubrovniku, nego

u cijelom dalmatinskom kraju. Poto su javile da je goleta stigla u gruku luku, novine su
se bacile na plijen koji je obeavao niz privlanih napisa za kroniku. Vlasnik Savarene nije
dakle mogao umaknuti poastima a istodobno i neugodnostima koje donosi slava. Njegova
je osoba bila glavna tema na dnevnom redu. Poele su se ispredati prie. Nije se znalo
tko je, odakle dolazi ni kamo ide. To je moglo samo jo vie razdraiti radoznalost javno-
sti. I dakako, to se manje zna, to je iri prostor na kojemu se mata iivljuje, pa je najbolje
prolazio tko se umio graditi najobavjetenijim.
U elji da udovolje itateljima, izvjestitelji su se pourili da odu do Grua, a neki ak i
da se popnu na goletu. Nisu mogli vidjeti linost kojom se tako uporno bavilo javno
mnijenje. Nalozi su bili izriiti. Doktor ne prima. Stoga se odgovori to ih je kapetan
Narsos davao na sva pitanja posjetilaca nisu mijenjali:

- Ali odakle dolazi taj doktor?

- Odakle mu je drago.
- A kamo ide?
- Kamo mu se svidi.
- A tko je on?
- Nitko ne zna, a moda ni onaj tko vam odgovara ne zna nita vie od onih koji pitaju!
I na koji sad nain itatelje obavjetavati na temelju tako lakonskih odgovora! Kako
je svaija mata dobila punu slobodu, nitko nije prezao da njezinim prohtjevima dade na
volju. Doktor Antekirtt postane to god je tko zamislio. U prolosti je bio sve to je Ije-
topiscima u kripcu moglo sinuti. Prema jednima bio je gusarski voa. Prema drugima,
vladar prostranog afrikog carstva koji putuje incognito da bi stekao naobrazbu. Jedini
su tvrdili da je politiki izgnanik, a drugi da su ga nakon prevrata protjerali iz zemlje pa
sad obilazi svijet kao mislilac edan znanja. Svatko je mogao izabrati. to se tie dok-
torskog naslova koji je sebi nadijevao, oni koju su mu ga htjeli priznati podijelili su se:
po miljenju jednih, velik je lijenik koji je na udesan nain izlijeio beznadne sluajeve,
a po miljenju drugih on je kralj opsjenara i naao bi se na prilinoj muci kad bi morao
pokazati svjedodbe ili potvrde!
U svakom sluaju gruki i dubrovaki lijenici nisu ga morali goniti to nezakonito
obavlja lijeniko zvanje. Doktor Antekirtt je ostao krajnje suzdran i, kad ga je tko htio
poastiti molei ga za savjet, uvijek bi ga otpravio.
Uostalom, vlasnik Savarene nije potraio stan na kopnu. Nije ak ni odsjeo u nekom
od gradskih hotela. Prva dva dana poto je stigao u Gru otiao je najdalje do Dubrovnika.
Ograniio se da se koji put proeta okolicom, a dvaput je ili triput poveo i Jezika Pescadea,
iju je prirodnu bistrinu vrlo cijenio.
Ali kad jednom sam nije poao u Dubrovnik, Jeziak Pescade ode umjesto njega.
Kako ga je zaduio da obavi neki povjerljiv zadatak, moda da se o neemu raspita, va-
ljani momak na pitanja koja mu je postavio odgovori ovako kako slijedi:
- Znai, dotini stanuje na Stradunu.*
-Jest, gospodine doktore, u najljepoj ulici u gradu. ivi u palai nedaleko od trga
na kojemu se strancima pokazuje dvor nekadanjih kneeva, u velebnoj palai, a ima i
poslugu i kola. Pravo milijunako prebivalite!
- A onaj drugi?
* Pravo ime glavne dubrovake ulice jest Placa, ali emo se mi sluiti uvrijeenim nazivom Stradun.
124
 - Onaj drugi, ili bolje reeno, oni drugi? - odvrati Jeziak Pescade. - ive dodue u
istoj etvrti, ali im je kua na zabitnome mjestu, u dnu uskih, krivudavih ulica koje se
penju, pravo da kaem, kao prava stubita, a vode do vie nego skromnih stanova!
-A njihov stan?...
- Njihov je stan neugledan, malen, izvana otuan, iako izgleda da ga iznutra, pret
postavljam, uredno odravaju, gospodine doktore. Osjea se da u njemu ive siromani
i ponosni ljudi.
- A gospoa?...
- Nisam je vidio, rekli su mi da gotovo nikad ne izlazi iz Ulice Marinella.*
-A njezin sin?...
- Njega sam vidio, gospodine doktore, u trenutku kad se vraao u kuu svoje majke.
-1 kakav ti se uinio?...
- Uinio mi se uznemiren, pae zabrinut! Reklo bi se da se mladi napatio!... Vidi se!
- Pa i ti si se napatio, Jeziku Pescade, a to se ipak ne vidi!
- Tjelesne patnje nisu isto to i duevne patnje, gospodine doktore! Zato sam ja svoje
uvijek i mogao skrivati, pa ak im se i smijati!
Doktor je ve tikao Jezika Pescadea, to je ovaj od njega zatraio kao uslugu, a tu
e pogodnost doskora uivati i Rt Matifou. Uistinu, Herkulova je pojava zadavala previe
bojazni a da bi se ovjek drznuo da ga tako brzo pone tikati!
Meutim, kad ga je tako ispitao i uo odgovore, doktor se prestane etati okolicom
Grua. inilo se kao da eka da netko poduzme neto to nije htio pospjeiti tako da ode u
Dubrovnik, gdje se vijest o njegovu dolasku na Savareni vjerojatno prenijela. Ostane
dakle na brodu, a ono to je oekivao dogodi se.
29. svibnja oko jedanaest sati ujutro, poto je oima prinio dalekozor i promotrio
gruku obalu, doktor zapovjedi da mu pripreme kitolovku, sie i zatim se iskrca uz pri-
stanite, gdje je stajao ovjek koji kao da ga je iekivao.
- On je! - ree u sebi doktor. - To je zbilja on! ... Prepoznajem ga, makar kako se
promijenio!
ovjek je bio godinama skrhan starac, iako mu je moglo biti svega sedamdeset.
Sijeda mu je kosa pokrivala glavu koja je bila pognuta prema zemlji. Lice mu je bilo
sumorno, tuno, a jedva ga je oivljavao napola ugasao pogled oiju koje su vjerojatno
esto ronile suze. Nepokretno je stajao na obali ne gubei iz vida amac otkako se odvo-
jio od golete.
Doktor nije htio dati do znanja da je zamijetio starca, a jo manje da ga je prepo-
znao. Napravi se dakle da ne opaa njegovu nazonost. Ali tek to je proao par koraka,
starac mu se priblii pa e, smjerno otkrivi glavu:
- Doktor Antekirtt? - zapita.
- Ja sam - odgovori doktor gledajui jadnog ovjeka, iji kapci nisu ni trepnuli kad
se na njemu zaustavio pogled.
Onda doda:
- Tko ste vi, prijatelju, i to elite?
- Ime mi je Borik - odgovori starac - u slubi sam gospoe Bathorv, a dolazim vas u
njezino ime zamoliti da se s njom sastanete ...
- S gospoom Bathorv? - ponovi doktor. -Je li to udovica onoga Madara koji je ivo
tom platio domoljublje?...
- Jest, upravo ona - odvrati starac. - Eh, iako je nikada niste vidjeli, nemogue je da
je ne poznate, kad ste vi doktor Antekirtt!
Ovaj je pozorno sluao staroga slugu, koji je i dalje gledao u zemlju. inilo se da se
pita ne krije li se iza tih rijei kakva zadnja misao.
* Pisac je ulicu nazvao izmiljenim talijanskim imenom.
125
 Onda nastavi:
- to od mene eli gospoda Bathorv?
- eljela bi s vama razgovarati, gospodine doktore, a vi biste morali razumjeti
zato.
- Posjetit u je.
- Ona bi radije dola k vama na brod.
- Zato?
- Vano joj je da razgovor bude tajan.
- Tajan?... Za koga?
- Za njezinog sina! Gospodin Petar ne smije znati da vas je gospoda Bathorv primila!
Kao da je odgovor iznenadio doktora, ali on to pred Borikom ne pokae.
- Vie bih volio doi u kuu gospode Bathorv - nastavi. - Zar ne bih mogao navratiti
kad njezinog sina nema?
- Moete,gospodine doktore, ako pristajete doi ve sutra. Petar Bathorv mora veeras
otputovati u Zadar i nee se vratiti slijedea dvadeset i etiri sata.
- A to radi Petar Bathorv?
- Inenjer je, ali dosad jo nije uspio nai namjetenje. Ah! Tegoban je bio ivot majci
i njemu!
- Tegoban! ... - odvrati doktor Antekirtt. - Zar gospoda Bathorv nema prihoda?...
Tu zastane. Starac pogne glavu, dok mu se grudi nadmu od jecaja.
- Gospodine doktore - napokon ree - nita vie ne moete doznati od me
ne. U razgovoru za koji vas moli gospoa Bathorv e vam rei sve to imate prava
znati!
Doktor se morao dobrano svladavati da ne oda koliko je tronut.
- Gdje ivi gospoa Bathorv? - upita.
- U Dubrovniku, u etvrti povrh Straduna, u Ulici Marinella broj 17.
- Hoe li gospoa Bathory primati sutra izmeu jedan i dva sata popodne?
- Hoe, gospodine doktore, a ja u vas k njoj odvesti.
- Kaite gospoi Bathory da moe raunati na mene u dogovoreni sat i dan.
- Zahvaljujem vam se u njezino ime! - odgovori starac.
Zatim e, poto je malo oklijevao:
- Vi moda mislite - dometne - da od vas eli zatraiti neku uslugu ...
- Pa to kad bi tako i bilo? - ustro e doktor.
- Nije tako - odgovori Borik.
Tad se smjerno nakloni i poe cestom koja vodi od Grua do Dubrovnika.
Oevidno, zadnje su rijei staroga sluge donekle iznenadile doktora Antekirtta. Ostao
je nepomino na obali i gledao kako se Borik udaljava. Kad se vratio na brod, dao je slo-
bodno Jeziku Pescadeu i Rtu Matifouu. Zatim se zatvorio u sobu i htjede ostati sam jo
tih nekoliko sati do konca dana.
Jeziak Pescade i Rt Matifou iskoriste dakle doputenje kao pravi rentijeri, to su
sad i bili. Priute si ak uitak da uu u jednu od daara na sajminoj zabavi. Kad
bismo rekli kako okretni lakrdija nije doao u napast da poui kakvog nespretnog
ekvilibrista ili kako se snani rva nije poelio ukljuiti u borbu atleta, bilo bi suprotno
istini. No obojica se sjete da im je ast pripadati osoblju Savarene. Zato ostanu samo
gledatelji koji ne krtare na povicima odobravanja kad im se uini da ih predstavljai
zasluuju.
Sutradan se doktor odveze na kopno neto prije podneva. Kad je kitolovku odaslao
natrag na brod, uputi se prema cesti koja gruku luku spaja s Dubrovnikom, prema lije-
pome, dva kilometra dugom prilazu nalik na ljetnikovcima obrubljen vijenac u sjeni sta-

126
 Doktor je uskoro stigao do predgraa Pile

bala. Prilaz jo nije vrvio svijetom kao za koji sat kad stanu prolaziti mornari s brodova te
gomila etaa i konjanika.
Razmiljajui o razgovoru s gospodom Bathorv doktor je hodao jednim od uspo-
rednih drvoreda i uskoro stigao do predgraa Pile, neke vrste kamene poljane koja se
prostire izvan trostrukog opasaa dubrovakih utvrda. Gradska vrata su bila otvorena, pa
se kroz tri obrua zidina moglo ui u grad.
Stradun je prekrasna poploana cesta koja se od Pila protee do predgraa Ploe i
prolazi cijelim gradom. Lei uz podnoje breuljka po kojem se poput gledalita niu kue.
 Na drugom kraju uzdie se dvor knezova

Na drugom kraju uzdie se dvor knezova, lijep spomenik iz XV stoljea, s atrijem i s rene-
sansnim trijemom, polukrunih lukova na prozorima koji tankim stupicima podsjeaju na
najljepe razdoblje toskanskoga graditeljstva. Doktor nije morao ii sve do toga trga. Ulica
Marinella, koju mu je dan prije naznaio Borik, izbija na Stradun s lijeve strane, negdje po
sredini. Korak je malo usporio u asu kad je bacio brz pogled na palau sagraenu od
kamena kojoj se proelje s pokrajnjim zgradama uzdizalo zdesna. Kroz tada otvorena dvorina
vrata mogla su se vidjeti vlasnikova kola sa sjajnom zapregom, a na sjeditu im se nalazio
koija, dok je sluga ekao pred odmoritem koje je zaklanjala otmjena veranda*.
* Na Stradunu nema zgrada s kolnim ulazom, ni s dvoritem u koje bi stala koija.
128
 Gotovo isti tren u kola se popne neki ovjek, konji urno pretre dvorite i za njima
se zatvore vrata.
Bio je to ovjek koji je prije tri dana priao doktoru Antekirttu na grukoj obali, bio
je to transki bankar Silas Toronthal.
U elji da izbjegne susret s njime, doktor naglo ustukne i nastavi put tek kad je brza
koija nestala na kraju Straduna.
- Oboje u istom gradu! - promrmlja. - Tako je htio sluaj, nisam ja!
Tijesne li su, strme, loe poploene, izgledom jadne ulice koje slijeva silaze na
Stradun! Zamislite iroku rijeku kojoj samo s jedne strane pritjeu bujice. Kako bi se
domogle zraka, kue se propinju jedna nad drugom tako da se gotovo dotiu. Jedna drugu
gledaju oi u oi, ako se tako smiju nazvati prozori ili kulje to se otvaraju na njihovim
proeljima. Veru se na taj nain sve do vrha jednoga od dvaju brauljaka koje krune tvrave
Mineta i Lovrjenac. Tuda ne bi mogla proi nijedna kola. ak i kad se po njima slijeva
voda kao u dane kad pljuti kia, ulice svejedno slie na jaruge, pa je sve te uzbrdice i
neravnine valjalo popraviti odmoritima i stubama. Otra je opreka izmeu tamonjih
skormnih nastamba i blistavih palaa i zgrada na Stradunu.
Doktor doe do ulaza u Ulicu Marinella i stane se uspinjali beskrajnim stepenitem
koje kroz nju vodi. Morao je tako prijei vie od ezdeset stepenica prije nego to se zau-
stavio ispred broja 17.
Ondje se smjesta otvore vrata. Doktora je ekao stari Borik. Bez ijedne ga rijei uvede
u urednu, ali siromano namjetenu sobu.
Doktor sjedne. Ni po emu se nije moglo naslutiti da je i najmanje uzbuen to se
nalazi u tom domu, ak ni kad gospoda Bathory ue i ree:
- Gospodin doktor Antekirtt?
-Ja sam, gospoo - odgovori doktor ustajui.
- Htjela sam vas potedjeti truda - nastavi gospoa Bathory - da idete tako daleko i
tako visoko!
- Bilo mi je stalo da vas posjetim, gospoo, i molim vas da mi vjerujete kako vam
potpuno stojim na usluzi!
- Gospodine - odgovori gospoa Bathory - tek sam juer doznala da ste stigli u Gru,
pa sam odmah poslala Borika da vas zamolim za razgovor.
- Gospoo, spreman sam da vas ujem.
- Ja u se povui - ree starac.
- Nemojte, ostanite, Borie! - odgovori gospoa Bathorv. - Kao stari prijatelj obitelji
znate sve to imam rei doktoru Antekirttu!
Gospoa Bathory sjedne, a doktor se smjesti suelice, dok je starac ostao na noga-
ma kraj prozora.
Udovica profesora Stjepana Bathoryja imala je tada ezdeset godina. Iako joj je stas
usprkos bremenu godina jo bio uspravan, posve sijeda glava i borama izbrazdano lice kazi-
vali su koliko se morala boriti s nevoljom i s bijedom. Ali osjealo se da je jo uvijek odrjei-
ta kao to je bila u prolosti. Jo je u njoj ivjela odvana druica, prisna pouzdanica ovjeka
koji je poloaj rtvovao onome to je smatrao svojom dunou i napokon, njegova ortaki-nja
iz vremena kad se s Matijaem Sandorfom i Ladislavom Zathmarom upustio u urotu.
- Gospodine - ree glasom u kojemu je uzalud nastojala prikriti uzbuenost - budui
da ste vi doktor Antekirtt, vaa sam dunica i dugujem vam priu o dogaajima koji su se
prije petnaest godina zbili u Trstu ...
- Gospoo, budui da sam ja doktor Antekirtt, sebe radi izostavite priu koja je za
vas tako bolna! Poznata mi je i dodajem, budui da sam ja doktor Antekirtt, poznato mi
je i kako ste vi ivjeli od toga nezaboravnog dana, 30. lipnja 1867.

129
!

Beskrajne stube u ulici Marinella

- Hoete li mi onda rei, gospodine - priklopi gospoa Bathory - emu treba zahvaliti
to ste se poeli zanimati za moj ivot?
- Takvo zanimanje, gospoo, svaki ovjek koji ima srca duguje udovici Madara koji
nije krzmao staviti ivot na kocku za nezavisnost domovine!
- Jeste li upoznali profesora Stjepana Bathorvja? - malo uzdrhtalim glasom upita
udovica.
- Upoznao sam ga, gospoo, volio sam ga i duboko tujem sve koji nose njegovo ime.
- Jeste li onda i vi iz zemlje za koju je krvlju platio?

130
 - Nisam ni iz koje zemlje, gospoo.
- Pa tko ste vi?
- Pokojnik koji jo nema groba! - hladno odgovori doktor Antekirtt.
Na taj neoekivani odgovor gospoda Bathory i Borik protrnu, ali doktor se pouri
da dometne:
- A ipak, gospoo, priu koju sam vas molio da mi ne pripovijedate treba da ispripo-
vjedim ja vama, jer ima stvari koje znate, a ima drugih koje vam nisu znane, a te vam pak
stvari ne smiju vie biti nepoznate.
- Neka bude tako, gospodine, sluam vas - odgovori gospoa Bathorv.
- Gospoo - nastavi doktor Antekirtt - prije petnaest godina tri su ugarska ple
mia postala voama urote kojoj je cilj bio da Ugarskoj vrati negdanju neovisnost.
Ti ljudi bili su grof Matija Sandorf, profesor Stjepan Bathory i grof Ladislav Zath-
mar, trojica prijatelja koje je odavno spajala ista nada, tri bia koja su kucala jednim
srcem.
- 8. lipnja 1867, uoi dana kad je trebalo dati znak za ustanak koji je morao obu
hvatiti sve madarske zemlje pa ak i Transilvaniju, u kuu grofa Zathmara u Trstu, gdje
su se nalazili vode urote, upala je austrijska policija. Grofa Sandorfa i njegova dva druga
uhitili su, priveli i iste noi zatvorili u Pazinskoj tvravi, a nekoliko tjedana nakon toga
osudili na smrt.
- Mladoga knjigovou imenom Sarcanv, kojega su skupa s njima uhitili u kui grofa
Zathmara, a koji uostalom nije bio ni u kakvoj vezi s urotom, nedugo zatim su oslobodi
li optube a onda pustili na slobodu kad je sluaj rijeen.
- Dan prije nego to e se izvriti pravorijek zatvorenici, koji su bili zatoeni u istoj
eliji, pokuali su pobjei. Po provodniku gromobrana grof Sandorf i Stjepan Bathory
uspjeli su umaknuti s tornja Pazinske tvrave i pali u maticu Fojbe, u asu kad su Ladislava
Zathmara uhvatili straari i onemoguili ga da poe za njima.
- Premda su bjegunci imali male izglede da izbjegnu smrt, jer ih je nosila podzem
na rijeka krajem koji ak nisu ni poznavali, uspjeli su se ipak dokopati obala Limske drage,
a zatim i grada Rovinja, gdje su nali utoite u kui ribara Andreje Ferrata.
- Ribar, plemenit ovjek, bio je sve pripremio da ih poveze na drugu stranu
Jadrana, kadli iz osobne osvete neki panjolac zvan Carpena, koji je doznao za nji
hovo tajno sklonite, potkae bjegunce rovinjskoj policiji. Jo jednom su pokuali
pobjei. Ali agenti su odmah uhvatili ranjenog Stjepana Bathorvja. Matijaa Sandorfa
su pak progonili do obale gdje je pao pod tuom metaka, a Jadran nije vratio ak ni
njegov les.
- Dva dana nakon toga Stjepana Bathorvja i Ladislava Zathmara strijeljali su u Pazinskoj
tvravi. Zatim su, zato to im je pruio utoite, ribara Andreju Ferrata osudili na doivot
nu robiju i poslali u kaznionicu u Stein.
Gospoa Bathory je sjedila pognute glave. Stegnuta srca, ne prekidajui je, sluala
je doktorovu priu.
- Vi ste znali te pojedinosti, gospoo? - upita je.
- Jesam, gospodine, kao to ste za njih doznali i vi, jamano iz novina?
- Jest, gospoo, iz novina - odgovori doktor. - Ali neto o emu novine nisu mogle
obavijestiti javnost, jer se istraga o predmetu vodila u najstrooj tajnosti, ja sam doznao
zahvaljujui pretjeranoj razgovorijivosti nekog straara u tvravi, i sad u vam otkriti to.
- Govorite, gospodine - odvrati gospoa Bathorv.
- Grofa Matijaa Sandorfa i Stjepana Bathorvja pronali su i uhvatili u kui ribara
Ferrata zato to ih je prokazao panjolac Carpena. Ali su ih tri tjedna prije toga uhitili u
kui u Trstu zbog toga to su ih agentima austrijske policije prijavili izdajice.
 - Izdajice! ... - ree gospoda Bathorv.
- Jest, gospoo, a dokaz o izdaji izaao je na vidjelo u sudskim raspravama.
Najprije su se izdajice doepali ifrirane cedulje s vrata goluba pismonoe koja je
bila naslovljena na grofa Sandorfa, a koju su prepisali. Nadalje, u samoj kui grofa
Zathmara polo im je za rukom da uzmu otisak reetke s pomou koje su se mogli
proitati brzojavi. Kad su zatim odgonetnuli cedulju, izruili su je transkom na
mjesniku. I po svoj prilici dio zaplijenjenih dobara grofa Sandorfa posluio je da im
se plati dostava.
- Zna li se tko su ti bijednici?... - upita gospoa Bathorv, kojoj je od uzrujanosti trepe
rio glas.
- Ne zna, gospoo - odgovori doktor. - Ali moda su ih poznavala trojica osueni
ka, pa bi bili rekli njihova imena da su prije smrti mogli po posljednji put vidjeti svoje
obitelji!
Naime, ni gospoa Bathorv, koja je zajedno sa sinom tada bila odsutna, ni Borik,
kojega su zadrali u transkom zatvoru nisu uz osuenike mogli provesti posljednje
trenutke.
- Zar se nikada nee saznati imena tih bijednika? - upita gospoa Bathorv.
- Gospoo - odgovori doktor Antekirtt - izdajice na kraju uvijek sami sebe izdaju! A
evo sada jo neto to moram dodati da bih upotpunio priu.
- Vi ste s nejakim osmogodinjim djetetom ostali udovicom gotovo bez prihoda.
Borik, sluga grofa Zathmara, nije vas htio napustiti nakon gospodarove smrti. Ali bio je
siromaan, pa vam je mogao pokloniti jedino odanost.
- Tada ste vi, gospoo, otili iz Trsta i doli se nastaniti u ovaj skromni dom u Dubrovnik.
Radili ste, radili vlastitim rukama da biste namirili za nasune ivotne potrebe kao i za
potrebe duhovnog ivota. Htjeli ste naime da va sin u znanosti poe putem koji je
proslavio njegovog oca. No koliko ste se morali neprestano boriti, kakvu ste oskudicu
hrabro podnosili! I s kakvim se potovanjem klanjam plemenitoj eni koja je pokazala
toliko odlunosti i majci koja je svojom skrbi sina uinila ovjekom!
Dok je tako govorio, doktor je ustao, a pod njegovom uobiajenom hladnoom nazi-
rala se slutnja ganua.
Gospoa Bathory nije nita odgovorila. ekala je ne znajui je li doktor dovrio priu
ili se sprema da je nastavi spominjui stvari koje je osobno dobro poznavao, a u vezi s
kojima ga je zamolila da se sastanu.
- Meutim, gospoo - nastavi doktor, koji je pronikao njezinu misao - zacijelo ljudske
snage imaju granice, pa biste vi ve bolesni i iscrpljeni tolikim kunjama moda podlegli
svojoj zadai da vam neznanac, ne, prijatelj profesora Bathorvja nije doao u pomo.
Nikada vam o tome ne bih govorio da me va stari sluga nije obavijestio kako me elite
vidjeti...
- Zaista, gospodine - odgovori gospoa Bathorv. - Zar ne treba da zahvalim doktoru
Antekirttu?...
- A zato, gospoo? Zar zato to je prije pet ili est godina u znak sjeanja na pri
jateljstvo to ga je vezivalo s grofom Sandorfom i s dvojicom njegovih drugova te da bi
potpomogao vae djelo doktor Antekirtt poslao iznos od sto tisua forinta? Nije li bio
presretan to vam taj novac moe staviti na raspolaganje? Ne, gospoo, ja tovie vama
treba da zahvalim to ste izvolijevali primiti taj dar, ako je mogao dobro doi udovici i
sinu Stjepana Bathorvja!
Udovica se nakloni i odgovori:
- Kako bilo da bilo, gospodine, bilo mi je stalo da vam pokaem koliko sam vam za
hvalna. To je prvi razlog to sam vas htjela posjetiti. Ali postoji jo jedan ...

132
 - Koji gospoo?
- Pa ... da vam vratim tu svotu ...
- to, gospoo?... - iznenaeno e doktor. - Zar niste htjeli prihvatiti? ...
- Gospodine, nisam smatrala da imam prava upotrijebiti taj novac. Nisam poznavala
doktora Antekirtta. Nikad nisam ula njegovo ime. Svota je mogla biti nekakva milosti
nja to dolazi od onih protiv kojih se moj mu borio, a njihova bi mi suut bila odvra
tna! Zato se njome nisam htjela koristiti ak ni u svrhu kojoj ju je namijenio doktor
Antekirtt.
- Znai... novac ...
- Je nenaet.
-A va sin?...
- Moj sin e dugovati jedino samome sebi...
-1 svojoj majci! - dometne doktor, u kojega je tolika uzvienost due, tolika snaga
znaaja mogla samo pobuditi divljene i navesti ga da je potuje.
Meutim, gospoa Bathory je ustala i iz ormara koji je zakljuavala izvadila sveanj
novanica, pa ga prui doktoru.
- Gospodine - ree - budite dobri pa uzmite ovaj novac, jer je va, i primite majinu
zahvalnost kao da se njime posluila da podigne sina!
- Taj mi novac vie ne pripada, gospoo! - odgovori doktor odbijajui ga kretnjom
ruke.
- Ponavljam vam da mi nikada nije smio pripasti!
- Ali kad bi ga Petar Bathory upotrijebio ...
- Moj e sin na kraju nai namjetenje kojega je dostojan, pa u ja moi raunati na
njega kao to je on mogao ruunati na mene!
- On nee odbiti ono to od njega oev prijatelj bude usrdno zahtijevao da primi!
- Odbit e!
- Doputate li mi, gospoo, da barem pokuam?
- Zamolit u vas da to ne inite, gospodine doktore - odvrati gospoa Bathorv. -
Moj sin ak i ne zna da sam dobila taj novac i elim da mu to i dalje ostane nepo
znato!
- Neka bude tako, gospoo! ... Razumijem osjeaje koji vas sile da tako postupite,
kad sam ja za vas bio i jesam neznanac! ... Jest! Razumijem ih i divim im se! ... Ali, po
navljam vam, ako taj novac nije va, nije ni moj!
Doktor Antekirtt ustane. Nije ga moglo osobno povrijediti to gospoa Bathory odbi-
ja novac. Njezina je tankoutnost u njega izazvala samo osjeaj najdubljeg potovanja.
Pozdravi udovicu i krene da ode, kadli ga zaustavi jo jedno pitanje.
- Gospodine - ree gospoa Bathory - govorili ste o sramnim rabotama koje su
Ladislava Zathmara, Stjepana Bathorvja i grofa Sandorfa otpremile u smrt?
- Kazao sam kako je bilo, gospoo.
- Ali zar nitko ne zna tko su bile izdajice!
- Zna, gospoo!
- A tko to?
-Bog!
Na to se doktor Antekirtt jo jednom nakloni udovici i izae.
Gospoa Bathory ostane zamiljena. Po nekom tajnom nagnuu kojega moda nije
bila pravo ni svjesna osjeala je kako je neodoljivo privlai zagonetni ovjek koji ima toliko
zajednikog s najosobnijim dogaajima u njezinim ivotu. Hoe li ga ikad ponovno vi-
djeti i nee li, ako ga je Savarena dovela u Dubrovnik samo da je posjeti, opet isploviti da
se vie ne vrati?
 - Gospodine, budite dobri pa uzmite ovaj novac!

U svakom sluaju, sutradan su novine objavile kako je gradskim sirotitima netom

bezimeni darodavac poklonio sto tisua forinta.
Bio je to milodar doktora Antekirtta, ali zar nije bio i milodar udovice koja ga nije
htjela primiti za sebe i za svojeg sina?

134
 NEKOLIKO DOGAAJA

Meutim, doktoru se nije urilo napustiti Gru, kao to je mogla misliti gospoa
Bathorv. Poto je uzalud nastojao pritei u pomo majci, obeao je sam sebi da e u pomo
pritei sinu. Ako Petar Bathory dotad nije jo uspio nai namjetenje to mu ga je morao
donijeti uzorno zavren studij, nee zacijelo odbiti to mu doktor eli ponuditi. Ako ga
uzdigne na poloaj kakvoga je vrijedan po darovitosti i kakvoga je vrijedan po imenu koje
nosi, to vie nipoto nee biti milostinja! Bit e tek pravedna nagrada koja tome mladiu
pripada!
No kao to je rekao Borik, Petar Bathory bio je poslom otiao u Zadar.
Doktor meutim nije htio dugo ekati da mu pie, nego to uini istoga dana. U pismu
se ogranii da natukne kako e biti sretan da na Savareni primi Petra Bathorya, jer mu
eli predloiti neto to bi ga moglo zanimati.
Naredi da se pismo preda na gruku potu, pa je trebalo samo priekati da se mladi
inenjer vrati.
Dok je ekao, doktor nastavi ivjeti na goleti povuenije nego ikad. Kako je Savarena
bila usidrena nasred luke, a posada nikad nije silazila na kopno, bila je odijeljena od osta-
log svijeta kao to bi bila na puini Sredozemnog mora ili Atlantika.
Takva je udnovatost bila kao stvorena da zagolica znatieljnike, izvjestitelje i slinu
eljad koja nije odustajala od nauma da "intervjuira" legendarnu osobu, premda ih nisu
mogli pripustiti na njezinu jednako legendarnu jahtu!
Pa budui da su Jeziak Pescade i njegov drug Rt Matifou imali "odrijeene ruke",
skupljai vijesti obratili su se upravo njima da pokuaju ispipati kakvo objanjenje, koje
bi novine znale iskoristiti na tako privlaan nain.
Zna se, Jeziak Pescade donio je na brod traak veselja, dakako uz doktorovu pri-
volu. Ako se Rt Matifou drao ozbiljno poput vitla na koje je podsjeao snagom, Jeziak
Pescade se uvijek smijao i pjevao ivahno poput stijega na ratnom brodu, kojemu je sliio
lakoom. Kad se na veliku radost posade, koju je pouavao u vjebama na konopcu, nije
spretno kao mornar i gipko kao mali pentrao po jarbolju, zabavljao ih je nepresunim
doskoicama. Aha! Doktor mu je Antekirtt preporuio da i dalje bude dobro raspoloen?
Pa dobro, on je i dalje raspoloen, a uz to raspoloenje prenosi i na druge!
Ve smo kazali kako su Rt Matifou i on imali odrijeene ruke. To znai da su bili slo-
bodni odlaziti i dolaziti. Dok je posada ostajala na brodu, oni su silazili na kopno kad ih
je bila volja. Zato su ih posve prirodno radoznalci obiavali slijediti, salijetati i ispitivati.
Ali Jeziak Pescade nije se davao navesti da progovori kad je htio utjeti, a kad bi pro-
govorio, ne bi uope nita kazao.
- Tko je doktor Antekirtt?
- Glasoviti lijenik! On vas moe izlijeiti od svih bolesti, ak i od bolesti koje su vas
ve poslale na onaj svijet!
- Ali odakle dolazi?
- Iz zemlje kojoj nitko ne zna ime!
- A gdje se ta zemlja nalazi?
- Sve to mogu rei jest da na sjeveru ne granii bogzna s ime, a na jugu ni sa ime!
Bilo je nemogue izmusti ikakve druge vijesti od veseloga druga Rt Matifou, koji je
pak ostajao nijem kao zaliven.
No iako nisu odgovarali na nametljiva zapitkivanja izvjestitelja, dvojica prijatelja nisu
mogli a da meu sobom, i to esto, ne razgovaraju o novome gospodaru. Ve su ga voljeli
 i jako im se sviao. Nisu eljeli nita do da mu budu odani. Izmeu njih i doktora nastajalo
je neto nalik na kemijski spoj, na unutranju silu to ih iz dana u dan sve vie vezuje. I
svako su jutro oekivali da po njih poalje i pozove ih u sobu, gdje e uti kako im veli:
- Prijatelji, potrebni ste mi!
Ali poziv na njihovo veliko nezadovoljstvo nije stizao.
- Hoe li jo dugo potrajati ovako? - jednog dana ree Jeziak Pescade. - Teko je sta
jati i nita ne raditi, osobito kad nisi tako odgojen, Rte moj!
-Jest! Ruke ti zahraju - odgovori Herkul gledajui u svoje pozamane miie, bespo-
slene kao poluge stroja to miruje.
- Reci mi neto, Rte Matifou!
- to hoe da ti kaem, Jeziku Pescade?
- Zna li to ja mislim o doktoru Antekirttu?
- Ne znam, ali reci mi to ti o njemu misli, Jeziku Pescade! Lake u ti moi
odgovoriti!
- Pa zna, u njegovoj prolosti je bilo nekih stvari... nekih stvari!... Vidi mu se u oima,
koje katkad znadu bljesnuti da bi te mogle zaslijepiti!... A kad jednog dana grom udari...
- Sve e se oriti od galame.
-Jest, Rte Matifou, od galame... i od posla, a ja pretpostavljam da mu mi za taj posao
neemo biti nekorisni!
Jeziak Pescade nije tako govorio bez razloga. Iako je na goleti vladao posvemanji
mir, otroumnome momku nisu promakle stanovite stvari nad kojima se morao zamisli-
ti. Bilo je vie nego oito da doktor nije obian izletnik to na svojoj jahti putuje
Sredozemljem samo da se razonodi. Mora biti da je Savarena sredite u koje dospijevaju
krajevi mnotva niti to ih svojom rukom okuplja i dri zagonetni vlasnik.
Naime, pisma i brzojavi stizali su gotovo sa svih strana tog divnog mora koje valovi-
ma oplakuje toliko razliitih zemalja, obalu francuskog ili panjolskog primorja jednako
kao i obalu primorja Maroka, Alira i Tripolitanije. Tko ih alje? Oevidno, dopisnici koji
se bave nesumnjivo vrlo ozbiljnim poslovima, osim ukoliko nisu posrijedi pacijenti koji
dopisno od slavnoga doktora trae lijeniki savjet, to se inilo malo vjerojatnim.
Osim toga, ak i u dubrovakim brzojavnim uredima bilo bi nemogue shvatiti smisao
tih brzojava, jer su bili napisani nepoznatim jezikom kojemu kao da je samo doktor znao
tajnu. A da je taj jezik bio razumljiv, to bi se dalo zakljuiti iz reenica kao to su ove:

Almeira: Mislilo se da je potraga za petama Z.R. - Krivi trag, sada naputen.

Pronaen dopisnik H. V. -a 5. - Pozvan sa skupinom K. 3- izmeu Catanije i Siracuse.
Nastavak slijedi.
U Manderaggiu, Valleta, Malta, ustanovio da je proao T.K.7.
Kirena... ekamo nove naloge... Brodovlje za Antek... spremno. Elektrik 3 danonono
u pogonu.
R. O.3- Od tada umro na robiji. Oboje nestali.

I jo ovaj brzojav koji je sadrao neku osobitu napomenu izraenu uglavljenim brojem:

2117. Sare. Neko poslovni meetar... Sluba Toronth. Prekinuo odnose s Tripolijem
u Africi.

Onda bi se na veinu tih brzojava sa Savarene odailjao jedan te isti odgovor: Neka

se potraga nastavi. Ne tedite ni novaca ni truda. aljite druge dokumente.

136
 - Jest! Ruke ti zaraju - odgovori Herkul

Tako su se dopisno razmjenjivale nerazumljive poruke koje kao da su nad-

zirale sve obale diljem Sredozemlja. Doktor dakle nije bio tako besposlen kakvim
se htio prikazati. Ipak, unato slubenoj tajnosti, teko da je razmjena takvih brzojava
mogla javnosti ostati nepoznata. To je podvostruilo znatielju spram zagonetne
linosti.
Jedan od lanova dubrovakog visokog drutva kojega je ponajvie zaokupljala rado-
znalost bio je bivi transki bankar. Silas Toronthal, nismo zaboravili, na grukom je pri-
stanitu susreo doktora Antekirtta koji trenutak nakon Savarenina dolaska. Susret je s

137
 jedne strane izazvao izrazitu odbojnost, s druge jo izrazitiju radoznalost. No dosad okol-
nosti nisu bankaru omoguile da je zadovolji.
Istini za volju, doktorova je nazonost na Silasa Toronthala ostavila vrlo neobian
dojam koji sam nije umio poblie odrediti. Sve to se o njemu govorkalo po Dubrovniku,
tajnovitost kojom se inilo da se eli obaviti, tekoe to bi se isprijeile pred svakim tko
bi htio da ga on primi, sve je to u bankara poticalo arku elju da ga ponovno vidi. U toj je
namjeri u vie navrata odlazio u Gru. Ondje bi zastao na obali i gledao goletu izgarajui
od tenje da joj se popne na palubu. Jednog je dana ak naredio da ga onamo odvezu, pa ga
je doekao neminovni kormilarov odgovor:
- Doktor Antekirtt ne prima posjete.
Zbog toga Silas Toronthal stane patiti od neke vrste kronine razdraenosti, jer je
naiao na smetnju koju nije mogao premostiti.
Bankaru tad padne na pamet da za svoj raun uhodi doktora. Douniku u kojega je
bio siguran zapovijedi da motri kud se nedokuivi stranac kree i to poduzima, ak i kad
samo obilazi Gru ili okolicu.
Moemo onda pretpostaviti kakva je zebnja obuzela Silasa Toronthala kad je saznao da
je stari Borik razgovarao s doktorom te da je ovaj sutradan doao posjetiti gospodu Bathory.
- Pa tko je taj ovjek? - zapita se on.
Dodue, ega se imao bankar bojati ne trenutanom poloaju? U petnaest godina o
njegovim prijanjim spletkama nije nita procurilo. Ali sve to se odnosilo na obitelj onih
koje je izdao i prodao nije moglo a da ga ne zabrine. Kad mu ve grizoduje nije moglo
naruiti savjest, zato bi se u nju esto uvlaio strah, a postupci neznanog doktora koji ima
silan ugled i silan imetak nipoto ga nisu mogli umiriti.
- Ali kakav je to ovjek?... - ponavljao je. - to je doao raditi u Dubrovniku u kui
gospoe Bathorv?... Je li ga naruila kao lijenika?... I to imaju jedno s drugim?
Na to nije moglo biti odgovora. Meutim, Silasa je Toronthala nakon pomne istrage
malo ohrabrila injenica da se posjet gospoi Bathorv nije ponovio.
Ipak, bankar zbog toga jo vre odlui da po bilo koju cijenu stupi u dodir s dok-
torom. Ta ga je misao opsjedala od jutra do mraka. Valjalo je se nekako osloboditi. U svo-
jevrsnoj tlapnji kojom se obmanjuju raspaljeni mozgovi utvarao je sam sebi da e opet
stei mir ako uzmogne ponovno vidjeti doktora Antekirtta, razgovarati s njime i saznati
zato je doao u Gru. Stoga je nastojao da sam izazove prigodu da ga sretne.
Povjeruje da ju je naao, a evo u vezi s ime.
Ve nekoliko godina gospoa Toronthal bolovala je od neke malaksalosti koju
dubrovaki lijenici nisu bili kadri suzbiti. Unato njezi, unato brizi kojom ju je okruivala
njezina ki, iako nije bila vezana za postelju gospoa je Toronthal iz dana u dan kopnila.
Je li njezino stanje uzrokovala posve duhovna boljka? Moda i jest, ali je nitko jo nije
mogao proniknuti. Jedino bi bankar moda umio kazati ne mori li njegovu enu, koja je
znala cijelu njegovu prolost, nesavladivo gnuanje od ivota nad kojim se mogla samo
zgraati.
Kako bilo da bilo, zdravstveno stanje gospoe Toronthal, od koje su gradski lijenici
gotovo digli ruke, uini se bankaru izlikom kakvu je traio da se nae u nazonosti dok-
torovoj. Zamoli li ga za savjet, bude li je trebalo pregledati, ovaj zacijelo nee moi odbiti,
ako ni zbog ega a ono zbog ovjenosti.
Silas Toronthal dakle napie pismo koje po jednome od svojih ljudi otpremi na
Savarenu. Bit e sretan, kazivao je, ako bude mogao dobiti miljenje tako neosporno
zaslunog lijenika. Zatim je, ispriavajui se dodue to time moda remeti povuenost u
kojoj provodi ivot, molio doktora Antekirtta "da mu zakae dan kad ga moe oekivati u
palai na Stradunu".

138
 Kad je sutradan primio pismo kojemu je najprije pogledao potpis, ne zadrhti mu
nijedan mii na licu. Proita ga do zadnjega retka, ali se ni po emu nije mogla razbrati
narav razmiljanja na koje ga je moralo navesti.
to e odgovoriti? Hoe li iskoristiti priliku koja mu se nudi da ude u palau Toronthal,
da uspostavi odnose s bankarovom obitelju? No stupi li u kuu ak i u svojstvu lijenika,
nee li to znaiti da u nju dolazi u uvjetima koji mu nikako ne mogu odgovarati?
Doktor se nije kolebao. Odgovori samo ceduljom koju predaju bankarovom sluzi.
Cedulja je sadravala samo ove rijei:
- Doktor Antekirtt ali to ne moe pruiti njegu gospoi Toronthal. Nije lijenik u
Europi.
I nita vie.
Kad je bankar primio lakonski odgovor, zguva cedulju u naletu bijesa. Bilo je i suvie
oito da doktor odbija s njime uspostaviti odnose. Odbija ga na jedva prikriven nain, to
govori da je neobina osoba odluku o tome stvorila unaprijed.
- A onda - ree sam sebi - ako nije lijenik u Europi, zato je pristao da bude lijenik
za gospodu Bathorv... osim ako k njoj nije poao u nekom posve drugaijem svojstvu!...
to je u tom sluaju dolazio k njoj raditi?... to postoji izmeu njih?
Neizvjesnost je izjedala Silasa Toronthala, iji je ivot doktorova nazonost u Gruu
potpuno pomutila i pomuivat e dok se Savarena ne otisne na more. Meutim, eni ni
keri ne ree nita o uzaludnom zahtjevu kojim se obratio doktoru. Pobrine se da za sebe
zadri tajnu o vrlo zbiljskim razlozima da bude uznemiren. Ali ne prestane nadgledati
doktora kako bi bio obavijeten o svemu to poduzima i u Gruu i u Dubrovniku.
Ve sljedeeg dana jo e mu jedna zgoda zadati nove, jednako ozbiljne strepnje.
Petar Bathory se vratio iz Zadra potiten. Nije se uspio nagoditi u pogledu namjetenja
to su mu ga nudili u velikoj talionici koju je trebalo voditi u Hercegovini.
- Uvjeti nisu bili prihvatljivi - ograniio se da kae majci.
Gospoda Bathory pogleda sina ne htijui ga pitati zato su uvjeti neprihvatljivi. Zatim
mu preda pismo koje je za njega stiglo dok je bio odsutan.
Bilo je to pismo kojim je doktor Antekirtt molio Petra Bathorya da ga izvoli posjetiti
na Savareni, jer s njim eli porazgovarati o poslu o kojemu za svoje dobro treba da
sazna.
Petar Bathoru prui pismo majci. Doktorova ponuda nije ju mogla iznenaditi.
- To sam i oekivala - ree.
- Vi ste oekivali da on to predloi, majko? - upita mladi, kojega je taj odgovor prili
no zaudio.
-Jesam... Petre!... Doktor Antekirtt me je doao posjetiti dok te nije bilo.
- Znate li onda tko je taj ovjek o kojemu se ve neko vrijeme govori u Dubrovniku?
- Ne znam, sinko, ali doktor Antekirtt je poznavao tvojeg oca, bio je prijatelj grofa
Sandorfa i grofa Zathmara, i k meni je doao kao prijatelj.
- Majko - upita Petar Bathory - ime vam je doktor dokazao da je bio prijatelj mojeg
oca?
- Niime! - odgovori gospoa Bathorv, koja nije htjela spominjati kako joj je poslao
sto tisua forinta, to je i doktor pred mladiem morao zatajiti.
- A to ako je to nekakav spletkar, nekakav dounik, neki austrijski uhoda? - priklopi
Petar Bathorv.
- Ti e prosuditi, sine.
- Vi mi znai savjetujete da ga poem posjetiti?
-Jest, savjetujem ti. Ne treba zapostavljati ovjeka koji na tebe eli prenijeti sve pri-
jateljstvo to ga je gajio prema tvojemu ocu.

139
 - Ali to je doao
initi u Dubrovnik? -
nastavi Petar. - Ima li u ovom kraju kakvih
poslova?
- Moda ih tek kani sklapati - odgovori gospoda Bathorv. - Navodno je neizmjerno
bogat, mogue je da ti eli ponuditi namjetenje kakvo zavreuje.
- Otii u ga posjetiti, majko, pa u doznati to hoe od mene.
- Poi jo danas onda, sine, i usput mu uzvrati posjet koji mu ne mogu ja sama uzvratiti!
Petar Bathorv zagrli gospou Bathorv. Dugo ju je ak privijao uz grudi. Reklo bi se
da ga gui neka tajna, tajna koju se jamano ne usuuje priznati! Pa to je to u njegovoj
dui tako bolno, tako muno da se ne usuuje priznati majci?
-Jadno moje dijete! - promrmlja gospoa Bathorv.
Bio je jedan sat popodne kad se Petar Bathorv uputio Stradunom da bi se spustio
sve do gruke luke.
Prolazei kraj palae Toronthalovih za trenutak zastane, samo za trenutak. Oi je
upro prema jednom od uvuenih krila kojemu su prozori gledali na ulicu. Kapci su im
bili zatvoreni. Da je kua bila i nenastanjena ne bi izgledala vre zakljuana.
Petar Bathorv nastavi hodati, iako je bio prije usporio nego se zaustavio. No to nije
moglo promaknuti pogledu ene koja se etala gore-dolje po suprotnom ploniku Straduna.
Bila je to spodoba visoka rasta. Koje dobi?... Izmeu etrdeset i pedeset godina.
Kakav joj je bio hod?... Odmjeren, gotovo mehaniki, kao da je ukoena. Ta strankinja, a
narodnost joj se lako slutila po tamnoj i kovravoj kosi i po obojenoj puti kao u Marokanke,
umotala se u ogrta zagasite boje koji joj je kapuljaom zastirao cekinima okienu glavu.
Je li Jeupka, Ciganka, Romkinja ili "romanichelle" tono se veli u parikom argonu, je
li stvorenje egipatskog ili indijskog podrijetla, nije se moglo kazati, toliko su te rase jedna
nalik na drugu. U svakom sluaju, nije prosjaila i milostinju sigurno ne bi primila. Ondje
je bila za svoj raun ili za raun nekog drugog da bi bdjela, da bi uhodila to se dogaa i
u palai Toronthalovih i u kui u Ulici Marinella.
im je naime spazila mladia kako ide niz Stradun i kree prema Gruu, stane ga
slijediti tako da ga nikad nije gubila iz vida, ali dovoljno vjeto da on ne primjeti njezinu
lukavtinu. Petar Bathorv je uostalom bio odvie zadubljen u misli a da bi promatrao to
se iza njega zbiva. Kad je usporio korak pred palaom Toronthalovih, korak uspori i ena.
Kad je nastavio put, ona ga uzme pratiti prilagodivi hod njegovome.
Stigavi do prvih dubrovakih zidina Petar Bathorv dosta brzo proe kroz njih, ali
ne odmakne od strankinje. Poto su preli izlazni hodnik tvrave, ona ga ugleda na cesti
prema Gruu pa dvadeset koraka iza njega, usporednim putem uz koji je bio zasaen
drvored, krene po prilazu.
U isti se as Silas Toronthal u otvorenim kolima vraao u Dubrovnik. Nuno se dakle
na cesti morao susresti s Petrom Bathorvjem.
Vidjevi ovu dvojicu Marokanka se naas zaustavi. Moda je pomislila kako e jedan
drugome prii. Tad joj se pogled zakrijesi pa se pokua pritajiti iza velikog stabla. No ako
dvojica mukaraca budu razgovarali, kako e ih uti?
To se ne dogodi. Silas Toronthal je Petra primjetio kojih dvadesetak koraka prije
nego to se s njim naao oi u oi. Ovaj put mu ne odgovori ak ni bahatim pozdravom
kakav nije mogao izbjei u grukom pristanitu kad ga je pratila ki. Odvrati glavu u
trenutku kad je mladi podigao eir, a njegova ga kola brzo odvezu u pravcu Dubrovnika.
Strankinja nije propustila nijednu pojedinost prizora, a beutno joj lice oivi smijeak.
Oito vie ojaen negoli razdraen ponaanjem Silasa Toronthala, Petar Bathory pak
nastavi svojim putem neto polaganijim korakom, ne osvrui se.
Marokanka ga nastavi slijediti izdaleka, a moglo se uti kako mrmori ove rijei na
arapskom jeziku:

140
 - Vrijeme je da doe!
etvrt sata nakon toga Petar stigne u pristanite gruke luke. Na koji
asak zaustavi se da bi pogledao vitku goletu, kojoj se pri povjetarcu s
mora laki stijeg vijorio na vrhu glavnog jarbola.
- Odakle bi mogao dolaziti taj doktor Antekirtt? - ponavljao je u sebi. - Ovo je neki
barjak koji mi nije poznat!
Zatim se obrati nekom peljaru to se etao pristanitem:
- Prijatelju, znate li koji je to barjak? - zapita ga.
Peljar ga nije poznavao. Sve to je o goleti znao rei bilo je da u njezinoj ispravi stoji
kako stie iz Brindisija te da je luki asnik koji je pregledao njezine papire utvrdio da su
u skladu s propisima. A kako je posrijedi jahta za razonodu, vlasti su potivale njezin
incognito.
Petar Bathory tad pozove brodicu i odveze se na Savarenu, dok je Marokanka, koju
je to silno iznenadilo, promatrala kako se on udaljava.
Tren poslije toga mladi se iskrcavao na mostu golete i pitao je li doktor Antekirtt
na brodu.
Po svemu sudei, odredba koja je svakoj stranoj osobi branila pristup na Savarenu nije
vrijedila za njega. Stoga mu zapovjednik posade odgovori da se doktor nalazi u svojoj sobi.
Petar Bathory pokae posjetnicu i upita moe li ga doktor primiti.
Kormilar uzme posjetnicu i sie Ijestvama to su vodile u stranju dvoranu za pri-
manje.
asak zatim kormilar se popne na most i ree da doktor oekuje Petra Bathorvja.
Mladia smjesta uvedu u dvoranu u koju je jedva prodirala dnevna svjetlost to su
je priguivali laki zastori na prozorskim reetkama. No kad je stigao do vrata kojima su
krila bila rastvorena, svjetlo to se odbijalo o zrcala u pozadini jarko je osvijetli.
U polusjeni na divanu sjedio je doktor Antekirtt. Netom se pojavio sin Stjepana
Bathorvja kao da ga podiu srsi, to Petar nije mogao zapaziti, a s usana mu se, da tako
kaemo, otmu ove rijei:
- On je!... Isti on!
I doista, Petar je Bathory bio iva slika i prilika svojega oca kakav je plemeniti Madar
morao izgledati u dobi od dvadeset i dvije godine. Imao je jednaku odlunost u oima,
jednako uznostito dranje, jednak pogled pripravan da se oduevi za ono to je dobro,
istinito i lijepo.
- Gospodine Bathory - ree doktor ustajui - neobino sam sretan to ste se ljubazno
odazvali pozivu koji sam vam uputio pismom.
Na to mu dade znak pa Petar Bathory sjedne u drugi kut dvorane.
Doktor je prozborio na madarskom jeziku, jer je znao da njime govori i mladi.
- Gospodine - ree Petar Bathory - bio bih vam uzvratio posjet kojim ste poastili
moju majku da me vi i niste pozvali da doem k vama na brod. Znam da ste vi jedan od
neznanih prijatelja kojima je draga uspomena na mojeg oca i na dvojicu rodoljuba koji
su s njime umrli!... Zahvaljujem vam to ste za njih sauvali mjesto u sjeanju!
Dok je prizivao ve tako davnu prolost, dok je govorio o ocu i o njegovim prijatelji-
ma grofu Matijau Sandorfu i Ladislavu Zathmaru, Petar nije umio skriti uzbuenje.
- Molim vas da mi oprostite, gospodine! - ree. - Kad se sjetim to su uinili, ne
mogu...
Zar on dakle ne osjea da je doktor Antekirtt moda i ganutiji nego on, pa mu ne
odgovara zato to ne eli pokazati to mu se u dui zbiva?
- Gospodine Bathorv - napokon e - nemam vam zato opratati tako prirodnu tugu.
Uostalom, vi ste madarske krvi, a koji bi to madarski sin mogao postati takvim izrodom

141
 U polusjeni je sjedio doktor Antekirtt

da mu se srce ne stee od takvih sjeanja! U to doba, prije petnaest godina... Jest! - ima
tome ve petnaest godina!... Bili ste prilino mladi. Teko da moete kazati kako ste upo-
znali oca i dogaaje u kojima je sudjelovao!
- Moja majka je drugi on, gospodine! - odgovori Petar Bathorv. - Odgojila me je da
tujem ovjeka kojega nije prestala oplakivati! Sve to je uinio, sve to je pokuao, kako
je sav ivot posvetio svojima, kako je ljubio domovinu, sve sam od nje doznao! Bilo mi je
svega osam godina kad mi je umro otac, ali mi se ini da je jo uvijek iv, jer jo ivi u
mojoj majci!

142
 - Volite majku koliko ona zasluuje da je volite, Petre Bathorvju - odvrati doktor
Antekirtt - a mi joj se klanjamo kao udovici muenika!
Petar je doktoru mogao samo zahvaliti na osjeajima to ih iskazuje. Srce mu je tuklo
dok ga je sluao, pa ak i ne primjeti da i dalje govori s nekakvom prirodnom ili hotimi-
nom hladnoom koja kao da je bila sr njegova znaaja.
- Smijem li vas pitati - nastavi - jeste li osobno upoznali mojeg oca?
-Jesam, gospodine Bathory - odgovori doktor malo oklijevajui - ali sam ga upoznao
tek koliko student moe upoznati profesora koji je bio medu najodlinijima na ugarskim
Sveuilitima. U vaoj sam zemlji studirao lijenike i prirodne znanosti. Bio sam uenikom
vaega oca, koji je od mene bio stariji samo desetak godina. Cijenio sam ga i zavolio ga,
jer sam osjeao kako njegovo nauavanje proima sve to e ga poslije prometnuti u vatrena
rodoljuba, pa sam se s njim oprostio tek kad sam morao poi u inozemstvu dovriti
studij koji sam zapoeo u Madarskoj. No domalo je profesor Stjepan Bathorv svoj poloaj
rtvovao idejama koje je smatrao plemenitim i pravinim, a nikakav ga vlastiti boljitak nije
mogao skrenuti s puta dunosti. U to je vrijeme i napustio Poun da bi se doao nastaniti u
Trst. Vaa ga je majka u vrijeme kunji bodrila savjetima, okruivala skrbi. Krasile su je sve
vrline ene, kao to je va otac stekao vrline mukarca. Oprostit ete mi, gospodine Petre,
to vas podsjeam na bolne uspomene, a to sam uinio zato to vi niste od onih koji ih
mogu zaboraviti!
- Nisam, gospodine, nisam! - odgovori mladi u aru mladenakog ushita - kao to
ni Madarska nikada nee zaboraviti trojicu ljudi to su se za nju rtvovali, Ladislava
Zathmara, Stjepana Bathorvja i, moda najsmionijega meu njima, grofa Matijaa Sandorfa!
- Ako je on bio najsmioniji - odvrati doktor - vjerujte da njegovi prijatelji za njime
nisu zaostajali ni po odanosti, ni po rtvama, ni po hrabrosti! Sva trojica imaju pravo na
jednako potovanje! Sva trojica imaju jednako pravo da ih osvete...
Doktor zastane. Pitao se je li gospoa Bathory upoznala Petra s okolnostima u koji-
ma su voe urote izrueni, je li pred njim izgovorila rije izdaja... Ali to mladi ne oda.
Zapravo je gospoa Bathory to preutjela. Jamano u sinovljev ivot nije htjela uni-
jeti mrnju i moda ga navesti na krive tragove, kad nitko ne zna imena izdajica.
Stoga je doktor smatrao da se bar zasad mora suzdrati, pa nije bio uporan.
Nije se meutim ustruavao da kae kako bi vrlo vjerojatno, da nije bilo gnusnog ina
onog panjolca koji je potkazao bjegunce to ih je u kuu primio ribar Andrea Ferrato, grof
Matija Sandorf i Stjepan Bathory bili umakli potjeri rovinjskih agenata. A da su se nali s one
strane austrijskih granica, u bilo kojemu kraju, sva bi se vrata bila irom otvorila da ih ugoste.
- Kod mene bi - doda - bili naili na utoite koje im nikad ne bih uskratio!
- U kojoj zemlji, gospodine? - upita Petar.
- U Cefaloniji, gdje sam u to doba boravio.
- Jest! Na Jonskim otocima, pod zatitom grkog barjaka bili bi se spasili, a moj bi
otac jo ivio!
Na nekoliko asaka razgovor prekine povratak u prolost. Ali doktor ga nastavi rekavi:
- Gospodine Petre, uspomene su nas odvele prilino daleko od sadanjosti! Hoete
li da sad govorimo o njoj, a osobito o budunosti kakvu za vas imam u vidu?
- Sluam vas, gospodine - odgovori Petar. - U pismu ste mi nagovijestili kako je moda
posrijedi moje dobro...
- Upravo tako, gospodine Bathorv, pa ako ni nije nepoznato koliko vam je majka u
vaoj mladoj dobi bila predana, znam i da ste je vi bili dostojni i da ste nakon tekih ku
nji postali ovjek...
- ovjek! - odvrati Petar Bathorv s nekom gorinom u glasu. - ovjek koji jo nije
mogao sam sebi biti dovoljan niti majci vratiti to je za njega uinila!
 - Dakako - odgovori doktor - ali za to niste krivi vi. Koliko je teko nai namjetenje
u konkurenciji zbog koje se toliko takmaca nadmee za tako malobrojna mjesta i te kako
mi je poznato. Vi ste inenjer?
- Jesam, gospodine! Iz kola sam iziao s tim naslovom, ali kao slobodan inenjer
koji niim nije vezan za Dravu. Zato sam morao nastojati da se zaposlim u nekoj indu
strijskoj tvrtki, a dosad nisam naao nita to bi mi odgovaralo, barem ne u Dubrovniku.
- A izvan Dubrovnika?...
- Izvan Dubrovnika!... - odvrati Petar Bathory malo oklijevajui na to pitanje.
-Jest!... Zar niste prije koji dan poli u Zadar u vezi s nekim poslom te vrste?
- Zaista, govorili su mi o namjetenju to mi ga nudi metalurko poduzee.
-1 stoje s njim?...
- Ponudili su mi ga!
- A vi ga niste prihvatili?...
- Morao sam ga odbiti, jer bi to znailo da se zauvijek moram preseliti u Hercegovinu...
- U Hercegovinu? Kamo vas gospoa Bathory moda ne bi mogla slijediti?...
- Moja bi majka, gospodine, ila za mnom kamo god bi me moj probitak silio da odem.
- Pa dobro, zato onda niste prihvatili mjesto? - navaljivao je doktor.
- Gospodine - odgovori mladi - u okolnostima u kojima se nalazim imam ozbiljnih
razloga da ne naputam Dubrovnik!
Dok mu je tako odgovarao, doktor je u dranju Petra Bathorvja primijetio stanovitu
nelagodu. Glas mu je podrhtavao dok je izgovarao elju ili, bolje nego elju, odluku da
ne ostavlja Dubrovnik. Koji ga to ozbiljni razlog sili da odbije to su mu predloili?
- Zbog toga e dakle biti neprihvatljiv - priklopi doktor Antekirtt - posao o kojemu
sam vam elio govoriti.
- Zar je trebalo da otputujem?...
-Jest... u zemlju u kojoj se po mojem nalogu izvode opseni radovi koje bih bio sre-
tan da vi vodite.
- alim, gospodine, ali vjerujte, tako sam odluio zato...
- Vjerujem vam, gospodine Petre, a alim moda i vie nego vi! Bio bih vrlo sretan
da sam vam mogao iskazati svu privrenost koju sam osjeao prema vaem ocu!
Petar Bathorv ne odgovori. Vidjelo se da strano pati i da ga razdire unutranja borba.
Doktor je osjeao da eli govoriti, a ne usuuje se. No naposljetku neodoljiva sila nagna
Petra Bathorvja da se povjeri ovjeku koji pokazuje takvu naklonost prema njegovoj
majci i prema njemu.
- Gospodine... gospodine!... - ree s uzbuenjem koje nije pokuavao skriti. - Ne!...
Nemojte misliti da odbijam zbog hira, zbog tvrdoglavosti!... Obratili ste mi se kao prijatelj
Stjepana Bathorvja!... elite mi iskazati prijateljstvo koje ste gajili prema mojem ocu!... I
ja sam to osjeam, premda vas poznajem jedva par asaka... Jest! Osjeam prema vama,
gospodine, svu privrenosti kakva bi me vezivala za oca!...
- Petre!... Dijete moje!... - klikne doktor i zgrabi mladievu ruku.
-Jest! Gospodine!... - nastavi Petar Bathorv. -1 sve u vam kazati!... Volim djevojku
iz ovoga grada!... Meu nama je bezdan to dijeli sirotinju od bogatstva!... Ali ja nisam
htio vidjeti bezdan, a moda ga ni ona sama nije vidjela! Makar kako je rijetko mogao
ugledati na ulici ili na njezinu prozoru, ne bih imao snage da se odreknem te sree!... Na
pomisao da bih morao otputovati, a pogotovo otputovati na due vrijeme, poludio bih!...
Ah!... Gospodine... shvatite me... i oprostite mi to odbijani...
-Jest, Petre! - odgovori doktor Antekirtt - shvaam vas, i nemam vam to opratati!
Dobro ste uradili to ste mi sve iskreno kazali, jer ta okolnost mijenja mnogo toga!... Zna
li vaa majka ovo u to ste me upravo uputili?

144
 - Jo joj nita nisam rekao, gospodine! Nisam se usudio, jer bi ona moda u naem
skromnom imovnome stanju bila dovoljno mudra da mi otme svaku nadu!... No moda
je i pogodila i razumijela zato patim... zato moram patiti!
- Petre - ree doktor - pouzdali ste se u mene i imali ste pravo!... Djevojka je bogata?...
- Vrlo bogata!... Prebogata! - odgovori mladi. -Jest! Previe bogata za mene!
-Je li vas dostojna?
- Ah! Gospodine, zar bih pomislio da majci dovedem ker koja nije nje dostojna?
- Pa dobro, Petre - priklopi doktor - moda nema bezdana koji se ne bi dao pre
mostiti!
- Gospodine - povie mladi - ne ulijevajte mi neostvarljivu nadu!
- Neostvarljivu?
A naglasak s kojim je doktor Antekirtt izrekao tu rije odavala je takvu samouvjerenost,
da se Petar Bathory gotovo preobrazi te povjeruje kako je gospodar sadanjosti i gospo-
dar budunosti.
-Jest, Petre - nastavi doktor - imajte povjerenja u mene!... Kad vi prosudite zgodnim,
rei ete mi djevojino ime da bih neto mogao uiniti...
- Gospodine - odvrati Petar Bathorv - zato bih vam ga tajio?... To je gica Toronthal!
Napor kojim se doktor morao obuzdati da ostane miran kad je uo omraeno ime
bio je ravan naporu ovjeka kojemu grom pukne tik do nogu a da on i ne protrne. Za
trenutak, jedva nekoliko asaka ostane nepokretan i nijem. Zatim e, a da mu glas nije
ni zatreperio uzbuenjem:
- Dobro, Petre, dobro! - ree. - Pustite me da o svemu tome razmislim!... Pustite me
da vidim...
-Ja vas ostavljani, gospodine - odvrati mladi stisnuvi ruku koju mu je doktor pruio
- dopustite mi da vam zahvalim kao to bih zahvalio ocu!
Petar Bathorv napusti dvoranu u kojoj doktor ostane sam, popne se na most, ue u
amac to ga je ekao na brodskom stubitu, iskrca se na gatu i udari cestom prema
Dubrovniku.
Strankinja, koja ga je cijelo vrijeme koliko je trajao njegov posjet Savareni ekala,
stane ga slijediti.
Petar Bathory je utio kako ga obuzima neizmjeran mir. Napokon mu se dua otvo-
rila! Uspio se povjeriti prijatelju... moda i vie nego prijatelju! Bio je to jedan od sretnih
dana kakvim je srea na ovoj zemlji tako krta!
I kako se mogao i nadati, kad je prolazio kraj palae na Stradunu, na jednome od
prozora bone zgrade ugleda kako se lagano die rub zastora, a onda odmah pada!
No i strankinja je takoer opazila kretnju pa je, sve dok Petar Bathorv nije zamakao
na okuci Ulice Marinella, ostala nepomino stajati pred palaom. Onda ode u brzojavni
ured i poalje brzojav koji se sastojao samo od ove rijei:
- Doi!
Naslov brzojava bio je sroen ovako: "Sarcanv, potanski ured, Siracusa, Sicilija!"
 VI BOKA
KOTORSKA

Tako je usud, koji u zbivanjima ovoga svijeta ima vanu ulogu, u jednom te istom
gradu, Dubrovniku, okupio obitelj Bathorvjevih i obitelj Toronthalovih. Ne samo da ih je
okupio, nego ih je i jednu drugoj pribliio - ivjele su u istoj etvrti uz Stradun. Zatim su se
Sava Toronthal i Petar Bathory vidjeli, susreli i zavoljeli, Petar, sin ovjeka kojega je
potkazivaka prijava poslala u smrt i Sava, ki ovjeka koji ga je potkazao!
Evo to je sam sebi govorio doktor Antekirtt poto ga je ostavio mladi inenjer.
-1 Petar odlazi pun nade - ponavljao je - a nadu koju dosad nije jo gajio ulio sam
mu upravo ja!
Je li doktor ovjek koji je kadar upustiti se u nemilosrdnu borbu protiv usuda? Osjea
li u sebi mo da po svojemu nahoenju raspolae ljudskim sudbinama? Nee li mu
uzmanjkati snage i duevne odrjeitosti koje su nune da bi se svladala kob?
- Nee, borit u se! - povie! - Takva je ljubav grozna, zloinska! Kad bi Petar Bathory po
stao muem keri Silasa Toronthala i jednog dana saznao istinu, ne bi vie ak ni mogao osveti
ti oca! Preostalo bi mu jedino da se ubije od oaja! Zato u mu sve rei ako bude potrebno!...
Rei u mu to je ta obitelj uinila njegovoj!... Na koji mu drago nain u tu ljubav slomiti!
Doista, takav bi brak bio udovian.
Nismo zaboravili, u razgovoru s gospoom Bathory doktor Antekirtt ispriao je kako
su trojica urotnikih voa bili rtvama sramne spletke koja je tijekom rasprava izala na
vidjelo, a koju mu je odao jedan od straara u Pazinskoj tvravi.
Znamo i da zbog stanovitih razloga gospoa Bathorv nije o izdaji jo nita kazala
sinu. Uostalom, nije ni znala tko su poinitelji. Bilo joj je nepoznato da jedan od njih
bogat i ugledan boravi u Dubrovniku par koraka dalje, na Stradunu. Doktor joj ih nije
imenovao. Zato? Jamano zato to jo nije kucnuo as da ih raskrinkaju. Ali on ih je po-
znavao. Znao je da je jedan od tih izdajica Silas Toronthal, a drugi Sarcanv. Tajnu nije do
kraja povjerio jer je raunao na pomo Petra Bathorvja, zato to je sina htio ukljuiti u
izvrenje pravde koja mora stii ubojice njegova oca te skupa s njim osvetiti i njegove dru-
gove Ladislava Zathmara i grofa Matijaa Sandorfa.
A sve to vie nije mogao rei sinu Stjepana Bathorvja a da ga ne pogodi u srce!
- Nije vano! - ponovi on. - Slomit u mu srce.
Poto je tako vrsto odluio, kako da postupi doktor Antekirtt? Da otkrije gospoi
Bathorv ili njezinom sinu prolost transkog bankara? No ima li on u rukama materijal-
nih dokaza o njegovoj izdaji? Nema, kad su Matija Sandorf, Stjepan Bathorv i Ladislav
Zathmar, jedini koji su te dokaze ikad imali, sada mrtvi. Da po gradu pusti glas o tom
odvratnom inu, a ne obavijesti obitelj Bathorvjevih? Jest, to bi zacijelo bilo dovoljno da
stvori jo jedan bezdan izmeu Petra i djevojke, ovaj put nepremostiv bezdan. No kad se
tajna prouje, nee li se morati bojati da Silas Toronthal ne napusti Dubrovnik?
Doktor pak nije htio da bankar nestane. Trebalo je da izdajica ostane nadohvat ruke
izvritelju pravde sve dok za pravicu ne kucne as.
No u tom e se pogledu dogaaji odvijati posve drugaije nego to je pretpostavljao.
Poto je odvagnuo razloge za i protiv, kako nije bio u mogunosti da ita poduzme
protiv Silasa Toronthala, doktor odlui da se hitno lati posla. Ponajprije je Petra Bathorvja
trebalo izvui iz grada u kojemu asti njegova imena prijeti opasnost. Jest! Znat e kako
ga odvui tako daleko da mu nitko ne mogne ui u trag. Kad dopadne njegove vlasti, kazat
e mu sve to zna o Silasu Toronthalu i o Sarcanvju, njegovom sukrivcu. Uzet e ga kao
suradnika u djelu na kojemu radi. No nije smio ni dana potratiti.

146
 U toj nakani dozove doktor brzojavom jedan od najbrih strojeva u matinu luku u
Boku Kotorsku, na Jadranu juno od Dubrovnika. Bio je to jedan od udesnih Thornvcrofta
to su posluili kao uzor suvremenim torpiljarkama. Izduljeno, etrdeset i jedan metar
dugo elino vreteno istisnine sedamdeset tona, bez jarbola i bez dimnjaka, a koje je
izvana imalo samo ravnu palubu i metalnu krletku, s leastim oknima to su bila nami-
jenjena kormilaru, a hermetino bi se zatvarala kad bi iziskivalo more, moglo je ploviti
izmeu dviju struja a da ne gubi ni vrijeme ni pravac slijedei gibanje uzburkanih valova.
Stoga, kako je sposobnou kretanja bilo nadmono svim toropiljarkama Starog i Novog
svijeta, lako je moglo razviti kakvih pedeset kilometara na sat. Zahvaljujui iznimnoj brzi-
ni doktor je ve u brojnim prilikama uspio prevaliti izvanredne udaljenosti. Odatle je
stekao mo sveprisutnosti to su mu je pripisivali kad bi u vrlo kratkim vremenskim ra-
zmacima s ruba Egejskog otoja dohrlio na najdalji kraj Sirtskog mora.
Meutim, izmeu Thornycrofta i doktorovih naprava postojala je znatna razlika, koja
se sastojala u tome da se umjesto pregrijane pare upotrebljava elektrina struja to ih je
pokretala uz pomo snanih akumulatora koje je sam izumio, a u kojima je mogao uskladiti-
ti naboj pod tako rei beskonano visokim naponom. Zato je brzim napravama nadjenuo
ime Elektrici uz obian redni broj. Takav je bio Elektrik 2 to ga je upravo poslao u Boku
Kotorsku.
Poto je izdao naloge, doktor zatim poeka trenutak da prione na posao. Istodobno
upozori Jezika Pescadea i Rta Matifoua kako e mu ubrzo zatrebati njihove usluge.
Koliko su dvojica prijatelja bili sretni to e mu konano moi dokazati svoju odanost
nije potrebno potanko objanjavati.
Jedan je jedini oblak poneto zasjenio radost s kojom su doekali tu ponudu.
Jeziak Pescade je morao ostati u Dubrovniku da bi nadgledao palau na Stradunu
i kuu u Ulici Marinella, dok e Rt Matifou doktora pratiti u Kotor. Valjat e im se dakle
rastati po prvi put za toliko godina to su ih dva druga po bijedi proivjeli jedan uz dru-
goga! Rt Matifou ganutljivo se zabrinuo kad bi pomislio da uza se vie nee imati svojega
malog Pescadea.
- Budi strpljiv, Rte moj, budi strpljiv! - ree mu Jeziak Pescade. - Nee to dugo potra
jati! Samo da odigramo komad i sve e biti gotovo! Jer ako se ne varam, sjajan se komad
priprema, a nita manje nije sjajan ni redatelj koji je svakome od nas dodijelio sjajnu
ulogu!... Vjeruj mi! Na svoju se nee aliti!
- Misli?
- Siguran sam! Ah! Nee glumiti ljubavnike, na primjer! Nije u tvojoj prirodi, iako se
vraki sklon osjeajnim izljevima! Nee ni izdajice! Za to ti je lice glomazmo i previe
dobroudno!... Nee, bit e dobri duh koji stie u raspletu da kazni zle i nagradi kreposne!
- Kao u igrokazu?... - odvrati Rt Matifou.
- Kao u igrokazu! Jest! Vidim te u toj ulozi, Rte moj! U asu kad izdajica najmanje
oekuje ti se pojavljuje s rasklopljenim dlanovima i treba samo da pljesne pa da iza-
zove rasplet!... Ako ti uloga i nije dugaka, barem je dopadljiva, a kako e ti odobravati,
koliko e novaca prie dobiti!
- Hou, dakako - odgovori Herkul - ali u meuvremenu morat emo se rastati!
- Oh! Na nekoliko dana! Samo mi obeaj da se nee zapustiti dok mene ne bude!
Pazi da jede svih est puta i udebljaj se, Rte moj!... A sad me zagrli ili bolje, pravi se da
me grli, jer bi ne inae mogao uguiti!... Ah, tako mi svega, treba se naviknuti da na ovom
svijetu igra predstavu!... Zagrli me jo jednom i ne zaboravi svojeg malog Jezika Pescadea,
koji nikad nee zaboraviti svojeg velikog Rta Matifoua!
Tako su se dirljivo pozdravljala dvojica prijatelja kad su se jedan od drugoga morali
rastati. Doista, Rtu je Matifouu u golemim grudima srce bilo potiteno im se naao sam

147
 na Savareni. Istog se
dana po doktorovoj
zapovijedi njegov drug nastanio u dubrovniku sa zadatkom da ne gubi iz vida Petra
Bathorvja, da nadzire palau Toronthal i da stalno bude u toku svih dogaaja.
Za dugih sati to e ih Jeziak Pescade provesti u etvrti uz Placu morao bi se susresti sa
strankinjom koja se sigurno nalazila na istom zadatku. A do susreta bi jamano bilo i dolo
da Marokanka, poto je odaslala brzojav, nije napustila Dubrovnik i otila na unaprijed
utanaeno mjesto sastanka gdje e joj se pridruiti Sarcanv. Jezika Pescadea zato u poslovi-
ma nitko nije ometao, pa je uobiajenom otroumnou mogao obaviti povjerljive naredbe.
Dakako, Petru Bathorvju nikad ne bi palo na pamet da ga iz takve blizine nadgleda-
ju, niti bi naslutio da je pogled dounice zamijenio pogled Jezika Pescadea. Nakon razgo-
vora s doktorom, poto mu je sve priznao, osjeao se punim pouzdanja. Zato bi sada
zatajio majci bilo to o emu je razgovarao na Savareni? Zar mu ona to ionako ne bi proi-
tala u oima i prozrela mu duu? Zar ne bi shvatila da se u njemu neto promijenilo, da
su tuga i oaj ustupili mjesto ufanju i srei!
Petar Bathorv prizna dakle majci sve. Ree joj koju to djevojku voli, kako je ona
razlog to je odbio napustiti Dubrovnik. Sto ga je briga za vlastito namjetenje! Nije li mu
doktor Antekirtt rakao neka se nada!
- Pa zato si ti toliko patio, djete moje! - odvrati gospoa Bathorv. - Neka ti Bog bude
na pomo i nek tebi udijeli svu sreu kojom smo dosad oskudijevali!
Gospoa Bathory ivjela je vrlo povueno u svojoj kui u Ulici Marinella. Izlazila, je
samo da ode na misu sa starim slugom, kad bi s revnom i isposnikom pobonou, kakva
je svojstvena madarskim katolkinjama, obavljala vjerske dunosti. Nikad prije nije ula za
obitelj Toronthalovih. Nikad nije ni podigla pogled prema palai kraj koje je prolazila kad
bi ila u Crkvu Svetog Spasa koja pripada Samostanu Male brae, to se nalazi na
samom ulazu na Stradun. Nije prema tome poznavala ker biveg transkog bankara.
Trebalo je da joj Petar doara njezin duh i lik, da joj ispripovjedi gdje ju je prvi put
vidio i kako ne moe sumnjati da mu ona ljubav uzvraa. Sve je pojedinosti iznosio s
velikim arom, ali gospou Bathory nije moglo iznanaditi to ga nalazi u njenoj i strastvenoj
sinovljevoj dui. No kad je od Petra doznala koliko je obitelj Toronthalovih imuna, kad
je ula da e djevojka biti jednom od najbogatijih batinica u Dubrovniku, nije mogla skriti
zabrinutost. Bi li bankar ikada pristao da mu jedino dijete postane enom mladia bez
imetka, ako ne i bez budunosti?
Meutim, Petar nije smatrao nunim zadravati se na hladnom, ak i prezirnom
nainu na koji ga je dotad doekivao Silas Toronthal. Zadovolji se da ponovi doktorove
rijei. On mu je ustvrdio kako se moe, kako se pae mora pouzdati u prijatelja svojega
oca, kako prema njemu osjea gotovo oinsku privrenost, o emu gospoa Bathorv nije
mogla dvojiti, budui da je znala to je ve prije bio voljan uiniti za nju i za njezine blinje!
Napokon, kao njezin sin i kao Borik, koji je smatrao shodnim da rekne to misli, nije odbi-
la da se nada, pa je neugledni dom u Ulici Marinella obasjalo malo sree.
Onda Petar Bathorv jo jednom doivi radost da vidi Savu Toronthal, idue nedjelje
u franjevakoj crkvi. Uvijek pomalo turobno, djevojino lice ivne im je primijetila Petra,
koji kao da se preobrazio. Oboje su tako razgovarali pogledima i razumijeli se. A kad se
pod dubokim dojmom Sava vratila u palau, ponijela je dio sree to ju je tako jasno
proitala na mladievu licu.
U meuvremenu Petar nije ponovno vidio doktora. ekao je da ga opet pozove na gole-
tu. Proe nekoliko dana, ali ne prime nikakvo pismo koje bi mu zakazalo jo jedan sastanak.
- Doktor je zacijelo htio - mislio je - prikupiti neka obavjetenja!... Valjda je doao ili
koga poslao u Dubrovnik kako bi se malo raspitao o obitelji Toronthalovih!... Moda mu
je bilo stalo da upozna Savu!... Jest! Nije iskljueno da je ve vidio njezinog oca, da ga je

148
 na to ve pripremio!... Ipak bi mi bilo drago da mi je poslao redak, bar koju rije, oso-
bito da je ta rije glasila: Doite!
Rije ne stigne. Ovaj put gospoa Bathory je jedva uspijevala primiriti sinovljevu nestr-
pljivost. Oajavao je i sad je na njoj bilo da mu povrati malo nade, premda je i sama bila
prilino zabrinuta. Kua u Ulici Marinella bila je doktoru irom otvorena i on je to morao
znati, pa da se u najnovije doba i nije stao tako zanimati za Petra, zar njegovo zanimanje za
obitelj kojoj je ve oitovao toliko naklonosti nije moralo dostajati da ga onamo privue?
Dogodi se dakle da Petar, koji je brojio dane i sate, vie nije imao snage da izdri. Pod
svaku mu je cijenu valjalo vidjeti doktora Antekirtta. Neodoljiva sila gurala ga je prema
Gruu. im se zatekne na goleti doktor e shvatiti njegovu nestrpljivost, opravdat e nje-
gov postupak iako je preuranjen.
7. lipnja, ve u osam sati izjutra Petar Bathory ostavi majku ne kazavi joj to je naumio.
Izae iz Dubrovnika i stigne u Gru hodajui tako brzo te bi se Jeziak Pescade bio
dobrano namuio da ga slijedi da nije bio tako okretan. Kad je stigao na obalu suelice
sidritu to ga je za njegova zadnjeg posjeta zauzimala Savarena, zastane. Savarene vie
nije bilo u luci.
Petar potrai pogledom nije li se premjestila... Ne ugleda je.
Upita mornara koji se etao pristanitem to se zbilo s goletom doktora Antekirtta.
Prethodne veeri Savarena je isplovila, odgovori mu ovaj, pa kao to se nije znalo
odakle je dola, ne zna se ni kamo je otila.
Goleta je otplovila! Doktor Antekirtt je nestao zagonetno kako je i stigao! Petar Bathorv
okrene se natrag put Dubrovnika, ovaj put oajniji nego ikad. Naravno, da je mladiu
tkogod odao kako je goleta odjedrila prema Kotoru, ne bi bio prezao da onamo poe za
njom. Ali putovanje bi mu zapravo bilo uzaludno. Stigavi pred Boku, Savarena u nju nije
ula. Doktor je naloio da ga u pratnji Rta Matifoua iskrcaju na kopno jednim od amaca
s palube, a zatim se jahta smjesta iznova otisnula na more u nepoznatom pravcu.
U Europi, a moda ni na cijelom Starom kontinentu nema neobinijega mjesta negoli je
orografski i hidrografski raspored predjela koji je poznat pod nazivom Boka Kotorska.
Kotor nije rijeka, kao to bi netko mogao doi u napast da pomisli*. To je grad, sjedite
biskupije, koji je postao glavnim gradom jednog od Okruga. Njegova Boka sastoji se od est
draga koje se niu jedna za drugom i koje spajaju tjesnaci, a mogu se prijei za est sati. U
krunici jezeraca to se prebire du priobalnih planina, zadnje zrno koje se nalazi podno brda
Sveti Ivan oznaava granicu Austrijske carevine. S one strane poinje Otomansko carstvo.
Upravo se na ulazu u Boku doktor iskrcao nakon brze plovidbe. Na tom ga je mjes-
tu doekao brz amac s elektrinim motorom da ga odveze do krajnje toke zaljeva. Poto
je zaobiao Otri rt i proao uz Herceg-Novi, izmeu dvaju pogleda to se pruaju na
gradove i na crkve, uz Stoliv, uz slavno protenite Perast, uz Risan gdje se dalmatinske
nonje ve mijeaju s turskim i albanskim nonjama, prilazei iz jezera u jezero stigne do
zadnjega kruga unutar kojega je sagraen Kotor.
Elektrik 2 se usidrio nekoliko stotina metara od grada na usnuloj i tamnoj vodi, koju
te lijepe lipanjske veeri nije mrekao ni najmanji daak.
No doktor nije kanio prenoiti na njemu. Jamano, kako je zahtijevao njegov daljnji
naum, nije htio da se zna da mu to hitro plovilo pripada. Stoga se iskrcao u samom Kotoru
s namjerom da odsjedne u nekome od gradskih hotela, kamo ga je morao pratiti Rt Matifou.
amac koji ih je dovezao izgubi se u tamnici udesno od luke, u malom zatonu gdje e
ostati nedostupan pogledima. Ondje, u Kotoru, doktor e biti neznanac kao da se sklonio u
najskrovitiji kutak na zemlji. Bokelji, stanovnici tog bogatog dalmatinskog okruga koji
su podrijetlom Slaveni, jedva e i zapaziti da se meu njima nalazi stranac.

* Boka znai ue
 Kotor

Kad se promatra iz zaljeva, reklo bi se da je grad Kotor podignut kao da je usjeen

u gromadu brda Svetog Ivana. Prve mu se kue redaju du obale koju su vjerojatno zasi-
panjem oteli moru, u dnu iljastoga kuta malog jezera to se vrkom zariva u vrletno brdo.
Upravo na vrku tog ubavog Ijevkastog jezera, koje okruuju lijepa stabla i pozadina u
zelenilu, pristaju u prvome redu Llovdovi parobrodi i veliki jadranski obalni brodovi.
Iste veeri doktor odmah stane traiti konaite. Rt Matifou je za njim poao a da
nije ni pitao gdje se to iskrcao. Je li u Dalmaciji ili u Kini, njemu nije bilo vano. Poput
vjerna psa iao je kamo ide njegov gospodar. Bio je tek orue, posluan stroj, stroj za

150
 tokarenje, stroj za buenje, stroj za presijecanje to ga je doktor drao u priuvi da bi ga
ukljuio im prosudi da je potrebno.
Kad su proli kraj pravilnih nasada uz obalu, obojica uu u unutranjost kotorskih
zidina. Onda se zapute spletom uskih i strmih ulica po kojima mili puanstvo od etiri
do pet tisua stanovnika. Ba su se u tom trenutku zatvarala Obalna vrata, vrata koja ostaju
otvorena samo do osam sati uveer, osim na dan kad stiu parobrodi.
Doktor ubrzo ustanovi da u gradu nema ni jednog jedinog svratita.Trebalo se dakle
propitati za kakvog stanodavca koji bi im bio voljan iznajmiti stan, to kotorski kuevlas-
nici rado ine uz dobru naplatu.
Stanodavac se nae, a i konak. Doktor se uskoro smjesti u prilino istoj ulici, u
prizemlju kue koja je za njega i za njegova druga bila dovoljno velika. Odmah se dogo-
vore da e Rta Matifoua hraniti vlasnik, pa premda je ovaj pretjerao s cijenom, to je
opravdavala gorostasnost njegova novog gosta, posao se sklopi na zadovoljstvo obiju ugo-
vornih strana.
Doktor Antekirtt je pak za se zadrao pravo da objeduje vani.
Poto je sutradan Rtu Matifouu dao slobodu da radi to bude elio, doktor zapone
etnju otiavi na potu gdje su ga morala ekati pisma i brzojavi na njega naslovljeni
ugovorenim poetnim slovima. I nita nije stiglo. Tad izae iz grada, jer je htio razgledati
okolicu. Nije mu dugo trebalo da pronae pristojan restoran u kojem se najee sasta-
je kotorsko otmjeno drutvo, austrijski asnici i inovnici koji se ovdje smatraju gotovo
izgnanicima, da ne velim zatvorenicima.
Doktor je sad samo ekao as da krene na djelo. Evo kakav mu je bio naum.
Odluio je da dade oteti Petra Bathorvja. No tu bi otmicu bilo teko izvesti goletom
za vrijeme odmora u Dubrovniku. Mladog su inenjera u Gruu poznavali, a kako su i
Savarena i njezin vlasnik privlaili pozornost javnosti, ukoliko bi stvar uspjela domalo bi
se razglasila. A budui da je jahta bila samo jedrenjak, kad bi se kakav parobrod iz luke
dao za njom u potjeru zakratko bi je dostigao.
U Kotoru bi se naprotiv otmica mogla izvesti u kudikamo boljim uvjetima. Nita
lake nego onamo namamiti Petra Bathorvja. Nije bilo sumnje da e na prvu rije to mu
je doktor uputi smjesta dojuriti. Tu je bio jednako nepoznat kao i doktor, pa im se
zatekne na palubi, Elektrik e se otisnuti, na more, a Petar e Bathorv napokon saznati
sve to nije znao o prolosti Silasa Toronthala i Savinu e sliku izbrisati uspomena na
njegova oca.
Naum se mogao jednostavno provesti u djelo. Jo dva ili tri dana, to je bio zadnji
rok koji je doktor sebi zadao, i stvar e biti svrena. Petra e zauvijek odvojiti od
SaveToronthal.
Sutradan, 9. lipnja, stigne pismo Jezika Pescadea. Poruivalo je kako nema ba nieg
novog u pogledu palae na Stradunu. to se tie Petra Bathorvja, Jeziak Pescade ga vie
nije vidio od dana kad je doao na Gru dvanaest sati poto je goleta otplovila.
Meutim, Petar nije mogao napustiti Dubrovnik, nego je posve sigurno ostao zatvoren
u kui svoje majke. Jeziak Pescade je pretpostavljao, a nije se varao, kako mora da je tu
promjenu u navikama mladog inenjera izazvao odlazak Savarene, to vie to se nakon
toga kui vratio oajan.
Doktor odlui da se ve sutradan lati posla i napie pismo koje e nasloviti na Petra
Bathorvja, pismo kojim e ga pozvati da ga odmah posjeti u Kotoru.
Potpuno neoekivan dogaaj poremetit e taj naum te sluaju omoguiti da postigne
isti cilj.
Oko osam sati uveer doktor se nalazio na kotorskoj obali, kadli najave da stie paro-
brod Saxonia.
 Elektrik 2 se usidrio nekoliko stotina metara od Kotora

Saxonia je dolazila iz Brindisija, gdje je pristala da primi nove putnike. Odatle je

 - On!... tu... u Kotoru!
Te bi se rijei bile doktoru omaknule s usana da ih nije tekom mukom suspregao i
uz to potisnuo navalu gnjeva kojim mu se raspalio pogled.
Taj putnik bio je Sarcanv. Petnaest je godina prohujalo od vremena kad je u ku-
i grofa Zathmara slubovao kao knjigovoa. Nije to, bar po odjei, vie bio pusto-
lov to se na poetku ove prie potucao ulicama Trsta. Nosio je elegatno putno odi-
jelo pod ogrtaem po posljednjoj modi, a njegovi bakrenim ploicama i kopama
optoeni kovezi kazivali su koliko je bivi tripolitanski meetar navikao na udo-
bnosti.
Zadnjih petnaest godina, uostalom, Sarcanv je ivot provodio u i te kakvim uicima i
lasti zahvaljujui povelikome dijelu to su mu ga dali od polovice imetka grofa
Sandorfa. to mu je od toga preostajalo? Najbolji mu prijatelji, ako ih je imao, ne bi
znali rei. U svakom sluaju, na licu je nosio znake zabrinutosti, pae uznemirenosti,
premda im je u dnu tako zatvorene naravi bilo nemogue proniknuti uzroke.
- Odakle dolazi?... Kamo ide? - pitao se doktor, koji ga nije gubio iz vida.
Odakle Sarcanv dolazi bilo je lako doznati tako da upita asnika na Saxoniji. Putnik
se na parobrod popeo u Brindisiju. No stie li iz sjeverne ili iz june Italije? Ne zna se.
Uistinu, dolazio je iz Siracuse. Na Marokankin brzojav smjesta je napustio Siciliju da bi
otiao u Kotor.
U Kotoru, naime, to ga je prethodno utanaio kao mjesto sastanka, ekala ga je ena
koja kao da je dovrila zadatak u Dubrovniku.
Strankinja je bila ondje na obali, i ekala da stigne parobrod. Doktor je opazi, ugle-
da Sarcanvja kako joj prilazi i uspije mu ak da uje rijei koje mu ona ree na arapskom,
a koje je razumio:
- Bilo je krajnje vrijeme!
Umjesto odgovora Sarcanv samo klimne glavom. Poto je pripazio kako mu kovege
utovaruju u prtljanicu na carini, odvue Marokanku nadesno tako da su obili gradske
zidine, a nisu uli u grad kroz Obalna vrata.
Doktor je naas oklijevao. Hoe li mu Sarcanv umaknuti? Da ga slijedi?
Osvrnuvi se primijeti Rta Matifoua gdje poput miroljubivog dangube gleda kako se
iskrcavaju Saxonijini putnici. Samo mu domahne i Herkul stie isti tren.
- Rte Matifou - ree mu pokazujui Sarcanvja koji se udaljavao - vidi li onog
ovjeka?
- Vidim.
- Ako ti kaem da ga epa, hoe li to i uiniti?
- Hou.
- Hoe li ga onemoguiti da pobjegne bude li se opirao?
- Hou.
- Sjeti se da ga hou ivog!
- Hou!
Rt Matifou nije znao sastavljati reenice, ali se smio podiiti da zato govori jo ja-
snije. Doktor moe na njega raunati. to mu se naloi da uradi, uradit e.
Marokanku e pak biti dovoljno svezati, zaepiti joj usta i utnuti je u kakav kut. Prije
negoli mogne dii uzbunu Sarcanv e ve biti na Elektriku. >
Iako jo nije bio mrkli mrak, tama e olakati da se naum provede.
Meutim, Sarcanv i strankinja i dalje su ili uz gradske zidine ne primjeujui da ih
oni uhode i slijede. Jo nisu razgovarali. Zacijelo su htjeli priekati da nau mjesto gdje
e znati da su na sigurnom. Stignu tako do Junih vrata, koja su gledala na cestu to od
Kotora vodi prema planinama na austrijskoj granici.

153
 Drugi su na ranju pekli janje...

Tu se nalazi vana trnica, sajmite koje Crnogorci dobro poznaju. Trguju na tome
mjestu jer ih u grad putaju samo u vrlo ogranienim skupinama, a najprije ih primoraju
da oruje predaju u pohranu. Svaki tjedan utorkom, etvrtkom i subotom gortaci dolaze
iz Njegua ili iz Cetinja i prevale pet ili est sati hoda da bi donijeli, jaja, krumpira,
peradi, pa ak i svenjeve drva koje je na dosta visokoj cijeni.
A upravo je taj dan bio utorak. Nekoliko hrpica ljudi koji su poslove dogotovili tek
prilino kasno, ostali su na Crnogorskom pazaru da na njemu provedu no. Tridesetak
brdana ili su amo-tamo, priali, raspravljali, svaali se, dok su jedni ve polijegali na tlo

154
 da bi spavali, a drugi nad ugljenom potpaljenoj vatri pekli na drveni raanj nataknuto
janje, na albanski nain.
Onamo se dou skloniti Sarcanv i njegova druica kao da mjesto ve poznaju. Tu e
im naime biti lako na miru porazgovarati, pa ak i ostati cijelu no a da ne moraju naokolo
tragati za nepouzdanim konaitem. Uostalom, otkad je stigla u Kotor, strankinja se
nije ni potrudila da pronae drugi stan.
Doktor i Rt Matifou uu jedan za drugim u dosta mrano sajmite. U pozadini
su tu i tamo pucketala ognjita bez plamena, pa stoga nisu ni bacala svjetlo. Ipak e
u tim uvjetima biti teko oteti Sarcanvja, osim ako odande ne ode prije nego to se
razdani. Doktor zato poali to neto nije uinio na putu izmeu Obalnih i Junih
vrata.
No sad je bilo prekasno. Moglo se jo jedino ekati da iskoriste prvu prigodu koja
se ukae.
U svakom sluaju, amac je bio privezan iza hridina na manje od dvjesta koraka od
pazara, a etristo metara dalje nejasno se razaznavao trup Elektrika, kojem je sidrite
oznaavao mali, na pramcu izvjeeni feral.
Sarcany i Marokanka poli su se smjestiti u vrlo mrai kut, pokraj skupine brana
koji su ve bili zaspali. Mogli bi dakle popriati o poslovima bez opasnosti da ih itko uje,
da doktoru koji se umotao u putni kaput nije polo za rukom da se umijea u skupinu
brana koja svojom nazonou nije pobuivala pozornost. Rt Matifou se pritaji kako je
znao i umio, ali ostane pripravan da na najmanji mig priskoi.
Vjerojatno su Sarcanv i tuinka mislili kako ih titi ve sama injenica to se slue
arapskim jezikom te da ih ondje nitko nee moi razumjeti. Varali su se, kad je tu bio dok-
tor. Kako je dobro poznavao sve istonjake i afrike govore, u razgovoru mu nee pro-
maknuti ni jedna jedina rije.
- Jesi li u Siracusi primio moj brzojav? - ree Marokanka.
- Jesam, Namir - odgovori Sarcanv - pa sam ve sutradan otputovao sa Zironeom.
- Gdje je Zirone?
- U okolici Catanije, gdje okuplja novu druinu.
- Treba da sutra bude u Dubrovniku, Sarcanv, i da se vidi sa Silasom Toronthalom!
- Bit u ondje i s njim u se vidjeti! Znai, nisi se prevarila, Namir? Bilo je vrijeme da
doem!...
-Jest! Bankarova ki...
- Bankarova ki! - ponovi Sarcanv tako neobinim glasom da se doktor nije mogao
suzdrati da ne protrne.
-Jest!... Njegova ki! - odvrati Namir.
- Kako to? Zar se drznula da poslua svoje srce - podrugljivo nastavi Sarcanv - a da
joj ja nisam odobrio!
- Iznenaen si, Sarcanv! A ipak, bilo je vie nego sigurno! Ali jo e se vie iznena
diti kad ti kaem tko e se oeniti Savom Toronthal!
- Neki propali plemi -koji se eli oporaviti uz pomo oevih milijuna!
- Zaista - Priklopi Namir - mladi je visoka roda, ali bez imetka...
- A bezobraznik se zove?...
- Petar Bathory!
- Petar Barhory! - povie Sarcanv. - Petar Bathory da se oeni kerju Silasa Toronthala!
- Smiri se, Sarcanv! - nadovee Namir zadravajui druga. - Za mene nije novost da
se ki Silasa Toronthala i sin Stjepana Bathorvja vole! Ali moda Silasu Toronthalu jo nije
poznato?
- Njemu!... Da njemu nije poznato?...- zapita. Sarcanv.
r
Sarcany i Markokanka smjestie se u vrlo mrani kut trnice

-Jest, a osim toga, on nikad ne bi pristao...

- Ne znam ja nita! - Odvrati Sarcanv. - Silas Toronthal je za kojeta sposoban... ak i
da pristane na taj brak, ako ni zbog ega a ono da bi umirio savjest, ako je u petnaest go
dina stekao kakvu novu savjest!... Na sreu, tu sam ja da mu pomrsim raune, i ve sutra
u biti u Dubrovniku!

- Dobro! - Odgovori Namir koja je, izgleda, na Sarcanvja imala stanovit utjecaj.
- Ki Silasa Toronthala pripast e meni i nikom drugom, Namir, i s njom u opet doi
do imetka!
 Doktor je dotad uo sve to mu je bilo potrebno. Sad je malo mario to e jo tuin-
ka i Sarcany rei jedno drugom.
Ako bijednik dolazi prositi ker drugog bijednika i pri tome ima pravo da mu se
nametne, to sam Bog posreduje da bi pomogao izvrenju ljudske pravde. Od tog trenu-
tka vie se ne treba bojati za Petra Bathoryja, jer e ga takmac odaleiti. Nema dakle svrhe
poruivati mu da doe u Kotor, a osobito nema svrhe pokuavati da se dokopa ovjeka
koji hoe da postane zetom Silasu Toronthalu!
Neka se nevaljalci meusobno povezu i neka budu jedna jedina obitelj! - ree dok-
tor samome sebi. - Zatim emo vidjeti!
Onda se povue, poto je Rtu Matifouu dao znak da ga slijedi.
Kako nije pitao zato doktor Antekirtt trai da otmu putnika sa Saxonije, Rt Matifou
nije zahtijevao ni da dozna zato od otmice odustaje.
Sutradan, 10. lipnja u Dubrovniku, vrata glavnog salona palai na Stradunu otvore
se oko osam i po uveer, a sluga glasno najavi:
- Gospodin Sarcany.

157
 VII STVARI SE ZAPLIU
Bilo je tome ve etrnaest godina otkako je Silas Toronthal
napustio Trst da bi se nastanio u Dubrovniku, u velebnoj palai
na Stradunu. Kako je potjecao iz Dalmacije, posve prirodno je
doao na pomisao da se vrati u rodni kraj kad se povukao iz
poslova. Izdajicama su tajnu pomno sauvali. Nagradu za
izdaju tono su im isplatili. Na taj je nain bankaru i njegovu bivem posredniku u
Tripolitaniji Sarcanvju dopalo ruku bogatstvo.
Kad su u Pazinskoj tvravi pogubili dvojicu osuenika, poto je grof Matija Sandorf
pobjegao i naao smrt u valovima Jadrana, pravorijek se dovrio pljenidbom njihovih
dobara. Od kue i od malog imanja to je pripadalo Ladislavu Zathmaru nije ostalo nita,
ak niti toliko da osigura osnovna sredstva za ivot njegovome starom sluzi. Od onoga
to je posjedovao Stjepan Bathory takoer vie nije bilo niega, budui da nije imao ime-
tka, nego je ivio od prihoda koje je stjecao predavanjima. No dvorac Artenak i bogate
pokrajnje zgrade, oblinji rudnici, ume na sjevernim padinama Karpata, cijeli posjed
predstavljao je grofu Matijau Sandorfu znatan imetak. Dobra su razdijelili na dvoje: prvi
su dio ponudili na javnoj drabi te je posluio da se plati potkazivaima. Drugi dio, nad
kojim su uveli prisilnu upravu, morao se vratiti grofovoj nasljednici kad navri osamnaest
godina. Umre li djevojica prije nego napuni tu dob, njezin dio batine pripast e dravi.
Dakle, dvije etvrtine koje su dodijelili potkazivaima donijele su im preko milijun
i pol forinti, a svotu su slobodno mogli upotrijebiti po svojem nahoenju.
Najprije dvojica sukrivaca odlue da se razdvoje. Sarcanvju nije bilo do toga da ostane
oi u oi sa Silasom Toronthalom. Ovome pak nipoto nije bilo stalo da nastavi odnose s
bivim posrednikom. Sarcanv dakle ode iz Trsta zajedno sa Zironeom, jer ga ovaj nije
ostavio u nesrei, a nije bio ni ovjek koji bi ga napustio u srei. Obojica ieznu i bankar
o njima vie nita ne uje. Kamo su poli? Jamano u neki veliki grad u Europi, nekamo
gdje nitko i ne pomilja da se zapita kojega je tko podrijetla niti kako je stekao imetak,
pod uvjetom da ga netedimice troi. Ukratko, o pustolovima u Trstu vie nije bilo spo-
mena, a tu ih je ionako poznavao samo Silas Toronthal.
Kad su otputovali, bankar odahne. Mislio je kako se vie nema zato bojati ovjeka
koji ga je u stanovitim stvarima drao u aci, pa je to uvijek mogao iskoristiti. Meutim,
iako je Sarcanv bio bogat, kad su u pitanju raspikue toga soja nije ni na to pouzdano
raunati, pa potrati li taj imetak, nee se ustruavati da se obrati bivem ortaku.
Poslije est mjeseci, poto je sredio ozbiljno ugroene poslove svoje banke Silas
Toronthal prekine djelatnost i zauvijek napusti Trst da bi se nastanio u Dubrovniku. Premda
nije morao strahovati da e ga izdati namjesnik, koji je jedini znao kakvu je on ulogu imao
u otkrivanju urote, ipak je i to bilo previe za ovjeka koji je htio da mu se ugled nimalo
ne okrnji, a kojemu je imetak jamio raskoan ivot kamo god mu se svidi poi.
Na odluku da ostavi Trst moda ga je nagnala i jo jedna osobita okolnost koja e se
poslije otkriti, okolnost za koju su znali jedino gospoa Toronthal i on. Ba je tom prigodom,
samo jednom, doao u doticaj s Namirom, a zna se u kakvim je odnosima ova bila sa
Sarcanvjem.
Bankar je dakle kao novo boravite izabrao Dubrovnik. Odande je otiao vrlo mlad,
a nije imao ni roditelja ni obitelji. Zaboravili su ga, pa se kao stranac vratio u grad u kojem
se nije pojavljivao gotovo etrdeset godina.
Takvoga bogataa dubrovako visoko drutvo lijepo je primilo. O njemu se znalo
samo da je u Trstu bio na visokom poloaju. Bankar potrai i kupi palau u najgospodski-

158
 joj etvrti u gradu. Udomi se raskono i okrui sa etom sluinadi koju je u Dubrovniku
obnovio. Stane primati svijet i odlaziti u posjete. Kako se o njegovoj prolosti nije znalo
nita, zar nije spadao meu povlatene to ih nazivaju sretnicima ovoga svijeta?
Istina, Silas Toronthal nije bio podloan grizoduju. Da nije strepio kako e jednog dana
tajna o gnusnoj dostavi izai na vidjelo, inilo bi se da mu nita ne smije pomutiti ivot. Ipak,
pred oima mu je kao nijem ali iv prijekor stajala gospoa Toronthal. estita i pravina,
nesretna je ena znala za sramnu spletku koja je trojicu rodoljuba otpremila u smrt.
Nesmotrena izjava to se njezinome muu omakla u trenutku kad su mu poslovi bili u
opasnosti, nada o kojoj je neoprezno natuknuo kako e mu dio imetka grofa Matijaa
Sandorfa omoguiti da se oporavi i potpisi koje je morao zahtijevati od gospoe
Toronthal primorali su ga da joj prizna kako je umijean u otkrivanje transke urote.
Neodoljiva odvratnost prema ovjeku s kojim je bila ivotno vezana obuzela je gospou
Toronthal, a posebno zato to je bila madarskog podrijetla. No kazali smo, u te ene nije
bilo duevne odrjeitosti. Udarac ju je dotukao tako da se vie nije mogla pridii. Od toga
doba, najprije u Trstu, a onda i u Dubrovniku, ivjela je to je povuenije mogla, bar koliko
joj je doputao poloaj. Dakako, pojavljivala se na primanjima u palai na Stradunu jer je
morala, a i njezin bi je mu na to prisilio. Ali kad bi se zavrila njezina uloga gospodarice i
svjetske ene, osamljivala bi se u svojim odajama. Tu se sva posvetila odgoju keri prema
kojoj je gajila jedinu njenost to joj je preostajala, i pokuavala bi zaboraviti. Zaboraviti, a
ovjek koji se tim inom okaljao ivio je s njom pod istim krovom!
Dvije godine poto su se preselili u Dubrovnik dogodi se te se takvo stanje stvari jo
vie zamrsi. Ako je nova otegotna okolnost za bankara znaila novi razlog da se zabrine,
za gospou je Toronthal postala novi izvor boli.
Gospoa Bathorv, njezin sin i Borik takoer su bili napustili Trst i nastanili se u
Dubrovniku, gdje im je ostajalo jo nekoliko roaka. Udovica Stjepana Bathorvja nije po-
znavala Silasa Toronthala. Nije ak ni znala da je ikada postojala ikakva veza izmeu bankara
i grofa Matijaa Sandorfa. A kako je i mogla posumnjati da se taj ovjek uprljao zlodjelom
to je njezinog mua stajalo ivota, kad joj, prije nego to je umro, mu nije uspio otkriti
imena bijednika koji su ih prodali austrijskoj policiji.
Meutim, iako gospoa Bathory nije poznavala transkog bankara, potonji je po-
znavao nju. I te kakvu je u njega nelagodu izazivalo to se nalaze u istom gradu i to je
katkad sretne putem, siromanu i pognutu od posla kojim je nastojala podii sinia.
Svakako, da je gospoa Bathorv ve boravila u Dubrovniku onda kad je on pomislio da
se ondje okuci, moda bi od nauma bio odustao. No kad se udovica smjestila u neu-
glednoj kui u Ulici Marinella ve je bio kupio palau, uredio dom, uvrstio ugled i posti-
gao da ga prihvate. Nije se mogao odluiti da i po trei put promijeni boravite.
- Na sve se ovjek navikne! - ree sam sebi. Pa namisli da zatvori oi pred trajnim
znamenom svoje izdaje.
Kad bi Silas Toronthal zatvorio oi, ini se da mu je to dostajalo da ne vidi nita ni
u samome sebi.
Pa ipak, to je za bankara predstavljalo napokon samo neugodnost, za gospou
Toronthal pretvorilo se u neprekidan uzrok bola i grinje savjesti. Kriom u vie navrata
pokua poslati potporu udovici koja osim rada drugih prihoda nije imala, ali bi ova pot-
poru uvijek odbila, kao i sve druge to su joj neznani prijatelji nastojali pribaviti. Hrabra
ena nije nita traila i nije nita htjela primiti.
Nepredviena a i nepretkaziva okolnost stanje e uiniti jo nepodnoljivijim, pa
ak i stranim po tekoama koje e izazvati.
Gospoa je Toronthal svu njenost pruala keri kojoj su bile tek dvije i po godine
kad su se krajem godine 1867. mu i ona doselili u Dubrovnik.

159
 Sava je tada imala gotovo sedamnaest godina

Sava je sada imala gotovo sedamnaest godina. Bilo je to ljupko eljade, oblijem vie
nalik na madarski negoli na dalmatinski znaaj. Crne i guste kose, pod visokim elom
iroko urezanih arkih oiju, "duevnih crta", ako se smijemo posluiti izrazom kojim
hiromanti opisuju dlan, lijepo ocrtanih usana, svjee puti, vitka stasa neto vieg od pro-
sjeka, sve te tjelesne odlike nisu nijedan pogled mogle ostaviti ravnodunim.
No na cijeloj se njezinoj osobi najsnanije doimala i najivlje se morala kosnuti
osjeajnih dua ozbiljnost te mladice, a lik zamiljen kao da uvijek traga za izblijedjelim
uspomenama pridavao joj je neki neodreen ar to privlai i rastuuje. To je svima koji

160
 su zalazili k njezinom ocu ili koji bi je gdjekad sretali na Stradunu nalagalo da se prema
njoj ophode krajnje suzdrano.
Kako moemo i zamisliti, budui da je bila batinica navodno golemog imetka koji
e joj jednoga dana sav pripasti, za Savu su se dakako mnogi zanimali. No premda joj se
ponudila nekolicina prilika u kojima su se spajale sve drutveno poeljne vrline, djevojka
bi se posavjetovala sa svojom majkom i uvijek ih odbila ne navodei za to nikakve
razloge. Uostalom, Silas Toronthal je u vezi s tim nikad nije ni na to nagovarao niti je sa-
lijetao. Jamano zet kakav je trebao vie njemu nego Savi jo nije bio naiao.
Da bismo upotpunili sliku o Savi Toronthal, valja napomenuti u nje vrlo izraenu
sklonost koja ju je navodila da se divi kreposnim ili hrabrim djelima kakva moe izvesti
rodoljublje. Ne moe se rei da se bavila politikom, ali kad god bi ula kako se pripovi-
jeda o neemu to se tie domovine, rtava koje se za nju podnose ili primjera iz nedavne
prolosti kojima se dii povijest njezine zemlje, znala se duboko ganuti. Ako takve osjea-
je i nije naslijedila od Silasa Toronthala, ona ih je onako plemenita i velikoduna nala u
naravi svojega srca.
Ne objanjava li to, kao to smo ve natuknuli, zato su se Petar Bathory i Sava
Toronthal osjeajno zbliili? Jest! Nekakvoj se zloj kobi koja se umijeala u bankarovu igru
svidjelo da se dvoje mladih namjeri jedno na drugo. Savi je bilo jedva dvanaest godina
kad su joj jednog dana pokazali Petra i pred njom rekli: - Ovo je sin ovjeka koji je umro za
Madarsku! I to joj se zauvijek urezalo u pamenje.
Onda su oboje porasli, Sava je mislila na Petra prije nego to ju je on i primjetio.
Viala ga je tako ozbiljnog, tako zamiljenog! Ali iako je bio siromaan, barem je radio da
bi bio dostojnim oeva imena, a ona je znala sve o njemu.
Ostalo znamo, znamo kako je, kad ju je vidio, Sava privukla i oarala Petra, jer je nje-
gova narav morala outjeti naklonost prema njzinoj te kako ju je, dok djevojka moda jo
nije bila ni svjesna osjeaja to je u njoj nicao, mladi ve ljubio dubokom ljubavlju koju
mu je ona domalo stala uzvraati.
Sve to se odnosi na Savu Toronthal kazat emo kad doznamo kakvi su bili odnosi
u njezinoj obitelji.
Prema ocu se Sava uvijek ponaala suzdrano. Nikad se bankar nije uputao u izljeve
ljubavi prema njoj, a ki se nikad nije umiljato obraalo ocu. U njega je razlog bila
duevna hladnoa i beutnost, dok je uzrokom to se ona od njega tako odaleila bio
posvemanji nesklad medu njima. Sava je oca potivala kako je ki duna potivati oca, i
nita vie. to se ostalog tie, doputao joj je da ini to hoe, nije ju ometao u onome
to ju je zanimalo, nije ograniavao milodare to ih je po prirodnom nagnuu rado dijelila.
Ukratko, on je prema keri bio ravnoduan. Ona je, valja priznati, prema njemu
osjeala odbojnost, gotovo odvratnost.
Spram gospode Toronthal Sava je gajila posve drukije osjeaje. Iako je bankarova
ena bila pokorna muu koji se prema njoj nije ponaao osobito obzirno, bila je u naj-
manju ruku dobra, a tisuu je puta od njega bila vrednija po estitosti u kojoj je ivjela i
po brizi koju je posveivala svojoj asti. Gospoa Toronthal silno je voljela Savu. Iza ke-
rine suzdranosti znala je otkriti neizmjerne vrline. No nain na koji joj je bila privrena
bio je gotovo pretjerano ushien, ispunjen svojevrsnim udivljenjem, tovanjem, pa ak
pomalo i strahom. Uzvienost Savina znaaja, njezina ispravnost, a u nekim trenucima i
neumoljivost mogle su objasniti zato njezina majinska ljubav poprima tako udan oblik.
Da ih i nije vezivala krv, njih bi dvije spajale jednako vrste spone.
Nee nas zato zauditi to je gospoa Toronthal prva pogodila to se zbiva u dui, a
onda i u srcu Savinu. Djevojka joj je esto priala o Petru Bathorvju i o njegovoj obitelji

161
 ne opaajui kako se bolno to ime doima njezine majke. Stoga, kad je
ustanovila da Sava voli mladia, gospoa Toronthal proape:
- Valjda tako doista hoe Bog!
Lako je razabrati to su znaile te rijei u ustima gospoe Toronthal, ali jo se ne
moe uvidjeti u kojoj bi mjeri Savina ljubav prema Petru bila poput pravedne naknade za
zlo naneseno obitelji Bathorvjevih.
Meutim, ako je gospoa Toronthal onako pobone u vjeri odane due mogla
pomiljati da je tako bilo pisano u naumu Providnosti, trebalo je da njezin mu pristane
da se te dvije obitelji na taj nain povezu. Zato odlui da ga na to pripravi nita ne gov-
orei Savi.
Ve na prve rijei to ih je o tome prozborila njegova ena, obuzet bijesom koji nije
ni pokuao savladati, Silas Toronthal se pomami od srdbe. Shrvana naporom, gospoa
se Toronthal morala vratiti u svoje odaje pod ovom prijetnjom:
- uvajte se, gospoo!... Ako se ikad usudite da mi to opet spomenete, gorko ete
se kajati!
Tako je, znai, ono to je Silas Toronthal nazivao udesom ne samo u grad dovelo
obitelj Bathorvjevih, nego su se, im su se nali jedno blizu drugoga, Sava i Petar upoz-
nali i zavoljeli!
Upitat emo se zato se bankar toliko razdraio. Je li u vezi sa Savom i u vezi s njezi-
nom budunou potajno snovao neto to bi njezini osjeaji mogli osujetiti? U sluaju
da se jednog dana razotkrije njegova sremotna prijevara, nije li mu moralo naprotiv biti
stalo da koliko mu je god mogue unaprijed prui odtetu za posljedice? to bi na to
mogao kazati Petar Bathory kad postane mu Save Toronthal? to bi tad mogla napraviti
gospoa Bathorv? Jasno, bio bi uasan stjecaj okolnosti da se rtvin sin oeni ubojiinom
keri, ali bi uasno bilo uglavnom po njih, a ne po njega, Silasa Toronthala!
Jest, svakako, no tu je bio Sarcanv, o kojemu nije bilo vijesti, ali je uvijek bilo mogue
da se vrati i zatrai da bankar ispuni obeanja to ih je moda zadao ortaku. A potonji pak
nije bio ovjek koji bi na njih zaboravio okrene li se srea protiv njega.
Samo se po sebi razumije da se Silas Toronthal i te kako brinuo to mu se moe
dogoditi s bivim posrednikom iz Tripolitanije. O njemu nije bilo glasa otkako su se rastali
nakon transkog sluaja, a otad je prolo petnaest godina. ak i na Siciliji gdje je znao
da Sarcanv preko svojeg druga Zironea ima dobrih veza, za njim je tragao bez ikakva isho-
da. No Sarcanv je mogao svaki dan osvanuti! Bankar je morao neprestano drhtati, osim
ako pustolov nije umro, to bi Silas Toronthal primio s vrlo razumljivim zadovoljstvom.
Moda bi tada drugaije promatrao mogunost braka izmeu Bathorvjevih i svoje obitelji.
Kako bilo da bilo, u tom trenutku na to nije trebalo ni pomiljati.
Silas Toronthal se dakle nije kanio predomisliti u pogledu naina na koji je doekao
enine rijei kad se osmjelila da mu rekne neto o Petru Bathorvju. O tome joj uostalom
nije nita ni objanjavao. Otad se stane truditi da stroe pazi na Savu, da je ak uhodi.
Prema mladom inenjeru odlui da se dri osorno, da okree glavu kad ga sretne, ukratko, da
se ponaa tako da ovaj izgubi svaku nadu. A i predobro mu poe za rukom da mu
pokae kako mu je svaki pokuaj potpuno uzaludan!
Takve su bile prilike kad su uveer 10. lipnja dvoranama u palai na Stradunu razle-
glo Sarcanvjevo ime. Tog jutra u pratnji Namir, Sarcanv je eljeznicom iz Kotora stigao u
Dubrovnik. Odsjeo je u jednom od glavnih gradskih hotela, kieno se odjenuo i za manje
od sata doao se pokazati u kuu biveg ortaka.
Silas Toronthal ga primi i naredi da ih ne smetaju. Kako je podnio Sarcanvjev pos-
jet? Je li mogao dovoljno upravljati dojmovima kako ovaj ne bi mogao proniknuti to
osjea pri ponovnom susretu s njim i je li se s njim nagodio? Je li se Sarcanv ponio oholo

162
 i preuzetno kao neko? Je li bankara podsjetio na rije koju mu je ovaj vjerojatno zadao,
na sporazum to su ga meusobno odavno utanaili? Naposljetku, jesu li razgovarali o
prolosti, o sadanjosti, o budunosti? Ne bismo znali kazati, jer njihov razgovor nitko
nije omeo.
Ali evo to je iz njega isteklo.
Dvadeset i etiri sata poslije toga gradom se pronese vijest koja je zaista morala svako-
ga zauditi. Prialo se o braku izmeu Sarcanvja, bogataa iz Tripolitanije, i gospoice
Save Toronthal.
Oevidno, bankar je morao popustiti prijetnjama ovjeka koji ga je jednom rijeju
mogao upropastiti. Zato ga nisu mogle dirnuti ni enine molbe ni zgraanje Save kojom
je otac namjeravao raspolagati iskljuivo po svojem nahoenju, niti ita drugo.
Samo da reknemo koju rije o koristi koju je Sarcanv kanio izvui iz braka, o koristi
koju nije krio pred Silasom Toronthalom. Tada je Sarcanv imutak ve prohario. Dio blaga
koji je bankaru omoguio da ponovno uspostavi ugled svoje banke jedva da je pustolovu
dostajao za razdoblje od petnaest godina. Otkad je otiao iz Trsta, Sarcanv se skitao
Europom vodei rastroan ivot, a pariki, londonski, berlinski, beki i rimski hoteli nikada
nisu imali dovoljno prozora da kroz njih pobaca sav novac koji mu je bila volja da
raspe. Nakon svakovrsnih uitaka okreno se hirovima igara na sreu da mu one dovre
slom u gradovima gdje je jo slobodno kockanje, u vicarskoj i u panjolskoj, kao i za
zelenim stolovima u Kneevini Monaco to se ugurala na obodu francuskih granica.
Ne treba isticati da mu je cijelo to vrijeme Zirone i dalje bio desna ruka. Kad im je
zatim ostalo tek nekoliko tisua forinta, obojica su se vratili u Sicilijancu tako dragi kraj
u istonom predjelu Sicilije. Ondje ne ostanu skrtenih ruku da bi iekivali dogaaje, to
jest da kucne as kad e Sarcanv ponovno stupiti u dodir s transkim bankarom. Od
svega je naime bilo najjednostavnije ponovno stei imetak tako da se oeni Savom, jedi-
nom nasljednicom Silasa Toronthala, koji Sarcanvju nije smio nita odbiti.
I kako mu nije mogao nita odbiti, bankar ak ni ne pokua. Moda je, napokon,
meu njima i u problemu koji su se trudili da rijee jo postojala nepoznanica to e je
rasvijetliti budunost.
Sava meutim zatrai od oca da joj jasno i glasno odgovori. Zato s njom tako po-
stupa?
- O tome braku ovisi moja ast - konano odvrati Silas Toronthal - pa e se taj
brak i sklopiti!
Kad je Sava odgovor ispriala majci, ova se gotovo onesvijetena srui keri u naruaj
i stane roniti oajnike suze.
Silas Toronthal je dakle rekao istinu!
Vjenanje zakau za 6. srpnja.
Moemo pretpostaviti u to se u ta tri tjedna pretvorio ivot Petra Bathorvja. Jeziva je
bila njegova smuenost. U naletima nemonoga gnjeva katkad bi ostajao zatvoren u
kui u Ulici Marinella, a katkad bi pobjegao iz tog prokletog grada, a gospoa Bathorv je
strepila hoe li ga ponovno vidjeti.
Kakve mu je rijei utjehe uopem mogla uputiti? Dok jo nije bilo govora o vjena-
nju, premda ga je Savin otac odganjao, Petar je Bathory mogao gajiti kakvu - takvu nadu.
No kad se Sava uda, otvorit e se novi, ovaj put nepremostiv ponor! to god da je kazao
doktor Antekirtt, i on je usprkos obeanjima napustio Petra! Pa ipak, pitao se, kako je
djevojka koja ga voli i kojoj poznaje odrjeitu prirodu mogla pristati na takvu vezu? Kakva
se tajna krije u palai na Stradunu gdje se takve stvari dogaaju? Ah! Koliko bi bolje Petru
bilo da je otiao iz Dubrovnika, da je prihvatio namjetenja koja su mu nudili u unutran-
josti, da je utekao daleko od Save koju daju tom tuincu Sarcanvju!

163

_J
 - Ne! - ponavljao je. - To je nemogue!... Ja je volim!
Oaj se dakle uuljao u kuu koju je na nekoliko dana ozario traak sree!
Uvijek budan, uvijek obavijeten o glasinama koje su kolale gradom, Jeziak Pescade
bio je jedan od prvih ljudi koji su doznali to se sprema. im je uo vijest o vjenanju Save
Toronthal i Sarcanvja, poalje pismo u Kotor. im se osvjedoio o jadnom stanju u kakvo
je vijest bacila mladog inenjera, za kojeg se ivo zanimao, dojavi to doktoru Antekirttu.
Kao odgovor primi samo nalog da i dalje motri to se zbiva u Dubrovniku i da o
svemu javlja u Kotor.
Meutim, kako se bliio zlosutni dan 6. srpnja, stanje Petra Bathorvja samo se
pogoravalo. Majka ga vie nije mogla niti malo smiriti. Kako je uostalom i mogue utje-
cati na naum Silasa Toronthala? Nije li ve po samoj hitnji s kojom su objavili i uglavili
dan oito da su o vjenanju odavno odluili, da se Sarcanv i bankar poznaju odvajkada i
da "bogati Tripolitanac" nad Savinim ocem ima izuzetnu mo?
Kako su ga zaokupljale bezumne misli, Petru Bathorvju padne na pamet da pie
Silasu Toronthalu osam dana prije nego to se morao proslaviti vjenani obred.
Pismo ostane bez odgovora.
Petar tad pokua bankara presresti ne ulici... Ne uspije mu.
Petar ga ak htjede posjetiti u palai... Ali mu se poe za rukom niti da joj prestupi prag.
Savu i njezinu majku pak sada vie nitko nije mogao vidjeti. Nije bilo nikakve
mogunosti da dopre do njih!
No ako Petar Bathory nije uspio vidjeti Savu ni njezina oca, vie se puta na Stradunu
naao oi u oi sa Sarcanvjem. Na pogled pun mrnje to mu ga je uputio mladi Sarcanv
odvrati tek drzovitim prezirom. Petru Bathorvju sine misao da ga izazove i prisili ga da se
s njim bori... Ali pod kakvom izlikom i zato bi Sarcanv pristao na susret koji mu je dan
prije negoli e postati muem Save Toronthal vlastiti probitak nalagao da izbjegava?
Proe est dana. Premda ga je majka preklinjala, iako ga jeBorik molio, Petar napusti
kuu u Ulici Marinella 4. srpnja naveer. Stari ga sluga pokua slijediti, ali mu uskoro izgu-
bi trag. Kao da je poludio, Petar je nasumce tumarao najzabitijim gradskim ulicama du
dubrovakih zidina.
Nakon jednog sata donesu ga kao samrtnika u kuu gospoe Bathory. Udarac bodeom
probio mu je gornji dio lijevog plunog krila.
Nije moglo biti nikakve dvojbe: obnevidio od oaja, Petar je sam na sebe podigao ruku!
im je doznao za nesreu, Jeziak Pescade se pouri do brzojavnog ureda.
Sat vremena poslije toga doktor Antekirtt u Kotoru primi vijest o mladievu samo-
ubojstvu.
Bilo je teko opisati bol gospode Bathory kad se nala pred sinom kojemu je pre-
ostajalo jedva nekoliko sati ivota. No majinska se odlunost opre enskim slabostima.
Prije svega treba mu pruiti njegu. Plakat e poslije.
Poalju po lijenika. On smjesta stigne, pregleda ranjenika, poslua mu slabo i ispreki-
dano disanje u grudima, proui ranu, previje ju, uini sve to je bili u moi njegova zvan-
ja, ali se niemu nije nadao.
Poslije petnaest sati mladievo stanje jo vie otea obilno krvarenje, a jedva osjetan
dah prijetio je da se ugasi u zadnjem izdisaju.
Gospoa Bathory padne na koljena i stane moliti Boga da joj ne uzme sina!
U tom trenutku otvore se vrata sobe... Doktor Antekirtt se pomoli i prie postelji
umirueg.
Gospoa Bathory mu pouri u susret, ali on je kretnjom ruke zaustavi.
Onda se doktor nadvije nad Petrom i pomno ga pregleda ne izustivi ni rijei. Zatim
vrsto i prodorno upre pogled u njega. Kao da mu je iz oiju sunula neka magnetska sila,

164
 Petra Bathoryja donesu u kuu kao samrtnika

inilo se da svojom voljom i vlastitim ivotom proima mozak u kojem se um spremao

da utrne.
Najednom, Petar se napol uspravi. Kapci mu se rastvore, pogleda doktora... I beivo-
tno padne nauznak.
Gospoa Bathorv jurne prema sinu, vrisne i onesvijesti se na rukama starog Borika.
U taj as doktor mladome mrtvacu zaklopi oi. Zatim se pridigne, napusti sobu, a
moglo se uti kako aptom izgovara ovu mudru izreku to potjee iz indijskih legendi:
Smrt ovjeka ne unitava, samo ga ini nevidljivim!

165
 VIII SUSRET NA
STRADUNU

O Petrovoj se smrti po gradu uvelike prialo, ali nitko nije mogao posumnjati na
pravi uzrok samoubojstva Petra Bathorvja, a poglavito da su u nesrei imali udjela Sarcanv
i Silas Toronthal.
Upravo se sutradan, 6. srpnja, morao proslaviti pir Save Toronthal i Sarcanvja.
Vijest o samoubojstvu koje je nesretnik poinio u tako potresnim okolnostima do
gospoe Toronthal i njezine keri nije ni doprla. U dogovoru sa Sarcanvjem Silas Toronthal
je poduzeo sve da to sprijei.
Ionako su uglavili da e se vjenanje obaviti vrlo jednostavno. Kao izgovor e se
navesti alost za nekim lanom Sarcanvjeve obitelji. To dakako nije bilo u skladu s rasko-
nim ivotnim navikama Silasa Toronthala, ali u ovom je sluaju smatrao da je moda
bolje ne dizati veliku buku. Mladenci e u Dubrovniku ostati samo nekoliko dana, a zatim
e otputovati u Tripoli, gdje Sarcanv, prialo se, obino ivi. U palai na Stradunu nee
dakle biti slavlja ak ni da bi se proitao ugovor koji je djevojci dodjeljivao zamaan miraz,
pa ni nakon crkvenog obreda u franjevakoj crkvi koji e se odrati neposredno nakon
graanskog.
Dok su se toga dana u palai Toronthalovih odvijale posljednje pripreme za vjena-
nje, drugom stranom Straduna etala su se i razgovarala dva mukarca.
Mukarci su bili Rt Matifou i Jeziak Pescade.
Kad se vratio u Dubrovnik, doktor Antekirtt je sobom doveo i Rta Matifoua. Nije vie
bilo potrebno da bude u Kotoru, a zar bi tkogod posumnjao jesu li dvojica prijatelja, "dvo-
jica blizanaca", kako je govorio Jeziak Pescade, bili presretni to se opet vide?
to se tie doktora, kad se vratio u Dubrovnik pojavio se prvi put u kui u Ulici
Marinella, a zatim se povukao u skromno svratiste na Ploama gdje je ekao da se obavi
vjenanje izmeu Sarcanvja i Save Toronthal kako bi dalje poradio na svojemu naumu.
Sutradan, za drugog posjeta gospoi Bathory sam je pomogao da Petra polegnu u
lijes i vratio su u svratiste poto je Jezika Pescadea i Rta Matifoua poslao da nadziru
Stradun.
A Jeziku Pescadeu nitko nije branio da razgovara, iako se sav pretvorio u oko i uho.
- ini mi se da si se udebljao, Rte moj! - govorio je diui se na prst da bi opipao
Herkulove grudi.
- Jesam... i jo sam ilav!
- Opazio sam kad se me zagrlio.
-Ali to je s komadom o kojem si mi priao?... - upita Rt Matifou, kojemu je bilo stalo
do uloge.
- Ide, ide!...Vidi, radnja mu je jako sloena!
- Sloena?
-Jest?... Nije ti to komedija, to ti je drama, a ve joj je i poetak vrlo uzbudljiv!
Jeziak Pescade zauti. Pred palaom na Stradunu upravo se zaustavila zatvorena
koija koja je stigla kasom.
Na koiji se vrata odmah otvore i ponovno zatvore, a Jeziak Pescade u njoj pre-
pozna Sarcanvja.
-Jest... vrlo uzbudljiv - nastavi - a sve nagovijeta i da e postii velik uspjeh!
- A izdajica?... - zapita Rt Matifou, kojega se taj lik, ini se, najizravnije ticao.
- Pa zna... u ovom trenutku izdajica likuje, kao to uvijek biva u dobro sastavljenim
komadima!... Ali budimo strpljivi!... Poekajmo rasplet.

166
 - U Kotoru - ree Rt Matifou - zbilja sam mislio da u...
- Stupiti na pozornicu?
- Jest, Jeziku Pescade, jest!
Pa Rt Matifou ispripovjedi to se dogodilo na kotorskom sajmitu, to jest kako je
morao mobilizirati obje ruke da izvedu otmicu do koje nije dolo.
- Dobro! Bilo je prerano! - doeka Jeziak Pescade, koji je "govorio tek toliko da go
vori", ali nije prestajao gledati nadesno i nalijevo. - ti nailazi tek u etvrtom ili u petom
inu, Rte moj!... Moda se pojavljuje tek u posljednjem prizoru!... Ali nemaj straha!
Strano e u njemu djelovati!... Moe biti siguran!
U tom trenutku na Stradunu se pri zaokretu kod Ulice Marinella zauje dalek amor.
Jeziak Pescade prekine razgovor i poe nekoliko koraka desno od palae Toronthalovih.
Povorka to je tada izlazila iz Ulice Marinella upravo je krenula Stradunom put fran-
jevake crkve gdje se morala odrati zadunica.
Inae, malo je ljudi prisustvovalo pogrebu koji svojom skromnou nije ba mogao
izazvati pozornost javnosti. Na rukama su nosili jednostavan lijes pod crnim pokrovom.
Povorka je polako odmicala, kadli priguivi krik Jeziak Pescade iznenada uhvati za
ruku Rta Matifoua.
- Pa to ti je? - upita Rt Matifou.
- Nita!... Predugo bi bilo da ti sada objanjavam!
Upravo je preopznao gospodu Bathorv, koja je htjela pratiti sprovod svojeg sina.
Crkva nije uskratila molitve pokojniku kojega je na samoubojstvo nagnao oaj, pa
ga je sveenik ekao u franjevakoj kapeli da ga povede na groblje.
Gospoa Bathory je hodala iza lijesa bez ijedne suze u oima. Nije vie imala snage
da plae, gotovo prestravljen pogled as je okretala u stranu, as upirala sve do pod mrtva-
ki pokrov to je zastirao sinovljevo tijelo.
Stari Borik se kraj nje vukao te je bilo alosno gledati ga.
Jeziak Pescade osjeti kako mu na oi naviru suze. Jest! Da nije bio duan ostati na
mjestu, estiti momak ne bi krzmao da se pridrui nekolicini prijatelja i susjeda koji su
ili za sprovodom Petra Bathorvja.
Odjednom, u trenutku kad je povorka morala proi uz palau Toronthalovih, veli-
ka se vrata rastvore. U dvoritu pred stubitem ekale su dvije koije spremne da izau.
Prva proe kroz izlaz i krene niz Stradun.
U koiji Jeziak Pescade spazi Silasa Toronthala, njegovu enu i ker.
Gospoa Toronthal je skrhana bolom sjedila do Save, koja je bila bljea od svad-
benog vela.
Drugu koiju zauzimao je Sarcany, kojega je okruivalo nekoliko roaka ili prijatelja.
Ni svatovi nisu bili nita sveaniji od sprovoda. Na objema stranama vladala je stra-
vina turobnost.
U taj as, upravo kad su izlazila prva kola, zaori se grozan vrisak.
Gospoa Bathorv je zastala i ruku ispruenih prema Savi stala proklinjati djevojku!
Ono je Sava vrisnula! Ugledala je majku u koroti! Shvatila je sve to su joj dotada
tajili!... Petar je umro, umro zbog nje i za nju i njegov sprovod prolazi u trenutku dok nju
odnosi svadbena koija!
Sava se srui onesvijetena. Sva smetena, gospoa Toronthal je pokua dozvati k svi-
jesti... Uzalud!... Jedva je disala!
Silas Toronthal nije mogao suspregnuti srdbu. No Sarcanv, koji je odmah dotrao,
znao je kako se svladati.
U tim okolnostima bilo je nemogue pojaviti se pred matiarom, pa je valjalo nare-
diti koijama da se vrate u palau, a vrata se za njima buno zatvore.

167

L _J
 Majka klekne uz nju

Kad su je prenijeli u sobu, Savu poloe na krevet a da se nije ni pomakla. Majka

klekne uz nju pa hitno poalju po lijenika.

Za to je vrijeme sprovod Petra Bathorvja nastavio put prema crkvi Male brae. Onda
se nakon zadunice uputio prema dubrovakom groblju.
Meutim, Jeziak Pescade je uvidio da doktora Antekirtta mora to prije obavijesti-
ti o izgredu koji nije mogao predvidjeti. Zato ree Rtu Matifouu:
- Ostani tu i pazi!
Z atim trko m ode prema predgrau Ploe.

168
 Dok mu je Jeziak Pescade na brzinu pripovijedao, doktor nije ni prozborio. -Jesam li
prekoraio svoja prava? - pitao se. - Nisam!... Jesam li time pogodio nevino eljade?...
Jesam, svakako! Ali nevino eljade ki je Silasa Toronthala! Onda se obrati Jeziku
Pescadeu:
- Gdje je Rt Matifou?
- Ispred Toronthalove palae.
- Veeras ete mi obojica biti potrebni.
- U koliko sati?
- U devet.
- Gdje treba da vas ekamo?
- Pred ulazom u groblje!
Jeziak Pescade odmah poe natrag k Rtu Matifouu, koji nije napustio svoje
mjesto.
Kad se spustila veer, oko osam sati, ogrnut prostranim kaputom doktor krene prema
dubrovakoj luci. Na uglu lijeve strane zidina dopre do draice uvuene meu hridi to
se usijecala u obalu neto vie od luke.
Mjesto je bilo posve pusto. Nigdje nikakve kue ni amca. Ribarske se brodice nikad
nisu ovamo dolazile sidriti, jer su se bojale grebena koji je draicu opkoljavao. Doktor se
zaustavi, ogleda se oko sebe i zazvidi kako je zacijelo bilo dogovoreno. Gotovo smjesta
prie mu mornar i ree:
- Na vau zapovijed, gospodaru.
- Je li amac tamo, Pazzeru?
- Jest, iza litice.
- Sa svim ljudima?
- Sa svima.
-AElektrik?...
- Malo dalje, prema sjeveru, otprilike esto metara izvan male uvale.
Pa mornar pokae na nekakvo vretenasto tijelo to se naziralo u tami, a koje nije
odavalo nazonost niti jednim feralom.
- Kad je stigao iz Kotora? - upita doktor.
- Prije svega sat vremena.
- Nitko ga nije primijetio dok je prolazio?
- Nitko, jer je klizio du grebena.
- Pazzeru, neka ljudi ne naputaju mjesta i ekajte me ovdje cijelu no ako bude
potrebno!
- Hoemo, gospodaru!
Mornar se vrati prema brodu, koji se potpuno stapao s krajnjim hridinama ala.
Doktor Antekirtt ostane jo neko vrijeme na obali. Jamano je elio priekati da no
postane jo mranija. S vremena na vrijeme etao bi se krupnim koracima. Onda bi za-
stao. Tad je prekrienih ruku, nijem i nepomian bludio pogledom po puini Jadranskog
mora, kao da je njemu povjerio tajne.
No je bila bez mjeseine, bez zvijezda. Tek je povremeno puhao laki povjetarac s
kopna kakvi se diu podveer i traju ciglih par sati. Nekoliko visokih, ali dosta gustih obla
ka prekrivalo je cijelo nebo sve do zapadnog obzora, gdje je netom iezla posljednja
pruga izmaglice neto svjetlijeg odsjaja. .
- Hajdemo! - napokon e doktor.
Pa krene natrag prema gradu idui tik uza zidine i uputi se prema groblju. Ondje su ga pred
ulazom ekali Jeziak Pescade i Rt Matifou, koji su uali iza stabla da ih tkogod ne vidi.

169
 - Proimo! - ree doktor Antekirtt

Groblje je u to doba bilo zatvoreno. U uvarevoj se kui ugasilo zadnje svjetlo. Prije
nego to se razdani nitko vie nee ovamo dolaziti.
Doktor je vjerojatno potanko poznavao raspored groblja. Takoer mu jamano na-
mjera nije bila da u njega ue na vrata, jer je onamo doao po poslu koji je morao obav-
iti potajno.
- Slijedite me! - ree Jeziku Pescadeu i njegovu drugu koji su mu prili.
Pa sva trojica krenu du vanjskog zida koji je valovito zemljite izdizao osjetnom
uzbrdicom.

170
 Nakon deset minuta hoda doktor stane. Onda im pokae raspuklinu to je nastala
kad se zid nedugo prije odronio.
- Proimo! - ree.
Provue se kroz raspuklinu. Jeziak Pescade i Rt Matifou uu za njim.
Ondje je tama bila gua nego pod velikim stablima to su se nadvijala nad grobni-
ce. Doktor se meutim bez premiljanja zaputi jednim od glavnih, a onda jednim od
sporednih drvoreda koji su vodili u gornji dio groblja. Tu i tamo otprhnula bi pokoja
nona ptica koju je prenuo dok je prolazio. No izuzevi sove i ukove oko nadgrobnih
ploa obraslih travom nije bilo ive due.
Domalo se sva trojica zaustave pred velikim spomenikom, nekakvom kapelicom kojoj
reetke nisu bile zakljuane.
Doktor odgurne reetke, zatim pritisne prekida male elektrine svjetiljke i pobrine
se da joj se svjetlo ne mogne vidjeti izvana.
- Ui! - ree Rtu Matifouu.
Rt Matifou ue u kapelicu i nae se suelice zidu na kojem se stajale privrene tri
mramorne ploe.
Na jednoj od ploa, u sredini, moglo se proitati:

Stjepan Bathory
1867.

Lijeva ploa nije nosila natpis. Desna e ga ploa uskoro dobiti.

- Podigni plou! - ree doktor.
Rt Matifou s lakoom odstrani plou koju jo nisu bili zakovali, poloi je na tlo, a u
dnu upljine izdubljene u zidu pokae se lijes.
Bio je to koveg u kojem je poivalo tijelo Petra Bathorvja.
- Izvuci lijes! - ree doktor.
Koliko god bio teak, Rt Matifou izvue lijes a da mu Jeziak Pescade nije morao
pomagati pa izae iz kapelice i polegne ga na travu.
- Uzmi ovu spravu - ree doktor pruajui odvija Jeziku Pescadeu - i makni s lije
sa poklopac.
Ovaj to uini u par asaka.
Doktor Antekirtt rukom otkrije bijeli pokrov koji je zastirao tijelo te prisloni glavu
uz njegove grudi kao da slua otkucaje srca. Onda ustane.
- Izvadi tijelo! - ree Rtu Matifouu.
Rt Matifou poslua, a premda je posrijedi bio zabranjen in, ni on ni Jeziak Pescade
nijednom nisu prigovorili.
Kad je tijelo Petra Bathorvja poloio na travu, Rt Matifou ga ponovno umota u mrtvaki
pokrov preko kojega doktor prebaci kaput. Poklopac zatim iznova zatvore vijcima, lijes
ponovno smjeste u udubinu u zidu pa plou stave na otvor koji ostane sakriven kao i prije.
Doktor prekine strujni tok u elektrinoj svjetiljci i ponovno nastane mrkli mrak.
- Uzmi tijelo - ree Rtu Matifouu.
Rt Matifou snanim rukama podigne mladievo tijelo kao da je djeje. Zatim iza dok-
tora a ispred Jezika Pescadea krene stazom to je vodila izravno do probijenog dijela na
ogradi groblja.
Pet minuta poslije toga, kad su proli kroz rupu, doktor, Jeziak Pescade i Rt Matifou
zaobiu gradske zidine i zapute se prema obali.
Nijednom nisu prozborili, ali ako pokorni Rt Matifou nije razmiljao vie nego to
bi neki stroj, kakvi li su se rojevi misli gomilali u mozgu Jezika Pescadea!

171
 Nakon pet minuta amac pristane uz duguljasti trup

Dok su prevaljivali put od groblja do obale, doktor Antekirtt i njegova dva druga
nisu nikoga susreli. No dok su se bliili draici gdje ih je morao ekati amac s Elektrika,
spaze carinika kako hoda gore - dolje etajui se uz prve stijene na obali.
Nastave meutim put ne osvrui se na njegovu nazonost. Doktor jo jednom
zazvidi i dozove k sebi zapovjednika broda koji je ostao nevidljiv.
Na njegov znak Rt Matifou sie niz stijene i htjede stupiti u amac.
U taj as Carinik se priblii pa upravo kad se se spremali ukrcati upita:
- Tko ste vi?

172
 - Ljudi koji vam doputaju da izaberete izmeu dvadeset forinti u gotovom i udara
ca ake ovog gospodina... takoer u gotovom! - odgovori Jeziak Pescade pokazujui na
Rta Matifoua.
Carinik se nije kolebao. Uzme dvadeset forinti.
- Ukrcajmo se! - ree doktor.
Trenutak zatim amac nestane u tami. Nakon pet minuta pristane uz duguljasti trup
koji je s obale bilo nemogue zamijetiti.
amac podignu do palube pa se pokrenut bezglasnim strojem Elektrik ubrzo otisne
na puinu.
Rt Matifou je pak polegao tijelo Petra Bathoryja na leaj u uskoj sobici iz koje nijedno
okno nije proputalo svjetlost.
Ostavi sam uz tijelo doktor se nad njim nagne pa mu usnama poljubi beskrvno elo.
Isti as, kao da dotad nije spavao magnetskim snom tako slinim smrti, Petar otvori oi.
Isprva mu se na licu ocrta neka vrsta odvratnosti kad je prepoznao doktora Antekirtta.
- Vi!... - promrsi. - Vi koji ste me napustili!
-Ja sam, Petre!
- Pa tko ste vi onda?
- Pokojnik... kao i ti!
- Pokojnik?...
- Ja sam grof Matija Sandorf!

Kraj drugoga dijela

173
 TREI DIO
i
SREDOZEMLJE

"Ljepotu Sredozemlja ine poglavito dvije odlike: skladnost krajolika te ivopisnost

i prozirnost uzduha i svjetla... Takvo kakvo je, udesno zna prekaliti ovjeka. Ulijeva mu
oporu, izrazito otpornu snagu. Daje najjedrije narataje."
Tako je kazao Michelet, i tono je kazao. No po ljudski rod prava je srea to je priro-
da, kad ve nije bilo Herkula, rascijepila stijenu Tarika od stijene Musa da bi stvorila
Gibraltarski tjesnac. Unato tvrdnjama brojnih geologa, valja ak priznati da je tjesnac
postojao od iskona. Bez njega ne bi bilo ni Sredozemnog mora. More naime isparava-
njem gubi trostruko vie vode nego to mu mogu pribaviti pritoci, pa kad mu iz Atlantika
ne bi stizala struja koja ga obnavlja kolajui diljem tjesnaca, ve bi prilian broj stoljea
bili tek neto kao Mrtvo more, umjesto da u pravom smislu rijei bude ivo more.
Tu, u jednom od najskrovitijih i najmanje poznatih zakutaka prostranog sredozemnog
jezera grof Matija Sandorf, koje e sve dok bude potrebno i dok u potpunosti ne obavi
svoje djelo ostati doktorom Antekirttom, tajio je da je iv kako bi se okoristio svim predno-
stima to mu ih je pruila lana smrt.
Na zemaljskoj kugli postoje dva Sredozemlja od kojih je jedno u Starom, a drugo u
Novom svijetu. Ameriko Sredozemlje je Meksiki zaljev. Zauzima ni manje ni vie nego
etiri i pol milijuna kilometara. Ako latinsko Sredozemlje i ne zaprema povrinu veu od
dva milijuna osamsto osamdeset i pet tisua petsto dvadeset i dva kvadratna kilometra,
odnosno upola manje nego drugo Sredozemlje, raznovrsniji mu je openiti razmjetaj,
bogatije je porjejima i izrazitim zaljevima te krupnim hidrografskim odjeljcima koji su
zasluili da se nazivaju morima. To su grko Otoje, Kretsko more ponad istoimenog
otoka, Libijsko more ispod njega, Jadransko more izmeu Italije, Austrije, Turske i Grke,
Jonsko more to oplakuje Krf, Zakint, Kefaliniju i ostale otoke, Tirensko more na zapadu St*
Italije, Eolsko more oko skupine Liparskih otoka, Lionski zaljev usjeen u Provansu,
Genovski zaljev usjeen izmeu dviju Ligurija, zaljev kod Gabesa usjeen u primorje Tunisa
i obje Sirte, tako duboko ukopane izmeu Cirenaike i Tripolitanije.
Koje je tajno mjesto u moru kojem su neki predjeli jo uvijek slabo poznati odabrao
doktor Antekirtt da na njemu ivi? Otoka je na stotine, otoia na tisue irom toga gole-
mog morskog prostora. Zaludu bi se tkogod trsio prebrojiti mu rtove i uvale. Koliko se
naroda raznih rasa, obiaja i dravnih ureenja tiska na obali kojoj je povijest ovjeanstva
udarila peat prije vie od dvadeset stoljea, Francuza, Talijana, Egipana, Tripolitanaca,
Tuniana, Aliraca, Marokanaca, pa ak i Engleza u Gibraltaru, na Malti i na Cipru. Tri ga
velika kontinenta zatvaraju obalama: Europa, Azija i Afrika. Gdje je dakle, postavi do-
ktorom Antekirttom, pod imenom tako omiljelim u istonjakim zemljama grof Matija
Sandorf potraio daleko prebivalite u kojemu je morao razraditi osnovu za novi ivot?
Petar Bathory e doskora doznati.
Poto je naas otvorio oi, Petar je ponovno klonuo posve iznemogao, osjetila jednako
tupih kao u trenutku kad ga je u dubrovakoj kui doktor ostavio kao mrtva. U tom je asu
doktor postigao jedan od fiziolokih uinaka u kojima tako vanu ulogu igra volja, a u nji-
hovu pojavu vie nitko ne sumnja. Kako je bio obdaren neobinom moi sugestije, mogao
je ak i bez pomoi svjetlosti magnezija ni ikojeg drugog sjajnog metalnog predmeta, nego
iskljuivo prodornou pogleda u mladoga smrtnika izazvati hipnotiko stanje te njegovu

175

~1
 volju zamijeniti svojom. Budui da je Petra oslabio gubitak krvi, vie nije odavao znakove
ivota, ali je zapravo bio tek uspavan i sada se doktorovom voljom probudio. No sad mu je
trebalo ouvati ivot koji se svaki as mogao ugasiti. Bio je to teak pothvat, jer je iziskivao
pomnu njegu i svu vjetinu lijenikog umijea. Doktor nije smio ni najmanje pogrijeiti. -
ivjet e!... Hou da ivi! - ponavljao je samome sebi. - Ah! Zato u Kotoru nisam proveo
u djelo prvotni naum!... Zato me je u Dubrovniku Sarcanvjev dolazak sprijeio da ga
udaljim iz toga prokletog grada!... Ali spasit u ga!... Ubudue Petar Bathory mora biti
desna ruka Matijaa Sandorfa!
Naime, u zadnjih petnaest godina doktoru je Antekirttu vjeito na pameti bila misao
da kazni i nagradi. Nije zaboravio to duguje drugovima Stjepanu Bathoryju i Ladislavu
Zathmaru vie nego sebi samom. Sad je kucnuo as da se lati posla i to je bio razlog to
ga je Savarena dovezla u Dubrovnik.
Kroz to dugo vrijeme doktorov lik se izmijenio tako da ga je bilo nemogue pre-
poznati. Kosa koju je nosio kratko podianu i zaeljanu posijedila mu je, a put mu je
poprimila zagasitu bljedou. Bio je to pedesetogodinjak kakvi zadre mladenaku snagu
a ujedno steknu hladnokrvnost i smirenost zrele dobi. Guste kose, opaljene koe, brade
venecijanski crvene boje kakvu je imao mladi grof Sandorf, nieg se nije mogao prisjetiti
tko bi se zatekao pred strogim i hladnim doktorom Antekirttom. No, iako se istanao,
iako se prekalio, ostao je jednom od eljeznih naravi za koje bi se moglo rei kako bi bile
kadre poremetiti magnetsku iglu da joj se samo priblie. Pa dobro! On hoe i on e znati
kako da od sina Stjepana Bathoryja uini isto to je uinio od samog sebe.
Uostalom, ve je poodavno doktor Antekirtt ostao jedinim lanom cijele velike obitelji
Sandorfovih. Nismo zaboravili, imao je dijete, djevojicu koju su, poto su ga uhitili, po-
vjerili eni upravitelja dvorca Artenak Lendecka. Djevojica koja je tada imala dvije godine
bila je jedina nasljednica grofa. Njoj je kad navri osamnaest godina morala pripasti polovi-
ca oevih dobara to ih je neraspoloivima proglasio pravorijek koji je presudu o pljenidbi
donio kad i smrtnu presudu. Upravitelj Lendeck, kojemu su dodijelili svojstvo nadstojnika
nad dijelom transilvanskog posjeda to su ga stavili pod zabranu, sa enom je ostao u dvorcu
uz dijete kojem su kanili posvetiti sav ivot. No inilo se da se usud okomio na obitelj
Sandorfovih, od koje je preostajalo jedino to malo bie. Nekoliko mjeseci poto su osueni
transki urotnici, a nakon dogaaja koji su zatim slijedili, djetece nestane i vie ga ne uspiju
pronai. Nabasaju tek na eiri na obali jedne od brojnih rijeka koje se s oblinjih gorskih
ogranaka slijevaju u perivoj. Na alost, bilo je dakle i odvie izvjesno da je djevojicu voda
odnijela u neki ponor u kakve se rue karpatske bujice, pa vie od nje nije bilo ni traga ni
glasa. Rosena Lendeck, upraviteljeva ena, kojoj je takva nesrea zadala smrtni udarac, umre
nekoliko tjedana poslije. Meutim, vlada nije htjela preinaiti odredbe to ih je svojedobno
propisao pravorijek. Ostavila je zabranu nad neraspoloivim dijelom posjeda, pa su se dobra
grofa Sandorfa morala vratiti Dravi jedino ako se njegova nasljednica ne pojavi u odluenom
roku kako bi podigla nasljee, jer zakon nije mogao ustanoviti njezinu smrt.
To je bio zadnji udarac to je snaao rod Sandorfovih, kojemu je prijetila opasnost
da se zatre nestankom jedinog potomka plemenite i mone obitelji. Onda je vrijeme malo
- pomalo dovrilo svoje djelo i taj je dogaaj, kao i sve to je bilo u vezi s transkom uro-
tom, pao u zaborav.
Matija Sandorf je za smrt djeteta saznao u Otrantu, gdje je tada ivio u najstrooj
tajnosti. S djevojicom je nestalo sve to je ostalo iza grofice Rene koja mu je enom bila
tako kratko, a koju je toliko ljubio! Zato, jednoga dana napusti Otrant kao neznanac kako
je i stigao, i nitko ne bi umio kazati kamo je otiao da ponovno zapone ivot.
Petnaest godina poslije toga, kad se grof Matija Sandorf opet pojavio, nije bilo niko-
ga tko bi posumnjao da se on krije pod imenom i ulogom doktora Antekirtta.

176
 Tada se Matija Sandorf sav dade na posao da izvri to je namjerio. Sad je bio sam
na svijetu i imao je zadau koju je valjalo ispuniti, zadau koju je smatrao svetom. Vie
godina poto je ostavio Otrant, postavi monikom kakvome mo moe pruiti samo
neizmjeran imetak to ga je pribavio u okolnostima koje emo domalo upoznati, zabo-
ravljen i zatien tajnovitou, ponovno ue u trag ljudima koje se sam sebi zakleo da e
nagraditi odnosno kazniti. U mislima je ve predviao kako e se Petar Bathory pridruiti
pravednom djelu. Uznastoji da po raznim gradovima u sredozemnom primorju postavi
dounike. Potonji su bili obilno plaeni, a imali su obavezu da se u slubi dre posve-
manje tajnosti, pa su se dopisivali jedino s doktorom puteni brzih plovila koje smo upo-
znali ili preko podmorskih ica to su otok Antekirttu povezivali s elektrinim vodovima
na Malti, a preko Malte s Europom.
Upravo je prema izjavama dounika to ih je davao provjeriti doktor uspio razabrati
trag ljudi koji su izravno ili posredno bili umijeani u dogaaje oko urote grofa Sandorfa.
Stoga ih je mogao izdaleka nadzirati, primati vijesti o svemu to rade i, da tako kaemo,
pratiti ih u stopu, osobito u posljednjih etiri - pet godina. O Silasu Toronthalu doznao
je da je napustio Trst i sa enom i keri se nastanio u Dubrovniku u palai na Stradunu.
Sarcanvjevu je pak putanju otkrio po glavnim europskim gradovima gdje je ovaj rasipao
imetak, a zatim na Siciliji, negdje u istonim pokrajinama, gdje su njegov drug Zirone i
on osnovali novi potez koji bi im omoguio da isplivaju na povrinu. Za Carpenu je douo
da je ostavio Rovinj i Istru te da besposleno ivi u Italiji ili u Austriji, sve dok mu onih
nekoliko tisua forinti koje su mu bile plaom za prijavu bude omoguavalo da krade
Bogu dane. Onda bi Andreju Ferrata bio izvukao iz tamnice u Steinu, u Tirolu, gdje je
ispatao to se tako irokogrudno ponio prema pazinskim bjeguncima, da nakon neko-
liko mjeseci smrt nije dola osloboditi estitog ribara od robijakih okova. Njegova djeca
pak, Marija i Luigi, bila su napustila Rovinj i zacijelo se borila s bijedom to je ula u nji-
hov dvostruko slomljen ivot! No tako su se dobro sakrili da im nije bilo mogue ui u
trag. Gospou Bathorv, koja se sa sinom Petrom i sa starim slugom Ladislava Zathmara !l
Borikom smjestila u Dubrovniku, doktor nikad nije izgubio iz vida, a znamo kako joj je
i
poslao znatnu svotu novaca koju ponosna i hrabra ena nije prihvatila.
Ali napokon je dolo vrijeme da doktor krene u muni pohod. Upravo tada, kad je bio
siguran da ga poslije petnaest godina odsutnosti nitko nee prepoznati te da ga smatraju
mrtvim, doao je u Dubrovnik. I stigao je u pravi tren da sina Stjepana Bathorvja i ker
Silasa Toronthala zatekne sjedinjene ljubavlju koju je po svaku cijenu valjalo skriti.
Nismo smetnuli s uma to se tada zbilo, kako se u priu umijeao Sarcanv, kakve su
posljedice nastale i na jednoj i na drugoj strani, kako su Petra Bathorvja donijeli u kuu
njegove majke, to je uinio doktor Antekirtt u asu kad je mladi bio na samrti, kako ga
je i u kojim okolnostimo oivio da bi mu se razotkrio pod pravim imenom Matijaa
Sandorfa.
Sad ga je trebalo izlijeiti, trebalo mu je priopiti sve to dotad nije znao, to jest
ispriati mu kako je gnusna izdaja zajedno s njegovim ocem izruila i dvojicu drugova
Stjepana Bathorvja, valjalo mu je kazati tko su izdajice i najposlije ga pozvati da se pridrui
ulozi neumoljivog djelitelja pravde koju je doktor smjerao preuzeti izvan domaaja ljudske
pravice, budui da joj je i sam bio rtvom.
Prvi je cilj dakle bio da Petar Bathory ozdravi, pa se tom cilju odmah sav i posvetio. Prvih
osam dana poto su ga prenijeli na otok Petar je uistinu lebdio izmeu ivota i smrti. Ne
samo da je rana bila ozbiljne naravi, nego mu je jo tee bolovao duh. Sjeanje na Savu, za
koju je morao misliti kako se udala za Sarcanvja, misao na majku koja ga oplakuje, pa
onda uskrsnue grofa Matijaa Sandorfa, najodanijeg prijatelja njegova oca, sve se steklo
da mu smuti duu koja se ve ionako izloila mnogim kunjama.

177

L
JI Doktor nije htio ostavljati Petra ni danju ni nou. uo ga je gdje u bunilu ponavlja
ime Save Toronthal. Shvatio je koliko je ta ljubav duboka i kakve mu je muke zadalo to
se udaje ona koju voli.
Skoro se stao pitati nee li se ljubav svemu oduprijeti ak i kad Petar dozna da je
Sava ki ovjeka koji je potkazao, prodao, ubio njegovog oca. Doktor e mu svejedno rei.
Tako je odluio. Dunost mu je.
U dvadeset se navrata moglo pomisliti da e Petar Bathory podlei. Kako su mu i duh i
tijelo zadobili dvojak udarac, bio je tako nadomak smrti te nije vie prepoznavao grofa Matijaa
Sandorfa koji mu je stajao do uzglavlja! Nije vie ak ni imao snage da izgovori Savino ime!
Meutim, doktorova njega nadjaa smrt i pospjei protuuinak. Prevagne mladost.
Bolesnik e ozdraviti tijelom daleko prije negoli ozdravi duom. Rana pone zacjeljivati, a
plua stanu ponovno pravilno raditi, pa se oko 17. srpnja doktor uvjeri da e se Petar spasiti.
Toga dana mladi ga prepozna. Jo uvijek slabim glasom uspije ga pozvati pravim imenom.
- Za tebe, sinko, ja sam Matija Sandorf - odgovori mu - ali jedino za tebe!
Pa kako se inilo da Petar upitnim pogledom zahtijeva da mu objasni to tako nestr-
pljivo eli uti, dometne:
- Poslije, poslije!
Soba u kojoj e se Petar brzo i sigurno oporavljati bila je ugodna, obilno izloena
zdravom povjetarcu s mora, a prozori su joj gledali prema sjeveru i prema istoku, u hladu
stabala koja su u vjeitom zelenilu odravale izvorske tekucice. Doktor ga je neprekidno
njegovao. Svaki je as k njemu navraao, no otkako mu se uinilo izvjesnim da e ozdra-
viti, nemojmo se uditi to je uzeo pomonika ije su mu pamet i dobrota ulijevale posve-
manje povjerenje.
Bio je to Jeziak Pescade, koji je Petru Bathorvju bio privren koliko i doktoru. Ne
treba naglaavati da su Rt Matifou i on u najstrooj tajnosti uvali sve to se odigralo na
dubrovakom groblju te da nikad nikome nee odati kako su mladia iva izvadili iz groba.
Jeziak Pescade bio je prilino podrobno upuen u sve to se nedavno zbilo u ra-
zdoblju od nekoliko mjeseci. Stoga se poeo silno zanimati za bolesnika. Ljubav Petra
Bathorvja pred kojom se isprijeio Sarcanv, bestidnik koji mu je s i te kakvim razlozima
omrznuo, susret izmeu pogrebne povorke i svatovskih kola ispred palae na Stradunu,
sve se duboko kosnulo valjanog eljadeta to vie to je osjeao da tijesno surauje s do-
ktorom Antekirttom da bi ispunio njegove nakane, premda im jo nije shvaao svrhu.
Shodno tome, Jeziak Pescade revno prihvati zadatak da uva bolesnika. Doktor mu
preporui da ga istodobno to je vie mogue razonodi vedrim dosjetkama. To mu uspi-
je. Uostalom, jo od sajmine sveanosti u Gruu Petra Bathorvja je smatrao zajmodavcem,
pa je odluio da mu se prvom prigodom na neki nain odui.
Zato se dakle Jeziak Pescade smjestio uz bolesnika i nastojao ga rastresti priajui,
brbljajui i ne ostavljajui mu vremena da razmilja.
Tako su stajale stvari kad ga je jednog dana Petar Bathory izravno upitao i naveo ga
da mu ispria kako je upoznao doktora Antekirtta.
- Onda kad se dogodilo ono s trabakulom, gospodine Petre! - odgovori. - Sigurno se
sjeate!... Ono s trabakulom, kad se Rt Matifou jednostavno proslavio kao junak!
Petar nije zaboravio ozbiljnu nezgodu to je obiljeila gruku zabavu kad se pojavila
jahta, ali nije znao da su na doktorov prijedlog dvojica akrobata napustili poziv i preli u
njegovu slubu.
- Jest, gospodine Bathory! - odvrati Jeziak Pescade. - Jest! Tako je, i portvovnost
Rta Matifoua pretvorila se za nas u nenadanu sreu! Ali zbog onoga to dugujemo do
ktoru Antekirttu ne smijemo zaboraviti to dugujemo vama!
- Meni?

178
 Jeziak Pescade smjestio se uz bolesnika

- Vama, gospodine Petre, vama koji ste toga dana zamalo postali naim gledateljstvom,
to jest duni smo vam iznos od dva forinta koji nismo zaradili, budui da nam je pone-
stalo gledateljstva iako je platilo mjesto!
Pa Jeziak Pescade podsjeti Petra Bathorvja kako je odjednom nestao u trenutku kad
se spremao ui u provansalsko borilite, poto je uplatio svotu od dva forinta.
Mladi vie nije pamtio dogaaj, ali Jeziku Pescadeu odgovori osmijehom. Tunim
osmijehom, jer mu isti as proleti glavom da se ugurao u gomilu samo da bi pronaao
Savu Toronthal!

179
 Oi mu se tad zaklope. Razmiljao je o svemu to se zbilo od toga dana. Dok je sna-
trio o Savi, za koju je mislio i morao misliti da se udala, morili su ga gorki jadi te ga je
obuzimala napast da prokune one koji su ga spasili od smrti!
Jeziak Pescade uvidi da spomen na gruku zabavu Petru priziva u pamet alosna
sjeanja. Zato ne nastavi, nego ak zauti i ree sebi u bradu:
- Pola lice dobrog raspoloenja davati bolesniku svakih pet minuta, jest! Doktor je
naputak propisao ali ga se nije ba lako pridravati!
Nakon par asaka Petar sam otvori oi i opet progovori.
- Znai, Jeziku Pescade - zapita - prije dogaaja s trabakulom niste poznavali do
ktora Antekirtta?
- Nikad ga nismo vidjeli, gospodine Petre - odgovori Jeziak Pescade - nije nam ak
bilo poznati ni njegovo ime.
- Od tog dana niste ga naputali?
- Nismo nikada, osim kad bi mi izvolio naloiti da odem po kakvom zadatku.
- A u kojoj smo zemlji sada? Biste li mi mogli kazati, Jeziku Pescade?
- Imam dobrih razloga da mislim, gospodine Petre, kako se nalazimo na otoku, budui
nas okruuje more.
- Jasno, ali na kojem dijelu Sredozemlja?
- Aha, to dakle? Je li na jugu, je li na sjeveru, je li na zapadu, je li na istoku - odvrati
Jeziak Pescade - pojma nemam! Napokon, zar je vano! Izvjesno je da smo kod doktora
Antekirtta i da nas dobro hrane, dobro nas oblae, na mekom spavamo, a da i ne spomi
njemo kako s nama lijepo postupaju...
- Pa znate li barem kako se otok zove, kad ve ne znate gdje se nalazi? - upita Petar.
- Kako se zove?... Oh! Svakako da znam! - doeka Jeziak Pescade. - Zove se Antekirtta!
Petar Bathorv stane uzalud prebirati po sjeanju ne bi li naao neki otok u
Sredozemnome moru koji bi nosio to ime, pa se zagleda u Jezika Pescadea.
-Jest, gospodine Petre, jest! - odvrati valjani momak. - Antekirtta! Nikakva zemljopi-
sna duina i jo manja zemljopisna irina, Sredozemlje, na tu bi mi adresu morao pisati
stric kad bih uope imao strica, no sve dosad Nebesa su mi tu radost uskraivala! Uostalom,
ni, nije nikakvo udo to se otok zove Antekirtta kad pripada doktoru Antekirttu! A je li do-
l! ktor dobio ime po otoku ili je otok dobio ime po doktoru, ne bih vam znao kazati ni kad
bih bio glavom vrhovni tajnik Zemljopisnog drutva!
Meutim, Petar se ravnomjerno oporavljao. Nije se trebalo bojati da e mu se sta-
nje pogorati. Kako su mu davali jela bogata hranjivim sastojcima, ali i razumno ras-
poreena na obroke, bolesnik je iz dana u dan vidno prikupljao snage. Doktor ga je esto
posjeivao i s njim priao o svemu osim o stvarima koje su ga se morale neposredno ticati.
Petar ga nije htio poticati da mu se preuranjeno povjerava, nego je ekao da se to njemu
uini uputnim.
Jeziak Pescade stalno je doktoru vjerno prenosio okrajke razgovora to ih je vodio
s bolesnikom. Oito, tajnost iza koje se skrivao ne samo grof Matija Sandorf, nego ak i
otok na kojemu je obitavao zabrinjavala je Petra Bathorvja. Jo oitije, i dalje je mislio na
Savu Toronthal, koja je sada od njega bila tako daleko, jer se inilo da je izmeu Antekirtte
i ostalog dijela europskog kontinenta presjeena svaka veza. No bliio se trenutak kad e
dovoljno ojaati da sve uje!
Jest! Da sve uje, i toga e se dana poput ranarnika koji izvodi zahvat doktor ogluiti
na pacijentovo zapomaganje.
Protekne nekoliko dana. Mladieva rana je posve zacijelila. Ve je mogao ustati i
sjediti kraj prozora sobe. Tu ga je milovalo blagotvorno sredozemno sunce, a morski po-
vjetarac to krijepi ispunjao mu plua i vraao mu zdravlje i vrstinu. Osjeao je kao da

180
se preporaa usprkos samome sebi. Tada bi mu se pogled prikovao za bezgranini obzor
kao da okom eli proniknuti na drugu stranu, a duh mu je jo uvijek bolovao. Prostrana
vodena povrina oko neznanog otoka bila je gotovo neprestano pusta. Jedva bi se na puini
pojavio pokoji obalni brod, ambek ili tartana, ali nikad nije skretao da pristane. Nikad
nije vidio nijednu veliku trgovaku lau niti jedan parobrod kakvi redovitim linijama u
svim pravcima brazdaju veliko europsko jezero.
Reklo bi se doista da je Antekirtta izgnana na rub svijeta.
24. srpnja doktor navijesti Petru Bathorvju da e sutradan popodne smjeti izai, pa
se ponudi da mu pravi drutvo u prvim etnjama.
- Doktore - odgovori Petar - ako imam snage da izaem, moram imati i snage da vas
sasluam!
- Da me saslua, Petre!... to eli rei?
- elim rei da vi znate svu moju prolost, a ja vau ne znam!
Doktor ga pozorno pogleda ne vie kao prijatelj, nego kao lijenik koji treba da
odlui hoe li bolesniku obrezati ili spaliti ivu ranu. Onda sjedne kraj njega i ree:
- Ti eli saznati moju prolost, Petre? Tad me sluaj!

181

l J
 II
PROLOST I SADANJOST

- uj najprije priu o doktoru Antekirttu koja poinje u trenutku kad se grof Matija
Sandorf sunovratio u Jadranske vode.
- Iz tue metaka koju je po meni sasula posljednja policijska paljba iznio sam ivu
glavu. No je bila vrlo mrana. Nisu me mogli vidjeti. Puina me odnosila prema debe
lom moru, a na kopno se nisam mogao vratiti da sam i htio. Uostalom, nisam ni htio.
Bolje je bilo umrijeti nego da me opet uhite, odvedu i strijeljaju u tornju Pazinske tvrave.
Ako podlegnem, svemu je kraj. Ako se uspijem spasiti bar e me proglasiti mrtvim. Nita
me vie nee omesti da izvrim pravdu, kao to sam grofu Zathmaru, tvojem ocu i samome
sebi prisegao da u uiniti. .. i uinit u!
- Da izvrite pravdu ? - odvrati Petar, kojemu se na tu tako neoekivanu rije zacakle
oi.
-Jest, Petre, i doznat e kakvu pravdu, jer sam te u namjeri da te za nju pridobijem
doao izvui s dubrovakoga groblja mrtvog kao ja, ali i ivog kao ja!
Na to Petar Bathory u mislima preleti petnaest godina unatrag, sve do doba kad je
njegov otac poginuo na gubilitu u Pazinskoj tvravi.
- Preda mnom se - nastavi doktor - protezalo more sve do talijanske obale. Koliko
god sam bio dobar pliva, nisam mogao ni sanjati da ga preplivam. Svi su izgledi bili da
u propasti, osim u sluaju da mi u pomo pritekne Providnost, ili tako da naiem na
neku olupinu ili da me kakav strani brod pokupi i primi. Ali kad je ovjek ivot ve prinio
kao rtvu, dovoljno je jak da ga brani ukoliko bude potrebno.
- Isprva sam u vie navrata zaronio kako bih izmakao zadnjim pucnjevima. Zatim, kad
sam bio siguran da me vie ne mogu primijetiti, ostao sam na morskoj povrini i krenuo
prema puini. Odjea mi je neznatno smetala, jer je bila vrlo iroka i prilagoena tijelu.
- Tada je moglo biti devet i po sati uveer. Po svojoj procjeni plivao sam vie od sat
vremena u pravcu suprotnom od obale i tako se udaljavao od rovinjske luke, jer sam vidio
kako malo-pomalo nestaju posljednja svjetla.
- Kamo sam iao i emu sam se nadao? Niemu, Petre, ali sam u sebi utio nadljud
sku izdrljivost, upornost i volju to su me nosile. Nisam vie nastojao spasiti ivot, nego
budue djelo! I da je u tom trenutku nabasala kakva ribarska brodica, isti bih as bio zaro
nio da je izbjegnem! Na koliko li sam jo izdajica u austrijskom primorju mogao naletjeti,
koji bi bili spremni da me izrue da se dokopaju nagrade, koliko se jo Carpena moglo
nai na jednog potenjaka kakav je bio Andrea Ferrato!
Upravo se to dogodi potkraj prvog sata. Gotovo iznenada u tami iskrsne neki brod.
Dolazio je s debelog mora i brzo plovio put obale. Kako sam ve bio umoran, bio sam se
ispruio na leima, ali sam se nagonski preokrenuo da bih mogao odmah utonuti. Ribarska
brodica koja se primie jednoj od istarskih luka nije mi mogla ne biti sumnjiva!
- Gotovo smjesta sam odluio. Jedan od mornara zavie na dalmatinskom narjeju
neka se brod okrene drugim bokom. Ja naglo zaronim, i prije negoli su me na palubi
mogli spaziti, brod mi preplovi iznad glave.
- Dah mi je ve bio na izmaku kad sam se naao na zraku i ponovno ga udahnuo, pa
nastavim napredovati prema zapadu.
- to je no bivala gua, puhalo je sve slabije. S vjetrom su se smirivali i valovi. Nosilo
me jo samo dubinsko gibanje mora koje me odvlailo sve dalje na puinu.
- Na taj sam se nain, as plivajui as se odmarajui, jo jedan sat odmicao od obale.
Vidio sam jedino cilj koji moram dosegnuti, a ne put koji moram prevaliti. Moram prepli-

182
 vati tih pedeset milja da prijeem Jadran, jest, hou, preplivat u ih! Ah! Petre! Kad proe
kroz takve kunje, spozna to je sve ovjek kadar, kakvu novu silu iz ljudskog ustrojstva
moe proizvesti, ako se duevna snaga spoji s tjelesnom snagom!
- Jo jedan sat sam tako odolijevao. Taj dio Jadrana bio je potpuno pust. Posljednje
su ga ptice bile napustile da bi se sklonile u rupe po hridinama. Nad mojom glavom pro
lazili su samo galebovi koji su krijetali piskavim glasom letei u parovima.
- Premda se nimalo nisam htio prepustiti umoru, ruke su mi svejedno oteavale a
noge se ukruivale. Prsti su mi se ve koili i razdvajali, pa sam ih tekom mukom uspi
jevao sastavljati. Glava me je pritiskala kao da mi je uz ramena privezana eljezna kugla,
pa je gotovo vie nisam mogao odravati izvan vode.
- Tad me obuzme nekakvo privienje. Nisam vie mogao pohvatati tok misli. U smuenom
mozgu stanu mi se rojiti udnovati sklopovi predodaba. Osjetio sam da u odsada moi
tek manjkavo vidom i sluhom opaziti bilo um koji bi se javio na stanovitoj udaljenosti od
mene, bilo svjetlost naem li joj se iznenada u domaaju. A upravo to se i dogodi.
- Bilo je valjda negdje oko ponoi kad se na istoku prolomi potmula i daleka huka,
huka kojoj nisam mogao dokuiti podrijetlo. Neki bljesak mi probode kapke koji su mi
se i nehotice zaklapali. Pokuao sam uspraviti glavu, to mi je polo za rukom, ali sam uz
to napola potonuo. Zatim sam pogledao.
- Priam ti sve pojedinosti, Petre, jer treba da ih dozna da bi kroz njih upoznao i
mene!
- Nita mi o vama nije nepoznato, doktore, nita! - odvrati mladi. - Pa zar vi mislite
da nisam od majke uo kakav je bio grof Matija Sandorf?
- U redu, Petre, pretpostavimo da je upoznala Matijaa Sandorfa, ali zato nije do
ktora Antekirtta! A ti valja da upozna njega! Onda ga posluaj!... Posluaj me!
- um koji sam zauo potjecao je od broda to je stizao s istoka i plovio prema tali
janskoj obali. Svjetlost je bila njegova bijela svjetiljka objeena o leto prednjeg jarbola,
to je naznaivalo da je rije o parobrodu. Uskoro sam mu ugledao i poloajna svjetla,
crveno na lijevom boku, zeleno na desnom, a budui da sam ih vidio istovremeno, znai
lo je da ide ravno prema meni.
- Taj e trenutak biti presudan. Naime, svi su izgledi bili da je parobrod austrijski,
jer je dolazio iz pravca Trsta. U tom sluaju zatraiti utoite bilo bi isto to i predati se u
ake rovinjskih orunika! vrsto sam odluio da to ne uinim, ali jo vre da se oko
ristim spasonosnom prilikom to mi se nudila.
- Parobrod je bio vrlo brz. Postajao je neizmjerno velik dok mi se pribliavao i vidio
sam kako mu se more bjelasa na pramanoj statvi. Za nepune dvije minute morao je za
sjeci vodu na mjestu gdje sam se nalazio nepomian.
- Nisam sumnjao da je parobrod austrijski. No nije nuno bilo iskljueno da mu je
odredite Brindisi ili Otrant ili da e ondje barem pristati. A ako je tako, onamo e stii
za nepuna dvadeset i etiri sata.
- Donio sam odluku. Priekao sam. Siguran da me u mraku nee uoiti, ostao sam
na pravcu kojim se kretala krupna gromada koja se tada gibala vrlo odmjereno, a koju je
valjanje uzburkanog mora jedva lako zibalo.
- Napokon parobrod stigne iznad mene, a more je nadvisivao cijelom pramanom
statvom koja je bila duga preko dvadeset stopa. Prednji dio me opkoli pjenom, ali me ne
udari. Duguljasti eljezni trup me okrzne, a ja se od njega snano odgurnem rukom. To
je potrajalo ciglih nekoliko asaka. Zatim, kad sam ugledao kako mu se pomaljaju izdignu
ti obrisi stranjeg dijela, uz opasnost da me zdrobi propeler objesim se za kormilo.
- Sreom je parobrod bio do vrha natovaren pa mu je vijak bio duboko zaronjen i
nije tukao po vodenoj povrini, jer se inae ne bih mogao otrgnuti iz vrtloga niti zadrati

183

l J
 Parobrod mi se pribliavao

uporite koje sam epao. No kao to je sluaj sa svim brodovima na parni pogon, sa
stranje strane visjela su dva eljezna lanca koji su bili povezani za kormilo. Zgrabim jedan od
lanaca, uzverem se do kuke kojom je bio privren neto iznad vode, smjestim se
kako sam znao i umio kraj krmene statve ... Tu sam bio donekle siguran.
- Nakon tri sata svane dan. Izraunao sam da u u tom poloaju morati ostati jo dvade-
set sati, ako parobrod pristaje u Brindisiju ili u Otrantu. Najvea nevolja bit e to u morati
trpjeti e i glad. Ali bilo je vano da me ni s mosta ni s kitolovke to je visjela o sohi na
stranjem dijelu nitko ne moe primijetiti. Mogao me je dodue spaziti i izdati kakav brod

184
 Zgrabim jedan od lanaca...
~o
koji bi doplovio iz suprotnog pravca. No toga smo dana susreli malo laa, a prole su
dovoljno daleko od nas da ne bi mogle zamijetiti ovjeka koji se dri za lance kormila.
- arko sunce omoguilo je da mi se uskoro osui odjea koju sam svukao sa sebe.
Trista forinti Andreje Ferrata jo uvijek je bilo u mojem pojasu. Kad budem na kopnu
jamit e mi sigurnost. Ondje se neu nieg morati bojati. U stranoj zemlji grof Matija
Sandorf nije morao strepiti pred austrijskim agentima. Politiki izbjeglice ne mogu se
izruivati. Ali meni nije bilo dosta da ouvam ivot, htio sam da se misli kako sam mrtav.
Nitko ne smije znati da je zadnji bjegunac iz Pazinske tvrave stupio na talijansko tlo.

185
 - to sam htio ostvarilo se. Dan protekne bez nezgoda. Spusti se no. Oko deset sati
naveer na jugozapadu u pravilnim razmacima zasja neko svjetlo. Bio je to svjetionik
ispred Brindisija. Poslije dva sata parobrod je ulazio kroz tjesnac.
- Ali tada, prije negoli se peljar ukrcao na brod, poto sam od odjee nainio zamo-
tuljak koji sam privrstio oko vrata, otprilike dvije milje od kopna, ja sam pustio lance
kormila i tiho kliznuo u vodu.
- asak zatim izgubio sam iz vida parobrod koji se oglaavao tuljenjem parne zvidaljke.
- Poslije pola sata, po mirnom moru iskrcao sam se skriven bilo ijem pogledu na
al koji nisu zapljuskivali valovi, sklonio sam se meu stijene, obukao se i, kako je umor
nadvladao glad, zaspao u vijugavoj uleknini obrasloj suhim okrekom.
- Kad se razdanilo uao sam u Brindisi, potraio jedan od najskromnijih hotela u
gradu i tu priekao da vidim kako se odvijaju dogaaji prije nego to skujem plan kakav
e biti sav moj novi ivot.
- Nakon dva dana, Petre, iz novina sam doznao da je transka urota okonana. Pisalo
je i da je potraga za tijelom grofa Matijaa Sandorfa ostala bez ishoda. Smatrali su me
mrtvim, mrtvim kao da sam poginuo zajedno sa svojim drugovima Ladislavom Zathmarom
i tvojim ocem Stjepanom Bathorvjem na gubilitu u Pazinskoj tvravi!
-Ja da sam mrtav!... Nisam, Petre, i jo e se vidjeti kako sam iv!
Petar Bathorv napeto je upijao doktorovu priu. Dojmila ga se toliko ivo kao da mu
je pripovijeda sa dna groba. Jest! To mu govori grof Matijas Sandorf! Gledajui pred sobom
Petra, koji je bio slika i prilika svojega oca, uobiajena ga je hladnoa malo-pomalo napusti-
la, potpuno mu je otvorio duu, pokazao mu je takvu kakva jest, poto ju je tolike godine
skrivao! Ali jo nije spomenuo ono to Petar udi uti, nije mu rekao kakvu suradnju
oekuje od njega!
Svaka pojedinost koju je doktor naveo priajui kako je odvano preao Jadran bila
je puka istina. Tako je zdrav i iv dospio u Brindisi, dok e Matijas Sandorf za svakoga
ostati mrtav.
No valjalo je bez odgaanja napustiti Brindisi. Taj je grad samo prolazna luka. U
njega putnici dolaze da bi se ukrcali za Indiju ili da bi se iskrcali u Europi. Najee je
prazna, osim jedan ili dva dana tjedno kad stiu parobrodi, a ponajvie parobrodi koji
pripadaju Peninsular and Oriental Companv. A to je bilo dovoljno da pazinskog bje-
gunca prepoznaju, pa ako se nije morao bojati za ivot, bilo mu je stalo da ga smatraju
mrtvim.
O tome je razmiljao doktor idui dan poto je stigao u Brindisi dok se etao
podnojem zaravni nad kojom se Kleopatrin stup uzdie na mjestu odakle poinje drevna
Via Appia. Ve je skovao naum o novom ivotu. Namislio je poi na Istok da stekne bo-
gatstvo, a njime i mo. Ali nije mu moglo odgovarati da se ukrca na neki parobrod koji
odrava prometne veze s obalom Male Azije i nae se meu putnicima svih narodnosti.
Trebalo mu je neko ne tako javno prijevozno sredstvo, a takvo nije mogao nai u Brindisiju.
Stoga je iste veeri eljeznicom krenuo u Otrant.
Vlak je za sat i po stigao u grad koji se smjestio gotovo na rubu talijanske izme, na
tjesnacu to otvara uski prolaz prema Jadranu. Ondje, u gotovo naputenoj luci, doktor
se nagodio s vlasnikom ambeka koji se spremao da otputuje u Izmir, kamo je vraao
tovar malih albanskih konja koji u Otrantu nisu nali kupca.
Sutradan se ambek otisnuo na more, a doktor je vidio kako se na obzoru smanju-
je svjetionik na rtu Santa Maria di Leuca, na samom kraju Italije, dok na suprotnoj obali
arsko-pindsko gorje tone u maglu. Nakon nekoliko dana, poto je putovanje proteklo
bez neugodnosti, zaobiu rt Matapan na krajnjem rubu june Grke te ambek uplovi u
izmirsku luku.

186
 Sklonio sam se meu stijene

Doktor je Petru saeto ispripovjedio taj dio putovanja, a onda i kako je iz novina
doznao da je njegova mala ki, koju je ostavio samu na svijetu, nenadano umrla!
- Napokon - ree - nalazio sam se na tlu Male Azije gdje u toliko godina proivjeti
kao neznanac. Upravo u nauku medicine, kemije i prirodnih znanosti na kojem sam se u
mladosti odgajao pri madarskim kolama i sveuilitima, gdje je tvoj otac predavao i
stekao takav ugled, upravo u u nauku sada nai vrelo sredstava za opstanak.
- Bio sam dovoljno sretne ruke da uspijem bre nego to sam se smio nadati, najpri
je u Izmiru gdje sam za sedam-osam godina doao na glas kao lijenik. U nekoliko navra-

187
 Brindisi

ta neoekivano sam morao pokazati umijee koje me je dovelo do najbogatijih velmoa u

tim predjelima gdje je lijenitvo tek u zaetku. Tada sam odluio napustiti grad. Poput
negdanjih uitelja, viajui i ujedno pouavajui o vidarskome umijeu, uvodei se u
nepoznatu iscjeliteljsku znanost maloazijskih taleba i indijskih pandita proputovao sam
sve te krajeve zaustavljajui se negdje koji tjedan, negdje koji mjesec, jer su me pozivali
i molili da svratim u Karahissar, u Binder, Adanu, Haleb, Tripoli i Damask, kamo je prije
mene stizala slava to je iz dana u dan rasla, pa sam i ubirao imetak koji je rastao zajedno
sa slavom.

188
 - No to mi nije dostajalo. elio sam zadobiti bezgraninu mo kakvu valjda moe
posjedovati koji od prebogatih indijskih rada ija je uenost ravna blagu.
- Takva mi se prilika prui.
- Bio je u Himsu u sjevernoj Siriji ovjek koji je umirao od polagane boljetice. Nijedan
joj lijenik dotad nije mogao ustanoviti prirodu. Stoga je bilo nemogue prikladno ga
lijeiti. ovjek imenom Faz-Rhat zauzimao je visoke poloaje u Otomanskom Carstvu.
Imao je tada samo etrdeset i pet godina, pa je to vie alio za ivotom to mu je golem
imetak doputao da se do sita nauije svih slasti.
- Faz-Rhat je uo za mene, jer sam u to doba ve bio znamenit. Zamoli me da ga
obiem u Himsu i ja doem na njegov poziv.
- Doktore - ree mi on - polovica mojeg imetka tvoja je ako me povrati u ivot!
- Zadri polovicu imetka! - odgovorim mu ja. - Njegovat u te i izlijeit u te bude li
Boja volja!
- Briljivo sam pregledao bolesnika od kojega su lijenici digli ruke. Proricali su mu
da e ivjeti jo najvie koji mjesec. Ali ja sam imao dovoljno sree da pouzdano ustanovim
vrstu bolesti. Tri sam tjedna ostao uz Faz-Rhata da bih pratio tok lijeenja koje sam mu
propisao. Ozdravio je potpuno. Kad mi se htio oduiti, pristao sam primiti jedino nagradu
koju sam smatrao primjerenom. Zatim sam otiao iz Himsa.
- Poslije tri godine Faz-Rhat izgubi ivot pri nesrei u lovu. Budui da nije imao ni
roaka ni izravnih potomaka, u oporuci me je proglasio jedinim batinikom svih dobara,
koja su se mogla procijeniti na najmanje pedeset milijuna forinti.
- Prolo je trinaest godina otkako se pazinski bjegunac sklonio u Malu Aziju. Ime
doktora Antekirtta postalo je ve pomalo legendarno i pronosilo se diljem Europe.
Postigao sam dakle to sam htio. Sad mi je preostajalo da ostvarim jedinu svrhu svojega
ivota.
- Odluio sam se vratiti u Europu ili bar nekamo na rub Sredozemlja. Razgledao sam
afriku obalu i skupo plativi kupio povelik, bogat, plodan otok, otok Antekirttu, koji je
mogao namiriti ivotne potrebe male naseobine. Tu sam ja, Petre, vladar, posvemanji
gospodar, kralj bez podanika, ali imam osoblje koje mi je tijelom i duom odano, obram
bene mogunosti koje e ulijevati strah kad ih dovrim, komunikacijske ureaje koji me
povezuju s raznim mjestima na Sredozemlju i brodovlje koje je tako brzo, da sam
Sredozemno more mogao, da tako kaem, pretvoriti u svoj posjed!
- Gdje se nalazi otok Antekirtta? - upita Petar Bathorv.
- U vodama Velike Sirte, koja je od davnina na zlu glasu, na krajnjem dijelu mora
koje je zbog sjevernih vjetrova tako opasno ak i za suvremene brodove, usred zaljeva
Sidre to zasijeca afriku obalu izmeu Tripolitanskog namjesnitva i Cirenaike!
Doista, sjeverno od skupine Sirtskih otoka lei otok Antekirtta. Prije dosta godina
doktor je obilazio obale Cirenaike, Suzu, bivu kirensku luku, Hamilkarovu zemlju, sve
gradove koji su nadomjestili davnanji Ptolemej, Bereniku, Adrianopol, ukratko, cijeli
antiki Pentapolis, jedno grki, makedonski, rimski, perzijski, saracenski itd., a sada ara-
pski i ovisan o tripolitanskom paaluku. Za brojnih putovanja, jer odlazio je kamo god bi
ga pozvali, sluaj ga je nanio sve do mnotva otoja koja su razasuta po libijskom pri-
morju, do Parosa i do Roda, do Plintinskih blizanaca, Enesipta, Tindarskih stijena, Pirgosa,
Plateje, Ilosa, pa do Hvphalskih, Pontijskih, Bijelih i naposljetku Sirtskih otoka.
Tu, u Velikoj Sidri, trideset milja jugozapadno od vilajeta Benghazi, obali najblii
otok Antekirtta posebno je privukao njegovu pozornost. Tako su ga nazivali zato to se
nalazi ispred skupine Sirtskih ili Kirtskih otoka. Ve tada je doktor namislio da ga jednog
dana uini svojim posjedom pa je, kao da mu je unaprijed postao vlasnikom, sam sebi
nadjenuo ime Antekirtt koje se domalo proulo po cijelome Starom svijetu.

189
 Na taj su ga izbor navela dva ozbiljna razloga: u prvom redu, Antekirtta je opsegom
osamnaest milja bila dovoljno prostrana da na nju stane osoblje koje je ondje kanio okupiti.
Smjestila se na dovoljno izdignutom poloaju, budui da je uzvisina u obliku stoca to
se nad njom nadnosi osam stotina stopa omoguavala da se nadzire zaljev sve do obale
Cirenaike. Bila je dovoljno opskrbljena raznovrsnim proizvodima i navodnjena da bi pod-
mirila potrebe nekoliko tisua stanovnika. Osim toga, nalazila se usred mora koje je stra-
nim olujama u pradavna vremena bilo kobno po Argonaute, pa su Apolonije Roanin,
Horacije, Vergilije, Propercije, Seneka, Valerije Flak, Lukan i mnogi drugi, vie zemljopis-
ci negoli pjesnici, Polibije, Salustije, Strabon, Mela, Plinije i Prokopije, upozoravali koliko
je jezivo pogibeljno opijevajui ili opisujui Sirte, "zanosnice", to je pravi smisao njihova
imena.
Upravo je takvo imanje odgovaralo doktoru Antekirttu. Kupio ga je za znatnu svotu
kao iskljuivo vlasnitvo bez feudnih ili ikojih drugih obveza i nameta, a isprave o ustu-
panju u potpunosti je odobrio Sultan, ime se vlasnik Antekirtte prometnuo u samostalnog
i neovisnog gospodara.
Ve je tri godine doktor prebivao na otoku. Oko trista obitelji Europljana ili Arapa,
koje je privukao nudei im i jamei sretan ivot, sastavile su ondje malu naseobinu koja
je brojila otprilike dvije tisue dua. Nisu to bili robovi, pa ak ni podanici, nego drui
odani voi kao i kutku zemljine kugle koji im je postao novom domajom.
Malo-pomalo uspostavili su redovnu upravu, vojsku koja se morala brinuti o obrani
otoka i suce koje su izabrali medu uglednicima, ali koji nisu imali previe prigoda da
obavljaju dunosti. Nadalje, prema planovima to ih je doktor odaslao u najbolja gradilita
u Engleskoj, u Francuskoj ili u Americi izgradili su udesno brodovlje koje se sastojalo od
parobroda, parnih jahti, goleta ili "elektrika" namijenjenih brzim izletima po Sre-
dozemnome moru. Istodobno, oko Antekirtte stale su se podizati utvrde, ali jo nisu bile
dovrene premda je doktor radove nastojao pospjeiti, za to je imao valjanih razloga.
Je li se dakle Antekirtta morala bojati kakvog neprijatelja o predjelu zaljeva Sidre?
Jest! Opasna sljedba, tonije reeno gusarska druina i te kako je zavidno i pakosno pro-
matrala gdje tuinac osniva naseobinu u blizini libijske obale.
Ta sljedba bila je Muslimanska bratovtina Sidija Muhameda Ben'Ali-Es-Senusija. Te
godine (godine 1300. nakon hidre) bivala je strasnija nego ikada, a na svojem podruju
ve je pridobila blizu tri milijuna pristaa. Njezine zawiyje i vilajeti, sredita djelatnosti
ratrkana po Egiptu, po europskom i azijskom Otomanskom Carstvu, u istonoj Nigriciji,
u Tunisu, u Aliru, u Maroku i u Sahari sve do granica zapadne Nigricije ili Sudana nicala
su sve brojnija po Tripolitaniji i Cirenaiki. Predstavljala su neprestanu opasnost za euro-
pska naselja u sjevernoj Africi, za prekrasni Alir, koji e jednom postati najbogatijom
zemljom na svijetu, a osobito za otok Antekirttu, kao to emo se jo uvjeriti. Zato je tek
oprez potakao doktora da okupi sva suvremena zatitna i obrambena sredstva.
Evo to je Petar Bathory doznao iz razgovora koji e ga uputiti u jo mnogo drugih
stvari. Prevezli su ga upravo na otok Antekirttu u unutranjosti Sirtskog mora kao u jedan
od najslabije poznatih kutaka Starog svijeta, nekoliko stotina milja od Dubrovnika, gdje
je ostavio dva bia na koja mu se spomen u dui nikad nee izbrisati, majku i Savu Toronthal.
Zatim doktor u nekoliko rijei upotpuni priu pojedinostima koje su se ticale te druge
polovice njegova ivota. Dok je tako obavljao priprave da bi zajamio sigurnost otoka, a
uz to se trudio da iz rodnog i bogatog tla izvue najbolje te da udesi kako bi namaknuo
sve to je u materijalnom i duhovnom pogledu neophodno maloj naseobini,
obavjetavali su ga to se zbiva s njegovim nekadanjim prijateljima kojima nikada nije
gubio traga, izmeu ostalih, s gospodom Bathorv, s njezinim sinom i s Borikom, koji su
napustili Trst i nastanili se u Dubrovniku.

190
 Petar je tako saznao i zato je goleta Savarena stigla u Gru u okolnostima to su
toliko zagolicale znatielju javnosti, zato je doktor posjetio gospodu Bathorv, kako je
ona, a da njezin sin nikada nije nita doznao, odbila novac to joj ga je doktor stavio na
raspolaganje, kako je doktor stigao pravovremeno da Petra izvadi iz groba u kojem je
samo spavao magnetskim snom.
- Tebe, sinko moj - dometne - jest! Tebe koji si toliko okrenuo pameu, da se nisi
libio samoubojstva!...
Na to Petar od gnuanja smogne snage da se pridigne.
- Samoubojstva!... - povie. - Pa zar ste vi mogli pomisliti da sam potegao sam na
sebe?
- Petre... u trenutku oaja!...
- Oajan sam bio, jesam!... Mislio sam ak da ste me napustili i vi, prijatelj mojeg oca,
da ste me napustili nakon svega to ste mi obeali, a to ja od vas nisam zahtijevao!...
Jesam, bio sam oajan! I jo sam uvijek!... Ali oajniku Bog ne kae da umre!... Kae mu
neka ivi... da bi se osvetio!
- Ne.. Nego da bi kaznio! - odvrati doktor. - Ali Petre, tko te je onda mogao udariti?
- ovjek kojega mrzim - odgovori Petar - ovjek s kojim sam se te veeri sluajno su
sreo na samotnoj stazi du dubrovakih zidina! Moda je taj ovjek oekivao da u nasr-
nuti na njega i podbosti ga!... Ali me je preduhitrio!... Prvi me je udario!... Taj ovjek je
Sarcanv, taj ovjek...
Petar nije mogao dovriti. Pomisao na bijednika u kojem je sada vidio Savina mua
smraila mu je mozak, oi mu se sklope, uini se da se ivot iz njega povlai kao da mu
se rana ponovno otvorila.
Doktor ga za as dozove k svijesti i natjera da se pribere pa gledajui ga promrmlja:
- Sarcanv!... Sarcanv!
Bilo je prijeko potrebno da Petar malo otpoine poto se toliko potresao. No on nije
htio.
- Neu! - ree mu. - Na poetku ste mi kazali: a sada najprije pria o doktoru Antekirttu,
od asa kad se grof Matija Sandorf sunovratio u jadranske valove...
-Jesam, Petre.
- Ostaje vam dakle da mi ispripovjedite sve to jo ne znam o grofu Matijau Sandorfu?
- Jesi li dovoljno jak da me saslua?
- Govorite!
- Neka bude! - odgovori doktor. - Bolje je da prekinemo s tajnama o stvarima koje
ima pravo doznati kao i sve ostale strane dogaaje to ih krije prolost, da se na njih
vie nikad ne vraamo! Petre, ti si mogao pomisliti da sam te napustio zato to sam otiao
iz Grua!... Prvo me sasluaj!... Poslije e o meni suditi!
- Ti zna, Petre, da smo uoi dana koji su odredili za smaknue moji drugovi i ja
pokuali pobjei iz Pazinske tvrave. Ali Ladislava Zathmara su uhvatili uvari u trenutku
kad se spremao da nam se pridrui podno tornja. Kako nas je odnijela bujica to protjee
kroz Jamu, tvoj otac i ja ve smo bili izvan njihova domaaja.
- Poto smo udom umakli Fojbinim virovima, kad smo se domogli kopna u Limskoj
dragi spazio nas je bijednik koji nije prezao da proda nae glave, na koje je vlada ve
raspisala nagradu. Otkrili su nas u kui rovinjskog ribara ba u asu kad se pripremao da
nas preveze na drugu stranu Jadrana, a tvojeg su oca uhitili i vratili u Pazin. Ja sam imao
vie sree, pa sam uspio pobjei! To zna, ali evo i neega to ne zna.
- Prije nego to nas je potkazao panjolac imenom Carpena, to je ribara Andreju
Ferrata stajalo slobode, a za koji mjesec i ivota, dva su ovjeka prodala tajnu transkih
urotnika.

191
 - Njihova imena su?... - povie Petar Bathorv.
- Pitaj me prvo kako se razotkrila izdaja! - odvrati doktor. Pa ukratko ispria to se
zbilo u eliji u tornju. Ispripovjedi kako mu je akustika pojava odala imena dvojice izda
jica.
- Njihova imena hou, doktore! - jo jednom povie Petar Bathorv. Neete valjda
odbiti da mi ih kaete!
- Kazat u ti ih!
- Kako se zovu?
- Prvi je knjigovoa koji se kao dounik uvukao u kuu Ladislava Zathmara! To je
ovjek koji te je htio ubiti! To je Sarcanv.
- Sarcany! - krikne Petar, koji je skupio snage da zakorai prema doktoru. - Sarcany!...
Bijednik!... A vi ste to znali!... I vi, drug Stjepana Bathorvja, vi koji ste njegovu sinu nudili
svoju zatitu, vi kojemu sam povjerio tajnu o svojoj ljubavi, vi koji ste je obodrili, vi ste
dopustili da se taj gad uvue u kuu Silasa Toronthala, a mogli ste mu jednom rijeju
zatvoriti njezina vrata!... I utnjom ste odobrili zloin... jest! Zloin!... koji je nesretnu
djevojku predao Sarcanvju!
-Jesam, Petre, jesam!.
-A zato?...
- Jer ti nije mogla postati enom!
-Ona!... Ona!...
- Da je Petar Bathorv oenio gospoicu Toronthal, bio bi to jo gnusniji zloin!
- Ali zato!... Zato?... - opetovao je Petar, ija je zebnja dosegla vrhunac.
- Jer je Sarcanv imao ortaka!... Jest! Ortaka u odvratnoj spletki to je tvojega oca
odvela u smrt!... A ortak mu je... zaista treba da napokon dozna!... Transki bankar Silas
Toronthal!
Petar je uo, shvatio!... Nije bio kadar odgovoriti. Usnice mu je stezao gr. Bio bi se
skljokao da mu od strave cijelo tijelo nije obamrlo i ukoilo se. Kroz proirenu zjenicu
pogled mu je regbi tonuo u nedokuiv mrak.
To potraje ciglih nekoliko asaka, za kojih se doktor u strepnji zapita nee li bolesnik
podlei nakon uasnog zahvata kojem ga je podvrgao!
Ali i Petar Bathorv imao je ilavu narav. Uspije shrvati zgraanje u dui. Iz oiju mu
kane nekoliko suza!... Zatim se srui u naslonja i prepusti ruku doktorovoj.
- Petre - ree ovaj njenim i ozbiljnim glasom - za sve ostale obojica smo pokojnici!
Sada sam sam na svijetu, nemam vie prijatelja, nemam vie keri!... Hoe li mi biti sinom?
- Hou!... Oe!... - odgovori Petar Bathory.
I uistinu, bace se jedan drugome u zagrljaj potaknuti oinskim osjeajem to se
zdruio sa sinovljevskim.

192
 III
TO SE DOGAALO U DUBROVNIKU

Dok su se na Antekirtti odvijale te zgode, evo i zadnjih zbivanja kojima je pozorni-

com bio Dubrovnik.
Gospode Bathory tada vie nije bilo u gradu. Nakon sinovljeve smrti Borik ju je uz
pomo nekolicine prijatelja uspio udaljiti iz kue u Ulici Marinella. Prvih su se dana pri-
bojavali da razbor nevoljne majke nee izdrati posljednji udarac. I zbilja, makar koliko
vrsta bila, ena je pokazala neke znake umnog poremeaja kakvog su se lijenici plaili.
U tom stanju po njihovim napucima gospou Bathory odvedu u mjestace Vinticello u
kuu obiteljskog prijatelja. Ondje joj nije mogla uzmanjkati skrb i panja, No kakva li se
utjeha mogla pribaviti majci i supruzi u koje je ljubav prema muu i prema sinu dvaput
zadobila takvu ranu?
Stari je sluga nije htio naputati. Zato je, poto je dobro zakljuao kuu u Ulici
Marinella, poao za njom kako bi joj ostao smjernim i ustrajnim pouzdanikom u tolikim
bolima.
Savu Toronthal pak, koju je majka Petra Bathorvja proklela, nikada medu sobom
nisu spominjali. Nisu ak ni znali da se, njezino vjenanje odgodilo na due vrijeme.
Naime, stanje u kojem se djevojka nalazila prisililo ju je da ostane u postelji. Primila
je nenadan i uasan udarac. Onaj kojeg voli umro je... jamano umro od oaja!... I nje-
govo su tijelo nosili na groblje ba kad je ona naputala palau da bi sklopila mrski brak!
Deset dana, to jest do 16. srpnja Savin poloaj uvelike je zabrinjavao. Majka je nije
ostavljala. Uostalom, gospoda Toronthal njegovala ju je po posljednji put, jer e se smrt
uskoro i na nju oboriti.
Kakve su misli za tih dugih sati razmjenjivale majka i ki? Nasluujemo i ne treba
potanje objanjavati. Sred jecaja i suza na dva su se imena neprestano vraale, na Sarcanvjevo
da bi ga proklele, a na Petrovo, koje je sad bila samo ime uklesano na grobu, da bi ga
oplakivale!
Kao ishod razgovora u kojima se Silas Toronthal ustegnuo da ikada sudjeluje, jer je
ak i izbjegavao da vidi ker, gospoa Toronthal jo jednom pokua umilostiviti mua.
Htjela je da odustane od vjenanja na koje je i sama pomisao u Save izazivala grozu i strah.
Bankar ostane nesmiljen u svojoj odluci. Da se suoio sam sa sobom, da na njega
nitko nije navaljivao, moda bi ustuknuo pred svime to mu je ena spoitavala i to je
sam sebi morao spoitavati? No kako je bio u ortakovoj vlasti jo i vie nego to bi se
moglo pomisliti, odbije da saslua gospodu Toronthal. Brak izmeu Save i Sarcanvja ve
su uglavili i sklopit e ga im dopusti Savino zdravlje.
Lako je zamisliti u kojoj je mjeri Sarcanvja razdraio neoekivani izgred koji se zbio,
koliko se rasrdio kad je vidio kako mu se mrsi igra i kako je stao salijetati Silasa Toronthala!
Dakako, posrijedi je bilo samo zakanjenje, ali odulji li se, zakanjenje je prijetilo da razori
cijelu potku na kojoj je gradio budunost. S druge strane, nije mu bilo nepoznato da Sava
prema njemu moe gajiti jedino nesvladivu odvratnost.
A u to bi li se tek odvratnost bila pretvorila da je djevojka posumnjala kako je Petra
Bathorvja dotukao bode ovjeka za kojega su je primoravali da se uda!
On je meutim sam sebi mogao samo estitati to je ugrabio priliku da se rijei ta-
kmaca. Nikakvo mu se grizoduje uostalom nije uuljalo u duu neprobojnu za bilo kakav
ljudski osjeaj .
- Sva je srea - ree jednog dana Silasu Toronthalu - to je momku palo na pamet da se
ubije! to manje ostane od soja Bathorvjevih, to bolje po nas! Nebesa su zaista na naoj strani!
193


I doista, to je jo preostajalo od triju obitelji Sandorfovih, Zathmarovih i Bathoryjevih?

Starica kojoj su dani odbrojeni. Jest! inilo se da Bog titi bijednike i da e ih do kraja ti-
titi, do dana kad Sarcanv postane muem Save Toronthal i gospodarom njezina imetka!
Bog kao da je ipak htio iskuati njegovu strpljivost, jer je izgledalo da e se odgoda
vjenanja jo otegnuti.
Kad se djevojka, barem tjelesno, oporavila od stravinog potresa, kad se Sarcanv
mogao ponadali kako e sad biti govora da se nastavi njegov naum, razboli se gospoa
Toronthal. U nesretne su ene sile to pokreu ivot bile na izmaku. Nije ni udo poslije
svega to je prola otkad su se odigrali transki dogaaji, kad je doznala s kakvim je
nedostojnim ovjekom vezana. Na sve to nadole su ako ne bitke, a ono bar pokuaji u
Petrovu korist, kako bi dijelom popravila zlo naneseno obitelji Bathorvjevih, te molbe
koje su se uzalud opirale Sarcanvjevu utjecaju kad se tako iznenadno pojavio u Dubrovniku.
Ve prvih dana bilo je bjelodano da joj je ivot zauvijek skrhan. Sve to su lijenici
mogli uiniti za gospou Toronthal bio je jo koji dan. Umirala je od iznemoglosti. Nikakva
je njega ne bi mogla spasiti, pa makar da je Petar Bathory i uskrsao iz groba da postane
muem njezine keri!
Sava joj je tad mogla uzvratiti svu skrb to ju je od nje primila, pa nije ni nou ni danju
naputala njezino uzglavlje. Jasno nam je kako mora da je Sarcanv doekao drugo zakanje-
nje. Stoga je bankara obasipao neprekidnim prijekorima, iako je i on bio potpuno nemoan.
Na rasplet okolnosti nije se moglo jo dugo ekati.
Oko 29- srpnja, odnosno za nekoliko dana, gospoda Toronthal kao da je donekle
prikupila snagu.
Vratila joj ju je grozniava vruica, koja e meutim biti tako estoka da e je odni-
jeti za etrdeset i osam sati.
U vruici je zahvati bunilo. Stane tlapiti mrmljajui nerazumljive reenice.
Jedna rije, ime to se svaki as vraalo, morala je zbilja zauditi Savu. Bilo je to ime
Bathorv, ali ne kao mladievo ime, nego ime njegove majke, a bolesnica ga je zazivala i
preklinjala stalno govorei kao da je mori grinja savjesti:
- Oprostite!... Gospodo!... Oprostite!...
Pa kad bi u predahu to bi joj ga ostavili nastraji groznice Sava stala ispitivati majku,
gospoa Toronthal bi sva prestravljena kliknula:
- uti!... Savo!... uti!... Nita nisam kazala!... - Doe i no s 30. na 31- srpnja. Naas
su lijenici mogli povjerovati da e, poto je doprla do najizraenijeg razdoblja, bolest
gospode Toronthal poeti poputati.
Dan je bio povoljniji, bez duevnih smetnji, pa je bilo razloga da se zaude tako
iznenadnoj promjeni u bolesniinu stanju. inilo se da e i no biti jednako mirna kao
prethodni dan.
Ali tako se zbilo zato to je u samrtnom trenutku gospoda Toronthal outjela kako
u njoj iznova nie odlunost za koju bi se reklo da nije kadra. Tek poto je s Bogom izmi-
rila raune, donijela je odluku i samo jo ekala da je provede.
Te noi zatrai da se djevojka na nekoliko sati ode odmoriti. Unato svim prigovo-
rima to ih je mogla navesti, Sava je morala posluati majku, toliko je to ova izriito zahti-
jevala.
Oko jedanaest sati naveer Sava se vrati u svoju sobu. Gospoa Toronthal u svojoj
sobi ostane sama. U palai je sve spavalo i posvuda je carevala tiina kakvu su s pravom
nazvali "mrtvakom".
Tad gospoa Toronthal ustane. Bolesnica koja je bila toliko slaba da su je smatrali
 Gospoa Toronthal sie velikim stubitem

Ondje uzme list papira za pisma, drhtavom rukom ispie svega nekoliko redaka i
potpie se. Onda gurne pismo u omotnicu koju zapeati i ovako naslovi: Gospoda
Bathory, Ulica Marinella, Stradun.
Dubrovnik.
Napregnuvi se kako bi se othrvala umoru gospoa Toronthal odkrine vrata svoje
sobe, sie velikim stubitem, prijee dvorite palae, s prilinom mukom otvori vrataca
to su vodila na ulicu i nae se na Stradunu.
U to je doba Stradun bio mraan i pust, jer je ve bila prola pono.
 Vukui se i posrui gospoa Toronthal krene lijevim plonikom i prevali pedese-
tak koraka, zastane pred potanskim sanduiem, ubaci pismo i vrati se put palae.
No ono malo snage to ju je skupila da obavi zadnji in svoje volje iscrpilo se, pa se
ona nepomino srui na pragu kolnog ulaza.
Ondje je i zateknu sat vremena poslije. Onamo je dou prepoznati Silas Toronthal
i Sava. Odande je prenesu u sobu a da se nije osvijestila.
Sutradan Silas Toronthal obavijesti Sarcanvja to se dogodilo. Ni jedan ni drugi nisu
mogli posumnjati da je te noi gospoa Toronthal otila ubaciti pismo u sandui na
Stradunu. Ali zato je naputala palau? Nisu znali objasniti pa se poprilino zabrinu.
Bolesnica se gasila jo dvadeset i etiri sata. Odavala bi znakove ivota tek povre-
menim grevitim trzajima, zadnjim naporima due to se sprema da otprhne. Sava ju je
primila za ruku kao da je hoe zadrati na ovome svijetu, na kojemu e ona domalo ostati
tako osamljena! No majina usta bila su nijema, a ime Bathorvjevih nije joj se vie oti-
malo s usana. Jamano, poto je umirila savjest, poto je ispunila posljednju volju, gospoi
Toronthal vie nije bilo potrebno da se moli ni da trai oprost.
Idue noi oko tri sata izjutra, dok se Sava nalazila sama uz nju, samrtnica se pokrene
i rukom dotakne kerkinu ruku.
Na dodir joj se zaklopljene oi napola otvore. Onda upre pogled u Savu. Pogled joj
je bio toliko" upitan te Sava shvati da neto hoe.
- Majko... Majko! - ree - Sto eli?
Gospoa Toronthal klimne glavom.
- Sa mnom razgovarati?...
- Jest! - razgovijetno se oglasi gospoa Toronthal.
Sava se nadvije nad uzglavlje postelje, a ona je jo jednim zmakom dozove da joj se
jo vie primakne.
Sava poloi glavu do glave svoje majke, koja joj ree:
- Dijete moje, uskoro u umrijeti!...
- Majko... Majko!
- Tie!... - promrsi gospoa Toronthal - tie!... Neka me nitko ne mogne uti!
Zatim se jo jednom upne:
- Savo - ree - moram te moliti da mi oprosti zlo to sam ti ga nanijela... zlo koje
nisam imala hrabrosti sprijeiti!
- Ti... majko!... Ti da si mi nanijela zlo!... Ti da me moli da ti oprostim!
-Jo zadnji poljubac, Savo!... Jest!... Zadnji!... Znait e da mi oprata!
Djevojka blago prisloni usne na blijedo elo samrtnice. Ova skupi snage da je obgr
li oko vrata. Tad se pridigne i prozbori gledajui je tako uporno da su je srsi podile:
- Savo!... - ree - Savo... Ti nisi ki Silasa Toronthala!... Ti nisi moja ki!... Tvoj otac...
Ne uspije dovriti. Napadaj gra odbaci je iz Savina naruja, te s posljednjim rijei
ma ispusti duu.
Djevojka se nagne nad umrlu!... Htjede je oivjeti!... Sve je bilo uzaludno.
Onda pozove. Strci se sve iz palae. Silas Toronthal stigne u eninu sobu medu prvima.
Spazivi ga, u neodoljivom naletu gnuanja Sava uzmakne pred ovjekom kojega sada
ima pravo prezirati, mrziti, jer joj nije ocem! To joj je kazala samrtnica, a u lai se ne umire!
Zatim Sava pobjegne prestravljena onim to joj je rekla nesretnica koja ju je voljela
kao ker, a moda jo prestravljenija onim to joj nije stigla rei!
Dva dana poslije toga prirede napadno svean pogreb gospoi Toronthal. Gomila
prijatelja kakvu oko sebe uvijek ima bogata okrui bankara. Kraj njega je stupao Sarcany i
svojom nazonou tako potvrdio da se nita nije promijenilo u nakani koja e ga zdruiti s
obitelju Toronthalovih. Tome se naime nadao. No ukoliko se to uope ikad ostvari, prije

196
 e morati svladati mnotvo prepreka. Uostalom, Sarcanv je mislio da okolnosti mogu samo
pogodovati da mu se ispuni naum, jer su mu Savu jo potpunije predavale na milost i
l
nemilost.
Meutim, odgodu to ju je izazvala bolest gospoe Toronthal, njezina e smrt jo
produiti. Dok obitelj bude u koroti, o vjenanju nije moglo biti ni govora. Pristojnost je
iziskivala da od smrti protekne barem nekoliko mjeseci.
To je zacijelo silno rasrdilo Sarcanvja, kojemu se urilo da postigne svoje ciljeve.
Koliko se god ljutio, bio je prisiljen potivati obiaje, iako nisu izostale otresite prepirke
izmeu Silasa Toronthala i njega. A raspre su se uvijek okonavale reenicom koju bi izgo-
vorio bankar.
-Ja tu ne mogu nita, a osim toga, uz uvjet da se vjenanje obavi u roku od pet mjese-
ci, nemate nikakva razloga da se uznemirujete!
Oito su se podmuklice dobro razumjeli. Ipak, premda je te razloge prihvatio, Sarcanv
nije prestajao iskazivati koliko je razdraen, zbog ega bi kadto planula svaa vrlo estokih
razmjera.
Obojicu je k tome i dalje muila zebnja otkako se uoi smrti gospoa Toronthal
odluila na onako neshvatljiv postupak. Sarcanvju ak padne na pamet da je samrtnica
moda htjela na potu predati pismo kojemu joj je bilo stalo da zataji odredite.
Kad mu je Sarcanv priopio tu pomisao, i bankar je gotovo povjerovao da bi moglo
biti tako.
- Ako je tome tako - ponavljao je Sarcanv - od pisma nam prijeti izravna i ozbiljna
opasnost. Vaa je ena uvijek podravala Savu protiv mene, ak je podravala i mojega
takmaca i tko zna nije li u smrtnom asu nala odlunosti za kakvu je nismo smatrali
sposobnom i izdala, nae tajne! U tom sluaju ne bismo li morali preduhitriti stvari i
napustiti grad u kojem bismo vi i ja vie mogli izgubiti nego dobiti?
- Kad bi nam od pisma prijetila opasnost - primijeti Silas Toronthal - za nekoliko bi
se dana uinak ve pokazao, a dosad se na poloaj nije nimalo izmijenio!
Sarcany nije znao to odgovoriti na to obrazloenje. Doista, ako se pismo gospoe
Toronthal i odnosilo na njihove budue namjere, iz njega jo nije nita isteklo, pa se nije
inilo da se tu gdje jesu izvrgavaju kakvoj opasnosti. Bit e vrijeme da djeluju kad opa-
snost bude na vidiku.
Tako se i zbije, ali na drugaiji nain nego to su mogli pretpostaviti njih dvojica,
petnaest dana nakon smrti gospoe Toronthal.
Otkako joj je majka umrla, Sava se uvijek drala po strani, pa nije ak ni izlazila iz
svoje sobe. Vie je nisu viali ak ni u doba objeda. Kako se spram nje osjeao nelago-
dno, bankar se nije trudio da se s njom nae oi u oi, to mu je moglo samo prirediti
neprilike. Zato ju je pustio da radi to ju je volja, a sam ivio u drugom dijelu palae. Vie
nego jednom Sarcanv je otro predbacio Silasu Toronthalu to prihvaa takvo stanje. Po
novonastalim obiajima nije vie imao nijednu priliku sresti se s djevojkom. To nije moglo
odgovarati njegovim daljnjim nakanama. Stoga se s bankarom nabusito prepirao. Premda
o svadbi i vjenanju nije moglo biti ni spomena prvih mjeseci korote, nije htio da se Sava
privikne na pomisao kako su njezin otac i on od braka odustali.
Najposlije se Sarcanv toliko osili i toliko navali na Silasa Toronthala te ovaj 16. kolovoza
obavijesti Savu kako ve te veeri hoe s njom razgovarati. Budui da joj je javio kako ra-
zgovoru eli prisustvovati Sarcanv, oekivao je da e ona odbiti. To se ne dogodi. Sava
odgovori da mu stoji na raspolaganju.
Kad se spustila veer, Silas Toronthal i Sarcanv nestrpljivo su iekivali Savu u velikoj
dvorani palae. Prvi je odluio da se ne dade vui za nos, jer su na njegovoj strani prava
to mu ih jami oinska mo. Drugi, koji se namislio suzdravati i sluati vie negoli go-

197
 voriti, nadasve je htio uznastojati da otkrije to u dnu due djevojka snuje. Stalno se bojao
nije li u stanovite stvari upuenija nego to oni pretpostavljaju.
U nareeni sat Sava stupi u dvoranu. Sarcany ustane im se ona pojavi. No kad ju je
pozdravio, djevojka mu ne odvrati ni najobinijim naklonom glave. Kao da ga nije vidjela
ili bolje, nije ga htjela vidjeti.
Silas Toronthal joj kinine i ona sjedne. Zatim hladno, lica jo bljeeg zbog crnine,
poeka da joj se obrate pitanjem.
- Savo - proslovi bankar - potivao sam bol koju ti je prouzroila majina smrt, pa ti
nisam smetao u samoi. Meutim, nakon alosnih dogaaja ovjek se nuno nae pri
moran da se bavi nekim poslovnim pitanjima!... Premda ti jo nisi postala punoljetna,
dobro je da zna koji ti dio pripada od nasljedstva tvoje...
- Ako je posrijedi samo pitanje imetka - odgovori Sava - nepotrebno je o tome dalje
raspravljati. Ne polaem nikakva prava na nasljedstvo o kojemu mi elite govoriti!
Sarcany se brecne, to je moglo kazivati da prilino negoduje, ali moda i da se izne-
nadio i donekle uznemirio.
- Mislim, Savo - priklopi Silas Toronthal - da nisi dobro shvatila dokle seu posljedice
tvojih rijei. Htjela ti ili ne, ti si batinica gospoe Toronthal, svoje majke, i zakon e me
obvezati da ti poloim raune, kad bude punoljetna...
- Osim ako se ostavtine ne odreknem ! - mirno otpovrne djevojka.
- A zato?
- Zato to na nju jamano nemam nikakva prava!
Bankar se uspravi u naslonjau. Nikad se ne bi nadao tom odgovoru. Sarcany pak
ne ree nita. Po njegovu mnijenju Sava je vodila neku igru, pa se jedino trsio da tu igru
prozre.
- Ne znam, Savo - nastavi Silas Toronthal, koji je pomalo gubio strpljenje to mu
djevojka tako hladno odvraa - ne znam to znai takav govor ni tko te na to naveo!
Uostalom, nisam ja tu da razglabam o pravu i o pravoznanstvu! Ti si pod mojim skrb
nitvom, nisi u poloaju da odbija ili prihvaa! Dakle, valjda e se pokoriti oevoj vlasti
koju mi, nadam se, nee osporiti?...
- Moda! - odgovori Sava.
- Zbilja - povie Silas Toronthal, ija je hladnokrvnost poinjala kopniti - zbilja! Pa ti
govori tri godine prerano, Savo! Kad navri punoljetnost init e sa svojim imetkom
to ti se svidi! Dotad je meni povjerena briga o tvojem probitku, a ja u ga zastupati kako
ja budem smatrao shodnim!
- Neka bude tako - odgovori Sava - ekat u.
- A to e ekati? - priklopi bankar. - Ti oevidno zaboravlja da e se tvoj poloaj
izmijeniti im pristojnost dopusti! To manje prava ima sa svojim imetkom olako postu
pati, to nisi jedina koja ima koristi od tog posla...
-Jest!... Posla! - prezirno odvrati Sava.
- Vjerujte, gospoice... - pomisli da mora rei Sarcanv, protiv kojega je rije koju je
izgovorila s najuvredljivijim moguim zazorom najizravnije bila uperena - budite uvjereni
da kudikamo dostojniji osjeaj...
Sava se gradila kao da ga nije ak ni ula, pa ne skrene pogled s bankara koji joj je
razdraenim glasom govorio:
- Ne, nisi jedina... jer smrt tvoje majke nije mogla nimalo izmijeniti na naum!
- Koji naum? - upita djevojka.
- Naum da sklopi brak na koji hini da zaboravlja, a kojim e gospodin Sarcany
postati mojim zetom!
- Jeste li posve sigurni da e tim brakom gospodin Sarcany postati vaim zetom?

198
 Ciljala je ovaj put tako izravno da se Silas Toronthal digne da izie, toliko mu je tre-
balo da skrije kako se smutio. No Sarcanv ga kretnjom zadri. On je htio ii do kraja, po
svaku je cijenu htio doznati na emu je.
- Sluajte me, oe, jer sada vam se tim naslovom obraam po posljednji put - ree
tad djevojka. - Ne tei gospodin Sarcany da se sa mnom oeni zbog mene, nego zbog ime
tka kojega se danas odriem! Koliko god bestidan bio, valjda se nee usuditi da to oporekne!
Meutim, budui da me podsjea kako sam na brak pristala, lako u mu odgovoriti! Jesam!
Morala sam se rtvovati dok sam mogla misliti da je u pitanju ast mojeg oca, ali moj otac,
vi to dobro znate, nikad se ne bi mogao uplesti u tu sramnu nagodbu ! Ako vam je prema
tome stalo da obogatite gospodina Sarcanvja, dajte mu svoj imetak!... To je sve to trai!
Djevojka je ustala i sad se ona uputila prema vratima.
- Savo - povie tad Silas Toronthal, koji pohita k njoj - tvoje su rijei... tako nesuvisle
da ih ne razumijem... da ih zacijelo niti sama ne razumije!... Pitam se nije li smrt tvoje
majke...
- Moje majke... jest! Bila mi je majka... majka srcem! - promrsi djevojka
- ... nije li ti tuga pomutila razum - nastavi Silas Toronthal, koji je sada uo jedino
samoga sebe. -Jest! Nisi li luda...
- Luda!
- Ali to sam odluio obavit e se i u roku od est mjeseci bit e Sarcanvjeva ena.
- Nikad!
- Znat u ja tebe prisiliti!
- A kakvim pravom? - odgovori djevojka s gnuanjem koje vie nije mogla potiskivati.
- Pravom koje mi daje oinska mo!...
- Vi... gospodine!... Vi niste moj otac, a ja se ne zovem Sava Toronthal!
Na zadnje rijei ne smogavi odgovora bankar ustukne, a djevojka ne okreui glavu
izae iz dvorane da bi pola u svoju sobu.
Sarcanvja koji je za vrijeme razgovora pomno promatrao Savu, nipoto nije iznena-
dio nain na koji je razgovor upravo zavrio. Tono je pogodio. Dogodilo se ono ega se
morao bojati. Sava zna da je nijedna spona ne vee s obitelju Toronthalovih. Bankara je
pak nepredvieni obrat to gore dotukao to vie nije dovoljno vladao samim sobom da
bi ga podnio.
Tad Sarcanv uzme rije pa uobiajenom jasnoom ukratko izloi stanje. Silas Toronthal
samo je sluao. Mogao je uostalom jedino odobravati, toliko se sve to je njegov bivi
ortak kazao samo po sebi nametalo neprijepornom logikom.
- Ne treba vie raunati na to da e Sava ikada, barem ne dobrovoljno pristati na brak
- ree. - Ali ba zbog razloga za koje znamo, vie nego ikada potrebno je da brak sklopi
mo! to ona zna o naoj prolosti? Nita, jer bi inae rekla! Sve to zna jest da nije vaa
ki, i gotovo! Zna li tko joj je otac? Ni to joj nije nimalo poznatije! Njegovo bi nam ime
prvo dobacila u lice! Je li ve odavno upuena kakav je njezin pravi poloaj spram vas?
Jo jednom nije, a vjerojatno je da je gospoa Toronthal progovorila tek kad je umirala!
No jo mi se neto ini jednako sigurno, da je po svoj prilici Savi rekla samo koliko je
dovoljno da bi ova stekla pravo da se odbije pokoriti ovjeku koji joj nije otac!
Silas Toronthal klimanjem glave potvrdi Sarcanvjevo obrazlaganje. A kao to znamo,
Sarcanv se nije varao ni u pogledu naina na koji je djevojka za te stvari doznala, ni u
pogledu vremena otkad ih je znala, a naposljetku ni u kolikoj mjeri joj se otkrila tajna
njezina roenja.
- Sada zakljuimo - nastavi Sarcanv. - Makar kako malo Sava znala o stvarima koje se
na nju odnose i premda ne zna stvari iz prolosti koje se tiu nas, obojica smo ugroeni,
vi zbog uglednog mjesta i potovanja to vam ga u Dubrovniku iskazuju, ja zbog znatne

199
 - Vi... gospodine!... Vi niste moj otac...

koristi koju mi taj brak mora zajamiti i koje se ne kanim odrei! Dakle, evo to valja uini-
ti, i to to je prije mogue: treba da vi i ja napustimo Dubrovnik i povedemo Savu a da
ona ni s kim ne mogne razgovarati niti se i s kim vidjeti, bolje danas nego sutra, a onda
se u grad vratiti tek kad se jednom obavi vjenanje i kad Savi, budui da mi je postala
enom, bude stalo da uti! Kad se jednom nae u inozemstvu, tako emo je odaleiti od
bilo kakva utjecaja da od nje ni zbog ega neemo morati strahovati! A to se tie naina
na koji emo je natjerati da na brak pristane svojevoljno i u roku koji e mi osigurati pro-
bitak moja je briga, i proklet bio ako u tome ne uspijem!

200
 Silas Toronthal se sloi: stanje je upravo takvo kakvim ga je prikazao Sarcanv. I ne
pomisli da mu se opre. Kako je sve vie potpadao pod vlast svojeg ortaka, ne bi ni mogao.
A zato da se i opire? Zar zbog djevojke u koje je uvijek izazivao odvratnost, a za koju se
njegovo srce nikad nije otvorilo?
Te veeri utanae da e naum provesti prije negoli Sava mogne napustiti palau.
Onda se Silas Toronthal i Sarcany rastanu. Pa kad su se uurbano latili posla da ostvare
namjeru nisu imali krivo, kao to emo vidjeti.
Naime dva dana poslije toga, poto je ostavila mjestace Vinticello, zajedno s Borikom
gospoa Bathory se prvi put nakon sinovljeve smrti vrati u kuu u Ulici Marinella. Odluila
je da je zauvijek napusti, kao i grad koji je za nju prepun bolnih uspomena, pa se dola
pripremiti za odlazak.
Kad je Borik otvorio vrata, nade pismo koje je netko spustio u sandui.
Bilo je to pismo to ga je gospoda Toronthal poslala potom ba prije nego to je
umrla, a u okolnostima koje nismo zaboravili.
Gospoa Bathorv uzme pismo, otvori ga, najprije pogleda potpis, zatim u jednom
dahu proita nekoliko redaka to ih je ispisala samrtniina ruka, a koji su sadravali tajnu o
Savinom roenju.
Kako li je u duhu gospoe Bathory Savino ime iznenadno prizivalo Petrovo ime!
- Ona!... On!... - usklikne.
Pa ne dodavi ni rijei, a i kako bi mogla, ne odgovorivi starom sluzi kojega odgurne
kad ju je htio zadrati, jurne van, potri niz Ulicu Marinella, prijee Stradun i zaustavi se
tek pred vratima palae Toronthalovih.
Je li shvaala znaenje onoga to se spremala uraditi? Je li shvaala da bi bilo bolje
postupati s manje urbe, a prema tome i s vie smotrenosti za dobro same Save? Nije!
Neto ju je neodoljivo vuklo k djevojci, kao da joj mu, Stjepan Bathorv, kao da joj sin
Petar, obojica uskrsli iz groba, dovikuju:
- Spasi je!... Spasi je!
Gospoa Bathory pokuca na vrata palae. Vrata se otvore sluga i upita je to eli.
Gospoa Bathorv eli vidjeti Savu. Gospoice Toronthal vie nema u palai.
Gospoa Bathory hoe razgovarati s bankarom Toronthalom.
Bankar je prethodni dan otputovao ne rekavi kamo ide, a sa sobom je poveo i
djevojku.
Smodena zadnjim udarcem gospoa Bathorv zatetura i srui se u naruaj Boriku
koji ju je sustigao.
Kad ju je stari sluga doveo natrag u kuu u Ulici Marinella, ree mu:
- Sutra, Borie, sutra emo skupa na vjenanje Savino i Petrovo
Gospoa Bathorv je izgubila razum.

201
 IV U
MALTEKIM VODAMA

Dok su se odvijali potonji dogaaji koji su ga se tako izravno ticali, Petar Bathory
utio je kako mu se stanje iz dana u dan poboljava. Uskoro vie nije trebalo strepiti zbog
njegove rane, koja je gotovo posve zacijelila. Ali koliko je Petar morao patiti mislei na
majku, mislei na Savu, koju je, kako je vjerovao, izgubio! Na majku?... Ipak je ne mogu
ostaviti pod dojmom lane sinovljeve smrti. Stoga se dogovore da e je o tome oprezno
obavijestiti kako bi im se mogla pridruiti na Antekirtti. Jedan od doktorovih dojavljivaa u
Dubrovniku dobio je nalog da je ne gubi iz vida dok ekaju da se Petar do kraja pridigne, to
nije moglo jo dugo potrajati. O Savi je Petar sam sebe osudio da nikad ne govori s
doktorom Antekirttom. No iako je morao misliti da je sada Sarcanvjeva ena, kako bi je
mogao zaboraviti? Zar ju je prestao voljeti, premda je za njega ki Silasa Toronthala? Nije!
Napokon, pa je li Sava odgovorna za zloin svojeg oca? Svejedno, upravo je njegov zloin
Stjepana Bathorvja otpremio u smrt! Zato se u Petru vodila borba i samo bi on sam mogao
kazati kakve su mu se pri tome strane reenice neprekidno rojile u glavi. Doktor je to
osjeao. Da bi drugamo usmjerio mladieve misli, neprestano ga je stoga podsjeao na
pravino djelo kojemu moraju zajedno stremiti. Treba kazniti izdajice i kaznit e ih. Kako
e ih se doepati jo nisu odluili, ali doepat e ih se. - Tisuu naina, jedan cilj! - pona-
vljao je doktor. I ako bude trebalo, posluit e se tisuom naina da cilj postignu.
Posljednjih dana oporavka Petar se mogao etati otokom i razgledati ga pjeice ili u koli-
ma. Uistinu, koga ne bi zadivilo u to se preobrazila mala naseobina pod upravom do-
ktora Antekirtta?
U prvom redu, radilo se bez predaha na utvrdama koje su od svakog napadaja morale
zatititi grad koji su podigli u podnoju brijega, luku i sam otok. Kad se radovi dovre,
topovi s cijevima dalekog dometa moi e unakrsnom vatrom sprijeiti da se priblii bilo
kakva neprijateljska laa.
Elektrika je u obrambenom sustavu morala igrati vanu ulogu, kako kod odapinjanja
torpeda kojima su oboruali prolaz tako i za topovsku poslugu. Doktor je iz sile kojoj pri-
pada budunost znao izvui udesne uinke. Opskrbljena parnim strojevima i njihovim ko-
dovima, sredinja stanica je posjedovala dinamo naprave s vrlo usavrenim novim ureaji-
ma. Tu se proizvodila struja kojom su posebni akumulatori izvanredne snage snabdijevali
sve slube na Antekirtti, vodovod, gradsku rasvjetu, brzojav i telefon te eljezni prijevoz
uokolo i unutar otoka. Jednom rijeju, uz pomo svega to je u mladosti ozbiljno prouavao
doktor je ostvario jednu od neispunjenih tenja suvremene znanosti, daljinski prijenos
snage na elektrini pogon. Zatim je zahvaljujui tom pokretau tako djelatne primjene uspio
izgraditi amce o kojima je bilo rijei te Elektrike izuzetne brzine, koji su mu omoguavali
da jednako hitro kao brzim vlakom stigne s jednoga kraja Sredozemlja na drugi.
Meutim, kako je parnim strojevima koji stvaraju elektrinu struju neophodan ugljen,
u antekirtskim skladitima bilo ga uvijek u pozamanim zalihama, a zalihe su se stalno
obnavljale brodom koji ga je nabavljao izravno iz Engleske.
Luka nad kojom se gradi irio poput polukrunog gledalita nastala je prirodnim
putem, ali su je velikim radovima jo unaprijedili. Dva nasipa, molo i lukobran inili su je
vrlo sigurnom neovisno o pravcu vjetra. Sa svih strana bilo je vode, ak i u ravnini ozidane
obale. Dakle, antekirtsko brodovlje po svakom je vremenu uivalo posvemanju sigurnost.
Brodovlje se sastojalo od golete Savarene, parobroda za prijevoz poiljaka ugljena iz Swanseaja
i Cardiffa, parne jahte nosivosti sedam do osam tona nazvane Ferrato te tri Elektrika od
kojih su dva bila opremljena kao torpiljarke, pa su mogli znatno pridonijeti obrani otoka.

202
 Luka nad kojom se gradi irio poput polukrunog gledalita

Tako su se Antekirttine sposobnosti da prui otpor iz dana u dan uveavale, to je

doktor pospjeivao. To su dobro znali gusari iz Tripolitanije i Cirenaike! Pa ipak, najvea
im je elja bila da je se dokopaju, jer bi vlasnitvo nad otokom pogodovalo namjerama
tadanjeg velikog proroka senusitskog bratstva, Sidija Muhameda El-Mahdija. No kako je
znao kakve bi se tekoe isprijeile pred takvim pothvatom, ekao je prigodu da prijee
na djelo sa strpljivou koja je jedno od glavnih svojstava Arapina. Doktoru to nije bilo
nepoznato, pa je revno poticao radove na obrani. Da bi ih zatro kad ih potue, morat e
upotrijebiti suvremene razorne naprave kakvim Senusiti jo nisu raspolagali. Osim toga,
 stanovnici otoka izmeu osamnaest i etrdeset godina ve su se ukljuili u ete narodne
vojske, imali su precizno oruje za brzu paljbu, uvjebali su se u rukovanju topovima, a
predvodili su ih zapovjednici koje su izabrali meu najboljima, pa je vojska predstavljala
silu od pet do est stotina ljudi na koje se moglo raunati.
Iako je pokoji zakupnik boravio na majurima na selu, najvei dio stanovnika ivio
je u gradiu kojemu su nadjenuli transilvansko ime Artenak u znak sjeanja na imanje to
ga je grof Sandorf posjedovao na obroncima Karpata. Artenak se doimao vrlo ivopisno.
Bilo je tu svega nekoliko stotina kua. Umjesto da ih izgrade kao na ahovskoj ploi, po
ameriki, tako da ulice i prilaze usijeku uzduno ili ih urezu popreno, razvrstali su ih
bez reda na vrcima ispupenja u tlu, pa su im se postolja nalazila u rosnim vrtovima, a
sljemena pod sjenovitim kronjama. Jedne su bile europskog, a druge arapskog oblika,
bez pravila, i nizale su se uz potoke tekue vode to su ih putali ureaji za navodnja-
vanje. Sve je djelovalo svjee, ljupko, primamljivo, poeljno, kao pravi grad u umjerenom
smislu rijei, grad u kojem se stanovnici, lanovi jedne jedine obitelji, mogu baviti zaje-
dnikim ivotom, a istodobno ouvati mir i neovisnost vlastitog doma.
Jest, pravi su sretnici bili antekirtski domoroci. Ubi bene, ibi patria* jamano nije
ba rodoljubivo geslo, no svakako emo ga opravdati u estitih ljudi koji su se odazvali
na doktorov poziv i koji su u svojim zaviajima bili siromasi, ali su nali sreu i blagosta-
nje na gostoprimljivom otoku.
A kuu su doktora Antekirtta zakupnici nazivali Stadthaus, to jest gradskom vijeni-
com. Tu je obitavao ne njihov gospodar, nego njihov prvak. Bilo je to jedno od krasnih
maurskih prebivalita s tornjiima-vidikovcima i s muebacima, s poploenim unutranjim
dvoritem, galerijama, trijemovima, vodoskocima, s dvoranama i sobama koje su ukrasili
spretni uresivai pristigli iz arapskih krajeva. Da bi je izgradio upotrijebio je najskupo-
cjenije materijale, mramor i oniks, to su potjecali iz njedara bogate planine Filfile koju
je na Numidijskom zaljevu, nekoliko kilometara od Philippevillea, iskoritavao uen i vjet
inenjer. Ti su se karbonati divno podali svim prohtjevima graditeljeve mate, a u arkom
afrikom podneblju ve su poprimali zlatasti odsjaj to ga sunce zrakama kao kistom pre-
lijeva po istonjakim zemljama.
Nad Artenakom, koji se protezao u pozadini, koio se vitki zvonik crkvice za koju su
iz istog kamenoloma dopremili bijeli i crni mramor, prikladan za sve potrebe kiparstva i
graditeljstva, plavi tirkiz te uti drvoliki ahat koji je neobino nalik na negdanje proizvode
Carrare i Parosa.
Izvan grada, po hrptovima oblinjih bregova mjestimice su se ratrkane redale jo
arolikije nastambe, nekoliko ljetnikovaca i mala bolnica na uzvienijem i zranijem pre-
djelu, kamo je doktor kao jedini lijenik u naseobini namjeravao slati bolesnike, kad ih
bude. Zatim, niz padine to su se sputale prema moru jo je nekoliko zgodnih kua
okruivalo kupalite. Meu njima se jedna od najudobnijih, ali zdepasta poput male
brvnare, do ulaza na molo, mogla zvati Vilom Pescadea i Matifoua. Ondje su naime dvo-
jicu nerazdruivih prijatelja smjestili u kuanstvo po njihovoj mjeri. Ne! Nikad se ne bi
bili usudili sanjati o takvome blagu! - Dobro nam je ovdje! - neprestano je ponavljao Rt
Matifou.
- Predobro - odgovarao bi Jeziak Pescade - i bolje nego to bi nam pripadalo! Vidi,
Rte Matifou, trebalo bi da se obrazujemo, da idemo u kole, da dobijemo odliku iz gra
matike, da steknemo svjedodbe o strunosti!
- Pa ti si obrazovan, Jeziku Pescade! - odvraao bi Herkul. - Ti zna itati, pisati,
raunati...
Doista, u usporedbi s prijateljem, Jezika Pescadea bi tkogod mogao smatrati ue-
njakom! Uistinu, jadni je momak i te kako znao to mu sve nedostaje. Gdje je i kada je
* Gdje mi je dobro, tamo mi je domovina
204
 uvidio da je tako, iako se nikad nije kolovao osim, kako je govorio, u Gimnaziji kod
arana u Fontainebleauu? Zato je marljivo zalazio u artenaku knjinicu i trudio se da
se izobrazi, itao je, bubao, dok je Rt Matifou, za to ga je ovlastio doktor, otklanjao pije-
sak i kamenje s obale da bi ondje napravio malu ribarsku luku.
K tome, Petar Bathory zduno je bodrio Jezika Pescadea u kojega je razabrao ne-
svakidanju pamet kojoj manjka jedino znanje. Postao mu je profesorom, usmjeravao ga
je kako bi stekao iscrpnu osnovnu naobrazbu, a uenik je svojski napredovao. Bilo je i
drugih razloga to se Petar prisnije zbliio s Jezikom Pescadeom. Nije li ovome znana
njegova prolost? Nije li mu zadatak bio da nadzire palau Toronthalovih? Zar se nije naao
tamo na Stradunu kad je prolazio njegov sprovod i kad su Savu odnijeli onesvijetenu?
U mnogo je navrata Jeziak Pescade morao pripovijedati o alosnim dogaajima u kojima
je neposredno sudjelovao. Jedino je dakle s njim Petar mogao o tome razgovarati, i
razgovarao je kad vie nije mogao obuzdavati nabujale osjeaje. Stoga je meu njima
nastala jo vra veza to ih je spajala.
Meutim, primicao se trenutak kad e doktor provesti u djelo dvojaki naum: najpri-
je nagraditi, a onda kanjavati.
to nije mogao uiniti za Andreju Ferrata, jer je nekoliko mjeseci poto su ga osudili
umro na robiji u Steinu, rado bi bio uinio za njegovu djecu. Na nesreu, koliko se god
upinjali njegovi dojavljivai, jo nije znao to se zbilo s Luigijem i s njegovom sestrom.
Nakon oeve smrti oboje su otili iz Rovinja i iz Istre i ponovno se nali u izgnanstvu.
Kamo su poli? Nitko nije mogao znati i nitko nije znao rei. To je doktora duboko
rastuivalo. Ali nije odustajao od truda da pronae djecu ovjeka koji se za njega rtvo-
vao, pa se po njegovoj naredbi potraga nastavljala bez zastoja.
U pogledu gospoe Bathory Petar je elio samo jedno, da je dovede na Antekirttu.
Ali mu doktor, koji se htio okoristiti tobonjom Petrovom smru kao to se okoristio svo-
jom, rastumai koliko je nuno postupati krajnje oprezno. Osim toga, htio je poekati s
jedne strane da mu se ranjenik oporavi i skupi dovoljno snage da ga prati u pohodu u
koji e krenuti, a s druge, znajui da je Savino i Sarcanvjevo vjenanje odgodila smrt
gospoe Toronthal, odluio je da nita ne poduzme prije negoli se obavi.
Jedan od njegovih dojavljivaa iz Dubrovnika mu je javljao o svemu to se odvijalo
te je nadgledao kuu gospoe Bathory jednako pozorno kao palau na Stradunu.
Tako su dakle stajale stvari. Doktor je nestrpljivo ekao da prestane svaki uzrok
otezanju. Ako jo i nije znao to se dogaalo s Carpenom, kojega je izgubio iz vida poto
je ovaj otputovao iz Rovinja, Silas Toronthal i Sarcanv, koji su jo boravili u Dubrovniku,
nisu mu mogli umaknuti.
Ako o tome vodimo rauna, prosudimo sami kako se morao osjeati doktor kad mu
je 20. kolovoza icom od Malte do Antekirtte dojavljivaev brzojav stigao u vijenicu.
Brzojav je spominjao u prvom redu odlazak Silasa Toronthala, Save i Sarcanvja, a onda i
nestanak gospoe Bathory i Borika koji su upravo napustili Dubrovnik i nije im bilo
mogue ui u trag.
Doktor vie nije mogao odugovlaiti. Pozove Petra. Ne zataji mu to je doznao. Kako
ga se to kosnulo! Majka mu je nestala, Savu je tko zna kamo odvukao Silas Toronthal, a
jo je uvijek, u to ne moe sumnjati, u Sarcanvjevim akama!
- Krenut emo ve sutra - ree doktor.
- Ve danas! - povie Petar. - Ali gdje da traimo moju majku?... Gdje da traimo?...
Ne dovri misao... Doktor Antekirtt ga prekine i ree mu: - Ne znam ne treba li po-
miljati da su se te dvije injenice sluajno poklopile! Imaju li Silas Toronthal i Sarcany
kakva udjela u nestanku gospoe Bathorv, doznat emo! Ali najprije valja presresti dvo-
jicu bijednika!

205
r - Gdje da ih pronaemo?...
- Na Siciliji... Moda!
Prisjeamo se, u razgovoru izmeu Sarcanvja i Zironea to ga je u Pazinskoj tvravi
douo grof Sandorf, Zirone je o Siciliji govorio kao o uobiajenom popritu svojeg djelo-
vanja, popritu na koje je drugu predlagao da se jednog dana vrati ako okolnosti budu
zahtijevale. Doktor je tu pojedinost upamtio kad i Zironeovo ime. Bila je to dakako puka
naznaka, ali kako bolje nije bilo, mogla mu je pomoi da dokui gdje su Sarcanv i Silas

Toronthal.
Smjesta dakle odlue krenuti. Jeziak Pescade i Rt Matifou, koje su upozorili da e
poi s doktorom, morali su biti spremni da pou s njim. Jeziak Pescade tada dozna tko
su Silas Toronthal, Sarcanv i Carpena.
- Tri nikogovia! - ree. - To sam i slutio! Onda e Rtu Matifou:
- Stupit e na pozornicu. - Uskoro?
- Hoe, ali priekaj redateljev znak!
Ve iste veeri dadu se na put. Poto su zgotovili ive, napunili komore i podesili
kompase, Ferrato, koji je uvijek bio pripravan da isplovi, spremi se za polazak u osam sati.
Otprilike devetsto pedeset milja dijeli najudaljeniju toku u Velikoj Sirti od junog
ruba Sicilije na vrhu rta Portopalo. Brzoj parnoj jahti kojoj je prosjena brzina prelazila
osamnaest milja na sat trebalo je cijeli dan i po da prevali taj razmak.
Krsta antekirtske mornarice Ferrato bio je prelijep brod. Napravili su ga u Francuskoj,
u brodogradilitima na Loiri. Mogao je razviti i do tisuu petsto konjskih snaga stvarne
brzine. Njegovi kotlovi bili su izraeni po uzoru na Bellevilleove ureaje u kojih cijevi ne
sadre plamen nego vodu, a imali su prednost da troe malo ugljena, da brzo stvaraju
paru te da lako podiu tlak pare do etrnaest i petnaest kilograma bez ikakve opasnosti
da se rasprsnu. Para koju su iznova preuzimali grijai postajala je tako mehanikim pokre-
taem udotvorne moi, pa iako je bila kraa od velikih ratnih brodova europskih vojnih
brodovlja, jahta im je mogla dostii brzinu.
Ne treba naglaavati da je Ferrato bio ureen tako raskono da je putnicima jamio
sve udobnosti. Uz to, nosio je etiri elina topa to su se nabijali kroz stranji dio, a bili
su razmjeteni na bedemu, zatim dva mitraljeza tipa Hotchkiss i dvije strojnice Gatlings.
Osim toga, sprijeda se nalazio dug lovaki top koji je u dometu est kilometara mogao
izbaciti unjasto zrno promjera trinaest centimetara.
Zapovjednitvo se sastojalo od kapetana koji je podrijetlom bio Dalmatinac, a zvao
se Kostrik, drugog asnika i dvojice porunika. O strojevima su se brinuli prvi strojar,
drugi strojar, etiti loaa i dva pomonika. Posadu je inilo trideset mornara, meu koji-
ma jedan narednik i dva nia asnika. Kao posluga u sobama i u kuhinji dvorila su dvojica
nadglednika i trojica slugu, pa se brodska posada sastojala od ukupno etvorice asnika i
etrdeset i trojice momaka.
Za prvih sati iz zaljeva Sidre izlazili su po dosta povoljnim vremenskim uvjetima.
Premda je puhao suprotan vjetar, prilino britak sjeverozapadnjak, kapetan je Ferratu
mogao razviti znatnu brzinu. No bilo mu je nemogue upotrijebiti cijelo jedrilje, preke
letnjae, krina jedra na prednjem jarbolu, sonjae i turnjae.
Po noi su doktor i Petar u dvjema susjednim sobama koje su na brodu zauzimali,
a Jeziak Pescade i Rt Matifou u kabinama na prednjem dijelu mogli poivati ne hajui
kako se kree jahta, koja je grabila morem kao svi brzi brodovi. Istini za volju treba kazati
da su dvojica prijatelja sna nali na pretek, ali zato su se doktor i Petar koje su obuzi-
male nemirne slutnje, jedva malo odmorili.
Sutradan, kad su se putnici popeli na palubu, otkad su krenuli s Antekritte za dvanaest
sati ve su prevalili preko sto dvadeset milja. Vjetar je puhao iz istog smjera i bivao sve

206
 Ve iste veeri dadu se na put

svjeiji. Sunce je odskoilo nad olujnim obzorom, a ve oteali uzduh je navijetao da e se

prirodne sile uskoro sukobiti.
Jeziak Pescade i Rt Matifou poele dobar dan doktoru i Petru Bathorvju.
- Hvala vam prijatelji - odgovori doktor. - jeste li dobro spavali na leajevima?
- Kao puhovi koji imaju mirnu savjest! - veselo odvrati Jeziak Pescade.
- A je li Rt Matifou prvi put dorukovao?
- Jest, gospodine doktore, pun junik crne kave s dva kilograma mornarskog dvopeka!
- Hm!... Dvopek je malo tvrd!

207
 Oteali uzduh je navijetao da e se prirodne sile uskoro sukobiti

- Pih! ovjeku koji je neko jeo kamenje... izmeu obroka!

Rt Matifou krotko je kimao glavom, to je bio njegov nain da potvrdi odgovore svo-
jega druga.
U meuvremenu Ferrato je po izriitoj naredbi doktorovoj plovio punom brzinom,
da su pod otricom njegove pramane statve prtali pjenuavi vodeni mlazovi.
Uostalom, urbu je nalagao tek puki oprez. Poto je o tome popriao s doktorom,
kapetan Kostrik se naime ve pitao nije li uputno pristati na Maltu, kojoj bi oko osam sati
uveer mogli ugledati svjetla.

208
 Doista, stanje uzduha je sve vie prijetilo opasnou. Iako je zapadnjak kad se sunce
spustilo postajao svjeiji, sa istoka su se jo uvijek gomilali oblaci koji su tada prekrivali
tri etvrtine neba. Uz morsku povrinu protezala se tmasta pruga sivila, tako tmurna i
neprozirna da se pretvarala u crnilo kad bi se kroz pukotine provukla koja suneva zraka.
Ve je nekoliko neujnih munja paralo pozamani elektrini oblak to se gornjim rubom
zaobljavao u teke kolutove otro ocrtanih obrisa. Istodobno, kao da se negdje bore zapa-
dnjak i istonjak, to se jo nije moglo uti ali se moglo razaznati po uzburkanosti mora,
reski valovi izdizali su se iz uzbibanog mora, bjesnili i stali zapljuskivati most jahte. Onda
se oko est sati sve smrai pod svodom gustih oblaka to su zastirali vidik. Grmljavina je
tutnjala, a iskriave munje obasjavale su zaguljivu tmicu.
- Pustite da se brod giba slobodno! - ree doktor kapetanu.
- Hou! Nema druge, gospodine doktore - odgovori kapetan Kostrik. - Na Sredozemnom
moru ide se na sve ili nita! Istonjak i zapadnjak se rvu, pa koji nadjaa! A ako nevrijeme
pripomogne, bojim se da prvi ne pobijedi. More e biti vrlo, vrlo pogibeljno iza Groza i iza
Malte, pa emo se moda nai u grdnoj neprilici. Ne predlaem vam da odemo pristati u
Valetti, nego da do dana potraimo zaslon pri zapadnoj obali ili jednog ili drugog otoka.
- Uinite to treba! - odgovori doktor.
Jahta se tada nalazila, zapadno od Malte, na udaljenosti otprilike trideset milja. Na otoku
Gozo koji se smjestio malo sjeverozapadnije od Malte, od koje ga dijele dva uska prolaza to se
ravaju oko otoia u sredini, postoji prvorazredan svjetionik dosega dvadeset i sedam milja.
U roku od tri sata, iako je more divljalo, Ferrato se morao zatei na podruju svje-
tionika. Ako mu pomno utvrde poloaj a odvie se ne primaknu kopnu, moi e mu se
dovoljno pribliiti da potrae zaklon za nekoliko sati.
To kapetan Kostrik i uini, poto je dakako smotreno smanjio brzinu kako bi izbje-
gao bilo kakvu nezgodu koja bi mogla zadesiti Ferratov trup ili strojeve.
Meutim, nakon sat vremena jo nisu opazili svjetionik na Gozu. Bilo je nemogue
raspoznati kopno, premda mu litice dosta visoko stre.
Nevrijeme je tada bjesnilo svom estinom. Stala je pljuati topla kia. Grumeni pare
s obzora koje je sada vjetar kidao u dronjke velikom su se brzinom kretali preko neba.
Kroz procjepe zablistala bi iznenada pokoja zvijezda i odmah se ugasila, a skut dronjaka
to se provlaio ak po moru pomeo bi je kao golemom peruinom. Gdjekoja bi trostru-
ka munja pogodila valove na tri mjesta i opkolila cijelu jahtu, a pucnji groma od kojih je
drhtao zrak nisu jenjavali.
Dotad je stanje bilo teko: ubrzo e ih poeti zabrinjavati.
Kapetan Kostrik, koji je znao da se moraju nalaziti bar ve dvadeset milja u krugu
dosega svjetionika na Gozu, nije se vie usuivao pribliiti otoku. Mogao se ak i plaiti
kako mu visina kopna prijei da ga ugleda. U tom sluaju bio bi mu strano blizu. A da su
se upustili meu izdvojene grebene to izbijaju u podnoju litica, bili bi odmah izginuli.
Oko devet i po kapetan stoga odlui da uspori paru i zaustavi brod. Ako ga i nije
posve zakoio, barem je rad stroja sveo na svega nekoliko okretaja vijka, koliko je trebalo
da se brod ne odupre kormilu i da i dalje sijee valove. U tim se okolnostima morao
uasno ljuljati, ali bar vie nije bio u opasnosti da se smrska o obalu.
To potraje tri sata, otprilike do ponoi. U tom trenutku stanje se jo pogora.
Kao to se esto zbiva po takvom olujnom vremenu, borba izmau suprotnih vjetro-
va s istoka i sa zapada naglo zamre. Kompas pokae da je vjetar u estokom naletu zapuhao s
iste strana odakle je puhao tijekom dana. Oprene struje su ga nekoliko sati potiskivale,
da bi se sada ponovno silovito razmahao sred bljeskanja svoda.
- Svjetlo s desne strane! - povie jedan od ljudi na strai, koji je pazio uz kosnik.
- Polugu kormila nadolje! - odgovori kapetan Kostrik, koji se htio udaljiti od obale.
209
P

i*.
 I on je ugledao svjetionik na koji su ga upozorili. Isprekidano svjetlo govorilo je da
je to svjetionik na Gozu. Bilo je krajnje vrijeme da se otisnu unatrag, jer su suprotni vjetro-
vi pomamno nasrtali. Ferrato se nalazio jedva dvije milje od Rta, iznad kojeg se upravo
nenadano ukazao svjetionik.
Strojaru zapovjede da povea tlak pare. No odjedanput stroj uspori, a zatim prestane
raditi.
Doktor, Petar Bathory i posada, svi su bili na mostu, jer su predosjetili da e ih snai
neka teka nevolja.
Uistinu, dogodio se kvar. Zaklopac na zranoj crpki nije se vie pokretao, zgunji-
va pare slabo je radio, a nakon nekoliko bunih okretaja, kao da je na stranjoj strani
neto zapraskalo, vijak potpuno stane.
Takav kvar nisu mogli popraviti, barem ne u tim okolnostima. Valjalo bi rastaviti
crpku, to bi iziskivalo vie sati. A kako je udari vjetra budu pomicali, za nepunih dvade-
set minuta jahta se mogla zatei na obali.
- Dri letnjau!... Dii veliku preku!... Dii turnjau!
Naredbe je izdavao kapetan Kostrik, koji je sada raspolagao jedino jedriljem da pokree
brod, a posada revno pohita da naredbe obavi provodei ih vjeto i u divnoj slozi. Ne treba
posebno naglaavati da su im okretni Jeziak Pescade i njegov udesno snani drug pritekli
u pomo. Prije bi podigai pukli nego da ne popuste pod teinom Rta Mastifoua.
Ali Ferratov poloaj i dalje je bio opasan. Parni brod izduljenih oblika, nedostatne
irine i plitka gaza, s obino nedovoljnim jedriljem nije pogodan da plovi protiv vjetra ili
da se s njime nosi. Kad se nae tik uz obalu, ako je more imalo uzburkano, moe mu se
dogoditi da se ne uspije okrenuti i potopi se.
Ta je opasnost prijetila i Ferratu. Ne samo da je imao stvarnih tekoa da razapne
jedra, nego mu je bilo nemogue vratiti se prema zapadu protiv vjetra. More ga ja malo-
pomalo guralo prema hridima, pa se inilo da mu preostaje samo da izabere mjesto na
kojem e se nasukati s najblaim posljedicama. Na nesreu, po mrkloj noi kapetan Kostrik
nije uope mogao razaznati kako je razvedena obala. Dobro je znao da otok Gozo od
otoka Malte dijele dva tjesnaca koji se proteu sa svake strane sredinjeg otoia, a jedan
zovu North Comino, a drugi South Comino. No je li uope mogue potraiti prolaz do
njih u tami, zaploviti podivljalim morem da bi se pokuali skloniti uz istonu obalu otoka
i moda doprijeti do luke u Valetti? Kakav peljar ili kakav iskusni pomorac koji poznaje
obalu jedini bi se mogao latiti tako opasna pothvata. A koji bi se ribar u mranom uzduhu
i po kinoj maglovitoj noi usudio doi do broda kojemu prijeti pogibelj!
Svejedno je u vjetar to je urlikao zvidaljka za uzbunu izbacivala zaglune pozive u
pomo te uzastopno ispale tri topovska hica.
Iznenada se odnekud s kopna kroz maglu pomoli crna toka. Neki se amac primi-
cao Ferratu skupljena jedra. Zacijelo je to bio neki ribar kojega je nevrijeme prisililo da
utoite potrai u draici Mellieha. Dok je un sklanjao od hridi i titio ga u prekrasnoj
pilji Calvpso, koja bi se mogla usporediti s Fingalovom piljom na Hebridima, zauo je
zvidanje i hice s broda u nevolji.
Stavivi ivot na kocku ovjek je smjesta bez oklijevanja pourio u pomo napola
oteenoj jahti. Ako je itko mogao spasiti Ferrato, mogao je samo on.
amac se polako pribliavao. Na brodu pripreme konopac da bi mu ga dobacili kad
pristane. Protekne nekoliko asaka koji im se uine beskrajni. Sad su bili na jedva sto
metara od stijena.
U tom trenutku bace konopac, ali golem val podigne amac i hitne ge o bokove
Ferrata. amac se razbije, ali ribar koji je u njemu bio jamano bi nastradao da ga Rt
Matifou nije dohvatio, uzeo na ruke i poloio na palubu, kao da je ovaj djetece.

210
 Posada je naredbe provodila vjeto i u divnoj slozi

Tada ni rijei ne prozborivi, a i kad bi, ribar skoi na mosti, zgrabi kota kormila i
ba kad je Ferrato pramac uperio prema hridima i o njih se umalo smrskao, on ga okrene,
zae u uski otvor tjesnaca North Comino, prijee ga uz vjetar i za manje od dvadeset asa-
ka nae se na istonij obali Malte u mirnijim vodama. Zaobiavi sve zamke, zaplovi zatim
du kopna na udaljenosti niti pola milje. Onda oko etiri ujutro, kad se prva dnevna svje-
tlost stala bijeliti na obzoru puine, krene kanalom do Valette i usidri se na pristanitu u
Sengleji kod ulaza u vojnu luku.
Doktor Antekirtt se tad popne na kapetanski mosti i ree obrativi se mladome mornaru:

211

i.
 Ribar koji je u njemu bio jamano bi nastradao

- Spasili ste nas prijatelju.

- Uinio sam samo svoju dunost.
- Jeste li peljar?
- Nisam, ja sam samo ribar.
- A zovete se?...
- Luigi Ferrato!

212
 V
MALTA

Dakle, ovjek koji je malo prije kazao svoje ime doktoru Antekirttu sin je rovinjskog
ribara! Voljom Providnosti bio je to Luigi Ferrato, a njegova je hrabrost i vjetina spasila
jahtu, putnike i svu posadu od sigurne propasti.
Doktoru je dolo da pohrli prema Luigiju i zagrli ga... Suzdri se. To bi se grof Sandorf
bio prepustio izljevu zahvalnosti, a grof Sandorf morao je biti mrtav za svakoga, pa ak i
za sina Andreje Ferrata.
No iako je Petar Bathorv imao obvezu da se isto tako sustee zbog istih razloga, ve
se spremao da na nju zaboravi, kadli ga doktor prikuje pogledom. Onda obojica siu u
dvoranu i zamole Luigija da poe s njima.
- Prijatelju - upita ga doktor - jeste li vi sin istarskog ribara koji se zvao Andrea Ferrato?
- Jesam, gospodine - odgovori Luigi.
- Niste li imali sestru?...
- Jesam, i zajedno ivimo u Valetti. Ali - dometne donekle se ustruavajui - zar ste
vi poznavali mojeg oca?
- Vaeg oca! - odvrati doktor. - Va je otac prije petnaest godina u svojem domu u
Rovinju pruio utoite dvojici bjegunaca! Bjegunci su bili moji prijatelji, a njegova ih
odanost nije mogla spasiti! Ali odanost je Andreju Ferrata stajala slobode i ivota, jer su
ga poslali na robiju u Stein gdje je umro!...
- A umro je ne poalivi to je uinio! - odgovori Luigi.
Doktor uze mladog ribara za ruku.
- Luigi - ree - prijatelji su meni povjerili zadau da podmirim dug zahvalnosti prema
vaem ocu. Ve mnogo godina nastojao sam doznati to se zbilo s vaom sestrom i s vama,
ali otkad ste otili iz Rovinja izgubio vam se svaki trag. Neka je zato hvala Bogu to nam
je vas poslao u pomo! Brodu koji ste spasili nadjenuo sam ime Ferrato u znak sjeanja
na Andreju!... Dajte da vas zagrlim, sinko!
Dok ga je doktor pritiskao na grudi, Luigi osjeti kako mu suze naviru na oi.
Pred dirljivim prizorom Petar se nije mogao suspregnuti. Kao da mu je osjeaj pre-
plavio cijelo bie i nagnao ga da pristupi mladiu, koji je bio otprilike njegove dobi, esti-
tom sinu rovinjskog ribara!
-1 ja!... I ja! - krikne raskriljenih ruku.
- Vi... gospodine?
-Ja... sin Stjepana Bathorvja!
Je li doktor morao poaliti to se Petru otelo priznanje? Nije! Luigi Ferrato znat e
sauvati tajnu, kao to je uvaju i sami Jeziak Pescade i Rt Matifou!
Luigija tad o svemu poue pa on potanko dozna kojem cilju tei doktor Antekirtt.
Samo mu jednu stvar ne reknu: mladi ribar nije smio doznati da je u drutvu grofa Matijaa
Sandorfa.
Doktor je htio da ga iz onih stopa odvedu do Marije Ferrato. Bio je nestrpljiv da je
ponovno vidi, a nedasve nestrpljiv da vidi kako ivi, jamano u radu i u bijedi kad je nakon
Andrejine smrti ostala sama da izdrava, brata.
-Jest, gospodine doktore - odgovori Luigi - odmah se iskrcajmo ako elite! Marija se
sigurno jako brine zbog mene! Uskoro e proi etrdeset i osam sati otkako sam je napu-
stio da bih poao u ribarenje u draicu Melliehu, a moda se i boji da mi se za noanjeg
nevremena nije dogodila kakva nesrea!
- Vi zaista volite svoju sestru? - upita doktor Antekirtt.

213
 - Ona mi je ujedno i majka i sestra! - odgovori Luigi.
Pripada li otok Malta, koji je leao sto kilometara od Sicilije, vie Africi negoli Europi,
premda je od nje udaljena dvjesta pedeset kilometara? Pitanje je podijelilo zemljopisce.
Kako bilo da bilo, poto ju je Karlo Peti dao milosrdnoj brai koju je Sulejman potjerao
s Roda, a koja su se onda udruila pod nazivom maltekih vitezova, sada pripada Englezima i
teko bi im je bilo oduzeti.
Malta je otok dug dvadeset i osam, a irok esnaest kilometara. Prijestolnica mu je
Valetta s prigradskim naseljima, a tu su i drugi gradovi i naselja, kao to su ita Notabile
ili ita Vecchia, svojevrsni sveti grad koji je bio sreditem biskupije u doba vitezova, pa
Bosquet, Dinghi, Zbug, Itard, Berkercara, Luqa, Farrugi itd. Kako je na istonom dijelu
dosta rodna, a na zapadnom dijelu prilino neplodna, zapanjuje neobinom oprekom koja
se oituje guom nastanjenou prema istoku. Ukupno ima preko sto tisua stanovnika.
Blago kojim je priroda obdarila otok urezavi mu u obalu etiri ili pet najljepih luka
na svijetu nadilazi sve to ovjek moe zamisliti. Vode ima sa svih strana, posvuda niu
jezici, rtovi i uzvisine kao stvoreni za utvrde i topove. Stoga su ve vitezovi od njega
napravili teko osvojivo mjesto, a Englezi, koji su ga zadrali usprkos Amienskome miru,
uinili su ga neosvojivim. Nikakva oklopnjaa, ini se, ne bi mogla silom prodrijeti kroz
prolaz velike luke Marse, kao ni kroz prolaze Karantenske luke ili Marsamxetta. Uostalom
prvo bi im se morala pribliiti, a sada prema moru stoje dva topa od stotine tona, s
hidraulikim ureajima za punjenje i upravljanje, koji devetsto kilograma teko zrno
izbacuju u dometu petnaest kilometara. Oni su opomena silama koje ale to u rukama
Engleza vide divni poloaj to omoguuje pregled nad sredinjim dijelom Sredozemlja,
a na koji bi stalo cijelo ratno brodovlje Velike Britanije.
Dakako, na Malti ima Engleza. Tu su i vrhovni namjesnik koji prebiva u negdanjoj
palai Velikog Poglavara Reda, admiral, zapovjednik mornarice i luka, garnizon od etiri-
pet tisua ljudi. Ali tu su i Talijani koji bi se ondje htjeli osjeati kao kod kue, pa jo pro-
mjenjivo, kozmopolitsko puanstvo kao u Gibraltaru te nadasve Malteani.
Malteani su Afrikanci. Po lukama se voze brodicama jarkih boja, ulicama jure u koli-
ma po vrtoglavim nizbrdicama, na trnicama usred urnebesne galame prodaju voe,
povre, meso i ribu pod kadionicom male, areno premazane svetice. Reklo bi se da svi
mukarci slie jedni drugima, jer su svi opaljene puti, crne, malo kovrave kose, arkih
oiju, srednjeg ali snanog stasa. ovjek bi se zakleo da sve ene potjeu iz iste obitelji, jer
sve imaju velike oi dugih trpavica, zagasitu kosu, ljupke ruke, tanke noge, gibak struk,
stanovitu podatnost i izvanredno bijelu kou koju sunce ne moe potamnjeti pod falze-
ttom, nekom vrstom ogrtaa od crne svile kakav se nosi u Tunisu, a zajedniki je svim
staleima te istovremeno slui kao pokrivalo, kao plat, pa ak i kao lepeza.
Malteani imaju uroeni smisao za trgovinu. Na njih ete naii gdje god se moe
trgovati. Radini, tedljivi, marljivi, umjereni, ali i napraiti, osvetoljubivi, ljubomorni,
posebice u redovima sitnog puka pruaju promatrau priliku da ih prouava. Govore
nekakvim narjejem kojemu je osnova arapska, kao ostatak osvajanja koje je slijedilo
nakon pada Rimskog Carstva, a govor mu je ivahan, duhovit, slikovit i prikladan za
metafore, slike i pjesnitvo. Dobri su mornari kad ih moe zadrati, a kao ribari su smjeli,
jer su ih esta nevremena na tom moru privikla na opasnost.
Na otoku se Luigi sada bavio svojim poslom jednako smiono kao da je Malteanin,
i tu je ve gotovo petnaest godina ivio sa sestrom Marijom Ferrato.
Valetta i prigradska naselja, rekli smo. Iza dviju luka Velike Marse i Karantenske luke
postoji zapravo est gradova. Floriana, La Senglea, La Cospiqua, La Vittoriosa, La Sliema
i La Misida nisu predgraa, a ni skupine kua u kojim stanuje siromani sloj, nego pravi
gradovi s raskonim kuama, palaama i crkvama koje su dostojne prijestolnice to broji

214
 dvadeset i pet tisua stanovnika i u kojoj se moete diviti dvorcima kakve nazivlju provansal-
skim, kastilskim, overnjanskim, talijanskim i francuskim "gostionicama".
Brat i sestra ivjeli su u Valetti. Ispravnije bi moda bilo kazati pod Valettom, jer su
stanovali u nekoj vrsti podzemne etvrti zvanoj Manderaggio, u koju se ulazi kroz prolaz
na Strada San Marco. Tu su uspijeli pronai stan koji je odgovarao njihovim slabim pri-
hodima, pa Luigi povede doktora i Petra u to podzemlje im su usidrili jahtu.
Poto su otpravili stotinu amaca to su ih salijetali da bi im ponudili svoje usluge, sva
se trojica iskrcaju na molo. Tad prou kroz Obalna vrata, dok im se u uima jo orila gro-
moglasna zvonjava koja nad prijestolnicom Malte lebdi nalik na zvuni omota. Kad su proli
ispod utvrde s dvostrukim zidinama, uzau strmim prilazom, a onda uskom stepeniastom
ulicom. Idui izmeu visokih kua zelenkastih vidikovaca i nia s upaljenim svjetiljkama
stignu pred katedralu Svetog Ivana, gdje je sve vrvjelo najbunijim puanstvom na svijetu.
Kad su se domogli hrpta breuljka otprilike u visini katedrale, ponovno stanu sila-
ziti uputivi se prema Karantenskoj luci, a onda se na Strada San Marco zaustave pri polovici
uspona ispred stubita to je s desne strane zadiralo u dubinu grada.
Manderaggio je etvrt koja se prostire sve do ispod zidina, tijesnih ulica u koje sunce
nikad ne moe zaci, visokih, ukastih zidova u kojima je neravnomjerno izbueno tisue
rupa koje slue kao prozori, neke slobodne, a neke s reetkama. Posvuda vidite stube to
zavijaju i silaze do pravih kloaka, niska, vlana, prljava vrata kao u kua kakve kasabe,
skuene jaruaste prolaze i mrane izbe koje i ne zasluuju da ih zovu uliicama. A na
svim otvorima, po svim oducima na grbavim potrjemcima i na klimavim stepenicama
sreete narod koji zastrauje, starice vjetijih oblija, od nezdravog zraka slabokrvne
majke blijedih lica, djevojke svake dobi, u prnjama, polugole, boleljive djeake to se
valjaju u blatu, prosjake sa svakovrsnim probitanim ranama ili nakaznostima, mukarce,
nosae ili ribare divljih pogleda, koji ne bi prezali od svakakvih zlikovakih podviga, a u
vrevi kojekakvih spodoba stoji poneki hladnokrvni policeman navikao na taj nevjerojatni
svijet, a koji se ne samo sprijateljio, nego je upravo prisan s ruljom! Ukratko, prava lopovs-
ka jazbina smjestila se u udnovato podzemlje kojemu zadnji ogranci dopiru do odua-
ka sa eljeznim ipkama to se probijaju u zidovima utvrda, u ravnini pristanita Karantenske
luke, koju kupaju sunce i povjetarac s mora.
U jednoj od kua u etvrti, na najviem katu stanovali su Marija i Luigi Ferrato. Imali
su svega dvije sobe. Doktora zaprepasti oskudica kojom je odisao siromani dom, ali uje-
dno i njegova istoa. Mogla se razabrati ruka briljive kuanice koja je neko redila kuu
rovinjskog ribara.
im su doktor i Petar Bathory uli, Marija ustane. Onda se obrati bratu:
- Sinko!... Moj Luigi! - usklikne.
Lako je shvatiti koliko je strepila za vrijeme noanje oluje.
Luigi zagrli sestru i predstavi joj osobe koje su ga pratile.
Doktor u nekoliko rijei ispria u kakvim je okolnostima Luigi izloio ivot da bi spasio
brod u nevolji, a usput joj spomene Petra, sina Stjepana Bathorvja.
Dok je govorio, Marija ga je promatrala tako pozorno, pa ak i tako uzbueno da se
doktor morao na as pribojati nije li pogodila da je on grof Sandorf. No to je bio tek blje-
sak u oima koji odmah ugasne. Kako bi nakon petnaest godina prepoznala ovjeka koji
je ciglih nekoliko sati bio gost njezina oca?
Keri Andreje Ferrata bile su sada trideset i tri godine. Jo uvijek su je lijepom inile
iste crte lica i ar u velikim oima. Poneka sijeda vlas koja joj je proarala crnu kosu kazi-
vala je da su je ivotne nedae obiljeile vie nego vrijeme to je prolo. Dob nije imala
nikakva udjela u preranim sjedinama, koje su bile posljedica napora, jada i tuge to ih je
proivjela od smrti rovinjskog ribara.
215
 Izmeu visokih kua s vidikovcima

-Vaa i Luigijeva budunost sada su naa briga! - ree na kraju govora doktor Antekirtt.
- Nisu li moji prijatelji bili dunici Andreje Ferrata? Doputate li, Marijo, da nas Luigi vie
ne napusti?
- Gospodo - odvrati Marija - kad vam je noas pritekao u pomo, moj brat je uinio
samo ono to je morao, i neka je hvala Nebesima to su ga navela da tako postupi. On je
sin ovjeka kojemu je uvijek prva pomisao bila jedna jedina, pomisao na dunost.
- A i nama je takoer prva misao jedna jedina - odgovori doktor - misao da je nae
pravo podmiriti dug zahvalnosti djeci ovjeka kojega...

216
 Zastane. Marija ga je ponovno promatrala, a njezin ga je pogled cijeloga proimao.
Bojao se da je rekao previe.
- Marijo - nastavi tad Petar Bathory - vi valjda ne biste htjeli sprijeiti da mi Luigi
postane bratom?...
-1 valjda ne biste odbili da budete mojom keri? - dometne doktor pruajui joj ruku.
Valjalo je da sad Marija ispripovjedi svoj ivot otkako su otili iz Rovinja, kako su je
ondje austrijski dounici uhodili i zagoravali joj ivot, zato joj je palo na pamet da doe
na Maltu gdje se Luigi mogao uiti mornarskom pozivu i nastaviti ribarski posao, utim
kako su protekle duge godine za kojih su se oboje morali boriti s bijedom, jer se njihova
mala uteevina ubrzo iscrpila.
Ali Luigi se uskoro mogao u smionosti i spretnosti natjecati s Malteanima, koji su
po tome glasoviti. Koliko je bio sjajan pliva kao i oni, mogao se mjeriti sa znamenitim
Niccoloom Pesceijem, djeakom iz Vallette koji je, pria se, nosio brzojave iz Napulja u
Palermo tako da bi preplivao Bolsko more. Okretno je lovio i ugare i divlje golubove, koji-
ma gnijezda treba traiti sve do dna nepristupanih pilja to ih more zapljuskuje i ini
tako opasnima. Budui da je bio odvaan ribar, nikada njegov amac nije ustuknuo pred
naletima vjetra kad bi mu valjalo razapeti mree ili postaviti udice. Po tom se poslu pretho-
dne noi i zatekao u draici Mellieha da predahne u trenutku kad je zauo zviduke jahte
kojoj je prijetila pogibelj.
No na Malti morskih ptica, riba i mekuaca ima u takvome izobilju da zbog umjerene
cijene ribarenje nije ba unosno. Makar kako se trsio, Luigi se prilino muio da namre
za potrebe maloga kuanstva, iako se i Marija sa svoje strane bavila runim radom. Da ne
bi ugrozili ionako slabe prihode, morali su stoga prihvatiti smjetaj u Manderaggiu.
Dok je Marija pripovijedala, Luigi ue u svoju sobu i izie nosei u ruci pismo. Bilo
je to par redaka koje je Andrea Ferrato napisao prije nego to je umro:

Marijo - govorio je -preputam ti skrb za brata! Domalo e mu jedino ti ostati na

svijetu! Ne alim nimalo, djeco moja, to sam uinio, alim jedino to nisam uspio
spasiti ljude koji su mi se povjerili, iako sam rtvovao slobodu i ivot! to sam uradio,
uradio bih ponovno! Nikad ne zaboravite oca koji umire aljui vam posljednje njene
pozdrave!
Ardrea Ferrato.

Kad je to proitao, Petar Bathory ne pokua skriti ganue, dok je doktor Antekirtt
odvratio pogled da izbjegne Marijine oi.
- Luigi - ree tad namjerno zabrzavi - noas se va amac razbio dok je prilazio mojoj jahti...
- Bio je ve star, gospodine doktore - odgovori Luigi - i da je bilo tko drugi na moje
mu mjestu, teta ne bi bila velika!
- U redu, Luigi, ali vi ete mi dopustiti da vam ga nadomjestim novim brodom, upra
vo brodom koji ste spasili.
- Molim?...
- elite li biti drugi asnik na Ferratu? Potreban mi je mlad, vjet ovjek, dobar mornar!
- Pristani, Luigi - povie Petar - pristani! - Ali... moja sestra?...
- Vaa sestra postat e lanom velike obitelji koja obitava na mojem otoku Antekirtti!
- odgovori doktor. - Odsad mi va ivot pripada i usreit u je tako da nipoto neete moi
poaliti zbog svega to se zbilo u prolosti, osim to ste izgubili oca!
Luigi je uhvatio doktorove ruke i stao ih stiskati i ljubiti, dok mu je Marija zahval-
nost mogla izraziti samo suzama.
- Sutra vas oekujem na brodu! - ree doktor.

217
 Pa kao da vie ne moe svladavati osjeaje hitro izae, poto je Petru dao znak da
krene za njim.
- Ah! - ree mu - kako je dobro, sinko... kako je dobro kad mora nagraivati!
-Jest... bolje nego kanjavati - odgovori Petar. -Ali kanjavati treba!
Sutradan je doktor na brodu oekivao Mariju i Luigija Ferrata.
Kapetan Kostrik ve je naredio sve to je potrebno da se na vrijeme poprave stroje-
vi na jahti. Zahvaljujui pomoi gospoe Samuela Grecha i Cica, pomorskih posrednika
na Strada Levante kojima su predali brod, radovi e se brzo odvijati. Meutim, iziskivat
e pet do est dana, jer je trebalo rastaviti zranu crpku i parni kotao na kojima je neko-
liko cijevi slabo radilo. Odgoda je mogla samo smetati doktoru Antekirttu, jer je bio vrlo
nestrpljiv da stigne na sicilijansku obalu. Zato naas pomisli da na Maltu dade dovesti
goletu Savarenu, ali odustane. Bolje je naime bilo poekati jo nekoliko dana i prema
Siciliji zaploviti na brzom i dobro naoruanom brodu.
Ipak, za sluaj da se dogodi neto nepredvieno, iz opreza poalje brzojav pod-
morskom icom koja je Maltu povezivala s Antekirttom. Brzojavom je nalagao Elektriku
2 da se s njima sastane tik do sicilijanske obale, u vodama oko rta Portopalo.
Oko devet sati izjutra amac doveze na brod Mariju Ferrato i njezinog brata. Doktor
ih oboje primi toplo i srdano. Luigija predstave kapetanu, asnicima i posadi s naslovom
drugog asnika, a asnik koji je dotad bio na toj dunosti morao je prijei na Elektrik 2
im ih sustigne kod june obale Sicilije. Trebalo je samo pogledati Luigija da ovjek bude
siguran: mornar je. to se tie snage i smionosti, znalo se kako se prije trideset i est sati
ponio u uvali Mellieha. Svi ga pozdrave klicanjem. Zatim mu prirede svean doek na
brodu, kojemu je zatim htio razgledati sve pojedinosti.
Za to vrijeme doktor je razgovarao s Marijom, a o njezinom bratu izrazio se rijeima
koje su je se morale duboko dojmiti.
-Jest!... Isti je otac! - odgovarala je.
Na doktorov prijedlog da ostane na brodu sve do kraja planiranog pohoda ili da se
odmah uputi na Antekirttu kamo joj je nudio da e je odvesti, Marija zamoli da ga radije
otprati sve do Sicilije. Dogovore se dakle da e iskoristiti Ferratov predah u Valletti da bi
sredila poslove, prodala nekoliko predmeta koji za nju nisu imali vrijednost uspomena i
da bi, naposljetku, unovila ono malo to je posjedovala, kako bi se u svoju odaju mogla
useliti dan uoi polaska.
Doktor Mariji nije skrivao kakav e naum nastojati ostvariti sve dok ga potpuno ne
ispuni. Dio te nakane ve se obistinio, budui da se djeca Andreje Ferrata vie ne mora-
ju brinuti za budunost. Ali valja u prvom redu pronai Silasa Toronthala i Sarcanvja, a u
drugom doepati se Carpene, to tek treba uiniti i to e tek uiniti. Prvoj dvojici na-
mjeravaju ui u trag na Siciliji. Treega e traiti.
Tad Marija zatrai od doktora da porazgovore nasamo.
- Sada vam moram priopiti neto - ree - to sam dosad smatrala da bratu moram
zatajiti. Ne bi se mogao suzdrati, pa bi se na nas zacijelo okomile nove nesree.
- Luigi trenutano razgledava prostorije za posadu - odgovori doktor. - Siimo u
salon, Marijo, pa ete ondje moi govoriti bez straha da vas tkogod uje !
Poto su zatvorili vrata salona, oboje sjednu na trosjed, a Marija ree:
- Carpena je ovdje, gospodine doktore! - Na Malti?
- Jest, ve nekoliko dana.
- U Valletti?
- tovie u Manderaggiu, ba gdje mi ivimo !
Doktora je istodobno i vrlo iznenadila i vrlo obradovala vijest koju je upravo do-
znao. Onda nastavi:

218
 Doktor je razgovarao s Marijom

- A da se vi ne varate, Marijo?
- Ne, ne varam se! Lice tog ovjeka usjeklo mi se u pamenje! Da je prolo i sto go
dina, ni asa se ne bih kolebala da ga prepoznam!... On je ovdje!
- Luigi ne zna?
- Ne zna, gospodine doktore, a razumijete i zato sam htjela da ne sazna! Poao bi
da nae Carpenu, izazvao bi ga i moda...
- Dobro ste uradili, Marijo! Taj ovjek pripada jedino meni! A mislite li da vas je pre
poznao?

219
 - Ne znam - odgovori Marija. - Dvaput ili triput sam ga susrela u uliicama Manderaggia
a on se okrenuo i zagledao se u mene s nekakvom drskom pozornou. Ako me je slije
dio, ako je upitao za moje ime, vjerojatno zna tko sam.
- Nikad vam se nije obratio? - Nikad.
- A znate li, Marijo, zato je doao u Vallettu, to radi otkad je stigao?
- Sve to znam kazati jest da ivi meu najgorim oloem u Manderaggiu. Ne naputa
najsumnjivije krme, drui se s najokorjelijim nitkovima. Kako se ini da mu novaca ne
manjka, mislim da okuplja hulje svojega sloja da se okuaju u kakvom lupekom pothvatu.
- Ovdje?...
- Nisam mogla doznati, gospodine doktore.
- Ja u doznati!
U tom trenutku u salon ue Petar a za njim i mladi ribar, pa zakljue razgovor.
- Onda, Luigi - upita doktor Antekirtt - jeste li zadovoljni onim to ste vidjeli?
- Kako je Ferrato divan brod! - odgovori Luigi.
- Sretan sam to vam se svia, Luigi - odgovori doktor budui da ete njime zapovi
jedati kao drugi asnik ekajui priliku da vas unaprijedimo u kapetana!
- Oh! Gospodine...
- Dragi moj Luigi - doeka Petar - ne zaboravi da je s doktorom Antekirttom sve mogue!
-Jest, sve je mogue, Petre, ali bolje reci uz Boju pomo! Marija i Luigi se tad oproste
od doktora i od Petra i vrate se u svoj mali dom. Uglave da e Luigi zapoeti slubu tek
kad se njegova sestra smjesti na brodu. Nije bilo zgodno da Marija ostane sama u
Manderaggiu, jer je Carpena moda u njoj prepoznao ker Andreje Ferrata.
Kad su brat i sestra otili, doktor pozove Jezika Pescadea, s kojim je htio razgovarati
u nazonosti Petra Bathorvja.
Jeziak Pescade smjesta stigne i zauzme stav ovjeka koji je uvijek pripravan da primi
naredbu i uvijek pripravan da je izvri.
- Jeziku Pescade - ree mu doktor - potreban si mi.
- Potrebni smo vam ja i Rt Matifou?... - Najprije samo ti.
- to mi je initi?
- Odmah se iskrcaj, poi u Manderaggio, jednu od podzemnih etvrti u Valletti, nai
bilo kakav konak, kakvu sobu, kakvu potleuicu, pa makar i u najprostijem svratitu na
koje nabasa.
- Dogovorili smo se.
- Ondje e ti zadatak biti da nadzire to radi ovjek kojega je vrlo vano vie ne gubiti
iz vida. Ali nitko ne smije posumnjati da se poznajemo! Ako je potrebno, preruit e se.
- To prepustite meni!
- Taj ovjek, rekli su mi - nastavi doktor - pokuava vrbovati najgadnije dripce
Manderaggia za novce. Ne znamo za iji raun ni za kakvu rabotu, a upravo to treba da
dozna to je prije mogue.
- Doznat u.
- Kad bude znao na emu si, ne vraaj se na brod, mogli bi te slijediti. Ogranii se
da mi poalje pisamce na poti u Valletti i zakae mi sastanak uveer na drugom kraju
predgraa Senglea. Nai e me na mjestu sastanka.
- Dogovoreno - odgovori Jeziak Pescade. - Ali kako u prepoznati tog ovjeka?
- On! Nee ti biti teko! Pametan si, prijatelju, a ja raunam na tvoju pamet.
- Mogu li barem znati ime tog gentlemana?
- Zove se Carpena!
uvi to ime, Petar povie:
- to!... Zar je panjolac ovdje?

220
 - Jest - odgovori doktor Antekirtt - i na stanu je u istoj etvrti u kojoj smo pronali
djecu Andreje Ferrata, kojega je otpravio na robiju i u smrt!
Doktor ispripovjedi sve o emu ga je Marija obavijestila. Jeziak Pescade tada shvati koliko
je hitno izvidjeti to smjera panjolac, koji po brlozima u Valletti sigurno radi na nekom
mranom zlodjelu. Nakon jednog sata Jeziak Pescade napusti brod. Da bi bolje izigrao svako
uhoenje u sluaju da ga netko prati, stane se smucati po dugoj ulici Strada Reale koja se
protee od Tvrave Svetog Elma do Floriane. Kad se spustila veer, krene put Manderaggia.
Uistinu, ovjek ne bi naao boljeg mjesta od te ropotarnice podzemnoga grada da unovai
lopovsku druinu koja je prirodno sklona i ubijanju i grabeu. Bilo je tu ljudi iz svih zemalja,
jamano bijednika sa zapada i s istoka koji su odbjegli s trgovakih laa ili se odmetnuli s
ratnih brodova, a poglavito Malteana iz najniih slojeva, groznih razbojnika kojima u ilama jo
kola gusarska krv to je tako stranima inila njihove pretke u doba barbarskih upada.
Carpena, kojemu je zadatak bio da nae tucet odvanih ljudi, to jest ljudi koji bi se na sve
odvaili, tu je dakle mogao naii samo na potekoe zbog prebogata izbora. Otkad je
stigao, zato je jedva izlazio iz krama po najzabaenijim ulicama Manderaggia, kamo su
ga stranke dolazile vidjeti. Jeziak Pescade se tako nije morao nimalo naprezati da ga
prepozna. Teko je bilo jedino doznati za iji raun panjolac radi s toliko novaca pri ruci.
Novac oevidno nije mogao biti njegov. Odavno je ve protratio nagradu od pet tisua
forinti koju je stekao nakon rovinjskih dogaaja. Poto ga je iz Istre potjerala osuda
javnosti i poto su ga odbili u svim solanama na obali, Carpena je stao lutati svijetom.
Kako je novac brzo rasuo, od bijednika kakav je bio prije postao je jo veim bijednikom.
Nikoga nee zauditi to je tada bio u slubi stranog zlikovakog udruenja za koje je
vrbovao stanovit broj pouzdanika, kako bi zamijenili nekolicinu odsutnih kojima je
nedavno presudio konopac. S tim se ciljem nalazio na Malti, a napose u etvrti Manderragio.
Carpena je bio vrlo sumnjiav glede drugova koje je*zapoljavao, pa je dobro pazio da ne
kae kamo treba da povede druinu. Njima uostalom nije ni bilo stalo. Pod uvjetom da
im se plati u gotovom i da im se obea budunost bremenita kraama i pljakama, bili bi
s punim povjerenjem otili i na kraj svijeta.
Valja ovdje napomenuti da se Carpena nemalo iznenadio kad je u ulicama Manderaggia
susreo Mariju. Iako je nije vidio petnaest godina, isti ju je as prepoznao kao to je pre-
poznala i ona njega. Osim toga, nipoto mu nije bilo drago to ona zna kojim je poslom
doao u Vallettu.
Jeziak Pescade morao se dakle posluiti lukavtinom ako je elio doznati ono to doktora
toliko zanima, a to je panjolac tako pomno drao u tajnosti. Meutim, uskoro uspije obmanuti
Carpenu. A kako i ne bi zamijetio mladog, tako rano sazrelog lupea koji ga je pridobio i uvukao
mu se pod kou, s visoka se ophodio sa svom klatei u Manderaggiu, hvalio se da je uspjenim
poslovanjem ve stekao takav sveanj policijskih spisa da bi i najkraom stranicom zavrijedio
vjeala na Malti, giljotinu u Italiji, a garotu u panjolskoj, i s najoholijim prezirom gledao na sve
ulizice u etvrti koji bi se osjetili nelagodno im bi ugledali policemana. Sve u svemu, zgodan
huncut! Kao dobar poznavalac darovitih mangupa Carpena ga je mogao samo cijeniti!
Poto ga je tako spretno nadmudrio u igri, inilo se da je Jeziak Pescade jamano
postigao cilj, jer 26. kolovoza ujutro doktor Antekirtt primi pisamce kojim mu je zakazao
sastanak te veeri na kraju Sengleje.
Zadnjih nekoliko dana na Ferratu su radovi napredovali punom parom. Za najvie tri
dana, kad se dovre svi popravci i kad se natovari ugljenom, moi e ponovno isploviti.
Iste veeri doktor pode na mjesto koje mu je naznaio Jeziak Pescade. Bio je to
nekakav mali trg sa svoditima blizu krune ulice na rubu predgraa.
Bilo je osam sati. Pedesetak osoba nalazilo se na trgu gdje se odrava sajam, koji jo
nije bio zatvoren.

221
 Doktor Antekirtt se etao meu ljudima, mukarcima i enama, a gotovo svi su bili
maltekog podrijetla, kadli osjeti kako ga netko hvata za ruku.
Odvratan klipan odjeven u masne dronjke, s velikim, probuenim eirom na glavi
pokazivao mu je rupi i govorio:
- Evo to sam upravo ukrao Vaoj Preuzvienosti! Drugi put neka pripazi na depove!
Bio je to Jeziak Pescade, kojega upe nije bilo mogue prepoznati u posuenoj
preoblaci.
- Podli objeenjae! - ree doktor.
- Objeenjak jesam!... Podao nisam, gospodine doktore! Ovaj je upravo prepoznao
Jezika Pescadea, pa nije mogao a da se ne nasmijei. Onda e ne gubei ni aska:
- A Carpena?
- Trudi se doista da u Manderaggiu okupi dvanaest prekaljenih nitkova.
- Za koga?...
- Za stanovitog Zironea!
Za Sicilijanca Zironea, Sarcanvjeva druga? Kakva veza moe postojati izmeu tih
bijednika i Carpene?
Evo kako je to razmislivi sebi objasnio doktor, i nije se varao. panjoleva izdaja,
nakon koje su uhitili pazinske bjegunce, nije mogla ostati nepoznata Sarcanvju. Ovaj ga
je zacijelo dao traiti, pa kad ga je pronaao u potpunoj neimatini, po svoj ga prilici bez
kolebanja uzeo kao posrednika kakvima se Zirone koristi u slubi udruenja. Carpena e
dakle biti prvi putokaz potrazi, doktor vie nee tapkati u mraku.
- Zna li za koju ih svrhu unovauje? - upita Jezika Pescadea.
- Za druinu koja radi na Siciliji!
- Na Siciliji? Jest!... Znai, tako je!... A gdje tono?...
- U junim krajevima izmeu Siracuse i Catanije! Doista, na dobrom su putu.
- Kako si doao do podataka?...
- Od samoga Carpene, kojemu sam omilio i preporuujem ga Vaoj Preuzvienosti!
Doktor umjesto odgovora klimne glavom.
- Sad se moe vratiti na brod - ree - i pristojnije se obui.
- Nikako, jer mi ba ovo odijelo pristaje!
- A zato?
- Zato to imam ast biti lopovom u druini reenog Zironea!
- Prijatelju - odvrati doktor - uvaj se! U toj igri stavlja ivot na kocku...
- U vaoj slubi, gospodine doktore - ree Jeziak Pescade - a toliko vam zbilja dugujem!
- estiti mome!
Uostalom, i ja sam svim mastima premazan, nije da se hvalim, i hou da te vuciba-
tine sve do zadnjega potrpam u vreu!
Doktor shvati da u tim uvjetima suradnja Jezika Pescadea moe biti vrlo korisna za
njegove namjere. Odigravi ulogu bistri je momak osvojio Carpenino povjerenje do te
mjere da je doznao njegove tajne: treba ga pustiti da radi kako zna.
Kako nisu htjeli da ih zateknu zajedno, doktor i Jeziak Pescade se nakon pet min-
uta razgovora razdvoje. Jeziak Pescade krene pristanitima Sengleje, ukrca se u amac
na drugom kraju velike luke i vrati se u Manderaggio.
Prije nego to je stigao, doktor Antekirtt ve se vratio na jahtu. Ondje izvijesti Petra
Bathorvja o svemu to je uo. Istodobno je smatrao da Rtu Matifouu ne smije skrivati da
se Jeziak Pescade upustio u prilino opasan pothvat za dobrobit svih njih.
Herkul potrese glavom, tri puta sklopi i rasklopi iroke dlanove. Onda se moglo uti
kako sebi u bradu ponavlja:
- Da mu ni dlaka s glave ne nedostaje kad se vrati, ne! Niti dlaka, inae...
Posljednje su rijei kazivale vie nego sve to bi mogao kazati Rt Matifou da je imao
sposobnost sroiti dugu besjedu.

222
 Catania

VI U OKOLICI
CATANIJE

Da je ovjek dobio zadau da naini zemaljsku kuglu, jamano bi je bio sastavio u je-
dnom potezu i izradio je mehaniki kao elavu pekulu, jer joj ne bi ostavio nikakvih nera-
vnina ili nabora. Ali Zemlja je djelo Stvoriteljevo. Stoga na sicilijanskoj obali, neprispodobivom
primorju izmeu Acirealea i Catanije ne manjka rtova, grebena, pilja, litica i planina.

223
 U tom dijelu Tirenskoga mora poinje Messinski prolaz, kojemu suprotnu obalu
uokviruje gorski lanac u Calabriji. Kakvi su prolaz, obala i brda nad kojima se koi Etna
bili u Homerovo vrijeme, takvi su i danas, velebni! Ako je i nestala uma u kojoj je Eneja
primio Ahemenida, Galatejina pilja, Polifemova pilja, Kiklopski otoii, a malo dalje na
sjeveru i hridine Haribda i Scila jo su uvijek na svojem povijesnome mjestu, pa ovjek
moe stupiti ba onamo gdje se iskrcao trojanski junak kad je doao utemeljiti novo kra-
ljevstvo.
Ne moe biti spora da se div Polifem mogao podiiti veim brojem podviga negoli
gorostas Rt Matifou. Ali Rt je Matifou u prednosti utoliko to je iv, dok je Polifem mrtav
ve tri tisue godina, ako je ikada i postojao, to god o njemu kazao Odisej. Elisee Reclus
upozorava, naime, da je vrlo vjerojatno slavni Kiklop bio jednostavno Etna, kojoj za vri-
jeme izljeva lave krater blijesti poput golemog rastvorenog oka na vrhu planine, a s litice
rui komade stijena koji se pretvaraju u otoie i grebene kao to su Faraglioni.
Faraglioni, koji se nalaze nekoliko stotina metara od obale i od ceste prema Cataniji
uz koju sada usporedno tee eljeznika pruga izmeu Siracuse i Messine, zapravo su
negdanji Kiklopski otoii, Polifemova pilja nije daleko, a du cijele obale razlijee se
zagluna halabuka koju pod hazaltnim peinama uzvitlava more.
Upravo usred tih stijena, uveer 29. kolovoza, dvojica mukaraca koji su slabo mari-
li za ar povijesnih uspomena razgovarali su o stanovitim stvarima koje sicilijanskim
orunicima ne bi bilo krivo uti.
Jedan od mukaraca, koji je ve nekoliko asaka iekivao da se drugi pojavi, bio je
Zirone. Drugi, koji je osvanuo na cesti to vodi prema Cataniji, bio je Carpena.
- Konano si tu ! - povie Zirone. - Dobrano si zakasnio! Zbilja sam mislio da je Malta
iezla kao otok Julia, njezina biva susjeda, i da si se ve prometnuo u hranu za tune i
za palamide na samome dnu Sredozemnog mora!
Kao to vidimo, iako je Sarcanvjev drug preko glave prebacio petnaest godina, vri-
jeme nije naruilo njegovu govorljivost, a ni priroenu drskost. Sa eirom to mu je
padao do uha, sa smekastim ogrtaem na leima i s nazuvcima povezanim do koljena
izgledao je kao da je ono to jest i to nije prestao biti, lopov.
- Nisam se mogao prije vratiti - odgovori Carpena - i tek me je jutros parobrod iskr
cao u Cataniji.
- Tebe i tvoje ljude? - Jest.
- Koliko ih ima? - Tucet.
- Zar samo toliko?...
-Jest, ali dobrih! - Ljudi su iz Manderaggia?
- Odasvud pomalo, a uglavnom su Malteani.
- Dobre si novake uzeo, ali moda ne dovoljno - odvrati Zirone jer u zadnjih neko
liko mjeseci posao postaje teak i skup! Po svoj prilici Sicilija sada kipti od orunika, i
uskoro e ih po ikarama biti koliko i Papinih potplata! Hajde, ako je roba dobre kakvoe...
- Mislim da jest, Zirone - odgovori Carpena - a sam e prosuditi kad ih iskua. Uz
to sa sobom dovodim zgodnog momka, biveg sajminog akrobata, okretnog i lukavog,
koji bi po potrebi mogao glumiti djevojku i koji e nam, mislim, lijepo posluiti.
- ime se bavio na Malti?
- Runim satovima kad bi mu se ukazala prigoda, a rupiima kad se nije mogao
dokopati satova!
-A zove se?...
- Pescador.
- Dobro! - odgovori Zirone. - Gledat emo kako da upotrijebimo njegove sposobno
sti i pamet. Kamo si strpao sav taj narod?

224
 - U svratiste u mjestu Santa Grotta, iznad Nicolosija. -1 hoe li ovdje opet preuzeti
gostionicu?
-Ve sutra...
- Ne, nego ve veeras - odgovori Zirone - kad primim nove upute. ekam ovdje da
proe vlak za Messinu i da mi stigne pismo koje e mi dobaciti s vrata zadnjeg vagona.
- Pismo od... njega?
-Jest... od njega!... Tim svojim vjenanjem koje stalno propada - smijui se odgo-
vori Zirone - sili me da zaraujem za ivot! Tja! A to ovjek ne bi uinio za tako valjanoga
druga?
U tom trenutku, iz pravca Catanije zauje se daleka tutnjava, koja se meutim nije
mogla pobrkati s hukom valova. Bio je to vlak koji je ekao Zirone. Carpena i on popnu
se tad na stijene. Zatim se u nekoliko asaka nadu tik do kolosijeka kojemu nikakva ogra-
da nije branila pristup.
Dva zviduka to ih je vlak ispustio na ulazu u mali tunel najave da se pribliava vlak,
koji se kretao vrlo umjerenom brzinom. Domalo se pitanje lokomotive jasnije razabiralo,
svjetla proparaju mrak bijelim sjajem, a tranice zablistaju pred dugini mlazom svjetlosti.
Zirone je pogledom pomno pratio vlak to je promicao tri koraka od njega.
Malo prije nego to su zadnja kola bila na njegovoj visini, okno se spusti i neka ena
pomoli glavu kroz vrata. im je spazila Sicilijanca kako eka, ona hitro baci naranu koja
se otkotrlja po tranicama desetak koraka od Zironea.
Ta je ena bila Namir, Sarcanvjeva uhoda. Za nekoliko trenutaka nestala je s vlakom
u pravcu Acirealea.
Zirone poe i pokupi naranu ili bolje, dvije polovice naranine kore privrene uzi-
com. panjolac i on vrate se onda da bi se sklonili iza visoke stijene. Ondje Zirone upali
malu svjetiljku.rascijepi naraninu koru i izvue cedulju koja je sadravala ovu obavijest:
- On se nada da e vam se za pet-est dana pridruiti u Nicolosiju. Osobito se uva
jte stanovitog doktora Antekirtta!
Oito, Sarcany je u Dubrovniku doznao da je tajnovitog ovjeka koji je tako zaokupio
znatielju javnosti u svojoj kui dvaput primila gospoa Bathorv. To je donekle uznemirilo
podmuklicu koji je navikao da ne vjeruje nikome i niemu. Zato je svojemu drugu
Zironeu opomenu i poslao posrednitvom Namir i ne koristei se potom. Zirone stavi
cedulju u dep i ugasi svjetiljku. Onda se obrati Carpeni: -Jesi li ikad uo za kakvog
doktora Antekirtta? - upita ga. - Nisam - odgovori panjolac - ali moda ga poznaje mali
Pescador! Taj ti dragi deko zna sve !
- Vidjet emo - priklopi Zirone. - Pa reci, Carpena, nije nas strah putovati nou, je li?
- Manje nas je strah nego da putujemo danju, Zirone!
- Tako je... Danju ima orunika koji su previe radoznali! Onda, put pod noge! Za
manje od tri sata trebamo biti u svratitu u mjestu Santa Grotta!
Pa poto su preli eljezniku prugu obojica udare puteljcima koje je Zirone dobro
poznavao, a koji e se domalo zametnuti na zemljitu nastalom od skruene lave po
obroncima Etne.
Prije kojih osamnaest godina na Siciliji, u prvom redu u prijestolnici Palermu, po-
stojalo je strano udruenje zlikovaca. Meusobno su se povezali nekom vrstom mason-
skog obreda, a u svojim su redovima brojili nekoliko tisua pristaa. Pljaka i prijevara
koje ne biraju sredstva bile su svrha navedenog Drutva, Mafije, kojoj su mnogi trgovci i
tvorniari plaali nekakav godinji namet kako bi im dopustila da bez odvie smetnji na-
stave proizvodnju ili trgovinu.
U to doba, prije transke urote, Sarcanv i Zirone bili su meu glavnim lanovima
Mafije, a ni po marljivosti nisu zaostajali.
 Zirone upali malu svjetiljku

Meutim, kako se u svemu irio napredak i u gradove se, ako ne i u sela, uvela bolja
uprava, poela je remetiti poslove udruenja. Nameti i dae su splasnuli. Stoga se veina
lanova podijelila i potraila unosniji nain stjecanja sredstava za ivot u razbojnitvu.
U to vijeme, kad se zemlja ujedinila, promijenilo se dravno ureenje u Italiji. Kao
i druge pokrajine, Sicilija se morala prilagoditi zajednikoj sudbini i podvrgnuti novim
zakonima, posebice obvezi sluenja u vojsci. Tako su mnogi koji se nisu htjeli pokoriti
zakonima postali pobunjenici ili su kao odmetnici odbili sluiti vojsku. Bili su to sve sami
bezobzirni ljudi, maflosi ili drugi, koji su se okupljali u druine i stali zlostavljati sela.

226
 Upravo je Zirone bio na elu jedne od tih druina, pa kad su spiskali dio dobara grofa
Matijaa Sandorfa koji je kao nagrada za prijavu dopao Sarcanvju, obojica su se vratili
nekadanjem ivotu ekajui da im se prui neka ozbiljnija prilika da ponovno steknu imetak.
Prilika im se i ukae: Sarcanv e oeniti ker Silasa Toronthala. Znamo kako mu to i
u kakvim okolnostima dotad nije polazilo za rukom.
Kako je Sicilija jo i dan-danas neobino povoljan kraj za razbojnike pothvate!
Obodom od sedamsto dvadeset kilometata, izmeu iljaka trokuta koji na sjeveroistoku
ocrtava rt Faro, na zapadu Lilibeo kod Marale, a na jugoistoku rt Passero, drevna Trinacria
obuhvaa planinske lance Peloritane i Nebrode, samostalnu vulkansku skupinu Etnu,
vodene tokove Giarrellu, Cantaru, Platani, bujice, doline, ravnice i gradove koji meu-
sobno teko uspostavljaju veze, utvrena naselja do kojih nije lako doprijeti, na gotovo
nepristupanim liticama, izgubljena sela, zabitne samostane u klancima ili na ograncima
gorske kose, ukratko, mnotvo zaklona u koje se mogue povui te bezbroj uvala u koji-
ma more nudi pogodnosti za bjeanje. Komadi sicilijanske zemlje pravi je saetak zemljine
kugle u malome, na kojemu se susree sve to ini zemaljski svijet, brda, vulkani, udo-
line, livade, matice, rijeke, jezera, brzice, gradovi, sela, zaselci, luke, uvale, uzvisine, rtovi,
grebeni, hridine, a sve je to na raspolaganju puanstvu od gotovo dva milijuna stanovni-
ka koje se rasporedilo na dvadeset i est tisua kvadratnih kilometara povrine.
Koji bi kraj mogao predstavljati bolju pozornicu razbojnikim pustolovinama? Zbog
toga, premda se predio postepeno suzuje, premda se ini da je sicilijanskom razbojniku
kao i kalabrekom razbojniku odavno odzvonilo, iako su ih izagnali, barem iz suvremene
knjievnosti, iako se jednom rijeju sada nae i posla koji se isplati vie od krae, dobro
je da se putnici ne izlau opasnosti a da ne poduzmu mjere opreza po tome kraju koji je
drag mitskome razbojniku Kaku i koji je blagoslovio Merkur.
Meutim, zadnjih godina sicilijanski orunici, koji uvijek budno paze i uvijek su
spremni za pokret, krenuli su u nekoliko vrlo uspjenih pohoda kroz istone pokrajine.
Vie razbojnikih druina palo je u zasjedu pa su ih djelomice unitili. Meu njima je bila
i Zironeova druina, koja je brojila jo samo tridesetak ljudi. Zbog toga je odluio da
druini ucijepi neto strane a osobito malteke krvi. Znao je da po krmama u Manderaggiu u
koje je neko zalazio nezaposlenih razbojnika ima na stotine. Zato je Carpena i otiao u
Vallettu, pa ako je unovaio svega dvanaestak ljudi, bili su barem po izbor junaci.
Ne treba se uditi to se panjolac pokazao tako odanim Zironeu! Poziv mu je odgo-
varao, ali kako je po prirodi bio kukavica, nastojao je da se pri pohodima u kojima se va-
ljalo bojati pucnjave bude to je manje mogue u prvim redovima. Zato se ograniavao
da priprema poslove, kuje planove i radi kao gostioniar u svratitu u mjestacu Santa
Grotta, groznome lupekom leglu to se ugnijezdilo na prvim padinama vulkana. Samo
se po sebi razumije, iako su Sarcanv i Zirone znali sve to se u Carpeninom ivotu ticalo
sluaja Andreje Ferrata, Carpena nije znao nita o transkoj uroti. Jednostavno je mislio
da se udruio s estitim razbojnicima koji se ve mnogo godina bave svojom djelatnou
u sicilijanskim planinama.
Dok su prevaljivali osam talijanskih milja od Polifemovih stijena do Nicolosija, Zirone
i Carpena ne susretnu nikog neugodnog u smislu da im se nijedan orunik ne isprijei
na putu. Ili su prilino strmim stazama izmeu vinorodnih polja, maslinjaka, nasada
naranaa i cedrova, preko umica jasena, plutnjaka i indijskih smokava. Katkad su se ve-
rali nekim isuenim rijenim koritima to izdaleka izgledaju kao ceste nasipane mrvlje-
nim kamenjem koje parni valjak jo nije do kraja zdrobio. Sicilijanac i panjolac prou
selima San Giovanni i Tramestieri na ve dosta velikoj nadmorskoj visini. Oko deset i po
dohvate se Nicolosija. To se trgovite nalazi u sreditu prostrane zaravni koju sa sjevera i
sa zapada zakriljuju stoasta eruptivna brda Monpilieri, Monte Rosso i Serra Pizzuta.

227
 U krmi u mjestu Santa Grotla nije se spavalo

Naselje ima est crkava, samostan pod zatitom Svetog Nikole Arenskoga i dvije go-
stionice, to pokazuje koliko je vano. Ali u dvjema gostionicama Zirone i Carpena nisu
imali to traiti. Svratiste u mjestu Santa Grotta ekalo ih je sat vremena odande u je-
dnome od najmranijih klanaca u masivu Etne. Onamo stignu prije nego to je na zvonici-
ma u Nicolosiju odbila pono.
U krmi u mjestu Santa Grotta nije se spavalo. Veeralo se uz zvuke povika i psova-
ka. Tu su se na okupu nalazili novi Carpenini najamnici, kojima je jedan od starih lano-
va druine, jamano radi protuslovlja zvan Benito iliti Dobroslav, priredio dobrodolicu

228
 kue. Ostatak druine, etrdesetak gortaka i odmetnika, bio je tada kojih dvadeset milja
zapadno odatle, gdje su obijali suprotne obronke Etne, ali su im se uskoro morali prikljuiti.
U krmi je dakle bilo jedva tucet Malteana to ih je unovaio panjolac. Medu njima je
Pescador, drugim imenom Jeziak Pescade, iz petnih ila sudjelovao u koncertu kletvi i
razmetanja. No usput je sluao, motrio i zapaao kako ne bi propustio nita to bi mu
moglo biti korisno. Tako i zapamti govor koji je gostima odrao Benito da bi utiao gala-
mu, malo prije nego to su stigli Carpena i Zirone.
- Umuknite ve jednom, avli malteki, umuknite! uli bi vas i u Cassoneu kamo je
glavni komesar, ljubazni upravitelj provincije poslao odred karabinijera!
Prijetio im je u ali, jer su Cassone i Santa Grotta dosta udaljeni jedno od drugoga.
Ali novopridoli povjeruju da bi njihova dernjava mogla doi do uiju karabinijerima,
tamonjim orunicima. Na to prigue viku pa stanu jo obilatije potezati iz irokih pleten-
ki lako vino iz kraja oko Etne to im ga je lijevao sam Benito da bi im poelio dobrodolicu.
Sve u svemu, bili su svi manje-vie pijani kad su se otvorila vrata gostionice.
- Sjajni momci! - vikne Zirone ulazei. - Carpena je bio sretne ruke, a vidim da je
Benito sve lijepo udesio!
- Ovi su valjani ljudi umirali od ei! - odgovori Benito. - A budui da je ta najgad-
nija od svih smrti - smijui se priklopi Zirone - htio si ih je potedjeti! Dobro! Neka sada
odspavaju! Sutra emo se upoznati!
- emu ekati do sutra? - ree jedan od novaka.
- Zato to ste previe pijani da biste ita razumjeli i sluali me! - odgovari Zirone.
- Pijani!... Pijani!... Zar zato to smo iskapili koju bocu vaeg laganog domaeg vina,
a navikli smo na gin i na whiskey po krmama u Manderaggiu!
- Hej! Tko je onaj ondje? - upita Zirone. - To je mali Pescador! - odgovori Carpena.
- Hej! Tko je onaj ondje? - upita sad Pescador pokazujui prema Sicilijancu.
- To je Zirone ! - odgovori panjolac.
Zirone pozorno pogleda mladog lopova o kojemu je od Carpene uo slavopojke, a
koji mu se predstavlja tako nehajno i neusiljeno. Zacijelo mu se njegovo lice uini otroum-
nim i smionim, jer kretnjom pokae da mu odobrava. Onda e obrativi se Pescadoru:
- Znai, i ti si pio kao ostali?
- Vie od ostalih !
-1 razum ti je ostao bistar?
- Pih ! Ne muti se on meni za takvu sitnicu !
- Hajde, mali, kai - nastavi Zirone - Carpena mi je rekao da e mi ti moda dati
obavijest koja mi treba!
- Besplatno?...
-Hvataj!
Pa Zirone dobaci pola pijastera koji za tili as nestane u depu Pescadorovog kaputa
kao kakva loptica u opsjenarovu eiru. - Zgodan je! - ree Zirone.
- Jako zgodan ! - odgovori Pescador. - A o emu je rije? - Poznaje li dobro Maltu?
-1 Maltu, i Italiju, i Istru, i Dalmaciju, i Jadran! - odgovori Pescador.
- Putovao si?...
- Mnogo, ali uvijek o svojem troku!
- Preporuujem ti da drugaije nikad i ne putuje kad ti vlada plaa...
- Preskupo je! - doeka Pescador.
- Pravo veli! - odvrne Zirone oaran novim drugom, s kojim se barem moglo popriati.
-1 to onda?... - nastavi pronicavi momak.
- I onda, evo to je! Pescadore, jesi li za svojih brojnih putovanja koji put uo za
stanovitog doktora Antekirtta?

229
 Unato svojoj domiljatosti, Jeziak se Pescade nije
mogao nadati da je to na stvari! Ipak je dovoljno vladao
sobom da ne oda koliko se iznenadio.
Kako je Zirone, koji nije bio u Dubrovniku onda kad se ondje usidrila Savarena, a
ni na Malti kad je pristao Ferrato, mogao uti za doktora pa ak i doznati njegovo ime?
No kako mu je duh bio odrjeit, smjesta shvati da e se svojim odgovorom moi oko-
ristiti pa bez skanjivanja ree:
- Doktor Antekirtt? - odvrati. - Hej, nego to!... U cijelome Sredozemlju ni o kom se
drugom i ne govori!
- Jesi li ga vidio?
- Nikada.
- Ali zna li tko je taj doktor?
-Jad i bijeda, samo je stostruki milijuna, kau, koji nikad ne odlazi u etnju a da u
svakom depu putnog kaputa nema bar po milijun, a ima ih barem est! Nesretnik koji
je spao na to da se iz ljubavi bavi medicinom, katkad plovi goletom, katkad jahtom, a ima
vam lijek za svih dvadeset i dvije tisue boletina kojima je priroda usreila ljudski rod!
Negdanji pelivan u pravi as uskrsne u osobi Jezika Pescadea i besjedom zadivi
Zironea nita manje nego Carpenu, koji kao da je govorio:
- Ha! Kakav novak!
Pescador zauti poto je pripalio cigaretu, a izgledalo je kao da mu hiroviti dim izlazi
istovremeno kroz nos, kroz oi i ak kroz ui.
- Kae dakle da je doktor bogat? - upita Zirone.
- Toliko bogat da bi mogao kupiti Siciliju i od nje napraviti engleski vrt! - odgovori
Pescador.
Onda pomisli kako je kucnuo as da Zironea navede na pomisao o naumu na kojem
je radio:
-1 znajte - ree - kapetane Zirone, iako nisam vidio doktora Antekirtta, barem sam
vidio jednu od njegovih jahta, jer se pripovijeda da ih ima cijelu flotu da bi krstario morem!
- Jednu od jahta?
- Jest , njegov Ferrato! Prekrasan brod koji bi mi bio ba kao naruen da odem na
izlet u Napuljski zaljev s jednom ili dvije princeze po svojem izboru!
- Gdje si vidio jahtu?
- Na Malti - odgovori Pescador. - A kad je to bilo?
- Prekjuer u Valletti! U trenutku kad smo se ukrcavali s narednikom Carpenom jo
je bila usidrena u vojnoj luci! Ali se govorilo da e isploviti dvadeset i etiri sata poslije
nas!
- Kamo?...
- Ha, upravo prema Siciliji, za Cataniju! - Za Cataniju? - odvrati Zirone.
Podudarnost izmeu odlaska doktora Antekirtta i upozorenja koje je dobio da ga se
uva u Sarcanvjeva je druga mogla probuditi samo sumnje.
Jeziak Pescade shvati da se Zironeovom glavom mota nekakva tajna primisao, ali
koja? Kako je nije mogao pogoditi, odlui nastupiti izravnije.
Zato e, kad Zirone ree: - to li dolazi raditi na Siciliji taj vraji doktor, i to ba u
Cataniji?
- Ha, svete mi Agate, dolazi razgledati grad! Dolazi se popeti na Etnu! Dolazi puto
vati kao bogati putnik, to i jest!
- Pescadore - ree Zirone kojega je povremeno znalo obuzeti neko nepovjerenje -
ini se da ti o tom ovjeku tota zna!
- Znam koliko bi mi trebalo prui li se prilika! - odgovori Jeziak Pescade.
- to hoe time rei?

230
 - Hou rei, doe li se, kao to moemo pretpostaviti, doktor Antekirtt etati naim
krajevima, onda e valjati da nam Njegova Preuzvienost plati lijepu pristojbu ako eli
proi!
- Zbilja? - odvrati Zirone.
- A ako ga to bude stajalo svega milijun ili dva, jeftino e se izvui.
- Misli!
- A u tom sluaju e Zirone i njegovi prijatelji ispasti pravi bedaci.
- Dobro! - smijui se ree Zirone. - Sad kad si nam tako lijepo polaskao, moe ii u
krpe!
- U redu je, kapetane - odgovori Pescador - ali bar znam o emu u sanjati!
- A o emu?
- O milijunima doktora Antekirtta... zlatne snove, eto o emu! Na to, poto je otpu
hnuo jo jedan dim cigarete, Pescador ode k drugovima u suu gostionice, dok se Carpena
vraao u svoju sobu.
A tada, umjesto da zaspi, valjani momak uze u duhu prebirati sve to je uradio i
rekao.
Od trenutka kad mu je Zirone na njegovo veliko uenje spomenuo doktora
Antekirtta, je li postupao za dobrobit zadatka to su mu ga povjerili? Prosudimo sami.
Dolazei na Siciliju, doktor se ondje nadao zatei Sarcanvja, a u sluaju da budu
zajedno i Silasa Toronthala, to je bilo mogue, budui da su obojica napustili Dubrovnik.
Ne naie li na Sarcanvja, kanio je zaskoiti njegovoga druga doepati se Zironea, a zatim
ga milom ili silom natjerati da kae gdje se nalaze Sarcanv i Silas Toronthal. Takav mu je
bio naum: evo kako ga je smjerao izvesti.
U mladosti je doktor u vie navrata posjetio Siciliju, a osobito predio oko Etne.
Poznavao je nekoliko staza kojima se kreu planinari i medu kojima najutabanija prolazi
nie kue izgraene u podnoju sredinjeg brijega, a zovu je Engleskom kolibom, "asa
Inglese"*.
Meutim, u tom je trenutku Zironeova druina, kojoj je Carpena potraio pojaanje
na Malti, lutala padinama Etne. Bilo je prema tome izvjesno da e dolazak tako glasovite
osobe kao to je doktor Antekirtt u Cataniji izazvati uobiajeni uinak. A kako e doktor
namjerno razglasiti da se namjerava popeti na Etnu, jednako je izvjesno bilo da e
Zirone to doznati, posebno ako pripomogne Jeziak Pescade. Vidjeli smo da je o tome
zapodjenuti razgovor bilo ak vrlo lako, budui da je sam Zirone stao Pescadora ispitivati
o navedenome doktoru.
A evo sada kakvu e zamku postaviti Zironeu, koji je imao dobre izglede da se u nju
uhvati.
Dan prije nego to e se doktor penjati na vulkan, dvanaestorica dobro naoruanih
ljudi s Ferrata kradom e poi do Engleske kolibe. Sutradan e u pratnji Luigija, Petra i
vodia doktor napustiti Cataniju i krenuti uobiajenim putem, da bi u Englesku kolibu
dospio oko osam sati naveer i ondje prenoio. To inae ine izletnici koji s vrha Etne
ele vidjeti kako sunce izlazi nad kalabrijske planine.
Nema dvojbe da e se, nagovori li ga Jeziak Pescade, Zirone pokuati dokopati do-
ktora Antekirtta mislei da mora obraunati samo s njime i s dvojicom pratilaca. Ali kad
stigne do Engleske kolibe, doekat e ga mornari s Ferrara kojima se nipoto nee moi
oduprijeti.
Budui da je znao za doktorov naum, Jeziak Pescade je dakle spretno iskoristio
okolnosti da Zironeu natukne i navede ga na misa o da se dokopa doktora Antekirtta,
bogate rtve koju e moi bez uvijanja opeljeiti, a usput se pridrava opomene koju je
* Na postaji koja se nalazi tri tisue metara iznad morske razine treba zahvaliti nekolicini gentlemena,
ljubitelja udobnosti.
231
 primio. Uostalom, kad se te osobe mora uvati, zar se nije bolje protiv njega osigurati pa
makar mu i propao plijen od pljake? Na to se odlui Zirone dok eka nove Sarcanvjeve
upute. No da bi zajamio uspjeh, kako mu pri ruci nije bila cijela druina, namjeravao je
u pohod ipak poi s Carpeninim Malteanima, zbog ega se zapravo Jeziak Pescade nije
morao zabrinjavati, jer dvanaestorici zlikovaca nee biti nimalo lako suoiti se s ljudima
s Ferrata.
No Zirone nikada nita nije preputao sluaju. Budui da je prema Pescadorovim
rijeima jahta morala stii sutradan, on izjutra napusti svratiste u mjestacu Santa Grotta
i spusti se do Catanije. Kako ga nisu poznavali, mogao je poi ne izvrgavajui se opasnosti.
Jahta je ve prije nekoliko sati stigla do sidrita. Nije zauzela mjesto u blizini pri-
stanita, koja su uvijek zakrena brodovima, nego u nekoj vrsti zbirita izmeu sjevernoga
gata i goleme gromade sivocrne lave to ju je Etna izbacila godine 1669- i izlila sve do
mora.
im je svanuo dan, Rt Matifou i jedanaestorica lanova posade kojima je zapovijedao
Luigi iskrcali su se u Cataniji. Onda u odvojenim skupinama udare cestom prema Engleskoj
kolibi.
Zirone dakle ne dozna da su se oni iskrcali, a kako se Ferrato usidrio dvjesta metara
od kopna, nije ak ni mogao promatrati to se dogaa na palubi.
Oko est sati uveer kitolovka doveze do pristanita dvojicu putnika s jahte. Bili su
to doktor i Petar Bathorv. Izbiju na Via Stesicoro i Strada Etnea pa se upute prema divnome
perivoju Bellinijeve vile, moda jednome od najljepih u Europi, koji je pun cvjetnih gaje-
va, protkan puteljcima, zaravancima u sjeni velikih stabala i potocima, a na obzoru se
uzdie velebni vulkan oko kojega vijore oblaci pare.
Zirone je dvojicu putnika pratio i ne sumnjajui da je jedan od njih upravo doktor
Antekirtt. Trsio se ak da im se znatno priblii u svjetini koju je u Bellinijev perivoj privukla
glazba. Ali ne poe mu za rukom da doktor i Petar ne zamijete kamo smjera dripac
podmukla lica. Ako je to Zirone, prilika je izvrsna da ga jo bolje namame u stupicu to
mu je spremaju.
Zato oko jedanaest uveer, ba kad su krenuli iz vrta da se vrate na brod, doktor gla-
l sno odgovori Petru:
-Jest, utanaili smo! Sutra emo poi i prespavat emo u Engleskoj kolibi.
Sad je uhoda jamano znao to je htio znati, jer je asak zatim nestao.

232
 Faraglioni ili Polifemove pilje

VII ENGLESKA
KOLIBA

Sutradan se oko jedan popodne doktor i Petar Bathory pripreme da napuste brod.
Kitolovka prihvati putnike, ali prije nego to se ukrcao doktor upozori kapetana
Kostrika, neka pripazi kad stigne Elektrik 2, koji su oekivali svaki as, te da ga poalje na
puinu iza Faragliona, koje zovu jo i Polifemovim stijenama. Ako naum uspije, ako Sarcanyja

233

_J
 ili u najmanju ruku Zironea i Carpenu zarobe, brzo plovilo morat e biti pripravno da ih
prebaci na Antekirttu, gdje je doktor izdajice iz Trsta i iz Rovinja htio zadrati u svojoj vlasti.
Kitolovka se otisne. Za koji asak doe do jednoga od stubita na katanskom pri-
stanitu. Doktor Antekirtt i Petar bili su prikladno odjeveni kao planinari koji moraju po-
dnijeti temperaturu to moe pasti i na sedam ili osam stupnjeva ispod nitice i onda kad
je u razini mora trideset stupnjeva iznad nitice. Vodi kojega su unajmili u odjelu
Planinarskog kluba u Lincolnovoj ulici broj 17 ekao ih je s konjima to su ih u Nicolosiju
morali zamijeniti mazgama, izdrljivim ivotinjama sigurnih i neumornih nogu.
Put je naravno bio strmenit i vijugav. esto je skretao da bi zaobiao razlivenu lavu,
bazaltne stijene to su se stvrdnule prije vie milijuna godina, suhe usjekline koje pro-
ljee pretvara u silovite bujice, sred umovita kraja obraslog maslinama, naranama,
rogaima, jasenima i lozom to se dugim trsovima obavija oko svih oblinjih grana. To
je bilo prvo od triju podruja od kojih se sastoje slojevi vulkana, brda-uarene pei,
kako Feniani prevode rije Etna, ili "u zemlju zabodenog klina i stupa to podupire
nebo", kako su ga opisivali zemljoznanci u vremena kad jo nije postojala geoloka
znanost.
Nakon dva sata, dok su se nekoliko asaka odmarali, to je bilo potrebnije ivinama
negoli jahaima, doktor i Petar mogli su pod nogama ugledati cijeli grad Cataniju, pono-
sitog takmaca Palerma, koji ima barem osamdeset i pet tisua dua. Najprije su mu uoili
glavne ulice koje teku usporedno s pristanitima, zvonike i polukuglaste svodove stotine
crkava, brojne i ivopisne samostane te kue u pomalo preuzetnom stilu XVII stoljea, a
sve je obgrlio najarobniji vijenac lisnatih kroanja to je ikad resio ikoji grad. Zatim se
neto dalje prostirala luka kojoj se sama Etna pobrinula za prirodne nasipe, poto ju je
dijelom zatrpala jezivom erupcijom godine 1669. koja je unitila etrnaest gradova i sela
te odnijela osamnaest tisua rtava prosuvi po predjelu preko milijarde kubinih metara
lave.
Uostalom, ako je Etna u naem XIX. stoljeu neto mirnija, doista je i zasluila da
otpoine. Kranska je era naime doivjela vie od trideset erupcija. injenica da im
Sicilija nije podlegla dokazuje da je otporne grade. Valja k tome napomenuti da vulkan
nije stvorio stalan krater. Mijenja ih kako mu je po udi. Planina se ulekne na mjestu
gdje joj nikne jedan od irova koji rigaju vatru i kroz koje onda provali sva uarena tvar
to joj se nagomilala u slabinama. Tako je nastalo mnotvo malih vulkana, dvostruka
planina Monte Rosso, koju su zgura, troska i pijesak godine 1669. u tri mjeseca podigli
na visinu sto trideset i sedam metara, Frumento, Simoni, Stornello i Crisinco nalik na
tornjie oko kupole kakve katedrale, a da i ne nabrajamo kratere iz 1809, 1811, 1819,
1838, 1852, 1865. i 1879. koji u bokovima sredinjeg Etninog cunja bue lijevke poput
stanica u sau.
Poto su proli kroz mjestace Belvedere, vodi udari kraom stazom kako bi se
domogli puta za Tramestieri nedaleko od puta za Nicolosi. Jo su se nalazili u prvom,
obraenom podruju masiva, koje se protee gotovo sve do trgovita na dvije tisue sto
dvadeset stopa nadmorske visine. Bilo je otprilike etiri popodne kad se pojavi Nicolosi,
a na petnaest kilometara to su ih dijelili od Catanije izletnici se nisu susreli ni s kakvim
neugodnim stvorovima, ni s vucima ni s veprovima. Valjalo je prevaliti jo dvadeset kilo-
metara prije nego dopru do Engleske kolibe.
- Koliko Vaa Preuzvienost namjerava ostati ovdje? - upita vodi.
- to je krae mogue - odgovori doktor - toliko da stignemo veeras oko devet sati.
- Znai etrdeset minuta?... - U redu, etrdeset minuta!
I to je bilo dovoljno da na brzinu prezalogaje u jednoj od dviju mjesnih krama, koje
donekle spaavaju kuharski ugled sicilijanskih gostionica. Kaimo to na diku tri tisue

234
 Tu i tamo jo uvijek rastu bukve, hrastovi i smokve

stanovnika Nicolosija, ukljuivi i prosjake kojima su krcate ulice. I u mnogome bi se

vanijem gradu u Italiji gostioniar dobrano namuio da vam ponudi komad kozletine,
voe, groe, narane, ipak i vino iz San Placida od berbi iz okolice Catanije.
Prije pet sati jaui na mazgama doktor, Petar i vodi stupili su u drugi sloj masiva,
umovito podruje. Ne obiluje ono toliko stablima, jer i ovdje kao svuda drvosjee razaraju
drevne i prekrasne ume koje e se uskoro svesti na puku mitoloku uspomenu.
Meutim, tu i tamo u bokorima ili u skupinama du prisoja lave i uz rubove ponora jo
uvijek rastu bukve, hrastovi i smokve gotovo crna lia, a na neto uzvienijim dijelovima
 jele, borovi i breze. ak i na pepelu koji se pomijeao s malo crnice niu prostrani buseni
paprati, melema i sljeza, a prekrivaju ga sagovi mahovine.
Oko osam uveer doktor i Petar ve su se nalazili na tri tisue metara nadmorske
visine koja otprilike predstavlja granicu vjenog snijega. Na padinama Etne ima ga u kolii-
nama koje bi bile dovoljne da opskrbe Italiju i Siciliju.
Zatim je slijedio predio crnih lava, pepela i drozge koji se prostire iznad goleme
pukotine u obliku irokog eliptinog kruga to ga tvori Valle del Bove. Trebalo je zaobi-
laziti litice visoke izmeu tisue i tri tisue stopa, a naslage im se sastoje od trahitnih i
bazaltnih slojeva to ih vrijeme jo nije naelo.
Sprijeda se koio pravi vulkanov stoac, na kojem je mjestimino grmlje stvaralo
mrlje zelenila. Sredinjoj grbi koja sama za sebe ini cijelu planinu, nalik na Pelion koji
se nasadio na Ossu, vrhunac se zaobljuje na tri tisue trista esnaest metara nadmorske
visine. Tlo im je ve podrhtavalo pod nogama. Ispod snjenog pokrova strujili su titraji
to ih izaziva, vulkanske komeanje koje neprestano uzdrmava masiv Etne. Poneki pra-
men sumporne pare iz perjanice to ju je vjetar svijao nad otvorom kratera gdjekad bi se
obarao sve do podnoja stoca, a tua uarenom koksu sline drozge padala je po bjelias-
tom sagu gdje se pitei gasila.
Temperatura je tada bila vrlo niska, nekoliko stupnjeva ispod nitice, a prorijeeni
zrak znatno im je oteavao disanje. Planinari su se morali dobro umotati u putne kapute.
Bridak vjetar koji je preko planine puhao iskosa sa sobom je odnosio sitne pahulje otrgnute
s tla i kovitlao ih zrakom. S te su se visine ispod plamenog grotla iz kojeg je sopui izbi-
jao plamen mogli promatrati drugi, sporedni krateri, izvori sumpornih para ili mrane
jame iz kojih je s dna hroptala podzemna vatra. Sveudilj se razlijegala tutnjava to se povre-
meno pojaavala uz orkanske urlike, kao iz nepregledno velikoga kotla kojemu pregri-
jana para nadie zaklopce. Nije meutim valjalo oekivati nikakvu erupciju, pa se sav
unutranji bijes prometao tek u rzanje gornjeg kratera i u podrigivanje vulkanskih dri-
jela koji su izreetali glavni unj.
Bilo je tada devet sati uveer. Nebo se sjajilo tisuama zvijezda koje su u smanjenoj
gustoi uzduha na toj visini jo blistavije svjetlucale. Mjeseev srp utapao se na zapadu u
vodama Bolskog mora. Na nekoj planini koja nije aktivni vulkan ta mirna no bi bila divna.
- Valjda smo stigli? - upita doktor.
- Ovo je Engleska koliba! - odgovori vodi. Pedesetak koraka nalijevo, odnosno etiri
stotine dvadeset i osam metara ispod vrha glavnog cunja pokazivao im je okrajak zida u
kojem su se probuila dva prozora i jedna vrata, koja su bila okrenuta tako da se zatite
od snijega. Kuu su godine 1811. izgradili engleski asnici na visoravni od lave nazvanoj
Piano del Lago*.
Kolibu koju zovu i asa Etnea nedavno su obnovili, za to se zauzeo Planinarski klub
poto ju je dugo o svojem troku odravao g. Gemellaro, brat uenoga geologa istog pre-
zimena. Nedaleko se u tami nadzirala hrpa ruevina rimskog podrijetla, a nadjenuli su joj
ime Toranj Filozofa. Odatle se pria legenda, Empedoklo strmoglavio u krater. Uistinu,
htjela bi se neka zbilja udarna koliina filozofije da bi ovjek podnio osam dana samova-
nja na tome mjestu, pa je lako razumjeti in slavnog filozofa Agrigenta.
Meutim, doktor Antekirtt, Petar Bathorv i vodi bili su se uputili prema Engleskoj
kolibi. Kad su stigli pokucaju na vrata, koja se odmah otvore.
asak nakon toga nalazili su se meu svojim ljudima. Engleska koliba ima svega tri
sobe sa stolom, stolicama i kuhinjskim potreptinama, ali to je dovoljno da se ljudi koji
se penju na Etnu odmore poto su se domogli dvije tisue osamsto osamdeset i pet metara
nadmorske visine.
* U to su vrijeme domalo morali zapoeti radovi koji e Englesku kolibu pretvoriti u opservatorij, o emu se brine
talijanska vlada i gradska uprava Catanije.
236
 U strahu da tkogod ne nasluti kako se tu utaborio njegov mali odred, Luigi do tog
trenutka nije htio naloiti vatru, premda je unutra vladala cia zima. Ali sada vie nije bilo
nuno postupati tako oprezno, budui da Zirone zna kako doktor mora provesti no u
Engleskoj kolibi. Dovuku zato na ognjite malo cjepanica iz zalihe u drvarnici. Uskoro im
pucketava vatra dade i topline i svjetla koji su im nedostajali.
U meuvremenu doktor pozove Luigija na stranu i upita ga nije li bilo kakvih ne-
zgoda otkako je stigao.
- Nikakvih - odgovori Luigi. - Samo se bojim da naa nazonost na ovome mjestu nije
ba tako tajna kao to bismo eljeli! - A zato?
- Zato to nas je, ako se ne varam, od Nicolosija slijedio neki ovjek koji je nestao
malo prije nego to smo doli do podnoja brda.
- To je prava teta, Luigi! Od toga bi Zironea mogla proi volja da me ovamo doe
napasti! Je li se itko uljao oko Engleske kolibe otkad se spustila no?
- Nitko, gospodine doktore - odgovori Luigi. - ak sam provjere radi pretraio ruevine
Tornja Filozofa. Potpuno su prazne.
- Priekajmo, Luigi, ali neka netko od ljudi bude stalno na strai ispred vrata! Sve se
vidi izdaleka, jer je no svijetla, a vano je da nas ne iznenade!
Urade sve kako je naloio doktor, pa kad je on sjeo na klupicu pred ognjite, nje-
govi ljudi oko njega polijeu na slamarice. Meutim, Rt Matifou prie doktoru. Gledao
ga je ne usuujui se da mu se obrati. Ali bilo je lako shvatiti to ga mui.
- eli znati to se zbilo s Jezikom Pescadeom? - odvrati mu doktor. Strpi se malo!...
- Zakratko e se vratiti, iako je u ovom trenutku upleten u igru za koju bi ga mogli
objesiti...
- Nama oko vrata! - dometne Petar, jer je Rta Matifoua htio umiriti u pogledu sudbine
njegova malog druga.
Protekne sat a da nita nije poremetilo duboku samou oko sredinjeg brda. Nijedna
se sjena nije pomolila na bijeloj padini ispred zaravanka Piano del Lago. Zato su doktor
i Petar postajali nestrpljivi, pa ak i uznemireni i nisu se mogli svladati. Ako su po nesrei
Zironea upozorili da se ondje nalazi mali odred, nikad se nee osmjeliti da navali na
Englesku kolibu. Bio bi to pravi promaaj. Svejedno, valja se doepati Sarcanvjeva orta-
ka kad ve nema samog Sarcanvja i primorati ga da oda njegove tajne!
Neto prije deset sati, pola milje ispod Engleske kolibe zauje se pucanj iz vatrenog
oruja.
Svi izau i pogledaju, ali ne primijete nita sumnjivo.
- To je pouzdano hitac iz puke! - ree Petar.
- Moda kakav lovac na orlove ili na veprove vreba u planini! - odgovori Luigi.
- Vratimo se - doda doktor - i nemojmo se izlagati opasnosti da nas vide!
Vrate se.
Ali poslije deset minuta mornar koji je van straario dojuri k njima.
- Uzbuna! - vikne - mislim da sam ugledao...
- Vie ljudi?... - upita Petar.
- Ne, jednog jedinog ovjeka!
Doktor, Petar, Luigi i Rt Matifou nahrupe prema vratima pazei da ostanu u mraku.
Doista, ovjek koji je trao poput deve prelazio je preko istine od skrutnute lave
to dopire do visoravni. Bio je sam i u par se skokova baci u za njega irom raskriljene
ruke, ruke Rta Matifoua.
Bio je to Jeziak Pescade.
- Brzo!... Brzo!... U zaklon, gospodine doktore! - povie.
Za tili as svi se vrate natrag u Englesku kolibu, a vrata se za njima odmah zatvore.

237
 Bio je to Jeziak Pescade.

- A Zirone? - upita doktor. - to je s njim?... Ti si ga dakle mogao ostaviti?

-Jesam!... Da bih vas upozorio!... - Zar ne dolazi?...
- Za dvadeset minuta bit e ovdje!
- To bolje po nas! - Ne! To gore... Ne znam tko mu je dojavio da ste kao prethodnicu
poslali dvanaestak ljudi!...
- Sigurno branin koji nas je uhodio - ree Luigi.
- Kako bilo da bilo, on zna - odgovori Jeziak Pescade - pa je uvidio da mu spremate
klopku!

238
 - Samo neka onda doe! - uzvikne Petar.
-1 dolazi, gospodine Petre ! Ali dvanaestorici novaka su mu doveli s Malte pridruio
se ostatak njegove druine koji se jo jutros vratio u mjesto Santa Grotta!
- Koliko je tih razbojnika ukupno? - upita doktor. - Pedesetak! - odgovori Jeziak
Pescade.
Doktor i njegova etica koja se sastojala samo od jedanaest mornara, Luigija, Petra,
Rta Matifoua i Jezika Pescadea, to je znailo esnastorica protiv pedesetorice, zatekla se
u vrlo nezavidnom poloaju. U svakom sluaju, ako su htjeli togod odluiti valjalo se
odluiti brzo, jer su ih mogli svaki as napasti.
No prije toga doktor je htio od Jezika Pescadea doznati sve to se zbilo, pa evo to
je uo:
Tog jutra Zirone se vratio iz Catanije gdje je proveo veer, i doista je on bio ovjek
kojega je doktor vidio kako se ulja po Bellinijevim vrtovima. Kad se vratio u krmu u
selu Santa Grotta, ondje zatekne nekog branina koji ga obavijesti o slijedeem: tucet
ljudi koji su stigli iz raznih pravaca zauzimaju Englesku kolibu.
Zironeu nije mnogo trebalo da shvati kako stoje stvari. Sad vie ne mami on dokto-
ra Antekirtta u stupicu, nego doktor, kojega su mu preporuili da se uva, mami njega.
Jeziak Pescade pak stane nagovarati da Zirone svejedno poe na Englesku kolibu uvjera-
vajui ga da e Malteani lako obraunati s malom doktorovom etom. Zironeu se ak
uini dosta udnovatim to Jeziak Pescade uporno navaljuje, pa naredi da ga nadziru,
to je Pescade lako opazio. Ukratko, vjerojatno bi Zirone bio odustao od namjere da se s -
tako neizvjesnim izgledima doepa doktora, da se njegova druina nije vratila oko tri sata
popodne. Budui da je raspolagao pedesetoricom ljudi, tada vie nije oklijevao, nego
cijela eta napusti krmu u selu Santa Grotta i uputi se prema Engleskoj kolibi.
Jeziak Pescade shvati da su doktor i njegovi ljudi propali ako ih na vrijeme ne upozori
kako bi dospjeli umaknuti ili se barem bolje pripaziti. Poeka zato da Zironeova
druina stigne nadomak Engleskoj kolibi, jer nije znao gdje se nalazi. Po svjetlu to je
obasjavalo prozore mogao ju je ugledati oko devet sati na nepune dvije milje pri obronci-
ma brijega. Jeziak Pescade smjesta sune u tom pravcu. Hitac koji na njega ispali Zirone,
a koji su uli iz Engleske kolibe, ne pogodi ga. Uz pomo pelivanske okretnosti uskoro
utekne izvan njegova domaaja i tako stigne samo dvadeset minuta prije Zironeove ete.
Kad je to ispripovjedio, doktor stiskom ruke zahvali odvanom i otroumnome
momku na svemu to je uradio. Onda uzmu vijeati to im je initi.
Ako ostave Englesku kolibu i usred noi se povuku u krilo planine kojoj Zirone i
njegovi ljudi poznaju sve staze i sva sklonita, izloit e se opasnosti da ih potpuno satru.
Bit e sto puta bolje da priekaju dan u kui, zatvore se i brane kao iz utvrde. Kad svane
dan, budu li morali krenuti, krenut e barem po danjem svjetlu, pa nee naslijepo tumarati
po padinama, uz ponore i solfatare. Odlue dakle da ostanu i odupru se. Smjesta se late
posla da se pripreme za obranu.
Najprije su morali zatvoriti dva prozora na Engleskoj kolibi i iznutra im dobro zakrau-
nati kapke. Kao pukarnicama morat e se posluiti prazninama to ih krovne ronice
izmeu sebe ostavljaju na mjestima gdje se oslanjaju na proelni zid. Svaki je ovjek
oboruan pukama za brzu paljbu imao dvadesetak metaka. Doktor, Petar i Luigi mogli
su im pomoi pitoljima. Rt Matifou je imao jedino miiave ruke, Jeziak Pescade je imao
jedino gipke ake. Moda i nisu bili najslabije naoruani!
Protekne gotovo etrdeset minuta a da ih nitko nije pokuao napasti. Je li Zirone
odustao od nakane znajui da doktora Antekirtta vie ne moe iznenaditi poto ga je upo-
zorio Jeziak Pescade? Ipak, uz prednost koju mu je pridavalo to poznaje kraj, pedese-
torica ljudi kojima je zapovijedao poveavali su vjerojatnost da e nadjaati on.

239
-*

Zirone i njegovi ljudi razvrstavali su se iza stijena

Najednom, oko jedanaest sati mornar na strai naglo ue u kolibu. Pribliavala se

eta ljudi koji su se ratrkali tako da opkole Englesku kolibu s triju strana, a etvrta, koja
je gledala prema kosini brda, nije nudila nikakvu mogunost za uzmak.
Kad su ustanovili kako je postupio napada, zatvore vrata, zapru ih iznutra i svatko
zauzme mjesto kraj otvora uz stropne grede, a doktor im preporui da ne gaaju nasumce.
U meuvremenu, Zirone i njegovi ljudi primicali su se polako, dosta oprezno, i
razvrstavali se iza stijena kako bi dokuili nasip iznad zaravanka Piano del Lago. Na nasipu
je netko bio nagomilao pozamane blokove trahita i bazalta, koje su jamano morale ti-

240
 titi Englesku kolibu od snjenih naleta za vrijeme zimskih meava. Ako dopru do uzvi-
sine, napadai e lake moi nasrnuli na kolibu, razvaliti joj vrata ili prozore, a zatim za-
hvaljujui brojanoj nadmoi epati doktora i sve njegove ljude.
Iznenada se zaori prasak. Lak dim izvije se izmeu greda na krovitu. Jedan od
Zironeovih ljudi srui se smrtno pogoen. eta odmah ustukne za nekoliko koraka i
uuri se iza stijena. No iskoristivi humke valovitog zemljita, Zirone je malo pomalo
vrati do samog podnoja visoravni Piano del Lago.
To im dodue poe za rukom, ali iz krovita Engleske kolibe zabljesne tucet puanih
hitaca koji jo dvojicu napadaa srue u snijeg.
Tad Zirone gromko naredi juri. Po cijenu nekoliko novih ranjenika cijela se eta
stuti na Englesku kolibu. Vrata joj proreetaju mecima, pa su se dvojica mornara koje su
unutra pogodili, iako ne ozbiljno, morali povui na stranu.
Borba se zatim rasplamsa. Pijucima i sjekirama napadai uspiju slomiti vrata i jedan
od dvaju prozora. Valjalo je izai iz zaklona da bi ih odbili, dok se uokolo i s jedne i s
druge strane neprekidno pukaralo. Luigijev eir prosvira metak, a da nije priskoio Rt
Matifou Petra bi bilo zatuklo koplje kojim je zamahnuo jedan od razbojnika. No tu je bio
Herkul, pa jednim udarcem ubije napadaa upravo kopljem to mu ga je istrgao iz ruku.
Za vrijeme bitke na istini Rt Matifou je krio sve oko sebe. Premda je dvadeset puta
bio na nianu, ne dohvati ga ni jedan metak. Pobijedi li ih Zirone, Jeziak Pescade unapri-
jed je osuen, a ta mu je misao udvostruavala gnjev.
Pred takvim su otporom napadai morali jo jednom uzmaknuti. Doktor i njegovi
ljudi mogli su se tako vratiti u Englesku kolibu i razmotriti svoj poloaj.
- to je ostalo od streljiva? - upita doktor.
- Deset do dvanaest naboja po ovjeku - odgovori Luigi - A koliko je sati?
- Tek je pono!
Jo etiri sata prije nego to se razdani. Postalo je nuno tedjeti na streljivu kako bi
mogli tititi odstupnicu im stane svitati zora.
Ali kako da onda brane pristup i sprijee najezdu na Englesku kolibu ukoliko Zirone
i njegova druina iznova navale?
Upravo se to i dogodi nakon etvrt sata stanke, za koje su vrijeme ranjenike odni-
jeli u pozadinu, iza nanosa lave nalik na pregradu.
Pobjenjeli to im se prua takav otpor, opijeni srdbom poto su vidjeli kako su im
petoricu ili estoricu drugova onesposobili za borbu, razbojnici tad preskoe ogradu,
pretre razmak to ih je dijelio od bazaltnog bedema i ponovno se pomole na nasipu
iznad zaravanka.
Na njih ne ispale nijedan hitac dok su prelazili razdaljinu. Po tome, a nije bio u krivu,
Zirone zakljui da opkoljenima poinje manjkati streljiva.
Tad obodri svoju druinu. I sama pomisao da e se doepati stostrukog milijunaa
dostajala je, sloit emo se, da raspali zlikovce najgoreg soja.
Ovaj put toliko pomahnitaju te razvale vrata i prozor, a bili bi na juri zauzeli kolibu
da im nova paljba izbliza nije ubila petoricu ili estoricu. Opet su se morali povui do
ruba zaravanka, ali su pri tome ranili dvojicu mornara dovoljno teko da ih prisile napustiti
bitku.
Braniteljima Engleske kolibe preostajalo je tada jo etiri ili pet pucnjeva. U tim oko-
lnostima bilo se gotovo nemogue povlaiti ak i usred bijela dana. Osjeali su dakle da
su propali ne pritekne li im tkogod u pomo. Ali otkud bi im pomo mogla stii?
Na alost, nije bilo nade da e Zirone i njegovi drugovi odustati od onoga to su
naumili. Bilo ih je jo gotovo etrdeset sposobnih i dobro naoruanih. Znali su da im
uskoro vie nee moi odgovarati vatrom, pa ponovno nagrnu...

241
 Odjedanput se po padini zakotrljaju goleme gromade

Odjedanput se po padini poput lavine zakotrljaju goleme gromade i zdrobe trojicu

od njih prije negoli su stigli odskoiti.
To je Rt Matifou odronio bazaltne stijene i strovalio ih s vrha Piano del Lago.
No to nije moglo biti dovoljno da se obrane. Mogli su ili podlei ili uiniti sve da
potrae pomo izvana. Jeziku Pescadeu sine tad misao o kojoj nije htio nita rei do-
ktoru, jer on moda ne bi bio pristao. Ali zato misao priopi Rtu Matifouu.
Iz razgovora koji je nauo u svratitu u mjestu Santa Grotta znao je da se u Cassoneu
nalazi odred orunika. A da bi stigao u Cassone treba mu svega sat vremena i jo toliko

242
 da se vrati. Ne bi li dakle bilo mogue poi i obavijestiti taj odred? Bi, ali pod uvjetom da
protri kroz druinu opsadnika kako bi zatim udario planinom na zapad.
- Znai, treba da proem i proi u! - ree samome sebi Jeziak Pescade. - Tja! Sto
mu avola! Jesam li akrobat ili nisam! Pa upozna Rta Matifoua na koji nain namjerava
poi dozvati pomo.
- Ali... ree Rt Matifou - opasno je...
-Ja tako hou!
Prepirati se s Jezikom Pescadeom Rt Matifou se nikada ne bi usudio.
Obojica se onda uspnu na mjesto s desne strane Engleske kolibe gdje je leala velika
hrpa snijega.
Poslije deset minuta, dok su se i jedna i druga strana dalje estoko borile, Rt
Matifou se pojavi gurajui pred sobom krupnu snjenu kuglu. Onda uz gromade to
su ih mornari stalno svaljivali po napadaima izbaci kuglu koja se stane kotrljati po
padini, proe kroz Zironeovu druinu i zaustavi se pedeset koraka dalje u maloj jami
na zemljitu.
Napol naprsla od udarca, kugla se tad otvori i iz nje iskoi ivahan, okretan i kao to je
sam govorio "svim mastima premazan" stvor.
Bio je to Jeziak Pescade. U oklopu od stvrdnutog snijega usudio se otisnuti niz strmi
brijeg uz opasnost da se stropota na dno kakvog ponora. Poto se oslobodio, grabio je
gorskim puteljcima i odmicao prema Cassoneu.
Tada je bilo pola sata poslije pola noi.
U tom trenutku, kako vie nije vidio Jezika Pescadea, doktor se uplai da nije ra-
njen. Pozove ga.
- Otiao je! - ree Rt Matifou...
- Otiao?
-Jest!... Potraiti pomo!
- A kako?
- U obliku kugle! :?&&'
Rt Matifou ispripovjedi to je uinio Jeziak Pescade.
- Ah! Valjana li momka!... - povie doktor. - Hrabro prijatelji, hrabro!... Nee nam
doi glave ti razbojnici!
Pa nastave kotrljati odronjene stijene po napadaima. No i to se novo sredstvo za
obranu nedugo zatim iscrpilo kao i ostala.
Oko tri sata izjutra nosei ranjenike doktor, Petar, Luigi i Rt Matifou zajedno sa svo-
jim ljudima morali su napustiti kolibu, koje se dokopa Zirone. Dvadesetoricu su mu dru-
gova pobili, ali je brojno stanje svejedno jo ilo njemu u prilog. Zato je doktorova mala
eta mogla odstupati jedino penjui se obroncima sredinjeg brda, po nakupini lave,
drozge i pepela kojoj je vrhunac krater, to jest vatreno drijelo.
Svi meutim uteknu na padine nosei ranjenike. Od trista metara koliko je visoko
brdo oni prijeu dvjesta pedeset, dok je vjetar na njih navodio sumporne pare. Dan je
tada pomalo svitao, a hrptovi kalabrijskih planina ve su se prelijevali jasnim bojama iznad
istone obale Messinskog tjesnaca.
No u poloaju u kakvom su se nalazili doktor i njegovi ljudi ak im ni dan
vie nije obeavao spas. Valjalo im je i dalje uzmicati i pentrati se strminama troei
zadnje metke, pa i zadnje blokove stijena koje bi Rt Matifou sruio nadljudskom
snagom. Morali su dakle smatrati da su izgubljeni, kadli u podnoju brda odjeknu
pucnjevi.
Razbojnika se eta naas pokoleba. Trenutak zatim svi se dadu u bijeg.
Prepoznali su orunike koji su dolazili iz Cassonea, a vodio ih je Jeziak Pescade.

243
 Hrabri momak nije ak ni morao otii sve do sela. Kako su uli da se puca, orunici
su ve bili na putu. Jeziku Pescadeu preostalo je samo da ih povede do Engleske kolibe.
Tada doktor i njegovi drugovi stanu nadjaavati. Kao da se i sam preobrazio u la-
vinu, Rt Matifou skoi na najblie zlikovce, ubije dvojicu koji nisu uspjeli pobjei te se
srui na Zironea.
- Izvrsno, Rte moj, izvrsno! - klikne Jeziak Pescade pritravi. - Obori ga!... Prevali
ga na lea!... Borba, gospodo, borba izmeu Zironea i Rta Matifoua!
Zirone to uje pa rukom koja mu je jo bila slobodna ispali hitac iz pitolja na Jezika
Pescadea.
Jeziak Pescade se skljoka na tlo.
Tad se zbije neto grozno. Rt Matifou dograbi Zironea i stane mu stezati iju te se
bijednik, napola pridavljen, nije mogao othrvati njegovu stisku.
Uzalud mu je doktor, koji ga je htio ivog, vikao da ga potedi! Uzalud su Petar i
Luigi pojurili prema njemu! Rt Matifou mislio je na jedno jedino: Zirone je moda i na
smrt pogodio Jezika Pescadea! Vie se nije mogao obuzdati, nita nije uo, nita nije
vidio, nije vie ni gledao ostatke ovjeka kojega je rukama trgao.
Naposljetku jo jednom skoi, pohita do razjapljenoga kratera neke solfatare i str-
moglavi Zironea u ognjeni bunar.
Jezika Pescadea, koji je bio prilino teko ranjen, doktor nasloni o koljeno i stane
mu pregledavati i viati ranu. Kad se Rt Matifou vratio do njega, iz oiju mu poteku kru-
pne suze.
- Ne boj se, Rte moj, ne boj se!... Nee mi nita biti! - promrsi Jeziak Pescade.
Rt Matifou ga primi u naruaj kao dijete, pa svi pou za njim niz padinu brijega, dok
su orunici gonili zadnje odbjegle razbojnike iz Zironeove druine.
est sati poslije toga doktor i njegovi ljudi vrate se u Cataniju i ukrcaju se na Ferrato.
Jezika Pescadea poloe u kabinu. Kad mu je lijenik bio doktor Antekirtt
a bolniar Rt Matifou, kako ga ne bi dobro njegovali! Uostalom, rana od metka koji je
uao u udubinu ramena nije bila ozbiljne naravi. Bilo je tek pitanje vremena kad
e ozdraviti. Prije nego to e usnuti, Rt Matifou mu je priao prie, zapravo uvijek jednu
te istu, i ne bi prolo mnogo vremena, a Jeziak bi Pescade ve poivao mirnim snom.
Meutim, doktorov je pothvat na samom poetku doivio neuspjeh. Poto je
umalo dopao Zironeovih ruku, nije se ak uspio doepati Sarcanvjeva druga kako bi
ga primorao da mu oda njegove tajne, a to je skrivio Rt Matifou. No je li mu mogao
zamjeriti?
Osim toga, premda se doktor u Cataniji zadrao jo osam dana, ne uspije mu dobiti
nikakvu vijest o Sarcanvju. Ako se ovaj i kanio pridruiti Zironeu na Siciliji, zacijelo se
predomislio im je doznao za smrt biveg druga nakon ishoda zamke koju mu je namjestio
doktor Antekirtt.
Ferrato stoga ponovno isplovi 8. rujna i punom parom krene put Antekirtte, kamo
stigne nakon brzog putovanja.
Ondje e doktor, Petar i Luigi nastaviti i razraditi naum na koji su usredotoili sav
ivot. Valjalo je sada pronai Carpenu, koji po svoj prilici zna to se dogaa sa Sarcanvjem
i sa Silasom Toronthalom.
Na panjolevu alost, iako je umakao unitenju Zironeove druine ostavi u selu
Santa Grotta, srea mu se nije dugo smijeila.
Naime, poslije deset dana jedan od doktorovih dojavljivaa porui mu da su Carpenu
upravo uhitili u Siracusi, ali ne kao Zironeova sukrivca, nego zbog vie od petnaest go-
dina starog zloina, ubojstva koje je poinio u Almavati, u okolici Malage, i nakon kojeg
je ostavio domovinu da bi se nastanio u Rovinju.

244
 f
w-

Matifou strmoglavi Zironea u ognjeni bunar.

Poslije tri tjedna Carpenu su izruili, osudili na doivotnu, robiju i poslali na marokan-
sku obalu u kaznionicu u Ceuti, jednu od glavnih panjolskih ustanova te vrste.
- Napokon je jedan od tih bijednika - ree Petar - zavrio na robiji, i to za cijeli ivot!
- Za cijeli ivot?... Nije!... - odgovori doktor. Ako je Andrea Ferrato umro na robiji,
ne treba da zbog toga na robiji umre i Carpena!

Kraj treeg dijela

245
 F
ETVRTI DIO
i
KAZNIONICA U CEUTI

21. rujna, tri tjedna nakon potonjih dogaaja kojima je pozornicom bio kraj oko
Catanije, brza jahta, a bio je to Ferrato, po povoljnom je sjeveroistonom vjetru plovila
izmeu krajnje toke Europe, koja je na panjolskom tlu a pripada Engleskoj i rta Almine
na marokanskom tlu koji pripada panjolskoj. Ako je vjerovati mitologiji etiri milje uda-
ljenosti izmeu jednog i drugog rta atlantskoj je struji navodno otvorio Herkul, pretho-
dnik g. Lessepsa, kad je udarcem malja rascijepio taj dio Sredozemlja.
Sve to Jeziak Pescade ne bi zaboravio objasniti svojem prijatelju Rtu Matifouu pokaza-
vi mu na sjeveru Gibraltarsku stijenu, a na jugu brdo Hacho. Zapravo, Calpe i Abvla upra-
vo su dva stupa koja jo nose ime znamenitog pretka. Zacijelo bi Rt Matifou njegovu sna-
gatorsku majstoriju bio znao cijeniti kao to zasluuje, a zavist mu ne bi zatrovala
jednostavnu i skromnu duu. Provansalski bi se Herkul bio poklonio pred sinom Jupitrovim
i Alkmeninim.
No Rt se Matifou nije nalazio meu putnicima na jahti, a ni Jeziak Pescade. Prvi je
njegovao drugog, pa su tako bili obojica ostali na Antekirtti. Postane li poslije njihova
pomo neophodna, po njih e poslati brzojavom i s otoka ih dovesti na jednom od Elektrika.
Doktor i Petar Bathorv bili su sami na Ferratu, kojim su zapovijedali kapetan Kostrik i
kao drugi asnik Luigi. Posljednji pohod to su ga poduzeli na Siciliji s ciljem da u trag
uu Sarcanvju i Silasu Toronthalu nije urodio nikakvim plodom, budui da se okonao
Zironeovom smru. Valjalo je dakle iznova uspostaviti vezu prisilivi Carpenu da kae to
sigurno zna o Sarcanvju i o njegovu sukrivcu. A kako su panjolca osudili na robiju i
poslali u kaznionicu u Ceuti, trebalo je za njim poi onamo, jer e jedino ondje s njim
moi stupiti u dodir.
Ceuta je mali, utvreni grad, svojevrsni panjolski Gibraltar, koji se smjestio na istoV
nim obroncima brda Hacho, a prema njezinoj je luci kretala doktorova jahta toga dana
oko devet sati ujutro na nepune tri milje udaljenosti od obale.
Nema prometnijeg mjesta od slavnog tjesnaca koji kao da je samo vrelo Sredozemnog
mora. Odatle se napaja vodom iz Atlantskog oceana. Odatle prima sve one tisue brodova
to stiu iz sjeverne Europe i iz dviju Amerika i naviru u stotine luka diljem toga golemog
podruja. Onuda ulaze ili izlaze silni parobrodi i ratni brodovi kojima je um velikog
Francuza podario prolaz do Indijskog oceana i do junih mora. Nema slikovitijeg prizora
negoli je uski kanal koji obgrljuju tako raznovrsne planine. Na sjeveru se ocrtavaju
gorski vijenci Andaluzije. Na jugu du divno raznolike obale od rta Spartel do jezika
Almina niu se crni vrhunci lanca Bullones, Majmunsko brdo i vrci planina Septem fratres.
Zdesna i slijeva vide se ivopisni gradovi koji su se sklupali u dragama, naslagali po
naborima prvih padina ili ispruili na niskim alima nad kojima se koi divovska pozadina
Tarifa, Algesiras, Tanger i Ceuta. Zatim, izmeu dviju obala, pred hitrim pramanim
statvama parobroda koje ni more ni vjetar ne mogu zaustaviti, pod kljunom jedrenjaka
koje zapadnjak kadto na stotine zadri na ulazu u Atlantik, cakli se povrina pomine,
promjenjive, as sinje i pjenuave, as plave i mirne vode koju brazdaju sitne bore to sli-
jede smjer suprotnih struja i njihovih zupastih krivulja. Tko bi ostao neosjetljiv na ar
divota koje dva kontinenta Europa i Afrika, jedan drugome podastiru u dvojakom krajo-
liku Gibraltarskih vrata.

247

Ls

iig
 f
1
-s

Doktor i Petar Bathory bili su sami na jahti

Meutim, Ferrato se brzo pribliavao afrikom kopnu. Ulazna uvala u kojoj se krije
Tanger pomalo se suavala, dok se stijena kod Ceute jo bolje vidjela, jer obala iza nje
naglo zaokree prema jugu. Moglo se vidjeti kako se malo-pomalo izdvaja nalik na povei
otok to izranja u podnoju rta, a s tlom ga spaja tanka prevlaka. Odozgor, oko vrha brda
Hacho, pokae se utvrda izgraena na mjestu rimske tvrave, gdje neprestano bdiju strae
kojima je zadatak motriti tjesnac, a nadasve marokanski predio koji opkoljava Ceutu.
Orografski su mu oblici otprilike jednaki poloaju male Kneevine Monaco na francuskom
tlu. U deset ujutro Ferrato baci sidro u luci ili, bolje reeno, etiri stotine metara od pri-

248
 staninog mola koji nesmiljeno ibaju valovi s puine. Tu postoji samo otvorena luka koju
izravno zapljuskuje burno Sredozemno more. Na veliku sreu, kad se brodovi ne mogu
usidriti zapadno od Ceute, mogu nai drugo sidrite s druge strane stijene i zatititi se od
istonih vjetrova.
Kad je na brod dola zdravstvena sluba i potvrdila im zdravstvenu svjedodbu, oko
jedan sat poslije podneva doktor naloi da ga zajedno s Petrom dovezu do kopna, pa se
iskrca na malom pristanitu podno gradskih zidina. Nije bilo nikakve dvojbe da jevrsto
odluio dokopati se Carpene. Ali kako e to izvesti? Tek poto razgleda mjesto i u skladu
s okolnostima odredit e hoe li panjolca dati silom oteti ili e mu ak olakati bijeg iz
ceutske kaznionice.
Ovaj put doktor se ne potrudi da ouva incognito, ba naprotiv. Dojavljivai koji su
s njim stigli ve su proirili glas o dolasku tako glasovite osobe. Tko irom cijele te ara-
pske zemlje, od Sueza sve do Rta Spartela, nije uo za uenog taleba koji se sada povukao
na otok Antekirttu u zaljevu Sirtskog mora? I panjolci ga, kao i Marokanci, doekaju uz
poasti. Osim toga, nije bilo zabranjeno posjetiti Ferrato, pa su mu domalo stali prilaziti
brojni amci.
Svu je tu buku doktor dakako predvidio u svojem naumu. Slava mu je morala pomoi
da ostvari namjere. Petar i on nisu zato pokuali izbjei uslune panje kojima ih je javnost
okruila. U otkrivenoj koiji koju su unajmili u glavnom hotelu u Ceuti najprije razgledaju
grad, uske ulice obrubljene turobnim, beznaajnim i bezbojnim kuama i tu i tamo razba-
cane male trgove s olinjalim i pranim drveem, na kojima se ugnijezdila pokoja opasna
krma i dvije tri privatne zgrade nalik na kasarne, jednom rijeju nita posebno, osim
moda maurske etvrti gdje boje nisu potpuno ugasle.
Oko tri sata doktor naredi da ga odvezu k namjesniku Ceute kojega je htio posjeti-
ti, to je bio znak uljudnosti od strane otmjenog stranca.
Svakako, namjesnik ne moe biti graanski slubenik. Ceuta je u prvome redu vojna
kolonija. Broji oko deset tisua dua, asnika i vojnika, trgovaca, ribara ili pomoraca na
obalnim brodovima, koji ive u gradu i na duguljastoj pruzi zemlje to se prostire na istok i
upotpunjuje panjolski posjed.
Ceutom je tada upravljao pukovnik Guvarre. Visoki je asnik zapovijedao nad tri
pjeaka bataljona koje su otposlali iz vojske s kontinenta da vojni rok provedu u Africi,
kanjenikim pukom koji stalno prebiva u maloj naseobini, dvjema topnikim baterija-
ma, pontonirskom jedinicom te odredom Maura kojima obitelji stanuju u zasebnoj etvr-
ti. to se tie osuenika, broj im se penje na otprilike dvije tisue.
Da bi stigla u grad do namjesnikova doma, kola su se izvan utvrda morala kretati
makadamiziranom cestom to kroz enklavu vodi sve do istonoga kraja.
Sa svake strane ceste, tee uska traka zemlje izmeu podnoja planina i morskih
otplavina koja se lijepo obrauje zahvaljujui ustrajnome radu stanovnika to su se marlji-
vo borili protiv loe kakvoe tla. Svakovrsnog povra i raznih voaka tu ne nedostaje, ali
valja dometnuti i da ne manjka ni vrijednih ruku.
Naime, uznike nije zaposlila samo Drava u posebnim radionicama, ili na gradnji
utvrda, ili na odravanju cesta o kojima se treba neprekidno brinuti, pa ak i u gradskoj
policiji kad god bi njihovo dobro vladanje omoguilo da ih postave kao redare koji nadziru
druge i ujedno su pod nadzorom. Ljude koje su u kaznionicu u Ceuti izagnali da izdravaju
kazne to se kreu od dvadeset godina do doivotne robije pod stanovitim uvjetima koje
odreuje vlada smiju upoljavati i graani.
Dok je bio u posjetu Ceuti, doktor ih je Antekirtt nekolicinu susreo gdje se ne-
smetano etaju gradskim ulicama, a to su bili upravo kanjenici koji su obavljali kuanske
poslove. No u jo e ih veem broju zatei izvan pojasa zidina, po putovima i na selu.

249
 Prije svega je bilo vano doznati u koji razred kaznionikog osoblja spada Carpena.
Doktorov se plan naime mogao preinaiti shodno tome je li panjolac zatvoren ili slo-
bodan i radi li kod privatnih osoba ili za Dravu.
- Ali - ree on Petru - budui da je osuen nedavno, vjerojatno jo ne uiva povla
stice kakve se dodjeljuju starijim osuenicima za dobro ponaanje.
- A to ako je zatvoren? - upita Petar.
- Bit e ga tee oteti - odvrati doktor - ali to uiniti moramo i uinit emo!
U meuvremenu su kola vozila polako, jer su konji lagano koraali. Dvjesta metara
izvan utvrde stanovit broj izgnanika poljunavao je cestu, a nadzirali su ih kaznioniki
redari. Bilo ih je pedesetak, a jedni su lomili kamenje, dok su ga drugi prosipali po kol-
niku ili ga mrvili parnim valjcima. Stoga su kola morala krenuti onom stranom puta koju
jo nisu popravljali.
Odjednom doktor uhvati za ruku Petra Bathorvja.
- Eno ga! - tiho mu ree.
Dvadeset koraka od drugova stajao je neki ovjek poduprt o drku trnokopa.
Bio je to Carpena.
Nakon petnaest godina doktor je u osuenikom ruhu prepoznao nekadanjeg
istarskog solara, kao to ga je u uliicama Manderaggia Marija Ferrato prepoznala pre-
odjevenog u Malteanina. Kako je bio lijen koliko i nevian ikojem obrtu, zloinca nisu
ak mogli zaposliti u kaznionikim radionicama. Bio je sposoban jedino za tako grub
posao kao to je razbijanje kamena. No ako ga je doktor prepoznao, Carpena nije mogao
u njemu razabrati grofa Matijaa Sandorfa. U kui ribara Andreje Ferrata jedva ga je letim-
ino vidio u trenutku kad je onamo doveo policijske slubenike. Meutim, kao i svi drugi
douo je da je u Ceutu stigao doktor Antekirtt. A tako glasoviti doktor, to Carpeni nije
bilo nepoznato, bio je upravo osoba o kojoj mu je za vrijeme razgovora na sicilijanskoj
obali blizu Polifemovih pilja govorio Zirone, upravo ovjek kojega im je Sarcany pre-
poruio da se uvaju, upravo milijuna zbog kojega se Zironeova druina upustila u uza-
ludni prepad na Englesku kolibu.
to se dakle zbilo u Carpeninu duhu kad se nenadano naao u nazonosti doktorovoj?
Kakav mu je dojam proletio mozgom trenutanou kakva obiljeava neke fotografske
postupke? Bilo bi prilino teko rei. Uistinu, panjolac najedanput osjeti da ga doktor
svega zaokuplja nekom vrstom duhovne vlasti, da mu vlastitu linost ponitava njegova
linost, da mu neija tua, od njegove vlastite jaa volja preplavljuje bie. Zaludu joj
pokua odoljeti. Nije mogao a da se toj moi ne podvrgne.
Meutim, poto je naloio da zaustave kola, doktor je i dalje prodornom upornou
piljio u njega. Svjetlucave zjenice njegovih oiju u Carpeninom su mozgu izazivale udan
i neotklonjiv uinak. panjoleva utila malo pomalo otupe i obamru. Kapci mu zatrepu,
zaklope se i ostanu tek titravo podrhtavati. im je zatim anestezija bila potpuna padne
na rub ceste, a njegovi drugovi nita ne primijete. Uostalom, ionako je zaspao magne-
tskim snom iz kojega ga nitko od njih ne bi mogao trgnuti.
Tada doktor naredi da nastave put prema namjesnikovoj kui. Prizor ga nije zadrao
vie od pola minute. Nitko nije mogao opaziti to se dogodilo izmeu panjolca i njega,
nitko osim Petra Bathorvja.
- Sada je taj ovjek moj - ree mu doktor - i mogu ga prisiliti...
- Da nam kae sve to zna? - upita Petar.
- Ne, ali da napravi sve to ja budem htio da napravi, i to nesvjesno. im sam tog
bijednika prvi put pogledao, osjetio sam da moi postati njegovim gospodarom i svojom
voljom zamijeniti njegovu.
- Pa ipak, taj ovjek nije bolestan.

250
 - Eh! Pa zar ti misli da su samo ivani bolesnici podloni djelovanju hipnoze? Nisu,
Petre, dapae, umobolni joj se najvie opiru. Potrebno je naprotiv da dotini posjeduje
svoju volju, pa su okolnosti dobro posluile, jer sam u Carpene naiao na prirodu podlonu
da potpadne pod moj utjecaj. Zato e ostati uspavan sve dok ja ne posredujem i prekinem
mu san.
- U redu - odgovori Petar - ali emu to kad ga ak ni u stanju u kakvom se sada nalazi
ne moemo nagnati da kae to nam je stalo da doznamo!
- Svakako - odvrati doktor - i oito je da ga ne mogu natjerati da kae neto to ja
sam ne znam. Ali u mojoj je moi da ga, kad meni bude odgovaralo, navedem da uini
to se meni prohtije da uini, a da se tome njegova volja ne mogne oduprijeti. Na pri
mjer, sutra, prekosutra, za osam dana ili za est mjeseci, ak kad se nae u budnom sta
nju, ako budem htio da napusti kaznionicu, on e je napustiti!...
- Napustit e kaznionicu - odvrati Petar - slobodno e iz nje izai?... Pa to bi mu valj
da morali i uvari dopustiti! Utjecaj hipnoze ne moe postii da mu pukne lanac, niti da
skrha vrata robijanice, niti da preskoi zid koji se ne da preskoiti...
- Ne moe, Petre - odgovori doktor - ne mogu ga natjerati da uradi to ja sam ne bih
mogao uraditi. Zato se i urim da to prije posjetim namjesnika Ceute!
Doktor Antekirtt nije nipoto pretjerivao. Djelovanje sugestije u hipnotikom sta-
nju sada je priznato. Radovi i spoznaje do kojih su doli Charcot, Brown-Sequard, Azam,
Richet, Dumontpallier, Maudslev, Bernheim, Hack Tuke, Rieger i toliki drugi uenjaci ne
ostavljaju vie mjesta ikakvoj sumnji u ta dostignua. Dok je putovao istonjakim zemlja-
ma doktor je imao prilike prouavati najudnovatije uinke hipnoze, pa je tu granu fizio-
logije mogao obogatiti obiljem novih zapaanja. Poznavao je dakle vrlo dobro te pojave i
posljedice koje iz njih mogu nastati. Budui da je sam bio obdaren silnom sugestivnom
moi kojom se u Maloj Aziji esto sluio, raunao je upravo na tu mo kako bi se dokopao
Carpene, kad je sluaj htio da njegovu utjecaju panjolac vie ne moe izmaknuti.
No iako je doktor od tog trenutka postao Carpeninim gospodarom, iako ga je nad-
maivi ga vlastitom voljom mogao navesti da se ponaa kako i kad on hoe, svejedno je
bilo potrebno da se zatvorenik moe slobodno kretati kad kucne as da ga nagna da izvede
odreeni in. Zbog toga je bilo nuno da ga za to ovlasti namjesnik. A ovlast se doktor
nadao isposlovati od pukovnika Guvarrea kako bi omoguio da panjolac pobjegne.
Nakon deset minuta kola stignu do ulaza u velike kasarne to stoje gotovo pri rubu
enklave i zaustave se pred namjesnikovim dvorom. Pukovnika Guvarrea ve su obavijestili
da u Ceuti boravi doktor Antekirtt. Zahvaljujui ugledu to su mu ga priskrbile sposo-
bnosti i bogatstvo slavna je osoba putovala poput vladara koji obilazi strane zemlje. Poto
su ga uveli u glavnu dvoranu namjesnikove palae, namjesnik zato doeka vrlo udvorno
i njega i njegova mladog pratioca Petra Bathoryja. Prije svega im je htio priopiti kako im
potpuno stoji na raspolaganju te ih je voljan provesti enklavom, "djeliem panjolske koji
se tako sretno usjekao u marokansko podruje".
- Drage volje prihvaamo, gospodine namjesnice - odgovori doktor na panjolskom,
na jeziku koji je Petar kao i on razumio i teno govorio. - Ali nisam posve siguran hoe
mo li imati vremena okoristiti se vaom susretljivou.
- Oh! Kolonija nije velika, doktore Antekirtte - odgovori namjesnik. Obiete je u pola
dana! Uostalom, zar ne mislite ovdje ostati neko vrijeme?
-Jedva etiri ili pet sati - ree doktor. -Jo veeras moram poi za Gibraltar, gdje me
oekuju sutra ujutro.
- Zar ve veeras da otputujete! - klikne namjesnik. Dopustite mi da vas od toga
odgovorim! Uvjeravam vas, doktore Antekirtte, naa vojna kolonija zasluuje da je pota
nje prouite! Zacijelo ste mnogo toga vidjeli, mnogo ste toga za svojih putovanja pro-

251
 motrili, ali ako ni zbog ega drugoga, a onda sa stanovita ureenja kaznenog sustava,
uvjeravam vas da je Ceuta dostojna pozornosti i znanstvenika i ekonomista!
Naravno, namjesniku je donekle i zbog samoljublja bilo do toga da hvali svoju koloni-
ju. Nije meutim pretjerivao, jer se nain upravljanja kaznionicom u Ceuti, jednak upravi
kaznionica u Sevilji, smatra jednim od najboljih u Starome i u Novome svijetu, kako u
pogledu svega to se tie materijalnog poloaja zatoenika, tako i u pogledu njihova
moralnog poboljanja. Namjesnik je zato navaljivao da tako znamenit ovjek kao to je
doktor Antekirtt pristane odgoditi odlazak i posjetom poastiti razliite slube popravne
ustanove.
- To ne bih mogao, gospodine namjesnice, ali danas sam va, pa ako vi elite...
- Ve su etiri sata - priklopi pukovnik Guvarre - i vidite, preostaje nam prilino malo
vremena...
- Zbilja - odgovori doktor - i to vie alim jer sam, kad me vi ve ljubazno elite ugo
stiti u koloniji, htio i ja vas primiti na svojoj jahti!
- Ne biste li, doktore Antekirtte, za jedan dan mogli odgoditi put u Gibraltar?
- Svakako bih ga odgodio, gospodine namjesnice, da me, ponavljam vam, sastanak
koji je utanaen za sutra ne primorava da ve veeras isplovim!
- Pa zaista mi je krivo - odvrati namjesnik - i nikad neu prealiti to vas nisam uspio
dulje zadrati! Ali uvajte se! Va je brod u dometu topova s moje tvrave, i o meni ovisi
hou li ga na mjestu unititi!
- A odmazda, gospodine namjesnice! - smijui se odgovori doktor. - Zar biste se vi
dakle htjeli zaratiti s monom antekirttskom kraljevinom?
- Znam da bi to znailo staviti glavu na kocku! - odgovori namjesnik jednako aljivo.
- Ali emu se sve ovjek ne bi izloio da vas zadri dvadeset i etiri sata due!
Premda nije sudjelovao u razgovoru, Petar se pitao je li se doktor ili nije pribliio
cilju kojemu je teio. Odluka da ve te veeri napuste Ceutu morala ga je pomalo zau-
diti. Kako e mu u tako kratku vremenskom razdoblju poi za rukom da poduzme sve to
je neophodno kako bi Carpena utekao? Za koji sat osuenici e se vratiti u kaznionicu i
preko noi e ih zatvoriti. Za njega je predstavljalo pravu zagonetku kako e u tim okol-
nostima postii da panjolac stekne mogunost da izae.
Ali Petar shvati da se doktor dri pomno razraenog nauma kad je uo kako odgo-
vara namjesniku:
- Zaista me, gospodine namjesnice, duboko rastuuje to vam ne mogu udovoljiti,
barem ne danas! Meutim, moda bi to bilo mogue nekako srediti?
- Govorite, doktore Antekirtte, govorite!
- Budui da sutra ujutro moram biti u Gibraltaru, treba da veeras otputujem. Ali
mislim da na engleskoj stijeni neu proboraviti vie od dva-tri dana. A danas je etvrtak,
pa umjesto da nastavim put prema sjeveru Sredozemlja, nita mi nee biti lake nego da
se u nedjelju ujutro vratim preko Ceute...
- Nita lake, doista - odgovori namjesnik - a ujedno i nita ljubaznije s vae strane!
Posrijedi je naime i moje samoljublje! Eh, a tko na ovome svijetu nema bar trunka tatine?
Znai, doktore Antekirtte, dogovorili smo se za nedjelju?
-Jesmo, ali pod jednim uvjetom! - Pristajem kakav god bio!
- A uvjet je da zajedno sa svojim pobonikom izvolite doi na ruak na Ferrato.
- Obvezujem se da u doi, doktore Antekirtte, doi u... ali takoer pod jednim uvjetom!
- Kao i vi, gospodine namjesnice, unaprijed ga prihvaam kakav god bio!
- Uvjet je da se g. Bathory i vi - odgovori namjesnik - udostojite doi na veeru u moj
dom.
- Eto kako smo lijepo uglavili - ree doktor - tako da ete izmeu ruka i veere...

252
 - Zloupotrijebiti vlast da vam pokaem sve krasote svojega kraljevstva! - odgovori
pukovnik Guvarre steui doktorovu ruku.
Petar Bathory na isti nain prihvati poziv naklonivsi se vrlo uslunom i vrlo zado-
voljnom namjesniku Ceute.
Doktor se tad spremi da se oprosti, a Petar je u njegovom pogledu ve mogao proitati
da je ostvario namjere. No namjesnik htjede budue goste otpratiti do grada. Sva se trojica
stoga smjeste u kola i prou jedinom cestom to je namjesnikovu kuu povezivala s Ceutom.
Kad je rije o panjolcu, nee nas zauditi to je namjesnik iskoristio prigodu da ih
zadivi manje-vie dvojbenim ljepotama male kolonije, to je govorio o svemu ime je kani
unaprijediti s vojnog i graanskog stajalita, to je dodao kako poloaj nekadanje Abvle
vrijedi bar koliko i poloaj Calpea s druge strane tjesnaca, to je ustvrdio kako e je moi
preobraziti u pravi Gibraltar koji e biti jednako neosvojiv kao njegova britanska slika i
prilika, to je prosvjedovao protiv preuzetne izjave g. Forda prema kojoj bi "Ceuta morala
pripasti Engleskoj, jer panjolska ne zna to bi s njom i jedva da je moe sauvati" te to
je naposljetku pokazao kako ga razdrauju ti uporni Englezi, koji nikamo ne mogu nogom
stupiti a da im noga odmah ne pusti korijen.
-Jest - povie - prije negoli im padne na pamet da se doepaju Ceute, neka prvo pri-
paze da zadre Gibraltar! Ima tamo planina koju bi im panjolci jednog lijepog dana mogli
sruiti na glavu!
Ne pitajui kako bi panjolci mogli izazvati geoloki potres, doktor Antekirrt se nije
htio prepirati s tvrdnjom koju je namjesnik izgovorio zaneseno poput kakva hidalga.
Uostalom, razgovor se prekine, jer se kola naglo zaustave. Koija je morao zauzdati konje
zato to im se na cesti isprijeila skupina od pedesetak zatvorenika.
Namjesnik dade znak jednome od asnika da s njim eli razgovarati. Redar se ravno-
mjernim korakom smjesta priblii kolima. Onda privue noge, podigne ruku do oboda
kape pa vojniki prieka.
Svi ostali, zatvorenici i uvari, postrojili su se sa svake strane ceste.
- to je? - upita namjesnik.
- Preuzvienosti - odvrati asnik - tu je osuenik kojega smo nali gdje lei na tlu.
ini se da samo spava, a ipak ga nikako ne moemo probuditi.
- Koliko je vremena u takvom stanju?
- Oko jedan sat.
-1 jo spava?
-Jo uvijek. Preuzvienosti, neosjetljiv je kao da je mrtav! Micali smo ga, bockali smo
ga, ak smo mu i kraj uha opalili hitac: nita ne osjea, nita ne uje!
- Zato niste otili po kaznionikog lijenika? - upita namjesnik.
- Poslao sam po njega, Preuzvienosti, ali iziao je iz kue, a dok ekamo da doe ne
znamo to da s tim ovjekom ponemo.
- Pa odnesite ga onda u bolnicu! asnik krene da obavi naredbu, kadli se umijea
doktor:
- Gospodine namjesnice - ree - biste li mi dopustili da u svojstvu lijenika pregledam
neposlunog spavaa? Ne bi mi bilo mrsko da ga izbliza pogledam!
- Pa uistinu, to i jest posao za vas! - odgovori namjesnik. - Tamo nekakvog protuhu
lijeit e doktor Antekirtt!... Zbilja se nee imati na to poaliti!
Sva trojica siu s kola, a doktor prie osueniku koji je leao na nagibu uz cestu. U
ovjeka koji je vrsto spavao ivot se oitovao jedino pomalo isprekidanim disanjem i
otkucajima bila.
Doktor da znak da se udalje od njega. Zatim se nagne nad beivotno tijelo, neto mu
tiho ree i u njega se dugo zagleda kao da mu mozak eli proeti nekim svojim prohtjevom.
 - to je? - upita namjesnik

Tad se pridigne:
- Nije to nita! - ree - Ovaj ovjek je jednostavno podlegao napadaju magnetskog sna!
- Zaista? - ree namjesnik. - Kako je to neobino! A moete li ga vi iz sna probu
diti?...
- Nita lake! - odvrati doktor.
Pa dodirne Carpenino elo i lagano mu otklopi kapke izustivi:
- Probudite se !... Ja tako hou!
Carpena se zakoprca, otvori oi, ali kao da i dalje drijema.

254
 Doktor mu vie puta prijee dlanom poprijeko nad licem kako bi uzgibao sloj zraka
i postepeno ga prodrma iz obamrlosti. Ovaj odmah ustane i kao da uope nije svjestan
to se zbilo poe se svrstati medu drugove. Namjesnik, doktor i Petar Bathorv popnu se
u koiju koja nastavi put prema gradu.
- Sve u svemu - zapita namjesnik - da nije taj nitkov ipak malo popio?
- Ne vjerujem - odgovori doktor. - Nalazio se u najobinijem stanju mjeseara.
- Ali kako se to dogodilo?
- Ne mogu odgovoriti, gospodine namjesnice. Moda je ovjek podloan takvim
napadajima? Ali sad je na nogama i vie ga nee spopadati!
Uskoro koija stigne do zidina utvrde, ue u grad, prijee ga i zastane na malom
trgu to se prostire iznad pristaninoga mola.
Doktor i namjesnik tad se jedan od drugog vrlo srdano oproste.
- Ono je Ferrato - ree doktor pokazujui jahtu koju je more ljupko zibalo na pui
ni. - Neete zaboraviti, gospodine namjesnice, da ste izvoljeli pristati u nedjelju u podne
objedovati na mojem brodu?
- Kao to ni vi neete zaboraviti, doktore Antekirtte, da u mojoj kui morate veerati
u nedjelju naveer!
- Rije neu ni u kojem sluaju pogaziti!
Rastanu se, a namjesnik ne napusti molo dok nije vidio kako se kitolovka udaljava.
A kad su se vratili na brod, doktor ree Petru kad ga je upitao je li se sve odvijalo
kao to eli:
-Jest!... U nedjelju naveer, s doputenjem namjesnika Ceute, Carpena e biti na
Ferratu!
U osam sati jahta ostavi sidrite, otisne se u pravcu marokanske obale i domalo ne-
stane u nonoj izmaglici.

255
 II
DOKTOROV POKUS

Putnik kojemu nisu rekli kamo ide brod na kojem plovi ne moe pogoditi na koji
djeli tla Zemaljske kugle stupa kad se iskrca u Gibraltaru.
Prije svega, tu je molo razdijeljeno u male dokove u koje pristaju brodovi, zatim
ispupeni bedem zidina kroz koje prolaze vrata bez ikakvih posebnih obiljeja, onda sli-
jedi nepravilan trg opasan visokim kasarnama to se stepenasto redaju po breuljku i
napokon zaetak duge, uske i zavojite ulice kojoj je ime Main Street.
Na mjestu gdje se izlijeva ulica, kojoj makadam ostaje po svakom vremenu vlaan,
izmeu trhonoa, krijumara, latilaca izama, prodavaa cigara i ibica, sred povrem i
voem natovarenih teretnih dvokolica i trokolica vlada kozmopolitska vreva u kojoj se
tamo-amo vrzmaju Malteani, Marokanci, panjolci, Talijani, Arapi, Francuzi, Portugalci,
Nijemci, rijeju odasvud ponetko, pa ak i graani Ujedinjenog Kraljevstva. Meu njima
se najvie istiu pjeaci u crvenim i topnici u plavkastim kaputima, a na glavama im veliki
pekarski hljebovi to ih samo udo odrava u ravnotei nad njihovim uima.
Pa ipak, u Gibraltaru smo, a Main Street povezuje cijeli grad od Obalnih vrata do
Vrata Alameda. Odande se, duga etiri tisue i trista metara, protee do krajnjeg rta Europe
kroz arenilo ljetnikovaca i preko parkova to se zelene, pod sjenovitim kronjama viso-
kih stabala, sred cvjetnih nasada, uz spremita topovskih zrna i topove svih modela, uz
perivoje biljaka iz svih predjela. Toliko je otprilike duga i Gibraltarska stijena, nalik na
bezglavu devu to se skvrila na pjeskovitom tlu Svetog Roka, a rep joj se klati u
Sredozemnom moru.
Golema stijena strmo se uzdie etiri stotine dvadeset i pet metara na rubu kopna
kojem prijeti topovima, starakim zubima kako vele panjolci, kojih ima vie od sedamsto,
a njuke pruaju kroz nebrojene otvore pukarnica na tvravi. Dvadeset tisua stanovnika
i est tisua lanova posade razmjetaju se po niim obroncima planine koje oplakuju
vode zaljeva, da i ne spominjemo etvororuke stvorove, glasovite bezrepe majmune,
potomke najstarijih domorodakih obitelji, a zapravo prave vlasnike tla koji jo stoluju
na visinama drevnoga Calpea. S vrhunca brda pod nama se prostire tjesnac i vidi se cijela
marokanska obala. S jedne strane pogled puca na Sredozemno more, s druge na Atlantik,
a vidik engleskih dalekozora see dvjesta kilometara uokrug podruja koje je lako pre-
traiti do najskrovitijih zakutaka, pa ga oni i pretrauju.
Da je kojom sreom u gibraltarsku luku Ferrato stigao dva dana prije, da su se izmeu
izlaska i zalaska sunca doktor Antekirtt i Petar Bathory iskrcali na malo pristanite, proli
kroz obalna vrata, uputili se niz Main Street, prekoraili Vrata Alameda i otili do lijepih
perivoja to s lijeve strane dopiru sve do polovice brijega, moda bi se dogaaji o kojima
pripovijeda ova pria odvijali brim, a dakako i posve drugaijim tokom.
Naime, 19. rujna popodne, na jednoj od visokih drvenih klupa kakvima su posuti
engleski parkovi, zatiene visokim drveem, leima okrenute lukim topovima, dvije su
osobe razgovarale pazei da ih ne uju etai: bili su to Sarcanv i Namir.
Nismo zaboravili, Sarcanv se s Namir morao sastati na Siciliji ba u vrijeme pohoda
na Englesku kolibu koji se zavrio Zironeovom smru. Kako su ga na vrijeme upozorili,
Sarcanv je izmijenio ratni plan pa ga je doktor uzalud iekivao osam dana, koliko je
proveo usidren u Cataniji. U skladu s nalozima koje je primila, i sama Namir smjesta je
napustila Siciliju da bi se vratila u Tetouan, gdje je tada ivjela. Zatim je iz Tetouana dola u
Gibraltar, jer joj je Sarcanv ondje zakazao sastanak. Stigao je prethodni dan, a sutradan je
namjeravao otputovati.

256
 Bili su to Sarcany i Namir

Surova druica Sarcanvjeva Namir bila mu je duom i tijelom odana. Ona ga je odgo-
jila pod tripolitanskim ergama kao da mu je majka. Nikad ga nije napustila, ak ni kad
se bavio meetarskim poslom u Namjesnitvu, gdje je preko skrivenih veza bio u dosluhu
sa stranim senusitskim tajnicima koji su, kako smo ve kazali, svojim nakanama prijetili
Antekirtti.
Budui da je polovicom misli kao i djela pripadala Sarcanvju, prema kojemu je gaji-
la neku vrstu majinske ljubavi, Namir mu je bila moda i privrenija nego to je ikad bio
Zirone, sudrug mu u uicima i u nevoljama. Na njegov bi mig bila poinila zloin, na nje-

257
 gov bi mig srnula u smrt bez premiljanja. Sarcanv se dakle u Namir mogao savreno pou-
zdati, pa ju je u Gibraltar dozvao da porazgovore o Carpeni, kojega se sada imao i te
kakvog razloga bojati. Razgovarali su po prvi a ujedno i posljedni put otkako je Sarcanv
stigao u Gibraltar, na arapskom jeziku. Najprije Sarcanv zapone jednim od najvanijih
pitanja i dobije odgovor koji ih se jamano obojih ticao, jer je o tome ovisila njihova
budunost. - Sava?... - upita Sarcanv. - Na sigurnom je u Tetouanu - odgovori Namir - i u
tom pogledu moe biti miran! - Ali dok tebe nema?... - Dok mene nema, kuu sam po-
vjerila staroj idovki koja je ni naas nee naputati! Kao zatvor je u koji nitko ne prodire
i u koji nitko ne moe prodrijeti! Osim toga, Sava i ne zna da je u Tetouanu, ne zna tko
sam, ne zna ak ni da je u tvojoj vlasti.
- Govori li joj stalno o vjenanju?.
- Govorim, Sarcanv - odgovori Namir. - Ne doputam joj da se odvikne od pomisli
da mora postati i da e postati tvojom enom!
- To je nuno, Namir, nuno je to vie to od Toronthalovog imetka sad ne preosta-
je bogzna to!... Jadnom Silasu igra ba ne ide od ruke!
- Nee ti on biti potreban, Sarcanv, da opet bude bogatiji nego to si ikad bio! -
Znam, Namir, ali pribliava se krajnji rok u kojem se moram vjenati sa Savom! I treba da
ona dobrovoljno pristane, inae, ako odbije...
- Prisilit u ja nju da se pokori ! - odgovori Namir. -Jest! Iupat u joj pristanak!...
Moe se na mene osloniti, Sarcanv!
A bilo bi teko zamisliti odlunije i okrutnije lice od Marokankina dok je to izricala.
- Dobro, Namir! - odvrati Sarcanv. - Nastavi je dobro uvati! Brzo u ti se pridruiti!
- Zar nas ne kani uskoro odvesti iz Tetouana? - zapita Marokanka.
- Ne, sve dok ne budem morao, jer ondje nitko ne poznaje i ne moe poznavati Savu!
Ukoliko bi me stjecaj okolnosti natjerao da te posaljem drugamo, na vrijeme bih te obav
ijestio.
- A sad, Sarcanv - nastavi Namir - kai mi zato si me zvao u Gibraltar?
- Zato to s tobom moram razgovarati o stanovitim stvarima o kojima je zgodnije
usmeno popriati nego pisati.
- Onda govori, Sarcanv, pa ako mi hoe togod zapovjediti, obvezujem se da u to
i provesti.
- Evo kakav je sada moj poloaj - odgovori Sarcanv. Gospoa Bathory je nestala, a
njezin sin je mrtav! Od te se obitelji dakle vie nemam ega bojati! Gospoa Toronthal je
umrla, a Sava je u mojim akama! S te sam strane takoer miran! Od ostalih ljudi koji
znaju ili su doznali moje tajne, prvi, moj ortak Silas Toronthal, potpuno je pod mojim
utjecajem, a drugi, Zirone, poginuo je pri zadnjem pohodu na Siciliji. Tako nitko od svih
koje sam sad spomenuo ne moe progovoriti i nitko nee progovoriti!
- Koga se onda boji? - upita Namir.
- Bojim se jedino da se ne upletu dvojica ljudi od kojih jedan poznaje dio moje
prolosti, a drugi kao da se u moju sadanjost eli mijeati vie nego to to meni odgovara!
-Jedan je Carpena?... - zapita. Namir.
-Jest - odgovori Sarcanv - a drugi je doktor Antekirtt, iji su mi se odnosi s obitelji
Bathorvjevih u Dubrovniku oduvijek inili vrlo sumnjivi! Osim toga, od Benita, pipniara
u mjestu Santa Grotta, saznao sam da je taj ovjek, milijunski bogata, Zironeu postavio
klopku, u emu je posredovao stanoviti Pescador koji je u njegovoj slubi. Pa ako je to
uradio, sigurno se htio dokopati njega kad ve nije mogao do mene i izmusti iz njega sve
tajne!
- To je vie nego oito - odvrati Namir. - Vie nego ikada se mora uvati doktora
Antekirtta...
 -1 koliko je mogue, trebat e uvijek znati to ini, a osobito gdje je!
- Teko e to ii, Sarcanv - odgovori Namir - jer je on, kako sam naula u Dubrovniku,
danas na jednom kraju Sredozemlja, a sutradan ve na drugom!
- Jest! Taj ovjek kao da ima sposobnost da bude svagdje u isto vrijeme ! - povie
Sarcanv. - Ali tko kae da u mu dopustiti da mi mrsi igru a da ga ja ne ometem, pa kad
bih morao otii ak i na njegov otok Antekirttu, znao bih ve...
- Kad sklopi taj brak - odvrati Namir - vie se nee morati plaiti ni njega niti ikog
drugog!
- Dakako, Namir... a dotad...
- Dotad emo biti na oprezu ! Uostalom, ipak emo mi biti u stanovitoj prednosti:
znat emo gdje je on, a on nee moi znati gdje smo mi ! A sad da se vratimo Carpeni.
ega se ima bojati zbog tog ovjeka?
- Carpena zna u kakvim sam odnosima bio sa Zironeom! U zadnjih nekoliko godina
sudjelovao je u raznim pothvatima u kojima sam ja imao prste, pa moe progovoriti...
- U redu, ali Carpena je sada u kaznionici u Ceuti osuen na doivotnu robiju!
- Pa upravo me to zabrinjava, Namir!... Jest! Da bi poboljao svoj poloaj i postigao
da mu ublae kaznu, Carpena moe kojeta odati! Ako mi znamo da su ga zasunjili u
Ceuti, znaju i drugi, a drugi ga poznaju osobno. U najmanju ga ruku poznaje Pescador,
koji ga je tako vjeto obmanuo na Malti. A preko tog ovjeka doktor Antekirtt mora iznai
naina da dopre do njega! Moda e njegove tajne htjeti otkupiti suhim zlatom! Moe mu
ak i pokuati pomoi da pobjegne iz kaznionice! Uistinu, Namir, to mi se ini toliko bjelo
danim, da se pitam zato jo nije nita uinio!
Vrlo pronicav i vrlo otrouman, Sarcanv je tono pogodio to doktor smjera u vezi
sa panjolcem, shvaao je sve ega se u tom sluaju mora pribojavati.
Namir se morade sloiti da Carpena moe postati vrlo opasan u poloaju u kakvom se
trenutno nalaze.
- Zato - povie Sarcanv - zato tamo na Siciliji nisu ubili njega umjesto Zironea!
- Ali to se nije dogodilo na Sicijiji - hladno odgovori Namir - zar se ne bi moglo
dogoditi u Ceuti?
Pitanje je postavila jasno i nedvosmisleno. Tad Namir objasni Sarcanvju kako joj nije
nita lake nego iz Tetouana dolaziti u Ceutu kako god joj se esto prohtije. Dva grada
dijeli najvie dvadesetak milja, budui da se Tetouan nalazi neto dalje od kaznionike
kolonije na jugu marokanske obale. A kako osuenici rade na cestama ili se kreu gradom,
bit e joj lako stupiti u doticaj s Carpenom koji je poznaje, nagovijestiti mu kako se Sarcanv
bavi milju da mu omogui bijeg, ak mu i dostaviti neto novaca ili kakav dodatak uobia-
jenom kanjenikom jelovniku. Pa dogodi li se da komadi kruha ili neko voe bude
otrovano, tko e mariti za Carpeninu smrt, tko e joj istraivati uzroke?
Jedna hulja manje u kaznionici nije neto zbog ega bi namjesnik Ceute previe tro
glavu! Tad se Sarcanv vie ni zbog ega ne bi morao bojati panjolca, a ni pokuaja do-
ktora Antekirtta, kojemu je stalo da dozna njegove tajne.
Sve u svemu, ishod e razgovora biti slijedei: dok se jedni budu trudili da pripreme
Carpenin bijeg, drugi e ih nastojati sprijeiti tako da ga prijevremeno otprave put kaznio-
nica na onome svijetu, odakle se vie ne moe pobjei!
Poto su sve uglavili, Sarcanv i Namir se vrate u grad i rastanu se. Iste veeri Sarcanv
ode iz panjolske da bi se pridruio Silasu Toronthalu, a sutradan, poto preplovi gibral-
tarski zaljev Namir e se u Algesirasu ukrcati na parobrod koji redovito vozi izmeu Europe
i Afrike.
Upravo dok je izlazio iz luke, parobrod se susretne s jahtom to je klizila gibral-
tarskim zaljevom prije nego to e se usidriti u engleskim vodama.

259
 Bio je to Ferrato. Kako ga je vidjela dok je stajao u Cataniji, Namir ga smjesta pre-
pozna.
- Doktor Antekirtt je ovdje! - promrsi. - Sarcanv ima pravo, opasnost postoji i blizu je!
Nekoliko sati poslije Marokanka se iskrca u Ceuti. Ali prije nego to e se vratiti u
Tetouan poduzme sve da se povee sa panjolcem. Naum joj je bio jednostavan i morao
je uspjeti ne uzmanjka li joj vremena da ga ispuni.
No u meuvremenu je iskrsnula nezgoda koju Namir nije mogla oekivati. Nakon
zahvata to ga je doktor nad njim obavio, Carpena je hinio da je bolestan pa je, koliko
god malo bolestan doista bio, postigao da ga prime u kaznioniku u bolnicu na ne-
koliko dana, Namiri stoga ne preostane drugo nego da se ulja oko bolnice a da do
njega nije mogla dospjeti. Meutim, smirivalo ju je to Carpenu dodue ne moe vi-
djeti ona, ali ga dakako nita lake nee vidjeti ni doktor Antekirtt ni njegovi uhode.
Dakle, mislila je, na mjestu gdje sad prebiva Carpena ne prijeti im nikakva opasnost.
Ne treba se naime bojati da e osuenik pobjei sve dok ne nastavi raditi na cestama
kolonije.
Namir se varala kad je tako predviala. injenica da je Carpena uao u kaznioniku bolnicu
pogodovat e naprotiv doktorovim namjerama i vrlo im vjerojatno omoguiti da uspiju.
Ferraro se usidri uveer 22. rujna u kutu gibraltarskog zaljeva, koji je i preesto na
udaru istonih i jugoistonih vjetrova. Ali jahta e ondje provesti samo jedan dan, 23.
rujna, to jest subotu.
Zato se doktor i Petar ujutro iskrcaju i pou u Post Ome na Main Streetu gdje su
ih ekala pisma.
Prvo koje je na doktora naslovio jedan od dojavljivaa sa Sicilije, poruivalo je da
se, otkako je Ferrato otplovio, Sarcanv vie nije pojavio ni u Cataniji, ni u Siracusi, ni u
Messini.
Drugo, koje je na Petra Bathorvja naslovio Jeziak Pescade, obavjetavalo ga je kako
mu se zdravlje neizmjerno popravlja i kako rani vie nema ni traga. Doktor Antekirtt moi
e mu naloiti da se vrati u slubu im poeli, zajedno s Rtom Matifouom koji ih moli da
prime najsmjerinije izraze potovanja od Herkula na odmoru.
Tree je naposljetku bilo za Luigija, a dolazilo je od Marije. Bilo je to vie nego pismo
sestre, bilo je to majinsko pismo.
Da su se trideset i est sati prije doktor i Petar Bathory proetali gibraltarskim perivo-
jima, bili bi se namjerili na Sarcanvja i na Namir.
Dan iskoriste da napune Ferratova spremita uz pomo tovarnih brodova koji se
snabdijevaju ugljenom u skladitima na splavima koje su usidrene u luci. Obnove i zali-
hu slatke vode za parne kotlove te za ostave i smonice na jahti. Sve je dakle bilo spre-
mno kad su se doktor i Petar, koji su veerali u hotelu na Commercial Square, vratili na
brod u trenutku kad je topovski pucanj, "first gun fire", navijestio da se zatvaraju vrata
koja podlijeu jednakoj stezi kao kakav zatvor u Norfolku ili u Cavenneu.
Ferrato ipak ne digne sidro ve te veeri. Kako su mu trebala cigla dva sata da pri-
jee tjesnac, otisne se tek sutradan u osam sati. Zatim, poto ga je ispratila paljba engleskih
topova, koji su se potrudili da pucaju tako da ga ne pogode posred trupa, punom parom
zaplovi put Ceute. U devet i po bio je podno brda Hacho, no kako je vjetar puhao sa
l sjeverozapada, ne bi bilo povoljno smjestiti brod ondje gdje se u pristanitu nalazio prije
li tri dana. Zato kapetan naredi da se usidre s druge strane grada, u zatonu koji lei tako da
je zatien od istonjaka, pa Ferrato spusti sidro etiristo metara od obale.
etvrt sata nakon toga doktor se iskrca na malome molu, a Namiri, koja je sve to
vrebala, ne promakne nijedan manevar jahte. Ako doktor nije mogao prepoznati
Marokanku, jer joj je tek nazro crte lica u sjeni kotorskog sajmita, ova je njega esto su-

260
 Namiri ne promakne nijedan manevar jahte

sretala u Gruu i u Dubrovniku, pa ga odmah prepozna. Stoga odlui da vie nego ikada
otvori oi i ui kroz cijelo vrijeme dok njegov brod bude stajao u Ceuti.
im se iskrcao, doktor zatekne namjesnika kolonije i jednoga od pobonika gdje ga
ekaju u pristanitu.
- Dobar vam dan, dragi moj goste, i budite nam dobrodoli! - povie namjesnik. -
ovjek ste od rijei! Pa budui da mi pripadate barem cijeli ovaj dan...
- Pripast u vam, gospodine namjesnice, tek kad ja vas ugostim! Ne zaboravite da vas
na Ferratu eka ruak!

261
 - Pa dobro, ako eka, doktore Antekirtte, ne bi bilo pristojno pustiti ga da eka dugo!
Kitolovka doktora i njegove uzvanike vrati na jahtu. Trpeza je bila raskono posta
vljena, pa se svi marno late zgotovljenog objeda u blagovaonici jahte.
Za vrijeme ruka razgovor se vodio uglavnom o upravi kolonije, o obiajima i navadama
njezinih stanovnika, o odnosima koji se uspostavljaju izmeu panjolskog puanstva i
uroenika. Pripovijedanje navede doktora da uzgred spomene osuenika kojega je prije
dva-tri dana prije probudio iz magnetskog sna na cesti prema namjesnikovu domu.
- Zacijelo se niega ne sjea? - upita.
- Niega - odgovori namjesnik - ali u ovom trenutku vie ne radi na poljunavanju
putova.
- Pa gdje je onda? - zapita doktor donekle uznemireno, to je zapazio jedino Petar.
- U bolnici je - odgovori namjesnik. - ini se da je ona zgoda uzdrmala njegovo
dragocjeno zdravlje!
- Tko je taj ovjek?
- panjolac je imenom Carpena, najobiniji ubojica, nimalo dostojan iije pozorno
sti, doktore Antekirtte, pa i kad bi umro, uvjeravam vas da to ne bi bio neki gubitak za
kaznionicu!
Zatim se povede rije o neem posve drugom. Doktoru jamano nije odgovaralo da
izgleda kao da se namjerno zadrava na sluaju tog uznika koji se poslije nekoliko dana
provedenih u bolnici morao ve potpuno oporaviti.
Kad su dovrili ruak, poslue im kavu na palubi, a cigare i cigarete prometnu se u
dim pod platnenim zaklonom na stranjem dijelu broda. Onda doktor ponudi namje-
sniku da se iskrcaju i da ne gube vrijeme. Sada on pripada njemu i pripravan je razgle-
dati panjolsku enklavu i sve gradske slube.
Ponuda se prihvati pa e namjesnik sve dok ne bude vrijeme veeri imati vremena
da uglednog posjetitelja provede kolonijom.
Odvede dakle doktora i Petra Bathorvja da se temeljito proetaju cijelom enklavom,
i gradom i selom. Ne potedi ih ni jedne jedine tanine ni u kaznionici ni u kasarnama.
Toga dana, a bila je nedjelja, kanjenici nisu obavljali uobiajene poslove te ih je doktor
mogao promotriti u drugaijim uvjetima. to se tie Carpene, njega je vidio tek kad je
prolazio jednom od dvorana bolnice i nije se inilo da je iim privukao njegovo zani-
manje.
Doktor je kanio otputovati ve te noi da bi se vratio na Antekirttu, ali prije toga
svakako pokloniti namjesniku vei dio veeri. Zato se oko est sati vrati u njegov dvor
gdje ga je ekala otmjeno posluena veera kojom mu je domain htio uzvratiti jutronji
objed.
Ne treba naglaavati da je za vrijeme etnje intra i extra muros* doktora slijedila
Namir, a on nije ni slutio da je predmet tako savjesna uhoenja.
Veerali su u silno veselu raspoloenju. Nekoliko znaajnih osoba u koloniji, vie
asnika i njihovih ena i dva ili tri bogata trgovca koje je namjesnik pozvao nisu krili koliko
uivaju to vide i uju doktora Antekirtta. Doktor je rado ispripovjedio poneto o svojim
putovanjima po Istoku, po Siriji, po Arabiji i sjeverom Afrike. Onda je vrativi razgovor
na Ceutu mogao samo pohvaliti namjesnika to panjolskom enklavom upravlja na tako
hvalevrijedan nain!
- Ali - dometne - sigurno vam nadzor nad osuenicima esto zadaje znatnih briga!
- A zato, dragi moj doktore?
- Zato to oni sigurno pokuavaju bjeati. A kako svaki suanj vie razmilja kako da
utekne nego to uvari razmiljaju kako da ga u tome sprijee, zakljuujemo da je suanj
u prednosti, pa me ne bi iznenadilo kad bi katkad koji nedostajao pri veernjoj prozivci?
* Unutar i izvan gradskih zidina.
262
 Gibraltar

- Nikad - odgovori namjesnik - nikad! Kamo bi bjegunci poli? Morem je bjeati

nemogue! Kopnom sred divljih marokanskih domorodaca bilo bi pogibeljno! Zato nai
kanjenici ostaju u kaznionici ako ve ne zato to im je drago, a ono bar iz opreza!
- U redu - odvrati doktor - i na tome vam valja estitati, gospodine namjesnice, jer
postoje razlozi da strepimo da ubudue ne postane sve tee i tee uvati zatvorenike! -
Kakvi razlozi, molim vas lijepo? - zapita jedan od uzvanika kojega se razgovor to tjenje
ticao jer je bio ravnatelj kaznionice. - Eh! Gospodine - odgovori doktor - zato to je proua
vanje magnetskih pojava uvelike uznapredovalo, zato to te postupke moe primijeniti
k svatko i na kraju zato to uinak hipnoze postaje sve uestaliji, a tei nita manje nego da
f
. jednu linost zamijeni drugom.
- A u tom sluaju?... - upita namjesnik.
- U tom sluaju, mislim, ako je dobro nadgledati zatvorenike, jo e pametnije biti
da se nadgledaju uvari. Za svojih sam putovanja, gospodine namjesnice, bio svjedokom
fc* tako udnovatih zbivanja, da sve smatram moguim kad su posrijedi pojave te naravi.
Stoga za svoje dobro ne zaboravite, ako zatvorenik moe nesvjesno pobjei pod utjeca
jem tue volje, da mu i uvar koji potpadne pod isti utjecaj moe jednako nesvjesno
dopustiti da pobjegne.
l Biste li nam htjeli objasniti u emu se pojava sastoji? upita ravnatelj kaznionice.
Bih, gospodine, a iz primjera ete vrlo lako shvatiti odgovori doktor. - Pretpostavite
da je uvar prirodno sklon da padne pod magnetski ili hipnotiki utjecaj, to je ista stvar,
i uzmimo da ga neki zatvorenik podvrgne takvom utjecaju. Pa vidite, od tog trena zatvorenik
je postao uvarov gospodar i nagnat e ga da uini to on bude htio, nagnat e ga da
poe kamo se njemu svidi, primorat e ga da mu otvori vrata zatvora kad ga on nago-
vori.
- Dakako - odgovori ravnatelj - ali pod uvjetom da ga prethodno uspava...
- Varate se, gospodine - nastavi doktor. - Sva e se djela moi izvesti ak i u budnom
stanju i to tako da ih uvar ne bude svjestan!
- to, zar vi tvrdite?...
- Tvrdim slijedee i iza toga stojim: pod takvim utjecajem zatvorenik uvaru moe
rei: -Toga dana u toliko sati uinit e to i to! - i on e uiniti! - Toga dana donijet e mi
kljueve elije! - i on e ih donijeti! - Toga dana otvorit e mi vrata kaznionice ! - i on e
ih otvoriti! -Toga dana proi u kraj tebe, a ti me nee vidjeti kako prolazim! - Iako je
budan!...
- Potpuno budan!...
Kad je doktor to ustvrdio, meu nazonima se pronese amor pun jedva prikrivene
nevjerice.
- Pa ipak, iva je istina - prozbori tad Petar Bathorv - a ja sam osobno bio svjedokom
takvih zgoda.
- Znai - ree namjesnik - mogue je tjelesnost jedne osobe dokinuti za pogled neke
druge?
- U cijelosti - odgovori doktor - kao to je u stanovitih pojedinaca mogue izazvati
takve sjetilne poremeaje, da e ovi sol smatrati eerom, mlijeko octom ili pak obinu
vodu sredstvom za ienje, koje e u njih tako i djelovati! Nita nije nemogue kad su
posrijedi opsjene ili privienja, ako se mozak podvrgne njihovom uinku.
- Doktore Antekirtte - ree tada namjesnik - mislim da saimljem sveopi stav svojih
uzvanika kad vam kaem da te stvari treba jednom vidjeti da biste u njih povjerovali! - Pa
ak i onda!... - doda netko od prisutnih kome se uini da je uputno i od toga se ograditi.
- teta je stoga - nastavi namjesnik - to vam kratko vrijeme koje nam u Ceuti moete
ustupiti ne doputa da nam pojavu doarate pokusom i uvjerite nas.
- Ali... ja mogu... - odgovori doktor.
- U ovom trenutku?
- U ovom trenutku, ako elite!
- A tako dakle!... Treba samo da kaete!
- Niste zaboravili, gospodine namjesnice - priklopi doktor - kako smo prije tri dana
na cesti to vodi od vaeg dvora jednoga od osuenika iz kaznionice zatekli gdje spava
snom koji, kao to sam vam rekao, nije drugo do magnetski san?
- Doista - ree upravitelj kaznionice - a taj je ovjek sada ak i u bolnici.

264
 - Takoer se prisjeate da sam ga probudio ja, dok to nije polazilo za rukom nije
dnome uvaru?
-Jasno se sjeamf)
- Pa dobro, to je dostajalo da izmeu mene i uznika... Kako se zove?
- Carpena.
-...Da izmeu mene i toga Carpene nastane hipnotska veza koja ga podvrgava mojoj
posvemanjoj premoi.
- Kad se nalazi u vaoj nazonosti?...
- ak i kad smo jedan od drugoga udaljeni!
- Kad ste vi ovdje u mojoj kui, a on ondje u bolnici?... - zapita namjesnik. -Jest, pa
ako hoete narediti da ga ostave slobodnog, da pred njim otvore vrata bolnice i kaznio
nice, znate li to e Carpena napraviti?...
- Ha! Pobjei e! - smijui se odvrati namjesnik.
I valja priznati da je njegov smijeh bio tako zarazan te prijee na sve prisutne.
- Nee, gospodo - nastavi vrlo ozbiljno doktor Antekirtt - Carpena e pobjei jedino
ako se meni prohtije da pobjegne i napravit e jedino to ja poelim da napravi!
- A to, molim vas?
Na primjer, kad bude izvan kaznionice, mogu mu zapovjediti da se zaputi prema
vaem dvoru, gospodine namjesnice. I da doe ovamo?
- Upravo ovamo, i ako ja hou zahtijevat e da s vama razgovara.
- Sa mnom?
- S vama, pa ako vam se ne ini neprilinim, budui da e se on pokoravati svemu
na to ga ja navedem, naputit u ga na pomisao da vas pobrka s nekim drugim... Evo!...
S kraljem Alfonsom XII.
- S Njegovim Velianstvom panjolskim kraljem?
-Jest, gospodine namjesnice, i zamolit e vas...
- Da ga pomilujem?
- Da ga pomilujete i da ga, ako u tome ne vidite nita loe, povrh svega jo i odliku
jete Izabelinim kriem!
Kakvim li je novim sveopim grohotom opinstvo doekalo zadnje rijei doktora
Antekirtta!
-1 dok sve to bude inio, taj ovjek e biti budan? - dometne upravitelj kaznionice. -
Jednako budan kao i mi!
- Ne... Ne!... Ne mogu vjerovati, nije mogue! - povie namjesnik.
- Uvjerite se pokusom!... Naredite da se Carpeni dade potpuna sloboda da ini to
hoe!... Radi vee sigurnosti, preporuite da ga kad napusti kaznionicu jedan ili dva uvara
izdaleka prate... Uradit e sve to sam vam sada kazao! - Dogovorili smo se, pa kad budete
htjeli...
- Uskoro e osam sati - odgovori doktor pogledavi na sat. Pa dobro, u devet sati?
- Neka bude tako, a nakon pokusa?...
- Nakon pokusa e se Carpena mirno vratiti u bolnicu a da se ni najmaglovitije
nee sjeati to se dogodilo. Ponavljam vam, jer samo se tako moe objasniti pojava,
Carpena e biti pod hipnotikim utjecajem koji ja nad njim posjedujem i zapravo sve
te stvari nee uiniti on, nego ja! Namjesnik, ija je nevjerica u pogledu tih pojava bila
bjelodana, napie cedulju kojom je glavnome uvaru kaznionice nalagao neka osueni
ka Carpenu pusti slobodnog da radi to hoe te neka se ogranie da ga izdaleka slijede.
Cedulju zatim smjesta poalju u kaznionicu po jednome od konjanika iz namjesniko-
va dvora. Kad se veera zavrila, uzvanici ustanu od stola i na namjesnikov poziv pri-

265
 I jedu u glavni salon. Nastavi se naravno razgovarati o razliitim magnetskim ili hipno-
tikim pojavama koje potiu tolike prepirke i u koje mnogi vjeruju i mnogi ne vjeruju.
Dok su alice s kavom kruile sred dima cigara i cigareta, za kojima se nisu ustruavale
posegnuti ni same panjolke, doktor Antekirtt ispripovjedi dvadeset zgoda kojima je
bio svjedokom ili ih je sam izazvao dok se bavio svojim pozivom, a koje su sve pruale
prigodne dokaze, ali kao da nikoga nisu uvjerile. Takoer doda kako bi hipnotika
sposobnost morala vrlo ozbiljno zabrinuti zakonodavce, istraitelje i suce, jer se moe
usmjeriti i za kakvu zloinaku svrhu. Neosporno, zahvaljujui tim pojavama mogu na-
stati sluajevi u kojima e se zbiti mnotvo zloina, a bit e im gotovo nemogue otkri-
ti poinitelje. Najednom, kad je bilo dvadeset i sedam minuta do devet, doktor prekine
pripovijedanje i ree:
- U ovom asu Carpena izlazi iz bolnice!
A minutu poslije doda:
- Upravo je proao kroz vrata kaznionice!
Glas kojim je izgovorio te rijei morao se snano dojmiti uzvanika u namjesnikovu
dvoru. Jedino je namjesnik i dalje odmahivao glavom.
Onda nastave razglabati o razlozima za i protiv svi se uglas nadvikujui, sve do trena,
a bilo je pet do devet kad ih doktor po posljednji put prekine kazavi:
- Carpena je pred vratima dvora.
Gotovo odmah u salon ue sluga i obavijesti namjesnika da neka spodoba odjeve-
na u uzniku odoru navaljujui trai da s njim razgovara.
- Pustite ga da ue! - odgovori uamjesnik, ija je sumnja stala kopniti pred oevid-
nou injenica.
Dok je odzvanjalo devet sati Carpena se pojavi na vratima salona. Premda su mu oi
bile irom otvorene, nije se inilo da vidi ikoga od nazonih, nego pode ravno prema
namjesniku pa e klekavi pred njega:
- Vae Velianstvo, molim vas da me pomilujete!
Sav zapanjen kao da je i sam zatravljen privienjima, namjesnik u prvi as ne znade
to da odgovori.
- Moete ga pomilovati - smijeei se ree doktor. Niega se poslije vie nee sjeati!
to - Pomilovan si! - odgovori namjesnik dostojanstveno poput kralja svih panjolskih
zemalja.
- A uz pomilovanje, Velianstvo - nastavi jo uvijek pognuti Carpena - ako elite, dodi
jelite mi Izabelin kri...
- Dodjeljujem ti ga!
Tad Carpena prui ruku kao da prima predmet koji mu je namjesnik toboe predao i
privrsti na kaput zamiljeni kri. Onda ustane i natrake izae.
Ovaj put svi prisutni posluno krenu za njim sve do vrata dvora.
- elim poi za njim, elim ga vidjeti kako se vraa u bolnicu! - usklikne na
mjesnik, koji se borio sam sa sobom kao da odbija povjerovati u nepobitnost i
njenica.
- Pa onda doite! - odvrati doktor.
Pa namjesnik, Petar Bathory i doktor Antekirtt u pratnji nekolicine drugih oso-
ba udare istim putem za Carpenom, koji je ve kretao prema gradu. Kako ga je uho-
dila otkada je izaao iz kaznionice, Namir se skutri u mrak i ne prestane ga proma-
trati.
No je bila dosta tamna. panjolac je cestom hodao odmjerenim korakom, ne kole-
bajui se. Namjesnik i ljudi iz pratnje ili su trideset koraka iza njega s dvojicom redara
iz kaznionice kojima su zapovjedili da ga ne gube iz vida.

266
 Carpena e klekavi pred namjesnika...

Na mjestu gdje se blii gradu, cesta zaobilazi dragu koju tvori druga luka s te strane
ceutske stijene. Na nepominoj i crnoj vodi treperio je odsjaj dvaju ili triju svjetala. Bila
su to brodska okna i fenjer s Ferrata, kojemu se obris nejasno ocrtavao, a u tmici je izgledao
mnogo vei.
Kad je prispio na to mjesto, Carpena skrene s ceste i uputi se nalijevo prema nakupi-
ni hridina to se dvanaestak stopa uzdiu nad morem. Jamano je doktorova kretnja koju
nitko nije vidio, a moda i obina duhovna sugestija njegove volje, natjerala panjolca da
tako promijeni pravac.

267
 Redari tad izraze namjeru da ubrzaju korak kako bi sustigli Carpenu i vratili ga na pravi
put. No znajui da s te strane ne moe nikamo pobjei, namjesnik im naredi da ga ostave slo-
bodna.
Meutim, Carpena je zastao na jednoj od stijena kao da ga je ondje ukopala neka-
kva neodoljiva sila. Da je htio zakoraiti ili pomaknuti noge, ne bi mogao. Doktorova volja
koja je u njemu stolovala prikivala ga je za tlo.
Namjesnik ga koji asak promotri, a onda e obrativi se gostu:
- Hajde, dragi moj doktore, htio ne htio, ovjek zaista mora povjerovati injenicama!...
- Jeste li se sad osvjedoili, jeste li se zbilja osvjedoili, gospodine namjesnice?
-Jesam, zbilju sam se osvjedoio da ima stvari u koje ovjek mora slijepo vjerovati!
A sada, doktore Antekirtte, navedite tog ovjeka na pomisao da se smjesta vrati u kaznio-
nicu! Alfons XII. vam nalae!
Netom je namjesnik izustio reenicu, kadli se Carpena iznenada strovali u luku
vodu a da nije ni vrisnuo. Je li to nesrea?
Je li to njegov vlastiti voljni in? Je li moda nekom sluajnom okolnou izma-
kao doktorovoj vlasti? Nitko nije bio kadar rei. Svi odmah nagrnu prema hridima,
dok su se redari sputali do razine malog spruda koji se na tome mjestu prostire du
mora...
Carpeni vie nije bilo traga. Nekoliko ribarskih amaca brzo doplovi, kao i amci s
jahte... Bilo je uzalud. Ne pronau ak ni uznikov les koji je struja vjerojatno odnijela na
puinu.
- Gospodine namjesnice - ree doktor Antekirtt - neizmjerno alim to je na pokus
dobio tako tragian rasplet koji nije bilo mogue oekivati!
- Ali kako objanjavate to to se upravo dogodilo? - upita namjesnik.
- injenicom da u djelovanju sugestivne sile kojoj uinak vie ne moete nijekati -
odgovori doktor - jo ima praznina! Taj mi je ovjek naas izmakao, nema sumnje, pa je
pao s vrha hridi bilo zato to ga je spopala vrtoglavica, bilo zbog kakva drugog razloga!
Zaista alosno, jer smo tako izgubili uistinu vrijedno bie!
- Izgubili smo nitariju, nita vie! - mudrujui odgovori namjesnik! I to bi sva besje
da nad Carpeninim grobom.
U taj as doktor i Petar Bathory se oproste od namjesnika. Morali su prema Antekirtti
otputovati prije nego se razdani, pa stanu usrdno zahvaljivati gostoprimcu na lijepom
doeku koji im je priredio u panjolskoj koloniji.
Namjesnik stegne doktorovu ruku i poeli mu sretno putovanje, poto ga je namo-
lio da mu obea kako e ga doi posjetiti, te se vrati u dvor.
Moda e tkogod spoitnuti da je doktor Antekirtt donekle zlorabio povjerenje ceut-
skoga namjesnika. Neka mu zamjere, neka pokude nain na koji se u toj prigodi ponio,
u redu! Ali ne valja zaboraviti kojem je djelu grof Matija Sandorf posvetio ivot, a ni kako
je jednom rekao: - Tisua naina... jedan cilj!
Samo se posluio jednim od tisue naina.
Nekoliko trenutaka poslije toga jedan od amaca s Ferrata doveze doktora i Petra
Bathorvja natrag na brod. Luigi je stajao na brodskom stubitu da ih doeka.
- to je s onim ovjekom?... - upita doktor.
- Kao to ste nam zapovijedili - odgovori Luigi - na un koji je straario ispod
stijena pokupio ga je im je pao, pa sam dao da ga zatvore u kabinu na prednjoj
strani.
- Nije nita rekao?... - upita Petar.
- Kako je mogao govoriti?... Kao uspavan je i nije svjestan to radi!
- Dobro - odvrati doktor. - Htio sam da Carpena padne s vrha hridi i pao je!... Htio

268
 Carpena je zastao na jednoj od stijena

sam da zaspi i on spava!... Kad budem htio da se probudi, probudit e se!... Sad, Luigi,
naredi da se die sidro i putujmo! Parni je kotao bio u pogonu. Brzo se spreme za
odlazak i za koji asak, poto se otisnuo na debelo more, Ferrato zapara valove put
Antekirtte.

269
 III
SEDAMNAEST PUTA

- Sedamnaest puta?
- Sedamnaest puta!
-Jest!... Crveno je izalo sedamnaest puta
- Zar je mogue!...
- Moda je nemogue, ali tako je! - A igrai mu uporno prkose?
- Banka je zaradila preko devetsto tisua franaka.
- Sedamnaest puta!... Sedamnaest puta!...
- Na ruleti ili na kartama?...
- Na kartama!
- To se nije vidjelo vie od petnaest godina!
- Petnaest godina, tri mjeseca i petnaest dana! - hladno odvrati stari igra koji je pri
padao asnome staleu operuanih. Jest, gospodine, a neobino je to se to zbilo usred
ljeta, 16. lipnja 1867.... tota vam ja znam o tome!
Tako se razgovaralo ili bolje, uzvikivalo u predvorju, pa ak i u trijemu Kruoka
stranaca u Monte Carlu uveer 3. listopada, osam dana poto je Carpena utekao iz pa-
njolske kaznionice.
Zatim se u vrevi igraa, mukaraca i ena svih narodnosti, svake dobi i svih stalea,
zaori oduevljena graja. Najradije bi crvenome bili zaklicali kao da je kakav konj koji je
pobijedio na trkalitima u Longchampu ili u Epsomu! Uistinu, za eljad koja se iz Starog
i Novog svijeta svakodnevno stjee u maloj Kneevini Monaco uzastopna sedamnaesti-
ca poprimala je vanost politikog dogaaja koji bi mogao zadrijeti u zakone europske
ravnotee.
Kao to se bez po muke moe dokuiti, pomalo izvanrednim upornim ponavljanjem
crveno je moralo pokositi brojne rtve, budui da se zarada za banku penjala na poza-
manu svotu. Blizu milijuna, govorkalo se medu skupinama igraa, to je bila posljedica
pomame kojom su svi do jednoga navrli protiv nevjerojatnog slijeda dobitaka za crveno.
Meu svima njima dvojica stranaca pobrali su znatniji dio onoga to gospoda za
zelenim stolom izvolijevaju nazivati smolom.
Prvi je bio vrlo hladnokrvan i vrlo suzdran, premda je proivio tolika uzbuenja
kojih mu se trag jo razaznavao na problijedjelom licu, a drugi uzrujana izraza, raupane
kose, s pogledom luaka ili oajnika. Upravo su sili stepenicama u trijemu, pa se izgube
u tami prema terasi Streljane.
- Sad nas prokleti niz kota evo vie od etiri stotine tisua franaka! - povie stariji.
- Moete rei etiri stotine trinaest tisua ! - odvrati mladi glasom blagajnika koji oi
tava ukupni raun.
-1 sad mi preostaje samo dvjesta tisua franaka... jedva! - nastavi prvi igra.
- Svega etiri stotine dvadeset i sedam! - nepomuenom ravnodunou odgovori
drugi.
-Jest!... svega... od dva milijuna to sam ih jo imao kad ste me vi prisilili da poem
s vama!
- Milijun sedamsto sedamdeset tisua franaka! -1 to za nepuna dva mjeseca...
- Mjesec i esnaest dana!
- Sarcanv!... - zavie stariji, kojega je hladnkrvnost njegovog druga draila jednako
kao i posprdna tonost kojom je iznosio brojke.
- Pa to je, Silase!

270
 Sad mi preostaje samo dvjesta tisua franaka

Razgovor se vodio izmeu Silasa Toronthala i Sarcanvja. Otkad su otputovali iz Du-

brovnika, u kratkom razdoblju od tri mjeseca do kraja su se upropastili ili im je do pro-
pasti jo malo trebalo. Poto je spiskao sav dio koji mu je pripao kao nagrada za gnusnu
dostavu, doao se ak u Dubrovnik prikrpiti svojemu sukrivcu. Zatim su obojica napustili
grad sa Savom. A tada, kad ga je Sarcanv naveo na stranputicu igre i na traenje novca
koje uz nju ide, Silasu Toronthalu nije dugo trebalo da ugrozi imetak. Valja kazati, Sarcanv
se nije morao mnogo truditi da biveg bankara i smionog pekulanta koji nije jednom
poloaj stavio na kocku u novarskim pustolovinama, u kojima mu je sluaj bio jedinim

271
 vodiem, pretvori u igraa i redovitog posjetitelja kartakih drutava, a naposljetku i
kockarnica. Uostalom, kako bi mu se Silas Tornthal i mogao oduprijeti?
Nije li vie nego ikada potpao vlasti biveg tripolitanskog meetara?
Ako bi se gdjekad i pobunio, to Sarcanvju nije smetalo da ga podvrgne neodoljivom
utjecaju, pa je bijednik tako posrnuo te mu je manjkalo snage da se pridigne. Stoga
Sarcanvja nije nimalo uznemiravalo to mu se ortak katkad joguni i pokuava zbaciti jaram
njegove nadmoi. Grubim odgovorima i neumoljivom logikom uskoro bi ponovno zau-
zdao Silasa Tornthala.
Kad su ostavljali Dubrovnik u okolnostima na koje nismo zaboravili, prva je briga
dvojici saveznika bila da Savu smjeste na sigurno pod Namirinom paskom. I sada bi je
zatoenu u Tetouanu, u prebivalitu izgubljenu na granicama marokanskoga kraja, bilo
teko ako ne i nemogue pronai. Ondje je nemilosrdna Sarcanvjeva druica na se preuzela
da slomi volju djevojinu kako bi je primorala da pristane na brak. Nepokolebljiva u
gnuanju, krijepei se sjeanjem na Petra, Sava je dotad ustrajno odolijevala. Ali hoe li
moi uvijek?
U meuvremenu Sarcanv nije prestajao poticati druga da se uputa u ludosti igara
na sreu, iako je tako i sam rasuo vlastiti imetak. U Francuskoj, u Italiji, u Njemakoj, u
velikim sreditima, na trkalitima, u kockarnicama prijestolnica, u slatkovodnim kao i u
primorskim kupalitima Silas Toronthal popusti Sarcanvjevu nagovaranju i domalo spadne
na nekoliko stotina tisua franaka. Dok se naime bankar kockao vlastitim novcem, Sarcany
se kockao bankarovim, pa su dvostrukom nizbrdicom dvostruko bre jurili u propast. Uz
to, kob koju igrai nazivlju smolom, a tim imenom krste svoju neopisivu glupost, ne-
dvosmisleno se izjasni protiv njih, ali ne zato to nisu iskuali sve izglede. Napokon,
najveeg dijela milijuna koji su potjecali od dobara grofa Matijaa Sandorfa stajale su ih
partije bakare, pa je valjalo prodati palau na Stradunu u Dubruvniku.
Najposlije, kad su se zasitili sumnjivih kartanica u kojima bi krupjei glasovitu reenicu:
- Vie nita ne ide! - morali izvikivati na jeziku kojim se govori na Peloponezu, podu kao
u zadnje utoite neto vie potenja potraiti u hirovima rulete i u partijama trente-et-
quarante. Ako su sad i spali na prosjaki tap, barem za to vie nee moi optuiti nita
do vlastitu tvrdoglavost kojom su se upustili u neravnopravnu bitku sa sreom.
To je dakle razlog to su se obojica ve tri tjedna nalazila u Monte Carlu, gdje se nisu
micali od zelenog stola za kojim su istraivali nepogreive sisteme, upinjali se iz petnih
ila i posustajali, prouavali kako se vrti valjak rulete kad se krupjeova ruka umori u za-
dnjih etvrt sata slube, najvie ulagali na brojeve koji nikako nisu izlazili, spajali jedno-
stavne kombinacije s mnogostrukim kombinacijama, sluali savjete bivih operuanih
igraa koji su postali uitelji igre, ukratko, budalasto pokuavali sve i sva, sluili se svim
blesavim "amajlijama" to igraa mogu svrstati negdje izmeu djeteta koje nema razbora
i tupavca koji ga je zauvijek izgubio. ak i ako ovjek u igri na kocku stavlja jedino svoj
novac, zato u njoj slabi pamet domiljajui se besmislenim kombinacijama, unitava oso-
bno dostojanstvo to druenje sa svakojakim svijetom svima neminovno namee.
Sve u svemu, nakon veeri koja e u povijesti Monte Carla postati slavna, poto su
se tako ustrajno hvatali ukotac s nizom sedamnaest crvenih pogodaka u igri trente-et-
quarante, dvojici je ortaka preostajala tek svota manja od dvjesta tisua franaka. To je
znailo da e za njih u najskorije vrijeme nastupiti neimatina.
No iako su se gotovo dotukli, jo nisu izgubili razum, a dok su priali na terasi mogli
su opaziti nekog igraa gdje kao obezglavljen tri perivojem i vriti: -Jo se okree!... Jo
se okree!
Nesretnik je utvarao da je zaigrao broj kojemu je sueno da dobije i da se valjak u
udesnome krugu vrti i vrtjet e se u vijeke vjekova!... Poludio je.

272
 - Jeste li se konano smirili, Silase? - upita Sarcanv druga koji je bio sav izvan sebe.
Neka vas ovaj bezumnik naui da ne gubite glavu!... Nismo uspjeli, istina, ali srea e nam
se vratiti, jer se mora vratiti a da mi nita ne uinimo kako bismo je ponovno pridobili!...
Nemojmo se trsiti da je popravimo! To je opasno, a osim toga i uzaludno!... ovjek ne
moe promijeniti udes ako mu nije naklonjen i nita ga ne moe poremetiti ako je povoljan!...
Poekajmo, pa kad nam se srea povrati, smognimo odlunosti da k njoj natjeramo igru!
Je li Silas Toronthal sluao savjete, uostalom besmislene savjete, kao to je svako
umovanje kad su posrijedi igre na sreu?
Nije! Bio je utuen i opsjedala ga je tada jedna misao: da izmakne Sarcanvjevoj vlasti,
da pobjegne, da pobjegne tako daleko da se njegova prolost vie ne mogne okomiti na
njega! Ali takva trenutana odrjeitost nije mogla potrajati u omlitavjeloj dui razorene
volje. K tome, njegov sukrivac budno ga je nadzirao. Prije negoli ga prepusti samom sebi,
Sarcanvju je bilo potrebno da se obavi njegovo vjenanje sa Savom. Onda e se otresti
Silasa Toronthala, zaboravit e ga, nee se ak ni sjeati da je slabi stvor ikad postojao ni
da su se ikad upleli u zajednike po slove! Dotad e valjati da bankar ostane ovisan o
njemu!
- Silase - nastavi tad Sarcanv - danas smo odvie nesretni a da se srea ne okrene u
nau korist!... Sutra e ii nama u prilog!
- A ako izgubim ono malo to mi ostaje! - odgovori Silas Toronthal, koji se uzalud
otimao podmuklim savjetima.
- Ostat e nam jo Sava Toronthal! - ivo priklopi Sarcanv. - Ona nam je glavni adut
u igri, taj adut nije mogue potui!
-Jest!... Sutra!... Sutra!... -odvrati bankar, koji je bio u duevnom stanju u kakvu bi
igra bio kadar na kocku staviti i glavu.
Obojica se vrate u hotel, koji se nalazio na polovici ceste koja iz Monte Carla silazi
u Condaminu.
Luka u Monacu smjestila se izmeu rta Focinana i Antuaove utvrde i tvori prilino
otvorenu, sjeveroistonim i jugoistonim vjetrovima izloenu uvalu. Protee se izmeu
stijene koja nosi prijestolnicu Drave Monaco i visoravni na kojoj se redaju hoteli, lje-
tnikovci i igranica u Monte Carlu, u podnoju prekrasnog brda Agel koje tisuu sto metara
visokim vrhuncem nadvisuje slikoviti krajolik ligurske obale. Grad u kojemu ivi tisuu
dvjesta stanovnika nalik je na ukrasnu posudu poloenu na velianstveni stol monakovske
stijene, koju s triju strana oplakuje more, a obrasla je vjeitim zelenilom palmi, ipaka,
smokava, papra, naranaa, limuna, eukaliptusa, drvolikih grmova geranija, aloja, mrike,
mastike i skoca to posvuda niu u divnom neredu.
Na suprotnoj strani luke Monte Carlo stoji suelice maloj prijestolnici, sa udnim hrpi-
cama nastambi izgraenih po svim pregibima uzvisina, s vijugavim, uskim i strmim ulicama
koje se pentraju sve do ceste za Corniche koja lebdi na polovici planine, s uvijek rascvje-
talim vrtovima koji izgledaju poput ahovske ploe, s pogledom na ladanjske kue svih obli-
ka i ljetnikovce svih stilova, meu kojima se neki naginju nad bistre vode sredozemne uvale.
Izmeu Monaca i Monte Carla, u kutu luke, od mjesta gdje poinje al pa sve dotle gdje
se suzuje zavojita dolina to dijeli dvije planinske skupine, prostire se trei grad: to je Condamine.
Povie njega se zdesna koi velebno brdo, kojemu su zbog profila to gleda prema
moru nadjenuli ime Psee glave. Na glavi se na petsto etrdeset i dva metra nadmorske
visine sada vidi utvrda koja ima pravo da se smatra neosvojivom i ast da se zove fran-
cuskom. Onuda prolazi granica monakovske enklave.
Od Candamine da Monte Carla kola se mogu penjati vrlo lijepim prilazom. S gornje
strane uzdiu se obiteljske kue i hoteli, a upravo su se u jednome od njih nastanili Sar-
canv i Silas Toronthal. S prozora njihova stana pucao je pogled od Condamine pa sve do

273
 Monte Carlo

predjela iznad Monaca i zaustavljao se kod Psee glave, oblija doge to kao da ispituje
Sredozemno more poput sfinge u libijskoj pustinji.
Sarcanv i Silas Toronthal povukli su se svaki u svoju sobu. Hoe li prevrtljiva srea
unititi zajedniki probitak koji ih je petnaest godina tako tijesno spajao?
im se vratio kui, Sarchanv je najprije naao pismo koje je stizalo iz Tetouana, pa
odmah potrga peat.
U nekoliko redaka Namir mu je javljala o dvjema stvarima koje su za njega bile
izuzetno vane: u prvom redu kako je Carpena poginuo utopivi se u ceutskoj luci stje-

274
 ajem dosta neobinih okolnosti; nadalje, kako se na tome mjestu na marokanskoj obali
pojavio doktor Antekirtt, kakvi su bili njegovi dodiri sa panjolcem te kako je gotovo
odmah nakon toga nestao.
Poto je proitao pismo, Sarcany otvori prozor u sobi. Nalakti se na balkonsku
ogradu i rastresena pogleda stane razmiijati. - Carpena poginuo?... Nije se moglo dogoditi
u bolji as!... Sad su se i njegove tajne udavile zajedno s njim!... S te strane mogu biti
miran!... Nemam se vie ega bojati!
Onda se vrati na drugi odlomak u pismu:
- Ali ako se u Ceuti pojavio doktor Antekirtt, stvar je ve neto ozbiljnija!... Pa tko je
taj ovjek? Ne bih za to uostalom mario da u zadnje vrijeme ne otkrivam kako se on manje
ili vie izravno umijeao u sve to se tie mene!... U Dubrovniku se nalazio s obitelju
Bathorvjevih!... U Cataniji je postavio klopku Zironeu!.. U Ceuti je poduzeo neto to je,
na kraju krajeva, Carpenu stajalo ivota!... Bio je prilino blizu Tetouana, ali se ne ini da
je onamo i otiao niti da zna gdje je Sava zatoena! Time bi mi nanio najstraniji udarac,
a jo ga nisam izbjegao!... Vidjet emo je li uputno da se od njega branimo, ne samo u
budunosti, nego i sadanjosti! Senusiti e domalo zagospodariti cijetom Cirenaikom pa
e morati samo preploviti morski rukavac da bi napali Antekirttu!.. Ako ih bude valjalo
potaknuti... ja u ve znati kako...
Nema zboru da su tamne mrlje iskrsle na Sarcanvjevu obzoru. U mranoj spletki koju
je korak po korak kovao spram cilja kojemu je teio i koji mu je bio gotovo nadohvat
ruke, i najmanji kameni o koji bi se spotakao mogao ga je tako oboriti da se moda vie
ne pridigne. Nije ga samo istup doktora Antekirtta morao zabrinuti, nego mu je i trenu-
tno stanje Silasa Toronthala poinjalo zadavati prave glavobolje.
- Jest - govorio je - on i ja smo stjerani u kripac!... Sutra emo zaigrati na sve ili
nita!... Ili emo oderati banku ili e banka oderati nas!... Neka zajedno s njegovom
propau propadnem i ja, znat u se ja ve oporaviti! Ali sa Silasom je druga pjesma! Doe
li dotle on postaje opasan, moe progovoriti, moe odati tajnu na kojoj se sada temelji
sva moja budunost!... A tad, ako sam ja dosad vladao njime, on poinje vladati mnome!
Stvari su stajale upravo kako ih je vidio Sarcanv. Nije se mogao zavaravati u pogle-
du ortakovih moralnih vrlina. Svojedobno ga je o tome sam pouio, a Silas Toronthal se
nee libiti da se poukom okoristi kad vie ne bude imao to izgubiti.
Sarcanv se zato pitao to mu je initi. Zaokupljen tako mislima nije vidio to se
dogaa na ulazu u luku Monaca, nekoliko stotinjaka stopa nie od njega.
Sto metara dalje na puini vretenasto plovilo bez jarbola i bez dimnjaka klizilo je
morskom povrinom, iz koje mu je trup izranjao jedva dvije-tri stope. Uskoro, kad se
malo-pomalo pribliilo rtu Focinana ispod streljane u Monte Carlu, potrai mirnije vode
da se zakloni od valova. Onda se odvoji limeni amac koji kao da je, gotovo nevidljiv, sra-
stao s bokom broda. U nj uu trojica ljudi. Poto su nekoliko puta zamahnuli veslima,
dohvate se malog spruda na koji se iskrcaju dvojica dok je trei vratio amac na brod. Koji
asak poslije zagonetni brod koji ni svjetlom ni umom nije odao svoju nazonost ve je
utonuo u tamu i vie nita nije kazivalo da je onuda proao.
Dvojica ljudi pak, netom su preli mali sprud, pou du hridi i upute se prema e-
ljeznikom kolodvoru pa krenu uz prilaz Spelugues to vodi oko perivoja u Monte Carlu.
Sarcanv nije nita primijetio. U tom trenu misli su ga nosile daleko od Monaca, prema
Tetouanu... Ali nije iao sam, silio je i ortaka da ga prati.
- Silas da meni zapovijeda!... - ponavljao je u sebi. - Silas da me jednom rijeju spri
jei da doprem do cilja!... Nikad!... Ne vrati li nam sutra igra to nam je uzela, nagnat u
ja njega i te kako da pode sa mnom!... Jest!... Da poe sa mnom do Tetouana, a tko e se
tamo na marokanskoj obali zabrinuti za Silasa Toronthala ako nestane? .;

275
 Kao to znamo, Sarcanv nije bio ovjek koji bi prezao pred jo jednim zloinom,
osobito kad mu okolnosti, udaljenost od domovine, divlji uroenici te nemogunost da
se trai i nae krivac omogue da ga tako lako poini.
Kad je tako zamislio naum, Sarcanv zatvori prozor, legne i nedugo zatim zaspi, a sa-
vjest mu ne uznemiri ni najmanje grizoduje. Nije tako bilo sa Silasom Toronthalom.
Bankar provede uasnu no. to mu jo preostaje od negdanjeg blaga? Nepunih dvjesta
tisua franaka koje mu je igra potedjela, pa ni njima vie ne moe raspolagati! Ulog su
za posljednju partiju! Tako hoe njegov ortak, a tako hoe i on sam. Njegov oslabjeli mozak
ispunjen neostvarijivim proraunima nije mu vie doputao da trijezno i pravo rasuuje.
Nije ak, bar ne u tom asu, bio kadar uvidjeti svoj poloaj kao to je mogao Sarcanv. Nije
sam sebi govorio kako su se uloge promijenile, kako sad on u svojoj moi dri onoga tko
je njega tako dugo drao u svojoj. Vidio je jedino sadanjost i neposrednu propast to
mu prijeti, a nije ni pomiljao na sutranji dan koji bi mu mogao dati da ispliva ili ga baci-
ti u najcrnju bijedu.
Tako su dvojica saveznika proveli no. Dok je jednome donijela koji sat poinka,
pustila je da se drugi koprca u tjeskobi besanice.
Sutradan oko deset sati Sarcanv doe k Silasu Toronthalu. Sjedei za stolom bankar
je uporno brojkama i formulama ispisivao stranice u biljenici.
- Onda, Silase - upita ga bezbrinim glasom, glasom ovjeka koji nevoljama ovog svi
jeta ne eli pridavati vie vanosti nego to zasluuju - onda, jeste li se u snu odluili za
crveno ili crno ?
- Ni oka nisam sklopio!... Nisam!... Ni za asak! - odgovori bankar.
- teta, Silase, teta!... Danas treba da budemo hladnokrvni, i da ste se koji sat odma
rali dobro bi vam dolo! Pogledajte mene! Samo sam pridrijemao, a posve sam spreman
boriti se sa sreom! Ona je uostalom ena, pa voli ljude koji su njome sposobni ovladati!
- Svejedno nas je izdala!
- Pih!... Mali hir!... A kad je hirovitost proe, vratit e nam se!
Silas Toronthal nita ne odgovori. Je li uope uo to mu Sarcanv govori, dok su mu
oi ostajale prikovane na listu u biljenici na kojem je sroio beskorisne kombinacije?
- Pa to ste to pisali? - upita Sarcanv. - Sisteme, kombinacije?... K vragu!... Zbilja mi
izgledate bolesni, dragi moj Silase!... Nema prorauna kojima biste mogli podvrgnuti
sluaj, a jedino e se sluaj danas izjasniti za nas ili protiv nas!
- Neka! - odvrati Silas Toronthal poto je zatvorio biljenicu.
- Eh, dakako, Silase!... Poznajem samo jedan nain da njime upravljate - s podsmi
jehom doda Sarcanv. - Ali za to bi trebalo proi posebne kole... a naa je izobrazba, na
tom podruju nepotpuna! Zato se uzdajmo u sreu!... Juer je bila na strani banke! Mogue
je da je danas napusti!... A ako tako bude, Silase, igra e nam vratiti to nam je uzela!
- Sve!...
-Jest, sve, Silase! I ne dajte se obeshrabriti! Naprotiv, treba nam smionosti i hladno-
krvnosti!
- A to ako veeras propadnemo? - nastavi bankar i zagleda se Sarcanvju u lice.
- Onda emo otii iz Monaca!
-1 kamo emo poi?... - povie Silas Toronthal. - Ah! Proklet da je dan kad sam vas
upoznao, Sarcanv, dan kad sam od vas zatraio usluge!... Ne bih se srozao na to sam se
srozao!
- Malo je prekasno da mene krivite, dragi moj! - odgovori bestidnik - a i malo pre
vie lagodno vrijeati ljude poto ste se njima posluili!
- uvajte me se ! - povie bankar.
- Hou!... uvat u vas se! - promrmlja Sarcanv.

276
 A prijetnja Silasa Toronthala mogla je samo uvrstiti njegovu namjeru da ga onemogui
da mu nakodi. Zatim nastavi:
- Dragi moj Silase - ree - ne ljutimo se! emu to?... Razdrauje ivce, a danas ne smi
jemo biti razdraeni!... Imajte povjerenja i nemojte oajavati vie nego ja!... Ako se po nes
rei smola opet osili protiv nas, ne zaboravite da me ekaju novi milijuni i da ete i vi
dobiti svoj dio!
-Jest!... Jest!...Treba da mi sve nadoknadite! - priklopi Silas Toronthal, u kojega se
ponovno javi igraki nagon to je na trenutak zgasnuo. - Jest! Banka je juer bila previe
sretna, a veeras...
- Veeras emo biti bogati, jako bogati - klikne Sarcanv - i obeajem vam, Silase, da
ovaj put neemo izgubiti ono to iznova zaradimo! Kako bilo da bilo, uostalom sutra emo
otii iz Monte Carla!... Otputovat emo...
- Kamo?
- U Tetouan gdje nas eka zadnja partija, i to najljepa, kaem vam, najljepa!

277
&

Igranica u Monte Carlu

IV
l ZADNJI ULOG

Dvorane Kruoka stranaca, poznatijega kao Casino, bile su otvorene od jedanaest

sati. Premda igraa jo nije bilo u punom broju, nekoliko stolova s ruletama ve je
radilo.
Prethodno su udesili ravnoteu stolova, jer je vano da budu savreno vodoravni.

278
 Naime, kad bi bilo kakva neravnina promijenila gibanje kuglice koja se ubacuje dok
se valjak okree, nepravilnost bi se brzo primijetila i upotrijebila na tetu banke.
Na svakome od est stolova s ruletom bilo je poloeno ezdeset tisua franaka u
zlatu, kovanicama i novanicama, a na oba stola za kojima se igra trente-et-quarante sto
pedeset tisua. To je uobiajeni ulog banke dok se eka glavna sezona, a rijetko se dogodi
da uprava mora poveati prvotnu svotu. ak i kad je igra neodluena njoj pripada
dobitak, pa mora zaraditi uvijek i neizostavno. Ako je igra dakle sama po sebi pokvarena,
povrh toga je i glupa kad se vodi pod tako neravnopravnim uvjetima.
Oko svakog stola s ruletom osam krupjea s lopaticama u ruci ve su zauzeli nami-
jenjena im mjesta. Do njih su sjedili ili stajali igrai ili gledatelji. Po dvoranama su se etali
nadglednici te promatrali i krupjee i igrae, dok su posluitelji kruili da bi podvorili po-
sjetitelje i osoblje uprave, koje broji najmanje sto pedeset namjetenika.
Kad je bilo otprilike podne i po, vlak iz Nie doveze uobiajenu poiljku igraa. Toga
ih je dana moda bilo i vie. Sinonjih sedamnaest uzastopnih dobitaka za crveno izazvalo
je prirodni uinak. Bio je to kao neki novi mamac, pa se sve to ivi od kocke sjatilo da s
jo veim arom prati njezine obrate.
Poslije sat vremena dvorane su se napunile. Prialo se osobito o izvanrednoj zgodi,
ali uglavnom potiho. Sve u svemu, nita nije tako turobno kao nepregledne igranice,
usprkos raskonim pozlatama, matovitim ukrasima, sjaju pokustva, obilju svijenjaka
iz kojih se slijevaju slapovi plinske svjetlosti, da i ne spominjemo duge visee uljane
svjetiljke zelenkastih zaslona koje napose obasjavaju igrake stolove. Unato mnoini
prisutnih, najrazgovijetniji zvuk nisu glasovi ljudi koji razgovaraju, nego zveket zlatnog i
srebrnog novca to ga broje ili bacaju na prostirae, utanje novanica, neprestane oba-
vijesti: - Crveno dobija i boja! - ili - Sedamnaest, crno, nepar i manque! - to ih ravnodunim
glasom izvikuju voditelji igre. Krajnje alostan prizor!
Meutim, dvojica koji su se ubrajali medu najznamenitije jueranje gubitnike jo
se nisu pojavili u dvoranama. Ve je nekoliko igraa nastojalo slijediti razne vjerojatno-
sti, opipati bilo srei, jedni na ruleti, drugi uz trente-et-quarante. No zgodici i gubici na-
izmjenino su se dopunjali, pa se nije inilo da e se sinonje "udo" obnoviti.
Tek oko tri sata Sarcany i Silas Toronthal uu u kockarnicu. Prije nego su osvanuli
u dvoranama za igru, prokrstare predvorjem gdje ih je opinstvo pomalo znatieljno
gledalo. Promatrali su ih, uhodili, pitali se hoe li se opet upustiti u borbu protiv slua-
ja koji ih je tako skupo kotao. Poneki uitelj igre rado bi bio iskoristio prigodu da im
proda nepogreive kombinacije, da im u tom asu nije bilo teko pristupiti. Zabludjela
pogleda, bankar jedva da je vidio to se oko njega zbiva. Sarcany je bio pribraniji,
zakopaniji nego ikad. Obojica su utke prikupljali snage da jo posljednji put okuaju
sreu.
Medu osobama koje su ih motrile osobitom pomnjom, kakva se obino posveuje
bolesnicima ili osuenicima, nalazio se stranac koji kao da je odluio da s njih ni na tren
ne spusti oka.
Bio je to mladi od koje dvadeset i dvije ili dvadeset i tri godine, plemenita lika,
pronicava pogleda, iljasta nosa koji kao da gleda. Njegove neobino ivahne oi skrivale
su se iza naoala s obojenim staklima. Kao da su mu ruke od olova, drao ih je u depovima
ogrtaa da bi sam sebe sprijeio da se razmahuje, a stopala je skupio kako bi bio si-
gurniji da e ostati na mjestu.
Prikladno odjeven, bez ustupaka zahtjevima kicokog lickanja, ruhom nije pokazi-
vao nikakve preuzetnosti, ali moda se u besprijekornom odijelu i nije ba udobno osjeao.
To nas nee iznenaditi: mladi je bio nitko drugi do Jeziak Pescade. Vani ga je u
perivoju ekao Rt Matifou.

279
"
l

ovjek koji ih je zaduio da pou na posebni zadatak u raj ili pakao enklave Monaco
bio je doktor Antekirtt.
amac to ih je dan prije ostavio na rtu kraj Monte Carla bio je Elektrik 2 iz amekirt-
skog brodovlja.
A evo i s kojim ciljem.
Dva dana poto su ga silom ukrcali na Ferrato, Carpenu su ostavili na kopnu i, prem-
da je prosvjedovao, zasunjili ga u jednu od elija na otoku. Ondje bjeguncu iz panjolske
kaznionice nije mnogo trebalo da shvati kako je samo jedan zatvor zamijenio drugim.
Umjesto da bude lan kanjenikog osoblja u namjesnikovu djelokrugu, pao je i ne zna-
jui u vlast doktoru Antekirttu. Gdje je? Nije znao kazati. Je li promjena za njega povolj-
na? Pitao se prilino zabrinuto. Odluio je uostalom da uini sve to bude trebalo da
popravi svoj poloaj.
Kad ga je doktor glavom prvi put stao ispitivati, nije zato oklijevao da mu posve
iskreno odgovara.
Poznaje li Silasa Toronthala i Sarcanvja?
Silasa Toronthala ne poznaje, Sarcanvja poznaje, a i njega je viao samo vrlo rijetko.
Je li Sarcanv bio u dodiru sa Zironeom i s njegovom druinom otkad su djelovali u
okolici Catanije?
Jest, budui da su Sarcanvja oekivali na Siciliji i jer bi on sigurno doao da kobni
pohod nije zavrio Zironeovom smru.
Gdje je sada?
U Monte Carlu, osim ako nije nedavno napustio taj grad u kojem ve neko vrijeme
stalno boravi, a po svoj prilici je u drutvu Silasa Toronthala.
Carpena nije znao nita vie, ali e doktoru ono to je doznao biti dovoljno da na-
stavi pothvat.
Samo se po sebi razumije da panjolac nije znao zato je doktoru bilo stalo da on
pobjegne iz Ceute kako bi ga se doepao niti da njegov ispitiva zna kako je izdao Andreju
Ferrata. Uostalom, ne dozna ni da je Luigi sin rovinjskog ribara. Zatvorena u eliji uzni-
ka e mnogo stroe uvati nego to su ga uvali u ceutskoj kaznionici, jer ni s kim nee
moi opiti sve do dana kad utanae njegovu sudbinu.
Tako je dakle od trojice izdajica koji su doveli do krvavog raspleta transke urote
jedan sada bio u doktorovim rukama. Ostalo je jo da se dokopaju druge dvojice, a Carpena
je upravo kazao gdje ih mogu zatei.
Ipak, kako je doktora poznavao Silas Toronthal, a Petra i Silas Toronthal i Sarcanv,
uini im se uputnim da se pokau tek u asu kad budu imali izgleda da uspiju. Ali sad
kad su ponovno uli u trag dvojici sukrivaca bilo je vano da ih vie ne gube iz vida, dok
budu ekali da im okolnosti dopuste da neto protiv njih poduzmu.
Stoga su u Monaco, kamo e doktor, Petar i Luigi doi na Ferratu im kucne as,
poslali Jezika Pescadea da krivce slijedi kamo god pou i Rta Matifoua da bi Jeziku
Pescadeu, zatreba li, pruio pomo svojim snanim miiima.
Kako su stigli nou, dvojica prijatelja prionu na posao. Nije im bilo teko nai hotel
u kojemu su odsjeli Silas Toronthal i Sarcanv. Dok je Rt Matifou tumarao okoliem eka-
jui veer, Jeziak Pescade, koji je vrebao dvojicu saveznika, vidi ih gdje oko jedan sat
popodne izlaze. Uini mu se da vrlo onemoali bankar govori malo, iako mu Sarcany
neto ustro objanjava. Toga je jutra Jeziak Pescade nauo kako se pripovijeda to se
prethodni dan dogodilo u dvoranama Kruoka, to jest kako je nevjerojatni niz pokosio
brojne rtve, a meu njima su navodili u prvom redu Sarcanvja i Silasa Toronthala. Po
tome stoga zakljui da se njihov razgovor jamano odnosi na jueranju iznimno zlo-
sretnu veer. Uz to, kad je doznao i da su dvojica igraa pretrpjeli goleme gubitke u poslje-
 dnje vrijeme, jednako se otroumno dosjeti da su im prihodi gotovo iscrpljeni te da se
blii trenutak kad e doktor moi pravovremeno nastupiti.
Obavijesti Jeziak Pcscade povjeri brzojavu koji ne naslovi ni na koga, nego ga isto
jutro poalje u ured u Valletti na Malti, odakle e ga posebna ica brzo prenijeti na
Antekirttu.
Kad su Sarcanv i Silas Toronthal uli u predvorje kockarnice, Jeziak Pescade ue za
njima. Kad su zatim preli prag dvorane s ruletama i s trente-et-quarante pode za njima
i on.
Bilo je tada oko tri popodne. Igra je bivala sve napetija.
Bankar i njegov drug najprije obiu dvorane. Na koji trenutak zastanu ispred neko-
liko stolova da bi gledali kako se igra, ali sami nisu sudjelovali.
Jeziak Pescade je kao radoznalac prolazio amo-tamo ne isputajui ih iz vida. Kako
ne bi privukao pozornost, ak nae shodnim da uloi nekoliko kovanica od pet franaka
na ruletu i koje, kako je i pravo, izgubi a da nije ni okom trepnuo. Zato li samo nije
posluao izvrsni savjet to mu ga je u povjerenju doapnuo jedan od izuzetno zaslunih
uitelja igre:
- Da bi uspio na kocki, gospodine, ovjek se mora potruditi da gubi na malim pote
zima, a dobija na velikim! U tome je sva mudrost!
Odzvonilo je etiri kad su Sarcanv i Silas Toronthal procijenili da je doao trenutak
kad treba okuati sreu. Za jednim od stolova s ruletama bilo je vie slobodnih mjesta.
Obojica sjednu suelice jedan drugome, a za tili tren voditelja igre opkole ne samo igrai,
nego i gledatelji koji su se pojagmili da prisustvuju uzvratnoj partiji dvojice slavnih sino
oderanih igraa.
Posve prirodno Jeziak Pescade se smjesti u prvi red znatieljnika, a nije spadao
meu one koje su najmanje zanimali obrati bitke.
U prvome satu srea je za sve bila otprilike podjednaka. Da bi uveali mogunosti,
Silas Toronthal i Sarcany nisu udruili igru. Ulagali su odvojeno dosta zamane iznose ili
na jednostavne kombinacije, ili na viestruke kombinacije to se na ruleti pruaju, ili i
vie kombinacija odjednom. Kocka nije presuivala ni za njih ni protiv njih.
Ali izmeu etiri i est uini se da im se srea vraa.
Stanovit broj puta na okruglim brojevima ostvare najvei mogui zgoditak, odnosno
est tisua franaka na ruleti.
- Silasu Toronthalu tresle su se ruke kad ih je protezao nad prostiraem da postavi
ulog ili da ispod same krupjeove lopatice dohvati zlatan novac i novanice. Uvijek prise
ban, Sarcanv nije doputao da mu izraz lica pokae ikakav osjeaj. Zadovoljavao se da
pogledom bodri saveznika, a srea je u tom trenutku uglavnom ustrajnije sluila Silasa
Toronthala.
Premda ga je pomalo opijalo kolanje zlata i novanica, Jeziak Pescade nije presta-
jao motriti dvojicu ortaka. Pitao se hoe li biti dovoljno smotreni da sauvaju imetak koji
se ponovno mnoio pod njihovim prstima i hoe li se znati zaustaviti na vrijeme.
Onda mu sine da bi, ukoliko budu tako pametni, u to je uostalom sumnjao, Sarcanv
i Silas Toronthal mogli doi u napast da napuste Monte Carlo i da pobjegnu na neki drugi
kraj Europe, kamo bi se za njima morali dati u potjeru. Budui da im novaca ne bi nedosta-
jalo, doktor Antekirtt ih vie ne bi mogao pratiti po svojem nahoenju.
- Zaista - pomisli - kad se sve zbroji, bolje je da se upropaste, a dajem glavu da taj
nevaljalac Sarcanv nije ovjek koji bi prekinuo igru kad mu ide od ruke!
to god o svemu tome mislio i emu se god nadao Jeziak Pescade, srea ne napusti
dvojicu saveznika. U tri bi navrata naime bili ispraznili banku, da voditelj igre nije priloio
dodatnih dvadeset tisua franaka.

281
 Za gledatelje borbe to je znailo dogaaj, a veina izrazi naklonost dvojici igraa. Ne
postiu li oni neto poput odmazde za drzoviti slijed crvenih pogodaka koji je dan prije
upravi uvelike priskrbio dobitak?
Sve u svemu, kad su u est i po prestali igrati, Silas Toronthal i Sarcanv ubrali su
zaradu veu od dvadeset tisua zlatnika. Tada ustanu i ostave stol s ruletom. Silas Toronthal
hodao je klecavim korakom kao da je malo pijan, pijan od uzbuenja i modanog napora.
Njegov drug beutno ga je nadzirao, nadasve se bojei da mu ne padne na pamet da
pobjegne s nekoliko stotina tisua franaka koje se tako namuio da ponovno stekne i da
izmakne njegovoj vlasti.
Ne prozborivi ni rijei obojica prou predvorjem, spuste se niz peristil i upute
prema hotelu.
Jeziak Pescade ih stane izdaleka slijediti.
Dok je izlazio, kraj jednoga od paviljona u perivoju spazi Rta Matifoua gdje sjedi na
klupi.
Jeziak Pescade poe k njemu.
- Je li sada as? - upita Rt Matifou -
- Koji as?...
-Da... da...
- Da stupi na pozornicu?... Nije, Rte moj!... Ostani iza kulisa. Jesi li veerao?
- Jesam, Jeziku Pescade.
- Od srca ti estitam ! Meni je eludac siao u pete... gdje elucu zbilja nije mjesto!
Ali vratit u ja njega kamo spada ako budem imao vremena!... Zato se ne mii odavde dok
te ponovno ne vidim !
Pa Jeziak Pescade pohrli prema prilazu kojim su silazili Sarcanv i Silas Toronthal.
Kad se uvjerio da e dvojica saveznika naruiti veeru u svojim odajama, Jeziak
Pescade si priuti da sjedne za stol u gostionici. Bio je zadnji as pa, kao to je rekao, u
pola sata vrati eludac na mjesto to ga taj organ redovito mora zauzimati u stroju ljud-
skog tijela.
Onda izae s izvrsnom cigarom u ustima i stane ispred hotela da bi motrio.
- Uistinu - promrsi - roen sam da budem straar! Promaio sam poziv!
Jedino pitanje koje mu se tad nametalo bilo je ovo: hoe li se gospoda veeras vrati-
ti u igranicu?
Oko osam sati Silas Toronthal i Sarcanv pojave se na vr atima hotela. Jeziku se
Pescadeu uini da uje i razabire kako o neemu uno raspravljaju. Oito se bankar po
posljednji put pokuavao oprijeti salijetanju i zapovijedanju ortakovom, jer mu ovaj na
kraju nabusitim glasom ree:
- Tako mora biti, Silase!... Ja tako hou!
Tad se ponovno uspnu prilazom da bi doli do pe rivo ja u Monte Carlu. Jezia k
Pescade krene za njima, ali, na svoje veliko aljenje nije mogao uhvatiti nijednu rije nji-
hova razgovora.
A evo to je tonom koji ne trpi pogovora Sarcanv govorio bankaru, iji je otpor poma-
lo jenjavao.
- Bilo bi bezumno da stanemo, Silase, upravo kad nam se srea vraa!... Valjda ste
skrenuli umom!... Kad smo imali smolu, bjesomuno smo igrali kao luaci, pa zar da sada
kad nam se srea smijei ne zaigramo kao razboriti ljudi!... Zar da sada kad nam se prua
moda jedinstvena prilika, prilika kakva nam se moda vie nikad nee ukazati, prilika da
ovladamo udesom, da ovladamo sreom, zar da je vlastitom krivnjom propustimo!... Silase,
pa zar ne osjeate da srea...

282
 >v
"
-f
.
-

Jeziak Pescade ih stane izdaleka slijediti

- Ako se nije ve iscrpila! -procijedi Silas Toronthal.

- Nije! Stoput nije! - odgovori Sarcanv. - To se ne da objasniti, bogamu, ali to se osjea,
to vas proima do sri!... Milijun nas veeras eka na stolovima u igranici!... Jest! Milijun,
i ja ga neu ispustiti iz aka!
- Pa onda igrajte, Sarcanv!
-Ja!... Da igram sam?... Neu! S vama u igrati, Silase!... Jest!,.. I kad bi valjalo izabrati
izmeu nas dvojice, mjesto bih ustupio vama! Srea je osobna i bjelodano je da vam je
ponovno sklona!...Zato igrajte i dobit ete!... Ja tako hou!

283
 Ukratko, Sarcanv je htio da se Silas Toronthal ne zadovolji s nekoliko stotina tisua
franaka koje bi mu omoguile da izmakne njegovu utjecaju. Htio je da mu ortak postane
milijuna kakav je prije bio ili da spadne na prosjaki tap. Bude li bogat, nastavit e ivjeti
kao dosad. Propadne li, morat e poi sa Sarcanvjem kamo ga on bude elio povesti. U
oba sluaja ne bi ga se vie nimalo morao bojati.
Premda mu je pokuavao odoljeti, Silas Toronthal je sada ionako osjeao kako se u
njemu komeaju sve igrake strasti.U kukavnu stanju u koje je zapao istodobno su ga
obuzimali i strah i elja da se vrati u dvorane igranice. Sarcanvjeve su mu rijei uskipjele
krv u ilama. Oevidno mu je udes izrazio naklonost, a zadnjih nekoliko sati ak i toliko
postojano, da bi se bila grehota zaustaviti!
Ludov! Kao i svi njemu slini igrai na sadanjost je prenosio to moe pripadati tek
prolosti! Umjesto da sam sebi rekne: imao sam sree, to je bila istina, govorio je: imam
sree,to nije bila istina! Pa ipak, u svih onih koji raunaju na sluaj mozak ni na koji dru-
gaiji nain osim ovoga ne moe rasuivati! Posve zaboravljaju to je nedavno kazao jedan
od najveih matematiara u Francuskoj: - Sluaj je hirovit, ne poznaje navika.
Meutim su Sarcanv i Silas Toronthal dospjeli pred igranicu, a Jeziak Pescade ih
je stalno slijedio. Ondje naas zastanu.
- Silase - ree tad Sarcanv - nemojte se skanjivati! Odluili ste igrati, zar ne?
- Jesam!... Odluio sam da idem na sve ili nita odgovori bankar, koji se uostalom
prestao kolebati im se naao pred prvim stubama peristila.
- Nije na meni da na vas utjeem ! - nastavi Sarcanv. - Prepustite se svojem, ne mojem
nadahnuu ! Ne moe vas prevariti! Idete li na ruletu ili...
- Ne... na trente-et-quarante! - odvrati Silas Toronthal ulazei u predvorje.
- Imate pravo, Silase! Sluajte jedino samoga sebe!... Ruleta vam je upravo darovala
gotovo cio imetak!... Red je na trente-et-quarante da dovri ostalo!
Obojica uu u dvorane i najprije se proetaju. Poslije deset minuta Jeziak Pescade
ih ugleda kako sjedaju za jedan od stolova trente-et-quarante.
Tu se naime mogu vui i smioniji potezi. Mogunosti igre su jednostavnije, treba se
samo boriti protiv neodlunog ishoda, najvei je iznos dvadeset tisua franaka, a neki bro-
jevi mogu izazvati krupne razlike u dobitku ili gubitku. Tu je stoga omiljeno poprite
takozvanih velikih igraa. Tu se, napokon, bogatilo ili unitavalo vrtoglavom brzinom na
kakvoj bi mogle pozavidjeti i Burze u Parizu, u New Yorku ili u Londonu.
Za stolom gdje se igra trente-et-quarante Silas Toronthal zaboravio je sve svoje stre-
pnje. Sad vie nije igrao bojaljivo nego pomamno ili, to je tonije, kao ovjek kojemu
nee dugo trebati da se raesti. Moe li se uostalom rei da postoji nain igre, nain da se
"uloi novac"? Jasno, ne moe, tvrdili vjerni poklonici kocke to ih je volja, budui da se u
igri ovjek izvrgava na milost i nemilost sluaju. Bankar je dakle igrao pred budnim okom
Sarcanvjevim, a on se za konanu partiju dvojako zanimao, kako god da se okona.
Za prvoga sata gubitak i dobitak gotovo ravnomjerno su se izmjenjivali. Ipak sudbi-
na prevagne na stranu Silasa Toronthala.
Tad Sarcanv i on povjeruju da im je uspjeh zajamen. To ih, tono se kae, osokoli
te vie i nisu igrali drugaije nego na najvee svote. No prednost se uskoro vrati banci, a
njezinu hladnokrvnost nita ne moe naruiti, jer ona ne zna za plahovite ispade, a
ogranienje najveeg uloga uvelike joj titi dobit.
Stanje se stubokom promijeni. Sve to je prolo popodne Silas Toronthal zaradio
malo-pomalo se istopi. Zajapuren u licu da ga je jezivo bilo vidjeti i podivljala pogleda
hvatao se za stol, za stolicu, za svenjeve novanica, za zlatne kovanice koje njegova aka
nije htjela ispustiti, trzajui se i vrpoljei se grevito poput davljenika! I nitko da ga zau-
stavi na rubu bezdana! Nitko da mu prui ruku i zadri ga! Nijednom ga Sarcanv ne pokua

284
 odatle otrgnuti i odvui ga prije nego krah bude potpun, prije nego to mu glava utone
pod lavinom to se na njega rui!
U deset sati Silas Toronthal je na kocku stavio zadnji ulog, zadnju najveu moguu
svotu. Dobio je, zatim izgubio. A kad je smuene glave ustao poto ga je spopala silovita
elja da se dvorane kruoka stropotaju i smode sav svijet kojim su napuene, nije vie
imao nita, nita od milijuna koji su mu ostali od bankarske tvrtke koju je iznova podi-
gao milijunima grofa Sandorfa.
U pratnji Sarcanvja, koji je izgledao kao da mu je tamniar, Silas Toronthal ode iz
igranice, prijee predvorje i jurne van iz Casina. Onda obojica uteknu perivojem prema
stazama koje se penju u Turbiju.
Jeziak Pescade im je ve bio za leima, ali je u prolazu potraio Rta Matifoua, pre-
nuo Herkula iz polusna kojim je spavao na klupi i doviknuo mu:
- Ustaj!... Gledaj preda se i podbrusi pete!
Pa i Rt Matifou s njim sune tragom koji vie nisu smjeli izgubiti.
U meuvremenu su Sarcanv i Silas Toronthal i dalje hodali jedan uz drugog i poste-
peno se uspinjali vijugavim puteljcima to gmiu slabinom planine, kroz vrtove koje prekri-
vaju masline i narane. udljive okuke omoguavale su Jeziku Pescadeu i Rtu Matifouu
da ih ne gube iz vida, ali ih nisu mogli uti.
- Vratite se u hotel, Silase! - stalno mu je zapovjednim glasom ponavljao Sarcanv. -
Vratite se... i priberite se!...
- Neu!... Propali smo!... Rastanimo se!... Vie vas elim vidjeti!... Vie ne elim...
- Da se rastanemo?... A zato?... Poi ete sa mnom, Silase!... Sutra emo otii iz Monaca!...
Imamo jo dovoljno novaca da stignemo do Tetouana, a ondje emo dovriti djelo!
- Neu!... Neu!... Ostavite me, Sarcanv, ostavite me! - odgovarao je Silas Toronthal.
I estoko bi ga odgurnuo kad ga je ovaj htio zgrabiti. Onda se stuti tako brzo da ga
Sarcanv jedva dostigne. Nesvjestan svojih postupaka, Silas Toronthal je svaki as mogao
pasti u vrletne jaruge iznad kojih zavijaju puteljci. Gonila ga je jedna jedina sumanuta
misao, pobjei iz Monte Carla gdje je doivio slom, pobjei od Sarcanvja iji su ga savjeti
doveli do takvog jada, ukratko, pobjei nasumce, ne znajui kamo e, ne znajui to e s
njime biti!
Sarcanv je ispravno uviao da ortaka vie nee urazumiti i da e mu umaknu ti! Ah!
Da bankar ne zna tajne koje ga mogu unititi ili u najmanju ruku mogu nepopravljivo
nauditi posljednjoj partiji koju jo hoe odigrati, kako bi malo mario za ovjeka kojega
je dotjerao na rub bezdana! Ali prije nego padne Silas Toronthal moe vrisnuti jo zadnji
put, a njegov vrisak treba uguiti!
No u to doba izmeu Monte Carla i Turbije jo je zakanjelih prolaznika koji su ili
uz ili niz prilaz. Krik Silasa Toronthala mogao ih je dozvati u pomo, a ubojica je htio ubiti
tako da u njega nitko nikada ne posumnja. Stoga se morao strpiti. Neto dalje, iza
Turbije i granice Monaca, na cesti prema Corniche koja vodi padinama prvih obronaka
Primorskih Alpa na preko dvije tisue stopa visine, Sarcanv e mu moi zadati siguran
udarac. Tko e tad pritei u pomo rtvi? Kako e itko pronai truplo Silasa Toronthala
na dnu ponora do ceste ?
Sarcany ipak po posljednji put pokua zaustaviti ortaka i povesti ga natrag u Monte
Carlo.
- Doi, Silase, doi! - povie epavi mu ruku. - Sutra emo iznova poeti!... Imam
ja jo novaca...
- Neu!... ostavite me!... Ostavite me!... - u zadnjem naletu gnjeva povie Silas Toronthal.
I da je imao snage sukobiti se sa Sarcanvjem, da je bio naoruan, moda se ne bi
libio osvetiti se za sva zla to mu ih je nanio bivi tripolitanski meetar!

285
-t-i

Jednom rukom, koja je od srdbe postala ilavijom, Silas Toronthal odgurne Sarcanvja,
"*! zatim srne prema posljednjem zaokretu staze i prestupi nekoliko u liticu grubo usjeenih
stuba izmeu malih, slojevito rasporeenih vrtova. Ubrzo se domogne glavne ceste prema
Turbiji na uskom klancu to Pseu Glavu dijeli od masiva brda Agel, kuda prolazi nekada-
nja granica izmeu Italije i Francuske.
- Idi, Silase ! - jo jednom povie Sarcanv. - Idi, ali nee daleko dospjeti!
Onda odskoi udesno, uzvere se malom ivicom od suhoga kamenja, hitro prevali
stepenasti vrt i pojuri naprijed, kako bi Silasa Toronthala presreo na cesti.
Iako prizor nisu mogli uti, Jeziak Pescade i Rt Matifou vidjeli su kako je bankar
estoko odgurnuo Sarcanvja i kako je Sarcanv nestao u tami.
- Hej! Ne lezi vrae! - usklikne Jeziak Pescade. - Ispario nam je moda vaniji od njih
dvojice!... Samo bi jo manjkalo da i drugi uini isto!... U svakom sluaju, Silasa Toronthala
emo po pravdi uhititi!... Uostalom, ne moemo birati!... Naprijed, Rte moj, naprijed!
Pa zagrabe cestom i u nekoliko koraka se obojica priblie Silasu Toronthalu.
Ovaj je brzo odmicao cestom za Turbiju. Poto je slijeva za sobom ostavio humak
nad kojim se koi Augustov toranj, trei proe kraj ve zatvorenih kua i konano se
nae na cesti za Corniche.
Jeziak Pescade i Rt Matifou slijedili su ga na nepunih pedeset koraka.
Ali Sarcanvju vie nije bilo ni traga ni glasa, bilo zato to je udario hrptom desnog
reda breuljaka, bilo zato to je konano napustio ortaka i vratio se u Monte Carlo.
Cesta za Corniche, ostatak nekadanjeg rimskog puta, od Turbije se sputa prema
Nici na polovici planine sred velianstvenih litica, osamljenih stoastih bregova, dubokih
gudura to zadiru i eljeznike pruge koja vodi du obale. S druge se strane nejasno raza-
znaje est zaljeva, otok Svetog Hospicija, ue Vara, poluotok Garoupe, rt kod Antibesa,
zaljevJuan, Lerinski otoci, zaljev ispod Napoule, kanski zaljev, a u pozadini planine Esterel.
Tu i tamo sjajila su se svjetla iz luke Beaulieu u podnoju strmine Male Afrike, iz luke
Villefranche nad kojom se uzdie brdo Leuza, zatim nekoliko fenjera s ribarskih brodica
kojima su se svjetla odraavala u mirnoj vodi na puini.
Bila je gotovo pono. U tom asu, nadomak izlazu iz Tusbije, Silas Toronthal skrene
s ceste za Corniche i zaputi se stazicom to vodi izravno u Ezu, naselje nalik na orlovo
H gnijezdo u kojem je puanstvo jo napola divlje, a koje se odvano smjestilo na sam vrh
N stijene iznad borovima i rogaima obraslog brda.
Puteljak je bio posve pust. Bezumnik se njime stane penjati neko vrijeme ne uspo-
ravajui i ne osvrui se. Onda odjednom jurne nalijevo uskom stazom to prolazi tik uz
visoku liticu na obali, ispod koje eljeznika pruga i kolna cesta vode kroz tunel.
Jeziak Pescade i Rt Matifou se dadu za njim.
Sto koraka dalje Silas Toronthal se napokon zaustavi. Uspentrao se na stijenu to
visi nad ponorom kojemu dno nekoliko stotina stopa nie zapljuskuje more.
to smjera Silas Toronthal? Je li mu moda glavom sijevnula kakva samoubilaka
misao? Zar dakle kani kukavni ivot okonati sunovrativi se u ponor?
- Sto mu avola! - povie Jeziak Pescade. - Potreban nam je iv!... epaj ga, Rte
Matifou, i ne posustani!
Ali nisu odmakli ni dvadeset koraka kadli ugledaju kako neki ovjek izranja s desne
strane staze, ulja se padinom izmeu busenja mastike i mre i vere se da bi se vinuo do
stijene na kojoj je stajao Silas Toronthal.
Bio je to Sarcanv.
- Hej! Pobogu - povie Jeziak Pescade - zacijelo e bivem savezniku pomoi da ode
s ovoga na onaj svijet!... Rte Matifou, jedan je tvoj... a drugi moj!
No Sarcanv je zastao... Prijetila mu je opasnost da ga prepoznaju...

286
 Eza

Jo jedna mu se kletva ote s usana. Onda pohita nadesno prije negoli ga je Jeziak
Pescade uspio dostii i nestane u grmlju. Tren poslije toga, ba kad se Silas Toronthal
spremao da se strmoglavi, Rt Matifou ga zgrabi i vrati na cestu.
- Pustite me!... vritao je. Pustite me!...
- Zar da vam dopustimo da poinite togod naopako, gospodine Toronthal? - odvrati
Jeziak Pescade. - Nikad!
Bistri momak nije bio spreman na nezgodu koju ni njegove ovlasti nisu mogle
predvidjeti. Ali ako je Sarcany i pobjegao, Silasa Toronthala su uhvatili i trebalo ga je

287

L
 Rt Matifou je sjedio na stijeni

jo jedino odvesti na Antekirttu, gdje e ga primiti sa svim poastima koje mu pri-

padaju.
- Hoe li se ti pobrinuti da se gospodin preveze... s popustom? - upita Jeziak Pescade
Rta Matifoua.
- Vrlo rado!
Kako vie uope nije umio ni shvatiti to se zbiva, Silas Toronthal nije mogao pruiti ni
najmanji otpor. Zato za Jezikom Pescadeom, koji je krenuo prilino strmom stazom to je si-
lazila na al zaobilazei ponor, poe i Rt Matifou as vukui as nosei mu nepokretno tijelo.

288
 Sputali su se s velikim naporom, i da Jeziak Pescade nije bio udesno okretan a
njegov drug neizmjerno snaan, obojica bi moda bili smrtno stradali.
Meutim, poto su dvadeset puta zamalo poginuli, dbpru do zadnjih stijena u razi-
ni mora. Tu je obala razvedena nizom malih uvala koje se nepravilno urezuju u pjeen-
jaki masiv, a opkoljuju ih visoke crvenkaste stijene koje obrubljuju eljezom bogati greben,
to morskim valiima pridaje boje krvi.
Poelo se daniti kad je Jeziak Pescade pronaao zaklon u kutu jedne od krivina to
su ih litice gibanjem rascijepile u doba geolokih pomicanja, gdje su mogli poloiti Silasa
Toronthala i ostaviti Rta Matifoua da na njega pazi.
Ovaj ga prenese, a nije se uinilo da je bankar ita primijetio, kao da ga nije briga
to s njim rade.
Zatim e Jeziak Pescade obrativi se Rtu Matifouu:
- Ostat e ovdje, Rte moj!
- Koliko god bude potrebno.
- ak i dvanaest sati, ukoliko me dvanaest sati ne bude?
- ak i dvanaest sati. J*
-1 bez jela?...
- Ako jutros ne dorukujem, u podne u ruati... i to za dvojicu.
- A ako ne rua za dvojicu, veerat e za etvoricu!
Kad su tako porazgovorili, Rt Matifou ode sjesti na neku stijenu tako da sa zarobljeni-
ka ne skine oka. Jeziak Pescade se pak uputi alom od jedne uvale do druge bliei se
Monacu.
Jeziak Pescade morao je izbivati krae nego to je pretpostavljao. Za nepuna dva
sata nade Elektrik koji se bio usidrio u jednoj od pustih draga to ih grebeni tite od va-
lova s puine. Nakon jednoga sata brzi brod stigne pred tijesni zaljev, u kojem je Rt Matifou,
kad su ga promatrali s mora, izgledao poput mitskog Proteja gdje pase Neptunova stada.
Koji asak poslije Silas Toronthal i Rt Matifou bili su na brodu. Onda Elektrik svom
brzinom zaplovi put Antekirtte a da ga carinici i ribari s obale nisu ni spazili.

289
 PISMO POVJERENO MILOSTI BOJOJ

A sada neka nam se dopusti da u cijelosti razgledamo naseobinu na Antekirtti. Silas

Toronthal i Carpena bili su u doktorovoj vlasti, a doktor je ekao jo samo priliku da opet
ue u trag Sarcanvju. A njegovi dojavljivai kojima je zadatak bio otkriti prebivalite go-
spoe Bathory nisu prestajali tragati, iako dotad uzaludno. Otkako mu je majka nestala,
a jedini joj oslonac ostao stari Borik, kako li je Petar Bathory morao neprestano patiti!
ime je doktor mogao utjeiti to dvaput slomljeno srce? Kad mu je Petar govorio o majci,
nije li osjeao da mu govori i o Savi Toronthal, kojoj se ime meu njima nikad nije spo-
minjalo? U malom gradu, prijestolnici Antekirtte, nedaleko od Vijenice, Marija Ferrato
obitavala je u jednoj od najljupkijih kua u Artenaku: Na tome joj je mjestu zahvalni do-
i ktor elio pruiti udobnost i blagostanje. Brat je ivio uz nju kad ne bi odlazio na more, ako
bi ga zaduili da se pozabavi oko prijevoza ili nadzora nad otokom. A ne bi protekao ni
jedan dan a da ne pou posjetiti doktora ili da on ne doe u pohode k njima. to ih je
bolje upoznavao, sve je vema bio privren djeci rovinjskog ribara.
- Kako bismo bili sretni - esto bi znala rei Marija - kad bi i Petar mogao biti sretan!
- Nee moi biti sretan - odgovorio bi Luigi - sve do dana kad pronae majku! Ali ja
jo nisam napustio sve nade, Marijo! Sve one naprave kojima raspolae doktor morat e
pomoi da se otkrije kamo je Borik poveo gospou Bathorv poto su otili iz Dubrovnika!
-1 ja sama gajim nadu, Luigi! Pa ipak, da mu se majka i vrati, bi li se Petar doista utjeio?...
? - Ne bi, Marijo, kad je nemogue da mu Sava Toronthal ikada postane enom!
i - Luigi - odgovori Marija - to se nemoguim ini ovjeku, je li zato nemogue i Bogu?
f Kad je Petar kazao Luigiju kako e njih dvojica postati braom, nije jo poznavao Mariju
Ferrato, nije znao kakvu e njenu i odanu sestru u njoj nai! im se u to mogao uvjeri
ti, nije zato krzmao da joj povjeri sve svoje jade. Malo ga je smirivalo kad bi s njom mogao
popriati. to nije htio kazati doktoru, to je sam sebi branio da mu rekne, govorio je
Mariji. U nje je naiao na drago, suuti otvoreno srce, srce koje ga je razumijevalo, koje
mu je blailo boli, duu to se uzdala u Boga i nikad nije gubila ufanje. Kad bi Petar silno
patio, kad bi morao isplakati preveliku tugu, utjecao se njoj, i koliko mu je puta Marija
uspjela povratiti malo povjerenja u budunost!
* Meutim, u elijama na Antekirtti postojao je sada ovjek koji je morao znati gdje
je Sava i je li jo uvijek u Sarcanvjevoj vlasti. Bio je to ovjek koji ju je izdavao svojom
keri, bio je to Silas Toronthal. No zbog potovanja prema uspomeni na oca Petar ga o
tome nikad ne bi poelio ispitivati.
Otkad su ga uhitili, Silas Toronthal je uostalom klonuo u takvo duevno stanje, u
takvu tjelesnu i umnu iznemoglost da ne bi bio kadar nita rei ak ni kad bi mu koristilo
da progovori. A ako sve pravo razmotrimo, nipoto mu ne bi koristilo da oda to zna o
Savi, budui da u prvom redu nije znao da je zatoenik upravo doktora Antekirtta, a u
drugom da je Petar Bathory iv i nalazi se na otoku Antekirtti. A ni ime otoka mu nije bilo
poznato.
Stoga je, kao to je govorila Marija Ferrato, samo Bog mogao rasplesti priu.
Ne bismo do kraja mogli izloiti kako je trenutano ivjela mala naseobina kad bismo u
smotru antekirtskog ivlja zaboravili uvrstiti Jezika Pescadea i Rta Matifoua.
Premda im je Sarcanv uspio pobjei, premda mu se zatro trag, injenica da su se
domogli Silasa Toronthala bila je'itoliko vana da su Jezika Pescadea netedimice obasuli
pohvalama. Preputen jedino vlastitom nadahnuu, valjani je momak uinio to je u tim
okolnostima trebalo uiniti. A ako je zadovoljan doktor, dvojica prijatelja bi krivo inila

290
 kad i sami ne bi bili zadovoljni. Vratili su se dakle u svoj ljupki dom i ekali da kome zatre-
baju njihove usluge a nadali su se da e zaista jo moi pridonijeti pravednom djelu.
im su stigli na Antekirttu, Jeziak Pescade i Rt Matifou posjetili su Mariju i Luigija
Ferrata. Zatim su obili kue nekolicine uglednika u Artenaku. Svagdje ih lijepo doekaju,
jer su ih svi zavoljeli. Trebalo je vidjeti kako se Rt Matifou u tim sveanim prigodama uvijek
osjeao zateen svojom golemom spodobom koja bi sama mogla zakriti cijelu dvoranu! -
Ali zato sam ja tako vitak da se nadopunjujemo! - primijetio bi Jeziak Pescade. On je pak
predstavljao radost antekirtske naseobine, jer ju je zabavljao vjeitom vedrinom.
Otroumljem i spretnou sluio je svima. Ah! Da su se stvari dale udesiti na sveope
zadovoljstvo, kakvo bi slavlje priredili, kakve bi se predstave pune uitaka i zanimljivosti
odigravale po gradu i u okoliu! Jest! Ako bi zatrebalo, Rt Matifou i Jeziak Pescade ne bi
se sustezali ponovno se latiti akrobatskog poziva da zadive antekirtski ivalj! U oekivanju
sretnog dana, Jeziak Pescade i Rt Matifou uzeli su uljepavati vrt pod kronjama lijepih
stabala, pa im se ljetnikovac sav utapao u cvijeu. Radili su i na luici koja je pomalo
zadobijala oblik. Kad ste vidjeli Rta Matifoua gdje upa i prenosi zamane gromade stijena,
mogli ste se osvjedoiti da provansalskom Herkulu nije nimalo oslabila udesna snaga.
Meutim, ako doktorovim dojavljivaima u pogledu gospoe Bathorv nije nita polo
za rukom, ni dojavljivai koji su se prihvatili da trae Sarcanvja nisu bili nita vee sree.
Nitko od njih nije mogao otkriti kamo se bijednik sklonio poto je otputovao iz Monte
Carla.
Zna li Silas Toronthal gdje se Sarcanv krije? U to se dodue moglo sumnjati ako vodi-
mo rauna o okolnostima u kojima su ih jednog od drugoga rastavili na cesti prema Nici.
A ako i pretpostavimo da zna, bi li pristao da kae?
Doktor je zato vrlo nestrpljivo ekao da mu bankar bude sposoban odgovarati kako
bi ga stavio na kunju.
U tvravici koju su podigli na sjeverozapadnom kraju Artenaka, Silasa Toronthala i
Carpenu zasunjili su u najstroim samicama. Obojica su poznavali jedan drugoga, ali
samo po imenu, jer se bankar nikad nije neposredno umijeao u Sarcanvjeve poslove na
Siciliji. Stoga je bilo izriito zabranjeno dopustiti im da makar i naslute da se zajedno
nalaze u tvravici. Zauzimali su dvije meusobno udaljene elije, a iz njih su izlazili u
odvojena dvorita da se nadiu zraka. Siguran u vjernost ljudi koji su ih uvali, a bila su
to dvojica straara iz antekirtske vojske, doktor se mogao pouzdati da se izmeu dvojice
zatvorenika nee uspostaviti nikakav dodir.
Nije se trebalo bojati da e uvari ita odati: kad god bi Silas Toronthal i Carpena
pitali gdje su ih zatoili, nikad im nisu i nikad im nee odgovoriti. Dakle, ni jednome ni
drugome nita nije moglo nagovijestiti da su dopali vlasti zagonetnog doktora Antekirtta,
kojega je bankar poznavao, jer ga je u nekoliko navrata susreo u Dubrovniku.
Doktora je meutim neprekidno zaokupljala misao kako da pronae Sarcanvja, kako
da ga otme kao to mu je oteo ortaka. Stoga oko 16. listopada, poto je ustanovio da je
Toronthal sada u stanju u kojemu mu moe odgovarati na pitanja to e mu ih postaviti,
odlui prijei na presluavanje.
Najprije se odri vijee na kojem su se savjetovali doktor, Petar i Luigi, a prikljui im se i
Jeziak Pescade, jer ni njegova miljenja nisu bila naodmet. Doktor ih izvijesti to
namjerava.
- Ali - pripomene Luigi - shvati li Silas Toronthal da nastojimo doznati gdje je Sarcanv,
nee li posumnjati da se kanimo doepati njegovog ortaka?
- Pa jasno - odgovori doktor - to smeta ako Toronthal i dozna, sad kad nam vie ne
moe utei?

291
 - Smeta, gospodine doktore - odgovori Luigi. Silas Toronthal moe pomisliti da je
po njega bolje ako ne kae nita to bi moglo nakoditi Sarcanvju.
- A zato?
- 7ato to bi nakodilo i njemu samom.
- Smijem li neto primijetiti ? - upita Jeziak Pescade, koji se iz pristojnosti drao
malo po strani.
- Svakako, prijatelju! - odgovori doktor.
- Gospodo - nastavi Jeziak Pescade - kako su se ta dva gospodina rastala u izvanred
nim uvjetima, imam razloga smatrati da se vie ne moraju jedan spram drugoga vladati
obzirno. G. Silas Toronthal jamano od sveg srca mrzi g. Sarcanvja, koji ga je doveo do
sloma. Ako prema tome g. Toronthal zna gdje se trenutano nalazi g. Sarcanv, nee preza
ti da progovori, tako bar ja mislim. Ako ne kae nita, znait e da nema to kazati.
Rasuivanju nije nedostajalo razboritosti. Po svoj prilici, ukoliko bankar zna kamo
se poao skriti Sarcanv, nee se smatrati obvezanim da tajnu preuti kad njemu samom
bude stalo da je oda.
- Ve danas emo saznati na emu smo - odgovori doktor - pa ako Toronthal ne zna
nita ili ako nee nita da kae, razmislit u. No budui da on valjda jo ne zna da je u
vlasti doktora Antekirtta, kao to ne zna ni da je Petar Bathory iv, zadatak da ga ispita
preuzet e Luigi.
- Na vau sam zapovijed, gospodine doktore! - odgovori mladi.
Luigi dakle ode u tvrdavicu, gdje ga uvedu u eliju koja je Silasu Toronthalu sluila
kao zatvor.
Bankar je sjedio u kutu kraj stola. Upravo se digao iz kreveta. Bilo je nedvojbeno da
mu se duevno stanje znatno poboljalo. Nije vie mislio o novanoj propasti, pa ak ni
o Sarcanvju. Sad se kudikamo vie brinuo da dozna zato ga i gdje ga dre zatoena te
kojemu se to moniku svidjelo da ga zarobi. Nije znao to da misli: morao se bojati naj-
goreg.
Kad je vidio Luigija Ferrata kako ulazi, ustane, ali mu ovaj dade znak pa smjesta opet
sjedne. A evo i kako je teklo vrlo kratko sasluanje kojemu ga je za posjeta podvrgao:
- Vi ste Silas Toronthal, neko bankar u Trstu, a posljednje vam je prebivalite bilo
u Dubrovniku?
- Na pitanje ne moram odgovarati. Na onima koji su me zatvorili je da doznaju tko sam.
- Oni to i znaju.
- Tko su oni?
- Naknadno ete doznati.
-A tko ste vi?...
- ovjek kojega su zaduili da vas ispita.
- Tko ga je zaduio?...
- Oni kojima vi morate polagati raune!
- Jo jednom, tko su oni?
- Nije do mene da vam kaem.
- U tom sluaju nemam vam to odgovoriti.
- Dobro! U Monte Carlu bili ste s ovjekom kojega ste odavno poznavali, a koji vas
nije naputao otkad ste otputovali iz Dubrovnika. Taj ovjek podrijetlom iz Tripolitanije
zove se Sarcanv. Pobjegao je u trenutku kad su vas uhitili na cesti za Niu. A evo to mi je
zadatak da vas pitani: znate li gdje je u ovom trenutku taj ovjek i, ako znate, hoete li
nam rei?
Silas Toronthal oprezno odbije odgovoriti. Ako ele doznati gdje je Sarcanv, oito ga
se namjeravaju dokopati kao to su se dokopali njega. A s kakvim ciljem? Da li zbog stvari

292
 koje su im u prolosti bile zajednike ili ih osobito zanimaju spletke koje se odnose na
transku urotu? Ali kako su za sve te stvari saznali i kome moe biti stalo da osveti grofa
Matijaa Sandorfa i njegove prijatelje, koji su mrtvi vie od petnaest godina? U prvi as se
:
zapita bankar.
U svakom sluaju, sve je upuivalo na pomisao da nije dopao neke redovite i slubene
sudbene vlasti koja prijeti da e se oboriti na njegova ortaka i na njega, to ga je moglo
samo jo vie uznemiriti. Stoga, iako nije sumnjao da se Sarcanv sklonio u Tetouan, u
Namirinu kuu gdje je u vrlo kratkom roku morao odigrati posljednju partiju, odlui da
o tome nita ne kae. Ako mu poslije vlastiti probitak bude nalagao da progovori, pro-
govorit e. Dotad je vano da bude krajnje suzdran.
- Onda?... - upita Luigi, poto je bankaru ostavio vremena da razmisli.
- Gospodine - odgovori Silas Toronthal - mogao bih odgovoriti kako znam gdje je
dotini Sarcanv o kojemu mi pripovijedate, a da ne elim rei! Ali ja uistinu ne znam.
- Je li to jedino to mi imate rei?
-Jedino i istinito!
Na to se Luigi povue i pode izvijestiti doktora o razgovoru koji je vodio sa Silasom
Toronthalom. Kako u bankarovu odgovoru nije bilo nieg neprihvatljivog, time se treba-
lo zadovoljiti. Dakle, ele li otkriti gdje se Sarcanv krije, nema druge nego umnogostruiti
potragu ne tedei ni truda ni novaca. Ali dok su ekali da ih kakav znak naputi na novi
pohod, doktor se morao pobrinuti za neka pitanja koja su se ozbiljno ticala sigurnosti
Antekirtte. Nedavno su mu iz predjela Cirenaike stigla tajna upozorenja. Dojavljivai su
mu preporuivali da briljivije nadgleda vode u zaljevu Sidra. Prema njihovim vijestima,
opasno senusitsko udruenje kao da okuplja snage na tripolitanskoj granici. Malo-poma-lo
gomilice se primiu sirtskoj obali. Brzom potom velikog proroka izmjenjuju se poruke
izmeu raznih zawiyja sjeverne Afrike. Oruje koje se alje iz inozemstva izruuje se i
prima za raun Bratstva. Naposljetku, ete se oevidno zgru u vilajetu Benghazi, a prema
tome u blizini Antekirtte.
Kako je predviao da im moda prijeti skora pogibelj, doktor se morao pobrinuti
da poduzme sve mjere na koje ga je navodio oprez. Zadnja tri tjedna u listopadu Petar i
Luigi su mu pri tome svesrdno pomagali, a suraivali su i svi stanovnici naseobine. Nekoliko
su puta Jezika Pescadea poslali sve do obale Cirenaike da bi se povezao s dojavljivaima,
pa utvrde da opasnost to se nadvila nad otokom nije nikakva tlapnja. Benghazijski gusari
s pojaanjem cijelog pokreta pristaa iz itave zemlje pripremali su vojnu koja e navaliti
na Antekirttu. Kako bilo da bilo, senusitski voe jo su se nalazili u junim vilajetima, pa
se vjerojatno nee uputati ni u kakav znaajan napad ako sami ne budu prisutni da
njime zapovijedaju. To je razlog to je doktor Etektricima s Antekirtte naredio da krstare
podrujem sirtskog mora i izviaju po obali Cirenaike i Tripolitanije, kao i po obali Tunisa
do rta Bon.
Ureaji za obranu otoka, kao to znamo, nisu bili potpuno dovreni. No ako i nije
bilo mogue privesti ih kraju u pravo vrijeme, u antekirttskoj oruarnici barem je u izo-
bilju bilo zaliha streljiva.
Budui da je od obala Cirenaike dijeli dvadesetak milja, Antekirtta bi u kutu zaljeva
bila posve izdvojena, da dvije milje od njezinog jugoistonog rta iz mora ne izranja otoi'
opsega trista metara, poznat pod imenom otoi Kencraf. Po doktorovoj zamisli otoi je
morao sluiti kao mjesto za izgnanike, zaslui li ikad ikoji stanovnik Antekirtte da ga pro-
gnaju poto ga osudi slubeno pravosue na otoku, to se jo nije dogodilo. U tu su svrhu
ondje podigli nekoliko daara.
Ali otoi Kencraf nije bio utvren, pa je samim poloajem predstavljao pravu opa-
snost u sluaju da neko neprijateljsko brodovlje na nj doe da bi napalo Antekirttu. Bilo

293
l*

p.
i

fe
IH
i
i

Elektrici krstare sirstskim morem

je naime dovoljno iskrcati se da se na otoku stvori vrsto uporite vojnih poteza. Budui
da je tu lako bilo pohraniti streljivo i namirnice te postaviti topove, napadaima je mogao
pruiti vrlo povoljnu podlogu, pa bi bilo bolje da ne postoji kad ve nema vremena da
ga prilagode potrebama obrane.
Poloaj otoia Kencraf i prednosti kojima se kakav neprijatelj mogao okoristiti protiv
Antekirtte i te kako su muili doktora. Kad je sve dobro odmjerio, odlui zato da ga
razori, ali da ujedno u zrak poalje i dotue nekoliko stotina gusara koji se usude da ga
zaposjednu.

294
 Otoi je predstavljao pravu opasnost

Naum stane smjesta i provoditi. Kad su na tlu dovrili radove, otoi Kencraf usko-
ro se pretvori u divovsko minsko polje koje s Antekirttom spoje podvodnom icom. Bit
e dovoljno da icom puste elektrinu struju i da na povrini mora otoku ne ostane ni
traga.
Naime, strani razorni uinak doktor nije povjerio ni obinom barutu, ni piroksi-
linu, pa ak ni dinamitu. Poznavao je sastav nedavno otkrivenog eksplozivnog sred-
stva koje ima tako silnu snagu, da se moglo ustvrditi kako je ono prema dinamitu isto
to je dinamit prema obinom barutu. Prikladnije je za rukovanje nego nitroglicerin,

295
 lake ga je prenositi, jer iziskuje da se upotrijebe dvije zasebne tekuine koje se mi-
jeaju tek u trenutku kad se njima elite posluiti, a ne smrzava se do 20 ispod ni-
tice, dok se dinamit ledi na pet ili est, te moe prasnuti samo od jakog udara kao
to je eksplozija kapsule fulminata. Upotreba tog sredstva strana je koliko i jedno-
stavna.
Kako se dobija? Najobinijim djelovanjem duikovog monoksida, istog i bez vode,
u tekuem stanju, na razliita tijela sastavljena od ugljika, mineralnih, biljnih i ivotinjskih
ulja ili na druge masne tvari. Od dviju tekuina koje su same po sebi nekodljive, a jedna
se u drugoj mogu otapati, pravi se jedna jedina u eljenom omjeru, kao to bismo smi-
jeali vodu i vino ne izlaui se nikakvoj opasnosti pri rukovanju. Takav je panklastit, a
rije znai koji sve lomi ! I doista, lomi sve.
To su sredstvo dakle u obliku brojnih mina umetnuli u tlo otoia. Putem podmorske
ice s Antekirtte, koja e donijeti iskru do fulminatnih paljaka kakve je posjedovala svaka
mina, isti tren nastat e eksplozija. Ipak, moglo se dogoditi da se ica iz prevelikog opreza
iskljui, pa su stanovit broj naprava ukopali u zemlju na otoku i meusobno ih spojili
drugim podzemnim icama. Dostajalo je tad da netko nehotice na povrini tla stopalom
okrzne ploicu jednoga od ureaja, zatvori strujni krug, omogui prolaz naboju i izazove
eksploziju. Zato je bilo malo vjerojatno da e otoi Kencraf, iskrca li se na nj mnotvo
napadaa, izbjei posvemanjem unitenju.
Razliiti radovi na otoku bili su ve dosta uznapredovali prvih dana studenog, kadli
iskrsne neto nenadano, to e doktora primorati da na koji dan napusti otok.
3- studenog ujutro parobrod koji je iz Cardiffa prevozio ugljen usidri se u antekirt-
skoj luci. Za vrijeme plovidbe oluja ga je natjerala da pristane u Gibraltaru. U tamonjem
potanskom uredu kapetan zatekne pismo naslovljeno na doktora, pismo koje su obalne
pote jedna drugoj prosljeivale u zadnje vrijeme, a nije moglo stii na odredite.
Doktor uzme pismo koje je na omotnici nosilo peate s Malte, iz Catanije, Dubrovnika,
Ceute, Otranta, Malage i Gibraltara.
Nevjet i drhtav potpis oito je ispisala ruka koja vie nije imala navike, a moda ni
snage da sastavi nekoliko rijei. Povrh, toga na omotnici je stajalo samo jedno ime, dok-
torovo, uz ovu gannutljivu preporuku:

- Za doktora Antekirtta
povjeravam milosti Bojoj.
p Doktor razdere omotnicu, otvori pismo ve poutio list papira, i proita ovo to slijedi:
l
- Gospodine doktore, dao Bog da vam ovo pismo dopadne ruku!...
III Jako sam star!... Mogu umrijeti!... Ostat e sama na svijetu! Raalite
se nad gospoom Bathory pod stare dane ivota u kojemu se toliko
napatila!Doite ipomozitejoj!... Doite!

Va ponizni sluga,
BORIK.

Zatim u kutu ugleda ovo ime: "Kartaga", a iznad njega ove rijei: "Namjesnitvo
Tunis".
Doktor je bio sam u dvorani Vijenice u trenutku kad je doznao za pismo. Iz grudi
mu se ote usklik radosti a ujedno i oaja, radosti jer je napokon uao u trag gospoi
Bathorv, oaja jer su peati na omotnici kazivali da je pismo starije od mjesec dana!

296
 Odmah poalje po Luigija.
- Luigi - ree doktor - obavijesti kapetana Kostrika da pripravi sve kako bi Ferrato za
dva sata bio u pogonu!
- Za dva sata bit e spreman da isplovi - odgovori Luigi - Je li vam potreban gospo
dine doktore?
-Jest.
- Idete li na dug put?
- Samo na tri ili etiri dana.
- Odlazite li sami?
- Ne! Potrai mi Petra i reci mu da se spremi da poe sa mnom.
Petar je odsutan, ali e se za manje od pola sata vratiti s radova na otoiu Kencraf
elim da se s nama ukrca i tvoja sestra, Luigi. Neka odmah uini to treba da poe.
- Odmah.
Pa Luigi iz onih stopa poe da ispuni naloge to ih je primio. j*
Sat vremena poslije toga Petar stigne u Vijenicu. --t
,

- itaj! - ree doktor.

I doda mu Borikovo pismo.
M
M VI
*i PRIKAZA
M

li Jahta neto prije podneva dovri pripreme za polazak pod zapovjednitvom kapetana
Kostrika i prvog asnika Luigija Ferrata. Putnicima su joj bili jedino doktor, Petar i Marija,
ka koja je imala zadau da prui njegu gospodi Bathory ukoliko je ne bude mogue isti as
fi iz Kartage prevesti na Antekirttu.
H Nije potrebno nadugo objanjavati da bismo shvatili kakve su zebnje morile Petra
l fc Bathorvja. Zna gdje mu je majka, uskoro e biti s njom!... Ali zato ju je Borik tako izne-
nadno odveo iz Dubrovnika, i upravo na daleku tunisku obalu? U kakvoj se oskudici mora
nadati da e ih zatei?
Na sve boli to joj ih je Petar povjeravao Marija je neprestano odgovarala rijeima
punim zahvalnosti i nade. Oito je utjela da je Providnost posredovala kako bi pismo
dospjelo do doktora.
Naredili su da Ferrato razvije najveu moguu brzinu. Zato je uz pomo parnih stro-
jeva prosjeno prevaljivao vie od petnaest milja na sat. Izmeu ruba zaljeva Sidre i rta
Bon, koji se smjestio na krajnjem sjeveroistoku tuniske izbocine, ima najvie tisua kilo-
metara, a od rta Bon do Goulette, koja tvori tunisku luku, brzoj jahti treba svega sat i po
puta. Ne zadesi li ih nikakva oluja ili nezgoda, Ferrato je stoga morao stii na cilj za trideset
sati.
Izvan zaljeva more je bilo ugodno, ali je vjetar puhao sa sjeverozapada, iako nije na-
vijetao da e ojaati. Kapetan Kostrik usmjeri brod prema rtu Bon, odnosno neto nie
od njega kako bi to bre naili na zaklon uz kopno ukoliko zapue otriji vjetar. Nee
dakle ugledati otok Pantelleriju, koji se nalazi otprilike na pola puta izmeu rta Bon i
Malte, budui da namjerava proi tik uz rt.
Kad se zaobli izvan zaljeva Sidre, obala se polukruno zasijeca na zapad i opisuje
iroku krivulju. Tu poinje prava tripolitanska obala koja se prostire sve do zaljeva Gabes,
izmeu otoka Dscherbe i grada Sfaxa. Zatim skree malo na istok prema rtu Diniasu da
bi zatvorila zaljev Hammamet i protee se dalje, na jug i na sjever, do rta Bon.
Ferrato zapravo zaplovi u pravcu zaljeva Hammamet. Ondje se najprije morao pri-
maknuti kopnu i ne udaljavati se od njega sve do Goulette.
Taj dan, 3- studenog, kao i idue noi more se osjetno uzburkalo. Dovoljno je malo
povjetarca da se Sirtsko more uzbiba, jer se njime ire najudljivije sredozemne struje.
No ve sutradan oko osam sati upravo u visini rta Dinias ukae im se kopno, pa pod okri-
ljem uzdignute obale zaplove lijepo i brzo.
Ferrato je du kopna klizio na nepune dvije milje udaljenosti, pa su ga mogli pro-
matrati do tanina. Iza zaljeva Hammamet, u irini Kelibije, jo se vie priblii maloj dragi
Sidi-Jusuf koju sa sjevera zastire dugi niz hridi.
Iza zaokreta protee se prekrasan pjeani sprud. Na pozadini se redaju breuljci
obrasli malim, krljavim bokorima to su iznikli na tlu koje je bogatije kamenjem negoli
crnicom. U dnu se visoki bregovi nadovezuju na debele koji tvore gorsku kosu u
unutranjosti. Tu i tamo pokoja naputena isposnika damija nalik na bijelu mrlju izviruje
iz zelenila dalekih planinskih bila. Sprijeda se vidi ruevna mala utvrda, a neto vie
bolje ouvana tvrava izgraena na breuljku koji sa sjevera zatvara dragu Sidi-Jusuf.
Pa ipak, mjesto nije bilo pusto. Nekoliko stijenama zatienih istonjakih brodova,
ambeka i pulaka, usidrilo se sto metara od obale na pet ili est hvata dubine. No zelene
su vode toliko prozirne, da se jasno razabiralo dno od crnoga kamenja i blago namrekanog
pijeska po kojemu su grebla sidra, a lomljenje zraka pridavalo im je udovine oblike.

298
 Du ala, u podnoju malih dina na kojima su ratrkano rasle mastika i tamarinda,
arapski duar koji se sastojao od dvadesetak koliba pokazivao je atore od platna s pruga-
ma izblijedjele ute boje. Regbi da je preko prine tkogod nemarno prebacio prostrani
arapski plat. Oko nabora plata pasle su ovce i koze, izdaleka sline krupnim crnim gavra-
novima kojima bi pucanj rasprio krijetava jato. Desetak deva od kojih su jedne polije-
gale po pijesku, a druge se stojeki ukoile kao okamenjene, preivale su pokraj uskog
pojasa ravnih stijena koje su mogle posluiti kao molo za iskrcavanje.
Ve dok su prolazili uz dragu Sidi-Jusuf doktor je mogao uoiti da se na zemlji slae
streljivo, oruje pa ak i poneki mali top, Kako se prostire daleko, na granici tuniskog pri-
morja, draga Sidi-Ju suf bila je i te kako pogodna za tu vrstu krijumarenja.
Luigi upozori doktora da se u tom trenutku neki ljudi iskrcavaju na sprud.
-Jest, Luigi - odgovori on - ako se ne varam, to su Arapi koji dolaze preuzeti poiljku
oruja. Je li oruje namijenjeno gortacima koji e se boriti protiv francuskih eta to su se
nedavno iskrcale u Tunisu, ni sam ne znam to da mislim! Da ga ipak nisu naruili mno-
gobrojni Senusijevi sljedbenici, kopneni ili pomorski gusari koji trenutano okupljaju
snage u Cirenaiki? ini mi se naime da meu ovim Arapima prepoznajem prije pojave iz
unutranjosti Afrike negoli iz tuniskih predjela!
- Ali - zapita Luigi - kako to da vlasti u Namjesnitvu ili barem francuske vlasti ne
pokuaju sprijeiti da se iskrcava oruje i streljivo?
- U Tunisu ne znaju mnogo o tome to se zbiva u zaleu oko rta Bon - odvrati do
ktor - a kad Francuzi postanu gospodarima tuniske zemlje, ima razloga za strah da e im
cijeli ovaj istoni planinski kraj jo dugo izmicati! Kako bilo da bilo, iskrcavanje mi je vrlo
sumnjivo, i kad Ferrato ne bi bio dovoljno brz i izvan njihova domaaja, mislim da se
brodovlje ne bi sustezalo da nas napadne.
Ako su Arapi i smjerali to je kazao doktor, doista se nisu imali ega bojati. Za nepunih
pola sata jahta je prola uz uvalicu Sidi-Jusuf. Poto su zatim doprli do krajnje toke rta
Bon, koji se tako velebno urezao u tuniski masiv, brzo zaobiu svjetionik to mu osvje-
tljuje vrh nad kojim stri udesna nakupina iljastih hridi.
Ferrato tad razvije punu brzinu preko tuniskog zaljeva, koji lei izmeu rta Bon i rta
Kartage. Slijeva se nizala okomita kosa debela Bon-Karnin, Rossas i Zaghouan, s nekoliko
sela to su se mjestimice rasula po klancima. Zdesna, velianstven kao prava arapska kasa-
ba, sav obasjan se koio sveti grad Sidi-Bu-Said, koji je moda bio jedno od predgraa
drevne Kartage. U pozadini se bjelasav od sunca Tunis uzdizao nad jezerom Bahira, malo
iza rukavca koji Goulette prua svima koji su se iskrcali iz parobroda to dolaze iz Europe.
Koje dvije ili tri milje dalje od luke bila se usidrila jedinica francuskih brodova. Zatim,
neto blie kraju, o lancima se zibalo nekoliko trgovakih laa koje su svojim arolikim
stjegovima uvelike oivljavale uvalu.
Bio je jedan sat kad je Ferrato spustio sidro esto metara od luke Goulette. Poto su
obavili sve to zahtijevaju propisi zdravstvene slube, putnicima na jahti odobre slobo
dno kretanje. '
Doktor Antekirtt, Petar, Luigi i njegova sestra uu u amac, koji se odmah otisne.
Oplovivi pristanite zabrazdi tijesnim kanalom koji je uvijek krcat brodovima to pristaju
s obiju strana, pa stigne pred nepravilan, drveem zasaen, ljetnikovcima, uredima i
kavanama obrubljen trg kojim vrve Malteani, idovi, Atapi, francuski i domorodaki vojnici
na ulazu u glavnu ulicu Goulette.
Borikovo je pismo nosilo nadnevak iz Kartage, a osim pokoje ruevine zametnute
pri povrini tla, to je ime sve to preostaje od Hanibalova grada.
Da biste dospjeli na kartaki al nije potrebno poi malom talijanskom eljeznicom
to vodi od Goulette do Tunisa i vozi oko jezera Bahire. I sprudom koji krutim i sipkim

299
 Kapela Svetog Luja

pijeskom etaima nudi izvrstan put i pranjavom cestom to se probija kroz ravnicu neto
iza spruda lako se stie do podnoja brdaca na kojem stoji kapela Svetog Luja i samostan
alirskih vjerovjesnika.
U trenu kad su se doktor i njegovi suputnici iskrcali, na trgu je ekalo nekoliko koija
sa zapregom malih konja. Za tili asak popnu se u jedna od kola i narede koijau da
brzo potjera prema Kartagi. Kasom udarivi po glavnoj ulici Goulette koija proe izmeu
raskonih ljetnikovaca u kojima bogati Tuniani stanuju u doba velikih vruina i uz
Keredinove i Mustafme palae to se uzdiu na obali nadomak nekadanjih vrata grada

300
 Kartage. Prije vie od dvije tisue godina tu je suparnica Rima zapremala cijeli al od rta
kod Goulette pa sve do rta koji joj je ouvao ime.
Na dvjesta stopa visokom humku sazidana kapela Svetog Luja uzdie se upravo na
mjestu gdje se pretpostavlja da je francuski kralj umro godine 1270. Zauzima sredite
malog ograenog prostora na kojemu ima vie drevnih krhotina, graditeljskih okrajaka,
ostataka kipova, posuda, nadgrobnih ploa, stupova, oglavlja i stela nego stabala i grmo-
va. Iza nje se nalazi misionarski samostan kojemu je sada predstojnik ueni arheolog otac
Delattre. S uzvisine na tom prostoru puca vidik na pjeani al od rta Kartage do prvih
kua u Gouletti.
Podno humka stoji nekoliko palaa arapskoga graditeljstva sa zidnim potpornjima
na engleski nain, to nad more nadnose vitke gatove uz koje mogu pristajati amci iz
uvale. Podalje se prostire krasni zaljev kojemu povijest dodue nije ostavila ruevine, ali
je svim rtovima, svim jezicima i svim planinama namrla uspomene na prolost.
No ako palae i ljetnikovci seu do mjesta gdje su neko bile ratne i trgovake luke,
tu i tamo po zabitnim skutima breuljka, sred odronjenih stijena, na sivkastoj i gotovo
neobradivoj zemlji nailazi se i na bijedne kuice, a u njima ive tamonji siromasi. Veina
i ne privreuje drugaije nego tako da na povrini ili u gornjem sloju zemlje trae manje
ili vie skupocjene ostatke iz vremena Kartage, bronane predmete, kameno orue, lona-
riju, medalje ili novie, koje im onda vie iz milosra nego zbog potrebe samostan otkupi
za svoju arheoloku zbirku.
Neka meu tim sklonitima imaju samo dva-tri okrajka zida. Reklo bi se da su ruevine
damija koje su u podneblju te osunane obale ostale bijele.
Doktor i njegovi drugovi ili su od jednog do drugoga, razgledavali i traili obitava-
lite gospoe Bathory jedva vjerujui da ju je do te mjere mogla pritisnuti neimatina.
Odjednom se kola zaustave pred oronulom kolibom koja je umjesto vrata imala
samo rupu probuenu u zidu koji je bio napol zarastao u travu.
Pred vratima je sjedila starica pokrivena crnim ogrtaem. Petar je prepozna!... Vrisne!...
To je njegova majka!... Pojuri, baci se pred nju na koljena, uzme je u naruaj!... Ali ona
ne odgovori njegovim milovanjima, kao da ga ne prepoznaje.
- Majko!... Majko!... - vikao je dok su se doktor, Luigi i njegova sestra okupljali oko nje.
U tom trenutku iza ugla ruevine pojavi se starac. Bio je to Borik.
Najprije prepozna doktora Antekirtta, a noge mu klecnu. Onda spazi Petra... Petra,
iju je pogrebnu povorku otpratio na dubrovako groblje!... To za njega prevri mjeru!
Srui se nepokretno, a usne mu jo uspiju proaptati ove rijei:
- Ona je izgubila razum.
Znai, u asu kad se sin sastao s majkom od nje je preostajalo jo samo tromo tije-
lo! Ni pogled na vlastito dijete, koje je morala smatrati mrtvim a koje joj je iznenada iskrs-
lo pred oima, nije dostajao da joj povrati sjeanje na prolost!
Gospoa Bathorv je ustala, smuena ali jo ivahnog pogleda. Onda se nita ne vi-
djevi i ne prozborivi ni rijei vrati u kolibu, a na doktorov znak i Marija poe za njom.
Petar je ostao nepomian pred vratima ne usuujui se, ne uspijevajui ni zako-
raknuti!
U meuvremenu, zahvaljujui doktorovoj pomoi, Borik se osvijestio i povikao:
- Vi, gospodine Petre!... Vi!... ivi ste!
-Jesam!... - odgovori Petar, -Jesam!... iv sam!... bolje bi bilo da sam mrtav! U nekoliko
rijei doktor izvijesti Borika to se dogodilo Dubrovniku. Onda i stari sluga s velikim
naporom ispripovjedi o nedaama u zadnja dva mjeseca.
- Nego - najprije upita doktor - je li gospoa Bathorv izgubila razum zbog sinovljeve
smrti?

301
M

^
i

Pred vratima je sjedila starica pokrivena crnim ogrtaem

- Nije, gospodine, nije! - odgovori Borik. Pa ispria slijedee.

Kad je ostala sama na svijetu, gospoda Bathorv je eljela otii iz Dubrovnika, pa je
pola u mjesto Vinticello, gdje je jo imala neku svojtu. Za to vrijeme morali su se pobrinuti

l da unove ono malo stvari to ih je posjedovala u svojoj skromnoj kui, jer vie nije
namjeravala ondje stanovati.
Poslije est tjedana se zajedno s Borikom vratila u Dubrovnik kako bi dovr-
ila poslove, a kad je stigla u Ulicu Marinella nae pismo koje je netko ubacio u san-
dui.

302
 T

Proitavi pismo, kao da joj je to ve uzdrmalo razbor, gospoa Bathory krikne, sune
na ulicu, trei side na Stradun, prijee ga i dojuri pred palau Toronthalovih gdje stane
kucati na vrata, koja se odmah otvore.
- Pred palau Toronthalovih?... - klikne Petar.
- Jest! - odvrati Borik. -A kad sam uspio dostii gospou Bathorv, nije me prepoz
nala!... Bila je...
- Ali zato je moja majka otila do palae Toronthalovih?... Jest!... Zato? - ponavljao
je Petar, koji je u staroga slugu gledao kao da ga nije kadar razumjeti.
- Zacijelo je htjela razgovarati s g.Toronthalom - odgovori Borik - a g. Toronthal je dva
dana prije napustio palau zajedno sa svojom keri i nije se znalo kamo je otputovao.
- A pismo?... Sto je s pismom?...
- Nisam ga mogao pronai, gospodine Petre - odgovori starac - pa ili ga je gospoa Bathory
izgubila ili unitila, ili su joj ga oduzeli, tako da nikada nisam saznao to je u njemu pisalo!
Neto je tu bilo zagonetno. Doktor, koji je priu sasluao nita ne proslo-
vivi, nije znao kako da protumai postupak gospoe Bathorv. Koja ju je to pri-
jeka nuda navela da prie palai na Stradunu, kad ju je od nje sve moralo odale- <4f

iti, i to je se, kad je ula da je Silas Toronthal nestao, tako silno kosnulo da je
sila s uma?
Stari sluga u nekoliko asaka dovri priu. Poto je uspio prikriti u kakvom je
stanju gospoa Bathorv, upne se da prikupi zadnja sredstva za ivot to su im pre-
ostajala. Krotko i blago ludilo nesretne udovice omoguilo mu je da sve uredi ne
privukavi niije sumnje. Jedino to je elio bilo je napustiti Dubrovnik, utei bilo
kuda, samo to dalje od prokletoga grada. Koji dan nakon toga poe mu za rukom
ukrcati se s gospoom Bathorv na neki parobrod koji plovi sredozemnim primorji-
ma pa stigne u Tunis, odnosno u Goulettu. Odlui da se tu i zaustavi. I tada se u
zaputenoj kolibi starac sav posveti njezi koju je iziskivalo duevno stanje gospoe
Bathorv, a ona kao da je skupa s razumom izgubila i dar govora. No njihovi su pri-
hodi bili tako oskudni te je uvidio da je vrlo blizu dan kad e pasti u najcrnju bijedu.
U tim se okolnostima stari sluga prisjetio doktora Antekirtta i panje koju je uvijek
poklanjao obitelji Stjepana Bathorvja. Ali Borik nije znao gdje on obino boravi.
Svejedno mu je pisao i pismo to je sadravalo njegovu usrdnu molbu povjerio dobroti
Providnosti. A ini se da Providnost savjesno obavlja potanske usluge, kad je pismo
dospjelo na odredite!
Bilo je jasno to sada valja initi. Gospou Bathorv, koja se nimalo nije opirala,
odvedu u kola gdje se smjesti do svojeg sina, Borika i Marije, koja je vie nee napu-
tati. Onda se, dok su kola kretala put Goulette, doktor i Luigi pjeke vrate hodajui
rubom spruda.
Poslije jednog sata svi se ukrcaju na jahtu, koja je stalno bila u pogonu. Smjesta dignu
sidro pa im su preli rt Bon Ferrato zaplovi kraj svjetionika na Pantelleriji. Prekosutra se
u osvit dana usidri u antekirtskoj luci.
Gospou Bathory isti tren iskrcaju, odvedu je u Artenak, smjeste u jednu od odaja
u Vijenici, a Marija se preseli iz svoje kue da bi stalno bila uz nju.
Kakva li novog uzroka patnji za Petra Bathorvja! Njegovoj je majci uskraen razum,
majka mu je poludjela u okolnostima koje e jamano ostati neobjanjivima! A kad bi se
makar znalo to je razlog njezinom ludilu, moda bi se mogao izazvati kakav blagotvorni
protuuinak! Ali nita ne znaju i nita ne mogu znati!
- Moramo je izlijeiti!... Jest!... Moramo! - ree sam sebi doktor i sav se posveti toj zadai.
Bila je to meutim teka zadaa, jer je gospoa Barthory i dalje bila potpuno ne-
svjesna to ini i nije joj se javljalo nikakvo sjeanje na prolost.

303
K f"
t Pa ipak, nije li ovo prilika da doktor upotrijebi mo sugestije kojom je vladao na
tako visokom stupnju, a koja se ve tako neosporno dokazala, kako bi popravio stanje
svijesti u gospoe Bathorv? Ne bi li magnetskim utjecajem u njoj mogao probuditi
razbor i odrati ga sve dok ne izazovu neki potres?
Petar Bathorv zaklinjao je doktora da poduzme i nemogue, samo da izlijei njegovu
majku.
- Neu - odgovarao je doktor - to bi moglo i ne uspjeti! Umobolni se najvie opiru
toj vrsti sugestija! Da bi utjecaj na nju djelovao, Petre, tvoja bi majka morala jo ima
ti vlastitu volju koju bih ja nadomjestio svojom! Ponavljam ti, to u nje ne bi imalo
uinka!
- Ne!... Neu da povjerujem! - nastavljao bi Petar, koji se nije predavao. - Neu da
povjerujem kako moja majka nee jednog dana prepoznati sina... Sina kojega smatra
mrtvim!..
-Jest!... Kojega smatra mrtvim! - odgovori doktor. - Ali... moda, kad bi te sma-
trala ivim... Ili pak, ako je dovedemo pred tvoj grob... i ona ugleda kako se poja-
vljuje...
Doktor zastane pri toj misli. Izazove li se u povoljnim uvjetima, zato takav duevni
potres ne bi djelovao na gospou Bathory?
- Pokuat u! - povie.
Pa kad priopi Petru na kakvoj kunji temelji nadu da e mu izlijeiti majku, on mu
se baci u zagrljaj.
Od toga dana uprizorenje koje je pokuaj moglo okruniti uspjehom postane gla-
vnim predmetom njihovih nastojanja. Uznastojat e ni manje ni vie nego da u gospoe
Bathorv oive uinak sjeanja koji je u tadanjem njezinom stanju zamro, a u okolnostima
koje e je se toliko dojmiti, da bi u njezinu duhu mogao proizvesti promjenu. Doktor se
zato osloni na Borika i na Jezika Pescadea kako bi kakvom-takvom tonou predoio
raspored dubrovakoga groblja i oblik posmrtnog spomenika pod kojim je bila grobnica
obitelji Bathorvjevih.
Na otokom groblju, milju od Artenaka, pod nasadom zelenih stabala nalazila se
kapelica gotovo u dlaku nalik na kapelicu u Dubrovniku. Valjalo je jo samo sve prirediti
tako da slinost izmeu dvaju spomenika bude to zamjetnija. Zatim na stranji zid
postave plou od crnog mramora na kojoj je stajalo ime Stjepana Bathoryja s godinom
njegove smrti, 1867.
13- studenog uini se da je kucnuo as da zaponu s prvim kunjama koje e probu-
diti razum gospode Bathorv, ali postepeno da ona i ne osjeti.
Oko sedam uveer Marija, koju je pratio Borik, uzme udovicu pod ruku. Onda je
izvede iz Vijenice pa povede poljem do groblja. Ondje, pred pragom male kapele, gospoa
Bathorv ostane nepomina i nijema kakva je stalno bila, premda je pod svjetiljkom to je
iznutra plamsala mogla proitati ime Stjepana Bathorvja urezano u mramornu plou.
Jedino kad su Marija i starac klekli na stepenicu, oko kao da joj zabljesne iskrom koja
odmah zgasne.
Nakon sat vremena gospoa Bathorv se vratila u Vijenicu, a s njom i svi koji su
je izbliza ili izdaleka slijedili pri prvom pokusu. Sutradan i iduih dana nastave s
pokusima koji nisu imali nikakva posebnog ishoda. Dok je to gledao, Petru se srce
paralo i ve je oajavao nad njihovom uzaludnou, iako mu je doktor neprestano
tumaio kako mu vrijeme mora biti najboljim pomonikom. Stoga se nije htio odluiti
na zadnji udarac sve dok mu gospoa Bathorv ne bude izgledala pripravnom da je
gane svom silinom.

304
 Ipak, pri svakom posjetu groblju nisu mogli a da ne nazru kako se u njezinu duevnom
stanju odvija stanovita promjena. Tako se jedne veeri, kad su Borik i Marija klekli na
prag kapele, gospoda Bathorv, koja je ostala malo iza njih, polako priblii, stavi ruku na
eljeznu reetku, zagleda se u stranji zid to ga je svjetiljka jasno obasjavala i naglo
ustukne.
Marija joj pristupi i zauje kako u vie navrata mrmlja neko ime. Po prvi put nakon
tako duga vremena usne gospoe Bathorv otvarale su se da bi progovorile!
No kakvo li je tek nastalo uenje, a i vie nego uenje, pravo zaprepatenje meu
svima koji su je mogli uti!...
Ime koje je dahnula nije bilo ime njezina sina, nije bilo Petrovo ime!... Bilo je to
Savino ime!
Ako slutimo to je morao proivjeti Petar Bathorv, tko bi mogao opisati to se zbi-
valo u doktorovoj dui na tako neoekivano zazivanje Save Toronthal? On meutim ne
ree nita, ni najmanje ne pokae to je osjetio.
Druge pak veeri ponove pokus. Ovaj put, kao da je vodi nevidljiva ruka, gospoa
Bathorv sama klekne na prag kapele. Tad pogne glavu, uzdah joj nadme grudi, a iz oka
joj se skotrlja suza. No te veeri s usana joj se ne otme nijedno ime, pa svi pomisle da je
na Savino ime zaboravila.
Kad su je vratili u Vijenicu, gospoa Bathory izgledala je uzbueno, to joj ve
dugo nije bio obiaj. Mir koji je dotad obiljeavao njezino duevno stanje ustupi mjesto
neobinoj napetosti. Njezin je mozak oito pomalo oivljavao, to im je ulijevalo dosta
nade.
Doista, no je provela nemirno i uzrujano. Nekoliko je puta gospoa Bathory izgo-
varala nekoliko nerazgovijetnih rijei koje je Marija jedva razabrala, ali je sve to pouzdano
sanjala. A ako sanja, znai da joj se razum poinje vraati, znai da e ozdraviti odri li joj
se razum i kad bude budna !
Stoga doktor naumi da ve sutradan izvede nov pokuaj okruivi je predstavom
koja je se morala jo jae dojmiti.
Cijeli taj dan 18. studenog gospou je Bathory obuzimala snana umna nadraenost.
Mariju je to jako dirnulo, a Petar, koji je sve vrijeme proveo uz majku, outi predznak
sretnijeg razvoja stvari.
Spusti se no, tamna no bez daka vjetra, nakon dana koji je bio vru na cijeloj
niskoj irini na kojoj lei Antekirtta.
U pratnji Marije i Borika, gospoa Bathory ostavi Vijenicu oko osam i po. Doktor
ju je s Luigijem i s Jezikom Pescadeom slijedio na stanovitom razmaku.
Cijela je mala naseobina s tjeskobom iekivala uinak do kojega e moda doi.
Nekoliko lui to su gorjele pod visokim stablima bacale su zagasito svjetlo oko kapele.
U daljini je zvono na crkvi u Artenaku tuklo ravnomjerno kao za ukop.
U povorci koja je polako odmicala poljem nedostajao je samo Petar Bathorv. Ali on
je poao prije nje, da bi se pojavio tek na zavretku konane kunje.
Bilo je oko devet sati kad je gospoa Bathory stigla do groblja. Najednom ona pusti
ruku Marije Ferrato i krene prema kapelici.
Ostavili su je da radi sve to sama eli, proeta novim osjeajem koji kao da je upra-
vljao cijelom njezinom osobom.
Sred gluhe tiine koju je prekidalo samo jecanje zvona gospoa Bathory zastane i
ostane nepomina. Onda klekne na prvu stubu, pogne se i zauju je kako plae...
U tom trenutku reetka se na kapeli polako otvori. Ogrnut posmrtnim pokrovom
kao da je izaao iz groba, Petar se pojavi pri jarkom svjetlu...
:i
f

Gospoa Bathory klekne na prvu stubu

- Sine moj!... Sine moj!... - krikne gospoaBathorv, prui mu ruke i padne onesvijetena.
Zar je to vano! Sjeanje i misao ponovno su u njoj uskrsle! Majka se objavila!
Prepoznala je sina!
Doktorova jfe pomo ubrzo privede k svijesti, pa kad se pribrala, kad su joj oi su-
srele sinovljeve, usklikne:
-iv si!... Petre moj... iv si!...
- Jesam!... iv sam za tebe, majko moja, iv da bih te volio...
-1 da bi je volio... Volio nju!

306
 -Nju?
-Nju?... Savu!...
- Savu Toronthal?. . . - povie doktor.
- Ne!... Savu Sandorf!
I gospoa Bathory izvadi iz depa zguvano pismo koje je sadravlo zadnje retke
ispisane rukom gospoe Toronthal na samrti te ga prui doktoru.
Ti reci nisu ostavljali mjesta nikakvoj dvojbi u pogledu Savina roenja!... Sava je
dijete koje su oteli iz dvorca Artenak!... Sava je ki grofa Matijaa Sandorfa!

Kraj etvrtog dijela

r

i
 PETI DIO

STISAK AKE RTA MATIFOUA

Razlog to je Grof Sandorf, kao to znamo, htio ostati doktorom Antekirttom ako
ve ne za Petra, a ono za sve stanovnike naseobine, bila je njegova namjera da se tako
predstavlja sve dok potpuno ne ostvari svoje djelo. Kad je stoga gospoa Bathory nenadano
izustila ime njegove keri, smogao je dovoljno prisebnosti da svlada uzbuenje. Svejedno
mu je srce na as prestalo kucati, i da je manje upravljao sobom, bio bi pao na prag kapele
kao da ga je munja zgromila.
Znai, njegova je ki iva! Znai, ona voli Petra i on voli nju! I upravo je on, Matija
Sandorf glavom uinio sve da tu vezu sprijei! A tajna to mu vraa Savu nikada se ne bi
otkrila da gospoi Bathory kao nekim udom nije povratio razum!
Pa to se onda dogodilo prije petnaest godina u dvorcu Artenak? Sada mu je bilo
savreno jasno! Dijete koje je ostalo jedinom batinicom dobara grofa Matijaa Sandorfa,
dijete za koje se nikad nije moglo ustanoviti da je umrlo oteli su, a onda predali u ruke
Silasu Toronthalu. A ubrzo zatim, poto se bankar nastanio u Dubrovniku, gospoa je
Toronthal Savu Sandorf morala podizati kao svoju ker.
Takvu je dakle spletku skovao Sarcanv, a izvela njegova ortakinja Namir. Sarcanvju nije
bilo nepoznato da e, kad navri osamnaest godina, Sava postati vlasnicom znatna imetka,
pa im mu postane enom, ve e se snai kako da je priznaju kao nasljednicu Sandorfovih.
Time e okruniti svoj nedostojni ivot. Postat e gospodarom posjeda oko Artenaka.
Je li gnusni naum dosad propadao? Jest, nema dvojbe. Da je vjenanje obavljeno,
Sarcany bi se ve bio pourio da ga dobrano iskoristi.
Kako li je sada gorko morao zaaliti doktor Antekirtt! Zar nije on sam uzrokovao
alosni lanac dogaaja najprije odbijajui da pomogne Petru, zatim putajui da Sarcany
radi kako je nakanio, premda ga je ve pri susretu u Kotoru mogao onemoguiti da ikome
ini naao, i naposljetku ne vrativi gospoi Bathory sina kojega je istrgao smrti iz ralja?
Koliko bi se nevolja naime bilo izbjeglo da se Petar naao uz majku kad je pismo gospode
Toronthal stiglo u kuu u Ulici Marinella! Da je znao kako je Sava ki grofa Sandorfa, nije
li je Petar mogao spasiti od grubosti Sarcanvjevih i Silasa Toronthala?
Gdje je u ovom trenutku Sava Sandorf? Sigurno u Sarcanvjevoj vlasti! Ali na kojemu
je mjestu krije? Kako da mu je otmu? I k tome, za koji e tjedan ki grofa Sandorfa napuniti
osamnaestu godinu, a to je granica koju su odredili da ne izgubi svojstvo nasljednice! Ta
e injenica nagnati Sarcanvja da se u nudi lati najgroznijih naina kako bi je prisilio da
pristane na mrski brak! Za tren su se oka sve te spoznaje izredale u duhu doktora
Antekirtta. Poto su utvrdili kako su se stvari odvijale u prolosti, to su gospoa Bathory
i Petar upravo shvatili, osjeao je kakve bi sve zacijelo nezasluene prijekore ena i sin
Stjepana Bathoryja mogli doi u napast da saspu na njega! Pa ipak, da su stvari stajale
kako je on mislio, je li mogao pristati da se tako zblie Petar i djevojka koja se, za sve pa i
za njega, zvala Sava Toronthal?
Sad je po svaku cijenu valjalo pronai njegovu ker Savu, a njezino je ime bio pripo-
jio imenu svoje ene grofice Rene i nadjenuo ga goleti Savareni, kao to je Ferratovo ime
nadjenuo jahti! Ali nisu smjeli izgubiti ni dana.
Gospou su Bathory ve odveli u Vijenicu, kad se doktor skupa s Petrom, kojega
su naizmjenice obuzimali as radost, as oaj, i sam vratio ne prozborivi ni rijei.

309
 Vrlo iscrpljena estokim uinkom kojim je potres na nju djelovao, ali ozdravljena,
pouzdano ozdravljena, gospoa Bathory je sjedila u svojoj sobi kad su je doktor i sin doli
posjetiti.
Uvidjevi da ih mora ostaviti same, Marija se povue u veliku dvoranu Vijenice.
Tad se doktor Antekirtt priblii pa naslonivi ruku na Petrovo rame ree:
- Gospodo Bathorv, vaeg sam sina ve smatrao svojim! Ali to mi je dosad bio tek
zbog prijateljstva, svim u silama uznastojati da mi postane i zbog oinske ljubavi, kad se
oeni Savom... mojom keri...
- Vaom keri?... - klikne gospoa Bathorv.
- Ja sam grof Matijas Sandorf!
Gospoa Bathorv odjednom ustane, prui ruke i srui se u naruaj sinu. Ali ako i
nije mogla govoriti, mogla je uti. U nekoliko rijei Petar je uputi u sve to nije znala, kako
je grofa Matijaa Sandorfa spasila odanost Andreje Ferrata, zato je htio da ga petnaest
godina smatraju mrtvim te kako se pojavio u Dubrovniku pod imenom doktora Antekirtta.
Ispripovjedi to su Sarcanv i Silas Toronthal napravili s ciljem da potkau transke uro-
tnike, a onda i o Carpeninoj izdaji, nakon koje su Ladislav Zathmar i njegov otac pali kao
rtve, i napokon kako ga je doktor iva izvukao s dubrovakoga groblja da bi mu se mogao
pridruiti u pravednom djelu koje je elio izvesti. Priu dovri kazavi kako su dva bije-
dnika, bankar Silas Toronthal i panjolac Carpena, ve u njihovoj vlasti, ali da jo nedostaje
trei, Sarcanv, koji Savu Toronthal hoe uiniti svojom enom!
Sat su vremena doktor, gospoda Bathorv i njezin sin, koje e budunost odsada vezi-
vati tako prisnom njenou, potanko razglabali o svemu to se odnosilo na nesretnu
djevojku. Sarcanv se oito nee niega ustruavati da Savu primora na brak koji e mu
osigurati imetak grofa Sandorfa. Briljivo pretresu injenino stanje. Ali ako su njegove
namjere pale u vodu to se tie prolosti, to su jezovitije postojale u sadanjosti. Zato
prije svega treba nai Savu, pa makar morali preokrenuti nebo i zemlju!
Najprije se dogovore da e gospoa Bathorv i Petar jedini znati da se pod imenom
doktora Antekirtta krije grof Matijas Sandorf. Razotkriti tajnu znailo bi rei da mu je Sava
ki, a za dobrobit nove potrage koju e poduzeti vano je da je sauvaju.
- Ali gdje je Sava?... Gdje da je traimo? Kako da do nje dopremo? - upita gospoa
Bathorv.
- Doznat emo - odgovori Petar, u kojega je oaj ustupio mjesto odrjeitosti koju vie
nita nee skriti.
-Jest!... Doznat emo! - ree doktor - A ukoliko Silas Toronthal ne zna gdje se sklo-
nio Sarcanv, mora barem znati gdje bijednik dri moju ker...
- A ako zna, mora nam kazati! - povie Petar.
-Jest!. .. Mora progovoriti ! - odgovori doktor. - Smjesta!
- Smjesta!
Doktor Antekirtt, gospoa Bathorv i Petar ne bi zadugo mogli ostati u takvoj neiz-
vjesnosti!
Odmah poalju po Luigija, koji se s Jezikom Pescadeom i s Rtom Matifouom nalazio
u velikoj dvorani Vijenice, gdje im se prikljuila i Marija. Naloe mu da u pratnji Rta
Matifoua ode do utvrde i dovede Silasa Toronthala.
etvrt sata poslije, dok mu je zapee stezala krupna aka Rta Matifoua, bankar
napusti eliju koja mu je bila zatvorom i krene glavnom ulicom Artenaka. Kad ga je upi-
tao kamo ga vode, Luigi mu nije htio nita odgovoriti. To vie je zato bankar morao strepi-
ti, jer jo uvijek nije znao koji ga to monik ima u vlasti otkad su ga uhitili.
Silas Toronthal ue u predvorje. Ispred njega je stupao Luigi, a Rt Matifou ga je jo
drao. Najprije ugleda Jezika Pescadea, ali ne spazi ni gospou Bathorv ni njezina sina,

310
 koji su bili stali u prikrajak. Iznenada se zatekne pred doktorom s kojim se uzaludno na-
stojao povezati dok je bio na proputovanju u Dubrovniku.
- Vi!... Vi! - povie.
Onda se s prilinom mukom pribere:
- Ah! - ree. - To me je doktor Antekirtt dao uhititi na francuskom tlu!... On me
zadrava kao uznika bez ikakva prava...
- Ali ne i bez pravice ! - odgovori doktor.
- Pa to sam vam uinio? - upita bankar, koji je zbog doktorove nazonosti oevidno
stekao neto povjerenja. -Jest!... to sam vam uinio?
- Meni?... Uskoro ete doznati! - odvrati doktor. -Ali prije toga, Silasu Toronthale, upi
tajte to ste uinili ovoj nesretnoj eni...
Gospoa Bathorv! - povie bankar ustuknuvi pred udovicom kad mu se primakla. I
njezinome sinu ! - dometne doktor.
- Petar!... Petar Bathorv! -propenta Silas Toronthal.
I jamano bi bio pao da ga na mjestu vrsto ne zaustavi Rt Matifou.
Dakle, Petar Bathorv kojega je smatrao mrtvim, Petar iji je sprovod vidio gdje pro-
lazi, Petar kojega su ukopali na dubrovakom groblju, Petar je ovdje, ispred njega, poput
utvare to je izala iz groba! Prizor prestravi Silasa Toronthala. Pone shvaati da nee
moi umaknuti kazni za zloine... Osjeti se izgubljenim.
- Gdje je Sava! - naglo upita doktor.
- Moja ki?...
- Sava nije vaa ki!... Sava je ki grofa Matijaa Sandorfa, kojega ste Sarcanv i vi otpra
vili u smrt, poto ste njega i njegove drugove Stjepana Bathorvja i Ladislava Zathmara
podlo potkazali!
Tako izriita optuba skri bankara. Ne samo da doktor Antekirtt zna da mu Sava nije
ki, nego zna i da je ki grofa Matijaa Sandorfa! Zna tko je i kako izdao transke uro-
tnike! Sva se sramna prolost okomila na Silasa Toronthala.
- Gdje je Sava? - nastavi doktor, koji se obuzdavao jo jedino silnom stegom vlastite
volje. - Gdje je Sava, koju je va sukrivac u svim zlodjelima Sarcanv prije petnaest godina
dao oteti iz dvorca Artenak?. Gdje je Sava, koju je bijednik zatoio na mjestu za koje vi
znate... za koje vi morate znati, kako bi je primorao da pristane na brak kojega se ona
grozi!... Posljednji put, gdje je Sava?
Koliko se god na njega strahovito ustremio doktor, kakva god mu prijetnja izbijala
iz rijei, Silas Toronthal ne odgovori. Uvidio je da mu trenutani poloaj djevojin moe
posluiti kao zatita. Osjeao je da e mu uvati ivot sve dok ne oda zadnju tajnu.
- Sluajte - nastavi doktor kad je uspio prikupiti hladnokrvnost - sluajte me, Silasu
Toronthale! Moda mislite da morate tedjeti svojega sukrivca! Pa dobro, znajte: poto
vas je upropastio, da bi vas uutkao Sarcanv vas je pokuao umoriti, kao to je u Dubrovniku
umorio Petra Bathorvja!... Jest!... U trenutku kad su vas uhode epali na cesti prema Nici,
spremao se na vas nasrnuti!... Pa hoete li sada i dalje ustrajno utjeti?
Uvrtjevi u glavu misao da e ih njegova utnja natjerati da se s njim nagaaju, Silas
Toronthal ne odgovori.
- Gdje je Sava?... Gdje je Sava?... - nastavi doktor, koji se ovaj put razgnjevio.
- Ne znam!... Ne znam!... - odgovori Silas Toronthal odluivi da ne izda tajnu.
Najednom krikne i svijajui se od bola bezuspjeno pokua odgurnuti Rta Matifoua.
- Milost!... Milost!... - vriskao je.
Rt mu je Matifou, moda nesvjesno, gnjeio aku u svojoj aci.
- Milost! - ponovi.
- Hoete li progovoriti?...

311
 Posljednji put, gdje je Sava?

- Hou... Hou!... Sava... Sava - ree Silas Torothal, koji je sada mogao odgovoriti tek is
prekidanim reenicama- Sava... je u Namirinoj kui... u kui Sarcanvjeve dounice... u Tetouanu!
Rt Matifou ispusti ruku Silasa Toronthala i ona beivotno padne.
- Odvedite zatvorenika! - ree doktor. - Znamo to smo htjeli znati!
Na to Luigi odvue Silasa Toronthala iz Vijenice i odvede natrag u eliju.
Sava je u Tetouanu! Dakle, kad su prije nepuna dva mjeseca doktor Antekirtt i Petar
Bathory stigli u Ceutu da panjolca odmame iz kaznionice, ciglih nekoliko milja dijelilo
ih je od mjesta gdje je Marokanka zasunjila djevojku!

312
 - Jo noas, Petre, krenut emo put Tetouana! - jednostavno ree doktor.
U to doba eljeznica iz Tunisa nije vozila izravno do marokanske granice. Kako bi
stoga u Tetouan stigli za to krae vrijeme, najbolje je bilo ukrcati se na jedno od najbrih
plovila antekirtskog brodovlja.
Prije ponoi Elektrik 2 obavio je pripreme i otisnuo se Sirtskim morem.
Na brodu su bili jedino doktor, Petar, Luigi, Jeziak Pescade i Rt Matifou. Petra Sarcany
poznaje. Ostale ne zna. Kad stignu u Tetouan, razmislit e. Isplati li im se vie upotrijebiti
varku nego silu? Ovisit e o tome gdje se Sarcanv smjestio u tom posve marokanskome gradu,
gdje se nalazi Namirina kua, te o osoblju kojim raspolau. Prije svega valja doi do Tetouana!
Od kraja Sirtskog mora do granice Maroka protee se otprilike dvije tisue petsto
kilometara, odnosno gotovo tisuu trista pedeset morskih milja. A punom brzinom Elektrik
2 moe prevaliti blizu dvadeset i sedam milja na sat. Koliko vlakova ne dostie tu brzinu!
Prema tome, elinom vretenu na koje vjetar ne moe nimalo utjecati, koje sijee valove
i ne mari za nalete bure ne treba ni pedeset sati da stigne na odredite.
Sutradan prije svanua Elektrik 2 oplovi rt Bon. Od toga mjesta, poto se naao na
otvorenome moru kod Tuniskog zaljeva, trebalo mu je pukih nekoliko sati da izgubi iz
vida Jeziak Bizertu. Calle, Bone, eljezni rt koji metalnom gromadom, kako priaju,
remeti igle na kompasima, alirska obala, Stora, Bougie, Dellvs, Alir, Cherchell,
Mostaganem, Oran, Nemours, zatim obale Rifa, jeziak Mellila koji je panjolski kao i
Ceuta, rt Tres-Forcas od kojega se kopno zaobljuje do rta Negro, sav se krajolik afrikog
primorja odvijao pred njima 20. i 21. studenog bez ikakvih nezgoda, bez ikakvih smetnji.
Nikad se nije stroj koji pokreu struje iz akumulatora pokazao tako djelotvornim. Ako su
Etektrik i primijetili, kadto du obala, kadto na puini zaljeva to ih je sjekao od rta do
rta, promatranice su morale pomisliti da se pojavio neki udesni brod ili moda kakav
izvanredno snaan kit i da ga nijedan parobrod ne bi mogao sustii na povrini sre-
dozemnih voda.
Oko osam sati uveer doktor Antekirtt, Petar, Luigi, Jeziak Pescade i Rt Matifou iskr-
cali su se na uu rjeice koja protjee uz Tetouan, gdje se njihov brzi brod usidri. Sto
koraka od obale, u nekoj vrsti konaita pronau mazge i arapskog vodia koji im ponudi
da ih odvede u najvie etiri milje udaljeni grad. Bez cjenkanja prihvate zatraenu
naknadu i mala eta odmah krene.
Na tome dijelu Rifa Europljani se ne moraju bojati uroenikog ivlja, a ni nomada
koji krstare krajem. Predio je uostalom slabo napuen i gotovo neobraen. Cesta se protee
kroz krljavim iprajem posutu ravnicu, a djeluje prije kao da su je utabala kopita nego
ljudska ruka. S jedne strane tee rijeka muljevitog i strmog korita koje ispunjava kreket
aba i zvidanje turaka, s nekoliko ribarskih amaca koji su se usidrili nasred toka ili su ih
izvukli na suho. S druge strane, zdesna, ocrtavaju se ogoljeli breuljci koji se nadovezu-ju
na junu gorsku kosu.
No je bila prekrasna. Bilo je toliko mjeseine da je kupala cijeli vidik. Pri njezinu
odsjaju u zrcalu rijeke poneto su se rasplinjavali iljasti obrisi uzvisina na sjevernom
obzoru. U daljini se bijelio grad Tetouan kao bljetava mrlja na magliastoj pozadini.
Arapin je hitro vodio malu druinu. Dva-tri puta valjalo je zastati na malim, osamljenim
postajama kojima su prozori, na strani koju nije obasjavao mjesec, ukastom svjetlou
parali mrak.Tad bi izlazio pokoji Marokanac njiui blijedu svjetiljku i priao k vodiu da s
njim porazgovori. Zatim bi jedan drugom zahvalili i druina bi nastavila put. Doktor i
njegovi drugovi nisu razgovarali. Zaokupljeni mislima putali su da ih nose mazge, vine
stazi kroz ravnicu, koja je mjestimice bila izrovana, zatrpana kamenjem ili zarasla u
korijenje to su ga sigurnom nogom zaobilazile. Najotpornija od tih ilavih ivina ipak bi
gdjekad zaostala. Nije je zato trebalo potcjenjivati: prtila je Rta Matifoua.

313
 Zatim bi jedan drugom zahvalili

Jezika Pescadea to je navodilo da ovako umuje:

- Moda bi bilo primjerenije da Rt Matifou nosi mazgu, umjesto da mazga nosi Rta
Matifoua!
Oko devet i po Arapin se zaustavi pred visokim bijelim zidom s kojega su strali
tornjii i zupci, a koji s te strane brani grad. U zidu su se otvarala niska vrata, ureena
arabeskama na marokanski nain. Iznad njih su kroz mnotvo puskarnica izvirivale
njuke topovskih cijevi sline krupnim krokodilima koji su se nehajno izvalili na mje-
seini.

314
 Vrata su bila zatvorena. Trebalo je pregovarati da bi im se otvorila, dakako zvecka-
jui novcem. Onda svi utonu u krivudave, tijesne ulice, koje su veinom natkrivali svodovi
i zatvarala druga okovana vrata to su ih redom otkljuavali navedenim sredstvima.
Napokon, poslije etvrt sata doktor i njegovi drugovi dopru do jedinoga svratita ili
"hana" u gradu to ga je drala neka idovka, a u kojem je posluivala jednooka dvorkinja.
Nedostatak udobnosti u hanu, kojemu su se neugledne sobe razmjestile uokolo
unutranjeg dvorita, objasnit emo injenicom da ima malo stranaca koji se odvauju
doi sve do Tetouana. Tu se nalazi jedan jedini predstavnik europskih sila, panjolski
konzul, izgubljen meu nekoliko tisua stanovnika koji su glavninom domoroci.
Makar koliko doktor Antekirtt udio da upita gdje je Namirina kua i da zatrai da
ga onamo povedu iz onih stopa, ipak se suspregne. Bilo je vano da postupaju krajnje
oprezno. U uvjetima u kakvima se vjerojatno nalazi Sava otmicu moe biti i vrlo teko
izvesti. Sve su razloge za i protiv pomno ispitali. Moda e biti zgodno da po bilo kakvoj
cijeni otkupe djevojinu slobodu? Ali valja da doktor i Petar dobro paze da ih ne pre-
poznaju, a osobito da ih ne prepozna Sarcanv, koji je moda u Tetouanu. Dok je u nje-
govim rukama, Sava mu za budunost predstavlja jamevinu koje se nee lako odrei. A
ovdje nisu u nekoj civiliziranoj europskoj zemlji gdje pravda i policija mogu posredovati
u njihovu korist. Kako da u robovlasnikom kraju dokau da Sava nije zakonito vlasnitvo
Marokankino? Kako da bez pisma gospoe Toronthal i bankarova priznanja dokau da je
ona ki grofa Sandorfa? Brino su zakljuane i teko pristupane kue u arapskim
gradovima! Nije u njih lako prodrijeti. Kad bi i isposlovali da se umijea kakav kadija,
moe se dogoditi da ni onda nita ne postignu.
Odluili su stoga, kako bi u prvom redu otklonili i najmanju sumnju, da e najsa-
vjesnije to mogu nadzirati Namirinu kuu. Ve sutradan ujutro Jeziak Pescade e se poi
raspitati s Luigijem, koji je boravei na kozmopolitskom otoku Malti nauio neto ara-
pskog jezika. Obojica e se potruditi da saznaju u kojoj etvrti i u kojoj ulici stanuje Namir,
koju valjda poznaju po imenu. Zatim e postupiti u skladu s tim.
Dok ih je ekao, Elektrik 2 se sakrio u jednome od uskih zatona na obali kod ulaza
u tetuansku rijeku, gdje je morao biti pripravan da na prvi znak isplovi.
Tu no, u kojoj su sati tako sporo prolazili za doktora i za Petra Bathorvja, provedu
dakle u hanu. Ako se pak Jeziku Pescadeu i Rtu Matifouu ikad prije prohtjelo da spava-
ju na arabeskama optoenim posteljama, svojoj su elji i udovoljili.
Sutradan Luigi i Jeziak Pescade najprije odu do bazara, u koji se ve dijelom stje-
cao tetuanski ivalj. Jeziak Pescade je poznavao Namir, jer ju je dvadeset puta primijetio
na dubrovakim ulicama kad je za Sarcanvjev raun vrebala kao uhoda. Prema tome, moglo
se dogoditi da je sretne, ali kako ona nije poznavala njega, ne bi naiao ni na kakvu sme-
tnju. U tom sluaju dovoljno bi je bilo slijediti...
Glavni tetuanski hazar sastoji se od hrpe skladita, upa, zdepastih, skuenih, ponegdje
i smradnih kuerina od kojih vode vlani prilazi. Nekoliko areno obojenih komada platna
koje su razapeli na konopcima tite ga od pripeke. Posvuda ima mranih duana gdje se
nude svilene i vezene tkanine, svakojake ipke, vrpce i trake, papue, kese, torbe, kuku-
Ijae, grnarija, nakit, ogrlice, narukvice, prstenje, sva sila bakrenih predmeta, svijenjaci,
kadionice za miomirise, fenjeri, jednom rijeju sve na to redovito moete nabasati u
posebnim radnjama velikih evropskih gradova.
Ve je bila guva. Svi su htjeli iskoristiti jutarnju svjeinu. Do oiju zamotane Maurkinje,
idovke otkrivenih lica, Arapi, Kabilijci i Marokanci koji su se kretali bazarom prolazili su
rame uz rame kraj stanovitog broja stranaca. Nazonost Luigija Ferrata i Jezika Pescadea
niim nije mogla privui pozornost.

315
 Meu arolikim svijetom

Sat su se vremena njih dvojica tiskali meu arolikim svijetom i gledali nee li sresti
Namir. Bilo je uzalud. Marokanka se ne pojavi, a ni Sarcanv.
Luigi tad odlui upitati neke od polugolih djeaka, mjeanaca svih afrikih rasa kakvih
ima od Rifa pa sve do granica Sahare, a kojih su puni marokanski bazari.
Prvi kojima se obratio nisu mu mogli odgovoriti na pitanja. Napokon jedan od
njih, Kabilijac od kojih dvanaest godina, slian kakvom parikom deranu, potvrdi da
zna gdje stanuje Marokanka te ponudi da e za neki sitni onamo povesti dvojicu
Europljana.

316
 Poto su ponudu prihvatili, sva trojica se zapute zamrenim ulicama to se zrakasto
ire prema gradskim utvrdama. U deset minuta dou do gotovo puste etvrti u kojoj razba-
cane, oniske kue nisu izvana imale nijednog prozora.
Za to vrijeme doktor i Petar Bathory grozniavom su nestrpljivou iekivali da se vrate
Luigi i Jeziak Pescade. Sto su puta doli u napast da izau i sami se bace u potragu. Ali
obojicu su Sarcany i Marokanka poznavali. To bi moda znailo sve proigrati ukoliko ih
sretnu, uzbune ih i tako im omogue da ih se uvaju. Stoga ostanu u mukama neiz-
vjesnosti. Bilo je devet sati kad su se Luigi i Jeziak Pescade vratili u han. Njihova
rastuena lica i predobro su kazivala da nose loe vijesti. Naime, Sarcanv i Namir u
pratnji djevojke koju nitko nije poznavao prije pet tjedana su otili iz Tetouana i povjerili
kuu nekoj starici.
Doktor i Petar nisu se nadali takvom obratu: vijest ih pokosi.
- Ali vie je nego jasno zato su otputovali! - primijeti Luigi. - Zar se Sarcanv nije
mogao bojati da e iz osvete ili zbog nekog drugog razloga Silas Torotnhal odati gdje se
on krije?
Dok je valjalo samo goniti izdajice, doktor Antekirtt nikada nije gubio nade da e
dovriti svoje djelo. Ali sada kad Sarcanvju iz aka treba istrgnuti njegovu ker, stalo ga je
naputati samopouzdanje!
U meuvremenu se Petar i on dogovore da e smjesta otii i razgledati Namirinu
kuu. Moda ondje pronau neto vie od puke uspomene na Savu? Moda e im kakav
trag otkriti to se s njome zbilo? Moda e im i stara idovka, koja ima zadatak da uva
kuu, moi kazati ili bolje, prodati kakav naputak koji bi im mogao pomoi u potrazi?
Luigi ih odmah odvede do kue. Doktor je govorio arapski kao da se u pustinji rodio,
pa ree da je Sarcanvjev prijatelj. Samo je, ree, na proputovanju u Tetouanu, i bio bi sre-
tan da ga vidi, te zatrai da pogleda njegov dom.
Starica mu isprva stane prijeiti, ali je pregrt cekina umilostivi i ona postane
uslunijom. Zato najprije ne odbije odgovoriti na pitanja koja joj doktor postavi pravei
se kako se ivo zanima za njezina gospodara.
Djevojka koju je Marokanka dovela treba da postane Sarcanvjevom enom. To je
odavno uglavljeno pa bi se po svoj prilici ve bili vjenali u Tetouanu, da nisu tako navrat-
nanos otputovali. Otkad je stigla, to jest koja tri mjeseca, djevojka nije nikad izala iz kue.
Govorili su dodue da je arapskoga roda, ali idovka misli da mora biti Europljanka.
Meutim, viala ju je vrlo rijetko, samo kad jednom Marokanke neko vrijeme nije bilo,
pa im ne moe vie ispriati.
U koju ih je zemlju obje odvukao Sarcanv, stara ena ne zna rei. Sve to zna jest da
su prije otprilike pet tjedana poli s karavanom koja je kretala prema istoku. Od toga dana
kua je ostala pod njezinom paskom i mora je uvati sve dok je Sarcanv ne uspije pro-
dati, to je govorilo da se vie ne kani vraati u Tetouan.
Doktor je hladno sluao odgovore i jedan za drugim prevodio ih Petru Bathorvju.
Ukratko, jedno je bilo sigurno, da Sarcanv nije smatrao uputnim ukrcati se na neki
parobrod koji pristaje u Tangeru niti krenuti eljeznicom kojoj je zadnja stanica na kolo-
dvoru u Oranu. Zato se pridruio karavani koja je napustila Tetouan i pola... Kamo?...
Da li prema nekoj pustinjskoj oazi ili dalje, na poludivlja podruja gdje e mu Sava biti
potpuno na milost i nemilost? Kako da to doznaju? irom sjeverne Afrike nije nita lake
ui u trag karavani nego jednom jedinom obinom putniku!
Stoga se doktor zauzme kod stare idovke. Primio je vane vijesti koje se tiu Sarcanvja,
ponavljao je, i upravo u vezi s kuom koje se eli rijeiti. Ali to god uinio, nije mogao
dobiti nikakvu drugu obavijest. Bilo je oito da ena ne zna u koje je novo skrovite utekao
Sarcanv da bi pospjeio rasplet te drame.

317
 Na ostacima nagorjelog papira stajalo je nekoliko rijei

Doktor, Petar i Luigi zatrae tad da razgledaju kuu, koja je bila izgraena po arapskim
obiajima tako da se sobe osvjetljuju iz dvorita koje okruuje pravokutna galerija. Ubrzo dospiju
u sobu u kojoj je boravila Sava, u pravu zatvorsku eliju. Koliko je ondje sati nesretna djevojka
morala provesti sva oajna, jer vie nije mogla raunati ni na iju pomo! Doktor i Petar po-
gledima su prouavali sobu ne izustivi ni rijei, traei i najmanji znak koji bi ih naveo na trag.
Odjednom doktor hitro prie maloj bakrenoj eravnici koju je podupirao tronoac u
kutu sobe. Na dnu eravnice treperilo je nekoliko okrajaka papira to ga je saegao plamen,
ali se nije posve pretvorio u pepeo.

318
 Je li dakle Sava pisala? Je li onda, zateena iznenadnim odlaskom, odluila da pismo
spali prije nego to ode iz Tetouana? Ili su ga ak, to je bilo mogue, Sarcanv i Namir
nali kod Save i sami unitili?
Petar je pratio doktorov pogled, a ovaj se nagnuo nad eravnicu. to je onda u njoj?
Na ostacima papira koje je i daak mogao smrviti u pepeo stajalo je nekoliko crnilom
ispisanih rijei, izmeu ostalih i ove, na alost nepotpune: - Gosp. . . Bath. ..
Kako nije znala i kako nije mogla znati da je gospoda Bathorv nestala iz Dubrovnika,
moda joj je pokuala pisati kao jedinoj osobi na ovome svijetu od koje je mogla moliti
pomo! utim, iza imena gospoe Bathory mogli su odgonetnuti drugo ime, ime njezina
sina...
Zadravi dah, Petar je nastojao pronai neku jo itkiju rije!... Ali pogled mu se
zamuti!... Vie nije vidio!...
Pa ipak, bila je tu jo jedna rije koja ih je mogla navesti na djevojin trag, rije koju
doktor uspije nai gotovo nedirnutu...
- Tripolitanija! - povie...
Sarcanv se dakle poao skloniti u svoj zaviaj Tripolitaniju, gdje moe biti posve si-
guran! U taj je kraj krenula karavana s kojom putuje ve pet tjedana!...
- U Tripoli! - ree doktor.
Iste veeri isplove. Ako Sarcanvju i ne treba mnogo vremena da dospije u prijestol-
nicu Namjesnitva, barem se mogu nadati da e stii svega nekoliko dana poslije njega.

319
 II
SVETKOVINA RODA

f ili
 2 barjacima kriavih boja te bijedne kolibe nad kojima su otrcani i pokrpani zasloni jedva
3. slabo titili goste od oporog giblija, suhog vjetra koji pue s juga. Tu i tamo vidjele su
studen se skupine konja ureenih bogatom istonjakom ormom, deve to su u pijesak poloile
og plosnate glave nalik na napola prazan mijeh, mali magarci slini velikim psima, psi veliki
ravnica poput malih magaraca, mazge pod golemim arapskim sedlima kojima su unkai i obluci
Soung- okrugli kao devina grba. Nadalje, konjanici s pukama preko lea, koljena skvrenih do
Ettelate visine grudi, stopala u stremenima u obliku papua, s dvosjeklim sabljama o pasu
, koja galopirali su sred gomile mukaraca, ena i djece ne brinui se hoe li ih u prolazu
se pregaziti. Naposljetku, bilo je domorodaca, a svi su se gotovo podjednako zakukuljili u
prostire barbarsku nonju pod kojom biste enu teko razluili od mukaraca, da mukarci ne
izvan pribadaju skute plata na prsa uz pomo bakrene kope, dok mu ene gornju stranu
zidina prebacuju preko lica te im se vidi samo lijevo oko, a oprave se razlikuju po staleima.
Tripolij Siromasi nose obini vuneni ogrta ispod kojega su goli, imuni kaput i iroke arapske
a, akire, bogati raskono ruho bijelih i plavih boja preko druge halje od gaze, na kojoj se
pruala blistavilo svile mijea sa zagasitom vunom povrh zlatom protkane koulje.
je Jesu li dakle na ravnicu nahrupili jedino Tripolitanci? Nisu. Po pristupima prijestol-
neobia nice gurali su se trgovci iz Ghadamesa i Sokne s pratnjom crnih robova, zatim idovi i
n idovke iz tog predjela, ene otkrivenih lica, debele kako im u toj zemlji dolikuje i obuene u
prizor. iroke, ne ba ljupke hlae, pa Crnci pridoli iz oblinjeg sela poto su napustili jadne
Tko je kolibe od trske i palminog lia da bi prisustvovali javnom veselju, slabije snabdjeveni
toga rubljem negoli nakitom, grubim bakrenim narukvicama, ogrlicama od koljaka, nizovima
dana ivotinjskih zuba i srebrnim kolutima provuenim kroz uske ili kroz nosnu hrskavicu,
mogao onda Benulijci, Avagirci, podrijetlom s obala Velike Sirte, koje tamonje datulje opskr-
rei je bljuju vinom, plodovima, kruhom i pekmezima. Napokon, sred gomile Maura,
li Berbera,Turaka, Beduina pa ak i Europljana epirili su se pae, eici, kadije, kaidi, sve
ravnica sami mjesni velmoe probijajui se kroz svjetinu raje koja se ponizno i oprezno razmi-
suha ili cala pred isukanim sabljama vojnika ili pred pendrecima redara to zavode zapt, kad bi
plodna obavijen uzvienom ravnodunou prolazio vrhovni namjesnik tog afrikog vilajeta,
? provincije Turskog Carstva kojoj uprava ovisi o Sultanu.
Povrin Iako Tripolitanija uz est tisua vojnika broji preko milijun i po stanovnika, milijun
u su joj u Debelu i petsto tisua u Cirenaiki, grad Tripoli sam za sebe ima samo dvadeset do
zastiral dvadeset i pet tisua dua. Ali moemo ustvrditi da se taj dan stanovnitvo bar udvostruilo
i kad su se stekli znatieljnici nadoli sa svih strana podruja. "Seljani" istina nisu potraili
raznob utoite u prijestolnici Namjesnitva. Medu ne ba prostrane zidine utvrenog pojasa, ni
ojni u kue to ih loa kakvoa grade brzo promee u ruevine, ni uske, zakrivljene ulice bez
atori poploenja, gotovo bi se reklo i bez neba nad sobom, ni u etvrt tik do pristanita gdje
koje su se nalaze konzulati, ni u zapadnu etvrt u koju se zgurala idovska opina, ni u dio grada
ovjena koji preostaje za potrebe muslimanskog ivlja ne bi stala sva najezda naroda.
li No ravnica Soung-Ettelate bila je dovoljno velika da primi gomilu gledatelja koji su
kitama prispjeli na Svetkovinu roda o kojoj se predanje jo tuje u istonim afrikim zemljama.
i Ravnica, djeli Sahare utog pijeska koji za snanih istonih vjetrova more katkad pre-
ukrasili plavi, okruuje grad s triju strana, a iroka je oko kilometar. U otro izraenoj opreci s

320
 june joj se strane prostire oaza Menchie s nastambama bljetavo bijelih zidova, s vrtovima
to se navodnjavaju konatim dolapom koji vue mrava kravica, sa umama naranaa,
limuna i datulja, s gajevima koji se zelene od grmlja i cvjetnih bokora, s antilopama, gaze-
lama, pustinjskim lisicama i plamenicima, nalik na iroku enklavu u kojoj se skupilo
puanstvo koje broji najmanje trideset tisua stanovnika. Zatim iza nje poinje pustinja
koja se ni na kojemu mjestu u Africi tako ne pribliava Sredozemnome moru, pustinja i
njezine pokretne dine, neizmjerni pjeani sag po kojemu, kako kae barun od Krafta,
vjetar oblikuje valove jednako lako kao na moru, libijski ocean na kojemu ne nedosta-
je ak ni izmaglica od neopipljive praine.
Tripolitanija, podruje veliinom gotovo jednako Francuskoj, lei izmeu Tunisa,
Egipta i Sahare du trista kilometara sredozemne obale.
Upravo se u taj kraj, jedan od najslabije poznatih u Sjevernoj Africi, gdje se ovjek
najdue moe skrivati pred svim potragama, sklonio Sarcanv poto je napustio Tetouan.
Rodom iz Tripolitanije, koja mu je bila poprite prvih podviga, samo se vratio u posto-
jbinu. Budui da je, nismo zaboravili, bio lanom najstranije sljedbe sjeverne Afrike,
morao je naii na svesrdnu pomo u Senusita, kojima u inozemstvu nikada i nije prestao
biti dobavljaem streljiva i oruja. Stoga se kad je stigao u Tripoli mogao nastaniti u kui
mukadema Sidija Hazama, voe kojega su priznavali pristae iz tog predjela.
Poto su Silasa Toronthala oteli na cesti za Niu, to on sebi jo nije znao objasniti,
Sarcany je otiao iz Monte Carla. Nekoliko tisua franaka koje je uzeo od posljednjih
dobitaka, a koje je bio dovoljno oprezan da ne proigra kao zadnji ulog, omoguilo mu je
w
da podmiri trokove puta i nepredviene izdatke s kojima se najprije morao suoiti. Imao
je naime razloga strepiti da e Silasu Toronthalu u onako beznadnom poloaju pasti na
pamet da mu se osveti ili tako da progovori o njegovoj prolosti, ili da oda Savino skrovite.
A bankaru nije bilo nepoznato da je djevojka u Tetouanu, u Namirinim rukama. Zbog toga
je Sarcanv odluio da to je prije mogue ode iz Maroka.
Uistinu, postupio je vrlo razborito, jer Silasu Toronthalu nije dugo trebalo da kae
u kojoj je zemlji i u kojem gradu zatoio djevojku pod Marokankinom paskom.
Sarcanv dakle odlui da utekne u Tripolitansko Namjesnitvo, gdje mu nee uzmanj-
kati naina da ini to ga je volja ni da se obrani. No da je poao priobalnim parobrodi-
ma ili alirskom eljeznicom, kao to je doktor odmah shvatio, bio bi se izloio preve-
likim opasnostima. Stoga mu je bilo milije pridruiti se senusitskoj karavani koja se selila
prema Cirenaiki novaei pristae u glavnim vilajetima, u Maroku, Aliru i u tuniskoj
pokrajini. Karavana, koja e brzo prijei petsto milja puta izmeu Tetouana i Tripolija
drei se sjeverne granice pustinje, krene 12. listopada.
A sad je Sava bila posve izruena na milost i nemilost otimaima. Ali to ne pokole-
ba njezinu odrjeitost. Ni Namirine prijetnje ni Sarcanvjev bijes nisu je se doimali.
Kad je odlazila iz Tetouana, karavana je ve brojila pedesetak sljedbenika ili Khouana
koji su se ujedinili pod vodstvom imama, a on ju je sastavio kao vojsku. Nije uostalom
bilo ni govora da prou preko pokrajina koje su pod francuskom vlau, jer bi tu bili
nabasali na priline tekoe.
Poloajem primorskog podruja Alira i Tunisa afriki kontinent do zapadne obale
Velike Sirte tvori luk koji se na jugu naglo sputa. Prema tome, najizravniji put od Tetouana
do Tripolija jest put koji luku opisuje tetivu, a ne dopire sjevernije od Laghouata, jednog
od posljednjih francuskih gradova na granici Sahare.
Kad je izala iz Marokanske kraljevine, karavana se isprva zaputi du ruba bogatih
pokrajina Alira, koji su htjeli nazvati Novom Francuskom, a koji zapravo i jest sama
Francuska vie nego to su Nova Kaledonija, Nova Nizozemska i Nova kotska doista kot-
ska, Nizozemska i Kaledonija, jer ga od francuskog podruja dijeli jedva trideset sati morem.

321
 U Beni-Matanu, u Oulad-Nailu i u Sharfat-El-Hamelu karavana se povea za stanovit
broj lanova. Tako joj se posada popela na preko trista ljudi kad je dospjela do tuniskog
primorja na rubu Velike Sirte. Tad je samo trebalo da slijedi obalu, pa okupljajui nove
Khouane u raznim selima pokrajine oko 20. studenog stigne do granice Namjesnitva
nakon putovanja koje je trajalo est tjedana.
Dakle, u trenutku kad se spremala halabuna proslava Svetkovine roda, Sarcanv i
Namir tek su tri dana bili gostima mukadema Sidija Hazama, iji je dom sada postao
zatvorom Save Sandorf.
Vitak minaret koio se nad kuom bijelih zidova u kojima je bila probijena nekoli-
cina pukarnica, nazubljenih krunita, bez prozora na vanjskoj strani, uskih i niskih vrata,
a donekle je izgledala kao mala tvrava. Bila je to doista prava zawiya koja se smjestila
izvan grada, nadomak pjeanoj ravnici i nasadima u oazi, u predio koje su zahvaali
visokim ogradama zatieni vrtovi.
U unutranjosti se ugledala na uobiajeni raspored u arapskim nastambama, samo
na trostrukom tlocrtu, to jest imala je tri unutranja dvorita. Dvorita obavija etvero-
strana galerija sa stupiima i svoditima, na koje su gledale brojne, veinom bogato na-
mjetene sobe. U dnu drugog dvorita posjetitelji ili gosti mukademovi nalazili su veliku
skifu, neku vrstu predvorja ili hodnika, u kojoj je Sidi Hazam ve odrao vie od jednog
sastanka.
Osim visokih zidina to su branile kuu, u njoj je obitavalo i brojno osoblje koje je
moglo pridonijeti sigurnosti u sluaju da je napadnu barbarski nomadi ili ak tripoli-
tanske vlasti, koje su teile da svladaju pokrajinske Senusite. Bilo je tu pedesetak i za
obranu i za napad dobro naoruanih pristaa.
U zawiyju se moglo pristupiti kroz jedna jedina vrata, a ni ta okovana, teka i vrsta
vrata ne bi se lako mogla provaliti, a i da se provale, ne bi im bilo lako prijei prag.
Sarcanv je dakle u mukadema naao sigurno utoite. Nadao se da e upravo ondje
svoju rabotu sretno privesti kraju. Vjenanje sa Savom moralo mu je pribaviti jo vei
imetak, a po potrebi je mogao raunati da e mu pomoi i bratstvo, koje je u njegovu
uspjehu gledalo svoj izravni probitak.
Pristae pak koji su stigli iz Tetouana ili se prikljuili iz drugih vilajeta rasprili su se
oazom Menchie, pripravni da se na prvi znak skupe. Svetkovina roda e, a da tripolitan-
ska policija nije mogla nita posumnjati, posluiti upravo senusitskoj stvari. Ondje, na
ravnici Soung-Ettelate, Khouani iz Sjeverne Afrike morali su od muftija primiti lozinke,
kako bi se sjedinili na podruju Cirenaike i ondje osnovali pravu pravcatu gusarsku kra-
ljevinu pod posvemanjom vlau kalifa.
r

i
A okolnosti su bile povoljne, jer je udruenje upravo u vilajetu Benghazi u Cirenaiki
ve imalo najvee mnotvo pobornika.
Na dan kad se u Tripolitaniji morala slaviti Svetkovina roda, kroz svjetinu na ravnici
Soung-Ettelate etala su se tri stranca.
U strancima, muhadirima, nitko nije mogao prepoznati Europljane u arapskim no-
njama. Najstariji od njih trojice, uostalom, odijelo je nosio neusiljeno kako moe samo
ovjek koji je na nj odavno navikao.
Bio je to doktor Antekirtt u pratnji Petra Bathorvja i Luigija Ferrata. Jeziak Pescade
i Rt Matifou su ostali u gradu gdje su obavljali stanovite pripreme, pa e se jamano na
mjestu zbivanja pojaviti tek kad kucne as da odigraju svoje uloge.
Tek je prije dvadeset i etiri sata, popodne, Elektrik 2 bacio sidro iza dugoga niza
hridi koji za luku u Tripoliju predstavlja svojevrsni prirodni nasip.
Natrag su doplovili jednako brzo kao to su otplovili u Maroko. U Philippevilleu, u
draici Filfila zastali su na tri sata, ni trenutka due, jer im je toliko trebalo da se opskrbe

322
 arapskim ruhom. Zatim je Elektrik odmah krenuo, a u Numidijskom zaljevu nisu ga ni
primijetili.
Kad su dakle doktor i njegovi drugovi pristali, ali ne u luci kod Tripolija, nego iza
stijena izvan luke, na tripolitansko tlo nisu stupila petorica Europljana, nego petorica
istonjaka koji odjeom nisu mogli privui pozornost. Moda bi Petra i Luigija nevinost
takvoj udnoj preoblaci bila i izdala oku pomnjiva promatraa. Ali kako su za Jezika
Pescadea i Rta Matifoua komedijaka preruavanja bila uobiajena, oni se nisu imali zato
osjeati nelagodno.
im je pala no, Elektrik se pode skriti na strani suprotnoj od luke, u nekoj od uvala
tog slabo uvanog primorja. Tu je morao biti pripravan da isplovi u bilo koje doba dana
ili noi. Netom se iskrcaju, doktor i njegovi drugovi se uspnu stjenovitim podnojem
obale, udare molom od krupnog kamena koji vodi u Bab-el-bahr, gradska vrata s morske
strane, te se zapute uskim gradskim ulicama. Prvo svratiste na koje nabasaju, a nisu mogli
mnogo birati, uini im se prikladnim za nekoliko dana, ako ne i za nekoliko sati. Ondje
se predstave kao jednostavni ljudi, skromni tuniski trgovci koji na prolazu kroz Tunis ele
iskoristiti priliku da prisustvuju Svetkovini roda. Budui da je doktor arapski govorio je-
dnako ispravno kao i ostale jezike Sredozemlja, govor ga nije mogao izdati.
Gostioniar usluno primi petoricu putnika koji su mu ukazali ast da odsjednu kod
njega. Bio je to debeo, vrlo brbljav ovjek. Doktor ga navede da pria i uskoro dozna neke
stvari koje su ga neposredno zanimale. Prije svega, dozna da je iz Maroka u Tripolitaniju
nedavno stigla karavana. Zatim uje kako je Sarcanv, kojega u Namjesnitvu dobro po-
znaju, bio lan karavane te da je gost u kui Sidija Hazama.
Iste su se veeri zato doktor, Petar i Luigi prvo pobrinuli da ih ne opaze i pomijeali
se sa svjetinom nomada koji su se utaborili na ravnici Soung-Ettelate. Dok su se etali,
motrili su mukademovu kuu na rubu oaze Menchie.
Tu je dakle zatoena Sava Sandorf! Otkako je doktor boravio u Dubrovniku, nikada
otac i ki nisu jedno drugome bili blii! Ali u ovom ih trenutku dijeli neprobojan zid.
Dakako, Petar bi na sve pristao kako bi je oteo Sarcanvju, ak i da se s njime nagodi! Grof
Matija Sandorf i on spremni su mu prepustiti imetak za kojim bijednik hlepi! A ipak, ne
mogu zaboraviti da treba ispuniti pravdu nad ovjekom koji je potkazao Stjepana Bathorvja
i Ladislava Zathmara!
Meutim, u poloaju u kojem se sada nalaze namjera da se dokopaju Sarcanvja i
izvuku Savu iz kue Sidija Hazama predstavlja pothvat pun gotovo nepremostivih prepre-
ka. Kad silom ne mogu postii uspjeh, da li da je zamijene lukavtinom? Hoe li im sutra-
nja sveanost pruiti prigodu da je upotrijebe? Jamano hoe, pa se doktor, Petar i Luigi
te veeri posvete naumu koji je predloio Jeziak Pescade. Dok ga bude provodio, valjani
e momak ivot staviti na kocku. No poe li mu za rukom prodrijeti u mukademov dom,
moda e mu uspjeti da otme Savu Sandorf? Koliko je hrabar i vjet, nita se ne ini
nemogue.
Sutradan su se, dakle, oko tri popodne doktor Antekirtt, Petar i Luigi nalazili u izvidnici na
ravnici Soung-Ettelate upravo da bi izveli naum za koji su se odluili, dok su se Jeziak
Pescade i Rt Matifou pripremali za uloge to e ih odigrati kad svetkovina bude u punom jeku.
Sve dotad se jo ni po emu nije moglo nazreti kakva e graja i kakav mete nastati na
ravnici pri svjetlu nebrojenih baklji kad se spusti veer. Jedva da se moglo uoiti kako se
u toj zbijenoj gomili uljaju vrlo jednostavno odjeveni senusitski privrenici, koji su
jedni drugima tek masonskim znacima prenosili naloge voa.
No ovim povodom valja da se upoznamo s istonjakim ili tonije, afrikim preda-
njem iz kojega e glavne dogaaje prikazati u Svetkovini roda, to tako silno plijeni zani-
manje muslimanskoga ivlja.

323
 Bilo jednom na afrikome tlu pleme Dina, Pod imenom Bou-Ihebra Dini su zaposje-
dali prostrano podruje koje se protezalo uz rubove pustinje Hammade, izmeu Tripolitanije
i Fezanske kraljevine. Bio je to moan, straan narod kojega su se svi bojali. Bio je nepravedan,
zao, bahat i neovjean. Nijedan se afriki vladar nije mogao s njime nositi.
Dogodi se jednoga dana te prorok Sulejman pokua ne napasti Dine, nego ih preo-
bratiti. S tom im zato nakanom poalje jednog od svojih vjerovjesnika kako bi ih pouio
da ljube dobro, a mrze zlo. Utaman mu trud! Divlja rulja epa propovjednika i pogubi ga.
Takvu su drskost Dini poinili zato to su znali da se nijedan kralj nee usuditi da
u njihovu odijeljenu i teko pristupanu zemlju poalje vojsku. Mislili su, osim toga, da
nikakav glasnik nee moi proroku Sulejmanu javiti kako su doekali njegova vjerovje-
snika. Varali su se.
U tom je kraju postojalo veliko mnotvo roda. Rode su, kao to znamo, udoredne
ptice izvanredne pameti i nadasve pravdoljubive, jer predanje kazuje da se nikad ne na-
stanjuju u zemlji kojoj ime pie na novcu, budui da je novac vrelo svih zala i najmoniji
pokreta to ovjeka vodi u bezdan neistih strasti.
Vidjevi u kakvoj izopaenosti ive Dini, rode se tako jednoga dana sastanu da povi-
jeaju, pa odlue da jednu izmeu sebe poalju proroku Sulejmanu kako bi ga obavi-
jestile tko su propovjednikovi ubojice i potakle ga na pravinu osvetu.
Prorok smjesta pozove pupavca, koji mu je omiljeni skorotea, pa mu naredi da u
zrane visine afrikoga neba dovede sve rode ovoga svijeta.
To ovaj i uini, a kad su se bezbrojne ete ptica okupile pred prorokom Sulejmanom,
doslovno pripovijeda predanje, od njih nasta oblak koji bi bio kadar zasjeniti cijeli pre-
dio izmeu Mesde i Morzouqa. Tad svaka u kljun uzme kamen i poleti spram zemlje
Dina. Onda se nad nju nadviju i kamenuju pleme skotova, kojima su due sada u vijeke
vjekova zasunjene u dnu pustinje Hammade.
Tako glasi basna koju e taj dan uprizoriti svetkovina. Pod povelike mree to su ih
razapeli irom ravnice Soung-Ettelate nahvatali su vie stotina roda. Tu su veinom sto-
jei na jednoj nozi ekale trenutak da ih oslobode, a klepet njihovih vilica pronosio se
uzduhom na trenutke nalik na topot bubnjeva. Kad se da znak, one e prhnuti u zrak i
ispustiti bezopasne grudice od mekane zemlje na gomilu vjernika, a gledatelji e vriskati,
glazbala tretati, mukete praskati pri svjetlu zublji raznobojna plamena.
Jeziak Pescade znao je kako e se sveanost odvijati, a upravo ga je njezin program
nadahnuo milju da u njoj odigra ulogu. U tim e okolnostima moda moi doprijeti do
unutranjosti kue Sidija Hazama.
U asu kad je sunce zalo topovski hitac koji su ispalili sa zidina Tripolija dade znak
koji je opinstvo na Soung-Ettelate tako nestrpljivo iekivalo.
Poto ih je najprije zagluila jeziva buka koja se zaorila sa svih strana, doktora, Petra
i Luigija domalo zaslijepe tisue lui koje se rasplamsaju ravnicom.
U asu kad se razlegao topovski pucanj svjetina nomada jo je bila zabavljena veer-
njim obrokom. U Turaka, koji su eljeli istaknuti da su Turci, mezetila se peena ovetina
i pilav s piletinom, u neto imunijih Arapa jeo se kus-kus, a u svih jadnika kojima je po
depovima zveckalo vie bakrenih mahbuba negoli zlatnih miktala obina bazina,
neka vrsta kae od jemenog brana na ulju. U svih njih pak u izobilju je bilo datuljinog
soka, koji kad uzavre i pretvori se u alkoholno pivo moe ovjeka namrtvo opiti.
Koji tren nakon topovskog pucnja mukarci, ene, djeca, Turci, Arapi i Crnci bili su
ve posve izvan sebe. Glazbala barbarskih orkestara morala su zajeati neizmjerno snanim
zvucima da nadjaaju urnebes ljudskih glasova. Ponegdje su se propinjali konjanici i pripu-
cavali iz dugih puaka i pitolja, dok su topovi poput paklenih kutija grmjeli iz vatrenih
gubica, sred komeanja koje bi bilo nemogue opisati.

324
 Konjanici su pripucavali iz dugih puaka

Na jednoj strani, uz svjetlost baklje, dok su coktali drveni bubnjevi a prolamao se

jednolian pjev, crnaki poglavica u arenim haljinama kojemu su o pasu zveketale koice,
lica zastrtog avolskom obrazinom, na ples je poticao tridesetak Crnaca koji su se previ-
jali okrueni raspomamljenim enama, a one su im pljeskale dlanovima.
Na drugoj su divlji uroenici na vrhuncu vjerskog zanosa i pijanstva zapjenjenih lica
i iskolaenih oiju drobili komade drveta, vakali eljezo, parali si kou, kovitlali goruu
eravicu, obavijali se dugim zmijama to su ih ujedale za zapea, za obraze, za usne, a
oni su im vraali milo za drago grizui im krvave repove.

525
 No uskoro sva svjetina iznenada pohrli prema kui Sidija Hazama kao da je onamo
privlai neka druga predstava.
Tu su stajala dvojica mukaraca, jedan gorostasan, drugi krhak, dvojica pelivana koji
su neobinim prikazivanjem snage i vjetine usred etverostrukog reda gledalaca izazi-
vali najbunije poklike oduevljenja to ih mogu izviknuti tripolitanska usta.
Bili su to Jezicak Pescade i Rt Matifou. Kao pozornicu za vratolomije izabrali su mjesto
jedva koji korak od kue Sidija Hazama. Za tu priliku opet su se latili umijea sajminih
umjetnika. Odjeveni u prnje koje su skrojili od arapskih tkanina, stali su iznova okua-
vati sreu.
- Nisi valjda previe zarao? - prije toga Rta Matifoua upita Jezicak Pescade. ;
- Nisam, Jeziku Pescade.
-1 nee ustuknuti ni pred kakvom vjebom koja bi mogla razbuditi ove budale? -
Ja!... Jada ustuknem!...
- ak ni kad bi morao zubima gutati zmije?...
- Kuhane?. . . - zapita Rt Matifou.
- Ne... Sirove!
- Sirove?...
-1 to ive !
Rt Matifou se iskrevelji, no zatreba li odlui i jesti zmije ... kao kakav domorodac.
Doktor, Petar i Luigi pomijeali su se s gomilom gledalaca i nisu gubili iz vida svoja
dva druga.
Rt Matifou nije nipoto zahrao! Nije izgubio ni trunak udesne snage. Ve na poetku,
petorica ili estorica najilavijih Arapa koji su se odvaili da se s njime rvu ramenima
dotaknu tlo.
Zatim Arape zadive majstorijama, osobito kad su iz ruku Jezika Pescadea u ruke Rta
Matifoua stale letjeti upaljene zublje ocrtavajui plamene krivulje.
A ipak, gledateljstvo se s pravom moglo smatrati izbirljivim. U gomili se nalazilo mnogo
poklonika poludivljeg naroda Tuarega, koji su okretni kao najstranije zvjeri ovih zemljopi-
snih irina, kao to oglaava neobina najava slavne druine Bracco. Poznavatelji su ve
imali prilike pljeskati neustraivome Mustafi, pustinjskom Samsonu, ovjeku-topu koje-
mu je engleska kraljica po sobaru poruila da se vie ne uputa u taj pokus, jer se boji da
ga ne zadesi nesrea! Ali Rtu Matifouu u snagatorskim vjetinama nije bilo ravna, pa je
mogao izazvati svakog takmaca. Najposlije, ushit kozmopolitske rulje to je opkolila europske
umjetnike dosegne vrhunac zadnjom tokom. Iako se u europskim cirkusima ve otrala,
ini se da je tripolitanski zgubidani jo nisu poznavali. Uzevi izmeu dvadeset i pet i
trideset stopa dugu motku Rt ju je Matifou drao okomito rukama pripijenim uz grudi. Na
vrhu motke Jezicak Pescade, koji se na nju izverao vjeto poput majmuna, njihao se u
zapanjujue smionom poloaju, pa se motka pod njim opasno iskrivila.
No Rt Matifou ga je postojano drao i uz to se malo pomalo pomicao kako bi ostao
u ravnotei. Kad se naao tik do zida kue Sidija Hazama, smogne snage da jo isprui
ruke i podigne motku, dok je Jezicak Pescade zauzeo stav krilate boice Glasine i slao
opinstvu poljupce.
Svjetina Arapa i Crnaca je sva razdragana vritala od oduevljenja, pljeskala rukama
i lupala nogama. Ne, nikada se jo pustinjski Samson, neustraivi Mustafa, najsmioniji od
svih Tuarega nije uzdigao do te visine!
U tom trenutku odjekne topovski hitac sa zidina Tripolija po opkopu. Na taj se znak
uvis vinu stotine roda to su ih najednom oslobodili iz golemih mrea u kojima su amile
zarobljene, a tua lanoga kamenja stane pljutati po ravnici sred zaglunih krikova iz
zraka, kojima jednako buno odgovori galama sa zemlje. . w>s>v mi >. s i

326
 Matifou ga je postojano drao

Sveanost se tad posve raspojasa. Reklo bi se da su sve ludnice Staroga svijeta istresle
svoje stanovnike na ravnicu Soung-Ettelate u Tripolitaniji!
Meutim, kao da je gluha i nijema, mukademova je kua ostajala zatvorena cijelo
vrijeme dok je trajalo javno veselje i ni jedan jedini pouzdanik Sidija Hazama nije se pomo-
lio na vratima ni na terasama.
Ali gle, uda li neviena! U asu kad su se baklje ugasile, poto su onako jatimice
uzletjele sve rode, Jeziak Pescade iznenada nestane kao da je i sam odvijorio u nebeske
visine, skupa s vjernim pticama proroka Sulejmana. to se s njime zbilo?

327
 Rt Matifou pak kao da se zbog njegova nestanka nije zabrinuo. Najprije baci motku
u zrak, spretno je doeka s drugog kraja i razmae se njome kao to bi bubnjarski voa
zavitlao divovskom palicom. aroliju u kojoj je izdimio Jeziak Pescade primio je kao
najprirodniju stvar na svijetu.
Gledatelje to svejedno do kraja oduevi, pa ushit izraze derui se da su ih vjeroja-
tno uli i izvan granica oaze. Nitko od njih ne posumnja da je gipki pelivan odleprao
uzduhom put kraljevine roda.
Ne zatravljuje li gomilu upravo ono to sama sebi ne zna objasniti?

328
 III
KUA SIDIJA HAZAMA

Bilo je oko devet sati uveer. Pucnjava, glazba i povici naglo utihnu. Svjetina se pone
pomalo razilaziti, jedni se vrate u Tripoli, a drugi krenu natrag u oazu i u oblinja sela u
tom kraju. Za nepun sat ravnica Soung-Ettelate zamuknut e i opustjeti. Smotavi atore
i napustivi logor Crnci i Berberi ve su se zaputili prema raznim dijelovima Tripolitanije,
dok su Senusiti poli prema Cirenaiki, odnosno prema vilajetu Benghazi, da bi ondje
okupili sve kalifove snage.
Jedino doktor Antekirtt, Petar i Luigi nee to mjesto ostaviti cijelu no. Kako su bili
spremni na svata otkad je nestao Jeziak Pescade, svaki od njih odmah izabere straarsko
mjesto uz same zidine kue Sidija Hazama.
Kad se nevjerojatnim zaletom odbacio s motke koju je Rt Matifou u tom asu drao
ispruenim rukama, Jeziak Pescade pao je na grudobran jedne od terasa podno minareta
to se koio nad dvoritima kue.
U tamnoj ga noi nitko nije mogao vidjeti ni izvana ni iznutra, ak ni iz skife koja se
nalazila, u dnu drugog dvorita gdje je boravila nekolicina Khouana od kojih su jedni
spavali, a drugi bdjeli po muhamedovoj zapovijedi.
Lako je shvatiti da Jeziak Pescade nije mogao unaprijed skovati konani naum, jer
e ga ionako stjecajem mnogih nepredvienih okolnosti moda morati preinaiti. Nije
znao kako je iznutra rasporeena kua Sidija Hazama, pa nije znao ni gdje su djevojku
zatvorili, je li sama ili je budno uvaju i nee li joj ponestati tjelesne snage da pobjegne.
To ga je primoralo da postupa donekle nasumce. Pa ipak, kazao je sam sebi ovako:
- Prije svega, silom ili lukavtinom treba da doprem do Save Sandorf. Ako i ne mogne
odmah poi sa mnom, ako mi i ne uspije da je jo ove noi otmem, valja da barem dozna
da je Petar Bathorv iv, da je tu, podno ovih zidova, da su joj doktor Antekirtt i njegovi
drugovi spremni pritei u pomo i naposljetku da ne smije popustiti ni pred kakvom pri-
jetnjom ukoliko bi se njezin bijeg i morao odgoditi!... Istina, mogu me otkriti prije negoli
stignem do nje!... Ali o tome u razmisliti kad bude vrijeme!
Preskoivi ogradu, neku vrstu zupcima probuenog bjeliastog zadebljanja, Jeziku
Pescadeu prva je briga bila razmotati tanak konopac pun vorova koji je mogao sakriti
pod lakim lakrdijakim odijelom. Zatim ga privee za jedan od kutnih zubaca tako da je
izvana vidio sve do tla. Bila je to tek mjera opreza, koju je ipak bilo razborito poduzeti.
Kad je to obavio, prije nego to e se otisnuti dalje Jeziak Pescade potrbuke legne du
ograde. U poloaju koji mu je nalagala smotrenost poeka ne pomakavi se. Ako su ga
vidjeli, na terasu e uskoro nagrnuti ljudi Sidija Hazama, a u tom sluaju valjat e se samo
posluiti konopcem koji se nadao upotrijebiti da spasi Savu Sandorf.
Mukademovim domom vladala je posvemanja tiina. Kako ni Sidi Hazam, ni Sarcanv,
ni itko od njihovih ljudi nisu sudjelovali u Svetkovini roda, vrata zawiyje nisu se otvarala
od izlaska sunca.
Poto je koji asak priekao, Jeziak Pescade krene naprijed puzei prema kutu u
kojem se uzdizao minaret. Stubite koje je vodilo u gornji dio minareta oito se moralo
nastavljati sve do poda u prvom dvoritu. Naime, kroz vrata to su se otvarala na terasu
moglo se sii do razine unutranjih dvorita.
Vrata su iznutra bila zatvorena, ali ne kljuem, nego zasunom koji bi izvana bilo
nemogue skinuti a da se u vratnici ne probije rupa. Taj bi posao Jeziak Pescade sigurno
uspio izvesti, jer je u depu imao peri, skupocjeni doktorov dar koji mu je mogao dobro
koristiti. Ali bi morao raditi dugo, a moda i buno.

329
 Jeziak Pescade krene naprijed puzei

To nije bilo nuno. Tri stope iznad terase u minaret se otvarao odusak nalik na pukar-
nicu. Ako je odusak i bio uzak, Jeziak Pescade nije bio debeo. Osim toga, nije li svojstvo
make da se moe protegnuti i proi kuda se ini da je prolaz nemogu? Stoga se potrudi pa
se, dodue uz nekoliko ogrebotina na ramenima, domalo nade u unutranjosti minareta.
- Tako neto Rt Matifou ne bi nikad mogao napraviti! ree sam sebi, a donekle je bio
u pravu.
Onda tapkajui prie vratima i izvue zasun, kako bi ostala slobodna za sluaj da se
mora vraati istim putem.

330
 Dok se sputao zavojitim stubitem u minaretu, Jeziak Pescade je vie klizio nego
stupao drvenim stepenicama da ne zakripe pod njegovim korakom. Na donjoj strani se
nae pred jo jednim zatvorenim vratima. Ali njih je trebalo samo gurnuti da se otvore.
Ta su vrata gledala na galeriju sa stupiima koja je okruivala prvo dvorite i s koje
se ulazilo u neke sobe. Nakon potpune tame na stubitu ovo se mjesto inilo unekoliko
manje mrano. Ipak, iznutra nije bilo nikakve svjetlosti niti ikakva uma. U sredini dvori-
ta stajao je zdenac s izvorskom vodom, a oko njega veliki zemljani krazi iz kojih su se
izvijali razni izdanci papra, palme, oleandra i kaktusa to su gustim zelenilom ogradu
zdenca zaklanjali poput maloga gaja.
uljajui se na prstima Jeziak Pescade obie galeriju i zastane pred svakom sobom.
inilo se da u njima nitko ne stanuje. Nisu meutim sve izgledale puste, jer se iza jednih
vrata jasno uo zvuk neijega glasa.
Jeziak Pescade najprije uzmakne. Bio je to Sarcanvjevglas, glas koji je u vie navrata uo
u Dubrovniku. Ali premda je pripio uho uz vrata, nije mogao razaznati to se u sobi govori.
U tom trenutku razlegne se neto jai tropot, a Jeziak Pescade stigne samo odskoi-
ti unatrag i skvriti se iza jednoga od velikih kraga oko zdenca.
To je Sarcanv iziao iz sobe. Pratio ga je Arapin visoka rasta. Njih dvojica nastave ra-
zgovarati etajui se pod dvorinom galerijom.
Na nesreu, Jeziak Pescade nije mogao razumjeti o emu govore Sarcanv i njegov
drug, jer su se sluili arapskim jezikom koji on nije poznavao. Ipak razabere dvije rijei
ili bolje, dva imena: ime Sidija Hazama, jer je sa Sarcanvjem, naime, priao mukadem
glavom, a zatim ime Antekirtte, to se vie puta ponovilo u razgovoru.
- To je u najmanju ruku udno! - u sebi ree Jeziak Pescade. - Zato govore o Antekirtti?
Da ne snuju Sidi Hazam, Sarcanv i svi tripolitanski gusari kakav napad na na otok? Sto
mu gromova! A ja nemam pojma o jeziku kojim ta dva nevaljalca govore!
Onda se Jeziak Pescade upne ne bi li onako skutren iza s posuda s biljem uvrebao
koju drugu sumnjivu rije kad su se Sarcanv i Sidi Hazam stali pribliavati zdencu. Ali no
je bila dovoljno tamna da ga oni ne vide.
- A onda - govorio je sam sebi - da je Sarcany sam u ovome dvoritu, moda bih ga
mogao epati za guu i sprijeiti ga da nam nakodi! No to ne bi spasilo Savu Sandorf, a
ja ovaj skok smrti izvodim zbog nje!... Strpimo se!... Na Sarcanvja e ve doi red!
Razgovor izmeu Sidija Hazama i Sarcanvja potraje otprilike dvadesetak minuta.
Nekoliko puta izgovore i Savino ime popraeno rijeju "arue", a Jeziak Pescade se pri-
sjeti da je tu rije ve uo i da na arapskom znai zarunica. Oevidno je mukadem znao
za Sarcanvjeve namjere i podravao ih.
Onda se dvojica mukaraca povuku kroz jedna od kutnih vrata u dvoritu, koja su
galeriju povezivala s ostalim pokrajnjim zgradama kue.
im su se izgubili, Jeziak Pescade se prikrade galerijom i kod vrata zastane. Morao
ih je samo odgurnuti da bi se zatekao na poetku tijesnog hodnika, koji prijee pipajui
zidove. Na drugom kraju zavravao je dvostrukim lukom to ga je u sredini podupirao
stupi, a kojim se ulazilo u drugo dvorite.
Prilino jarka svjetlost to je dopirala izmeu otvora kroz koje se skifa obasjava dne-
vnim svjetlom s dvorine strane na podu je izdvajala iroke sjajne odsjeke. U tom trenutku
ne bi bilo razborito na njih zakoraiti. Iza vrata dvorane uo se amor mnotva glasova.
Jeziak Pescade naas zastane neodluan. Tu je da trai sobu u kojoj su zatoili Savu,
a da bi je otkrio moe raunati jedino na puki sluaj.
Najednom se s druge strane dvorita prospe svjetlo. ena koja je nosila bakrenim
ukrasima i resama ureenu arapsku svjetiljku upravo je izila iz sobe to se nalazila, u
suprotnom kutu dvorita te krenula galerijom na koju su se otvarala vrata skife.

331
 Sa Sarcanyjem je priao mukadem glavom

Jeziak Pescade prepozna enu... Bila je to Namir. Kako je bilo mogue da Marokanka
ode u sobu gdje se nalazi djevojka, valjalo je nai naina da je slijedi, a da bi je slijedio
najprije ju je morao propustiti, ali da ga ona ne ugleda. Ovaj e trenutak dakle biti pre-
sudan za uspjeh smionog pokuaja Jezika Pescadea i za sudbinu Save Sandorf.
Namir je ila naprijed. Njezina svjetiljka, gotovo u razini tla, u to je veemu mraku
ostavljala gornji dio galerije to je bolje osvjetljavala pod poploen mozaikom. Budui da
je morala proi ispod dvostrukog luka, Jeziak Pescade nije znao kud bi, kadli mu zraka iz
svjetiljke pokae da se gornji dio luka sastoji od maurskih arabeski proaranih upljinama.

332
 Uas se Jeziak Pescade uspentra sredinjim stupiem, prihvati za jednu arabesku,
akama se osloni na nju i uspne do jajolike udubine i tu nepomino une poput sve-
takog kipa u zidnoj udubini.
Namir proe ispred svoda ne vidjevi ga i krene suprotnom stranom galerije. Stigavi
tad do vrata skife otvori ih.
Svjetlosni mlaz ikne dvoritem i smjesta se utrne im je ponovno zatvorila vrata.
Jeziak Pescade stane razmiljati, a i gdje bi naao bolje mjesto da razmilja?
- Namir se vratila u dvoranu - ree sam sebi. - Prema tome, oito je da nije ila u sobu
Save Sandorf! Ali moda je iz nje izila, pa bi u tom sluaju njezina bila soba koja se nalazi
u kutu dvorita?... Treba provjeriti!
Jeziak Pescade prieka nekoliko trenutaka prije nego to e napustiti skrovite.
Unutar skife svjetlo kao da je pomalo slabilo, dok se amor glasova sveo na obino mr-
mljanje. Jamano je dolo vrijeme kad se sve osoblje Sidija Hazama sprema da malo
otpoine. Okolnosti e tada biti jo prikladnije da se lati posla, jer e taj dio kue uroniti
u tiinu i prije negoli ugasne posljednje svjetlo. Tako se doista i dogodi.
Jeziak Pescade klisne niz stupi svoda, otpue poploanom galerijom, proe uz
vrata skife, zaokrene dvoritem i suelice se dohvati sobe iz koje je izila Namir.
Jeziak Pescade otvori vrata koja nisu bila zakljuana. A tad je pri svjetlu arapske
svjetiljke pod mlijenim staklom to je ostala gorjeti nou mogao brzo razgledati sobu.
Isprva Jeziak Pescade spazi prostirke koje su visjele po zidovima, tu i tamo pokoju
na maurski nain izraenu klupicu, hrpe jastuka u kutovima, dvostruki sag to je leao
preko mozaika na podu, nizak stol na kojemu je jo bilo ostataka veere a u pozadini
divan koji je zastirala vunena tkanina.
Ue i za sobom zatvori vrata.
Na divanu je ispruena leala neka ena koja je prije drijemala negoli spavala, napola
prekrivena burnusom u kakve se Arapi obiavaju zamotavati od glave do pete.
Bila je to Sava Sandorf.
Jeziak Pescade bez ikakve dvojbe prepozna djevojku, koju je vie puta susreo na
dubrovakim ulicama. Kako mu se uini da se otad promijenila! Bila je blijeda kao u
trenutku kad se njezina svadbena koija sudarila sa sprovodom Petra Bathorvja, a njezino
dranje i tuni lik, kao da je obamrla od bola, kazivali su koliko je morala i koliko mora
patiti!
Nije smio izgubiti ni trena.
Vrata naime zacijelo nisu zakljuana zato to e se Namir uskoro vratiti da bude uz
Savu! Da je moda Marokanka ne uva i danju i nou? Dodue, kad bi djevojka i mogla
napustiti sobu, kako bi joj uspjelo pobjei ako joj netko ne pomogne izvana? Pa kua
Sidija Hazama zazidana je kao zatvor!,
Jeziak Pescade se nagne nad divan. Kako li ga samo zaudi slinost koju prije nije
uoio, slinost izmeu Save Sandorf i doktora Antekirtta!
Djevojka otvori oi.
Kad je ugledala stranca u nakaradnom akrobatskom kostimu kako pritisnuvi prstom
usne stoji pred njom i moleivo je gleda, prvo se zaprepasti vie nego prestrai. Ali kad
se pridigla, bila je dovoljno prisebna da ne krikne.
- Tiho! - ree Jeziak Pescade. Mene se ne morate bojati!... Dolazim da vas spasim!...
Iza ovih zidova ekaju vas prijatelji, prijatelji koji nee ailiti ivote da bi vas iupali iz
Sarcanvjevih aka!... Petar Bathorv je iv...
- Petar... iv?... - klikne Sava suspregavi otkucaje srca.
- Proitajte ovo!
Pa Jeziak Pescade doda djevojci cedulju koja je sadravala samo ove rijei:

333
 Sav o, pouzdajte se u onoga tko je ivot izloio pogibelji da stigne do
vas!... iv sam!... Ovdje sam!...
Petar Bathory.

Petar je iv!... Tu je, podno zidina! Kojim udom?... To e Sava doznati poslije!... Ali
Petar je ovdje! - Bjeimo!... - ree ona.
-Jest! Bjeimo - odvrati Jeziak Pescade - ali tako da svi izgledi budu na naoj strani!
Samo da vas pitani: provodi li Namir obino no u ovoj sobi?
- Ne - odgovori Sava.
- Da li vas onda iz opreza zakljuava kad neko vrijeme izbiva?
-Da!
- Znai da e se vratiti?...
- Hoe!... Bjeimo!
- Iz ovih stopa! - odgovori Jeziak Pescade.
Najprije se valjalo popeti stubitem u minaretu i domoi se terase koja gleda na
ravnicu.
Kad budu ondje, lako e utei niz konopac koji s vanjske strane zidina visi do zemlje.
- Doite ! - ree Jeziak Pescade i primi Savinu ruku.
I ba je poao otvoriti vrata sobe, kadli se u taj as na poploanom podu galerije
zauju koraci. Istodobno razaberu kako netko zapovjedniki izgovara neke rijei. Jeziak
Pescade prepozna Sarcanvjev glas. Zaustavi se na pragu sobe.
- On je!... On je!... - dahne djevojka. Propali ste ako vas zatekne ovdje!...
- Nee me zatei! - odvrati Jeziak Pescade.
Okretni momak legne na pod, a zatim se gipkom akrobatskom kretnjom, kakve je
tako esto izvodio po sajminim pozornicama, zavije u jedan od dva na tlu prostrta
saga i otkotrlja u najmraniji zakutak sobe.
U taj as Sarcanv i Namir otvore vrata i za sobom ih zatvore.
Sava se ponovno smjestila na divanu. Zato je Sarcanv posjeuje u ovo doba? Je li
smislio neki novi nain kako bi slomio njezin otpor?... Ali Sava je sada snana! Zna da je
Petar iv, da je vani eka!...
Pod sagom u koji se zavukao Jeziak Pescade nije mogao nita vidjeti, ali je zato
mogao sve uti.
- Savo - ree Sarcanv - sutra ujutro odlazimo iz ove kue i kreemo u drugo prebi
valite. Ali ne elim krenuti odavde prije nego to vi pristanete da se vjenamo i prije nego
to brak sklopimo. Sve je spravno i treba da smjesta...
- Ni sada niti ikada! - odgovori djevojka hladnim i odlunim glasom.
- Savo - nastavi Sarcanv kao da je odgovor htio preuti - i za vae i za moje dobro
potrebno je da vaa privola bude dobrovoljna, i za vae i za moje dobro, shvaate li?...
- Nas dvoje nemamo i nikada neemo imati zajednikog dobra!
- uvajte se!... Moram vas podsjetiti da ste ve jednom pristali u Dubrovniku...
- Zbog razloga koji vie ne postoje!
- Sluajte me, Savo - nastavi Sarcanv, koji je prividnom smirenou jedva prikrivao
koliko je razdraen - ovo je zadnji put da od vas zahtijevam da pristanete...
- to neete doekati sve dok mi ne ponestane snage!
- Pa dobro, slomit emo mi vau snagu! - izdere se Sarcanv. Ne tjerajte me da se
posluim krajnjim sredstvima! Jest! Snagu kojom mi odolijevate Namir e znati unititi
usprkos vama, bude li trebalo! Ne opirite mi se, Savo!... Tu je imam, spreman da nas vjena
u skladu s obiajima ove zemlje, a to je moja zemlja!... Zato poite sa mnom !
Sarcanv s uputi prema djevojci, koja ustro ustane i pobjegne na drugi kraj sobe.

334
 - Bijednice! - vrisne ona.
- Poi ete sa mnom!... Poi ete sa mnom! - opetovao je Sarcanv sav izvan sebe.
- Nikad!
-Ah!... uvaj me se!
Na to Sarcanv zgrabi djevojinu ruku i zajedno s Namirom stane je silom vui u skifu,
gdje su ih ekali Sidi Hazam i imam.
- U pomo!... U pomo! - krikne Sava. U pomo... Petre Bathory!
- Petar Bathory!... - vikne Sarcanv. - U pomo doziva mrtvaca!
- Ne!... ivog ovjeka!... U pomo, Petre!
Odgovor se Sarcanvja dojmi tako neoekivano, da ga vie ne bi prestraila ni sama
prikaza njegove rtve. No nedugo zatim se pribere. Petar Bathory da je iv!... Petar kojega
je udario vlastitom rukom, ije je tijelo vidio kako nose na dubrovako groblje!...
Ustinu, ona samo bunca kao luakinja, jer je mogue da je Sava obuzeta oajem skrenula
umom!
Meutim, Jeziak Pescade uo je cijeli razgovor. Rekavi Sarcanvju da je Petar Bathory
iv Sava stavlja ivot na kocku, to je vie nego izvjesno. Stoga je, ukoliko joj nitkov pokua
nauditi, bio spreman da iskoi s noem u ruci. Tko bi pomislio da e se skanjivati da na
njega nasrne, ne poznaje Jezika Pescadea!
Nije bilo nuno da ide tako daleko. Iznenada Sarcanv odvue Namir. Onda vrata sobe
ponovno zakljuaju pred djevojkom da bi odluili o njezinoj sudbini.
Poto je jednim trzajem razmotao sag, Jeziak Pescade se pomoli.
- Doite! - ree Savi.
Kako je brava u sobna vrata bila ugraena iznutra, spretni je momak odvrne odvi-
jaem na nou, to nije ilo ni teko, ni dugo, ni buno.
im su otvorili i iza sebe zatvorili vrata, stupajui ispred djevojke Jeziak Pescade
krene galerijom drei se dvorinog zida. Moralo je biti oko jedanaest i po uveer. Kroz
otvore skife jo je dopirao potmuo sjaj. Zato Jeziak Pescade izbjegne da proe uz dvo-
ranu, pa se na suprotnom kutu zaputi hodnikom to e ih dovesti u prvo dvorite kue.
Kad su stigli do poetka hodnika, prijeu ga do kraja. Sad im je preostajalo svega
nekoliko koraka da dokue stubite u minaretu, kadli Jeziak Pescade najednom zastane
i zadri Savu, kojoj je ruka stalno bila u njegovoj.
Tri su se mukarca ushodala prvim dvoritem oko zdenca. Jedan od njih, bio je to
Sidi Hazam, upravo je drugoj dvojici izdao nekakvu naredbu. Gotovo isti as ta dvojica
nestanu stubitem u minaretu, dok se mukadem vrati u jednu od bonih soba. Jeziak
Pescade shvati da se Sidi Hazam brine da se nadzire pristup u kuu. Dakle, kad se on i
djevojka pojave na terasi, straari e je zauzeti i uvati.
- Ipak nam valja sve staviti na kocku! - ree Jeziak Pescade.
-Jest... sve ! - odgovori Sava.
Onda prijeu galeriju i dohvate se stubita te se vrlo oprezno uspnu. Stigavi zatim
na gornje odmorite Jeziak Pescade se zaustavi.
S terase se nije uo nikakav um, ak ni korak strae. Jeziak Pescade polako otvori
vrata i skupa sa Savom brisne du krunita.
Iznenada s vrha minareta zavie jedan od ljudi to su straarili. Drugi se u isti tren
baci na Jezika Pescadea, dok Namir pojuri preko terase, a sve osoblje Sidija Hazama bane
na unutranja dvorita kue.
Hoe li Sava dopustiti da je se dokopaju? Nee!... Dopadne li opet Sarcanvja, izgublje-
na je!... Smrt joj je sto puta draa!
Neustraiva djevojka zato duu preporui Bogu, potri prema ogradi i bez krzmanja
se strmekne s terase.

335

I
 Jeziak Pescade zadra djevojku

Jeziak Pescade se ne dospije umijeati, nego se othrva ovjeku koji je na njega na-
srtao, zgrabi konopac i u tili se as nae podno zidina.
- Savo!... Savo!... - povie.
- Tu je gospoica!... - odgovori mu dobro znan glas. -1 nita se nije razbilo!... Naiao
sam ba u pravi as da...
Gnjevan pokli, za kojim je slijedio tup udarac, presijee Rta Matifoua u pol reenice. Sva
srdita, Namir nije htjela ispustiti plijen to joj je izmicao pa je tresnula na tlo, kao to
bi bila tresnula i Sava da je dvije miiave ruke nisu doekale dok je padala.

336
 Doktor Antekirtt, Petar i Luigi sustignu Rta Matifoua i Jezika Pescadea, koji su bjeali
u pravcu obale. Iako je bila onesvijetena, Sava nije bila preteka spasiteljevim rukama.
Koji asak nakon toga, u pratnji dvadesetak naoruanih ljudi Sarcany se dade u trku
za petama bjegunaca.
Kad je njihova eta dola u draicu u kojoj je ekao Elektrik, doktor je s drugovima
ve bio na palubi, a brzi se brod u par okretaja propelera nade izvan domaaja.
Ostavi nasamu s doktorom i s Petrom Bathorvjem Sava se osvijesti. Dozna da je ki
grofa Matijaa Sandrofa!... Sada je u oevu naruju!

337
 IV
ANTEKIRTTA

Petnaest sati poto je napustio tripolitansko primorje, obalna straa na Antekirtti

ugleda Elektrik 2 koji se popodne usidri u luci.
Lako je zamisliti kakav su doek priredili doktoru i njegovim hrabrim drugovima!
Meutim, iako je Sava sada bila izvan opasnosti, odlue da e i dalje u potpunoj
tajnosti zadrati kakve je spone veu s doktorom Antekirttom.
Grof Matija Sandorf htio je ostati nepoznat sve dok posve ne dovri svoje djelo. Ali
bilo je dovoljno da se Petar, kojega je posinio, zarui sa Savom Sandorf da bi se sa svih
strana, u Vijenici i u gradiu Artenaku, stala ganutljivo oitovati radost.
Prosudimo sami to je morala outjeti gospoda Bathory kad su joj nakon tolikih
kunja vratili Savu! Djevojka e se osim toga brzo oporaviti, a za to e dostajati nekoliko
dana sree.
to se tie Jezika Pescadca, nema sumnje, izloio je ivot opasnosti. Ali kako je on to
smatrao posve prirodnim, nije bilo naina da mu iskau makar i najobiniju zahvalnost,
barem na rijeima. Petar Bathory tako ga je vrsto privio na grudi, a doktor Antekirtt
gledao ga je tako raznjeeno da on vie nita nije elio uti. Povrh svega, po svojoj navadi,
za podvig je svu zaslugu prebacivao na Rta Matifoua.
- Njemu valja zahvaljivati! - ponavljao je. - Sve je uinio on! Da se moj Rt nije pokazao
tako okretan u toki s motkom, nikad ne bih jednim skokom mogao upasti u kuu onog
huncuta Sidija Mazama, a Sava Sandorf bi se bila ubila da je pala da se ondje nije zatekao
moj Rt i primio je svojini rukama!
- Hajde!... Hajde!... - odvraao bi Rt Matifou. - Malo pretjeruje, i sama pomisao da...
- uti, Rte moj - otpovrnuo bi Jeziak Pescade. - Koga vraga tu pria! Nisam dovoljno
jak da podnesem takvu koliinu hvale, a ti... Idemo dotjerivati svoj vrt!
I Rt Matifou bi uutio i vratio se u lijepi ljetnikovac. Naposljetku je stao prihvaati
estitke kojima su ga obasipali, da se ne zamjeri svojemu malom Pescadeu!
Odlue da e se svadba Petra Bathorvja i Save Sandorf proslaviti u vrlo bliskoj
budunosti, na dan 9. studenog. Kad postane Savin mu, Petar e se pobrinuti da se nje-
govoj eni priznaju prava na nasljedstvo grofa Matijaa Sandorfa. Pismo gospoe Toronthal
nedvosmisleno je govorilo o djevojinu roenju, a bude li trebalo, postii e da to izjavom
potvrdi i bankar. Dakako, injenice e dokazivati u predvienom roku, jer Sava Sandorf
jo nije napunila dob u kojoj je bilo uglavljeno da e joj priznati prava na batinu. Naime,
u osamnaestu e godinu zaci tek za est tjedana.
Osim toga, treba napomenuti da je u zadnjih petnaest godina za madarsko pitanje
vrlo povoljan politiki zaokret znatno smirio stanje, osobito u pogledu svega to je skopano
sa sjeanjem nekih dravnika na tako brzo i tako davno uguenu urotu grofa Matijaa
Sandorfa.
O sudbini panjolca Carpene i bankara Silasa Toronthala konano e odluiti tek
kad se sukrivcima u elijama na Antekirtti pridrui i Sarcanv. Tada e okonati zadatak da
izvedu pravino djelo.
Ali u isto vrijeme kad je doktor razmatrao kako da postigne cilj, nametnula mu se
neodgodiva potreba da se pozabavi sigurnou naseobine. Dojavljivai iz Cirenaike i iz
Tripolitanije navijetali su mu da senusitski pokret poprima goleme razmjere, u prvom
redu u vilajetu Benghazi, koji je i najblii otoku. Posebni skorotee stizali su neprestano
iz Jerhbouba, novog stoera islamskoga svijeta, kako ga je nazvao g. Duvevrier, nalik na
Meku, u kojoj je tada s niim vodama iz cijele pokrajine stolovao Sidi Muhamed EI-Mahdi,

338
 tadanji veliki voda Bratstva. A kako su, istini za volju, Senusiti zapravo dostojni potomci
negdanjih barbarskih gusara te iz dna due mrze sve to je europsko, doktor je imao
razloga da bude na oprezu.
Ne treba li, naime, Senusitima pripisati pokolje o kojima u zadnjih dvadeset godina
svjedoe afriki nekrolozi? Beurman je 1863. poginuo u Kanemu, Van der Decken i nje-
govi drugovi na rijeci Djoubi 1865, gospoica Alexine Tinne i njezini pratioci u Ouadi
Abedjotich 1865, Dournaux-Duperre i Joubert kraj bunara u In-Azhar 1874, oevi Richard,
Morat i Pouplard iz misije poslane u Ghadames na sjeveru Azdjera, pukovnik Flatters,
kapetani Masson i Dianous, doktor Guiard, inenjeri Beringer i Roche na cesti za Warglu
1881, zato to su se krvoloni sljedbenici toliko osilili, da su stali ostvarivati senusitski
nauk protiv smionih istraivaa.
O tome je doktor esto razgovarao s Petrom Bathorvjem, s Luigijem Ferratom, s
kapetanima brodovlja, sa zapovjednicima narodne vojske i s glavnim otokim uglednici-
ma. Moe li se Antekirtta oduprijeti gusarskom napadu? Moe, svakako, premda na utvr-
dama nisu jo dovrili sve ureaje, ali pod uvjetom da napadai ne navale u prevelikom
broju. S druge strane, je li Senusitima stalo da se doepaju otoka? Jest, jer on ima pre-
gled nad cijelim zaljevom Sidra to ga zaobljene tvore obale Cirenaike i Tripolitanije.
Nismo zaboravili, jugoistono od Antekirtte leao je otoi Kencraf. A kako otoi
nisu imali vremena utvrditi, predstavljao je opasnost ukoliko ga, to je bilo vjerojatno,
kakvo brodovlje pretvori u uporite za vojne zahvate. Stoga je doktor radi vee sigurnosti
naredio da se minira. I sad je u tanadi koju su rasporedili po njegovoj krevitoj povrini
mirovalo strahovito eksplozivno sredstvo.
Dovoljna je bila elektrina iskra koju bi odaslali podvodnom icom to otok povezuje
s Antekirttom da razori Kencraf zajedno sa svime to se na njemu nalazi.
Evo to su poduzeli u pogledu ostalih obrambenih sredstava na otoku. Obalne
topovske baterije ve su postavili i samo su jo ekale da im dodijele poslugu koja e uz
njih zauzeti mjesta. Tvravica na sredinjem breuljku bila je spremna za paljbu iz topova
dalekog dometa. Brojna torpeda to su iz razmjestili u tjesnacu branila su ulaz u malu
luku. Ferrato i tri Elektrika bili su udeeni za svaku vrstu okraja, pa su mogli odbiti napad
ili se sukobiti s neprijateljskim brodovljem.
Otok je s jugoistone obale svejedno imao slabu toku. Neprijatelj se mogao iskr-
cati na predjelu koji topovska paljba s obale i iz tvravice nije mogla dosegnuti.
Tu postoji opasnost, a moda je prekasno da se poduzme ita to bi omoguilo da
se obrane.
Naposljetku, je li doista sigurno da Senusiti kane napasti Antekirttu? Sve u svemu,
otok je krupan zalogaj, a pothvat bi bio pun pogibelji i iziskivao bi pozamanu opremu.
Luigi Ferrato jo je htio sumnjati. To jednoga dana i primijeti dok su doktor, Petar i on
pregledavali utvrene poloaje na otoku.
- Ne mislim tako - odgovori doktor. - Antekirtta je bogata, nadzire vode Sirtskog mora.
Zato e je, pa makar samo zbog tih razloga, napasti prije ili poslije, jer bi Senusiti imali i
te kakve koristi da je se dokopaju!
- Vie nego sigurno - dometne Petar - i te se mogunosti valja uvati!
- Ali najvie se bojim da bi nas mogli napasti vrlo skoro zato to je Sarcany jedan od
pristaa, a znam ak i da im je u inozemstvu uvijek sluio kao dounik. Sad se, prijatelji,
prisjetite kako je u mukademovoj kui Jeziak Pescade nauo razgovor izmeu Sidija
Hazama i njega. U razgovoru su u vie navrata izustili Antekirttino ime, a Sarcanvju nije
nepoznato da otok pripada doktoru Antekirttu, to jest ovjeku kojega se boji, ovjeku
kojega je Zironeu naredio da napadne na padinama Etne. A kako tamo na Siciliji nije
uspio, nema sumnje da e pokuati ovdje, ali u boljim uvjetima!

339
 Topovske baterije ekale su jo samo poslugu

- Mrzi li on ba vas osobno, gospodine doktore - upita Luigi - i poznaje li vas?

- Mogue je da me je vidio u Dubrovniku - odgovori doktor. - U svakom sluaju, mora
znati da sam se u tom gradu vidio s obitelju Bathoryjevih. K tome, u trenutku kad se
Jezicak Pescade spremao da iz kue Sidija Hazama otme Savu, otkrilo mu se da je Petar
iv. Sve se to u njegovu duhu moralo povezati pa on jamano uope i ne sumnja da su
Petar i Sava nali utoite na Antekirtti. To je i vie nego dovoljno da na nas nahuka cijelu
senusitsku rulju, od koje se ne bismo smjeli nadati nikakvoj milosti kad bi joj polo za
rukom da se doepa naeg otoka!

340
 Ovo je obrazloenje zvualo i odvie vjerodostojno. Izvjesno je da Sarcanv jo ne
zna kako je doktor zapravo grof Matija Sandorf, ali o njemu zna dosta da mu eli oduzeti
batinicu imanja Artenak. Zato nas nee zauditi to je potaknuo kalifa da krene u vojni
pohod protiv antekirttske naseobine.
Meutim, stigao je 3. prosinca, a nita nije najavilo skoranji napad.
Uostalom, radost to osjeaju da su napokon zajedno zavaravala je svakoga osim
doktora. Pomisao da e se Petar Bathory i Sava Sandorf domalo vjenati ispunjala je sva
srca i sve duhove. Tako je bilo sa svima koji su se nastojali uvjeriti kako su runi dani
proli i vie se nee vratiti.
Jeziak Pescade i Rt Matifou, valja kazati, takoer su uivali u sveopem osjeaju si-
gurnosti. Toliko su bili sretni zbog tue sree da su ivjeli vjeito oarani svime oko sebe.
- To je zbilja da ne povjeruje! - govorio bi Jeziak Pescade.
- to je to da ne povjeruje?... - upitao bi Rt Matifou.
- Da si ti postao veliki, dobroudni rentijer, Rte moj!
- Morat u poeti razmiljati da te enim!
- Da me eni!
- Jest... Nekom zgodnom malom enicom!
- Zato malom?...
- Ima pravo!... Velikom, golemom zgodnom enom!... Ha! Gospoda Rta Matifoua!...
Poi emo ti je potraiti kod Patagonaca!
No dok je ekao da se oeni Rt Matifou, kojemu e na kraju pronai dostojnu druicu,
Jeziak Pescade se brinuo o Petrovom vjenanju sa Savom Sandorf. S doktorovim do-
putenjem snovao je kako da naini javnu zabavu sa sajminim igrama, pjevanjem, ple-
som i poasnom pucnjavom, veliku gozbu pod vedrim nebom i podoknice za mladence,
a sveanost bi se zavrila uz buktinje i vatromet. Sve neka prepuste njemu! U tim stvari-
ma je on kao kod kue! Bit e sjajno! Dugo e se jo o tome govoriti! Uvijek e se o tome
govoriti !
Sav polet zatre se ve u zaetku.
U noi izmeu 3. i 4. prosinca, mirnoj noi koju su natmurili gusti oblaci, u radnoj
sobi doktora Antekirtta u Vijenici oglasi se elektrino zvonce;
Bilo je deset sati uveer.
Na poziv doktor i Petar napuste salon u kojemu su s gospoom Bathory i sa Savom
Sandorf proveli veer. Kad su stigli u radnu sobu, spoznaju da poziv dolazi s promatranice
koje su postavili na sredinji antekirtski breuljak. Telefonski ureaj odmah prenese pita-
nja i odgovore.
Straa je upozoravala da se jugoistono do otoka primie brodovlje koje se jo tek
vrlo nejasno nazire u mraku.
- Treba sazvati Vijee! - ree doktor.
Za manje od deset minuta doktor, Petar, Luigi, kapetani Narsos i Kostrik te vojni sta-
rjeine dospiju u Vijenicu. Ondje im priope vijest koju su poslale otoke strae. Nakon
etvrt sata odu u luku i svi se zaustave na kraju velikoga gata na kojemu je svijetlio pri-
stanini svjetionik.
S toga mjesta to se jedva malo izdizalo nad razinu mora bilo je teko razaznati
brodovlje koje su promatrai s poloaja na brijegu mogli spaziti. Ali ako jarko obasjaju
jugoistoni obzor, zacijelo e moi razluiti brojano stanje brodova i nain na koji e
pokuati pristati.
Nee li time naznaiti poloaj otoka? Doktor nije tako mislio. Ako je to neprijatelj
kojega ekaju, on ne dolazi naslijepo, zna gdje lei Antekirtta i nita ga nee sprijeiti da
do nje doe.

341
 Napredovalo je najmanje dvjesto brodova

Ukljue dakle sve naprave pa uz pomo dvaju snanih elektrinih snopova koje upere
prema puini odjednom rasvijetle irok odsjeak obzora.
Straa se nije prevarila. U borbenom redu napredovalo je najmanje dvjesto brodova,
ambeka, pulaka, trabakula, sakoleva i drugih, manjih. Nije bilo dvojbe da je to senusit-sko
brodovlje to su ga gusari skupili po svim lukama na obali. Budui da nije bilo vjetra,
prema otoku su se gibali veslima. Da bi prevalili razmjerno kratak razmak od Cirenaike do
Antekirtte vjetar im nije bio neophodan. Mirno more ak je moralo pogodovati nji-
hovim namjerama, jer e se moi iskrcati u jo povoljnijim okolnostima.

342
 U tom trenutku brodovlje se nalazilo jo etiri ili pet milja jugoistono. Nije prema
tome moglo pristati prije svitanja, uostalom, ne bi ni bilo razborito da pokua silom ui u
luku ili pristati na junoj obali Antekirtte koja, kako smo kazali, nije bila dobro zatiena.
Kad su tako po prvi put ustanovili stanje brodovlja, ugase se elektrine naprave, a
vidik opet utone u tmicu. Trebalo je jo samo ekati dan.
Meutim, na doktorovu zapovijed svi vojnici podu zauzeti mjesta.
Valjalo se pripremiti da podnesu prve navale, o kojima e moda ovisiti ishod cijele
bitke.
Sada je bilo sigurno da napadai vie ne mogu ni pomiljati da otok opsjednu na
prepad, jer je svjetlostni mlaz omoguio da im utvrde pravac i broj.
Zadnjih sati te noi pomno se bdjelo. Jo nekoliko puta rasvijetle vidik kako bi to
tonije odredili poloaj brodovlja.
Nije moglo biti sumnje da su napadai brojni. Da su dostatno opskrbljeni da nad-
vladaju antekirtske baterije ve se nije moglo tako pouzdano ustvrditi. Moda uope nemaju
topova. Ali, sudei po broju boraca koje je zapovjednik pohoda mogao istodobno
poslati na razna mjesta na otoku, Senusiti vjerojatno predstavljaju jezivu silu.
Napokon se pomalo razdani, a prve suneve zrake raspre maglicu na obzoru.
Svi upru pogled na puinu istono i juno od Antekirtte. Brodovlje se tad razvrstavalo
u dugoj, zaobljenoj crti koja je teila da opkoli otok. Sadravalo je najmanje dvjesta laa,
od kojih je nekima istisnina bila izmeu trideset i etrdeset tona. Sve zajedno mogle su
nositi tisuu petsto do dvije tisue ljudi.
U pet sati brodovlje se nalazilo u visini otoia Kencrafa. Hoe li napadai na njega
pristati i utaboriti se prije nego to izravno napadnu otok? Uine li tako bit e to sretna
okolnost. Radovi na miniranju otoka to ih je doktor dao izvesti postii e ako ve ne da
posve rijee borbu, a ono bar da ve u poetku ugroze senusitski napad.
Protekne pola sata u tjeskobnom iekivanju. Naas povjeruju da e se brodovi, koji
su se postepeno pribliili otoiu, na nj i iskrcati... Nita od toga. Nijedna laa ne zastane,
a neprijateljska se linija jo izdui prema jugu ostavivi otok sa svoje desne strane. Ve
tada postane bjelodano da e Antekirttu izravno napasti ili bolje, zaposjesti za manje od
sat vremena.
- Sad nam ne preostaje drugo nego da se branimo! - ree doktor vojnim starjeinama.
Na dani znak sve se osoblje rasuto po okoliu pouri natrag u grad, gdje svatko poe
na unaprijed mu dodijeljeno mjesto.
Na doktorov nalog Petar Bathorv preuzme zapovjednitvo nad junim dijelom utvr-
da, a Luigi nad istonim dijelom. Branitelji otoka, kojih je bilo najvie petsto, rasporede
se tako da se mogu suoiti s neprijateljem svagdje gdje pokua provaliti kroz gradske zidine.
Doktor e pak pritei onamo gdje bude smatrao da je njegova nazonost potrebna.
Gospoda Bathorv, Sava Sandorf i Marija Ferrato morale su ostati u predvorju Vijenice.
Odluili su da e se ostale ene s djecom skloniti u podzemne elije, gdje se nee morati
niega bojati ak ni ako se opsadnici iskrcaju.
Kako su ve zakljuili pitanje otoia Kencrafa, i to na alost na tetu otoka, ostajalo
je pitanje luke. Ako brodovlje smjera provaliti u luku, tvravice na nasipima koje ga
mogu zasuti unakrsnom vatrom, topovi s Ferrata, torpiljarke Elektrik i torpeda koja su
poloili u prolaz sigurno e ga nadjaati. Bila bi ak povoljna okolnost da ih napadnu s
te strane.
Ali bilo je vie nego oito da senusitski zapovjednik dobro zna kakva su Antekirttina
obrambena sredstva, pa mu nije nepoznato ni kako joj je lako pristupiti s juga. Kad bi pokuali
luku napasti sprijeda, znailo bi srljati u trenutano i potpuno unitenje. Usvojio je dakle
naum da se pokuaju iskrcati na junoj strani otoka, koja je za pothvat bila i vie nego pri-

343

^
 Dva Elektrika se zalete usred brodovlja i poremete mu liniju

kladna. Poto je izbjegao da uplovi kroz prolaze u luku, kao to je izbjegao i da se uvrsti na
otoiu Kencrafu, stoga zamasima vesala usmjeri brodovlje put slabih toaka Antekirtte.
etvrt sata poslije dva Elektrika se zalete usred brodovlja i poremete mu liniju, pre-
vrnu pet ili est laa i dvanaestak ih probiju. Ipak su napadai bili tako brojni da su se
dvojica kapetana zbog opasnosti od jurinog pristajanja morala vratiti iza nasipa.
U meuvremenu se Ferrato smjestio i poeo grmjeli po brodovlju, ali se njegova
vatra, kojoj su se pridruile topovske baterije to su mogle imati znaajnog udjela u obrani,
pokae nedovoljnom da sprijei najezdu gusara da se iskrca. Premda ih je mnogo izgin-

344
 ulo, premda je dvadesetak laa ve potonulo, preko tisue opsadnika moglo je stupiti na
juni al na koji je mirno more itekako olakavalo prilaz.
Tad su se mogli uvjeriti da Senusitima ne manjka topnitva. Najvei ambeci nosili su
nekoliko topova koje su privrstili na stalke s kotaima. Mogli su se iskrcati na dijelu otoka
koji je bio izvan domaaja topova u gradu, pa ak i topova s tvrdavice na sredinjem brijegu.
S poloaja na kojem se smjestio, na najblioj izboini bedema, doktor je pratio to se
zbiva. Oprijeti im se nije mogao, jer je njegova posada bila razmjerno malobrojna. Ali
kako je unutar zidina bio jai, koliko god brojni bili, napadaima e zadatak postati teak.
Vukui lake topove oni su se postrojili u dvije ete. Hodali su ne nastojei da se zatite,
s nehajnom arapskom sranou i odvanou fanatika koji u sebi njeguju prezir prema
smrti, nadu u grabe i mrnju na sve to je europsko. Kad su im se nali u dometu baterije
ih stanu tui zrnima, granatama i karteom. Preko stotine ih padne, ali ostali ne uzmaknu.
Postave topove, stanu pucati i nanu dio zida u kutu nedovrenog junog bedema.
Dok su mu se uz bok ruili vojnici, njihov uvijek mirni zapovjednik ravnao je pohodom.
Do njega je stajao Sarcanv i nagovarao ga da prijee u juri tako da nekoliko stotina ljudi
poalje na raspuklinu u bedemu.
Doktor Antekirtt i Petar Bathory ga izdaleka prepoznaju. I on prepozna njih.
Meutim, gomila opsadnika stane kretati prema dijelu zida to se uruio i oslobo-
dio im prolaz. Ako uspiju proi kroz pukotinu i razmile se gradom, napadnuti e biti pre-
slabi da im se odupru, pa e ih primorati da se povuku. A kako su gusari krvoedni, nakon
pobjede slijedit e sveope klanje.
Tad nastane strahovita borba prsa o prsa. Pod doktorovim zapovjednitvom, dok je
on stajao beutan usred pogibelji i kao neranjiv u fijukanju metaka, Petar Bathorv i nje-
govi drugovi borili su se udesnom hrabrou. Jeziak Pescade i Rt Matifou pomagali su
im smionou s kojom se mogla mjeriti jedino srea kojom su izmicali udarcima.
Herkul je s noem u jednoj i sa sjekirom u drugoj ruci u irokom krugu istio sve
redom oko sebe.
- Dri se, Rte moj, dri se!... Smlavi ih! - vriskao je Jeziak Pescade, koji je neprestano
praznio i punio revolver to je praskao kao granata puna metaka.
Ali neprijatelj nije poputao. Poto su ga vie puta odbili od pukotine, upravo se
spremao da kroz nju proe i navre u grad, kadli se u pozadini neto dogodi.
Ferrato se smjestio na nepunih esto metara od obale uz tihi rad parnih kotlova. Zatim
odande uperi sve cijevi, dugi lovaki top, Hotchkissove mitraljeze i Gatlingsove strojnice
to su napadae obarale kao kosa sijeno, zaskoi ih s lea, stane ih ibati po sprudu, a
istovremeno im unitavati i potapati brodove koje su usidrili ili privezali podno hridi.
Za Senusite je to bio straan i neoekivan obrat. Ne samo da su ih zatekli straga, nego
su im i oduzeli svaku mogunost da pobjegnu ukoliko Ferratova zrna smrskaju njihove brodove.
Napadai se tad zaustave pred raspuklinom koju je vojska ustrajno branila. Ve ih je
vie od pet stotina nalo smrt na sprudu, dok se broj napadnutih smanjio tek nezantno.
Zapovjednik pohoda shvati da se smjesta moraju domoi. mora ako drugove ne eli
izvrgnuti sigurnoj i posvemanjoj pogibelji. Uzalud ih je Sarcanv htio potjerati prema
gradu. Zapovjednik izda naredbu da se vrate na obalu, pa se Senusiti uzmu povlaiti, kao
to bi dopustili da ih poubijaju sve do zadnjega da im je tkogod naloio da umru.
No gusarima je valjalo oitati bukvicu koju nee nikada zaboraviti.
- Naprijed!... Prijatelji!... Naprijed! - povie doktor. Pa predvoeni Petrom i Luigijem
stotinjak vojnika nagrne za gusarima koji su bjeali hitajui prema obali. Pritisnuti izmeu
vatre s Ferrata i vatre iz grada, ovi su uskoro morali posustati. Onda u njihovim redovi
ma nastane rasulo, pa udare juriti prema sedam ili osam brodova to ih je paljba s puine
djelomino potedjela.
 Herkul se ni ne zatrese

U toj strci Petar i Luigi gledali su da se doepaju osobito jednog ovjeka meu svima
njima. Taj je ovjek bio Sarcanv. No htjeli su ga uhvatiti ivog, pa su samo udom izbjegli
hicima iz pitolja koje je bijednik na njih ispaljivao.
Meutim, inilo se da e ga kob jo jednom ouvati od njihove pravde.
Sarcanv i senusitski voa, a za njima desetak njihovih drugova uspjeli su dokuiti
malu pulaku kojoj su odrijeili vez i koja se ve okretala da isplovi na otvoreno more.
Ferrato je bio predaleko da bi mu dali znak neka je progoni i samo to im nije umakla.
U tom trenu Rt Matifou spazi top koji su skinuli s postolja i ostavili da lei u pijesku.

346
 U tili as srui se na jo nabijeni top, podigne ga nadljudskom snagom na neku sti-
jenu, napregne se da ga odri na mjestu prihvativi ga za drke, a zatim gromko zavie:
- Ovamo, Pescade, ovamo!
Jeziak Pescade zauje kako ga Rt Matifou zove, ugleda to je uradio njegov Rt,
shvati i pritekne pa, poto je prema pulaci usmjerio top koji je pridravao ivi stalak, opali.
Zrno pogodi trup broda i slupa ga... Herkul se i ne zatrese kad je top odskoio una-
trag.
Strmoglavivi se u valove senusitski voa i njegovi drugovi veinom se podave. Sarcanv
se pak praakao u moru, kad se Luigi baci i zapliva prema njemu.
Trenutak nakon toga Sarcanvja poloi na krupne ruetine Rta Matifoua, koje se nad
njim sklope.
Pobjeda je bila potpuna. Od dvije tisue opsadnika koji su nasrnuli na otok svega ih
je nekoliko stotina uspjelo izmaknuti slomu i dohvatiti se obala Cirenaike.
Smjeli su se nadati da Antekirtti jo dugo nee zaprijetiti opasnost od gusarskog iskr-
cavanja.

347
 Grof Matija Sandorf je Mariji i Luigiju Ferratu namirio dug iz zahvalnosti. Gospoa
Bathorv, Petar i Sava konano su bili na okupu. Poto je nagradio, preostajalo mu je jo
samo da kazni.
U nekoliko dana nakon poraza. Senusita stanovnici otoka zduno se pobrinu da sve
dovedu u prijanje stanje. Osim pokoje ne posebno ozbiljne rane, Petar, Luigi, Jeziak
Pescade i Rt Matifou, to jest svi koji su najneposrednije sudjelovali u ishodu drame, bili
su ivi i zdravi. Moemo biti sigurni da nisu prezali dati sve od sebe. Kakva ti je zato radost
nastala kad su se u Vijenici opet sastali sa Savom Sandorf, s Marijom Ferrato, s gospodom
Bathory i s njezinim starim slugom Borikom! Kad odaju posljednju potu svima koji su
podlegli u borbi, mala e naseobina moi nastaviti i dalje sretno ivjeti, a zacijelo nita
nee pomutiti njezin mir. Senusite su potukli do nogu, a Sarcanvja, koji ih je potakao da
zapodjenu bitku protiv Antekirtte, nee vie biti s njima da ih nadahne mrnjom i osve-
toljubivou. Doktor e se osim toga potruditi da u najkraem roku upotpuni obrambeni
sustav. Ne samo da e Artenak zatititi od bilo kakva nasilnikog prepada, nego na cijelom
otoku nee ostaviti ni najmanji prostor na kojemu bi se itko mogao nezvano iskrcati. K
tome e se pobrinuti da privue nove stanovnike, kojima e izobilje otokog tla zajamiti
pravo blagostanje.
U meuvremenu nije bilo vie nikakve zapreke da se Petar Bathory i Sava Sandorf
vjenaju. Sveani obred su zakazali za 9. prosinca, pa e se na taj dan i odrati. Zato se
Jeziak Pescade revno lati priprema za veselje to ih je prekinula najezda gusara iz Cirenaike.
Meutim, trebalo je bez daljnjeg odgaanja ustanoviti kakva sudbina eka Sarcanvja,
Silasa Toronthala i Carpenu. Kako su ih u elije u tvravici zatvorili svakog napose, oni
nisu ak ni znali da su sva trojica u vlasti doktora Antekirtta.
6. prosinca, dva dana poto su se Senusiti povukli, doktor ih dade predvesti u dvo-
ranu Vijenice, gdje je on s Petrom i s Luigijem stajao po strani.
Tek tu, pred artenakim sudom koji se sastojao od glavnih otokih sudaca, zatvoreni-
ci po prvi put ugledaju jedan drugog, a uvao ih je odred vojnika.
Carpena je izgledao nemirno, ali kako njegovo oblije nije napustio podmukao izraaj,
kriom se ogledavao udesno i ulijevo ne usuujui se podii pogled prema sucima.
Vrlo utueni Silas Toronthal sputao je glavu i nagonski izbjegavao doticaj s bivim
ortakom.
Sarcanv je osjeao samo jedno, bijes to je dopao ruku doktora Antekirtta.
Luigi tada stupi pred suce, uzme rije i obrati se panjolcu: - Carpena - ree - ja sam
Luigi Ferrato, sin rovinjskog ribara kojega si izdajom otpravio na robiju u Stein, gdje je
umro!
Carpena se naas uspravi. Isprva ga obuze srdba od koje mu krv navre na oi. Znai,
kada je svojedobno pomislio da u uliicama Manderaggia, na Malti, prepoznaje Mariju,
to je doista i bila ona, i njezin ga brat Luigi Ferrato tereti optubom!
Tad istupi i Petar pa najprije prui ruku prema bankaru: - Silasu Toronthale - ree -ja
sam Petar Bathorv, sin Stjepana Bathoryja, madarskog rodoljuba kojega ste u dosluhu sa
svojim ortakom Sarcanvjem podlo potkazali austrijskoj policiji u Trstu i poslali u smrt!
Zatim e Sarcanvju:
- Ja sam Petar Bathorv, kojega ste vi pokuali umoriti na dubrovakim ulicama! Ja
sam zarunik Save, keri grofa Matijaa Sandorfa, koju ste vi prije petnaest godina dali
oteti iz dvorca Artenak!

348
 Silasa Toronthala kao da je smodio udarac malja kad je prepoznao Petra Barthorvja,
kojega je smatrao mrtvim!
Sarcanv je prekriio ruke i osim lakog drhtaja kapaka ostao bestidno nepomian.
Ni Silas Toronthal ni Sarcanv ne odgovore ni jednom jedinom rijeju. A to bi i mogli
odgovoriti svojoj rtvi, koja je regbi iz groba ustala da ih optui!
Posve drugaiji uinak izazove doktor Antekirtt kad sam ustane i ozbiljnim glasom
progovori:
- A ja sam drug Ladislava Zathmara i Stjepana Barthorvja, koje su zahvaljujui vaoj
izdaji strijeljali u Pazinskoj tvravi! Ja sam otac Savin, koju ste vi oteli da biste zagospodarili
njezinim imetkom!... Ja sam grof Matija Sandorf!
Na tu izjavu ovaj se put koljena SilasaToronthala skljokaju do zemlje, dok se Sarcanv
povije kao da eli ui u se.
Onda trojicu optuenih sasluaju jednog za drugim. Zloini su im bili takve naravi
da ih nisu mogli zanijekati, pa ni za njih oprost pogotovo nije bio mogu. Vrhovni poro-
tnik podsjeti Sarcanvja da je napad na otok, to su ga gusari poduzeli za njegovu osobnu
korist, ponjeo velik broj rtava te da njihova krv vapi za osvetom. Prepustivi zatim
optuenima slobodu da se brane, primijeni zakon u skladu s pravom koje mu je pridavala
sudbena nadlenost:
- Silasu Toronthale, Sarcanv i Carpeno - ree - vi ste uzrokovali smrt Stjepana Bathorvja,
Ladislava Zathmara i Andreje Ferrata! Osueni ste da umrete!
- im vi zaelite! - odvrati Sarcanv, u kojega opet prevagne bestidnost.
- Milost! - kukaviki zajaue Carpena.
Silas Toronthal ne smogne snage da prozbori.
Trojicu osuenika odvedu u elije, gdje su ih straari drali na oku.
Kako treba da bijednici umru? Hoe li ih strijeljati u nekom kutu otoka? To bi znailo
okaljati Antekirttu krvlju izdajica! Stoga odlue da e se smaknue obaviti na otoiu
Kencrafu.
Iste veeri jedan od Elektrika na kojemu su se nalazila desetorica ljudi pod zapo-
vjednitvom Luigija Ferrata ukrca trojicu osuenika i preveze ih na otoi, gdje e do
svanua ekati streljaki odred.
Sarcanv, Silas Toronthal i Carpena morali su smatrati kako je kucnuo as da umru.
Kad su se iskrcali, Sarcany zato poe ravno prema Luigiju:
- Hoe li to biti veeras? - upita ga.
Luigi ne odgovori nita. Trojicu osuenika ostave same, a ve se sputala no kad se
Elektrik vratio na Antekirttu.
Otok su sada liili nazonosti izdajica. Bilo je nemogue pobjei s otoia Kencrafa,
koji od kopna dijeli dvadeset milja.
- Do sutra e sigurno prodrijeti jedan drugog! - ree Jeziak Pescade.
- Fuj! - s gaenjem e Rt Matifou.
Tako proe no. Ali u Vijenici se moglo vidjeti da grof Sandorf nije ni aska otpoi-
nuo. Zatvorio se u svoju sobu i napustio je tek u pet sati ujutro da bi siao u dvoranu,
odakle odmah poalje po Petra Bathorvja i po Luigija. Odred vojnika ekao je u dvoritu
Vijenice da mu izdaju nalog da se ukrca i poe na otoi Kencraf.
- Petre Bathory i Luigi Ferrato - ree tad grof Sandorf - jesu li izdajice na smrt osueni
po pravdi?
-Jesu, i zasluuju je! - odgovori Petar.
-Jesu ! - odgovori Luigi. -1 nema milosti za te bijednike!
- Neka se ispuni pravda i neka im Bog udijeli oprost to im ga ljudi vie ne mogu
dati!...

349
 Divovski stup plamena i dima sukljao je u nebo

Netom je grof Sandorf to izustio, grozovit prasak uzdrma Vijenicu i cijeli otok, kao
da se zemlja zatresla.
Grof Sandorf, Petar i Luigi jurnu van, a sav ivalj prestravljen utekne iz artenakih
kua. Divovski stup plamena i dima koji se pomijeao s golemim gromadama i tuom
kamenja sukljao je u nebo do nevjerojatne visine. Onda se taj usor strovali oko otoka i
uzvitla morsku vodu, a uzduhom ostane lebdjeti gust oblak.
Od otoia Kencrafa nije ostalo nita, kao ni od trojice osuenika koje je eksplozija
unitila.

350
 to se dogodilo?
Nismo zaboravili, kako su predviali da e se na njega iskrcati Senusiti, ne samo da
su otoi minirali, nego su za sluaj da se pokvari podvodna ica to ga je spajala s
Antekirttom u tlo ukopali elektrine sprave, pa je bilo dovoljno okrznuti ih stopalom da
sve panklastitske mine odjednom eksplodiraju.
To se i dogodilo. Jedan od osuenika sluajno je dodirnuo neku od sprava. Eksplozija
je smjesta i potpuno razorila otoi.
- Bog nas je htio potedjeti da doivimo uas smaknua! - ree grof Matija Sandorf.
Poslije tri dana proslave vjenanje Petra Bathorvja sa Savom Sandorf u artenakoj
crkvi. Tom prigodom doktor Antekirtt potpie se pravim imenom Matijaa Sandorfa. Sad
kad je udovoljio pravdi, vie ga nee naputati.
Bit e dovoljno nekoliko rijei da dovrimo priu.
Nakon tri tjedna Savu Bathory priznaju kao batinicu pridranih dobara grofa Sandorfa.
Pismo gospoe Toronthal te izjava koju su prethodno dobili od bankara, a u kojoj su se
navodile okolnosti i svrha djevojiine otmice, dostajali su da se ustanovi njezin identitet.
Budui da Savi jo nije bilo osamnaest godina, vrati joj se sve to je ostalo od karpatskog
posjeda u Transilvaniji.
Uostalom, i sam je grof Sandorf mogao preuzeti svoja imanja po pravu koje je stekao
pomilovanjem u korist politikih osuenika. No iako je za javnost ponovno postao
Matijaem Sandorfom, i dalje je htio ostati glavom velike antekirtske obitelji. Njegov ivot
protei e tu, uz sve koji ga vole.
Daljnjim naporima mala se naseobina domalo povea. Za manje od godine ivalj joj
se udvostrui. Znanstvenici i pronalazai koje je grof Sandorf pozvao dou onamo da
iskoriste otkria koja bi bez njegovih savjeta i bez imetka kojim je raspolagao ostala jalo-
va. Stoga e Antekirtta uskoro postati najvanijim mjestom u Sirtskome moru, a kad do-
tjera obrambeni sustav njezina e sigurnost biti posvemanja.
Sto da kaemo o gospodi Bathorv, o Mariji i Luigiju Ferratu, to da kaemo o Petru i
o Savi, koji su se osjeali bolje nego to bi se dalo opisati? to da kaemo i o Jeziku
Pescadeu i o Rtu Matifouu, koji su se ubrajali meu najuglednije stanovnike Antekirtte?
Ako su i za ime alili, bilo im je krivo to vie nemaju prilike pokazati koliko su odani
ovjeku koji im je tako uljepao ivot!
Grof Matija Sandorf obavio je svoju zadau, i da nije bilo sjeanja na njegova dva
druga, Stjepana Bathorvja i Ladislava Zathmara, bio bi sretan kako samo velikoduan o-
vjek moe biti na ovome svijetu kad oko sebe iri sreu.
Potraite po cijelom Sredozemlju ili u kojem drugom moru na kugli zemaljskoj, ak
i u skupini Sretnih ili Kanarskih otoka, otok koji se procvatom moe takmiti s Antekirttom!...
Potratit ete vrijeme i trud!
Kad bi zato Rt Matifou pod bremenom sree smatrao da mora kazati:
- Uistinu, zasluujemo li mi da budemo tako sretni?...
- Ne zasluujemo, Rte moj!... Ali to e?... Valja nam se pomiriti sa sudbinom! - odgo
varao bi mu Jeziak Pescade.

Kraj petog i posljednjeg dijela

351
 IZVANREDNI IZGOVOR
ZA ODISEJU
MATIJAA SANDORFA

Matija Sandorf duguje Monte-Cristu kobne okolnosti kojima ga je sudbina izbacila

u sferu legendarnih osvetnika, a i dramatine obrate koji e zapletu prie o njegovim
pohodima osigurati stanovitu prednost pred romansiranim prikazima izuma i
"znanstvenih anticipacija. Duguje mu barem koliko i Verne mora zahvaliti Alexandreu
Dumasu Ocu na prijateljstvu, podrci i injenici to ga je upoznao sa Julesom Hetzelom,
nakladnikom Honorea de Balzaca, Victora Hugoa i George Sand, ovjekom koji e uskoro
i samoga Vernea uvrstiti meu kune pisce i dugoronim ga ugovorom obvezati da
napie dva romana godinje. Kako 1866. najavljuje Verne u napomeni Putovanja i pu-
stol ovina kapetana Hatterasa, romani e dati pripovjedni oblik zbroju zemljopisnih,
geolokih, fizikalnih i astronomskih spoznaja svojeg doba kako bi ih lakim pustolovnim
tivom pribliili mladei, ime e svojem tvorcu pribaviti atribute rodonaelnika modernog
SF anra i proroka tehnikog razvoja ljudskog roda.
Kao didaktiki cilj, Verneov program popularizacije najnovijih tehnikih dostignua
i znanja kojima je raspolagala pozitivistika druga polovica devetnaestog stoljea svakako
je predstavljao potovanja vrijedan pothvat. No kako se toj obrazovnoj vokaciji odazvao
samozatajno se pridravajui zasada i ograda kakve namee pisanje za mladi uzrast, nad
im je i njegov izdava pomno bdio, Verne je fikciju koja je posredovala da bi se dotini
fundus znanstvenih informacija prenio itateljstvu i sam zadugo obiljeio odrednicama
korisne i zabavne proze za djecu, osudivi je da. istina kao izuzetna pojava, ostane u okviri-
ma paraliterarnog anra. Sve do prije tridesetak godina Verne je u svijesti itatelja i kritike
zadrao oba nepravedno steena statusa: s jedne je strane slovio kao vidoviti antici-pator,
a s druge kao djeji pisac s estetskog ruba knjievnosti.
Strast za podacima, skrupulozna briga za brojke, manje ili vie precizna upotreba
tehnike terminologije i zaokupljenost strojem u Verneovu djelu uklapaju se dodue u polet
graanske industrijske ekspanzije i dobro pristaju uz optimizam kojim egzaktne nauke utiru
put nadmoi ovjeka-gospodara Prirode. Ali Verneov amaterski scijentizam ograniio se da
samo iskoritava jo neusavrene, ali ve najavljene pronalaske svojeg vremena, kao to su
avion, automobil i podmornica. Predvia zanemarivo malen broj buduih otkria, kao na
primjer helikopter, laser i atomsku energiju, a da sam ne zna ni priblino odrediti kako e
funkcionirati. Uope se i ne dotie nepregledne mnoine pojava to e popratiti napredak.
Znaju mu promaknuti i posve dostupne obavijesti o suvremenim inovacijama, na primjer u
strategiji pomorskih bitaka i opremi ratnog brodovlja. Manjkavosti iskustava ili uspomena s
krstarenja na koja se izmeu 1878. i 1884. otisnuo na nekome od svojih brodova (posjedovao
ih je tri za redom) ili praznine u putopisima iz kojih je crpio gradivo za kartografsku pozor-
nicu svojih romana esto nadopunja nasuminim tvrdnjama i samovoljnim sudovima, a nedo-
voljno poznatim predjelima pripisuje pogrena, izmiljena ili pak fantastina imena. Pojmovima
s podruja znanosti i tehnike Verne dakle rukuje u prvom redu u svojstvu literata, koji osnovne
natuknice iz popularne znanstvene publicistike laikom kombinatorikom prepravlja za
potrebe bitno drugaijeg medija - knjievnosti. Umjesto udbenika iz mehanike ili priro-
doslovlja, on svojoj publici nudi zalihu udesa, tajni i zagonetaka. Umjesto da je zatrpava
poukama i priprema da stupi pod okrilje znanstvenih i tehnikih izvjesnosti, odgaja je da o
neprovjerenom, neistraenom i nedosegnutom mata na nain Ikara ili Prometeja.

353
 Jules Verne u dobi od 25 godina

Uostalom, Verneovo povjerenje u znanje i u stroj kao krajnji izraz njegova opredme-
enja nipoto nije bezgranino. Nema, naime, pokretake sile koja bi ovjeanstvu
jamila nezaustavljiv uspon. Nakon obilja eksplozija, brodoloma i katastrofa, pri kraju
opusa (Vjeni Adam, djelo nastalo prije 1905. i posmrtno objavljeno 1910) Verne gradi
zloslutnu kataklizmiku viziju novoga ovjeanstva to nie na isplutaloj Atlantidi, poto
je more odavno progutalo kontinente Starog i Novog svijeta, a s njima i prethodnu ljud-
sku civilizaciju. Od nje jedva preostaju odlomci sjeanja, a kamoli tekovine kulturnog
razvoja. Novi Adam e, poput svih svojih pretea, zaploviti bespuem da potrai dokaze

354
 pamenja o propaloj postojbini: on je antipod pozitivistikoj predodbi o staloenom,
racionalnom ovjeku kakva se usauje mladom narataju, a njegova plovidba slika je
iskonske Potrage za iskonom.
Uz vedar pogled u sutranjicu provlae se tako mrani predosjeaji pada u prolost,
iza stjecanja novih obzora i osvajanja nepoznate zemlje tinja strah od ogranienosti ljud-
skog svijeta i vijeka. I samo znanje na kojem poiva civilizacija nezadrivo se osipa i troi.
Tekst koji svjedoi o naoj povijesti buduim ljudima predstavljat e kriptogram, ba kao
to Verneovu ovjeku kratke ifrirane poruke postavljaju problem koji ga izaziva da krene
u potragu. Neposredni povod i cilj potrage metonimija su napora da spozna vlastiti poloaj u
ciklikom obnavljanju povijesti. Trudei se da problem rijei, on obilazi globus (u svemir ne
dopire dalje od Mjeseca, a i ne pomilja da se iskrca) i Potragu uzdie na razinu inicijacije.
to vie topografija Verneova svijeta poprima mitske razmjere, to oitije postaju
izravne veze koje ga spajaju s drevnim ezoterinim predajama, to se njegovo djelo ukazu-
je blie modernom senzibilitetu.
Ako se plovidba, let i poniranje u zemljinu utrobu shvate kao mogua ostvarenja
vajkadanjih ovjekovih snova, za Izvanrednim putovanjima odjednom se nesvjesno pro-
stire trag labirintinih staza koje se presijecaju, isprepliu ili granaju, to mora neodolji-
vo podsjetiti na strukturalni i motiviki obrazac est u literaturi kakva pripada tradiciji
koja se obino ne smatra srodnom Verneovoj.
Dakako, Verne se tumaenja svijeta i povijesti ne laa s neskromnim ontolokim pre-
tenzijama. Ipak, Putovanja ine jedinstvenu sagu o uzastopnim nagaanjima, pa se u novi-
joj kritici tematska dosljednost njegova opusa nije uzalud usporeivala s naelima koja
ravnaju sustavnou Balzacovog ili Zolinog ciklusa romana. Iako uvijek prati drugaiji
pravac, svako se Putovanje odvija po otprilike istoj shemi, da bi se vratilo na polazite.
Svaki se putnik najprije osamljuje, jer ga na to sili nanesena mu nepravda ili udnja da
se potvrdi osvajanjem nepoznatog, ili se na to pak odluuje zato to treba traiti lana
obitelji, da ispuni pravdu ili se osveti. Naglo naputa uhodanu zbiljsku svakodnevicu i
zamjenjuje je pustolovinom: njegov djelokrug prebacuje se u legendom posveene pro-
store mate, na podruje gdje institucionalizirani oblici ljudskog zajednitva postaju mrsko
breme, u slobodni svijet prirode u kojemu ovjek moe stremiti k autentinim arhetipskim
vrijednostima.
Ali pobuda da od drutva pobjegne u prirodu samo odaje poast djeakom pokua-
ju Julesa Vernea da kriomice odluta iz roditeljskog doma, odnosno od vlastite mirne,
graanske budunosti. Odrastao ovjek svjestan je da mu nema opstanka bez zajednice,
pa e se pobunjeni junak okruiti malom skupinom odabranika kako bi u nekom skrovi-
tom kutku, na brodu, u pilji ili na samotnom otoku, zasnovao utopijsku organizaciju
kojoj e sam biti stoer, neznani prosvjetitelj i vladar ili bolje, odani otac na elu vjerne i
privrene obitelji. Nova zajednica ivjet e u brizi da vanjsku opasnost otkloni unutra-
njom sigurnou. Golemost svijeta potrebna joj je jedino da u njoj nae skueno utoite,
s jedne strane od etabliranog socijalnog ivota koji se izrodio pa stagnira ili nazaduje, a
s druge od krhkosti postojanja. Ponaa se poput djeteta koje se, kako veli Barthes, zatvara
u kolibu ili ator i ispunja ga igrom da bi se zatitilo od beskonanosti i tjeskobno neizmjer-
nog svemira. Putovanje ne tei da prodre u budunost, nego da se vrati u izgubljeni raj,
koji e dobrovoljni izgnanici doarati maketom daleke domovine. Radom na tehnikom
unapreivanju zajednice zapravo e nastojati da otmu zaboravu davnanja znanja o svo-
jem podrijetlu i o postanku svoje prirodne sredine.
Ni putovanje Matijaa Sandorfa, nastalo 1885, ne odstupa mnogo od zakonitosti po
kojima djeluju kapetan Nemo i ostali Verneovi stereotipi dostojanstvenih pravednika, koji

355
t

Verne ispred svoje kue u Amiensu

teko podnose niskost i podlost, a jo tee osrednjost. Ve posveta Dumasu Sinu u spomen
Dumasa Oca objavljuje da je protagonist uzvienog i tajanstvenog znaaja te da potjee
iz duhovne obitelji grofa Monte-Crista, a time mu i prireuje tipsku situaciju koja e mu
stvoriti uvjete da se na velianstven nain izdvoji iz mase. Radnja poinje godine 1867.
kada dio madarskog plemstva, ogoren drugorazrednim poloajem svoje domovine u
sklopu Austro-Ugarske, potajno sprema prevrat da bi ponovno uspostavio autonomiju
zemlje. Meu urotnicima su grof Sandorf, grof Zathmar i potomak stare velikake obitelji
Bathorv, koja je dala nekoliko vanih vladara iz maarske povijesti, a i dva imenjaka lika

356
Stjepana Bathoryja. To nije jedini primjer kombinacije faktografskih podataka iz autorovih
dosjea s izmiljenim, iskrivljenim i preraenim imenima i nazivima, pri emu stvarne in-
jenice slue kao uporite svemu to se u romanesknom tkivu temelji iskljuivo na mati,
kako bi pria iz provjerljivosti enciklopedijskih izvora postepeno prelazila u uvjerljivost
bajke. Plemenite ciljeve urote koristoljubivim namjerama ugroavaju sitni podmuklice
mutnoga podrijetla: Sarcany je prijetvorni Arapin iz Tripolitanije, nahoe koje je brzo
ogrezlo o pokvarenosti i splelo se sa svim moguim politikim i novarskim oloem, s
mafijom i s vjerskim fanaticima, dok je bankar Silas Toronthal lihvar, pekulant i uz to
kukavica, germanskog imena ali rodom iz Dubrovnika. Premda su uzorno negativni,
sami nisu dorasli veliini najistaknutijeg urotnika, Matijaa Sandorfa, nego ga moraju
potkazati bezlinim mehanizmima vlasti da bi mu nakodili. Izdaja zatire rodoljubni pokret,
a junakovi prijatelji su pogubljeni. Od toga trenutka, meutim, junak preuzima novi iden-
titet, promee se u doktora Antekirtta i obavija se legendom, ali se njegovo zanimanje za
sudbinu domovine potpuno prenosi na plan osobne pravde i osvete, pa blijedi pred va-
nou krvnih veza, prisega i obveza to ih je zadao prijateljima, sumnjama o moralnoj
ispravnosti kakve mue Corneilleva Cida i pred potrebom za daleko openitijim iskazi-
vanjem humanosti. U neuspjeloj nacionalnoj borbi on nalazi samo izgovor da se preo-
brazi u mitsko bie i krene u novu Odiseju. Pobunom i bijegom junak moe zadovoljiti
svoj anarhistini ponos, ali kad zbaci stegu, ostaje mu praznina koju valja zatomiti toplinom,
osjeajima, udobnou i redom. Plovidba je nemogua bez posade i bez odmorita. Zato
se doktoru Antekirttu priduuje aica nacionalno neodreenih, estitih apatrida, i sama -&
protuslovno sklona kako umjerenom anarhizmu, tako i tradicionalnim vrednotama. Usred
opasnog mora utemeljuju utopijski rezervat sporazumnog sklada, prisne sree i napret-
ka. Prolost je novoj zajednici namrla jedino prijatelje i lanove obitelji poginulih te sjea-
nje na nepravdu kao sredinji razlog za suradnju. Znanje i tehnika slue odranju zaje-
dnice. No premda roman vrvi pomorskom terminologijom i emfatinim opisima savrenih
naprava i umijea doktora Antekirtta, prije bi se reklo da se takve pojave autora doimlju
kao njemu zagonetne arolije i da ih obrazlae to smionije to je vea njegova laika
praznovjerica: doktor ima brodove koji razvijaju nevjerojatnu brzinu zahvaljujui udesnoj
sili elektrinog pogona, a tajnovitom snagom volje kadar je daljinski upravljati svijeu
ovjeka kojega je hipnotizirao. Potanko se obavjetava o geografskim i hidrografskim
osobinama svake toke na Sredozemlju koju dodirne radnja, ali se ne proputa prilika da
se, gdje god je mogue, brojani pokazatelji oive mitolokim reminiscencijama.
Sumnjiva znanstvena relevantnost Verneovih navoda stoga ne remeti zahtjeve pripo-
vjedake konvencije, nego se dapae ubraja upravo meu ona njezina pravila koja opravda-
vaju i potkrepljuju vjerodostojnost moderne bajke. Na isti nain, zbrka oko imena, na-
rodnosti i jezika kojima govore likovi, toponimijski promaaji u dijelovima radnje koji se
zbivaju na naoj obali i netone evokacije povijesnih dogaaja, vie nego to na vidjelo
iznose predrasude i pogreke nesavjesnog autora, nose dra nesmotrenog, ali zanesenog
i sve u svemu dobronamjernog turistikog zapisa. Stranice koje govore o Pazinu, Rovinju,
o istarskom krajoliku, o Gruu, Dubrovniku i o Boki Kotorskoj moda ne ishode iz dobrih
poznavanja naih prilika i ne pruaju mnogo vie od povrnih zakljuaka koje je Verne
prikupio na krstarenjima ili ih reproducirao iz obavjetenja koja su zabiljeili francuski
putopisci. Ali naa obala jedna je od kvantitativno najzastupljenijih scenografija u ovom
romanu, to znai da ulazi u krug mitologiziranih mjesta Verneovog opusa, pa i pridaje
posebno znaenje prvom hrvatskom izdanju Matijaa Sandorfa, kojemu prethodi sloven-
sko (u prijevodu Borisa Verbia, Ljubljana, 1972).
Ovaj je roman dakle naoj publici zaudo dugo ostao nepoznat, pogotovo ako se
prisjetimo da su Julesa Vernea u nas prevodili jo za njegova ivota: na primjer, 1875.

357
 Jules Verne sa suprugom Honorine u vrtu

preveden je i u Zagrebu objavljen roman Od zemlje do mjeseca, a 1876, samo etiri godine
nakon izvornika, izlazi Put oko zemlje za osamdeset dana, 1887. Doktor Oks, 1890. Put
k sreditu zemlje itd. Nakon pieve smrti prevedena je veina njegovih djela, a neki su
romani doivjeli i po nekoliko prijevoda. Prvi hrvatski prijevod Matijaa Sandorfa za
izvornikom slijedi nakon ak sto tri godine- pojavljuje se kasno, ali ne i prekasno, vodi-
mo li rauna o iznimnim razlozima zbog kojih mora zanimati nau kulturu.

Morana ale Kneevi

358
 ISTARSKI PUTI JULESA VERNEA
Ne, Jules Verne nikada nije bio u Pazinu. Nije bio ni u Rovinju, ni Dubrovniku, i
vjerojatno nije svojim oima gledao istonu obalu Jadrana. Pitanja postavljana prije dvade-
set godina, u vrijeme prvog hrvatskog izdanja romana Mathias Sandorf, danas vie nisu
bez odgovora. Znamo da slavni francuski pisac nije svojim oima gledao 130 metara dubok
ponor Pazinske jame, u kojeg e poslati svog junaka na podzemno putovanje, ali znamo
da su za njega gledali, pisali, crtali, pa i fotografirali - drugi.
Roman Mathias Sandorf pojavio se pred francuskim itateljima potkraj 1885. godine,
a gotovo istovremeno iziao je i u engleskom prijevodu u Americi (u Engleskoj je izdan
tek slijedee godine), gdje je doivio velik uspjeh. Boi bez ovog Verneovog romana bio
bi tuan za mnoge nae djeake, pisao je tada list Saturdav Review; a list Standard ocije-
nio je novi Verneov roman ovako: Ispriano u najboljem autorovom stilu. Roman je velik
i lijepo opremljen, a sadri ni manje ni vie nego stotinu i deset velikih ilustracija.
Naposljetku, poznati list The Spectator pisao je za Sandorfa: Ne znamo ni za jedan roman
gospodina Vernea kojeg bismo ocijenili bolje od ovog.
Ve odmah nakon objavljivanja, roman Mathias Sandorf izdigao se svojom kvalite-
tom u krug najcjenjenijih Verneovih djela. Za nas je to vano, jer su tadanji itatelji po-
pularnih Verneovih fantastinih i avanturistikih romana na vrlo atraktivan nain saznavali
za nae krajeve, za Pazin, Rovinj, Limski kanal, Istru, Dubrovnik. I, doista je neshvatljivo
to je Mathias Sandorf ak 103 godine ekao da bude prvi put preveden na hrvatski jezik.
Na roman Mathias Sandorf nastaje u zreloj fazi Jules Verneovog knjievnog stvara-
latva. U njemu se isprepliu mnogi karakteristini motivi koji se u ranijim romanima
pojavljuju odvojeno: more i pomorska putovanja; urote, izdaje i osvete; rodoljublje i
stradanje; tehnika dostignua i fantastini izumi; ljubavne drame i tragedije; nadnaravne
sposobnosti pojedinca; otkrivanje nepoznatih kutaka naega planeta.
Monumentalan, velianstven, dugaak, roman Mathias Sandorf nastajao je i bivao
oblikovan tijekom vie godina, no zavrni mu je izgled Verne dao najesen 1884. godine.
U oblikovanju likova, fabule i poprita ovog romana Verne je, moda vie nego kod
ijednog od svojih ranijih djela, suraivao sa svojim nakladnikom, Julesom Hetzelom.
Pisma su hitala od Amiensa ka Parizu i obrnuto, zapisi s Verneovih krstarenja, brojni
pisani izvori koje je koristio, pa i informacije koje je tijekom posljednjih godinu-dvije
naruivao i koje su mu postupno stizale, stapali su se u epsku priu o izdanim ugarskim
urotnicima i osveti jedinog preivjelog meu njima. Opisi poznatih obala Gibraltara,
Malte, Sicilije, Sjeverne Afrike, obala koje je Verne oplovio nedugo prije nego to je sjeo
za pisai stol, izrastali su u scenografije za neobine avanture. Ponovno na nain blizak
njegovim prvim, najslavnijim romanima, Verne u Mathiasu Sandorfu itatelja vodi egzoti-
nim svjetovima, ui ga o njegovim stanovnicima, graevinama, prirodnim ljepotama.
O takvim namjerama Jules Verne je pisao Hetzelu: elio bih itatelja nauiti svemu to
bi on trebao znati o Mediteranu, i zato se dogaaji, jedan za drugim, smjenjuju na dvade-
set razliitih mjesta.
U Mathiasu Sandorfu je popis likova dui nego u nekoliko ranijih romana, zaplet
je sloeniji, sudbina donosi likovima iznenadne uspone, padove, i nenadane prijetnje,
prelaze se velike zemljopisne udaljenosti, brzi elektrini brod iz ovog romana dostojan
je najuvenijih izuma iz udesnih putovanja. Mathias Sandorf je zbir svih motiva o koji-
ma je Verne ikad dotad pisao, dotjeranih, popravljenih, razradenijih, a kruna svega je
znanstveno-utopijska kolonija na otoku Antekirtti i njena uspjena obrana od gusarsko-
razbojnikog napada.

359
 O Jules Verneu u svijetu je napisano gotovo jednako toliko knjiga koliko ih je izilo i
iz njegovog vlastitog pera. Naalost, u nas je nepoznat vei dio njegova opusa, koji uz romane
iz serije udesna putovanja ili u izvorniku Vovages Extraordinaires (a roman Mathias Sandorf
je 27. u toj seriji, od ukupno 64 naslova), sadri jo i kratke prie, drame, libreta za operete,
pjesme, putopise, povijesne kronike, knjievne kritike i enciklopedijska djela. U nas nije
prevedena ni napisana nijedna biografska ili kritika studija o Jules Verneu i njegovu djelu,
pa se stoga esto u javnosti pojavljuju, kao uostalom i u svijetu, raznolike legende o ovom
piscu, poput one da je sav svoj opus napisao ne maknuvi se iz mira svoje sobe.
Suprotno tome, Jules Verne je bio vrlo drutvena linost, a k tome i svjetski putnik.
elio je obii veinu zemalja o kojima govore njegova djela, to je i inio dok ga je zdra-
vlje sluilo, no o njegovim eventualnim posjetima hrvatskim zemljama i obalama
Jadranskoga mora nema nikakvih pouzdanih tragova. Ipak, veza s Hrvatskom moe se
pronai u vie njegovih djela. U romanu Dvadeset tisua liga pod morima iz 1870. godine
(u nas je naslov tog romana drukije i neskladno prevoen) spominje se kapetan Paul
Bos iz Hvara kao oevidac ulova orijake lignje u Indijskom oceanu; u romanu Dunavski
peljar, objavljenom 1908. godine, glavni lik putuje cijelim tokom Dunava, pa tako pro-
lazi i kroz Vukovar i Ilok. Hrvatski znanstvenici Ruer Bokovi i Nikola Tesla spominju
se u romanima Pustolovine trojice Rusa i trojice Engleza u Junoj Africi i Pustolovine mi-
sije Barsac, a u prii Gospodin Dis i gospoica Es, Verne spominje znamenitog hrvatskog
graditelja orgulja Petra Nakia.

"Saint Michel III", 33 metra dugaka jahta Julesa Vernea, dvaput je plovila Mediteranom, ali vjerojatno nikad
nije uplovila u Jadransko more.
Verne je sam potvrdio da je nadahnue za pojedine epizode "Mathiasa Sandorfa" sakupljao za svojih
sredozemnih krstarenja, a plovidba 1884. godine, tijekom koje je pripremao ovaj svoj 27. roman,
bila mu je i posljednja - po povratku, poludjeli neak nastrijelio mu je nogu, i pisac vie nikada nije plovio.
Jahta je 1886. godine prodana crnogorskom knezu Nikoli.

360
 Zvijezda parikih baletnih pozornica sredine devetnaestog stoljea, Carlotta Grisi,
roena u istarskom mjestu Viinada (mjestu koje se spominje i u Mathiasu Sandorfu!)
mogui je uzor za lik La Stille iz romana Dvorac u Karpatima. Naposljetku, zaplet romana
Mathias Sandorf i nastaje ba na tlu dananje Hrvatske, ponajvie u Pazinu, mjestu gdje
dolazi do prekretnice u fabuli nakon transke urotnike epizode; a nakon Pazina radnja
se premjeta u Rovinj, Dubrovnik, Boku Kotorsku, i zatim se iri diljem Mediterana.
O Pazinu i Pazinskoj jami Jules Verne je mogao itati i kod kue, zahvaljujui djeli-
ma novinara i putopisca Charlesa Yriartea, kojeg je i osobno poznavao. U knjizi Luke
Jadrana (Les Bords de L'Adriatique), objavljenoj u Parizu 1878. godine, Yriarte objavljuje
lijep panoramski crte Pazina s vrlo naglaenim ponorom Pazinske jame. Uz.ostale svoje
dojmove iz Pazina, Yriarte s posebnom pomnjom izlae arhitekturu pazinskog Katela i
oblike Pazinske jame; opisuje vlastiti osjeaj strahopotovanja prema tajanstvenoj dubini
mranog ponora, a spominje i jednu za boravka u Pazinu preprianu mu zgodu, kada je
mladi grof Esdorff, slubenik pazinskog Kapetanata, malom barkom uplovio u podzemno
jezero Pazinske jame elei dokuiti njen kraj. Yriarte iznosi i tada uobiajenu pret-
postavku da vode Pazinice, odnosno u njegovu tekstu Fojbe, izviru u Limskom kanalu.
Obzirom na njihovo osobno poznanstvo, sasvim je izvjesno da je Jules Verne koristio
Yriarteov tekst; uostalom, u Mathiasu Sandorfu Yriarteovo se prezime neposredno i spomi-
nje, iako nekoliko poglavlja dalje od pazinske epizode. Poklapaju se, u Yriarteovu putopisu
i Verneovu romanu, i detalji u opisu puta kroz Istru, od Trsta do Pazina, a Yriarte je Vernea
moda i nadahnuo za ime njegova glavnog junaka. U korist takvoj pretpostavci ne ide
samo slinost prezimena Essdorf i Sandorf, nego i dobro poznata Verneova sklonost da
u imenima svojih likova asocira, kroz slinu zvunost, ili pak anagrame, na neke druge
junake, literarne ili iz stvarnoga ivota.
Svakako u elji da sazna vie o vanijim popritima svog budueg romana, Jules Verne je
1883. godine uputio pismo tadanjem pazinskom gradonaelniku, Giuseppeu Cechu,
koji mu je uzvratio detaljnim opisom i fotografijama Pazina i Pazinske jame. Leon Benett,
ilustrator gotovo treine Verneovih romana, mogao je prema tim opisima i fotografijama
vrlo realistiki narisati pazinski Katel i liticu pod njim koja se obruava u Jamu. I crte
koji ilustrira scenu suenja Sandorfu i urotnicima u pazinskom Katelu vjeran je izvornoj
lokaciji, a materijalnoj stvarnosti odgovara i prikaz sputanja bjegunaca niz gromobran.
Jo dvije od 111 ilustracija u Mathiasu Sandorfu upotpunjuju pazinski ciklus: scena plu-
tanja bjegunaca kroz podzemlje bujicom Pazinice, koja i ne moe imati veze s ikakvom
konkretnom scenografijom; te prizor izlaska u Limski Kanal, koji je meutim prikazan
nerealno, kao duboki kanjon. Oito je dakle da nakon svretka pazinske epizode u romanu,
autoru ponestaje pouzdanih podataka, a to se pogotovo vidi u nastavku, pri opisu dogaaja
u Rovinju. Takav tijek naracije kao da potvrdjuje postojanje pievog pazinskog infor-
matora.
Jo uvijek ne znamo kakve su pobude nagnale Giuseppea Cecha da sjedne za pisai
stol, potanko opie pazinski Katel i Pazinsku jamu, izloi tada jo uvijek prevladavajue
miljenje da, nakon podzemnog toka, Pazinica izvire u Limskom kanalu, opie osnovne
zemljopisne znaajke istarskog poluotoka, svome pismu doda i nekoliko fotografija Katela
i Jame, i, jednog nepoznatog dana 1883. godine, poalje pismo Julesu Verneu u Amiens.
Jesu li se poznavali? Jules Verne, rekli smo, nikad nije bio u Istri. Jesu li se imali prilike
sresti negdje drugdje, jesu li imali zajednike poznanike, sve su to tajne koje e moda i
dalje ostati skrivene, jer Verne je mnoge svoje papire spalio neposredno pred smrt, meu
njima moda i pismo iz Pazina. No jedno je sigurno: Jules Verne je pismo primio, a opise
i podatke iz pisma vrlo je vjeto uklopio u sadraj svog novog romana. Jedan od prvih
primjeraka tek otisnutog Mathiasa Sandorfa stigao je potom na adresu Giuseppea Cecha

361
 Vriarteov crte Pazina i Pazinske jame, nastao osam godina prije "Mathiasa Sandorfa"

u Pazin, a s unutranje strane korica, Verneovom rukom, pisalo je: Au Podestat de Pisino
- Hommage de l'auteur - Jules Verne - Pari, 22 novembre 1885.
Veza Julesa Vernea i pazinskog naelnika prvi je put objelodanjena u knjizi Nerine
Feresini La Foiba di Pisino, izdanoj u Trstu 1972. godine. Autorica kae da je spomenuti
primjerak Sandorfa vidio, i tekst pieve posvete pazinskom naelniku njoj prenio, danas
pokojni gospodin Franco Gerbez. Po svemu sudei, knjiga je propala tijekom ili neposre-
dno poslije Drugog svjetskog rata, no put do korespondencije Julesa Vernea i Giuseppea
Cecha moda je jo uvijek otvoren. Naime, unuk negdanjeg pazinskog naelnika, gospodin

362
 Pompeo Cech, doivio je duboku starost u Trstu, a u jednom kratkom telefonskom kon-
taktu s lanicom pazinskoga Jules Verne Kluba, Manuelom Hrvatin, potvrdio je da mu je
djed esto pripovijedao o pismu uvenog Julesa Vernea, te da to pismo negdje jo uvijek
postoji. Od njega potjee i informacija da je Jules Verne prvi pisao Cechu, to je podatak
kojeg u knjizi gospoe Feresini nema.
Linost pazinskog naelnika Giuseppea Cecha tek treba rasvijetliti. Znamo da je
dunost naelnika obnaao u najmanje dva mandata. Postoji biljeka o tome da je 1877.
godine upravo on kao naelnik dao urediti prvu stazu do grotla Pazinske jame. Sljedei
put je, nakon jednog mandata pauze, za naelnika izabran 3- oujka 1883. godine, dakle
u godini kada stie Jules Verneovo pismo. Nalazimo ga i na popisu lanova drutva Societa
Istriana di Archeologia e Storia Patria od 1885. godine pa nadalje; bio je dakle osoba
sklona kulturi, umjetnosti i znanosti, osoba sposobna da na nenadano pismo ve tada
svjetski poznatog pisca, upueno naelniku malog gradia negdje u tadanju austrijsku
provinciju, odgovori tako, da je to ostavilo traga i u konanom pievu djelu. Je li se
tadanji Pazin ponosio to je postao mjestom radnje novog romana slavnoga pisca? Ne
znamo, no moda se ovom vizionaru budunosti Pazin oduio jednom razglednicom,
tiskanom 1905. godine, kojom su prikazani zrakoplovi i baloni, te razliita, tada mahom
futuristika, motorna suhozemna vozila u ambijentu poznatih pazinskih ulica, trgova i
zgrada, u vrlo julesverneovskoj atmosferi.
Jules Verne je esto ponavljao neke motive, situacije, mjesta dogaanja, pa ak i
likove iz pojedinih svojih romana. Jedno takvo ponavljanje motiva povezuje Verneove
romane Put u sredite Zemlje, i Mathias Sandorf. U oba romana Verne opisuje neobini
akustini efekt prijenosa zvuka uz povrinu kamenog svodovlja, i u oba romana ova poja-
va utjee na sudbinu glavnih likova. U romanu Put u sredite Zemlje, akustiki efekt pri-
jenosa zvuka na veliku udaljenost spaava ivot u podzemnim hodnicima izgubljenom
Axelu, a u Mathiasu Sandorfu ista fizikalna pojava otkriva zatoenicima pazinskog Katela
imena njihovih izdajica, i tu dolazi do dramatskog preokreta u radnji: umjesto fatalisti-
kog preputanja sudbini, Sandorf i njegovi prijatelji odluuju pobjei da bi se osvetili.
U oba romana literarni se akustiki efekt usporeuje sa stvarnom akustinou poznatih
sakralnih graevina u Rimu, Parizu i Londonu.
Zanimljivo je da ova akustina pojava, barem to se tie pazinskog Katela, nije
u potpunosti Verneova fikcija: osobno sam se uvjerio da u prizemnim prostorijama Katela
doista dolazi do jasnog prijenosa zvuka izmeu dvije udaljene toke. Je li i o tome Giuseppe
Cech pisao Verneu, ili je pisac sluajno pogodio?
Poznato je da je Jules Verne vrlo studiozno pristupao pripremama za svaki svoj roman.
Ritam od dva romana godinje (na koliko je bio obavezan ugovorom) bio je prespor za
kapacitete pisca prepunog ideja, pisca koji svijet oko sebe vidi onakvim kakav e tek biti
za nekoliko desetljea. Svakog trenutka svoje dugogodinje spisateljske karijere, Jules
Verne je u glavi, ali i na papirima, odjednom imao koncepte, karakterizacije likova, ak i
dovrena poglavlja, za po desetak romana. Kad se o poslu radilo, vodio je vrlo strog, goto-
vo asketski ivot: pisao je svakoga dana izmeu pet i jedanaest sati ujutro, a poslijepo-
dneva je provodio u mjesnoj knjinici u Amiensu, pratei svakodnevno pedesetak listova
i asopisa.
Jules Verne je mnogo putovao, a tri njegove jahte, sve nazvane Saint Michel, oplovile
su mnoga mora, ukljuujui i mnoge kutke Sredozemlja. Verne je sam, u jednom intervjuu,
spomenuo da je nadahnue za roman Mathias Sandorf dobio za vrijeme dva obiteljska
krstarenja Saint Michelom III po Sredozemlju, prvog 1878. godine, u drutvu prijatelja
Raoula Duvala, svog izdavaa Hetzela i brata Paula, i drugog, 1884. godine, kada je obiao
Tanger i Maltu. Nema podataka o tome je li Jules Verne tom ili nekom drugom prilikom

363
 Jules Hetzel, Verneov izdava i prijatelj, bio je uzor ilustratoru Leonu Benettu za
likovno kreiranje lika mladog grofa Mathiasa Sandorfa

uplovio i u Jadransko more, je li s mora mogao vidjeti Dubrovnik, Boku Kotorsku, Rovinj,
dakle hrvatske krajeve opisane u Mathiasu Sandorfu. Da je bio na naoj obali, to vjero-
jatno ne bi prolo nezapaeno, budui da su novine iz, primjerice, 1884. godine, vrlo
detaljno izvjeivale o njegovim posjetima Lisabonu, ili Veneciji, do koje je meutim doao
kopnenim putem.
Igrom sudbine, roman Mathias Sandorf oznaio je mnoge ivotne prekretnice svoga
autora. Bio je to posljednji roman o moru kojeg je Verne pripremao ploveci. Po povratku
s tog posljednjeg mediteranskog krstarenja, na kunom pragu, ustrijelio ga je u nastupu

364
 pomraenja uma njegov neak Gaston. Jules Verne vie nikad nije mogao saviti desnu
nogu, metak mu je ostao u koljenu, i zbog toga vie nikad nije plovio. ak je i Saint Michel
III zavrio na drabi, prodan je crnogorskome knezu Nikoli.
Dvije godine nakon izlaska romana Mathias Sandorf, najprije u Parizu, a neto ka-
snije i u Americi, postavljena je na scenu kazalina adaptacija romana Mathias Sandorf.
Kazaline adaptacije Verneovih romana, esto pripremane uz nadzor i aktivno sudjelo-
vanje autora, bile su velebni dogaaji, a izvoenje Puta oko svijeta u osamdeset dana na
mnogo svjetskih pozornica donijelo je Verneu vie novaca nego sam roman. Nakon dese-
tak adaptacija ranijih romana, Mathias Sandorf je bilo prvo kazalino uprizorenje ijoj
premijeri Verne, jo uvijek se oporavljajui od rane, nije mogao prisustvovati. Ipak, nae
je zadovoljstvo to je nakon romana koji je u kratko vrijeme obiao cijeli svijet, ime Pazina,
povezano s imenom Julesa Vernea, odjekivalo i s kazalinih dasaka. Zahvaljujui ovom
romanu, Pazin se naao i na filmu, u obradama Mathiasa Sandorfa iz 1920. (redatelj Henri
Fescourt), 1963. (redatelj Georges Lampin) i 1980. godine (redatelj Jean Pierre Decourt).
Nijedna od ove tri filmske adaptacije nije snimljena na autentinim lokacijama u Pazinu,
Limskom kanalu i Rovinju!
Svojim romanom Mathias Sandorf Jules Verne nam je u nasljee, uz djelo trajne lite-
rarne vrijednosti u kojem su ovjekovjeeni nai krajevi, ostavio i jedan izazov: tajnu Pazinske
jame. Ni on, ni njegov prijatelj Charles Yriarte, nisu bili prvi koje je ta tajna nadahnula.
No tek je nakon objavljivanja Mathiasa Sandorfa Pazinska jama nadrasla znaaj lokalne
misterije, o kojoj su se ispredale drevne legende.
Privuen upravo Jules Verneovim opisima Pazinske jame, jedan je drugi poznati
Francuz, Edouard Alfred Martel, otac moderne speleologije, 1893. godine doao u Pazin
da na znanstveni nain proui pazinsko podzemlje. Neposredno svjedoanstvo o inspiri-
ranosti Verneovim romanom, Martel je ostavio u lanku La Foiba di Pisino u francuskoj
znanstvenoj reviji La Nature, a o svojim pazinskim istraivanjima pisao je u jo nekoliko
svojih djela.
Naroito zaslugom romana Mathias Sandorf Julesa Vernea, u Francuskoj je postao
poznat bezdan u Pazinu, jedan od najznaajnijih ponora u austrijskom kru. Poznati je
pisac svoga junaka proveo kroz dubine ovog ponora, i nakon due podzemne plovidbe
sretno ga izveo na dnevnu svjetlost dvadesetak kilometara jugozapadno, na poetak jedne
uvale na jadranskoj obali poznatoj pod imenom Limski kanal. Jules Verne je, zamiljajui
da su ova dva mjesta spojena podzemnim kanalima, zapravo predstavio narodno vjerova-
nje, koje smo ja i ininjer Putick doli istraiti, tako je pisao Martel na poetku izvjetaja o
svojim istraivanjima u Pazinskoj jami. A njegovi su rezultati, zapisani 25. rujna 1893-
godine - prva mjerenja, prvi crtei i prvi egzaktni podaci o izgledu dostupnog dijela pazin-
skog podzemlja.
injenica da je ugledni francuski speleolog poastio Pazin svojom nazonou i svo-
jim istraivanjima navela je tadanje Pazince da pristupani suhi poetni dio Pazinske jame
nazovu Grotta Martel, a to prvo podzemno jezero Martelovo jezero. Ti su nazivi ostali
uvrijeeni sve do vremena Drugog svjetskog rata.
Na poticaj mate Julesa Vernea i znanstvenih istraivanja Edouarda Alfreda Martela,
Pazinci od poetka pa do sredine ovog stoljea poinju svoju Jamu gledati na pomalo
drukiji nain. Od prirodne tajne obavljene mranim legendama, Jama postaje prirodna
ljepota, znamenitost grada o kojoj se treba brinuti, koju treba odravati, i koju treba dalje
prouavati.
Godine 1934. Massimo Sella, tada direktor rovinjskog Instituta za biologiju mora,
obavlja pokus s oznaenim jeguljama, koje su nakon isputanja u Pazinsku jamu, za krae
vrijeme isplivale uz izvore Rae. Bio je to prvi egzaktni dokaz o pruanju podzemnih toko-

365
 va vode koja ponire u Pazinsku jamu, a slina su kasnija istraivanja, primjerice ispu-
tanjem posebne boje, potvrdila te rezultate. Vode Pazinice, dakle, izviru jugoistono, a
ne jugozapadno od Pazina, kako su to mislili Jules Verne i Martel.
Kad je 1975. godine u Pazinu osnovano speleoloko drutvo, jedan od prvih zadata-
ka i izazova koje su pred sebe postavili pazinski speleolozi bilo je istraivanje Pazinske
jame. Slijedei tragove junaka Julesa Vernea, eljelo se utvrditi ima li mata ovog pisca
veze sa stvarnou, s tajnama pazinskog i istarskog podzemlja koje tek ekaju da budu
otkrivene. U suradnji s pulskim Klubom za podvodne aktivnosti, organizirana je, 24.
kolovoza 1975. godine, velika istraivaka akcija s ciljem pronalaenja u dnu prvog
podzemnog jezera u Pazinskoj jami, Martelovog jezera, otvora kroz koji voda otie dalje
u podzemlje. Sa splavi postavljene na povrini jezera, ronioci su vezani konopom silazili
pod vodu. Prvi je ronilac pretraivao poetak jezera; drugi je dosegao trideset metara
dubine, trei je otkrio pukotinu u istonoj stijeni, ali ju etvrti nije mogao ponovno pro-
nai. Peti je na redu bio ronilac Mitar Marinovi, i on je na dubini od deset metara naiao
na dva metra irok kanal, kojim je brzo strujala mutna voda. Krenuo je tim tunelom, vie
voden opipom nego vidom, i kad je naiao na otvor u njegovu svodu, uspeo se njime,
izronio je i ugledao - podzemno jezero i peinu. Procijenio je da je jezero dugako 12-13
metara, i da se nakon njega peina nastavlja krivudavim tunelom koji se prua udesno
od jezera. Dalje nije mogao, jer je pedeset metara dugaak konop kojim je bio privezan
za splav ve bio do kraja zategnut, pa se vratio natrag. Novo jezero odmah je krteno
imenom njegova otkrivaa - Mitrovo jezero. Mitar Marinovi ostao je do danas, uz knjievnog
junaka Mathiasa Sandorfa, jedini koji je vidio nastavak Pazinske jame, njeno drugo podze-
mno jezero i drugu peinu koja se nastavlja u nepoznato.

Davor Siovi

"Vernijanska" razglednica Pazina iz 1905. godine

366
 SADRAJ
PRVI DIO
i Golub pismonoa 7
H IH Grof Matija Sandorf
rv v Banka Toronthal 21
vi ifrirana cedulja 28
VII Prije, za vrijeme i poslije suenje 38
VIII Toranj pazinske tvrave 48
IX Matica Fojbe 60
Kua ribara Ferrata 68
Zadnji okraj 80
91

DRUGI DIO
I Pescade i Matifou Porinue 97
II III trabakula Doktor Antekirtt 104
IV Udovica Stjepana Bathorvja 113
V Nekoliko dogaaja Boka 124
VI Kotorska Stvari se zapliu 135
VII Na stradunu 146
VIII 158
166

TREI DIO
I Sredozemlje 175
II Prolost i sadanjost 182
III to se dogaalo u Dubrovniku 193
IV U maltekim vodama 202
V Malta 213
VI U okolici Catanije 223
VII Engleska koliba 233

ETVRTI DIO
I Kaznionica u Ceuti 247
II Doktorov pokus 256
III Sedamnaest puta 270
IV Zadnji ulog 278
V Pismo povjereno milosti Bojoj 290
VI Prikaza 298

PETI DIO
I Stisak ake Rta Matifoua 309
II Svetkovina roda 320
III Kua Sidija Hazama 329
IV Antekirtta 338
V Pravda 348

Izvanredni izgovor za Odiseju Matijaa Sandorfa - Morana 352

ale Kneevi Istarski puti Julesa Vernea - Davor 35.9 ,. .
iovi SrediSnji odjel
367 V-A* ^ Mati C GU
' ?t"
pradska kajimca Rijeka