Uvod Urn NBN Si Doc m9dd9l2h

Uvod u klasifikaciju verbalne magije i verbalna
2 7 0
magija u zapisanoj usmenoj hrvatskoj tradiciji
-
Deniver Vukeli
2 4 3
2 0 1 4 ,
In this paper the main topic are different species of verbal magical shapes in the
written Croatian oral tradition. Primarily, there is definition of verbal magic through lin-
guistic, ethnological and historical perspectives, so its different contexts could be cleared.
-
Furthermore, the most frequent forms of the verbal magic are soberly defined charms,
spells and curses, which are later depicted in examples preserved in different historical
X V I I
sources, compilations of Croatian oral tradition, collected from different tellers or in sec-
ondary scientific literature.
Keywords: Croatian magical conceptions and patterns, charms, curses, spells, verbal
S L A V I C A
magic
1. Uvod
Verbalna magija, kao zaseban dio magijske prakse koji se koristi uporabom izgo-
vorene ili pisane rijei, najee je tajni, skriveni dio usmene ili pisane magijske tradicije
u svakoj ljudskoj kulturi pa tako i u hrvatskoj. Usmeni korpus verbalne magije dio je
M Y T H O L O G I C A
kolektivnog pamenja, tajno prenaan s koljena na koljeno i pamen kao dio zajednike
prikrivene kulture pojedinaca koji su se kroz povijest bavili ovim umijeem. Zapisani
se pak oblici susreu ili u rijetkim knjigama, svojevrsnim osobnim prirunicima ma-
gijskih praktikanata kroz povijest, ili pak u povijesnim ispravama i dokumentima, ali i
natpisima gdje s druge strane imaju svoju zemaljsko-nadzemaljsku juridiku vrijednost
potvrivanja pravnog ili nadgrobnog teksta. Takoer se mogu nai i u knjievnosti, gdje
mogu biti interpolirani iz usmene tradicije kolektivnog pamenja ili, pak, biti istom
autorskom fikcijom. Pritom, vano je naglasiti, njihova istinitost i uporabna vrijednost u
smislu postizanja nekog uinka u okolini koja okruuje praktikanta, iznimno su ovisne
o duhovnim uvjerenjima, kako praktikanata, tako i njihovih eventualnih klijenata, te
je njihova utilitarnost esto znanstveno i empirijski neprovjeriva.
Veza izmeu magije i jezika odraava se kroz vjerovanje da odreene rijei, izgo-
vorene na odreeni nain, mogu utjecati na svemir, odnosno svu nau okolinu u kojem
S T U D I A
ivimo i koje smo dio.Magijski je govor stoga ritualni in i jednake je, ako ne i vee va-
nosti, za uspjeh magijskog ina od nekih neverbalnih magijskih praksi (Tambiah, 1968:
175-176). On se moe shvatiti i kao produetak osnovne svrhe jezika, a to je opisivanje
ljudske okoline, u kojem znanje tonih, specifinih rijei, fraza i formula daju ovjeku
odreenu mo kontrole nad njegovim inae ogranienim djelokrugom osobnih mogu-
243
Uvod u klasifikaciju verbalne magije i verbalna magija u zapisanoj usmenoj hrvatskoj tradiciji
nosti djelovanja na nju (Malinowski 1935: 235). No, nije sav govor magijski, magijski se
govor razlikuje od ostalih kategorija govora po svojoj emotivnosti i pretvaranju rijei
u simbole za osjeaje, za razliku od, recimo, znanstvenog govora koji rijeima strogo
objektivno opisuje izvanjsku stvarnost (Ogden i Richards, 1923: 88) ili svakodnevnog
govora koji slui za meuljudsku komunikaciju. Magijski je govor okrenut konstrukci-
jama metafora ili drugih stilskih figura, a kako bi se uspostavili simboli koji povezuju
ovjeka kroz magijski in sa svijetom, odnosno okolinom na koju eli na neki nain
utjecati (Tambiah, 1968: 189).
Magijski je govor sakralan, odnosno koristi se u druge svrhe od profanog govora
uobiajenog u svakodnevnom ivotu (Malinowski 1935: 213). Te dvije vrste govora e-
sto se razlikuju i po izboru rijei, gramatici, stilu ili uporabi specifinih fraza, formula
ili oblika, poput primjerice molitvi, pjesama, blagoslova ili napjeva. vrsta i zatvorena
struktura tih magijskih formula (poput basmi, manjih ili duih molitvi, zaklinjanja, kle-
tvi i brojnih drugih) moe se promatrati i kao da je rije o magijskim tekstovnim struk-
turama vezanima uz odreene obredne inove, a ija pravilna uporaba ima i odreenu
materijalnu mo. Latentna pjesnika funkcija jezika poput uporabe stiha i rime slui
i kao mistino sredstvo kojim se nastoji postii praktian uinak (Marks 2007: 27). S
jedne strane moemo dijelove magijskog teksta promatrati kao formule, dakle relativno
vrsto zadane strukture, a s druge se strane mogu nuditi i njihove mogue interpretacije i
razumijevanje kao usmeno-knjievnih oblika kojima su mo i praktini uinak sadrani
ve u njihovu izriaju, u rijeima samima (Marks 2007: 27). Magijski govor radi svoje
sakralnosti esto koristi stare oblike rijei jezika koji se rabi ili pak strane jezike kako bi
se dodala mistinost ili invocirala istoa starog jezika, te su se stoga esto u europskoj
magijskoj praksi koristili i jo se koriste hebrejski, latinski i grki jezik uz arhaine oblike
narodnih jezika na kojima se inae izvrava magijski in (Tambiah, 1968: 182). Doda-
vanje pak mistinosti, nerazumljivosti ili sloenosti magijskom govoru kao sakralnom
daje na dodatnoj ekskluzivnosti i diferencijaciji od svjetovnog, svakodnevnog govora,
elitizirajuu tako uporabu magijskog verbuma samo za onu manju skupinu koja ima
pravo na njegovu uporabu magijske praktikante (iscjelitelje, vraeve, vjetice, amane,
reeve i dr.). Stoga se moe primijetiti kako magijski govor, izmeu ostaloga, esto kri
i osnovnu svrhu jezika meuljudsku komunikaciju (Tambiah, 1968: 179). No, ona i nije
esencijalna per se, jer je svrha magijskog govora ustvari uporaba vjerovane moi jezika i
rijei u magijskome inu, odnosno njezin krajnji cilj komunikacija s onostranim, a ne
meuljudska komunikacija. Magija i magijski govor su u tome poput religije, vjerovani
u svom totalitetu, ili se vjeruje u njih ili ne (Mauss, 2005: 113). Magijska je mo zato i
sadrana u samim rijeima, one su te koje imaju izvrnu snagu. A ona se pak ostvaruje
samo ako se te rijei i potvrde kao in. Izvan izvedbi koje formulu ine performativnom,
takav je tip iskaza ipak tek prazna formula (Marks 2007: 31). Magija se sastoji od znanja,
a znanje proizvodi mo. Oni koji posjeduju znanje, imaju mo nad drugima upravo zbog
tog znanja. Nedostatak znanja posebnih magijskih rijei potrebnih za magijski in, ini
itav ritual nedjelotvornim (Passalis 2011: 7-9).
Za tekstualni dio magijskog govora, koji je sastavni dio magijskog verbalnog ina,
nuno je da ostane tajan. Namjera ouvanja apokrifne i skrivene kulture odreene ari
kao magijskog ina kategorina je i eksplicitna te je integralni dio mitskog sustava prije-
nosa i izvedbe ari. Vjeruje se da kad vlasnik odreene ari prenese verbalni dio nekome
drugome, on gubi svoju mo i ona prelazi na tu osobu. Stoga se obino verbalne ari
244
Deniver Vukeli
prenose na drugoga tek prije smrti prethodnog vlasnika (Passalis 2011: 9). Usmena se a-
ranja tako prenose kroz mreu odnosa u srodstvu slijedei utvreni hijerarhijski sustav
inicijacije. Odnos izmeu uitelja i uenika moe se promatrati i kroz odnos starijeg la-
na obitelji, koji obino posjeduje skriveno znanje, i mlaeg lana obitelji. Tako se znanje
moe dobiti samo nasljednim pravom. No, esto se usmene ari (basme, kletve, uroci i
druge) znaju i zapisati u magijskim knjigama, koje se uvaju upravo zbog te svrhe i koje
obino sadravaju i opepoznate, kolske, ali i usmene ari. Tako je se esto mogu nai
i zapisani usmeni oblici, a ne samo iskazani usmenom predajom (Passalis 2011: 10-13).
Uinkovitost aranja ovisna je, naravno, o tonosti zapisanog citata, s obzirom da bilo
kakva odstupanja od tono utvrenog mehanizma moe itav magijski in uiniti nedje-
lotvornim (Passalis 2011: 14). Praktini aspekt magije sloena je mrea, gdje komunika-
cija s natprirodnim rjeava dnevne ivotne probleme. Magijski aspekt tekstova ustvari je
praktini aspekt. Ta dva aspekta rade zajedno, ne odvajajui se jedan od drugoga i ovi-
sei jedan o drugome. Unutar okvira ove sloene magijske mree, bajanja, svakodnevni
objekti i magijski amuleti djeluju zajedno kao alati magijske prakse. Svi su oni zajedno
dio svakodnevnog ivotnog iskustva (Tsonkova 2011: 27 28).
Usmena aranja esto su bliska narodnim pjesmama, zagonetkama i djejim pje-
smicama, ali i jezikolomkama, epskoj usmenoj knjievnosti i mitovima i stoga ih se
moe gledati kao dio narodnog knjievnog stvaralatva jer u narodu i nastaju. No bitna
razlika od ostalih oblika nalazi se, kao to smo je ve spomenuto u komunikacijskom i
izvedbenom kontekstu njihova prijenosa i izvedbe, kao i u zabranima koji ih prate. Kako
su govorni magijski inovi esto izvoeni aptom ili tihim recitiranjem, a upravo stoga
kako bi magijski tekst ostao skriven ili nerazumljiv drugima, tako je magijski praktikant
ustvari jedini koji je u poziciji potvrditi njihovu tonu lingvistiku realizaciju kad su oni
izvoeni po prvi put. To, naravno, ne daje mogunost vanjskih ispravljanja od nekog
drugog promatraa ili sluaa, a koji bi verificirao ispravnost reprodukcije ili koheren-
ciju aranja, te na taj nain ini magijski govor ranjivim na sve mogue vrste varijacija i
alternacija (Passalis 2011: 16).
Glavnina kranskih crkava u veem je dijelu kroz povijest odbacila i u potpunosti
napustila stariji, natprirodni pogled na svijet koji je podravao uporabu aranja, te broj-
ni kranski teolozi koji definiraju to religija jest ili nije, stavljaju narodnu religiju i
sustav vjerovanja u koji aranja spadaju izvan religije (Gay 2004: 32). Usmeni magijski
oblici srednjovjekovnih i modernih kranskih narodnih tradicija zasigurno podravaju
ideju da folklorizirani dio religije igra nuan i podravajui dio ikoje religije. Iako su ih
slubene crkve odbacile kao dio svojih definicija slubene religije, kranstvo je od svog
zaetka usmjeravalo ogromnu energiju u demonsko i u rijei moi koje se demonskome
mogu suprotstaviti i pobijediti demonske napade na ovaj materijalni svijet. Rani krani,
kao i kasnije mnogi diljem Europe, imali su ogroman strah pred neprijateljskim du-
hovnim silama koje su susretali u svojoj svakodnevici, silama za koje im je kranstvo
govorilo da su primarno demonske. Ti su pak krani trebali jaku natprirodnu pomo
jer su susretali natprirodne prijetnje u svakodnevnom ivotu. ivjeli su u svijetu ispunje-
nom zlim duhovima i nepredvidljivim i hirovitim bogovima i boicama, u svakodnevnoj
atmosferi prepunoj straha i nemira pred aktivnostima izdajnikih i podmuklih duhova.
Istovremeno, meu njima je postojala i stalna elja i volja to uiniti a da djeluje, za za-
titu (Gay 2004: 34). U ovom tradicionalnom kranskom svijetu, gdje su demoni stvarni
jednako kao i aneoska i ostala dobroudna bia i sile, pristup natprirodnoj moi je
245
bio esencijalan i nuan. Stoga su magijski govorni inovi meu primarnim obranama u
stalnoj bitci s demonskim, kao i s drugim, nedemonskim neprijateljskim oblicima (Gay
2004: 34) jer je govor u pravili ovjeku stalno dostupno oruje. Tekstovi crkvene tradicije
i kanona, poput Evanelja ili drugih tekstova Starog i Novog zavjeta, kao to su molitve,
blagoslovi, egzorcizmi, himne, psalmi i slino, esto su se znali upravo i koristiti kao
dijelovi usmenih magijskih inova. Smatra se da takvi tekstovi, bili samostalno ili kao
umetci u druge, vee tekstove, imaju mo zatite od negativnog utjecaja, te su se esto ko-
ristili i pri izradi amuleta razliitih vrsta (Passalis 2011: 19), dakle i u kombinaciji s osta-
lim magijskim sustavima. Neka magijski usmeni inovi zavravaju s Amen ili Amen.
Amen. Amen to je unutar kranstva iroko prepoznata rije potvrde, molbe, nade i
zaklinjanja u ostvarenje koja znai Neka bude tako. aranja su vrlo esto mogla biti
praena i uobiajenim, svakodnevnim molitvama a to im je davalo dodatnu ratifikaciju
potvrdu i osiguravanje natprirodne pogodbe (Roper 2003: 42). Kanonsko i nekanon-
sko tako su povezani u stalnoj interakciji i ispreplitanju. Konani cilj ove interakcije jest
uspjeno rjeavanje hitnih dnevnih problema. Najvjerojatnije bajanja i kanonski tekstovi
stoje zajedno upravo zbog ovih funkcionalnih odnosa, jer oboje djeluju u istom djelo-
krugu apotropejske, zatitne pozitivne magije. Korisnost i pomo u tekim situacijama
zajednika je i najvrjednija karakteristika podjednako i magijskih inova i molitvi. A to
je i razlog da ih se zajedno uva zapisane (Tsonkova 2011: 32).
2. Verbalni magijski instrumentarij
Kako bismo definirali verbalni magijski instrumentarij, treba se vratiti korak una-
trag i definirati prije svega i samu magiju. Magiju se moe definirati iz tri kuta: znanstve-
nog, religijskog i magijskog. Ovdje su odabrane tri definicije, a koje su u pravilu u veini
sluajeva zajednike, s vie ili manje nijansi u svakoj od spomenutih ljudskih djelatnosti
koje se bave propitivanjem ovjeka i njegove okoline.
2.1. Magija i njezine podjele
Iz znanstvenog kuta gledano (etnolokog i kulturno povijesnog, znai ne ulazei u

raspravu o njihovim stvarnim uspjesima i mogunostima, op. a.) openito pod magijom
smatramo sve one postupke i tehnike za koje se u sklopu narodnih vjerovanja smatra da
mogu pomou natprirodnih moi ili komunikacije s onostranim lijeiti, tititi od zla,
donositi ili odnositi plodnost, nanositi zlo i openito utjecati na ovjeka i njegovu okoli-
nu, ali i sile prirode (ulinovi-Konstantinovi 1989: 13). Sa strane kranskoteolokog
gledita magija je priroena sklonost svakog ovjeka, da se u svakome trenutku moe
buniti protiv Boga kao svoga poetnog i konanog uzroka (kobalj, 1970: 538). A iz ma-
gijskog kuta gledano, najire je danas prihvaena definicija da je magija umijee uzro-
kovanja promjena u ovjekovoj okolini i svemiru u skladu sa svojom voljom (Crowley
1995: 10) ili proireno, po najrecentnijoj definiciji modernih hrvatskih magijskih prak-
tikanata Magija je sposobnost psihikog upravljanja energijom prirode (svemira) kako
bi se postigla promjena na umnoj i/ili materijalnoj razini , u skladu s vlastitom voljom
(Iolar, 2013: 125).
Magija se u svim svojim dijelovima sastoji od ari (aranja, vraanja, ini, tj. razli-
itih specifinih magijskih inova), odnosno magijskih postupaka i uinaka magijskog
246
Deniver Vukeli
djelovanja. Magija se moe podijeliti na razliite magijske sustave, odnosno podjele. Neke
od njih su prema nainu transformacije energije (simpatika magija, antipatika magi-
ja, transferencijalna magija, verbalna, pisana, biljna, amuletska), po stupnju formalizma
(prirodna ili ceremonijalna), prema sveopim naelima (konstruktivna ili destruktivna),
po smjeru energije, po uinku magijskog postupka, po magijskoj namjeri, po podrijetlu i
po mediju (Iolar, 2013: 145-150). Britanski lingvist Joanthan Roper pozabavio se izmeu
ostalih i brojnim klasifikacijama aranja prema subjektu, prema podruju primjenjivosti
na subjekt, formalnim obiljejima a i dr. (Roper 2003: 31 33), no mnoga aranja, ipak,
mogu potpasti pod vie gore navedenih magijskih sustava, a to ini samu podjelu kate-
gorijski nesigurnom. Jer sve se te kategorije mogu podijeliti i u podkategorije primje-
rice iscjeljujua se aranja mogu podijeliti prema bolestima za koja su zaduena, ishod
po zdravlje i slino. Problem s njima jest to se njihova primjenjivost moe mijenjati i
prilagoavati potrebama, te su vrlo esto multifunkcionalne.
Takoer, treba razlikovati i magijske sustave prema doticaju s religijom. Primjeri-
ce, vano za razvoj europske magije jest razlikovanje pretkranskih ili nekranskih od
kranskih aranja. Jer, otprilike u 11. stoljeu, po preuzimanju brojnih aranja od nekr-
ana, i nakon to je veina Europe bila kristijanizirana, kranski su sveenici zapoeli
s izradom novih aranja koja su u pravilu drugaija od nekranskih modela. Slinost
takvih aranja je prvenstveno u tome to su sva pisana isprva latinskim jezikom, te na
taj nain prenaana iz samostana u samostan, a onda potom, prije ili kasnije prevoena
na lokalne jezike. Prema ovoj teoriji to je uzrokom mnogih latinskih rijei i imena u a-
ranjima mlaega tipa, te se ona potom mogu klasificirati i prema latinskim nazivima za
njih, kao to su primjerice aranja Super petram, Longinus, Tres virgines, In sanguine Ad,
Sanguis mane in te, Flum Jordan, Job sedet in sterquilinio, Tres boni fratres, Tres angeli i
druga (Roper 2003: 31 33), a koja su mahom novijega doba i kranske prominijencije.
Ovdje, u ovome radu, verbalna magija promatrat e se unutar podjele prema nai-
nu transformacije energije. Dakle, glavni fokus je na verbalnoj magiji, odnosno na ma-
gijskom tekstu i govoru u hrvatskoj usmenoj i pisanoj tradiciji. U verbalnoj magiji koriste
se verbalne formule koje magijski praktikant koristi u veini sluajeva u vancrkvenom i
vanreligijskom kontekstu, odnosno u obraanju onozemaljskim silama kako bi osigurao
lijeenje, zatitu ili utjecaj odreenih prirodnih procesa na svoj cilj.
Glavna razlika izmeu verbalne (i verbalne zapisane), treba spomenuti da se ne bi
zabunilo, i pisane magije, jest u tome to se verbalna aranja izvode usmeno, bez obzira
pamte li se ili su zapisana na papiru. Pisana magija s druge strane vri svoj magijski zada-
tak bez izgovaranja, magijski tekst se koristi kao amulet ili talisman, to jest sam zapisan
ispunjava svoju svrhu. Iako, vrlo esto su pisana aranja inaice izvorno verbalnih ara-
nja, s obzirom da i jedni i drugi pokazuju sve znaajke usmene tradicije i knjievnosti i
prisutnost formula, usmenih paradigmi, sa zamjenjivim i proirivim elementima. Stoga
neke od formula mogu biti i samodostatne minijature zvunih uzoraka, te su esto stari-
je od ostatka samih aranja (Roper 2003: 11 12).
Cilj ovog rada jest preciznije razmotriti nekoliko verbalnih magijskih oblika koji
su predmetom ovog istraivanja i to iz triju interdisciplinarnih perspektiva: knjievno-
jezine, povijesne i etnoloke. Ti oblici su basma (bajanje), urok i kletva. Stoga ih odmah
na poetku treba definirati i klasificirati.
247
2. 2. Basme (bajanja)
Basme ili bajanja spominju se, kao i kroz europsku, tako i kroz itavu hrvatsku
povijest i kulturu. Od pravnih, usmenoknjievnih, povijesnih do etnolokih izvora. Ba-
janje se kroz povijest hrvatskog jezika jo naziva i aranjem, vraanjem i vraanjem.
Prvobitno semantiko znaenje rijei bajanje bila je govoriti. Bajati znai i lijeiti bolest
ili drugu ivotnu tekou paramedicinskim, natprirodnim nainima. Najei oblik
bajanja stoga je primarno iscjeliteljski, odnosno ona predstavljaju jedan od najstarijih
oblika borbe ovjeka protiv bolesti (Kropej 2009: 146) koja napada ovjeka, ivotinje ili
biljke. Kasnije se iz rijei bajati razvilo i pejorativno znaenje u kontekstu nabajati neko-
me neto, odnosno priati lai, pretjerivanja ili izvrnute injenice. Izvedenice iz glagola
bajati su imenice baja, bajalac i bajalica za osobe koje bajaju te rijei bajka i basna, te
basma za razliite knjievne oblike (Skok 1971: 92 93).
Osnova rijei bajati je praslavenska i sveslavenska, a sama rije dolazi iz pretkr-
anske stare slavenske mitoloko terminologije i narodnoga vjerovanja. Uz nju postoji
i rije bahoriti, iz koje se izvode i rijei bahorija, bahornik i bahorica, a s prvobitnim
znaenjem govoriti nejasne, magine formule (Skok 1971: 92 93). S druge pak strane
postoji i rije ar koja takoer ima znaenja kao i lat. divinatio, incantatio, rus. volebstvo
i koja je podjednako baltoslavenski i sveslavenski magijski termin iz praslavenskog doba.
Iz nje proizlaze i rijei arati, arovan (aroban), arovit, arnik i arnica, aralac i arali-
ca, arovija (arobija, arolija, arovnica (arobnica) i arovnjak (arobnjak). Kao najsta-
riji slavenski termin iz oblasti magije, rijei ar i arati bile su tabu. Zbog toga su za njih
postojale posuenice coprati, coprtja, cparnjica (v.) i eufemizmi vika f (Lika) vjetica f,
viun (v.), ini (v.), opiniti (v.). Kad je rije ar izala iz folklorne magije, promijenila je
znaenje u ono jednako kao u latinskoj rijei carmen, incantare > fr. charme, enchanter.
Prema etimologu Petru Skoku vokal u ar dolazi od ie. e poslije palatala, kako pokazuje
lit. keras ar, odatle denominal kereti pogledom ili rijeima zaarati, urei, od ie.
osnove qyr- initi, obrazovati. Osnovno je znaenje toga glagola bilo initi,a kako
pokazuje sanskrtska paralela karoti 3. 1. sing. ini, ali i izvedenica nieg prijevojnog
stupnja, krty a znai ar; u keltskom (kimrikom) peri- takoer znai initi. Isti se
razvitak ponavlja i u Slavena (ini pl. m., opiniti, u tal. fattura, stfr. failure i panj. he-
chicera vjetica (Skok 1971: 295). in se stoga definira na tri semantika znaenja: 1
oblik, nain, 2 radnja, djelo, ali u folkloru 3 u pl. ini m. pored f. incantatio i magija
te radne imenice na - od participa perf. aktiva inilac m (17. v., Stuli) prema inilica
f incantatrix od (op)initi zaarati (Skok 1971: 325 326). Narodni nazivi u hrvat-
skom jeziku za basme jo su i bajalica i bajavica. (Dragi 2007: 505).
Bajanja se dakle jo mogu nazivati i arima, bajanjem ili bacanjem ini, a strogo
znanstvenim jezikom verbalnom magijskom izvedbom, ritualom, ceremonijom ili prak-
som (Roper 2004: 1). Jo konciznija znanstvena definicija prema Roperu pozicionirala bi
bajanja kao verbalni element vernakularne magijske prakse. Bez obzira na definiciju koju
koristimo, jasno je da su aranja iznimno zanimljivi elementi podjednako i u usmenoj i
u pisanoj tradicijskoj kulturi (Roper 2004: 1). Jer izvoenje magijskoga ina skoro uvijek
ukljuuje uporabu jezika, bilo izgovaranjem naglas ili unutar misaonog procesa poje-
dinca, kako bi se tim putem dolo do odreenog magijskog izvora moi ili kontroliralo
energetski tok zbog odreenog cilja. Bajanja i basme hrvatska etnologinja Ljiljana Marks
shvaa kao verbalno relativno zatvorene i fiksirane obrasce bajanja i koji uz obrednu
248
Deniver Vukeli
imaju i latentnu estetsku, pjesniku funkciju, otkrivenu i postavljenu u prvi plan tek kad
je u svijesti istraivaa u drugi plan potonula obredna, magijska i praktina funkcija tih
tekstova. U bajanju (basmi), kao to je ve spomenuto, obavezno je uvanje tajnosti. Ona
je dio sakralnoga govora koji potjee iz pravremena sa strogim pravilima uporabe i ako
se govor deifrira i otkrije, odnosno povrijedi tabu sakralnoga, dogodit e se upravo ono
protiv ega se baja, bolest ili napad.
Jednu od starijih sauvanih definicija u hrvatskom kulturnom prostoru jest ona
naena u naputku za katolike ispovjednike iz godine 1452. u Hrvatskome primorju, a
prema kojoj se bajanje definira kao iri pojam, odnosno pojam koji obuhvaa sve vrste
nedozvoljena, po crkvenih i svjetskih, duhovnih i tjelesnih zakonih kanjiva, obenja s
vrhunaravnimi bii i silami. Bajanje se u tome naputku odreuje kao vazda ponavljano
aranje kojim se mogu prizivati vragovi i nadnaravne sile, a za one koji to ine preporua
se smrtna kazna, to je u veini Europe zajedniki stav Crkve u srednjem i ranom novom
vijeku (Ko godje vraanje, ako se vazda priga(d)ja, ima biti bajanje, i tako se zovu vragi,
potajno ili oito, ki to ine... dostojan je smrti tjelesne.) U doba iz kojega su ti izvori
(15. stoljee i kasnije) u svim hrvatskim zemljama prevladavalo je beziznimno pravno
shvaanje da je sve to spada pod pojam bajanja, zvalo se ono bahorenje, basna, ganjanje
u planete, gatanje, ugonjenje, vraanje, vraanje, vilenstvo, coprija, s jednom rijei sva-
ka sveza ne samo s neastiva djavlom ve u obe s vrhunaravni silami, grieh, hudoba,
zloin teke vrste (Maurani 1975:13). Pritom iznimno je vano primijetiti da se sko-
ro uvijek bajanje izjednauje s aranjima i vraanjima bez nekih pretjeranih distinkcija
(Marks 2007: 33 - 34) jer je promatrano iz religijskog, preciznije kranskog gledita. S
druge pak strane bajanja koja su kranska promatrana su kao normalna i dio molitvi,
pa tako u 8. strofi Sveope molitve zapisane u Vrbnikim brevijarima u 14. i 15. stoljeu
mogu se vidjeti elementi bajanja: Blagoslovi Boe sveti /sve etiri elementi/Zrak i oganj,
zemlju, vode/Puku tvome da ne kode. (Iolat, 2013: 172-173).
Bajanja dakle mogu imati elemente razliitih tradicija, mogu imati pretkranske
elemente mijeane s kranskima (to moe esto biti i jedan od pokazatelja dvovjerja
unutar kulture1), mogu biti dio usmene tradicije, pisane tradicije, pa ak i tiskane. Ona
su odista dio ivue popularne kulture koja uspjeno kombinira i razrauje razliite ele-
mente unutar tradicionalnih anrovskih struktura. No ono to je bitno za primijetiti
jest da nije najvanije kojem religijskom krugu pripadaju, ve da su ona ustvari osobni
izbor razine magijskog znanja dostupnog izvoau bajanja (Ryan 2004: 123). Maarska
kulturna povjesniarka i medievistica va Pcs u vezi bajanja uvodi termin magijsko-re-
ligijski izjednaavajui tako izraz magijsko sa svim pokuajima da se utjee na neto
ili postigne odreeni cilj izravno uporabom inkantacije, objanjavajui to magijskom
vezom. A ondje gdje se bajanje obraa treoj strani kao posredniku koji bi trebao djelo-
vati da se postigne eljeni utjecaj naziva to religijskom vezom. Izraz magijsko-religijska
veza Pcs uva za one prilike kad se bajanje obraa treoj strani ali istovremeno izravno
utjeui (kroz uporabu bajanja) na danu situaciju. Pcs istie: Religija se bori koristei
oruja magijskoga, a magijsko je u inventar oruja uklopilo sline alate onima u religiji.
Stoga je izraz magijsko-religijski upotrijebljen kako bi opisao vrlo poseban sustav od-
nosa koji kombiniraju ini se dvije razliite sfere ina (Pcs 2002: 176).
1
Vie o dvovjerju u hrvatskoj kulturi u Vukeli, 2012.
249
Magijsko-religijski koncept najvidljiviji je u religijskom temelju na koji se basme

pozivaju. One, primjerice, daju mo odreenom predmetu ili biljci tako to uspostavljaju
odnos ponavljanja prototipnosti jednog prolog svetog kozmikog trenutka (recimo kad
je Krist ili neki svetac tako nekog izlijeio, ili se odreeni predmet ili biljka naao u kon-
tekstu nekog svetog dogaaja) (Eliade 2007: 46-47).
Bajanje se izgovara da bi u prvome redu svojim jezinim oblikom, rijeima, iza-
zvalo odreenu promjenu u svijetu i okolini, u skladu s definicijom svega magijskoga. O
sadraju basme stoga se moe govoriti i kao o nekom vidu simbolikog prijelaza od po-
laznoga stanja u eljeno uz odreenu magijsku proceduru. Pritom polazno stanje moe
biti u njoj i implicitno, dok je, u pravilu, eljeno stanje uvijek iskazano. Zato tekst basme
nije puki poetski tekst, knjievno estetske namjere, jer nijedan od njezinih tekstovnih
dijelova u svojem obrednom dijelu nije bio namijenjen estetskom opaanju, s obzirom
da basma ili bajanje nisu stvoreni da bi imali umjetniku ve strogo utilitarnu funkciju.
U usmenoj poeziji bajanju je najblia obredna pjesma (stoga se vjerojatno u zapisima i
u izdvojenim zbirkama tekstova i spominju obredne formule aranja). U suvremenim
hrvatskim antologijskim usmeno-knjievnim zbirkama basme su razvrstane dvojako:
nalazimo ih i u zbirkama lirske usmene poezije i u zbirkama govornikih oblika, to po-
kazuje stalna kolebanja anra i neodlunost u razliitim svijestima istraivaa i prirei-
vaa. Basme su se u svojem izvedbenom dijelu ponajprije sauvale u istonim dijelovima
Europe, u onima koji nisu primili zapadno kranstvo ve su sauvali svoje autokefalne
crkve i pravoslavni obred, odnosno ponajvie u srpskoj, ruskoj, ukrajinskoj, makedon-
skoj kulturi. Basme u hrvatskoj tradiciji preplele su se intenzivno s kranstvom, ali se
nikad nisu dokraja stopile. Gotovo svi tekstovi koji imaju magijsku sugestivnu mo u
hrvatskoj su tradiciji najveim dijelom kristijanizirani i preli su u manje molitve i zakli-
njanja razliitim svecima. to su basme starije u njima su vie mitski, a manje religijski
elementi izraeniji. U novijim se basmama isprepliu i mitski i vjerski elementi. (Dragi
2007: 505). Magijska je dimenzija, koja ima mo zatite, pripisana svecu, dok je verbalni
dio ostao slian nekranskim ili pretkranskim basmama (Marks 2007: 37 38), od-
nosno mjeavina su dviju kulturnih sklopova i tradicija.
Marko Dragi o izvoaima tih narodnih usmeno-retorikih magijskih tvorevina
kae da su to posebne osobe, a da ih se u hrvatskim zemljama nazivalo i nazivima mole,
moliboge, bogomolje i bogomoljke: Mola se na poetku obreda prekrii i izmoli Vjerova-
nje, a na koncu obreda se prekrii. Mole su svojim molitvama (basmama) lijeile ljude:
od demonskih sila, duevnih i tjelesnih bolesti: poganice, straha,vrtoglavice, nesanice,
trzavice, opsjednutosti i drugih bolesti. Bajalo seprotiv uroka (urokli) i more. Bajalo se
protiv bolesti ljudi, stoke, ujeda zmija, te se titilo stoku od bolesti i demonskih bia.
Mole su molile ne samo kad stoka oboli, iz straha da ne ugine, ve i kad se krava ne bi
dala pomusti, kad se mlijeko ne bi dalo izmesti, usiriti, ukiseliti, kad ne bi u mlijeku bilo
masla. Bajalo se i protiv magle, dima, groma, oluje i nevremena. (Dragi 2012: 505). Ba-
janjem se pokuavalo komunicirati s bogovima, a posebno za vrijeme sunih proljetnih
i ljetnih dana, kad nedostaje kie. Namjena i svrha basmi jest primarno apotropejska
(Dragi 2007: 504 505). Bajanja mogu biti recitirana (obino u tonu molitve ili aptom),
a izvodi ih ili osoba kojoj je potrebno lijeenje ili odreena osoba iz zajednice (vjetica,
iscjelitelj, mogue i sveenik ili netko tko svojim zanatom po narodnom vjerovanju ima
odreene magine moi (poput mlinara ili kovaa). Neka bajanja zahtijevaju specifinije
uvjete za izvoenje (lokaciju, odreenu odjeu ili njezinu odsutnost, kruenje, ponavlja-
250
Deniver Vukeli
nje, odreeno bilje, posveene predmete i slino). Bajanja se mogu i zapisati na nekom
materijalu koji se moe pojesti, a u tom sluaju su kombinirana s pisanom magijom, ili se
pak mogu izvesti usmeno nad hranom ili piem koje se onda potom moe konzumirati
(Ryan 2004: 116 117).
U mnogim tradicijama, slini (ponekad i isti tekstovi) mogu biti i u bajanjima i
u popularnim molitvama, pa su tako mnogi istraivai esto pisali o estim tekoama
u razlikovanju bajanja i i molitvi u slavenskom folkloru. Pa stoga u pravilu postoje dva
suprotna pogleda na tekstove bajanja i popularnih molitvi: prvi koje kae da bajanja i po-
pularne molitve nisu nita drugo nego dogovoreni termini, stoga isti tekstovi mogu biti i
bajanja i molitve; i drugi koje kae da su bajanja i molitve na suprotnim polovima odre-
enog kontinuuma magijskih tekstova (Velmezova 2011: 55). Razliita pragmatinost
bajanja i popularnih molitvi moe objasniti injenicu zato je u pravilu vokabular baja-
nja bogatiji i iri od onoga u molitvi: kako bi netko pobijedio nesreu, mora je nadjaati
verbalno, a za to je uvjet detaljni opis. Procedure bajanja sustav su komunikacije izmeu
bajaoca i neistih sila, predstavljajui tako borbu izmeu dobra i zla (Kropej, 2009: 145).
S druge strane, u popularnih molitvi (kao i nekih inkantacija drugaije pragmatine ori-
jentacije) zlo (koje se jo nije dogodilo) postoji samo potencijalno, odnosno nema potrebe
za minucioznim opisivanjem. (Velmezova 2011: 58). Snaga rijei i misli u bajanjima, za-
kletvama, molitvama i egzorcizmima jest oita. Bajanja se u svojoj strukturi i konceptu
ne razlikuju previe od naroda do naroda. Razlog za to lei u zajednikom porijeklu
bajanja, u zajednikim arhetipovima. Egipatska magija ve je sadravala bajanja koja se
i danas mogu nai u suvremenim magijskim knjigama. No, kako razliita drutva imaju
razliite koncepte svijeta postoje i razlike u izvorima i u starosti inkantacijskih formula,
odnosno bajanja. Iako su razliite drutvene i kulturne grupe prihvatile ove formule za-
jedno sa specifinim lokalnim elementima, postoji i onaj univerzalni sloj elemenata koji
uvijek moe lako pokazati odnos izmeu lokalnih mitova i kozmologijskih vjerovanja i
bajanja i mitova razliitih naroda (Kropej 2003: 73).
U knjievnojezinom pogledu basme, zaklinjanja, magijske brojalice i ostali oblici
verbalne magije spadaju pod retorike oblike, odnosno one vrste govora kojem je zadaa
uvjeriti nekoga u neto, kazati mu neki sadraj takvim govornim umijeem da se prido-
bije sluatelj ili da se tekstom postignu eljeni uinci. Tako je basma prema ustanovljenoj
knjievnojezinoj definiciji obredna govorena forma, usmeno-retoriki oblik, koji sadri
nizove stalnih formulacija za postizanje magijskog uinka, redovito ponavljanje simbo-
linih brojeva, uz brinu pozornost danu magijskom sredstvu/predmetu uz strogo odre-
ene pokrete i radnje. Uinkovitost basme mogua je iskljuivo u nenaruenom slijedu
i zato se izbjegava sve ono to bi moglo oslabiti govor, kao to je opasno doba izvedbe,
mogu nepoeljan sudionik obreda, poremeen redoslijed i dr. Kako je govorena rije
ljekovito sredstvo, ona se mora oblikovati pozorno i uvjerljivo, te primjereno kontekstu
u kojem se nalazi (Botica 1995: 261), to jest: njome se eli ovjeka i ovjekovu imovinu,
stoku ili urod zatititi ili osloboditi od bolesti i demonskih sila. Prenoenje usmenog
teksta od jednog bajaoca na drugog primjer je uske transmisije, odnosno prijenosa. Uski
prijenos moe biti suprotan labavom prijenosu koji dozvoljava brisanje i inovacije, ili pak
zaboravnom prijenosu u kojem itavi dijelovi mogu biti djelomino ili u potpunosti iz-
gubljeni ili pasti pod kontaminaciju dijelova drugih bajanja. S obzirom da prijenos, kako
smo ve utvrdili pri poetku ovog rada, ponekad ukljuuje da prvi bajaoc gubi mo upo-
rabe, to ukljuuje da on mora biti siguran da je mo sigurno prenesena dalje. Stoga kod
251
uskog prijenosa govornici oprezno reproduciraju bajanje iako im moda dijelovi nisu
najjasniji. Iako je i tu mogue doi do neke varijacije u procesu slune zamjene, krivog
pamenja ili u sluaju pisanih bajanja, krivog itanja i prepisivanja (Roper 2003: 18 19).
Moderni hrvatski praktikanti poznaju detaljne naine kako se same basme pripre-
maju, kroz stilemsko intenziviranje i semantiko optimiziranje. Semantiko optimizira-
nje basme znai da basma mora biti afirmativna, da se u njoj koristi sadanje vrijeme, a
ne prolo i budue, da je bez negacija, modalnih glagola i slino. Takoer, preporua se
da bi basme trebale biti u rimi jer se rimom obraa izravno nesvjesnome umu.Takoer
preporuuju da stih ne bude ni prekratak ni predugaak, da bude barem esterac, ali ne
dulji od dvanaesterca. Najoptimalniji su osmerci. Jedan od primjera za to je basma za
proiavanje prostora elementom vatre: Usred tame, plamen je spas / Moni ognju,
izbavi nas / Proisti tlo, proisti zrak / Sveta vatro, otjeraj mrak. (Iolar, 2013: 178).
2.2.1. Vrste i dijelovi bajanja

Bajanja mogu biti apotropejska ili zatitna (za djecu, usjeve, stoku, protiv neprija-
telja, bolesti, uroka...), iscjeljujua, kompulzivna (za ljubav, sud ili prema nadreenom)
a uvjetno reeno i zloudna (za nanoenje bolesti neprijatelju, tucavice, vojne neslo-
ge, unitenja ljubavi, stoke i usjeva neprijatelju, smanjenje uinkovitosti neprijateljskog
oruja...) (Ryan 2004: 116) iako bi zloudna bajanja ustvari bila druga velika vrsta ver-
balne magije, uroci. Bajanja i uroci ustvari su isprepletenih sudbina, jer ovise o perspek-
tivama magijskih praktikanata i upravo o tim perspektivama moe ovisiti i definiranje
kojega od njih dobrim ili zlim.
U bajanjima koja imaju namjenu da se uju, poetike metode slue za poveanje
utjecaja na sluatelje. Dakako, estetski utjecaj bajanja tijekom izgovaranja samo je od
sekundarne vanosti kad se izgovaraju aptom, i kad se rijei teko uju. U takvim slu-
ajevima izgovor je od primarne vanosti, a geste i radnje imaju hipnotiku, magijsku
funkciju. Meu poetikim metodama koje se esto koriste jesu rima, aliteracija, tropi,
onomatopeje, personifikacije, elipse, anafore i gradacije (Tsiklauri i Hunt 2009: 265).
Iscjeljujua bajanja mogu se opisati kao govorni inovi, koji ukljueni u prikladne
okolnosti od ovlatene osobe, imaju uinak na promjenu na bolje u zdravstvenom stanju
pacijenta. Iz perspektive iscjelitelja, namjera verbalnih rituala jest lijeiti, osigurati olak-
anje tegobe ili prevenciju medicinskom problemu. Za razliku od ostalih usmenih an-
rova, poput epike ili balada, detaljne upute za izvedbu bajanja kao i okolnosti u kojima se
ona izvode ili koriste obino su ve upisana u pisani tekst. Bajanja nastoje biti poprilino
odreena u preduvjetima koji moraju biti ispunjeni kao i u dodatnim informacijama o
spolu, godinama i najznaajnije, zdravstvenom stanju osobe za koju se izvodi bajanje.
Medicinske i ostale okolnosti koje su bitne za tretman kroz uporabu bajanja esto su upi-
sane u rukopisima kroz naslov koji govori za koji se medicinski problem bajanje koristi
(Olsan 2004: 60), te ona stvaraju svojevrsni kompendij narodnoga znanja o lijeenju.
Formula je skupina rijei koja se redovito upotrebljava u istim metrikim uvjeti-
ma da bi izrazila osnovnu ideju. Kaziva moe minimalno varirati bajanje tako to svoj
iskaz analogijom prilagouje znanom formulnom iskazu, stavljajui nove rijei u stare
obrasce. Uklapanje obrazaca u metriki kanon vjerojatno je novije, neophodno je bilo za
razvoj epike jer formula u prolosti nije nuno bila uvjetovana stihom, kompozicijom.
Njezini su simboli, glasovi i obrasci stvoreni poradi magijskog djelovanja u bajalicama,
a ne poradi nekog posebnog estetskog zadovoljstva, namjera je isto utilitarna. Ako su
252
Deniver Vukeli
kasnije mogue i pruale neko zadovoljstvo, to je bilo samo u onih novih narataja koji
su u potpunosti zaboravili njihovo stvarno, magijsko znaenje. Formule i u usmenoj i u
pisanoj knjievnosti ponavljaju neke stalne sadraje, a u proznome tekstu gotovo uvijek
su se vezale uz bajke. To su uglavnom retorike figure, uvodne i zavrne formule, tako-
zvane Kontaktformeln, koje pozivaju na pozornost publike, uvode i izvode na kraju
pripovijedanja iz mitskoga svijeta, uz tipina ponavljanja koja daju ritam i dinamiku.
Te su formule fleksibilne i dinamine, ali nisu nuno nezamjenjivi znaenjski dijelovi
(Marks 2007: 28).
Narativnost je osnovna karakteristika bajanja, ak i kad je naracija odsutna iz
teksta, ve nosi funkciju ire performativne i objektivne prirode bajanja. Izvoenje se
kombinira s rijeima u jednu inkantacijsku akciju, tako da se rijei mijeaju s vjerovanji-
ma i idejama i stvaraju preduvjet postojanja rituala bajanja. Kratki oblici inkantacijskog
folklora, koji su u svojoj osnovi fraze i formule, pokazuje prilino jasno da je najvaniji
narativni element u magijskim tekstovima akcija, i ona je nezavisna od toga je li ili nije
izraena u rijeima, s obzirom da kratke forme, zajedno s ostalim inkantacijskim teksto-
vima, slue kao magijska sredstva za postizanje eljenih ciljeva (Klyaus 2009: 72).
Tipini dijelovi narativnog bajanja su, gledano prema idealnom paneuropskom
primjeru, brojni: invokacija, uvod, uz moguu formulsku naredbu otvaranja, historiola
(ili epski prijelaz), magijska formula i potvrda (ratifikacija). Historiola je doslovno kratka
pria, u kojoj protagonist ili protagonisti (ponekad sveci ili biblijski ili apokrifni likovi)
nadvladavaju antagonista koji moe biti ili zloinitelj ili pak neka zla sila ili bolest. Krat-
ka pria predstavlja analogiju izmeu stvarne situacije i mitske prethodne situacije u
kojoj je problem rijeen. (Roper 2003: 21 - 22).
Rumunjska znanost je poetkom 20. stoljea poela razvijati sustav klasifikacije
formula. Gorovei je svojedobno (1931.) napravio tipologiju bajanja razlikujui ih preko
11 tipova i to kao (A) Zahtjev; (B) Izravnu zapovijed; (C) Izravnu zapovijed s prijet-
njom; (D) Neizravnu zapovijed; (E) Naznaivanje (tetnih uzronika); (F) Prokletstvo;
(G) Usporedbu; (H) Enumeraciju; (I) Gradaciju; (J) Dijalog; i (K) Naraciju. Ali u svojoj
antologiji rumunjskih bajanja ipak ih dijeli prema funkciji. G. Vrabie (1978) ograniava
se s druge strane samo na etiri tipa: (1) Invokacijski; (2) Imperativni; (3) Fabulativni; i
(4) Mjeoviti. Papadima (1968.), razlikovao je tako dva tipa bajanja prema njihovoj unu-
tranjoj formi: (1) ona koja osiguravaju komunikaciju s natprirodnim biima i (2) ona
koja streme eljenim dogaajima (2a) sredstvima naracije ili (2b) sredstvima ceremonije.
On je od rumunjskih znanstvenika jedini koji je uzeo u obzir i formule i tehnike koje
zajedno sainjavaju ono to se naziva magijskim scenarijem (Golopentia 2004: 152 - 153).
Kozmoloki koncept u basmama slijedi konstantnu mitsku shemu kozmikog
reda: zemlja, voda, drvo ivot i kozmika planina. Posljednja je smjetena linearno iza
zemlje, vode i drveta (Kropej 2003: 73). Prema svojim formalnim osobitostima bajanja
se mogu razvrstati u sljedee glavne grupe (Kropej 2009: 150): 1. Formule koje odbija-
ju urok na neko daleko i nedostupno mjesto. 2. Formule koje uz pomo Boga ili sveca
zabranjuju zloinitelju da uzrokuje tetu. 3. Formule koje nareuju zloinitelju da vrati
otrov natrag. 4. Formule koje lijee pogoeno tkivo. 5. Naracije analognih inova. Nara-
cije analognih inova slijede obrasce tzv. Similia similibus formula poput Kao to vatra
gori neka i ovo srce bude zapaljeno ljubavlju (Ryan 2004: 116). 6. Formule obustave. 7.
Formule oduzimanja. 8. Formule koje trae umirivanje boli za svete rane. 9. Naracije
parabola. 10. Formule koje trae pomo svetaca (Kropej 2009: 150).
253
Unutar uporabe bajanja moe se razlikovati nekoliko uloga sudionika. 1. Prva ulo-
ga jest ona klijenta ili oaranog, koja je u osnovi definirana potrebom ili nudom. Potreba
moe biti openita: svaki pojedinca ima potrebu biti lijep, voljen, sluan, potovan, vien
i prihvaen od drugih. Ponekad ta potreba moe biti stresna i oteavajua, poglavito ako
je netko obiljeen runoom, abnormalnou, boleu, ako eli vratiti zdravlje ili nai
partnera u ljubavnom ivotu. 2. Druga je uloga bajaoca (araoca), osobe koja bi trebala
djelovati svojim magijskim znanjem u korist klijenta i prema njegovim eljama. 3. Ulo-
gu rtve ima osoba koja bi posljedicom negativnog bajanja trebala neto izgubiti bilo
fiziki izgled (ljepotu), mo u drutvu (presti i ugled), partnera, pa i ivot. 4. Ulogu
objekta bajanja ima predmet, stanje ili osoba koje klijent eli postii ili zadobiti bajanjem
(Golopentia 2004: 149). Unutar same formule bajanja mogu se takoer razdijeliti sljedee
uloge: 1. Adresar, onaj koji baja ili ara ili superlativni aralac, onaj koji daje mo, svetac
ili Majka Boja, primjerice, 2. Adresant je u formuli obino onaj koji je invociran (sunce,
voda, mjesec, zvijezda, Bog, Majka Boja, Svetac...), 3. Magijski pomonik je u formuli
neko natprirodno bie koje pomae u ispunjenju ina (Isus Krist, sveci i dr.) (Golopentia
2004, 151 - 152).
Dijelovi aranja ukljuuju sljedee: a) naslov ili oznaku koja naznauje svrhu a-
ranja, b) kratku obrednu formulu, poput U ime Oca i Sina ili Amen, c) operativni is-
pravni tekst aranja koji sadri razliite lingvistike obrasce, d) upute za izvedbu inkan-
tacije (broj izgovaranja ili nain zapisa), e) prilagodba pacijentu, ukljuujui prigodne
molitve, obredne inove ili biljne pripravke i f) potvrdu uinkovitosti (Olsan 2004: 61).
S druge pak strane, hrvatski moderni magijski praktikanti za sastavljanje nove bajalice
prvo rade popis kljunih rijei, to su one vezane uz cilj bajalice. Potom odreuju koliko
e stih biti dug, na koncu se sastavlja strofa. Bitno je da je bajalica ritmina, da se lako
pamti i da se ne treba provjeravati njezin tekst za vrijeme magijskoga ina. Takoer, ako
je kratka i lako pamtljiva, praktikant je moe ponavljati sve bre i bre fokusirajui svoju
energiju na postizanje cilja magijskoga ina. (Iolar 2013: 180 181).
Najee strukture koje ine tradicionalna bajanja jesu sljedee: 1. Kranska uvod-
na formula, ili kao invokacija ili kao maska starijeg nekranskog porijekla bajanja.
Potom se navodi ime bolesti ili fenomena protiv kojeg je bajanje upueno. Na kraju je
obino kranski zakljuak ili pouka neke vrste. 2. Epski poetak 3. Rimovane rijei 4.
Dijalog bajanja. esto su bajanja graena na dijalogu koji se moe dijeliti prema likovi-
ma dijaloga, dijalog izmeu Boga i bolesti, Djevice Marije i bolesti ili dijalozima izmeu
svetaca i drugih benevolentnih sila. 5. Neke su formule graena na tzv. abrakadabri,
odnosno nerazumljivim rijeima bez znaenja koja mistificiraju bajanje i pojaavaju ma-
gijsku akciju dajui vei znaaj rijeima. Tu se mogu nai i strane rijei, magijska imena
(vox magica), sveta imena (nomen sacrum) (Roper 2003: 10). Takve rijei jo se nazivaju
i barbarskim imenima (Iolar 2013, 181). 6. Formule nemogunosti, koje su suverbalni
magijski naini za izraavanje elje za konkretnim ciljem (prestankom bolesti, rastom
usjeva i slino), slau se u svojevrsne paralelne strukture koje slijede metaforiku viziju
inkantacije. Sline su metaforama koje su sintaktiki vie skrivene, te kao takve su oit
primjer analogne magije (neka se X dogodi kao Y) i ine najeu svjetsku strukturu in-
kantacija. Formule nemogunosti osiguravaju irok pojas magijskih tipova (poglavito u
europskim kulturama). Glavna misao bajanja referira se na neku nemogunost u potvrd-
nom ili negativnom obliku, tako izraavajui istinu ili la. To moe biti neka prirodna
slika, proces ili empirijska injenica (rast kamena, voda ne tee unatrag ili slino). Ona
254
Deniver Vukeli
takoer moe biti referentna prema ritualu koji se mora izvesti tijekom recitiranja teksta.
I konano, bajanje se moe referirati na mitski ili legendarni dogaaj ili udo. Nakon
glavne reenici elja se uvodi u namjeru koja poinje s ako. Ta se elja moe formulirati
na nekoliko razliitih naina u vrjednovanju istine ili logike strukture, u usporedbi sa
sadrajem glavne reenice i misli. Moe biti potvrdna, mogua ili negativna tvrdnja.
Tekst moe ukljuivati i nemogui uvjet ili pak davati nemogui zadatak odreenom
biu iz zadanog vjerovanja (Pocs 2009: 27 28). 7. Formule zastraivanja ili protjerivanja
koje slue za zastraivanje ili protjerivanje zlih duhova. 8. Formule uricanja ili prokli-
njanja u kojima rijei imaju razornu mo prema zlim silama. 9. Formule iscjeljujuih
savjeta, u kojima savjet oko problema daju kranski sveci ili je katkad zli duh ili zla sila
prisiljena dati savjet o iscjeljenju (Tsiklauri i Hunt 2009: 262 264).
2.3. Uroci
Uroci su temeljne arolije koje slue magijskom energetskom napadu na drugu

osobu, ivotinju ili biljku. Urei znai opiniti nekoga, a urona aranja su funkcije
koje idu, traju, a i silaze s ureenog bia, bilo ono ovjekom, ivotinjom ili biljkom. Treba
razlikovati uroke kao verbalna aranja i uroke kao aranja koja spadaju u druge sustave.
Oni su esto povezani, ali nisu nuni jedni uz druge. Najpoznatiji neverbalni urok je
zao pogled ili urokljivo oko (gr. ophtalmos baskonos) koji je povezan sa zlim jezikom
(lat. mala lingua) ili kao mrnja bogova (u antici), ili kao djelo avolovo (kranski sred-
nji vijek) ili kao bjesovi, demoni i duhovi (u Slavena) (Matasovi 1918: 4). Vjerovanje u
mo urokljivog oka jedan je od najvanijih zajednikih imbenika u mnogim starim
europskim i svjetskim kulturama, a to se lako moe pokazati injenicom da su najuo-
biajeniji izrazi u praksi rijei iste konstrukcije sa znaenjem zlog, urokljivog pogleda
(talijanski malocchio, njemaki boser Blick, engleski evil eye...) (Pocs 2004: 206). Koncept
urokljivog oka ima mnoge zajednike karakteristike s drugim sustavima, prvenstveno s
vjetiarstvom (i preko tetnog govora do objanjavanja nesree i sustava proklinjanja).
Uloga urokljivog pogleda u srednjovjekovnom i ranonovovjekovnom vjetiarstvu bila
je iznimno bitna u lijeenju bolesti, kao jedan od vjetijih atributa, i u opinjavanju,
u sprjeavanju opinjavanja, te u identifikaciji vjetica. Ono je ispunjavalo svoju ulogu
u drutvenom sustavu malih zajednica, odnosno susjedskih krugova prema sociologiji
optuivanja za vjetiarstvo (Pocs 2004: 220). Dakle, u narodu su se uricanjem obino
bavile vjetice ili stare babe koje su eljele nanijeti zla zajednici.
Prema Petru Skoku, etimologija hrvatske i junoslavenske rijei urok dolazi iz fol-
klora, urok (K), uroci, gen. uroka = urok m pored oroka (Kosmet), s pridjevom urokljiv
(~e oi, rod} = urokljv (Kosmet), roit, -im (~a ena}, od urei, koji posudie Arbanasi
urok Ziel, Absicht. U stcslav. uroki sententia, e. ourk das Bestimmte (Skok 1081:
120 121).
Uroci su se, s druge pak magijske strane, znali gledati i kao prirodne sile vezane
svojim djelovanjem uz neki odreeni cilj, ako i nisu vezane uz koncept judeokran-
skog Sotone. Oni su u nekim inaicama vjerovanja personificirana nevidljiva bia koja
se nalaze u pustoima i kamo ne valja ii. Nitko ih nije stvorio, zao vjetar ih donese, a
dobar odnese. Mogu biti u vodi, vatri, zraku, drvetu ili kamenu. Tko je htio, mogao ih
je dozvati i pogledom te ih oboriti na nekoga ili neto (Matasovi 1918: 4 5). Dakle,
moemo primijetiti da su u slavenskih naroda uroci katkad posebna demonska bia, a
255
katkad kao i u drugih naroda, samo funkcija ili uinak (Matasovi 1918: 41 42). Jedan
od najstarijih obiaja izbjegavanja problema s urocima kao s demonima jest psovkom
na demone ili fiziki inovi poput pljuvanja (Matasovi 1918: 44). I to pljuvanja na put
kojim prelazi crna maka, pljuvanja na djecu da ih se ne urekne, pljuvanja nekome u lice
za koga se smatra da ima urokljivi pogled. Iz arapske tradicije u europsku tradiciju ula
je i slina, ali opet razliita ideja nagaza, uroka koji se ostavlja na tlu, na bojnom polju,
na raskriju, ispod kunog praga ili uz dvorina vrata i za koji se vjeruje da ga ciljana
osoba moe primiti na sebe, ako proe preko njega. No oni pripadaju drugim magijskim
sustavima jer su raeni kao fiziki objekti, najee od tkanine natopljene krvlju, mo-
kraom, pljuvakom ili kombinirani s drugim predmetima (Iolar 2013: 218). Amuleti su
jo od egipatskoga doba najea obrana od uroka, najee s prikazom Horusovog oka,
udjata. No, za skidanje uroka ne moe se koristiti amulet ili talisman, ve samo za zatitu
od uroka. Ako je urok ve baen na osobu, prvo ga treba skinuti, a tek onda opet zatiti
amuletom ili talismanom (Iolar 2013: 222).
U Bibliji se meu Mojsijevim odredbama u Starom Zavjetu moe nai odredba Neka
se ne nae u tebe, koji bi vodio sina svojega ili ker svoju kroz oganj, ni vraar, ni koji gata
po zvijezdama, ni koji gata po pticama, ni uronik. Ni baja, ni koji se dogovara sa zlim du-
hovima, ni opsjenar, ni koji pita mrtve (Matasovi 1918: 6 7). Iz ovoga se moe zakljuiti
da je judeokranski svijet smatrao uricanje zabranom i grijehom, a koje to isto miljenje
prevladava u itavom kranskom srednjem i ranom novom vijeku u Europi. ene koje su
se bavile urocima u Hrvatskoj gdjegod su se nazivale i uroicama, a u Hercegovini su se
nazivale i promjernicama jer su bile kadre urei, tj promjeriti (Matasovi 1918: 4).
Urok se najee lijeio i lijei se basmom ili bajanjem. Mnoge su se svakodnev-
ne bolesti ili tegobe pripisivale urocima. Od glavobolje, nemoi, vruice, sve do teih
bolesti ljudi i stoke. Osobe koje otklanjaju uroke zapravo su mediji, posrednici, na koje
uroci prelaze, ali nekodljivo. One u pravilu moraju biti osobito spremne, u kranskoj
vjeri i po Crkvi oiene. Sredstvo imuniziranja i uklanjanja uroka, kao jedan od naj-
rairenijih svjetskih elemenata za ienje, jest voda. Najee u kombinaciji s vodom
vee se ugljen, koji je od davnine poznat kao proiiva vode. Stoga su aranja vezana
uz skidanje uroka, najee povezana s fizikom uporabom vode i ugljena uz prikladna
bajanja (Matasovi 1918: 52 53). S tim da je bitno napomenuti, da postoji nekoliko vrsta
prikladne vode za takvo to. To je nenaeta voda, voda koja je svjee dignuta iz bunara,
sveta voda iz Crkve, te omaja, voda prikupljena ispod mlinskog kola (Matasovi 1918:
53). Materijali i predmeti s kojima se najee fiziki radi uz verbalnu magiju a protiv
uroka, jesu voda, ugljen, pljuvaka, zdjela, aa, cvijee, granje, srebreni novac, potkove i
drugi eljezni predmeti, stari novac, noevi, boina svijea, sito i drugi (Matasovi 1918:
54). Funkcije i geste koje se izvode uz uporabu predmeta i izgovor bajanja najee su
krianje, trljanje, post, obilaenje oko crkve na koljenima, kaenje tamjanom, kuhanje,
kupanje, stajanje na jednoj nozi, bacanje ugljena i druge (Matasovi 1918: 54). Uroci se
najee skidaju danju jer se nou smatraju najmonijima (Matasovi 1918: 55).
Jedan od zanimljivijih naina uklanjanja uroka jest njegovim verbalnim ponitava-
njem brojanjem unatrag do nule. Ovaj proces odbrojavanja nastavlja se do nule, i analo-
gijom se oekuje da neeljeni fenomen takoer posljedino ode u nitavilo (Roper 2003:
21). Primjer za to je basma: Urok sjedi na pragu, uroica pod pragom, urok skoi te
uroicu ugui/uroka od 9 oka 8/ uroka od 8 oka 7/ uroka od 7 oka 6/ uroka od 6 oka 5/
uroka od 5 oka 5/ uroka od 4 oke 3/ uroka od 3 oke 2/ uroka od 2 oke 1/ uroka od 1 oke 0
256
Deniver Vukeli
(Matasovi 1918: 33). U bosanskoj, primjerice, tradiciji postoji bajalica kojom su slinim
principom ponitavanja i negiranja majke skidale urok sa svoje djece: Ide Arap po go-
rici, nosi arap na noici/ni Arapa u gorici, ni arapa na noici/ni na moru mosta, ni na
dlanu dlaka/ni na mom djetetu (ime) uroka. (Iolar 2013: 222).
2.4. Kletve
Kletva je kao i basma i urok jedan od najstarijih usmenih magijskih oblika, po svo-
me obliku najee mikrostrukturna knjievna tvorevina formom bliska poslovici (Dragi
2007: 520 521). Ona je na magijskoj razini vrlo teka vrsta magijskog napada, odnosno
javno objavljena magijska namjera da nekoga snae najvea mogua nesrea. Po svoj svrsi
je sasvim suprotna blagoslovu. Ona je dakle zaziv sila prirode kako bi se izazavao odreeni
negativni uinak. Stanje izazvano kletvom naziva se prokletstvom (Iolar 2013: 219).
Petar Skok u svom rjeniku objanjava da je apstraktum od infinitivne osnove na
-tva je sveslav. i praslav. (*kltva) : kletva = kletav, gen. -tva (Bosna) = kltav, gen. -tvi (15.
v., Vuk, Crna Gora) = klatav (u starijem jeziku) = (sa kl > klj) kljtva (17. v.). Od prolog
participa na rt je izvedenica na -tina < -ski + -ina oklelina (Crna Gora) < oklet + -tina
plaa za kletvu uinjenu za drugoga, od kleti se, oknem se (Stuli) prema oklinjati se.
Ovamo ide i kletva (Stuli) urota, zakletva pored zakletva = zakletva (Kosmet). Jo
postoji apstraktum na -ba od prezentske osnove: knidba = klee (Ljubia). Pridjevi na
-; kltan (Stuli), poimenien na ik kletnk m, krivokletnik m (18. v.) prema f kletnica;
na -ovan kletovan samo u starom jeziku. Od kletva je pridjev na -n: kilvn (Skok 1971:
97). U grko jeziku kletva je , u latinskom maledictio (nasuprot benedictio, blagoslov).
Kletvu se najee moe sresti unutar srednjovjekovnih pravnih akata gdje ima
snagu potvrde i zatite pravnosti teksta. Takoer je se vrlo esto moe nai u narodnim,
usmeno-knjievnim oblicima gdje slui kao katalizator radnje, koja se obino izvrava
po zadanoj kletvi ili se od nje po istome redoslijedu brani.
Posljedice kletve obino su kobne na prokletog: bolest, smrt, elementarne nepogo-
de, gubitak materijalnih dobara i slino. Kletva moe obuhvaati pojedinca, obitelj, pa
ak i itave skupine ljudi. Moe trajati mjesecima, godinama, ali i stoljeima. Za razliku
od uroka koji se baca privatno, tajno i skriveno, kletva je javna. Ili je zapisana u kamenu
(na grobnicama primjerice, ako ih tko poremeti), u zakonu (ako ga tko porekne) ili se pak
verbalno iskazuje u javnosti: na samrti ili pred svjedocima (Iolar 2013: 219-220). Kletve
se jednako kao i uroci spominju u hrvatskoj narodnoj tradiciji, a esto su zapisane i u
doba progona vjetica kad su se mogli dignuti i itavi procesi na neiju reenicu izreknu-
tu u ljutnji, ako se njezin sadraj ili naznaka sadraja ispunila.
3. Case study Verbalna magija u hrvatskoj zapisanoj usmenoj tradiciji baja-

nja, uroci i kletve
3.1. Bajanja i uroci
Prvi stihovi hrvatske obredne lirike, svojevrsne govorne formule ljubavne magije,
potjeu iz sudskog dokumenta o procesu vjeticama u ibeniku iz prve polovice 15.
stoljea (1443.). To je jo uvijek doba prije velikih svjetovnih procesa protiv vjetica 17.
stoljea. Rije je o dijelovima optunice majci Mirni, udovici Ratkovoj i keri joj Dobri u
257
ibeniku. One su priznale optubu i pritom opisale kako je protekao sam obred opinja-
vanja mladia iz bogate plemike obitelji. U tom se sudskom spisu nalazi i latinski prije-
vod stihova govornih formula ljubavne magije koji su koristile: Kao to se taj mozak pri
u ovoj tavi (padeli), tako se prilo srce Dragana u ljubavi Dobre, moje keri, u ime avla
puui nad spomenutim mozgom tri puta. i Ko to vonjaju ove stvari koje izgaraju, tako
vonjala i do gaenja Jurke se srozavala. (Marks 2007: 33).
Primjer iz 18. stoljea je onaj Alberta Fortisa u poznatom putopisu Put po Dal-
maciji iz 1774. godine, a u kojem istie kako Morlaci u Dalmatinskoj zagori postavljaju
jasnu distinkciju izmeu vjetica (arobnica) i bahornica koje su vrlo vjete u skidanju
uroka: Znam jednoga mladia kojemu su na spavanju dvije vjetice iupale srce elei
ga isjei i pojesti. Taj jadnik nije primijetio svoj gubitak, to je posve naravno, jer je bio
utonuo u san, ali kada se probudio, poeo se jadati, osjeajui da mu je prazno mjesto
gdje je srce. Cokula (franjevac, pogrdni naziv op. a.) koji je leao na istom mjestu, ali
nije spavao, dobro je vidio vjetiju anatomsku operaciju, ali ih nije mogao sprijeiti, jer
su ga bile urekle. Urok je izgubio snagu kada se mladi bez srca probudio, pa su obojica
htjeli kazniti te dvije opake enske: ali one se na brzinu namazae nekom mau iz svog
lonia i odletjee. Fratar pristupi ognjitu, izvue iz erave ve peeno srce i dade ga
mladiu da ga pojede; posve je razumljivo da je ozdravio im ga je progutao. Veleasni je
to pripovijedao, a moda jo pripovijeda, kunui se duom da je sve istina; a dobri ljudi
nisu mislili niti misle da je doputeno posumnjati kako se ro njemu priinilo zbog vina
ili kako su one dvije enske, od kojih jedna nije bila stara, odletjelc zbog posve drugog
razloga a ne zbog toga jer su bile vjetice. Kako postoje arobnice, zvane vietice, tako se
uza zlo nae i lijek, i tu su este bahornice, vrlo vjete u skidanju uroka. Teko nevjerno-
me koji bi posumnjao u re dvije protivne moi. (Fortis 1984: 44-45).
Verbalna magija je vrlo esta u hrvatskoj tradiciji i za sprjeavanje mogunosti da
dijete postane vjeticom ili vjecem. Prema vjerovanjima na Brau i Hvaru za trige
(tringe) vjerovalo se kako se raaju u crnoj kouljici te kako je potrebno da primalja
(baba) im se dijete rodi, iznese dijete na kuni prag i zavie tri puta: Rodila se je vii-
ca,/ Ali ne viica,/ Nego prava diviica, ili: Rodio se je viun,/ Ne viun, nego pravi
mladi (Cari 1897: 710) to opet pokazuje principe magijske borbe bajalicom protiv
uroka ili drugih negativnosti metodom odricanja i ponitavanja.
Prema podatcima koje je obradila hrvatska etnologinja Suzana Marjani, kad se
preskakalo preko blagdanskih vatri, izgovarao se verbalni simbol obreda: U ime Boga
i svetog Ivana (ili Petra) izgorile vjetice ma kuda! ili U ime Boga i svetog Petra a vjeti-
cama izgorila manda! (Manda znai pizda, a postoji i izreka: Mando jedna! sa naprijed
spomenutim znaenjem) (Marjani: rkp. IEF 959:20-21). Navedeno objanjenje moe se
potraiti i u jednoj drugoj hrvatskoj predaji, takoer s otoka Lastova, a u okviru koje ka-
ziva Petar Lei (Pavle) (roen 1916.) navodi: Kad se skae preko vatre, se govori. Tamo
obino enske, kada skau priko vatre, nimaju donjih ga. Onda govori: - U ime Boga
i svetoga Petra, izgorela vjeticami hop! preko vatre. (Marjani: rkp. IEF 1218:69,
br. 50), ili modificirano na Koruli: U ime oca i svetoga Vida, viticama izgorila pizda!
(rkp. IEF 783:11) (Marjani 2005: 144).
No, u pojedinim hrvatskim krajevima rijei vraara nije pridana negativna valori-
zacija. Primjerice, Lovreti je za Otok u Hrvatskoj zabiljeio kako je uspostavljena razli-
ka izmeu bajalica (ene koje lijee u bolestima) i vraara, pridodajui kako se u vraare
i vraeve (vrae) narod vie pouzdaje nego u bajalice: Bajalica znade samo pomoi u
258
Deniver Vukeli
bolesti, a vraara znade rei, otkud bolest, kako e se bolest mentovat i kako e se osvetit
onome, ko ti je skrivio (Lovreti 1990:533).
Kao to je spomenuto u teorijskom dijelu ovoga rada, basme (bajanja ili bajalice)
najee su se koristile za skidanje ve vezanih uroka uz osobu ili ivotinju. Hrvatski
lingvist Marko Dragi u svojoj se Poetici i povijesti hrvatske usmene knjievnosti (Dragi
2012) detaljnije pozabavio knjievnom analizom basmi. On se slae da poetika basmi
izvire iz narodnoga vjerovanja u njihovu mo, a da su njihove strukture raznovrsne. Jed-
ne su komponirane kao blagoslovi, druge kao brojalice, tree kao kletve, a neke sadre
i lirske minijature. Dragi im daje i stilske karakteristike sugestivnosti, simbolinosti,
slikovitosti, metaforinosti i alegorinosti. Jedna od bolesti za koju je sauvana i zapisana
basma jest i poganica, a koja se lijeila sljedeim bajanjem (Dragi 2012: 507):
Oj, poganice pogana,

oj, nemilice nemila,
oj, nesritnice nesritna.
Nesritna izrodice,
izrodica ti majka.
ii, nesritna izrodice u pustinju:
Dje sveti Ilija gromove odgoni,
dje edo ne plae,
dje pivci ne pjevaju,
dje dripci ne ru,
dje se Bogu ne moli.
Ajde nesritna nesritnice,
razaide se po svitu,
ko to elica po cvitu;
po visokim planinam,
po morskim dubinam.
Ajde nesritnice nesritna:
U duboko more,
tude ti je misto.
Za uvike vikova amen.
To se izgovara tri puta, a na kraju, svaki put moli se po jedno Vjerovanje, te se pre-
porua za koga se moli (Ivi 1986: 148.).
Izvoai bajalice obraaju se bajalicom izravno bolesti i tjeraju je u visoke plani-
ne, morske dubine, gdje dijete ne plae, gdje pijevci ne pjevaju, gdje drijepci ne hru
odnosno, odgone je toliko daleko u nepoznato da se tamo i Boga ne moli (Dragi
2007: 508). U stihovima navedene basme moe se nai deset anafora (oznaio ih je Dragi,
op.a.): Oj, poganice pogana, / oj, nemilice nemila, / oj, nesritnice nesritna. () Dje sveti
Ilija gromove odgoni, / dje edo ne plae, / dje pivci ne pjevaju, / dje dripci ne ru, / dje se
Bogu ne moli. () po visokim planinam, / po morskim dubinam. U navedenoj su basmi
mnogobrojne i druge stilske figure, poput asonance i aliteracije: Oj, poganice pogana,
/ oj, nemilice nemila aliteracije: dje edo ne plae, / dje pivci ne pjevaju, / dje dripci ne
ru U nekim se stihovima nalaze i epiteti Oj, poganice pogana, / oj, nemilice nemila, / oj,
nesritnice nesritna povezani anaforama oj. Pored navedenih stilskih figura u navedenoj
259
se basmi nalazi i metafora: razie se po svitu, / ko to elica po cvitu te alegorija: Ajde ne-
sritnice nesritna: /U duboko more, / tude ti je misto. (Dragi 2007: 508).
I u drugim hrvatskim basmama i bajalicama esto je vrlo slina struktura jer se
stilskim figurama postie uinak sugestivnosti. Prezent se upotrebljava zbog aktualizacije
prigode. Domaice, domaini, pastiri, putnici i teaci znali su kristijaniziranim bajalia-
ma bajati i protiv oluje i drugih elementarnih nepogoda, drei kri ili krunicu okrenutu
prema mjestu odakle nevrijeme dolazi (Dragi 2007: 508). Tako za bajanje protiv olujno-
ga vremena postoji sauvana bajalica:
Gre kri po nebu,

za njim Diva Marija,
Sinku se je molila:
Daj mi sinko onu ast
to si Bogu obea.
Svetom Petru kljue daj
da otvori sveti raj
di aneli igraju,
di ditii bacaju.
Nabrala je Diva,
koromaeva cvia,
s kim je polje pokrila
od Zaloga lampa.
Bii, bii irudice,
od Boga prokleta,
od svetog Ivana sapeta.
Bog proklinje,
Sveti Ivan sapinje.
(Di te sveti Ivan dostigne,
tu ti glavu okine.)2
Dragi otkriva tko je glavni antagonist ove bajalice: Irudica. Irudica je u narodnoj
percepciji demonsko bie koje donosi olujno nevrijeme. One su danas nestale iz narod-
noga pripovijedanja, a veinom su ostale sauvane samo u bajanjima i starijem sloju
magijskoga teksta. U irokobrijekom kraju irudica je prokleta, svetog Ive krvi sapeta, te
se tjera u planinu: di se mise ne govore, / di zvonce ne zvei, / di Gospa ne klei, / di Isus
muku ne trpi.3 Jedna od molitvi, odnosno basmi protiv uroka koju zapisuje jest i sljedea:
Prvo se triba prikrstit tri puta i tek onda poet molit sljedee:
Oj misusovo, u ime Isusovo,
sveta Ana, Gospina majka:
Pokai mi svu istinu bolesti
i zdravlja i ivota (za koga moli)
2
Zapisala Andrea Paviin, studentica Filozofskog fakulteta u Splitu, 2004. u Slatinama kazala Marica Mau-
ko (roena 19. 10. 1935.u Slatinama). Rkp. FF Split 2004, sv. 2. Prema Dragi 2007: 509.
3
U listopadu 2006 kazala je Drina Marui roena Mandi, iroki Brijeg (1953), udata za Antu, majka dvoje
djece, ivi na irokom Brijegu. Rkp. FF Mostar, 2006. Prema Dragi 2007: 509.
260
Deniver Vukeli
Izmoli ovo tri puta i onda nastavi dalje:

etala se sveta Ana,
Gospina majka,
priko polja ravna.
Srila urok i rokicu:
Di ie priko, urok i rokice,
u vitati di je lipo, di je drago.
Razioe se urok i rokica po svitu;
ka pele po cvatu,
ka magla po planinama,
ka momci po rudinom.
Dva urliu, tri odriu
Otac i Sin i Duh Sveti u pomo bija
Amen.
Ovako moli dvadeset puta i na kraju Virovanje.4
U Zborniku za narodni ivot i obiaje Junih Slavena postoje sauvani mnogi

zapisi narodnih bajanja i njihove svrhe, pa tako i:
Mladi mjesec. Kad ga tko spazi, prekrii se, uhvati se za dep i strese novcima u
njem. Ako ima novaca, imat e ih cijeloga mjeseca, inae e biti toga mjeseca nesretan.
Tada govori: Pomladi ti mene, kak si sam sebe. Kad tebe zmija ujela, onda mene glava
zabolela! Kad tebe zmija ujela, onda mene groznica uhvatila! S bojom pomojom . . ., pa
izmoli oena i zdravo Marijo! (Koprivnica) (Horvat 1896:252).
Ako se dijete teko ui, popravit e mu pamet ovako. Uzmi dva hljeba, koji su se slu-
ajno slijepili u krunoj pei, pa ih razdvoji nad uenikovom glavom. Ovaj neka klekne i
neka se prekrii, a onaj, koji povrh njegove glave lomi ona dva hljeba, mora rei: Kao to
se ovaj kruh rasklapa, tako se neka rasklopi i tvoja pamet. (Koprivnica) (Horvat 1896:
254).
Da dobije pravo kod suda, valja da ima u sebe onaj bijeli rubac, kojim je bila mr-
tvacu podvezana brada, da mu ne budu otvorena usta. Kao to nije mogao govoriti onaj
mrtvac, tako ne e moi ni moji protivnici, misli si onaj, koji s rupcem ide na sud. Ovaj
se rubac obino mee u lijes do nogu, pa ga valja ukrasti. (Horvat 1896: 254).
Vraanje (bajanje) oko oiju. Ako je tko kojom nesreom izgubio oinji vid ili su
mu se oi razboljele, eto ti brzo babe vraare, da ona pomoe jadniku. Kod te prilike
uzme vraara tri granice od metle, kojima oi kria a uza to govori: Tri Marije redom
gredu, tri Marije tri sestrice. Jedna nosi bijelu metlu, jedna nosi crljenu metlu, jedna
nosi crnu metlu. Koja nosi crnu metlu, ta otira poganicu: poge poganico! zaklinjam te
ivim Bogom, pravim Bogom, istinitim Bogom odi van iz staroga Antune oka (spomi-
nje ime onoga, koga vraa). Ako si iz luga, iz gomele; ako si iz galebe, iz mora odi van
iz staroga Antune oka! Poslije toga sagrize vraara tri luka enjaka, pa onijem jadom
pijucka onomu, koga vraa, u oi. Spoitne li takovomu jadniku vrabu, to e ti samo
lakonino odgovoriti: Utopljenik se i za slamku vata. (Gorski kotar u Hrvatskoj - Sv.
Jakov-Krmpote) (Dui 1896: 286 287).
4
Kristina Babi zapisala je 2008. godine bajalicu u Nevestu, opina Unei. Kazival ju je Ana Mrela ro.
1945. g. djev. Delalija. Rkp. FF SPLIT 2008, E. Prema Dragi 2007: 506.
261
Mernica zove se bolest u kriima. Bolestnik dodje u kuu, gdje se nalazi baka, koja
dobro umije lijeiti tu bolest te pozdravi: Faljen budi Jezu Kritu! Kumica (tetia, stri-
na), mernica mi je, oete me smeriti?. Hou, dragi, hou, odgovori baka. Bolesnik legne
sada potrbuke na pod i razkrili ruke. Baka izuje desnu cipelu i donese si predji, koju
je isprelo sedmogodinje dijete, te pripravi veliki no palasak, kojim se svinje kolju.
Sada mjeri bolesnika predjom od glave do pete, pa onda ruke mu, govorei: S bozom
pomojom, s majke Marije miloom, ja merim mernicu s krizmanoga tela. Tako ini
tri puta, i svaki put zaree noem u pod kod bolesnikove glave, pa kod ruku i nogu. Kad
ga je izmjerila, uzme metlu, pa ga mete po tijelu govorei: Kak dola, tak otila! Tada se
bolesnik digne i lijepo zahvali. (Hlebine u Hrvatskoj) (Medjumukac 1896: 288)
O samim urocima u Zborniku za narodni ivot i obiaje Junih Slavena moe se
nai i sljedei zapis:
VuroJci (uroci). Ljudi, kojima su obrve sratene, mogu ovjeka vrei, ako se u nj
zagledaju, a ne izgovore ili bar ne pomisle: Ne budi ti vurokov! Od vuroka zaboli
ovjeka glava, klone mu cijelo tijelo, a moe se dogoditi i smrt. I ivotinja moe dobiti
vnroke, pa je onda kao pijana. Vuroki se lijee ovako. Starija ena uzme loni frike
vode, pa u nj baci tri arka ugljena. Prije no baci prvi, prekrii rukom loni i moli: Vu-
roki, ako ste muki, otliadjajte pod krlak (kriljak)! Z bojom pomojom, preblaene
majke device mojom! Prije nego baci drugi ugljen, uini opet kri nad loniem velei:
Vuroki, ako ste enski, otliadjajte pod peu! S Bojom pomojom, preblaene majke
device mojom! Prekriiv loni i trei put, opet govori: Vuroki, ako ste devojaki, ot-
hadjajte pod partu (vijenac). S bojom pomojom, preblaene majke device mojom!
Bolesnik pije malo ovako pripravljene vode, natare njom oi i elo, lijevu ruku i desnu
nogu, desnu ruku i lijevu nogu, a ne smije toga obrisati. Dva put poslije po etvrt sata sve
to ponavlja. Na to uzme loni s preostalom vodom, pa je izlije na dvoru prema suncu,
govorei: Ne znaju dolo, ne znaju otilo! Vraajui se u kuu, ne smije se ogledati na
dvor. To sve valja uiniti prije sunanoga zapada. (Horvat 1896: 255 - 256). Ovaj primjer
iz Koprivnice daje detaljniji uvid u itavu proceduru te obuhvaa brojne elemente, kao
to su voda, starija ena, ugljen, doba dana kad se radi i slino.
Josip Matasovi u svojoj knjizi ini od uroka (Matasovi 1918) popisuje niz pri-
mjera vezanih uz bajanja. Prvi su oni protiv uroka koje je iz vinkovake okolice, iz
Otoka, prikupio folklorist Josip Lovreti5: Kad se divojka ili momak sprema u crkvu
ili kolo, pljune u dlan, pa dlanom mane po elu govore: Kada po mojem dlanu dlaka
porasla, onda me urekli, (Matasovi 1918: 22) Uzmu tanjir i kaiku. Onaj, ko baje,
ide na bunar, a do bunara tri put Gospu pozdravi. Iz bunara uzme tri kaike nenaete
vode u tanjir i vraa se natrag ne obaziru se, ni ne govore nita. U sobi umoi bajalica
prste u vodu i prekrii se po siniji. Onda prikrsti onoga koga e bajati, pa mu tare oi, a
onda unakrst noge i ruke. Dok tare, govori: Urok orica, sveto Trojstvo izrica po milosti
i kriposti blaene divice Marije. Nekoliko kapi dade obajanome, da gutne ove vode.
Kada ga obaje, grabi kaikom tri put iz tanjira vodu. Ako je u tri put ne izgrabi, onda se
zna, da je bolesnik ureen (Matasovi 1918: 22 - 23), Kau, da uroci najlake prozriju
onoga, ko je lip i ugledan na oima. Ako je ovik lip, pa ureen, onda naberu granja
od one voke, koja je cvala, pa opala. Kupi se i to cvie, pa se osui, a posli se skupa s
granjem kua i u toj se vodi ureeni kupa. Dok se kupa govori ovo: Voko! Sve su rajske
5
I objavio u Zborniku za narodni ivot i obiaje junih Slavena, VII. s. 150, sq., Zagreb, 1902.
262
Deniver Vukeli
voke rodile,/ A ti neplodna, nerodna,/Cvate, opade/U cvitu oprude,/Urokljivom lik

bude. Kad se urokljivi okupa, ako ga ko skobi i zapita: Kako je bolesnie? mora on
odgovoriti: Dobro, fala Bogu. Oneredio sam uroke. Da mogu sreom i onoga, ko uree
koga. (Matasovi 1918: 23).
Matasovi kompilira i druge zapise s terena. Pa tako i zabiljeku imuna Debeli-
a iz Retkovaca o formuli protiv uroka: Uroci proroci, idite napolje iz glave moje s
Bojom pomoom, blaene divice Marije moom; bez imena zametnilo se, bez imena
nestalo ga s Bojom pomoom, blaene divice Marije moom. Izgovarajui te rijei
mora se krstiti i onaj, tko ih izrie, i onaj, koga se lijei. (Matasovi 1918: 28). U ovom
se primjeru moe vidjeti da se na natprirodnu pomo rauna i na poetku i na kraju ba-
janja, to daje potvrdu izvora zatite koji treba potjerati uroke. No glavnina formule je u
ponitavanju, bez imena zametnilo se, bez imena nestalo ga.
Vrlo slian primjer, na istim principima moe se nai primjerice u zapisu Stjepa-
na Babogredca koji zapisuje sljedee: Kad je netko ureen, tada molitelj najprije zazi-
va Gospu, zatim tare glavu i govori: Dva uriu, tri odriu,/Kamo ide uroe/Idem na
majkinu Katu,/Ti tamo nei!/Sam Bog veli, da ne boli,/Draga Gospa da tu ne stoji,/Od
Gospodina Boga moi/Draga Gospa bit e u pomoi./Bez oca se radilo, bez matere rodi-
lo,/Bez imena poginulo Poslije ove rijei puhne molitelj ustima, da tako uroci nestanu.
(Matasovi 1918: 29).
Brojne basme i bajanja s podruja Hrvatske prikupljene u 20. stoljeu mogu se nai
i u zbornicima i radovima srpskoga etnologa Ljubinka Radenkovia (Radenkovi 1973,
1982, 1983, 1996).
I danas, u 21. stoljeu, mogu se nai nova razliita bajanja. Primjerice Jednostavna
molitva za uklanjanje zlog utjecaja odnosno arolije koju je neka osoba bacila na Vas. a-
rolija (ova i njoj sline) izgovaraju se za vrijeme klasinih rituala uklanjanja zlih utjecaja,
nad oltarom ukraenim nekima od biljaka i predmeta koje slue upravo u te svrhe. Za
jai rezultat spaljuje se odgovarajui incens. Tekst bajanja glasi:
Spaljujem tvoje arolije,

aljem nazad demone!
Rastapam tvoje zlo,
Sputavam tvoju volju!
Rastapam tvoje arolije,
Sputavam tvoje zlo,
Kako elim, tako e i biti.
Neka bude, neka bude, neka bude!6
Ili pak primjer Jutarnje bajalice za prizivanje sree i radosti u novom danu: Sun-
cu hvale nek se nude/Blagoslovljen dan da bude (Iolar 2013: 178).
Unutar hrvatske rodnovjerne zajednice, u drugom desetljeu 21. stoljea moe se
pronai i itav ritual protiv uroka zajedno s bajalicom. Bajalica se izgovara uz vezanje
crvene vunene narukvice na lijevu ruku osobe koju se eli zatiti od uroka. Narukvica
se sastoji od tri vunene niti pletene u pletenicu, a dok se basma izgovara ona se tri puta
6
http://www.phpbbplanet.com/indeathsembranc/viewtopic.php?t=92&sid=aebb1fd0b94d481e616ea3ca7e4
071ba&mforum=indeathsembranc na dan 17. studenog 2012.
263
ovija oko zgoba lijeve ruke i vee trostrukim vorom. Hrvatski rodnovjerni magijski
praktikanti preporuaju da se ovaj magijski in radi udvoje, tj. jedna osoba drugoj vee
i izgovara basmu (tako je pisana basma), mentalno fokusirajui i oblikujui zatitnu
energiju oko osobe iz tri boanska izvora koja se spominju u basmi. Tekst basme glasi:
Neka te ova narukvica titi od uroka i zlih pogleda.

od kletvi i loih namjera.
Triput pletena,
u ime gospodara Peruna,
u ime gospodara Velesa,
u ime gazdarice Mokoi.
Neka triput vee svako zlo upueno tebi
i neka ga triput vrati onome tko ga je poslao.
Kako gore, tako i dolje,
u ime gospodara Peruna,
u ime gospodara Velesa,
u ime gazdarice Mokoi -
neka bude tako!
Osoba kojoj je narukvica vezana na kraju odgovara: Neka bude tako! U ovoj ba-
smi jasno se naziru tradicijski pristupi magijskoj strukturi basme, u poetku je iskazana
namjera emu slui, zatim slijedi zaziv boanskih sila, koje su u ovome sluaju hrvatska
rodnovjerna boanstva, zatim slijedi magijska uputa kako djelovati na uroke i na kraju
potvrda ina i opet u ime boanskih osoba. Osoba na kojoj je izvren obred, potvruje
svojim prihvaanjem da je in izvren i zapeaen njezinim pristankom.
3.2. Kletve
Kletva je jednako zanimljiv magijsko-knjievni fenomen kao i basme i uroci. Pri-

sutna je u hrvatskoj tradiciji od samih poetaka hrvatske kulture. Na Baanskoj ploi,
jednom od najvanijih hrvatskih srednjovjekovnih spomenika, koja je nastala na pri-
jelazu s 11. na 12. stoljee, moe se nai sljedea kletva: DA IE TO POREE KLNI
I BO(G) I B(=12) AP(OSTO)LA G(=4) EVA(N)J(E)LISTI I S(VE)TA LUCI AM(E)
N7(Fui 1971), odnosno u prijevodu na suvremeni hrvatski jezik: Da tko poree,
nega ga prokune i Bog i 12 apostola i 4 evanelista i sveta Lucija. Amen. Kletva na
Baanskoj ploi tako je najstarija zapisana hrvatska kletva koja je oito imala pravnu
funkciju ouvanja pravnog zapisa darovnice, dakle oslanjajui se na neporicanje iste, u
ijem bi se sluaju poricanja kletva pokrenula uz cilj ostvarenja svoga magijskoga cilja.
Sveta Lucija inae je kranska svetica, zatitnica oinjeg vida, te se moe iitati da je
namjera ove kletve da onaj tko porekne zapisano na ploi oslijepi, jer svetica kanjava
suprotnime od onoga ega je zatitnica.
U Zborniku za narodni ivot i obiaje junih Slavena zapisana je iz Kotara i slje-
dea kletva kroz mitsku priu o Gospi: Kad su Zudije8 traili Gospu, da je progone,
7
Prema transliteraciji Branka Fuia u navedenoj literaturi (op. a.)
8
idovi (op. a.)
264
Deniver Vukeli
ona utee po noi uz mjeseinu, a Zudije za njom. Trei ona preko jedne njive, gdje je
bio usijan bujak, lamanje je bujaka tako jako tropotalo, da su joj Zudije mogli lako u
potragu. Toga radi Gospa da je proklela bujak izgovaraju ove rijei: Kako je uko srce
moje, tako bilo uko sjeme tvoje! po tom da je bujak uk (Zori 1896: 248).
Marko Dragi kao primjer kletve navodi sljedeu kletvu koja je dio kraeg usme-
nog knjievnog oblika: Imam svekra sluat sam ga rekla, dabogda ga iva ne zatekla./
Sjeta te ubila./Kae dragi umrla mu mati, dabogda mu zvonilo i tati./Da Bog da imao pa
ne imao (Dragi 2007: 521).
U zborniku enske pjesme, koji je uredio Nikola Andri 1909., skupivi priku-
pljena kazivanja narodne poezije, mogu se nai brojni primjeri kletvi. Pobrojimo ovdje
samo primjerom neke:
Kad mi majka sisu dala,/ Onda mene pridavala: Moja keri, kleta bila!/ S kou-
ticom vodu pila,/ A s golubim travu pasla! (Majino predavanje, iz Ugljana kraj Sinja,
zapisao Mihovio Pavlinovi, Andri 1909: 23).
Rani majkadevet djevojaka;/Osam rani, a devetu kune: eri janjo, odnjele te
ale/Jali ale, jal/ bijele vile! (Majka uklela Janju, iz aglia kraj Lipika, zapisao M. Mili-
evi, Andri: 1909: 23).
Gorom idje, a goru proklinje:/ Bog t ubio, crna goro moja,/ kad u tebi kapi vode
nema! (Mate Juranovi i vila brodarica, iz makarskog primorja, zapisao Alaevi, An-
dri 1909: 41).
Proklet bio, hajdue Ivane,/ to si moje lice obljubio!/ Ja sam moje sree izgubi-
la,/ A ti Ivo, Boga velikoga!/ Iz neba ti tiha rosa pala,/ U rosi ti ljuta zmija pala!/ Ne vila se
drva ni kamena,/ Nego tvoga grla bijeloga!/ Na vratu ti ljeto ljetovala,/ A u njedrim zimu
zimovala!/ Tebe, Ivo, do ivota klala,/ Dok te hudom smrti umorila! (Zlo ivio, gore po-
ginuo, od Kate Murat-Palunkove s otoka ipana, zapisao Andro Murat, Andri 1909: 64).
Proklet bio, Cetinjanin Mate!/ Ovako ti srce zamueno,/Kako ova na Cetini voda!
Ako bi se kadgod oenio,/Zdravo, Mate, poa po divojku,/ I zdravo se povratio s njome!/
A kad doa pred zelene gore, Konj ti vila noge ulomio,/A ti, Mate, u kolinu obe! A iz kru-
ga zmija iskoila, Divojku ti u srce ujila! (Cetinjkina se kletva izvrila, od Marije udove
tukove iz Kuita na Peljecu, zapisao Niko tuk, Andri: 1909: 95).
Sve su ove kletve dio usmenih narodnih pjesama, a njihova je funkcija u naraciji
kako bi se najavila tragina sudbina onoga na koga su baene. One se sve u naraciji kroz
pjesmu uvijek i ostvaruju i to tono prema rasporedu kako su i sloene, ili se pak odriu
antitezom kako bi se uklonile ili ponitile.
4. Zakljuak
Verbalnu magiju, kao i druge sustave i podjele magijskih predodaba i obrazaca

odista treba promatrati interdisciplinarno, kroz vie znanstvenih disciplina, onih povi-
jesti, lingvistike i etnologije, a kako bi se sav njihov znaaj mogao razumjeti. Povijesno,
prvenstveno treba uviati utjecaje magijskih predodaba i obrazaca na povijesni pravni
ivot ljudskog drutva u hrvatskim zemljama, a kako bi se razumjeli pravni mehanizmi
kasnog srednjovjekovlja i ranonovovjekovlja, koji su se u svakodnevici bavili dizanjima
optubi za aranje, koje su se izvravale najrigoroznijim kaznama poput torture i spalji-
vanja na lomai. Vrlo su rijetki sluajevi koji imaju konkretne dokaze, najei su dokazi
upravo svjedoenja onih koji su uli optuenu ili optuenog kako izgovara neko aranje,
265
urok ili kletvu na koga, ili pak bajanje kako bi koga od uroka ili kletve oistio, ovisno
od sluaja do sluaja. I to je jedan od bitnih izvora za poznavanje mehanizama verbalne
magije, kako bi se moglo ispravno ocijeniti je li rije o stalnoj praksi unutar narodnog
ivota ili pak o pukoj uobrazilji tuitelja i sudaca. Lingvistiki i usmeno-knjievni pri-
stup, naravno, nuan je za klasifikaciju verbalnih oblika aranja, kao i za razumijevanje
njihovog ustroja, naina na koji oni funkcioniraju unutar komunikacijskih kodova jezi-
ka. I konano, etnoloki pristup, onaj je koji se bavi vjerovanjima vezanima uz njihovu
funkcionalnost, koji se bavi uvjetima njihova nastanka, njihove uzroke i posljedice i me-
todologiju uporabe.
Tek uporabom svih ovih znanstvenih alata mogu se razumjeti kulturni utjecaji
ovih vrsta predodaba i obrazaca na svakodnevni ivot, na ivot i smrt, na zdravlje, na
bolest, na visoku i nisku kulturu onih koji ih koriste, bave se njima ili protiv njih ili
smatraju da su pali pod njihov utjecaj. Cilj svakog interdisciplinarnog istraivanja, pa
tako i ovog, jest iz to vie kutova sagledati sve probleme koji proizlaze iz metodologije
rada na terenu. U ovom je sluaju to bilo na primjeru verbalne magije. Hrvatska visoka i
niska kultura, obiaji, knjievnost, povijesni i pravni spisi, obiluju ovakvim primjerima
verbalne magije. Ovdje smo u ovome radu podastrli niz takvih primjera, od najstarijih
sauvanih u usmenim preicima ili pak kroz pravne zapise, ako se prisjetimo Baan-
ske ploe, pa sve do dana dananjeg kad su oni jo uvijek ivi, izrauju se posve novi u
skoro istim okolnostima u kojima nastaju ve stoljeima kroz ljudsku potrebu da se
rijee svakodnevni ivotni problemi duhovno-magijskim putem. Interdisciplinarnost je
itekako nuna kako bi se mogao pratiti njihov razvoj, frekventnost, jezina i svrhovna
obiljeja, a koja se mijenjaju ili bivaju slinima nekima postojeima.
Ovaj rad je pokazao ivotnost verbalnih magijskih oblika u hrvatskoj tradiciji od
11. do 21. stoljea, dakle punih tisuu godina. Definirao je kroz razliite znanstvene, ali
i religijske pristupe i poglede njihova znaenja, sustave i funkcije. Prikazao je zato su
se, na koje i naine i s kojim moguim posljedicama u danim razdobljima oni koristili
i koliko se jo uvijek koriste. I na kraju, iznimno vano, koliko su magijske predodbe i
obrasci duboko ukorijenjeni u ljudsku svakodnevnicu, bez obzira na religijska ili znan-
stvena odbacivanja kroz stoljea. Ostaje daljnjim istraivanjima, na drugim magijskim
predodbama i obrascima vidjeti kolika je njihova trajnost i utjecaj i mogu li se svi oni
povezati u jednu itekako zanimljivu mozainu sliku, pregled narodnih duhovno-magij-
skih vjerovanja na hrvatskom prostoru.
5. Izvori i literatura
Andri, Nikola (1909 ur.): enske pjesme. Sveska prva. Zagreb: Izdanje Matice Hrvatske.
Botica, Stipe (1995): Hrvatska usmenoknjievna itanka. Zagreb: kolska knjiga.
Conrad, Joseph L. (1987): Bulgarian Magic Charms: Ritual, Form, and Content. U: The
Slavic and East European Journal, Vol. 31, No 4., Winter, 1987, 548 562.
Crowley, Aleister (1995): Magika. Knjiga II. Zagreb: Nova Arka.
ulinovi-Konstantinovi, Vesna (1989): Adajkinja iz Manite Drage. Split: Logos.
Dragi, Marko (2007): Poetika i povijest hrvatske usmene knjievnosti. Split: Filozofski fa-
kultet Sveuilita u Splitu.
266
Deniver Vukeli
Dragi, Marko (2012): Basme u hrvatskoj usmenoj retorici i izvedbi. U: Bakaski folklor
jako kod interkulturowy, tom 1. Pozna: Widavnictwo University Adam Mickiewicz,
7598.
Eliade, Mircea ( (2007): Mit o vjenom povratku. Zagreb: Jesenski i Turk.
Fortis, Alberto (1984): Put po Dalmaciji. Zagreb/Ljubljana: Globus.
Fui, Branko (1971): Najstariji hrvatski glagoljski natpisi. U: Slovo: asopis Staroslaven-
skoga instituta. Zagreb: No. 21, rujan 1971., 227254.
Gay, David Elton (2004): On the Christianity of Incantations. U: Charms and charming in
Europe. New York: Palgrave Macmillan, 3246.
Golopentia, Sanda (2004): Towards a Typology of Romanian Love Charms. U: Charms
and charming in Europe. New York: Palgrave Macmillan, 145187.
Horvat, Rudolf (1896): Narodna vjerovanja s bajanjem. 1. to narod pria o boanstvu i o
svecima; to baje i to radi u ovo iii u ono doba godine (nar. koledar). a) Koprivnica
n Hrvatskoj. U: Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, Knjiga 1. Zagreb:
JAZU, 238245.
Iolar (2013): Paganizam u teoriji i praksi. Knjiga druga: Magija i vjetiarstvo. Zagreb: Des-
pot Infinitus.
Ivi, Danka (1986): Bajalice i bajanja kao dio etnotvorevine u Brotnju. U: Hercegovina,
asopis za kulturno i istorijsko nasljee, 5, Mostar, 139166.
Kapal, James A. (2011): Genre and Authority in the Scholarly Construction of Charm
and Prayer. U: Incantatio, issue 1, 79101.
Klyaus, Vladimir (2009): On Systematizing the Narrative Elements of Slavic Charms. U:
Charms, Charmers and Charming International Research on Verbal Magic. New
York: Palgrave Macmillan, 7186.
Kropej, Monika (2003): Charms in the context of magic practice. The case of Slovenia. U:
Folklore, Vol 24., October, 2003, 6277.
Kropej, Monika (2009): Slovenian Charms Between South Slavic and Central European
Tradition. U: Charms, Charmers and Charming International Research on Verbal
Magic. New York: Palgrave Macmillan, 145162.
Marjani, Suzana (2005): Vjetije psihonavigacije i astralna metla u svjetovima hrvatskih
predaja kao (mogui) aspekti amanske tehnike ekstaze (i transa). Zagreb. U: Studia
ethnologica Croatica, vol. 17, FFZG, 111169.
Marks, Ljiljana (2007): Ni o drvo, ni o kamen: Magine formule u hrvatskim predaja-
ma o vjeticama. Zagreb, u: Narodna umjetnost 44/2, 2007, 2742, IEF.
Malinowski, Bronislaw (1935): Coral Gardens and their Magic. New York: Dover.
Matasovi, Josip (1918): ini od uroka. Primjeri iz historijske i savremene folklore. Vinkov-
ci: Tisak Adolfa Becka.
Mauss, Marcel (2005): A General Theory of Magic. New York and London: Routledge.
Maurani, Vladimir (1975): Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rjenik. Prvi dio. A-O.
[pretisak] Zagreb: Informator.
Ogden, C. K. i Richards, I. A. (1923): The Meaning of Meaning. Discussed in Tambiah, S.
J. (1968). The Magical Power of Words. Man. Cambridge, UK. 3.
Olsan, Lea T. (2004): Charms in Medieval Memory. U: Charms and charming in Europe.
New York: Palgrave Macmillan, 5989.
Passalis, Haralampos (2011): Secrecy and Ritual Restrictions on Verbal Charms Transmi-
ssion in Greek Traditional Culture. U: Incantatio, issue 1, 724.
267
Pcs, va (2002): n vagyok mindennl nagyobb orvos, te vagy mindennl nagyobb bjos:
egyhzi benedikci paraszti rolvass [I am a doctor the greatest of all, you are a
charmer the greatest of all: Church benediction peasant incantation], in va Pcs
(ed.) Magyarnphit Kzp s Kelet-Eurpa hatrn, vol. 1. Budapest: LHarmattan,
173212.
Pcs, va (2004): Evil Eye in Hungary: Belief, Ritual, Incantation. U: Charms and char-
ming in Europe. New York: Palgrave Macmillan, 205227.
Pcs, va (2009): Miracles and Impossibilities in Magic Folk Poetry. U: Charms, Charmers
and Charming International Research on Verbal Magic. New York: Palgrave Ma-
cmillan, 2753.
Radenkovi, Ljubinko (1973): Urok ide uz polje. Narodna bajanja, Gradina, Ni: 1147
Radenkovi, Ljubinko (1982): Narodne basme i bajanja, Gradina, Ni, Jedinstvo Pritina,
Svetlost Kragujevac: 1528.
Radenkovi, Ljubinko (1983): Narodna bajanja, Beograd: 1983, 1131.
Radenkovi, Ljubinko (1996): Narodna bajanja kod Junih Slovena, Beograd: Prosveta,
Balkanoloki institut SANU, Posebna izdanja, knj. 60, 1346.
Roper, Jonathan (2003): Towards a poetics, rhetorics and proxemics of verbal charms. U:
Folklore Electronic Journal of Folklor. Folk Belief and Media Group of Estonian
Literary Museum. www.folklore.ee/folklore/vol24 na dan 7. kolovoza 2012, 749.
Roper, Jonathan ur. (2004): Introduction. U: Charms and Charming in Europe. New York:
Palgrave Macmillan., 67.
Ryan, W. F. (2004): Eclecticism in the Russian Charm Tradition. U: Charms and Charming
in Europe. New York: Palgrave Macmillan, 113127
Skok, Petar (1971): Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Knjiga prva, A J.
Zagreb: JAZU.
Strohal, Rudolf (1910): Razlini zapisi i aranja. U: Zbornik za narodni ivot i obiaje Ju-
nih Slavena, Knjiga 15. Zagreb: JAZU, 120160.
kobalj, Ante (1970): Obredne gomile. Sveti Kri na iovu. Vlastita naklada.
Tambiah, S. J. (1968): The Magical Power of Words. Man. Cambridge, UK. 3.
Tsonkova, Svetlana (2011): Bulgarian Medieval Charms as Apocrypha and Fachliteratur.
U: Incantatio, issue 1, 2535.
Tsiklauri, Meri i Hunt, David (2009): The Structure and Use of Charms in Georgia, The
Caucasus. U: Charms, Charmers and Charming International Research on Verbal
Magic. New York: Palgrave Macmillan, 260272.
Velmezova, Ekaterina (2011): On Correlation of Charms and Prayers in Czech and Ru-
ssian Folklore Traditions: An Attempt at Textual Analysis. U: Oral Charms in Stru-
ctural and Comparative Light. Moskva: Zbornik Konferencije International Society
for Folk Narrative Researchs (ISFNR), Committee on Charms, Charmers and Char-
ming, 27.29. listopada 2011.
Vukeli, Deniver (2012): Problem dvovjerja kao imbenika hrvatskog kulturnog identite-
ta. Ljubljana: u Studia mythologica Slavica, Vol. 15. 343364.
Zori, M. (1896): Narodna vjerovanja s bajanjem. 1. to narod pria o boanstvu i o sve-
cima; to baje i to radi u ovo iii u ono doba godine (nar. koledar). c) Kotari. U:
Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, Knjiga 1. Zagreb: JAZU, 248249.
268
Deniver Vukeli
Introduction to the classification of verbal magic and verbal magic in the recorded
Croatian oral tradition
Deniver Vukeli
Oral magic, as well as the other systems and classifications of magical concepts
and patterns, truly has to be analysed interdisciplinarily, through more than one scien-
tific discipline (e.g. history, linguistics and ethnology) to fully understand its true sig-
nificance. In order to fully understand the legal mechanisms of Late Medieval and and
Early Modern Period, which in its everyday life dealt with witchcraft prosecutions that
ended in the most rigorous punishments, such as the torture and burning at the stake,
we should, historically, first inspect influences of magical concepts and patterns on the
historical legal life of human society on Croatian historical lands There are very few
cases that offer some specific evidence, the most frequent of which being the testimonies
of the people who heard the accused casting a chant, charm or curse on someone, or
(depending on the case) charming in order to disperse a curse or a spell. This is one of
the more important sources for knowing the mechanisms of oral magic, in order to cor-
rectly establish if it was a regular folk practice or just a misconception of the prosecutors
and judges. The linguistic and oral literature approach is essential for the classification
of oral forms of charms, as well as for the understanding of their form and the way in
which they function within the communicational language codes. Finally, the ethnologi-
cal approach is that which deals with beliefs in connection to their functionality, with
conditions of their creation, with their causes and consequences, and the methodology
of their use.
Only by using of all these scientific tools can we understand cultural influences
of these kinds of concepts and patterns on everyday life, life and death, health, illness,
high and low culture of those who practice them or fight against them or think they are
under their influence. The goal of every interdisciplinary research, including this one, is
to view all problems that stem from the fieldwork methodology from multiple perspec-
tives. In this case, this was done on the subject of oral magic. Croatian high and low
culture, customs, beliefs, literature, historical and legal scripts are full of such examples
of oral magic. In this paper, we have presented an entire line of such examples, from the
oldest ones, preserved in oral history, or the ones found in legal writings (for example,
the Baka tablet), up until the modern days in which they still live and are being created
almost in the same conditions as in the past from the human need to solve everyday life
troubles through spiritual and magical interventions. Interdisciplinarity is essential here
in order to follow their development, frequency, linguistic and contextual characteris-
tics, all of which are changing or are similar to some others, already known.
This paper has shown all the liveliness of oral magical concepts in Croatian tra-
dition from the 11th to the 21st centuries, a full thousand years. It has defined them
through various scientific and religious approaches and views of their meanings, systems
and functions. It has shown why, in which ways and with what possible consequences
they have been used in certain historical periods, including today. Finally, and very im-
portantly, how deep are magical concepts and patterns rooted in everyday human life,
regardless of the religious and scientific disproving of them through the centuries. It
is upon future research on some other magical concepts and patterns to explore their
269
durability and influence, and to determine if they all could be connected into one ex-
tremely interesting mosaic a thorough review of spiritual and magical folk beliefs on
the Croatian historical grounds.
270

Uvod Urn NBN Si Doc m9dd9l2h

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Uvod Urn NBN Si Doc m9dd9l2h

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Uvod u klasifikaciju verbalne magije i verbalna

2. Verbalni magijski instrumentarij

2.1. Magija i njezine podjele

Iz znanstvenog kuta gledano (etnolokog i kulturno povijesnog, znai ne ulazei u

Magijsko-religijski koncept najvidljiviji je u religijskom temelju na koji se basme

2.2.1. Vrste i dijelovi bajanja

Uroci su temeljne arolije koje slue magijskom energetskom napadu na drugu

3. Case study Verbalna magija u hrvatskoj zapisanoj usmenoj tradiciji baja-

3.1. Bajanja i uroci

Oj, poganice pogana,

Gre kri po nebu,

Izmoli ovo tri puta i onda nastavi dalje:

U Zborniku za narodni ivot i obiaje Junih Slavena postoje sauvani mnogi

voke rodile,/ A ti neplodna, nerodna,/Cvate, opade/U cvitu oprude,/Urokljivom lik

Spaljujem tvoje arolije,

Neka te ova narukvica titi od uroka i zlih pogleda.

Kletva je jednako zanimljiv magijsko-knjievni fenomen kao i basme i uroci. Pri-

Verbalnu magiju, kao i druge sustave i podjele magijskih predodaba i obrazaca

You might also like