MAKROEKONOMIJA

OSNOVNI POJMOVI

Osnovni pojmovi
Ekonomika znanstveno prouavanje kako drutva
upotrebljavaju sredstva da bi proizvela korisne robe i
raspodijelila ih razliitim ljudima.

Dakle, ekonomika:
Prouava kako se u ekonomiji odreuju cijene rada,
kapitala i zemlje i kako se te cijene upotrebljavaju da bi se
usporedila sredstva.
istrauje ponaanje financijskih trita i analizira kako ona
rasporeuju kapital na ostatak ekonomije.
analizira posljedice dravnog reguliranja na efikasnost
trita.
ispituje razdiobu dohotka i predlae naine da se pomogne
sirotinja bez naruavanja mogunosti ekonomije.

1
 istrauje utjecaj dravne potronje, poreza i
proraunskih deficita na rast.
prouava polete i padove nezaposlenosti i proizvodnje
to podjaruje poslovni ciklus i razvija ekonomsku
politiku vlade za unapreenje ekonomskog rasta.
ispituje modele razmjene meu dravama i analizira
utjecaj prepreka zamjeni.
istrauje rast u zemljama u razvoju i predlae naine
za poticanje efikasne upotrebe sredstava.

Mikroekonomika i makroekonomika
Mikroekonomika grana ekonomike koja se bavi
ponaanjem pojedinanih entiteta kao to su trita,
poduzea i kuanstva.
Mikroekonomika analizira pojedinane cijene, koliine i
trita.

Adam Smith smatra se utemeljteljem mikroekonomike. U

Bogatstvu naroda razmatrao je kako se odreuju
pojedinane cijene, kako se odreuju cijene zemlje, rada
i kapitala i istraivao krepkost i slabost trinog
mehanizma. Identificirao je jedinstveno efikasno svojstvo
trita nevidljivu ruku koja dovodi do ope dobrobiti iz
djelovanja pojedinca za vlastiti probitak.
Iako je od Smithova vremena prouavanje
mikroekonomike sigurno znatno napredovalo, njega jo
jednako citiraju politiari i ekonomisti.

2
 Makroekonomika je grana ekonomike koja se bavi
sveukupnom mogunou ekonomije. Ona ispituje
sveukupnu razinu proizvodnje, zaposlenost i cijena neke
drave.
Utemeljitelj suvremene makroekonomike jest John
Maynard Keynes koji 1936. godine objavio Opu teoriju
zaposlenosti kamate i novca.
Njegov je glavni doprinos njegov izum novog naina
gledanja na makroekonomiku i makroekonomsku politiku.
Prije Keynesa, veina je ekonomista i tvoraca ekonomske
politike prihvaala da su vrhovi i udolja pslovnih ciklusa
neizbjeni kao plime i oseke.
Keynes je to opovrgavao dajui dvostruki argument. Prvo, on
je dokazivao da je mogue da u trinoj ekonomiji postoje
visoka nezaposlenost i neiskoriteni kapaciteti. Drugo, on je i
dalje smatrao da odgovarajua upotreba fiskalne i
monetarne politike moe utjecati na veliinu proizvodnje i
zbog toga smanjiti nezaposlenost i skratiti ekonomske
recesije.

Primjeri razlike izmeu

mikroekonomike i makroekonomike

Kako kartel moe Zato jaki rast svjetskih

odrediti cijenu nafte? cijena nafe uzrokuje
inflaciju i
nezaposlenost?
Je li odlazak na studij
dobra upotreba vaeg Istrauje stopu
vremena? nezaposlenosti mladih.

Ispituje pojedinane
stavke inozemne Ispituje sveukupna
razmjene. kretanja u uvozu i
izvozu u jednoj
ekonomiji.

3
 Samuelson: Te dvije rijeke
mikroekonomika i makroekonomika,
meusobno se pribliavaju kako bi se spojile
u suvremenu ekonomiku. Jedno je vrijeme
granica izmeu njih bila vrlo otra. U novije
vrijeme, tijekovi su se spajali jer su
ekonomisti primjenjivali orua
mikroekonomike na takve teme kao to su
nezaposlenost i inflacija.

CILJEVI MAKROEKONOMIKE
Tri glavna cilja makroekonomike:
1. poticanje rasta proizvodnje
2. poticanje zaposlenosti
3. odravanje stabilnosti cijena

Ovi ciljevi su okosnica arinih

makroekonomskih pitanja:
Zato se proizvodnja i zaposlenost katkada
smanjuju i kako se moe smanjiti nezaposlenost?
Koji su izvori inflacije cijena i kako se ona moe
drati pod kontrolom?
Kako drava moe poveati svoju stopu
ekonomskog rasta?

4
 Konana je komplikacija pri razmatranju tri
sredinja problema da postoji razmjena izmeu
tih ciljeva:
smanjenje proraunskog deficita moe znaiti
prihvaanje sporijeg rasta u kratkom roku.
sve vea stopa rasta proizvodnje u dugom roku moe
zahtijevati vea ulaganja u znanje i kapital, a ta ulaganja
smanjuju tekuu potronju, hrane, odjee i rekreacije.
najmuniji je izbor izmeu niske inflacije i niske
nezaposlenosti; birako tijelo zahtijeva nisku
nezaposlenost i visoku proizvodnju, no visoke razine
proizvodnje i zaposlenosti poveavaju cijene i nadnica
se poveava u razdobljima brzog ekonomskog rasta te
su tvorci ekonomske politike prisiljeni obuzdavati
ekonomiju kada ona brzo raste ili kad stopa
nezaposlenosti padne suvie nisko radi toga da sprijee
nekontroliranu inflaciju.

Nema jednostavnih formula za

razrjeavanje tih nedoumica i
makroekonomisti se znatno razlikuju
glede izbora pravog pristupa kada se
suoe s velikom inflacijom, rastuom
nezaposlenosti ili stagnatnim rastom.

No, uz dobro razumijevanje

makroekonomike, moe se barem
minimizirati neizbjena muka koja proizlazi
iz izbora najboljeg puta.

5
 INSTRUMENTI MAKROEKONOMIKE

CILJEVI INSTRUMENTI
Proizvodnja: Fiskalna politika:
Visoka razina i brzi rast Izdaci drave
Oporezivanje
Zaposlenost: Monetarna politika:
Visoka razina zaposlenosti s Nadzor ponude novca koji
niskom nedragovoljnom utjee na kamatnjake
nezaposlenou
Stabilnost razine cijena Politike dohodaka:
sa slobodnim tritima Smjernice do
nalogodavnih nadzora

Mjerenje ekonomskog
uspjeha
1. Proizvodnja
konani je cilj ekonomske aktivnosti da
osigura dobra i usluge koje puanstvo eli.
najsveobuhvatnija je mjera ukupne
proizvodnje u ekonomiji bruto domai
proizvod (GDP) mjera trine vrijednosti
svih finalnih dobara i usluga proizvedenih u
nekoj zemlji tijekom godine. Dva su naina
mjerenja GDP-a:
nominalni GDP se mjeri u stvarnim trinim
cijenama
realni GDP se izraunava u stalnim ili
nepromijenjivim cijenama

6
 Kretanja realnog GDP-a najrairenija su raspoloiva mjera
razine i rasta proizvodnje. Ona slue kao pozorno
promatrani pusl ekonomije jedne zemlje.

Uprkos kratkoronim kolebanjima GDP-a koja se opaaju

u poslovnim ciklusima, napredne ekonomije openito
pokazuju stabilan dugoroan rast realnog GDP-a i
poboljanje ivotnog standarda. Taj proces je poznat
kao ekonomski rast.
Potencijalni GDP je dugoroni trend realnog GDP-a. On
predstavlja dugoroni proizvodni kapacitet ekonomije ili
maksimalnu koliinu koju ekonomija moe proizvesti dok
cijene ostaju stabilne.
Potencijalna se proizvodnja katkada zove proizvodnja s
visokom razinom zaposlenosti.
Kada ekonomija posluje pri svom potencijalu, nezaposlenost
je niska i proizvodnja visoka.

Tijekom poslovnih ciklusa, stvarni se GDP

razlikuje od potencijalnoga.

Primjer: 1982. godine ekonomija je SAD-a proizvela

skoro 300 milijardi manje. To je gubitak od 5.000$ po
obitelji tijekom samo jedne godine.

Razlika izmeu potencijalnog i stvarnog GDP-a

naziva se jaz GDP-a veliki jaz GDP-a znai da
ekonomija zaostaje i da ne posluje na granici
proizvodnih mogunosti; silazne putanje
ekonomije zovu se:
recesije kada je jaz malen
depresije kada je jaz velik.

7
2. Visoka zaposlenost, niska
nezaposlenost
Ljudi ele nai dobro plaena radna mjesta bez
traenja i dugog ekanja.
Stopa nezaposlenosti = postotak nezaposlene
radne snage.
Radna snaga ukljuuje sve zaposlene osobe i one
pojedince koji trae posao (iskljuuju se one osobe
bez posla koje ne trae zaposlenje).

Stopa nezaposlenosti kree se u skladu s

poslovnim ciklusom: kada se proizvodnja
smanjuje potranja za radom opada i stopa
nezaposlenosti raste.

3. Stabilne cijene

odrati stabilne cijene unutar slobodnih trita.

Bazira se na prosudbi da je neometano
funkcioniranje trine ekonomije najefikasniji
nain da se organizira pretean dio ekonomske
aktivnosti.

Na slobodnom se tritu cijene odreuju ponudom i

potranjom do maksimalno mogueg opsega, a drave
se suzdravaju od nadziranja cijena pojedinanih
dobara.
samo doputajui poduzeima da neometano donose
odluke o svojoj proizvodnji i cijenama, drutvo moe
iskoristiti motiv stjecanja profita za javni interes.

8
 Drugi je dio ovog cilja sprjeavanje da razina svih
cijena brzo ne raste ili ne padne bre promjene
cijena remete ekonomske odluke poduzea i
pojedinaca.

Najuobiajenija je mjera razine sveukupnih cijena

indeks cijena potroaa CPI.
CPI promatra troak fiksne koare dobara koje
kupuje tipini gradski potroa.

Promjene razine cijena = stopa inflacije (stopa

rasta ili pada razine cijena od jedne do druge
godine).

Deflacija cijene se smanjuju (stopa inflacije je

negativna).

Hiperinflacija rast razine cijena tisuu ili milijun

posto godinje. U takvim okolnostima cijene su
praktiki nevane i cjenovni sustav nestaje.

Veina zemalja nastoji nai zlatnu sredinu cijena

slobodnih trita i blagog rasta cijena kao najbolji
nain da se omogui da cjenovni sustav efikasno
funkcionira.

9
 Instrumenti ekonomske politike
Vlade imaju odreene instrumente koje mogu
upotrijebiti da bi utjecale na makroekonomsku
aktivnost.
Instrument ekonomske politike = varijabla pod
nadzorom drave koja moe utjecati na jedan ili vie
makroekonomskih ciljeva njihovom primjenom
vlade mogu usmjeriti ekonomiju prema boljoj strukturi
proizvodnje, stabilnosti cijena i zaposlenosti.

Glavni instrumenti koje drava moe upotrijebiti

da bi ostvarila svoje makroekonomske ciljeve
su:

1. Fiskalna politika
Oznaava upotrebu poreza i izdataka drave.
Izdaci drave javljaju se u dva razliita oblika:
1. Kupovine drave:
Izdaci na dobra i usluge i transferna plaanja
drave (poveavaju dohotke ciljanih skupina kao
to su stari ili nezaposleni). potronja drave
odreuje relativnu veliinu javnog i privatnog
sektora, tj. koliko se GDP-a troi kolektivno
umjesto privatno; izdaci drave takoer utjeu na
razinu GDP-a.

10
 2. Oporezivanje

Utjee na sveukupnu ekonomiju na dva naina:

Porezi smanjuju dohotke ljudi ostavljajui

kuanstva s manje raspoloivog ili s manje
dohotka za potronju, porezi smanjuju troenje
puanstva na dobra i usluge to opet smanjuje
potranju za dobrima i uslugama, to konano
smanjuje stvarni GDP.
Porezi utjeu na cijene dobara i faktora
proizvodnje i zbog toga na poticaje i ponaanje
(npr. to se vie oporezuju profiti poduzea,
poduzea se vie obeshrabruju da ulau u nova
kapitalna dobra). Mnogo propisa poreznog
zakona ima vaan uinak na ekonomsku
aktivnost.

2. Monetarna politika

Monetarnu politiku vlada vodi upravljanjem

novcem, kreditom i bankarskim sustavom.
Mjenjajui ponudu novca sredinja banka
moe utjecati na mnogo financijskih i
ekonomskih varijabli kao to su kamatnjaci,
cijene dionica, stanarina, stanarine i devizni
teajevi.
Ograniavanje ponude novca uzrokuje vee
kamatnjake i smanjuje ulaganja to, za uzvrat,
uzrokuje smanjivanje GDP-a i niu inflaciju.
Ako se sredinja banka suoi s recesijom, ona
moe poveati ponudu novca i sniziti
kamatnjake da bi potaknula ekonomsku
aktivnost.

11
 3. Politike dohodaka

Odnose se na nadzor nadnica i cijena (primjenjuje se

u ratnim vremenima) kao najdrastiniju mjeru te na
dragovoljne smjernice za nadnice i cijene kao manje
drastine mjere.
Do njihove primjene dolo je prvenstveno iz razloga
to primjena fiskalne i monetarne politike moe biti
iznimno skupa (primjerice potrebne su milijarde
dolara gubitka GDP-a (ili jaza GDP-a) da se smanji
inflacija za nekoliko postotnih poena.
Mnogi ekonomisti danas vjeruju da su politike
dohodaka jednostavno neefikasne dok drugi misle da
su vie nego beskorisne, da se mijeaju u slobodna
trita, da naruavaju kretanja relativnih cijena i da
ne uspijevaju smanjiti inflaciju.
Veina zemalja s visokim dohodcima pribjegava
politikama dohotka samo u razdobljima opasnosti.

Veza s inozemstvom
Sve drave sudjeluju u svjetskoj ekonomiji i meusobno su
povezane razmjenom i financijama.
Drave budno paze na tokove svoje razmjene s
inozemstvom.
Neto izvoz = brojana razlika izmeu vrijednosti izvoza i vrijednosti
uvoza.

Cilj irenja meunarodne razmjene bivao je sve vaniji kako

su drave svijeta uviale da razmjena s inozemstvom potie
efikasnost i podupire ekonomski rast. Budui da su se
trokovi prijevoza i veza smanjivali, meunarodne su veze
postale vre nego to su bile generacije ranije.
Meunarodna je razmjena zamijenila stvaranje imperija i
vojno osvajanje kao najsigurniji put do nacionalnog
bogatstva i utjecaja. Danas neke ekonomije razmjenjuju vie
od polovice svoje proizvodnje.

12
 Tvorci ekonomske politike brinu se o:
politici razmjene,
sustavima deviznih teajeva i
usklaivanju makroekonomskih politika.

1. Politike razmjene sastoje se od carina, kvota i

drugih propisa koji ograniavaju ili potiu uvoz
i izvoz.
Veina politika razmjene ima malen uinak na
makroekonomske rezultate, ali su povremeno, kao
to je to bio sluaj 1930-ih, ogranienja, na
meunarodnu razmjenu tako otra da uzrokuju
velike ekonomske prerazmjetaje, inflacije ili
recesije.

2. Upravljanje tritem deviza

Na meunarodnu razmjenu zemlje utjee njezin devizni
teaj, koji je cijena njezine vlastite valute izraena
valutama drugih drava.
Drave primjenjuju razliite sustave da bi regulirale svoja
trita deviza. Neki sustavi doputaju da samo ponuda i
potranja odreuju devizne teajeve. Drugi odreuju
fiksni devizni teaj za druge valute.

3. Usklaivanje makroekonomskih politika

Bankari sredinjih banaka i politike voe sve vie se
sastaju jer se monetarne i fiskalne politike drave mogu
preliti i utjecati na svoje susjede.
Od 1975. godine voe glavnih industrijskih zemalja imaju
godinje ekonomske sastanke da bi raspravili zajednike
ekonomske probleme i da bi poduzeli prikladne mjere za
postizanje zajednikih prihvaenih ciljeva.

13