Islamska zajednica u BiH

Univerzitet u Zenici
Islamski pedagoki fakultet u Zenici

emsa Gai
Indeks br. 1341/ 05; JMBG: 0711986195002
Odsjek za socijalnu pedagogiju

NASILJE U PORODICI

Zavrni dodiplomski rad

Predmet: Socijalna patologija

Mentor: prof.dr. Izet Pajevi

Zenica, novembar 2009.

1
 SAETAK

Porodica se definie kao osnovna drutvena elija i kao jedna od najsloenijih, najstarijih
i najtrajnijih drutvenih grupa. Ona predstavlja primarno podruje socijalizacije i
sveukupnost intraporodinih interakcija i odnosa sa okolinom to je ini dosta sloenom
mreom odnosa. Zdrava i usklaena porodica omoguava nesmetan razvoj pojedinca i
predstavlja vrstu osnovu za pravilan razvoj drutva. Meutim, kako porodica nije
otporna na utjecaje i procese koji se dogaaju izvan nje, te kako njeni lanovi utiu jedni
na druge unutar tog sistema, moe doi do disfunkcionalnosti porodice. Jedna od
sociopatolokih pojava koja se javlja kao posljedica jeste nasilje meu njenim lanovima.
Nasilje u porodici je pojava koja prati porodicu od njenih najprimitivnijih oblika. Ovaj
oblik sociopatolokih pojava nije problem samo njenih lanova nego cijelog drutva i
predstavlja odraz njegovog stanja. Bez obzira koje vrste i prema kojem lanu porodice
bilo usmjereno, nasilje u porodici utie na funkcionisanje cijele porodice, posebno djece.
Nasilna ponaanja u porodici nastoje se objasniti uticajima razliitih negativnih faktora
izvana kao to su nezaposlenost, loa ekonomska situacija i sl. Takoer, kao jedan od
uzroka navode se i mogunosti da su zlostavljai i sami bili izloeni nasilnom ponaanju
u djetinjstvu, to naglaava vanost preveniranja ovog obilka ponaanja. Prevencija
nasilja u porodici, s posebnim naglaskom na primarnoj prevenciji, treba da se primjenjuje
kroz saradnju razliitih institucija i nevladinih organizacija. Teina posljedica koje nasilje
u porodici ostavlja na pojedinca govori o vanosti primarne prevencije i sprjeavanja
pojave ovih sociopatolokih oblika u drutvu.

2
 SUMMARY

Family is defined as the fundamental social cell and as one of the most complex, the
oldest and most enduring social groups. It represents the primary area of socialization
and aggregative of in-family and interactions with the environment which makes it quite
a complex web of relationships. Healthy and coordinated family enables free
development of the individual and represents a solid basis for the proper development of
the society. However, as the family isn't immune to the outer influences and processes,
and that its members affect each other, it can produce a dysfunctional family. One of the
sociopathic phenomenon that occurs as a result is violence among its members. Domestic
violence is a phenomenon that follows the family from its most primitive form. This
form of sociopathic phenomenon is not a problem only of its members but the entire
society and is often a reflection of his state. No matter what kind, and towards which
family member was directed it affects on the functioning of the whole family, especially
children. Violent behavior in the family are tend to be explained by the influences of
various outer negative factors, such as unemployment, poor economic situation, etc.
Also, as one of the reasons is that the offenders themselves were subjected to violence
behavior in their primary families, which emphasizes the need for prevention of this kind
behavior. Prevention of domestic violence should be applied through the cooperation of
various institutions and NGOs. Severe consequences which domestic violence leaves on
the individual shows the importance of primary prevention and preventing the occurrence
of these sociopathic forms in the society.

3
 1. UVOD

Ljudski ivot odvija se u porodici. Ljudi se po pravilu raaju u porodici, u njoj se podiu
i odrastaju, sami stvaraju porodicu i u porodici umiru. Ona obezbjeuje raanje i
obnavljanje narataja i vri primarni odgoj i osposobljavanje mladih generacija (Fanuko,
1998).

Porodica je primarno podruje socijalizacije i predstavlja sveukupnost intraporodinih

interakcija i odnosa sa okolinom to je ini dosta sloenom mreom odnosa. Porodica se
moe definisati kao drutvenu grupa koju karakterie zajedniko prebivanje, ekonomska
saradnja i razmnaanje (reprodukcija). Ona ukljuuje odrasle osobe razliitog spola, od
kojih dvoje odravaju drutveno odobrenu spolnu vezu i jedno ili vie djece, vlastite ili
usvojene. Ona ini autentinu grupu sa kontinuitetom prijenosa ponaanja, obiaja,
tradicije, kulture i sistema vrijednosti kroz generacije koje se raaju u njoj. Svaka
porodica ima svoja odreena nepisana pravila ponaanja prema kojima funkcionie. Za
porodicu se kae da je temeljno mjesto nastajanja, rasta, ukupnog vrijednosnog odgoja
svake ljudske osobe, svakog naroda, konano cijelog drutva. Ipak, porodica je mnogo
sloeniji sistem da bi je jasno opisala jedna definicija (Paali-Kreso, 2004).

Definisati porodicu, kako smatra Paali-Kreso, nije jednostavno i predstavlja veliki

izazov. Porodica je kroz historiju mijenjala svoj oblik i padala pod uticaj deavanja u
drutvu, ali je ipak sauvala svoju primarnu funkciju (Paali-Kreso, 2004). Na
porodinu koherentnost, izmeu ostalog, utiu i deavanja izvan nje. Sve uestalije
nasilje odraz je globalne krize vrijednosti u drutvu. Nasilje u porodici unitava porodicu
iznutra i umanjuje njen znaaj (Adjukovi, 2000).

Nasilje se ispoljava u svakodnevnom ivotu u svim oblicima interpersonalnog

komuniciranja, ega nije sauvana ni institucija porodice. Nasilje u porodici je prisutno
od njenih najprimitivnijih oblika pa do monogamne porodice i promjena koje su uticaj
savremenog doba (Fanuko, 1998).

4
Podreen poloaj ene, fiziko kanjavanje i skrivanje zlostavljanja zbog stida je uticalo
na enorman broj svakodnevnog nasilja u porodici. Tokom historije vodile su se borbe
oko prava ovjeka, poloaja ene u drutvu i odgovaranja za nasilno ponaanje
mukaraca prema eni i djeci. Sve do kraja 19. stoljea u Velikoj Britaniji mukarci su
imali legalno pravo da tuku svoje ene (Ajdukovi, 2000). 1979. godine vedska je bila
prva zemlja koja je zabranila bilo kakvo fiziko kanjavanje djece. Usvajaju razliite
deklaracije o ljudskim pravima; zatiti ena (1950) i djece (1959), kao i porodini
zakoni na nivoima drava (u Federaciji Bosni i Hercegovini doneen 2005 god.). Time se
obezbjeuju pravne osnove za gonjene poinitelja nasilja i uticanje na smanjenje
njegovog broja (Paali-Kreso, 2004).

Porodino nasilje moe se definisati kao zloupotrebu moi, povjerenja i zavisnosti u

porodinim odnosima, a ukljuuje zlostavljanje djece, kuno nasilje i zlostavljanje osoba
starije ivotne dobi (Pajevi i sar., 2006).

Nasilje u porodici se, takoer, moe odrediti kao skup ponaanja iji je cilj kontrola nad
drugim osobama upotrebnom sile, zastraivanjem i manipulisanjem (Ostoji i sar., 2008).

Porodino nasilje ukljuuje mnoge oblike zlostavljakog ponaanja i predstavlja obrazac

prinudnog ponaanja ija posljedica je tjelesno zlostavljanje ili prijetnja tjelesnim
zlostavljanjem, ponavljajue psihiko zlostavljanje, silovanje, socijalna izolacija,
liavanje, zastraivanje, ekonomsko ucjenjivanje i drugi oblici zlostavljanja (Ajdukovi,
2000).

5
 2. ZNAAJ I FUNKCIJA PORODICE U SAVREMENOM
DRUTVU

Porodica je temeljno podruje socijalizacije svake individue. Sticajem razliitih

drutvenih inilaca i uslova porodica je tokom historije prolazila kroz razne faze svog
razvoja. Mijenjala je pojavne oblike, bila izloena razliitim pritiscima, ali je izdrala sve
promjene, pa ak i one da se negira ili ukine. Porodica se odrala u svim drutveno-
ekonomskim formacijama i ostala nezaobilazna instituacija ljudskog roda. Tokom dugog
histrijskog trajanja prola je kroz etiri razvojna stepena: porodica krvnog srodstva,
porodica punalua, sindijamika porodica i monogamna porodica (Fanuko,1998).

2.1. FUNKCIJA PORODICE

Porodica tei da funkcionie kao otvoreni, cjelovit i funkcionalan sistem, tei ka

stabilnosti (homeostazi) ali i fleksibilna je, te ostavlja i dovoljno prostora za promjene.
Porodicu ine podsistemi a oni su su: brani par; djeca; roditelji - djeca. Porodica se
mijenja sa svakom promjenom njenih podsistema i njenih lanova. Kako se mijenjaju
pojedinci u njoj, mijenja se i sam sistem porodice to se oznaava kao ivotni ciklus
porodice, a on ukljuuje: fazu mladia i djevojke, fazu parova, fazu porodice sa malim
djetetom, faza porodice sa adolescentom, faza porodice sa odraslom djecom i faza
porodice u starosti. Svaka promjena unutar porodice utie na svakog od njenih lanova
ime mijenja i njega samog. Te promjene su velike i predstavljaju stresne periode kroz
koje porodica prolazi. Stres je najjai u prijelazu porodice iz jedne faze u drugu (Paali-
Kreso, 2004). Posmatrajui porodicu kao sistem sa njenim lanovima mogu se definisati
njene funkcije koje podrazumijevaju: reprodukciju, odgoj, ekonomsku, zatitnu i
religijsku funkciju. Ove funkcije bi trebala da izvrava svaka porodica. Ipak, porodica
kao sloen sistem, ukoliko se elimo ozbiljnije pozabaviti njenom ulogom i vanosti u
ivotu njenih lanova, zahtijeva dublje sagledanje od prostog nabrajanja (Fromm, 1989).
Svaka osoba u brak ulazi sa svojim psiholokim naslijeem, utiui tako na partnera.
Zasnivanje braka ukljuuje priznavanje ustaljenih obrazaca izgradnje kompletne linosti.
Brani par predstavlja jezgro porodice oko koje zapoinje nova etapa u ivotnom ciklusu
porodice (Pajevi i sar., 2006).

6
Jako vano za funkcionalnost porodice jeste jak savez meu suprunicima/roditeljima,
gdje se odravaju jasne granice meu generacijama, partneri uzajamne konflikte i
nesporazume rjeavaju u saradnji i nalaenju kompromisnih rjeenja to odgovara
konceptu uzajamnosti (Pajevi i sar., 2006). U ovakvim, funkcionalnim porodicama
djeca e sama biti poticana na osamostaljivanje i odvajanje to znai da djetetu nije
namjenjena neka od uloga koja bi proizala iz patolokih, preteno nesvjesnih motiva
roditelja. Dijete od malena usvaja osjeaj da je osoba vrijedna potovanja. U
disfunkcionalnim porodicama djeca dobivaju odreene uloge radi konsolidacije braka i
ublaavanja intraporodinih sukoba i zahvaljujui tome dijete postaje submisivno i
sklono imitaciji to naruava njegov razvoj (Fromm, 1989).

2.2. SAVREMENA PORODICA I NJENA PERSPEKTIVA

Pojam savremene porodice moe se pokuati odrediti kao ivotna zajednica roditelja sa
njihovom djecom. Ova porodica naziva se nuklearnom porodicom, i za razliku od ostalih
pojavnih oblika, zasniva se na emocionalnoj osnovi. Meutim, u modernom svijetu,
pored nuklearne porodice sve je vie vanbranih zajednica, nepotpunih porodica ili
homoseksualnih veza. Dananje savremeno drutvo podrazumijeva socijalizaciju
porodice i njeno otvaranje i povezivanje sa drutvom koje se odvija na svim nivoima
(Paali-Kreso, 2004).

Onaj raniji ideoloko-tipski izgled porodice gdje je otac hranitelj, majka domaica, sa
dvoje ili vie maloljetne djece, poetkom 20. stoljea postaje samo neka verzija
romantine i utopijske slike minulog doba (Fanuko, 1998). Teoretiari smatraju da je
potrebno boriti se za ponovno uspostavljanje ranijeg oblika porodice, meutim potrebno
je uvaavati i specifinosti vremena u kojem se nalazimo. Zbog toga je potreban
holistiki i sistemski pristup razumijevanju porodice, njenih sistema i razloga
disfunkcionalnosti. Ipak, vidljivo je da je porodica ipak zadrala dvije temeljne i
nesvedive funkcije zajednike svim porodicama i u svim drutvima, a one se odnose na:
primarnu socijalizaciju djece i stabilizaciju odraslih osoba. Primarna socijalizacija se
odvija unutar porodice i u nju su ukljueni procesi usvajanja kulture drutva i
strukturiranje osobe (Paali-Kreso, 2004).

7
 3. NASILJE U PORODICI

Nasilje definiemo kao in ili propust u interakciji i dinamici meusobnih odnosa, kojim
se drugoj osobi nanosi zlo, fiziko ili psihiko, upotrebom fizike ili psihike sile,
individualno ili kolektivno (Ostoji i sar., 2008). Nasilje u porodici predstavlja izrazito
tetnu, vrlo rairenu i slabo poznatu i neistraenu negativnu drutvenu pojavu. Nasilje u
porodici nije rijetkost. Ima pokazatelja da se upravo u porodici dogaaju brojna, teka,
trajna, okrutna nasilja najirih razmjera, koja u najveem dijelu ostaju nepoznata, ak i u
sluajevima tekih i fatalnih ishoda. U okviru porodice, nasilje se najee ispoljava od
strane suprunika meusobno (posebno mua prema eni), od strane roditelja prema
djeci, kao i djece prema roditeljima (Kovaevi i Mujainovi, 2007).

rtve nasilja u porodici su djeca, ene i mukarci. Kada govorimo o kategorizaciji rtava
nasilja u porodici neophodno je napravitii razliku izmeu rtava u uem i irem smislu.
Pod rtvama u uem smislu podrazumijevaju se lanovi koji ive u istom domainstvu.
rtve nasilja u irem smislu su lanovi ire porodice, jer i oni u sluajevima nasilja u
porodici u uem smislu postaju direktne ili indirektne rtve nasilnika (Adajli-Dedovi i
sar., 2008).

Najopasniji vid nasilja u porodici je onaj u kojem su rtve djeca, jer se radi o mladim
biima koja ni psihiki ni fiziki nisu spremna da podnesu bilo koji oblik nasilja. Svi
oblici nasilja ostavljaju trajne posljedice na djecu. Djeca rijetko svoje zlostavljanje u
porodici otkrivaju javnosti. injenica je da je broj intervencija i broj poziva na SOS linije
prvi signal da je problem nasilja u porodici prisutan (Kovaevi i Mujainovi, 2007).
Postoji nekoliko neospornih injenica u vezi sa nasiljem u porodici kao to su:
posljedice izloenosti nasilju u porodici su mnogobrojne i bitno utiu na mentalno
zdravlje kako onih koji su mu neposredno izloeni, tako i onih koji su posmatrai,
nasilje u porodici moe se objasniti jedino interaktivnim djelovanjem veeg broja
faktora koji se svrstavaju na individualni, porodini i sociokulturni nivo,
postoji povezanost izmeu nasilja u porodici i koliine nasilja u drutvu,
postoji meugeneracijski prijenos nasilja u porodici, tj. koliina nasilja koja se
doivi u djetinjstvu pridonosi razvoju i pribjegavanju nasilju u odrasloj dobi
(Ostoji i sar., 2008).

8
Prema amerikoj nacionalnoj preglednoj studiji kriminaliteta godinje se dogodi
priblino 500. 000 sluajeva nasilja u porodici. Nasilje u porodici je kriminalitet koji je u
najveoj mjeri neprijavljen. Razlozi za neprijavljivanost nasilja u porodici su obino
uvjerenje da je to privatna porodina stvar, osramoenje rtava i nelagodnost kod prijave,
strah od osvete, veina rtava ne doivljava svoju viktimizaciju kao kriminalitet. Najbolji
razlog za prijavu nasilja u porodici je sprjeavanje ponovnog nasilja (Petrovi i Meko,
2004).

3.1. NASILJE U PORODICI KAO DRUTVENI FENOMEN

Na prvom mjestu treba napomenuti da se naa zemlja nalazi u procesu tranzicije drutva.
Brojne promjene na drutvenom makroplanu, poput ekonomske i politike krize drutva,
izmeu vrijednosnog sistema praenog opim padom morala, socijalni problemi,
korupcija utiu na razliite naine na funkcionisanje porodice. Jasno je da sva ta
deavanja djeluju na samog pojedinca, to bitno utie na meusobne odnose, kako unutar,
tako i van porodice. S druge stane razorne posljedice rata koji se dogodio na ovim
prostorima osjeaju se u svim sferama ivota, to se posebno odraava na porodicu i
mjeovite brakove (Ostoji i sar., 2008).

Usljed razliitih nezadovoljstava, gdje su esto i nemogunost zadovoljenja minimalnih

ekonomsko-egzistencijalnih potreba dolazi do poremeaja branih odnosa i
nezadovoljstva pojedinca usljed nagomilanih problema koji se, naalost, sve ee
zavravaju sluajevima nasilja ili zlostavljanja nekog od lanova porodica. ene i djeca
su najugroeniji u svojim domovima, gdje bi trebali osjeati najsigurnije, jer mukarci u
svojoj nemoi i nesnalaenju u drutvu i na poslu, agresivnost i nasilje ispoljavaju upravo
prema lanovima svoje porodice. Nezaposlenost, neisgurnost, osjeaj manje vrijednosti,
gubitak moi u porodici i van nje, uz istovremeno jaanje ene, koja u ovim tekim
vremenima sve ee postaje stub porodice, dovode do krize mukog identiteta, koja ini
da mukarac postaje nasilan i agresivan (Ajdukovi, 2000).

9
Ako posmatramo porodicu, stanje u kojem se nalazi, i probleme sa kojima se suoava,
moemo rei da se nae drutvo nalazi u dubokoj krizi. Meutim, kriza u porodici natupa
ne samo usljed poveane koliine stresa unutar porodice ve i onog stresa koji dolazi iz
spoljanje sredine (Pajevi i sar., 2006).

Kao posljedica takvog kriznog stanja, javlja se otuenost pojedinca, gubi se osjeaj
pripadnosti porodici, meusobne saradnje i emocionalna ravnotea. Otuenost lanova
porodice dovodi do nejedinstva drutva, do ugroavanja osnovnih vrijednosti za opstanak
drutva, kao to su solidarnost, privrenost, ljubav i saosjeanje. Problem je to porodica
u veini sluajeva ne prepoznaje poremeaje u svom funkcionisanju. Krizna porodina
stanja izraavaju se najee kroz simptomatsko ponaanje jednog od lanova kao to su
alkoholizam, narkomanija, agresivno i nasilno ponaanje (Ostoji i sar., 2008).

3.2. VRSTE NASILJA U PORODICI

Nasilje u porodici se moemo posmatrati s obzirom na objekat nad kojim se vri (nasilje
nad djecom, nasilje meu suprunicima i nasilje nad starijim osobama) i s obzirom na
nain zlostavljanja (fiziko, psihiko i seksualno zlostavljanje) (Ostoji i sar., 2008).

3.2.1. ZLOSTAVLJANJE I ZAPOSTAVLJANJE DJECE I POSLJEDICE

Zlostavljanje i zapostavljanje djece je ozbiljan socijalni problem. Nasilje nad djecom

postoji oduvijek u razliitim oblicima i esto je udrueno sa drugim oblicima nasilja u
porodici, najee s nasiljem nad intimnim partnerom (kuno nasilje). Definie se kao
tjelesno i prihiko povreivanje, seksualno zlostavljanje i zapostavljanje djece mlae od
18 godina od strane odrasle osobe (Ostoji i sar., 2008).

Po podacima Vijea za djecu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu BiH) prezentovan je

u Incijalnom izvjetaju nasilja nad djecom u BiH, u 2004. godini je bilo 1408 prijavljenih
sluajeva nasilja na djecom, od ega 607 nad mukom, a 801 nad enskom djecom.
Nasilja nad djecom u starosnoj dobi od 0 do 3 godina bilo je u 89 sluajeva, od 4 do 6
godina 177, od 7 do17 godina 605, a od 15 do 18 godina 537 djece (uderija i sar.,
2006).

10
Zlostavljanje se javlja u formi tjelesnog, emocionalnog i seksualnog zlostavljanja i moe
biti udrueno ili izolovano. Fiziko zlostavljanje predstavlja namjeran in odrasle osobe
koji rezultira povreivanjem djeteta. Fiziko nasilje moe biti umjereno ili teko.
Najei naini umjerenog fizikog nasilja nad djecom jesu udarac po stranjici rukom ili
predmetom, amar ili upanje za kosu (Buljan-Flander i Kocijan-Hercigonja, 2003).
Teko fiziko kanjvanje djece je npr. udarac predmetom bilo gdje osim na stranjicu,
udarac nogom, udarac akom, gunje, paljenje djece ili prijetnja noem ili pitoljem
(Buljan-Flander i Kocijan-Hercigonja, 2003).

Mnoge studije pokazuju da je fiziko nasilje nad djecom gotovo svakodnevna metoda
odgoja djece u cijelom svijetu. Tako je u SAD-u 1995. godine procijenjena incidencija
tekog zlostavljanja djece bila 49/100 000, u Koreji je dvije treine roditelja prijavilo
bievanje djeteta. Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije 2000. godine umrlo
je 57 000 djece ispod 15 godina starosti od posljedica zlostavljanja od strane roditelja ili
hranitelja. Najugroenija grupa djece su ona stara od 0 do 4 godine (Pajevi i sar., 2006).

Emocionalno zlostavljanje i zapostavljanje se definie kao ponaanje odraslih kojim se

povreuje djeije samopotovanje i socijalne sposobnosti ili vjetine, a javlja se u formi
odbacivanja, poniavanja, terorisanja, izolovanja, ekspoatisanja, ignorisanja i sl. (Buljan-
Flander i Kocijan-Hercigonja, 2003).

Emocionalno zlostavljanje u najirem smislu obuhvata destruktivno ponaanje odraslih

prema djetetu, to ukljuuje prisutnost neprijateljskog ponaanja i odsutnosti pozitivnih
pristupa. Emocionalno zlostavljanje esto se teko registruje, posebno ako izostaje
fiziko zlostavljanje, a najee je u kombinaciji sa fizikim ili seksualnim
zlostavljanjem (Buljan-Flander i Kocijan-Hercigonja, 2003).

Seksualno zlostavljanje djece podrazumijeva ne samo nasilni ili nenasilni seksualni

odnos, ve i druge radnje kao to su milovanje djeteta, dodirivanje, udvaranje, izlaganje
djeteta poziranju bez odjee, pornografiju, prisiljavanje djeteta da gledaju seksualni in
odraslih i dr. (Buljan-Flander i Kocijan-Hercigonja, 2003).

11
Seksualno zlostavljanje djece moe se javiti u formi kontakta, dodira, ali i u formi koja
iskljuuje direktan kontakt, ali ukljuuje druge radnje odrasle osobe za postizanije
seksualnog zadovoljstva. Poinitelji mogu biti roditelji, roaci ili bliski prijatelji to
upuuje na postojanje seksualnog zlostavljanje djece u formi incesta i porodinog
zlostavljanja (Pajevi i sar., 2006).

U mnogim istraivanjima su prouavani faktori koji utiu na razmjere posljedica

zlostavljanja djece. Kao najznaajniji navode se slijedei:
Uzrast djeteta u vrijeme zlostavljanja - to je dijete mlae posljedice su vee,
Trajanje zlostavljanja - to zlostavljanje due traje, bespomonost i ranjivost se
produbljuju, a mehanizmi odbrane (npr. disocijacija) se vie uvruju i predstavljaju
vei problem za kasniji ivot,
Teina zlostavljanja - tee fiziko zlostavljanje rezultira teim tjelesnim i razvojnim
oteenjima, a obimniji genitalni kontakt veim negativnim posljedicama,
Stepen djetetove bliskosti sa poiniteljem - to je bliskost vea i trauma je vea, jer
dijete gubi porodicu kao osnovu u kojoj moe nai sigurnost, zatitu i podrku,
Razmjere zastraivanja, prisile i nasilja pogorava trauma, izazivaju generalizirani
strah kod djeteta, pa ak i kada nisu izreeni nego samo nagovijeteni,
Djetetovo mentalno i emotivno zdravlje - psihiko zdravlje djeteta prije poetka
zlostavljanja omoguava djetetu da se uspjenije odupre tetnim efektima
zlostavljanja,
Krivnja koju osjea dijete - ako dijete za vrijeme seksualnog zlostavljanja osjeti
izvjesnu ugodu, ili na bilo koji nain osjea odgovornim za zlostavljanje- posljedice
zlostavljanja e biti izraenije,
Pol rtve - iako se smatralo da muka djeca manje pate od posljedica, novija
istraivanja su dala podatke da muka djeca, rtve zlostavljanja, pokazuju ozbiljnije
probleme i razvijaju tee oblike psihopatologije,
Reakcija roditelja na viktimizaciju djeteta - roditelj koji nije nasilan, koji djetetu
vjeruje, ne optuuje ga, koji je podravajui i prua djetetu sigurnost, moe biti
kreator odluujueg preokreta u oporavku djeteta. Nepodravajua ili pretjerana
reakcija roditelja rezultira veom traumom (Ostoji i sar., 2008).

12
Zanemarivanje djeteta podrazumijeva nedostatak odgovarajue brige i njege odraslih
ljudi prema djetetu, to bitno utie na djetetov normalni fiziki i psihiki razvoj.
Zanemarivanje djece moe biti u razliitim oblicima od zdravstvenog ili medicinskog,
preko fizikog, emocionalnog, edukativnog i dr. U zanemarivanje se ubrajaju svi
postupci koji uskrauju djetetova prava na bilo kojem podruju (Buljan-Flander i
Kocijan-Hercigonja, 2003).

esto se postavlja pitanje kako pomoi zanemarenoj djeci. Osiguranjem prava djeci,
definisanih prema Deklaraciji o ljudskim pravima, osposobljavanjem strunjaka svih
profila da prepoznaju zanemarivanje djece i njihovu ugroenost, kontinuirano, putem
sredstava javnog informisanja, rad na osvjeivanju problema, eliminiranju rizine
faktore, stavljanju pod nadzor rizine porodice i sl. su aktivnosti koje se trebaju
ispunjavati kako bi se smanjio broj zanemarene djece (Buljan-Flander i Kocijan-
Hercigonja, 2003).

Rizini faktori nasilja nad djecom jesu: oni vezani za dijete; dob djeteta (smrtni sluajevi
su ei su kod mlae djece, a starija djeca su ee seksualno zlostavljana), spol djeteta
(enski spol djeteta je ee udruen sa seksualnim zlostavljanjem, prisilnim bavljenjem
prostitucijom, zanemarivanjem edukacijskih potreba, a muka djeca su tee fiziki
zlostavljana od enske djece); vezani za roditelje: spol roditelja (majke ee kanjavaju
fiziki, a oevi ee teko ozljeuju djecu. Mukarci ee, ak u 90% sluajeva,
seksualno zlostavljaju svoju djecu), siromani, mladi, needucirani roditelji ee fiziki
kanjavaju djecu; vezani za zajednicu: siromatvo i visok stepen nezaposlenosti,
meusobna povezanost lanova zajednice (uderija i sar., 2006).

Kanjavanje djeteta u djetinjstvu ima dalekosene posljedice na skladan razvoj linosti.

Sistemsko fiziko kanjavanje djece stvara poremeaje. Trauma u ranom djetinjstvu
onemoguava skladno, harmonino i svestrano prilagoavanje u kasnijem ivotu. Ovoj
pojavi pogoduje porodini milje proet terorom koji je praen ne samo fizikim nego i
psihikim nasiljem (Pajevi i sar., 2006).

13
Dijete izloeno dugotrajnom fizikom nasilju postaje introvertno, plaljivo i
nepovjerljivo. Agresija se akumulira i iskaljuje u prvoj prilici na slabijem od sebe, javlja
se elja za osvetom, koju s obzirom na svoju sposobnost i uzrast potiskuje, tako da je
veoma tipina magnetska vezanost upravo za one koji ih zlostavljaju (Pajevi i sar.,
2006).

3.2.2. NASILJE MEDU SUPRUNICIMA I POSLJEDICE

Kuno nasilje je nasilje koje vre odrasle osobe ili adolescenti nad svojim partnerima iz
aktuelnog ili ranijeg perioda u branim ili vanbranim heteroseksualnim,
homoseksualnim i bisksualnim odnosima, a ukljuujui fiziko, seksualno i psihiko
zlostavljanje (Ajdukovi, 2000).

Od drugih oblika porodinog nasilja kuno nasilje se razlikuje po tome to je to odnos

naizgled ravnopravnih ili jednakih, nasuprot odnosu djece i roditelja, odraslih ili odrasle
djece i njihovih starih roditelja (Ostoji i sar., 2008).

Kuno nasilje generalno se definie kao zlostavljanje ene od njenog mua ili
zlostavljanjen ene od njenog mukog prijatelja s kojim je u zajednici, ali takoer se
kuno nasilje odnosi i na mukarca koji je napadnut od strane njegovog enskog partnera
i na zlostavljanje koje se dogaa izmeu dvije osobe istog spola koje ive skupa kao
intimni par (Pajevi i sar., 2006).

Kuno nasilje obuhvata aktuelni ili prijetei fiziki napad, seksualni napad, psihiko
zlostavljanje, ekonomsku kontrolu i progresivnu socijalnu izolaciju. Dosta iroko je
definisanje veze kvalifikovane kao kuna. Kuna veza odnosi se na sadanju ili raniju
vezu dvije osobe neovisno o spolu koje su bile u branoj vezi ili krvnom srodstvu, dijele
ili su dijelile boravite ili su bile ukljuene u stvarnu udvaraku vezu pri emu se
stvarna moe interpretirati i kao jedna epizoda seksualne aktivnosti. Kuno nasilje se
ne ograniava samo na nasilje koje se dogaa u branoj zajednici, ve na nasilje meu
osobama koje se nalaze ili su se nalazile u bliskim, intimnim odnosima (Ajdukovi,
2000).

14
Kuno nasilje se manifestuje u tri glavne forme: fiziko, seksualno i psihiko
zlostavljanje. Fiziko zlostavljanje ukljuuje radnje u stepenu manje opasnosti od napada
kao to su hvatanje i guranje do opasnih napada kao to su guenje, davljenje, udaranje,
napadi orujem, vjeanje, spaljivanje i dr. (Ostoji i sar., 2008).

Seksualno zlostavljanje i seksualno uznemiravanje su esti oblici nasilnog ponaanja, a

ujedno to su oblici ponaanja koju su najmanje prijavljivani. Silovanje kao oblik
seksualnog zlostavljanja je jedno od najteih iskustava u ivotu jedne ene. Kako
silovanje zadire u tjelesni integritet u seksualnoj sferi to ono ima poseban uticaj na enu
kao i na odnos okoline prema njoj (Pajevi i sar., 2006).

Seksualno zlostavljanje ukljuuje radnje od primoravanja partnera na seksualne

aktivnosti, prostiticuje, pornografije, do silovanja. Ostoji (2008) definie silovanje ene
u partnerskim vezama kao vaginalni, analni ili oralani snoaj gdje partner uz fiziku
prisilu eli seks, ili postupa grubo sa fizikim povreivanjem kada ena odbija seks ili
kada partner eli seks, a ena je u snu, nesvjesnom stanju ili drugim stanjima
bespomonosti. Ovo ukljuuje milovanje, oralni seks, analni seks, snoaj ili bilo koja
nepoeljna ili pod prisilom uraena seksualna aktivnost (Ostoji i sar., 2008).

U definiciju je ukljueno i seksualno poniavanje radnje kao to su stavljanje predmeta

bez pristanka partnera u vaginu ili rektum. Takoer, u silovanje u braku ubraja se prisila
na snoaj partnera nakon poroaja (Pajevi i sar., 2006).

ene sa iskustvom seksualnog zlostavljanja osjeaju krivnju za ono to su doivjele u

smislu da su same na neki nain, bilo izgledom bilo ponaanjem ili drugi nain izazvale
silovanje. Okolina, uglavnom, zbog odnosa drutva prema seksualnosti izostavlja
razumijevanje i podrku to vodi ka tome da se ena dodatno okrivljuje, samu sebe
smatra ponienom, obiljeenom, a nerijetko i okolina nema drugaiji stav. Silovanje u
braku ili partnerskoj vezi u odnosu na silovanje od nepoznatog najee je neprepoznato i
nepriznato (Ajdukovi, 2000).

15
Suprotno od fizikog i seksualnog zlostavljanja, psihiko zlostavljanje je akt koji se
moe posmatrati od otvorenog ubit u te do teko primjetnog, suptilnog ako ode, ja
ne mogu preuzeti odgovornost za ono to u uraditi (Ostoji i sar., 2008). Psihiko
zlostavljanje ukljuuje ponaanje kao to je prijetnja i prinuda, koritenje ekonomske
moi, upotreba mukih privilegija, koritenje djece, omalovaavanje, demantiranje i
okrivljavanje, izoliranje i emocionalno zlostavljanje. Psihiko nasilje se moe posmatrati
kao kontinuum koji odraava ozbiljne i specifine radnje, kao to su prijetnje ubistvom i
zasjedom, do manje brutalnih radnji kao to su kontrola ponaaja ili verbalno
zlostavljanje (Ajdukovi, 2000).

U pogledu uestalosti javljanja kunog nasilja vjeruje se da 2 do 4 miliona ena u toku

godine bude rtva zlostavljanja svojih partnera, da jedna od sedam ena trai pomo u
porodinoj medicini, jedna od tri ene u urgentnim centrima, jedna od etiri ene koje
poine samoubistvo (Pajevi i sar., 2006).

Kuno nasilje dogaa se meu partnerima i u porodicama neovisno o naciji, rasi, religiji,
ekonomskom statusu, edukacionom nivou, mjestu ivljenja. No, veem riziku od nasilja
su, ipak, izloene neke grupe ena. ene ispod 25 godina starosti, nieg
socioekonomskog statusa, nezaposlene, ene bez prijatelja sa socijoalnom izolacijom
ee izvjetavaju da su rtve nasilja. ene sa iskustvom zlostavljanja u djetinjstvu ee
su i rtve kunog nasilja. Znaajan broj istraivanja upuuje da je kuno nasilje povezano
sa zloupotrebnom alkohola i drugih sredstava ovisnosti (Ajdukovi, 2000). Utvreno je
da oko mukaraca koja poini nasilni akt nad partnerom ima probleme sa
zloupotrebom alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci (Ostoji i sar., 2008).

Sistemski pregled na kuno nasilje fokusira situaciju dijadnog odnosa kako u porodicama
tako u braku, odnosno, vanbranoj vezi. Porodica ili intimni brani ili vanbrani par se
posmatra kao drutveni sistem. Svaka osoba u sistemu posmatra se kao osoba koja na
odreeni nain utie ili doprinosi zlostavljanju. Faktori iz drutvenog sistema koji mogu
doprinjeti nasilnom ponaanju meu partnerima mogu ukljuivati upotrebu i zloupotrebu
alkohola i drugih sredstava ovisnosti, stres, neefektivne obrasce komunikacije to dovodi
do toga da jedno postaje rtva nasilja a drugo ima slabu mo kontrole impulsa (Ostoji i
sar., 1999).

16
Posljedice kunog nasilja gdje ena stalno suoena sa prijetnjom ili ostvarenim tjelesnim,
psihikim i seksualnim povreivanjem brojne su i raznolike, a mogu biti tjelesne,
psihike, socio-ekonomske i posljedice na djecu (Ajdukovi, 2000).

Tjelesne posljedice fizikog zlostavljanja ukljuuju od modrica, masnica na licu,

povreenih usana, nosa, modrica na drugim dijelovima tijela do faktura nosa i drugih
linih kostiju, ekstremiteta, glave, kime te povrede unutranjih organa (Pajevi i sar.,
2006).

Psihike posljedice se mogu svrstati u tri nivoa: psihiki poremeaji, kognotivni

poremeaji i poremeaji u odnosu s drugim ljudima. Vodea posljedica kunog nasilja su
gubitak vjerovanja u smisao ivota, osjeaj nemoi i nezatienosti, negativno miljenje o
sebi, poveana tolerancija na zlostavljanje. Znaajan broj istraivanja indiciraju da u ena
sa iskustvom kunog nasilja postoji visok rizik za razvijanje posttraumatskog stresnog
poremeaja, a procjenjuje se da u grupi ena sa depresivnim poremeajem znaajan broj
ena sa iskustvom kunog nasilja (Pajevi i sar., 2006).

Utvrenje specifinih posljedica seksualnog zlostavljanja u braku je vano za planiranje i

provoenje tretmana zlostavljanih ena i porodice, ali posljedice je teko izolovano
posmatrati. Dugotrajni efekti seksualnog zlostavljanja su negativna osjeanja prema
mukrcima, nizak nivo samopotovanja, osjeanja straha, anksioznosti, krivnje, sramote,
promjene ponaanja ukljuujui uzimanje alkoholnog pia, odbijanje uspostavljanja
ponovne veze, depresija i dr.(Ostoji i sar., 2008).

3.2.3. NASILJE NAD STARIJIM OSOBAMA I POSLJEDICE

Zlostavljanje osobe starije ivotne dobi definie se kao fiziko, seksualno, emocionalno i
finansijsko zlostavljanje. Prisutno je i nasilje djece nad roditeljima, gdje se radi o odrasloj
djeci, koja, usljed osjeaja tjeskobe, porodinih obaveza, reagiranja na zabrane, tekoa u
vezi, ekonomske situacije, kriminala, narkomanije, ispoljavaju nasilje nad roditeljima
(Pajevi i sar., 2006).

17
Nasilje se ispoljava u vidu zanemarivanja i zapostavljanja starih i iznemoglih roditelja,
preko finansijskog iskoritavanja, do monstruoznog muenja i ubistava (Kovaevi i
Mujainovi, 2007).

Fiziko zlostavljanje podrazumijeva namjerno udaranje, amaranje, guranje, treenje,

vuenje za kosu, nasilno hranjenje sa posljedicama pojave modrica i drugih oblika
tjelesnog povreivanja (Pajevi i sar., 2006).

Seksualno zlostavljanje osoba starije ivotne dobi definie se kao stupanje u seksualne
odnose sa starijom osobom primjenom sile, prijetnje silom ili bez saglasnosti (Pajevi i
sar., 2006).

Osnovna komponenta seksualnog zlostavljanja starih osoba je da rtve ne daju saglasnost

za seksualnu aktivnost ali prinudom, navoenjem, prevarom, prijetnjom ili na neki drugi
nain prisile aktivno da uestvuje (Kovaevi i Mujainovi, 2007).

Emocionalno zlostavljanje ukljuuje uvredljive komentare, uznemiravanje, prijetnje,

obraanje starijim u infatilnom maniru, injenje starijih infatilnim na nain kao to je
davanjem lutki na uvanje ili igranje sa lutkama ili obraanje na nain kako se obraa
maloj djeci (Pajevi i sar., 2006).

Finansijsko zlostavljanje, koje je dio psihikog zlostavljanja, se oznavaava kao

uzimanje ili pronevjeravanje imovine starijih osoba prisiljavanjem ili finansijskim
preuzimanjem. Najee finansijsko zlostavljanje nad starijim osobama ine srodnici,
prijatelji ili oni koji ih njeguju i ive s njima (Kovaevi i Mujainovi, 2007).

Posljedice zlostavljanja starih osoba mogu biti vidljive na tjelesnom i psihikom planu.
Posljedice fizikog zlostavljanja i zanemarivanja u vidu su tjelesnih povreda i zaputenog
izgleda. Psihike posljedice odraavaju se na raspoloenje, gdje su osobe esto
depresivne, apatine, sklone samoozljeivanju, sa gubitkom apetita i volje za ivotom
(Ostoji i sar., 2008)

18
 3.3. LINOST NASILNIKA

Nasilnici se opisuju i obino su predstavljeni kao brutalni ljudi, lieni emocija. Meutim,
u bliem suoavanju sa takvim ljudima, malo je onih koji nisu razumni ili manje
emocionalni od drugih. ak u svakodnevnom ivotu, mnogi od njih zauzimaju
odgovorne poloaje, za koje se trae inteligentne i emocionalne osobe. Uzroku nasilja ne
prepisuje se odsustvo normi. Problem je u tome to su razum, empatija i norme ponekad
uklonjene sa dnevnog reda (Eliasson, 2002).

esto se postavlja pitanje kako izgledaju nasilnici, zato oni pribjegavaju nasilju, postoji
li neki zajedniki pokazatelj. Tada se gleda na neke faktore koji oblikuju linost, kao to
su uslovi u kojima se odrastalo, nasljedne karakteristike, odnosi meu roditeljima,
iskustva u ranom djetinjstvu i dr. (Eliasson, 2002).

Uobiajeno je miljenje da je nasilna osoba i sama bila izloena nasilju u djetinjstvu. Iz te

perspektive slijedi pesimistina i odreena ideja, da e onaj, koji je bio izloen nasilju
kao dijete, kada odraste vriti nasilje nad drugima (Eliasson, 2002).

Meutim, ne moe se iskljuiti takva mogunost gdje su su mukarci, koji su preivjeli

nasilje ili gledali nasilje u bliskom okruenju, bili vie izloeni nasilju od drugih, ali ovo
se ne moe koristiti kao objanjenje u sluajevima gdje mukarci nisu proli kroz takva
iskustva, a pribjegli su nasilju (Ostoji i sar., 2008).

U literaturi se navode etiri tipa nasilnika, gdje je bitno naglasiti da se nee nijedna osoba
u potpunosti uklopiti u bilo koju kategoriju. Zajednike karaktristike ukljuujui
nesigurnost, osjeaj nemoi i nesposobnost da se prihvate slabosti ili greke u sebi
samima ili da ih toleriu u drugima. Oni su esto zagovornici tradicionalnih mukih
stereotipa. Vano je napomenuti da mnogi nasilnici svih tipova u javnosti imaju vrlo
smiren i racionalan pristup. Oni svoju iracionalnu, nasilnu stranu pokazuju samo porodici
(Ostoji i sar., 2008).

19
Prvi specifian tip nasilnika je onaj ije je nasilno ponaanje bazirano na unutranjem
bijesu. Kao dijete ta osoba bila je zlostavljana ili zanemarivana, ili je pak preivjela neke
druge oblike traume kao tu su npr. iskustvo rata. Nasilje vue korijene iz osjeaja bijesa
i bez obzira to ini osoba nad kojom se vri nasilje nai e neko opravdanje za takvo
ponaanje. Za svoj bijes okrivljuje ponaanje druge osobe, ali bez obzira na
udovoljavanje, osoba nikada nee biti zadovoljna. Iako njegov bijes dolazi iz njega
samog, osoba ne zna kako da ga kontrolie, niti vidi da ima ikakvu odgovornost da ga
kontrolie. Takva osoba obino prihvata vlastite racionalizacije i izgovore ne
kontroliui se i ne preuzimajui nikakvu odgovornost, osim ako i sve dok ne bude
primorana.
Drugi tip nasilnika je osoba koja vjeruje da nije samo njegovo pravo ve i dunost da
udari osobu ili dijete kada skrene sa kolosijeka. Takvi mukarci vjeruju u inferiornost
ena, te da trebaju da kontroliu i po potrebi kanjavaju. Korijeni takvog ponaanja mogu
se nai u rimskom porodinom pravu.
Trei tip nasilnika je osoba koja ne zna kako da postupa u konfliktu, tako da pribjegava i
smatra primjerenim nasilno reagovanje u takvim situacijama. Takve osobe esto ne
spoznaju svoje osjeanja sve dok ona ne eksplodiraju. Mnogi od takvih su u svom
roditeljskom domu nauili da su fizika razrjeavanja neto sasvim normalno u ponaanju
i ne znaju drugi nain za rjeavanje konflikata. Obino su jako impulsivni i naglo postanu
nasilni bez razmiljanja o posljedicama svojih djela.
Nasilno ponaanje koje ima psiholoki uzrok potie od neke bolesti, poput neurolokog
problema, tumora na mozgu, povrede ili hemijske neravnotee. Ovaj tip uzroka ukljuuje
promjenu linosti i moe se sumnjati u njega ako osoba ranije nije bila nasilna (Ostoji i
sar., 2008).

3.4. PRAVNI ASPEKTI NASILJA U PORODICI

Potpisivanjem Dejtonskog sporazuma, BiH je postala meunarodno priznata, sloeno

ureena, sainjena od dva entiteta: Federacije BiH i Republike Srpske, te Distrikta
Brko, gdje drava, oba entiteta, kao i Distrikt, imaju sopstvene ustave, zakone, nadlene
institucije i ministarstva (Adajli-Dedovi i sar., 2008).

20
Primjena ljudskih prava i sloboda ostvaruje se na temelju lana 2 Ustava BiH, u kojem
stoji da e BiH i entiteti osigurati najvii stepen meunarodno priznatih ljudskih prava i
temeljnih sloboda. U Ustavu Federacije BiH u lanu 2 su zagarantovana temeljna ljudska
prava i slobode: zabrana diskriminacije zasnovane na rasi, boji koe, spolu, jeziku,
religiji ili vjerovanju i drugim uvjerenjima, nacionalnom i socijalnom porijeklu, pravian
krivini postupak, zabrana muenja, okrutnog i nehumanog postupanja ili kanjavanja,
privatnost, sloboda kretanja, zatita porodice, djece i imovine. Ovaj ustavni okvir u FBiH
predstavlja temelj pravne zatite rtava od nasilja u porodici (Adajli-Dedovi i sar.,
2008).

Bosna i Hercegovina je usvojila i zakon o ravnopravnosti spolova na dravnoj razini

2003. godine, koji u lanu 1 garantuje rodnu ravnopravnost, zabranu diskriminacije na
temelju spola i bilo koji oblik nasilja u javnoj i privatnoj sferi djelovanja. U lanu 17
ovog Zakona zabranjuje se svaki oblik nasilja u privatnom i javnom ivotu po osnovi
spola, to se procesuira po slubenoj dunosti (Adajli-Dedovi i sar., 2008).

Na nivou FBiH doneen je Zakon o zatiti od nasilja u porodici 2005. godine, koji
osigurava sprjeavanje i suzbijanje ove vrste nasilja, zatitu osobe izloene nasilju i
nesmetan pristup sudu za prekraje bez bilo kakavih trokova i Porodini zakon FBiH,
koji djelimino regulie pitanje nasilja u porodici (Petrovi i Meko, 2004). Na nivou
FBiH, takoer, postoji i Krivini zakon doneen 2003. godine, koji regulie pitanja
ravnopravnosti i nasilja protiv braka, porodice i mladei (Adajli-Dedovi i sar., 2008).

S obzirom na to da centri za socijalni rad nemaju uspostavljene mehanizme zatite rtava

nasilja u porodici, oni zbrinjavaju rtve nasilja u porodici kao osobe u stanju socijalne
potrebe, prema kriterijima spadaju u tu kategoriju i pruaju im pomo u saradnji s
nevladinim organizacijama (NO) i drugim institucijama (Adajli-Dedovi i sar., 2008).

Na podruju ZE-DO kantona NO Medica Zenica prua pomo rtvama nasilja. Centar
za socijalni rad upuuje osobe, kod kojih se sumnja da se radi o nasilju u porodici, u
savjetovalite Medice gdje im se prua psiholoka, pravna i socijalna pomo (Ostoji i
sar., 2008).

21
 4. PREVENCIJA NASILJA U PORODICI

Prevencija nasilja u porodici trebala bi da djeluje na razliitim drutvenim nivoima: na

nivou drave, zajednice i pojedinca. Prevencija podrazumijeva tri kategorije: primarnu,
sekundarnu i tercijarnu prevenciju nasilja u porodici (Ostoji i sar., 2008).

Primarna prevencija koja podrazumijeva sprjeavanje pojave nasilja podizanjem svijeti,

kampanje, edukacije o ljudskim pravima, edukativni materijal za djecu i adolescente i sl.
Sekundarna prevencija odnosi se na identifikaciju faktora rizika i rizinih grupa,
osiguravanje pomoi takvim porodicama, otvaranjem SOS telefona, pravnim
savjetovanjem i sl. Tercijarna prevencija odnosi se na sprjeavanje daljeg nasilja;
direktna pomo rtvama nasilja, otvaranje sklonita, efikasne policijske intervencije,
sudske procedure, rad sa nasilnicima i dr. (Menzel, 2009). Djeca koja su pretrpjela nasilje
bilo kojeg oblika i sama su ee nasilnici, bilo da vre nasilje prema sebi samima, nasilje
nad vrnjacima, nasilje prema intimnim partnerima, i naposlijetku, nasilje prema svojoj
djeci. Iz ovog proizilazi vanost prevencije nasilja nad djecom. Meutim, zbog
kompleksnosti problema, malo je pomaka uinjeno prema uspjenoj prevenciji nasilja
nad djecom, koja se uglavnom svodi na sekundarnu prevenciju. Jedan od pristupa
prevenciji nasilja nad djecom je provoenje programa edukacije roditelja o roditeljstvu i
o potrebama djece, te o nainima savladavanja potekoa iz svakodnevnog ivota
(Buljan-Flander i Kocijan-Hercigonja, 2003).

Kada se govori o pruanju pomoi i radu sa rtvama nasilja, potrebna je posebna

edukacijska priprema strunjaka. Postoje razliiti koncepti rada sa rtvama trauma i
nasilja, ali bitno je naglasiti da je vano stvoriti odnos izmeu pomagaa i klinjenta, u
kojem e se osoba osjeati sigurno. Krizno zbrinjavanje rtava je prva etapa u
sluajevima tekog zlostavljanja. rtvama nasilja se prua zdravstvena, psiholoka i
pravna pomo. Ukoliko je potrebno, rtve se smjetaju u tzv. sigurne kue, gdje im se
prua sva potreba pomo. Osobe, uglavnom ene, rtve nasilja ne mogu ostati dui
vremenski period u sigurnim kuama, te im se ne moe pruiti adekvatna finansijska
pomo u osamostaljivanju, to esto vodi vraanju nazad u porodicu i ponovnom
trpljenju nasilja, odnosno ponovnoj viktimizaciji (Ostoji i sar., 2008).

22
Psiholoko pruanje pomoi rtvama nasilja ogleda se kroz mnoge vrste od
individualnog do grupnog rada, preko razliitih terapija. Pruanje psiholoke pomoi
rtvama nasilja nudi cijeli tim strunjaka u koji spada i sam socijalni pedagog (Ostoji i
sar. ,2008).

Podizanje nivoa saosjeanja, uivljavanjem u ulogu rtve gdje se iskoritavaju razliiti

oblici terapija poput psihodrame. Pomae se na izgraivanju nove slike doivljavanja
sebe i drugih, jaanju samopouzdanja, sposobnosti prepoznavanja i imenovanja vlastitih
osjeaja kao i uzroka agresije. Centralno je stvaranje situacije u kojoj klijenti imaju
priliku da ukljue svoja iskustva koja imaju sa nasiljem i da sami postave tematske
osnove diskusije i radionice. U sreditu je usvajanje nauenog ponaanja i zajednika
prerada alternativa ponaanja. Vano je i medusobno potovanje u ophodenju jednih
prema drugima, spremnost na pruanje pomoi, ljubaznost i velikodusnost. Treba se
raditi na ruenju izolacije koju grade prije svega zrtve nasilja (Menzel, 2009).

Rad sa djecom rtvama nasilja ima posebnu vanost ukoliko se uzmu ozbiljnosti
posljedica nasilja po razvoj djeteta. Prije svega djeca treba da budu izmjetena iz sredine
u kojoj je vreno nasilje nad njim, potom se treba raditi na izgraivanju nove, sigurne,
kao i vraanju povjerenja u odrasle ljude. Potrebno je adekvatno preraivanje trauma,
kako bi se njihove posljedice umanjile. Savjetovalita mogu biti dio sistema zatite
mentalnog zdravlja, socijalne zatite unutar sistema i kao dio servisne ponude nevladinog
sektora (Ostoji i sar., 2008).

Pored rada sa rtvama, radi se i sa nasilnicima, kojima se takoer pruaju razliiti oblici
psiholoke pomoi. Uzimajui u obzir razliite tipove nasilnika, a i same povode za
nasilnost, pruaju se razliiti oblici terapijskog rada gdje se usvajaju vjetine adekvatnog
rjeavanja konflikata, noenja sa stresom i sl. (Eliasson, 2002).

23
 5. ZAKLJUAK

Nasilje u porodici predstavlja jedan od ozbiljnih problema koji je proet kroz itavu
historiju njenog razvoja. Ovo je problem koji se ne tie same porodice, nego i cijelog
drutva.

Primjeri iz prakse govore o posljedicama nasilja, kada je obino kasno pruiti bilo kakvu
pomo takvoj porodici, zbog ega mnogi smatraju da je krajnje vrijeme da se o problemu
nasilja u porodici progovori javno i da drutvo na nacionalnom nivou preduzme
odgovarajue mjere prevencije u cilju sprjeavanja nasilja u porodici. Dobar primjer za to
jeste Strateki plan Vlade FBiH. Potrebno je uspostaviti saradnju i koordinaciju rada
policije, pravosudnih organa, socijalnih slubi, kolskih i zdravstvenih ustanova,
donoenjem jedinstvenog programa i konkretnih mjera.

Dakle, kako primjeri iz prakse pokazuju, nasilje u porodici ostavlja trajne posljedice na
rtvu. Najvie se panje posveuje sekundarnoj i tercijarnoj prevenciji, gdje se bavimo
posljedicama, a ponajmanje se panje posveuje samom sprjeavanju pojave nasilja
razliitim programima primarne prevencije.

Jedna karika u nizu strunog tima jeste i socijani pedagog koji svoje mjesto djelovanja,
prema primjerima iz Njemake i Austrije, pronalazi i u radu sa rtvama, ali posebno u
podruju primarne prevencije.

24
 LITERATURA

Adajli-Dedovi, A., Deljki I., Lui-atim M., Bojani, N., Haskovi E. 2008,
Policija i nasilje u porodici, Fakultet kriminalistikih nauka Sarajevo, Sarajevo.
Ajdukovi, D. 2000, Nasilje nad enom u obitelji, DPP, Zagreb.
Arambai, L. 1996, Stres, trauma, oporavak, DPP, Zagreb.
Buljan-Flander, G. i Kocijan-Hercigonja, D. 2003, Zlostavljanje i zanemarivanje djece,
Marko M. Usluge d.o.o, Zagreb.
Eliasson, P. E. 2002, Mukarci, ene i nasilje, ene enama, Sarajevo.
Fanuko, N.1998, Sociologija, Profil, Zagreb.
Fromm, E. 1989, Porodica i autoritet, Naprijed, Zagreb.
Hirigoyen, M. F. 2003, Moralno zlostavljanje, perverzno zlostavljanje u svakodnevnici,
AGM, Zagreb.
Husi, S., ehi, N., Ahmi, I., Mulabdi, E., Braki, E., Kova, H. 2008, Prekogranina
saradnja u spreavanju nasilja nad enama i djecom, Medica Zenica, Zenica.
Kovaevi, S. i Mujainovi, N. 2007, Podrka porodici u krizi, Iskustva Centra za
socijalni rad Zenica, Islamski pedagoki fakultet u Zenici, Sistem preveniranja socijalnog
iskljuivanja mladih, Islamski pedagoki fakultet u Zenici, Zenica.
Ostoji, E., Andri-Ruii, D., atovi A., Belta, J. 2008, Drugi pogled na vrh ledenog
brijega istraivanje o spolno baziranom nasilju i nasilju nad djecom, Medica Zenica-
Infoteka, Zenica.
Ostoji, E., Andri-Ruii, D. 1999, Drugi pogled 2, (Ne)ivjeti sa nasiljem, izvjetaj o
nasilju nad enama na podruju opine Zenica, Medica Zenica -Infoteka, Zenica.
Ostoji, E., Babovi, N., Senjak, M., Pojski, M. 2008, Prirunik za pomagae i
pomagaice koji rade sa rtvama i preivjelima nasilja, Medica Zenica- Infoteka, Zenica.
Pajevi, I., Avdibegovi, E., Hasanovi, M., Sutovi, A. 2006, kolska skripta iz
Socijalne patologije (neobjavljeno), Islamski pedagoki fakultet, Zenica.
Paali-Kreso, A. 2004, Koordinate obiteljskog odgoja, Je, Sarajevo.
Petrovi, B. i Meko G. 2004, Kriminologija, Pravni fakultet u Sarajevu, Sarajevo.
Schindler, V. 2001, Tter-Opfer Statusweksel, Kovac Hamburg, Hamburg.
Tralji, N. i Bubi, S. 2007., Brano pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu,
Sarajevo.

25
Web stranice:
uderija, S., Milosavljevi, M., Malei, S., Jerkovi, A.,Smaji, Z. 2006, Inicijalni
izvjetaj o nasilju nad djecom u BiH,
http://www.savethechildrennorwaysee.ba/d_upload/Inicijalni_izvjestajonasilju_nad_djec
omuBiH.pdf
uri, V. 2007, Nasilje u obitelji,
http://infoz.ffzg.hr/afric/MetodeII/Arhiva01_02/Curcic_Vanja.htm
Anonymous, 2008, Strateki plan za prevenciju nasilja u porodici za Federaciju Bosne i
Hercegovine 2009-2010, http://www.fgenderc.com.ba/bh/dokumenti/strategija_bos.pdf
Topi, E. 2009, Nasilje u porodici, http://www.scribd.com/doc/14959831/Topic-Emina-
Nasilje-u-Porodiciseminarski-rad
Menzel, M. 2009, Gewaltpravention, http://www.beraten-begleiten-
betreuen.de/gewalt.htm

Strateki plan za prevenciju nasilja u porodici za Federaciju BiH 2009-2010Zza

Zaklju

26
 SADRAJ

SAETAK............................................................................................................................... 2
SUMMARY ............................................................................................................................ 3
1. UVOD................................................................................................................................. 4
2. ZNAAJ I FUNKCIJA PORODICE U SAVREMENOM DRUTVU................................ 6
2.1. FUNKCIJA PORODICE .................................................................................. 6
2.2. SAVREMENA PORODICA I NJENA PERSPEKTIVA................................... 7
3. NASILJE U PORODICI...................................................................................................... 8
3.1. NASILJE U PORODICI KAO DRUTVENI FENOMEN............................... 9
3.2. VRSTE NASILJA U PORODICI.................................................................... 10
3.2.1. ZLOSTAVLJANJE I ZAPOSTAVLJANJE DJECE I POSLJEDICE.............. 10
3.2.2. NASILJE MEDU SUPRUNICIMA I POSLJEDICE .................................... 14
3.2.3. NASILJE NAD STARIJIM OSOBAMA I POSLJEDICE............................... 17
4. PREVENCIJA NASILJA U PORODICI ........................................................................... 22
5. ZAKLJUAK ................................................................................................................... 24
LITERATURA ...................................................................................................................... 25

27