Vrti se spot pjesme 200 evra Puraševića do kon ulazi u studio
Pali se svjetlo i počinje scena Danijela: Dame i gospodo molim vas jedan veliki aplauz za veliku folk zvezdu, Purašević! Dobro veče! (aplauz tabla) Purašević: Zašto ova publika kad im se kaže aplauz, oni udaraju aplauz? Mogu li oni da aplaudiraju, a recimo da im se ne aplaudiraju a da im se ne aplaudira? (spontani aplauz) Evo ovi mladui ljudi lepo rade, ja volim omladinu i omladina mi je sve. Želim da pozdravim i da izrazim jedan protest gdje sam od 21 sat ovdje čekao da uđem u studiju što mi nije milo jer ja nisam naučio tako. Nemojte da me prekidate Danijela: Izvinjavam se... Purašević: Čekati 3 sara da uđeš , da kažeš pametnu riječ ili glupu, ja ovu glupu rijetko kad kažim ali pametnu da. Eto, samo taj protest i idemo dalje. APLAUZ! Danijela: Izvinjavam se zbog neugodnosti. A da vas pitam Kako se osjećate i koliko uživate u svojem poslu Purašević: evo sad da ne izrecitujem šalu... kao da se šala može izrecitovat HAHAHAHA prije 4 dana sam dobio udarac u Testis, znači moj jedan veliki prijatelj moj pobratim igrali smo fudbal i on promašio loptu i udario me u testis. Ja sad ne mogu pokazat to jer smo na televiziji.. meni je testis ovoliki bio prije dva dana sad je stvarno manji evo ovoliki, sad je stvarno manji kao normalan testis normalnoga čovjeka. Dva testisa recimo ovako su ovolika kod čovjeka meni je jedan bio ovoliki a ovaj normalan. Tu ide ono između. Danijela: Puraševiću kako se slažete sa kolegama, dali se družite sa nekim, onako... baš.. posebno? Purašević: Eo sad ću da vam kažem.. Danijela: Koga recimo ignorišete, i ko bi po vama mogao što se vas tiče da bude tu a i ne mora Purašević: što se mene tiče ne mora niko da bude tu Danijela: dobro Purašević: hoću da kažem da je meni.. dosta. Preko vr glave mi je ovdje kod nas četkovića, georgijeva, marovića gore joksimovića, dragojevića, graša pepera meni je toga preko vr glave Danijela: ja sam uvije... Purašević: mislim da je našoj estradi potrebna svježa krv Danijela: jeste Purašević: ja nijesam mladić u najboljim godinama, ali bi se pohrvo sa svakim. Ja kad izađem na scenu na u diskotekama na sceni ja plijenim...obožaoci sjete ko komarci oko mene Danijela: Ja sam ipak za to da ovaj.. Purašević: treba harizmatična ločnost! Danijela: jese vi slažete Purašević: Ne treba mlaki stih! Danijela: da.. upravu ste, a dali se vi slažete samnom da možda da ne treba prozivati onoga tko nije prisutan. Purašević pije vodu Tako da hajde da ne imenujemo Purašević: imaju medije neka mi se slobodno obrate i a mogu i ovako, j sam vam reko da se ne bojim bauka u glavi Pije vodu Purašević: i ovih dana ste postali vrlo popularni.... mislim vi i jeste popularni ovako.. trajete toliko dugo nego Pljune vvinjavam ali moramodu Purašević: krbvvari mi zub ovaj stomatolog Ramazzoti me otvorio mi je imam neki proces i on mi je to otvorio i krvari mi zub ja se izvinjavam ali moram da ispiram oca mu jebem šta mi napravio Danijela: ništa Purašević: što mi napravio.... pije vodu Danijela: kroz smijeh o..a hh.. oprostićemo , ja se izvinjavam ali baš imate ovako interesantan nastup. Purašević: ja ne vidim razloga za bilo kakav smijeh Danijela: zaboravićemo Purašević: Smijete se meni kao pojavi? Danijela: nenenene.... Purašević: Vi ste i na početku imali aluziju na moj fizički izgled Danijela: ne nego stomatologu... Purašević: mislite za ovaj biljeg da je to nešto strašno Danijela: ne nego mislim Purašević: I ova gospođa kraford ima biljeg ovđe pa joj se nitko ne smije.. Danijela: Naravno.... Purašević: PA NEMATE RAZLOGADA MI SE SMIJETE Danijela: Ja bi samo spomenila Purašević: VIDITE AKO STE ME ZVALI... NE INTERESUJE ME GOSPOĐO SAMO DA VAM KAŽEM JEDNU STVAR, ako ste me zvali u goste želim da budem ispoštovan Danijela: naravno kojist.. Purašević: želim da se prema meni odnosite kao prema svakom drugom gostu, ja ne vidim da sam ja nekako čudovište ovdje Danijela: ja se stomatologu smijem Purašević: kako .. vi ga ne znate to je mrtav čovijek Danijela se nasmije Purašević: PA jebem ti ja sunce tvoje razbija vazu NEĆU DA TRPIM OVO! Danijela: Evo dragi gledaoci šta je ostalo od mog gosta, ja zaista nisam mogla drugačije da reagujem u ovoj situaciji nego kako sam reagovala. I sami vidite koliko je naš posao težak i nepredvidiv, uostalom ovo je živi posao, a svakakvih nas ima. Što se mene tiče ja bi vas u ovom trenutku pozdravila i otišla da popijem ne ovoliko vode koliko je popio gospodin Purašević, nego cijeli bido, jer mi je zaista potrebno. Mi se vidimo opet u ponedeljak sa nekim novim pričama i sa koliko tolko normalnijim i pristojnijim gostima. Prijatno i doviđenja.