You are on page 1of 29

www.titlovi.

com

"2014. su Suzan i Kristofer


Edvards osu?eni zbog ubistva

na minimum 25 godina zatvora."

Brzina zvuka!

Pusti ki?u!

"I danas tvrde da su nevini."

Pozadina, akcija! Akcija!

"Ovo je istinita pri?a.

Ovo je pri?a."

Sranje.

Halo? Daglas na telefonu.


-Zdravo. Ja sam Suzan Edvards.

Ponu?eno vam je da budete moj...


-Da, ja sam Daglas Hilton.

Do?i ?u da vam pomognem ve?eras,


g?o Edvards. -Zovite me Suzan.

U redu. Hvala.

Ako ?elite, zastupa?u


vas u narednim... -Dobro.

?uli ste da smo


mu? i ja u problemu.

Znam da sve to zvu?i


morbidno... -Suzan? Suzan?

Izvinite ?to vas prekidam i hvala


na pozivu, ali idem prema vama.

Mo?ete li da sa?ekate
minut... -?ao nam je...
Neke stvari je trebalo druga?ije da
uradimo i oboje to rado priznajemo.

"Rado" nije prikladna re?, ali...

?ujem da ?elite mnogo toga


da mi ka?ete, ali zaista...

To je veoma komplikovano
i ?elim da razgovaram,

ali mislim da moj mu? Kris ne


bi trebalo da bude ovde. -Suzan...

Smem li samo... -Za njegovo dobro,

mislim da svi treba da znaju


celu istinu. -Suzan? -Da?

Ovo nije privatan poziv


jer vas jo? ne zastupam.

Zato idem kod vas. Dolazim


po va?a uputstva, a onda mogu...

Zvu?i li vam to logi?no? -Razumem.


Izvinite. Ba? sam blesava.

Ose?am da ?emo se dobro


slagati. ?ujemo se uskoro. -Hvala.

Izvinite ?to ste ?ekali.

BA?TOVANI

Dobar dan, gospo?o. -Dobar dan.

Lepo je videti vas


opet. -Tako?e, Fransoa.

Znate, gospo?o, pre neki dan


nam je stiglo ne?to posebno.

Molim te, poku?avam da se obuzdam.

Naravno, ali mislim


da ste ovo pominjali.

Ovo je jedan od va?ih miljenika.

Gari Kuper.

Ovo je original,
drugo belgijsko izdanje.

Drugo belgijsko izdanje...

Jeste li znali da je, povrh


svega ostalog, bio odli?an otac?

Vi biste ga dobili po
posebnoj ceni. 250.

Ne, Fransoa, to je previ?e,


?ao mi je. -?ta ka?ete na 200?

Mogla bih da izdvojim 100,


ali... -Gospo?o, za vas...

Spusti?u cenu na 150 jer


znam da ?e vas ovo usre?iti,

a to i mene usre?uje.

U redu.

Ako pla?ate karticom,


cena mora da bude 170. -U redu.

Hvala. -Hvala vama.

Zdravo, najdra?i.

Kakav lep do?ek! -Dobro jutro.

Nije lo?e, da. -Divno.

Napravila sam sendvi?e. -Hvala.


-Ima i supe od sino? ako ?eli?.

Sa ?ime su sendvi?i?
S tunjevinom i
kukuruzom u normalnom hlebu.

Na?la sam ga na odeljenju engleskih


namirnica u "Monopriu". -Divno.

Da. Mislim da sam


ostavio dobar utisak.

I moj francuski je sve


bolji. -Pi?e? -Da, hvala.

Po podne imam jo? jedan i


nadam se da ?e pro?i jo? bolje.

A, da! Vidi, Krise!

Ovakav sam imala na zidu


svoje sobe kad sam bila devoj?ica.

Deda mi ga je kupio. Nije bio


na francuskom, ali pogledaj.

Slika je ista.

Koliko je ko?tao? -Ni?ta.

20 evra. Nije original.

Zna?, Suzan, ni 20 evra nije malo.

Posla?e opomenu
pred isklju?enje za gas.

Ja ?u to morati da re?avam.

To je od ?erara? -Otvorila si
ga? -Ne, adresirano je na tebe.

O, bo?e! Sto evra.

Vidi?, mrgude? Zar ti nisam rekla


da ?e se stvari promeniti?

To je samo sto evra, Suzan.


-I to je po?etak. -?ega?
Kasnimo sa stanarinom, a ako
se ja ne zaposlim... -Zaposli?e? se.

Poku?avam. Dajem sve od sebe.

?ta ?erar ima da ka?e u svoju


odbranu? Pro?itaj naglas. Slu?am.

Posle ?u pro?itati.

Suzan?

Za?to to ne...

Za?to to ne oka?i?? Glupo je


kriti ga kad si ga ve? kupila.

Da. Dobra ideja.

Ko ne bi zaposlio
ovako nao?itog mu?karca?

Posle ?emo proslaviti u kafi?u.

U tri sata, ljubavi.

Kristofer Edvards? -Da, ovde sam.

Sre?no, prijatelji.

U ovoj kompaniji se ponosimo


pru?anjem efikasnih

i atraktivnih usluga najvi?eg standarda


privatnim i poslovnim korisnicima.

Imamo mnogo klijenata

i kao kompanija stabilno


rastemo ve? 20 godina.

U poslednje vreme tra?imo


mlade i talentovame osobe

koje idu ukorak s


modernom tehnologijom
i dele na? na?in razmi?ljanja
i stavove o ovoj vrsti posla.

Budu?i da ste me?u starijim


kandidatima, na?e uvodno pitanje glasi

?ta biste vi na?oj kompaniji mogli da


ponudite u odnosu na ostale kandidate?

Mo?ete li ponoviti pitanje?

Molim vas.

Hajde, Krise. Mo?e? ti to.

"Dragi Krise,

u prilogu je 100 evra.

To je mali znak zahvalnosti


na tvom ve?nom prijateljstvu.

Kao ?to je vidljivo u mom filmu,


u Francuskoj postoji jedna izreka.

'?ivot u ru?i?astom.'

To zna?i da pogled treba


da usmerimo prema zvezdama,

a ne u ponor, da bismo
spoznali lepotu u ?ivotu

?ak i kad ju je te?ko na?i.

Mo?da ?ak i kad je nema.

To je svrha pri?a i filmova,

ali, pre svega, to je svrha ljubavi,

a najlep?e je biti voljen.

Srda?no, ?erar Depardje."

Halo?
Halo? Tabita? -Da. Ko je to?

Nisi valjda ti, Krise?


-Da. -Kris? -Ja sam.

Da.

Izvini ?to se dugo


nisam javljao. -Gde si?

U Francuskoj.

Sa Suzan si? -Da.

Upravo sam bio na


razgovoru za posao.

Za mesto na odeljenju
za kreditnu kontrolu.

Ali iskreno, zbog...

Zbog jezi?ke barijere...

Finansijski smo...

?ta sam hteo da ka?em... Imamo


problem s prilivom novca.

Veruj mi, zahvalni smo


na tvojoj pomo?i u pro?losti.

Krise, je li sve u redu?

Izvini, jo? sam tu.

Mora? ne?to da mi obe?a?, Tabita.

Uradio sam ne?to glupo.

Mo?da ?e zvu?ati i
lo?e, vrlo lo?e, ?tavi?e,

ali nije kako deluje, nipo?to.

Nije onako kako deluje


i to samo treba pojasniti, zato...

Zato mi mora? obe?ati.

Mora? mi obe?ati
da ne?e? re?i policiji.

Mo?e? li to da mi obe?a?, Tabita?

Jer ne smem...

Ne smem da izneverim Suzan.

Razume? li?

Veoma je...

Veoma je osetljiva.

Samo mi reci ?ta ti


treba, Kristofere.

Zna? da ?u ti uvek biti podr?ka.

Kako je bilo?

Da...

Te?ko je re?i, zar ne?

Ali misli? da je pro?lo dobro?

Mal?ice sam... Da.

Znala sam!
?eli? li kafu? -Da. -U redu.

Izvinite.

Molim vas jo? jednu


kafu s mlekom. Hvala.

Da, ne?to sam...

Ne?to sam razmi?ljao.


I da dobijem ovaj posao,

platu ?u dobiti tek za


nekoliko nedelja, zar ne?

Ve? kasnimo sa stanarinom.


Nije kao pre, Suzan, bili bismo...

Hvala. -Hvala. Mogli


bismo da upadnemo u nevolje.

Zato sam mislio da bismo


mogli da uzajmimo ne?to novca.

Mogao bih da zamolim svoju


pomajku Tabitu. Ona je...

?ta misli?? Ipak smo porodica. -Ne.

Zaista? Mogla bi... -Ali


niko ne zna ni gde smo ni za?to.

Mo?da bi morao da joj ka?e?, zar ne?


Da objasni? za?to smo ovde,

a ona bi mogla da ka?e policiji,


iako nismo ni?ta skrivili.

Policiji? Za?to bi to radila?


Mislim da ne bi. Porodica smo.

Ne, Krise.

Dobro smo. Samo


imamo te?ak period.

Da. U pravu si.

Zaboravi da sam to
pomenuo. To je glupa ideja. -Da.

"Hvala na pozivu policiji


u Notingem?iru.

Ostavite poruku posle


zvu?nog signala."
Ja sam dr Tabita Edvards.

Zovem jer ?elim da prijavim ne?to...

U stvari, ne znam ?ta ta?no.

Moj posinak mi je
preko telefona rekao

da je u ba?ti u blizini Notingema

pre 15 godina zakopao


roditelje svoje supruge.

Zato me zanima da li je u
to vreme prijavljen nestanak

bra?nog para Vilijama


i Patri?e Vi?erli.

Gospodine? -Ne.

Idi. -Gospodine!

Goni se, Ema.


Ru?am! -Imate li minut?

Primili smo dojavu o dva tela


zakopana u ba?ti ku?e u Mensfildu.

?eni po imenu Tabita Edvards ju?e


je to rekao posinak Kristofer. -Kada?

Pre 15 godina. -15 godina? Goni se!

Prestanite to da mi govorite.

Jebem ti! Za?to je ovo tako vru?e?

Zato ?to je to termos.


-To je vulkan, a ne termos.

Ne ose?am usta! -Oni su


navodno roditelji njegove ?ene.

Ko? -Tela.
Ka?e da ih nije ubio,
da je to bila nesre?a.

Zvao je pomajku da je zamoli za


pozajmicu, a onda joj je to rekao.

Zna li on da mi znamo?
-Obavestila ga je, da.

Navodno mu je poslala
imejl. -Poslala je imejl?

"Dragi Kristofere,
zvala sam policiju"?

To sam joj rekao u strogom poverenju!


Zamolio sam je da nikome ne ka?e.

I ja sam razo?aran.

Zgro?en sam, zapravo.

Draga, ne bi mi poslala novac


da joj nisam rekao ?ta se doga?a

i za?to nam treba novac.


Zamisli se u mojoj situaciji.

?ta je trebalo da uradim?


Zavr?i?emo na ulici

i jesti kroasane iz sme?a. To ?eli??

Bar bismo bili zajedno, zar ne?

U redu je.

Samo moramo opet da se preselimo.

Suzan... -Ne!
Trebalo je da me ?titi?!

?titio sam te. Jo? to poku?avam.

Znali smo da ?e do?i ovaj dan.


-Ne odlu?uje? ti o tome! Dvoje nas je!
Zajedno smo u ovome,
zar ne? Zar ne? -Jesmo.

Posle toliko vremena,


ja bih to uradila zbog tebe.

?ivela bih na ulici zbog tebe i jela


kroasane iz kontejnera zbog tebe!

Nije jo? tako kriti?no...


-Ali uradila bih to za tebe!

Po?istimo nered.

Posle toga bismo mogli da pogledamo


neki film. ?eli? li da gleda? film?

Stigli smo. Broj sedam.

Nije sedam, nego pet.

U redu.

Ona ku?a tamo.

Ho?emo li tamo da se
parkiramo? -Da, evo, idem.

Samo nemoj da napravi? scenu.


-Za?to bih napravio scenu?

Zato ?to si blentav. -Ti si blentava.

Za?to to radi?? Upravo sam pozvonila.

Mo?e? li da se odmakne? od mene?


-O ?emu ti to? Pa nisam ni...

Dobar dan. -Dobar dan,


gospodine. Izvinite ?to smetam.

Notingemska policija. Istra?ujemo


stari zlo?in s ovog podru?ja.

Mo?emo li nakratko
da razgovaramo? -U redu.
Ako vam nije te?ko... -Nije, naravno.

U?ite. Najmla?e dete spava,


zato budite tihi. -Nema problema.

Mo?emo da razgovaramo u ba?ti?


-Naravno. -Ako je imate.

Molim?

Da.

Blento.

Koliko ve? ?ivite ovde?

Ve? osmu godinu. -Kraj je dobar?

Da, dobar je. Mal?ice je


previ?e mirno, ali nama se svi?a.

Znate li ko je ovde ?iveo pre vas?

Neki stariji par. Morao bih


da proverim... -Vi?erli?

Ko?

Jesu li se zvali Vilijam


i Patri?a Vi?erli?

Da, to zvu?i poznato.

Za?to? Je li re? o njima? -Nisam ja.

?ta god istra?ivali,


ja nisam kriv. -Dobar dan.

To je Najd?el.

Voli s nama da razgovara


kroz ?ivicu. Zdravo, Najd?e!

Mogu da do?em do praznine ako ?elite.

Malo ni?e je praznina. Ho?emo li tako?


Na ovu prazninu sam mislio.

Korisna je za razgovor izme?u ba?ti.

?ta ?e? danas da ro?tilja?, Najd?e?

Primetili smo da ?esto ro?tilja?.

Zna? da uvek mo?e?


da nam se pridru?i?, Deni.

Brajoni! Dvoje policajaca sirotog


Denija ispituje o Vi?erlijevima.

Mo?e? li da donese? jo? kobasica?

Moglo bi se re?i da
su bili ?udne kom?ije,

ali retko smo ih


vi?ali, zar ne, Braje?

Da, retko. Uglavnom bismo ih ?uli.


-Da. -Svirali su one ?udne orgulje.

Ujutru, u podne i uve?e.

Izuzev toga, bili su povu?eni.

?elite li jo? ke?apa? Doma?i je. -Ne.

Ne treba, hvala.
Veoma je ukusno. Hvala.

Dakle, dobro ?ujete svoje kom?ije?

Da, sve se ?uje.

Jeste li ?uli ne?to neprimereno ili


neobi?no dok su Vi?erlijevi bili ovde?

Samo uobi?ajene
prepirke i povremene sva?e.

Ali zajedno su ?udno


izgledali. U retkim prilikama
kad bismo ih videli zajedno,

Patri?a je hodala
dva-tri metra iza Vilijama.

Izgledali su nekako viktorijanski,


kao da je ona njegova robinja.

Ne znam da li je to nekakav trag.

Ima?u to na umu, hvala.

Znate li ?ta je posle bilo


s njima i kuda su oti?li?

?uli smo da su oti?li u Blekpul, a


onda u Irsku. -Zbog ?istijeg vazduha.

Oboje su bili pu?a?i.


?erka i zet su ?uvali ku?u.

Uglavnom zet, Kris. -A kada su


Vi?erlijevi oti?li u Blekpul?

Pre deset... -Petnaest...


-Pre petnaest godina.

Pre nego ?to su prodali ku?u.

Kristofer nam je
rekao da su se odselili.

Samo s njim smo ponekad razgovarali.


-Da, dok smo radili u ba?ti.

I jo? ne?to...

Jednog jutra u to vreme


sam se probudio rano

i pogledao kroz prozor.

Video sam da Kris kopa rupu u ba?ti.

Bila je prili?no duboka, veoma duboka.


Verovatno je samo sadio one
rododendrone koje ste videli,

ali zbijali smo ?ale


na ra?un toga, zar ne?

Rekli smo da je verovatno


zakopao ?enine roditelje

jer se to dogodilo otprilike


kad su se odselili.

Ne znam da li je to nekakav trag.

Propustite ga.
-Hajde, nastavite da hodate.

Edvarde, penji se
na trotinet. -Pro?ite.

Edvarde, ?ekaj sestru.

Dragi g. Edvards, izvinjavam


se jer vam se direktno javljam,

ali va?a pomajka,


dr Tabita Edvards,

prosledila nam je
va?u imejl adresu.

Navela je da mo?da imate informacije


koje bi mogle da nas zanimaju.

Ako nam date va? broj telefona,


razgovarali bismo ?to pre s vama.

Jo? bi bolje bilo kad bismo


mogli li?no da razgovaramo,

ali dr Edvards nam je rekla


da ste mo?da u inostranstvu.

U tom slu?aju, smatramo


da nije ni u ?ijem interesu
da kontaktiramo sa lokalnom policijom.
Srda?no, glavni inspektor Toni Kolijer.

Za?to si stao? -Nije dobro,


moram da se vratim, Ejmi.

Za?to? -Ovo je suludo,


nisam ni naoru?an.

Nastavimo onda, po?uri.

Ne?u. Teraju me u bekstvo, a


nikad ni od koga nisam be?ao.

Bi?e sukoba kad se


Kejn i Miler sastanu.

I neko ?e stradati, sigurno.

Je li sve spremno? -Da,


sve je kako si ?eleo, Frenk.

Da, ovde je tvoj


pi?tolj. Po?nimo, onda.

"Dragi vi?i inspektore Kolijer...

Hvala na obazrivoj poruci.

Supruga Suzan i ja
rado ?emo vam pomo?i

da kona?no mo?emo da
zaboravimo celu tu pri?u.

Sla?emo se da bi bilo najbolje za sve


kad ne bismo upleli francusku policiju,

ali mo?da se u Englesku ne?emo vratiti


tako brzo kao ?to bi vama odgovaralo."

Dobar dan.

"Sigurno razumete da pre svega


imam odgovornost prema supruzi.
Ona je veoma osetljiva, a u
Francuskoj ?ivimo mirnim ?ivotom.

Ne ?elim da je izla?em
nepotrebnom stresu

i mo?da ?e joj trebati


malo vremena da se navikne

na pomisao o povratku
u Ujedinjeno Kraljevstvo.

Uprkos tome, ostanimo u kontaktu.

Radujemo se ?to skorijoj


prilici da doka?emo nevinost,

imate moju re?.

Srda?no, Kristofer Edvards."

Odgovori?u na pitanje koje svi


?elite da postavite i potvrdite

da su ju?e ujutru
na?ena dva tela

u grobnici iza ku?e u Mensfildu.

Trenutno ne mo?emo da
potvrdimo identitete ?rtava,

kao ni uzrok smrti i okolnosti


u kojima su tamo zakopane.

Me?utim, imamo nekoliko tragova


i nadamo se zna?ajnom napretku

u istrazi u narednim danima.

"Ostanimo u kontaktu?" Izvinite,


ali ?ta to zna?i? -Tip je psihopata.

Za?to ne mo?emo da izdamo nalog?


Neka ih Francuzi pokupe
pre nego ?to pobegnu.
-Za ?ta ?emo ih teretiti?

Za pisanje ?udnog imejla?

Za uskra?ivanje zakonite i
primerene sahrane? Dvostruko ubistvo?

Dobra ideja. Onda ih uhapsimo.

A, ne! ?ekaj! Gde su se ubistva


dogodila? Kada? Ko je ume?an? Kako?

Evropski nalog za hap?enje.

Hvala, Pole. Sve to moramo da znamo


za evropski nalog za hap?enje.

Smem da ostanem tamo koliko ?ele? -Da.

On je glup k'o noga, a


?ak i on to zna. -Izvinite...

Trenutno imamo samo


ona zrna, ludu profesorku

koja je primila sumnjiv


poziv od nekog tipa iz Lila,

dva, ko zna kada zakopana,


stara kostura u dvori?tu

i dvosmislenu izjavu
o nevinosti ?oveka

koji policiji ?alje


izuzetno pristojne imejlove.

Moramo da na?emo ?vrste dokaze

ili ?e francuska madam i


njen raspisani mu? papu?i?

neograni?eno nastaviti da
u?ivaju u godi?njem odmoru!
Vidimo se za deset minuta!
Idem po prokleti sendvi?!

?ta bi ta?no trebalo da


zna?i to da je ona "osetljiva"?

"Ona je trenutno
izuzetno osetljiva."

Govori nam ?ta mu padne


na pamet. Poigrava se s nama.

Mrzim to. "Osetljive" ljude.

Nemamo nikakve tragove.

Ona mo?da uop?te i


nije tako osetljiva.

Ali nije pomajci morao da ka?e da


je tela zakopao u ba?ti, zar ne?

Odgovora na pitanja
koja mu niko ne postavlja.

To nisu bili njegovi roditelji.


Za?to ih je zakopao u ba?ti?

Ako ih je zakopao. Ne znam.

Imali su te?ku narav?


-Ne mo?e to da bude jedini razlog.

I ja bih mogla da
iskopam rupu da moram.

"Osetljiva". Znam ?ta to zna?i.

Zna?i da si glavni. Ti se
napije?, pa zavr?i? u bolnici.

Ti se rastu?i?, pa
plane?. Ti si u stvari dave?.

Moja mama ka?e


da je u svakoj vezi
neko ba?tovan, a neko ba?ta.

Dobro. ?ta to zna?i?

Nemam pojma.

Mrzim ba?tovanstvo.

Jo? se ne zna ?ta se ovde dogodilo,

ali pre vi?e od 13 godina u ovoj


ba?ti su zakopana dva tela.

Policija ih je otkrila u ?etvrtak.

Do ku?e ih je dovela pro?lonedeljna


dojava o navodnom incidentu

koji se dogodio krajem 1990-ih.


-Na?a istraga je potvrdila

da je 1998. stariji par Vilijam


i Patri?a Vi?erli stanovao

na spornoj adresi. Kontaktiramo


s biv?im kom?ijama i ro?acima

koji ih opisuju kao


miran i povu?en par

koji nije imao mnogo


prijatelja i saradnika...

Nisam zavr?io tu
ukr?tenicu. -Posle ?e?.

Ispeglala sam ti odelo.

Hvala. -Ako te pozovu na


razgovor za onaj posao.

Ne?e me zvati. Pro?lo je


sedam dana. -Za?to to govori??

Za?to odustaje?? -Zato


?to je to bio grozan razgovor!

Svi su bili grozni, gubitak


vremena. Bilo je poni?avaju?e!

Je li policija odgovorila
na tvoju poruku? -Nije.

Iskreno...

?to vi?e be?imo,


to krivlje delujemo.

Ne?e nam verovati.


Idem da se istu?iram.

Forenzi?ari potvr?uju da jedno telo


pripada mu?karcu, a drugo ?eni.

Na?li smo dva zrna kalibra


.38 iz svakog omota oko tela.

Izgleda da su obe ?rtve ustreljene


istim oru?jem dvaput u grudi.

Edvardovi se jo? nisu javili,

ali mo?emo zaklju?iti da su


ove osobe ubijene namerno.

Prijatno. -Hvala.

Izvini, Krise.

?ta je? -Tako mi je ?ao.

Za sve sam ja kriva.

Nisi. -Jesam.

Nisi ti kriva. Nemoj to da misli?.

Uni?tila sam ti ?ivot.

Nisi mi uni?tila ?ivot.


Kako to mo?e? da ka?e??
Zato ?to... -Ti jesi moj ?ivot.

Ceo moj ?ivot. Zna? to.

Hajde, sve ?e biti u redu.

Sve ?e biti u redu.

U redu, du?o?

Obe?avam.

"Dragi vi?i inspektore Kolijer,

primetili smo da va?a istraga


privla?i sve vi?e pa?nje

i da oblikujete pretpostavke
o na?oj ume?anosti,

zato smo odlu?ili da se


smesta vratimo u Englesku.

Ovaj pristup nam je dra?i


od mogu?eg iznenadnog hap?enja

jer je moja supruga


ve? dovoljno prepla?ena."

Izvinite ?to vas prekidam, ali ovo je


upravo stiglo od Kristofera Edvardsa.

Ti, zovi London! -U redu.

Ti zovi Britansku saobra?ajnu


policiju. -Smesta, gospodine.

Ema, gde si, do?avola?

Ve?eras ?emo se
supruga i ja ukrcati na voz

i predati se policiji na
?elezni?koj stanici Sent Pankras.

Dodu?e, ?elimo da vas


zamolimo za jednu malu uslugu.

Budu?i da su karte
na dan putovanja skupe,

a mi smo trenutno
u finansijskom ?kripcu,

mo?ete li da nam obezbedite karte


za voz koji polazi u 23.34 h iz Lila?

U tom slu?aju, trebalo


bi da stignemo malo pre pono?i

ako voz ne bude kasnio.


Srda?no, Kristofer Edvards.

Karte su rezervisane. Kupe


?est, sedi?ta 61 i 62. -Odli?no.

Sedi iza. -Molim? -Ja


ne?u da sedim iza. ?ali? se?

Izvinite, mo?ete li da
sa?ekate trenutak? -Hajde!

Zadnja vrata su zaklju?ana.


-Mo?ete li da mi otvorite?

To je sigurnosni mehanizam
za decu. -Za boga miloga!

Najbolji u dr?avi kre?u u akciju.


-Da. ?ta ste rekli? -Ve?i se.

Izvinjavam se, ali


moram jo? ne?to da razre?im.

Hajde, ljubavi.

Suzan, zaista moramo da


stignemo na taj voz. Molim te.

I nije tako stra?no sad


kad smo krenuli, zar ne?
Zapravo sam prili?no smirena.

Mislim da je dobro to ?to


si razgovarao s Tabitom

i ?to je sve rekla policiji. Krajnje


je vreme da saznaju, zar ne?

Treba da znaju. Nemamo


razloga za zabrinutost.

Znamo ?ta se dogodilo.

Samo se dr?imo plana i to im


ka?imo, kao ?to oduvek govorimo.

Tako je, draga.


Dr?a?emo se plana.

Koliko novca ima??

Ne mnogo. -Koliko? -Otprilike...

Dva evra i ne?to centi.

Ja imam manje od dva. Daj mi ih.

Za?to ih ne bismo potro?ili?

Zna? li ?ta mi je ?udno?


Ona duguljasta ?kotska jaja.

Znate na ?ta mislim? Ima ih na


benzinskim pumpama. -O, bo?e! Da.

Kad sam ih prvi put video, hteo sam


da vidim koku koja je snela to jaje.

Ne?to si rekla, Ema? -Molim?

Komentari?emo ?kotska jaja


na benzinskim pumpama

i ?udimo se kokama koje


su ih snele. ?udno izgledaju.
Za boga miloga!
Niko me ne slu?a?

Hej! U?inilo mi se da sam


videla nekoga u restoranu. -Koga?

?erara. -Depardjea?
-Da, ?erara Depardjea.

I?ao je prema meni iz prve


klase i pomislila sam da je to on.

Ali to nije bio on. -Ne.


Nije mogao da bude on, zar ne?

Ma ne, to je samo
neko ko li?i na njega.

Dru?im se sa
svojom ?erkom! ?ta ho?e??

Penji se uz stepenice!
Hajde! Penji se!

Krise.

Sve je u redu. Ja?i


sam nego ?to izgledam.

Mislim da ne mogu
da se oprostim od tebe.

Niko se ne opra?ta, ljubavi.

Za nas ne postoji opro?taj.

Nikad te ne?u
napustiti. Zna? to.

Nikad.

Daj mi svoj paso?.

Jesi li spremna, draga?

Valjda jesam.
Vi?i inspektor Kolijer, notingemska
policija. Ja vodim istragu.

"Voz 'Eurostar' iz Lila


sti?e na peron 11 u 23.34 h."

Ja idem gore. -Ja ?u naokolo.

Vidi? li ih, Pole?

Gde ?emo se sastati s njima?


-Pored jugozapadnog izlaza

parkinga hotela "Sent Pankras".


Mislim da je u ovom smeru.

Pole, javi se. Vidi? li ih?

Jo? ne, ali na oprezu sam.

Izvinite. Izvinjavam se. Izvinite.

Mislim da sam ih spazila.

?ta rade? -Samo hodaju.

Prema vama.

Zapamti, korak po korak,


kao ?to smo pri?ali.

Uhapsi?e nas i
saop?titi nam na?a prava.

Znamo ?ta ?emo re?i. Sve


smo ponovili hiljadu puta

i spremni smo, ali nemoj ni?ta da


ka?e? bez advokata. U redu? -Da.

Zapamti, ako ti se ne
svidi prvi koga ponude,

tra?i drugog. Ti si glavna.

Posle toga slede ispitivanja


u policiji. Poku?a?e da te zbune,

ali ne daj im. Jednostavno


i smireno ispri?aj na?u pri?u.

Ne mora? ni?ta da izmi?lja?.


Samo im reci istinu. -Dobro.

Samo ?u re?i istinu.

Dobro ve?e.

Suzan i Kristofer Edvards


naizgled su bili obi?an par,

ali vi?e od 15 godina


?uvali su mra?nu tajnu.

U ba?ti iza ove naizgled


obi?ne ku?e u Mensfildu

bila su zakopana
tela Suzaninih roditelja.

Posmrtni ostaci otkriveni


pro?log meseca

pripadaju Vilijamu
i Patri?i Vi?erli.

Bili su zakopani u ba?ti ku?e u


nizu u Forest Taunu u Mensfildu,

a policija je do stra?nog
otkri?a do?la posle dojave.

Jedna ?ena je rekla da je poznavala


stariji par koji je ovde ?iveo 90-ih,

a jednog dana su samo nestali.


Svi su mislili da su se odselili.

Obdukcijom je otkriveno

da su oboje dvaput
ustreljeni revolverom nalik ovom.
Edvardsovi su u panici
pobegli u Francusku

pre nego ?to su kontaktirali sa


policijom u Ujedinjenom Kraljevstvu

kad su ostali bez novca.


Kristofer je u imejlu napisao:

"Preda?emo se policiji
u Ujedinjenom Kraljevstvu."

Kasno sino? na ?elezni?koj


stanici Sent Pankras,

supru?nici Suzan
i Kristofer Edvards...

Uhap?eni su zbog ubistva...


-Po povratku iz Francuske.

Otpra?eni su u Notingem?ir

u 24-?asovni pritvor
gde ?e ih policija ispitati.

Preuzeto sa www.titlovi.com

Powered by TCPDF (www.tcpdf.org)

You might also like