Jean Boden – Šest knjiga o Republici

Najznačajnije djelo Šest knjiga o Republici predstavlja izvanredni presjek pravne i političke
misli francuske renesanse. Ovdje uvodi pojam suvereniteta koji označava državu; suverenitet
je apsolutna i trajna, tj. najviša zapovijedna vlast..

U prvoj knjizi o republici Boden objašnjava:

 Glavnu svrhu dobro uređene republike - Republika je ispravno vladanje nad više
domaćinstava kao i nad onim što im je zajedničko, i to uz pomoć suverene vlasti. Pri
definiciji republike Boden se oslanja na iskustvo prethodnih generacija, tj.tradiciju, te
kaže: „ Zbog toga su naši stari republiku i nazivali društvom ljudi koji su se okupili
radi dobra i sretna življenja, a u tom određenju, s jedne strane ima više nego što je
potrebno, a s druge strane premalo“. Boden smatra da prava sreća pojedinca i
republike podrazumijeva vrhunsko dobro. Prava svrha republike je sreća čovjeka i
republika upotpunjena ili obogaćena mudrošću.
 Domaćinstvo i razlika između republike i obitelji – Po Bodenu domaćinstvo je
ispravno vladanje nad više podanika koji se pokoravaju starješinio obitelji i nad svime
što njemu pripada. Boden smatra da je temelj svake republike, odnosno njen glavni
dio – obitelj. Boden posebno skreće pažnju na: ispravno vladanje; poslušnost
starješina obitelji;Boden kaže; „ Baš kao što je, dobro vođena obitelj prava slika
republike i vlast u kući nalikuje na suverenu vlast, pa je ispravno vladanje u vlastitoj
kući pravi izvor za vladanje republikom. Republika je u odnosu na domaćinstvo,
društvo višeg stepena, uz pomoć suverene vlasti. Domaćinstvo podrazumijeva
odvajanje dobara žena, djece i sliga od jedne do druge obitelji, kao i onoga što je
zajedničko svima općenito. Boden smatra kako je potrebno sačuvati dobro svakog
pojedinca, jer čuvanje dobra svakog pojedinca, znači i čuvanje javnog dobra.
 Građanin i razlika između podanika, građanina, stranca, grada, grada – države i
republike – Građanin ( citoyen) se određuje kao slobodni podanik što zavisi od tuđe
suverenosti. Boden smatra da je sloboda građanina nešto umanjena veličanstvom
onoga kome duguje pokornost i to da svaki podanik ne mora biti građanin, kao što,
recimo, rob ili stranac. Stranci su oni koji dolaze sa strane, iz drugog kraja ili kulture.
Boden uviđa tri načina na koji zakon predviđa da neko postane građanin: a) rođenjem;
b) kao prihvaćeni, usvojeni građanin; c) oslobođeni rob. Boden opisuje stvaranje
republike. Republika nastaje postojanjem većeg broja građana( veći broj građana
tvori republiku), ali uz postojanje neke suverene vlasti jednog ili više gospodara bez
obzira na kulturne raznlikosti i onda ako se svi građani upravljaju prema istim
zakonima. Grad – državu stvara više gradova i sela koji imaju iste oobičaje, a sama
republika može imati više gradova – država i pokrajina u kojima vladaju različiti
običaji, a ipak su podložne upravi suverenih gospodara i njihovim zakonima. Boden
želi pokazati distinkciju između pojma građanin ( citoyen) , zajednica građana ( cite) i
bourgeous pa kaže: „ Naime, riječ građanin( citoyen) za nas nema posebno značenje
koje riječ građanin ( bourgous) nema, a to je upravo podanik po rođenju koji ima
pravo udruživanja u cehove i bratovštine ili kakve druge povlastice koje se ne
odobravaju građanima ( borqeois – drevni naziv za kmeta).
 O suverenosti – Suverenost je apsolutna i trajna vlast neke republike, tj. najviša
zapovijedna vlast. Suverenost, Boden smatr, tipom trajne vlasti na određeno vrijeme
koja može biti data osobi ili većem broju njih na određeno vrijeme, a kada to vrijeme
istekne te su osobe još samo podanici. Dva su glavna pravila temelja suverenosti: a)
 oduzimanje dodijeljene vlasti na temelju povjerenja; b) ostavljanje iste na rok po
volji, tj. toliko dugo koliko mu bude po volji. Narod se ne odriče svoje suverenosti
ako na neki rok postavlja jednog ili više namjesnika, jer taj namjesnik bi trebao biti
odgovoran narodu, a apsolutni vladar samo Bogu.
 Pravne oznake suverenosti – Oznake suverenosti moraju biti takve da mogu
odgovarati suverenom vladaru. Te kaže da se pojam suveren ne može primijeniti na
onoga što je podanika učinio svojim sudrugom.
1. oznaka suverenosti: donošenje zakona za sve općenito, i za svakog
pojedinačno bez pristanka višeg od sebe, sebi ravna ili nižeg od sebe, jer ako
vladar mora tražiti pristanak nekog tijela, onda on nije suveren.
2. oznaka suverenosti: ograničena je pravima suvereniteta – npr. Objava rata,
pregovori o miru;
3. oznaka suverenosti : postavljanje glavnih dužnosnika. Boden ovdje kaže:“
Treća je oznak suverenosti postavljanje glavnih dužnosnika, što se u pogledu
prvih magistrata nipošto ne dovodi u pitanje“.
4. oznaka suverenosti : najviša nadležnost kao jedno od glavnih prava
suverenosti;
5. oznaka suverenosti: dodijeljivanje pomilovanja.
 Boden razlikuje zakone i ugovore: Zakon ovisi o onom ko posjeduje suverenitet, te
može obavezati svoje podanike, a sebe ne može dok se ugovor sklapa između vladara i
njegovih podanika te obavezuje ( jednako) obje strane pa ga jedna i druga strana ne
može prekršiti bez njezinog pristanka, te vladar u tom slučaju nije ni po čemu iznad
podanika. Vladar je prema Bodenu, obaveznik sklopljenih ugovora. Iz ovoga se
zaključka može izvesti još jedno pravilo o državi, to jest da vladara obavezuju ugovori
koje je sklopio i to s podanikom ili s strancem. Vladar se mora držati prirodne
pravičnosti u pridržavanju sporazuma, ugovora i datih obećanja.

 U drugoj knjizi Boden piše o svim vrstama republike općenito, te o pitanju postoje li
više od tri vrste republike;
o Monarhija ;
o Aristokratija;
o Demokratija;
Te raspravlja o nositeljima suverenosti, jer smatra da ako želimo razmotriti neku republiku i
vidjeti u kakvom je stanju, trebamo razmotriti ko je nosilac te suverenosti. Kriterij
razlikovanja suverenosti:
o Ako je suverenost utjelovljena u samo jednom vladaru, naziva se Monarhija:
o Ako u njoj sudjeluje cijeli narod – naziva se Narodnom državom.
o A, ako je u rukama drži manji dio naroda, riječ je o Aristokratskoj državi.
On razlikuje i tipove monarhije:
 SENJORIJALNA MONARHIJA – Po Bodenu je takva monarhija u
kojoj je vladar po pravu oružja gospodar nad imetkom i ljudima,
postavši to u prošlom ratu, te vlada nad podanicima kao otac obitelji
nad robovima. Također, smatra da su prve monarhije bile senjorijalne.
 KRALJEVSKA MONARHIJA – Boden kaže da je kraljevski monarh
onaj monarh koji se isto onoliko pokorava prirodnim zakonima koliko
se njemu pokoravaju njegovi podanici, ostavljajući svakome prirodnu
slabost i vlasništvo nad imetkom. Podanici se moraju pokoravati
kraljevskom monarhu, a sam kralj se mora pokoravati prirodnim
zakonima.
  TIRANSKA MONARHIJA – Je ona u kojoj monarh zloupotrebljava
slobodu podanika kao da je riječ o robovima te iskorištava njihov
imetak kao da pripada njemu. Tiranin je vladar koji se vladarskog
položaja „dočepao“ bez privole svojih sugrađana te im od sudruga
postao gospodarom. Najplemenitija razlika između tiranina i kralja je u
tome što se kralj podvrgava prirodnim zakonima, a tiranin te zakone
baca pod noge. Jedan podržava milostivost, pravdu i vjeru, dok drugi
nema ni Boga, ni vjere, ni zakona.

ARISTOKRATSKA DRŽAVA - Aristokratije je oblik republike u kome manji dio naroda uz

pomoć suverene vlasti zapovijeda ostatku tog naroda općenito, a svakom od građana
pojedinačno, po čemu je suprotna narodnoj državi u kojoj većina građana u zajedničko ime
zapovijeda manjem dijelu.

NARODNA DRŽAVA - je oblik republike u kojoj većina ukupnog naroda suvereno

zapovijeda ostalima u zajedničko ime, te svakom pripadniku cijelog naroda pojedinačno. Koje
je glavno obilježje narodne republike? Boden: „ Glavno se obilježje narodne države opaža
po tome što većina naroda ima pravo zapovijedanja i suverenu vlast i to ne nad svakim
pojedinačno već i nad manjinom ukupnog naroda“. Narodna republika je ona republika u
kojoj suverena vlast pripada većini građana, bilo po glavi stanovnika, bilo po plemenima,
razredima, župama ili općinama.