Plitko Temeljenje PDF

Plitki temelji
• Uvod
• Postupak projektiranja plitkih temelja
• Proračunske situacije plitkih temelja
• Djelovanja na plitke temelje
• Nosivost plitkih temelja
• Otpornost na klizanje
• Slijeganje plitkih temelja
• Interakcija konstrukcija-temelj-tlo
• Parametri tla za plitke temelje
Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 1

Uvod
• Kad je temelj plitki?
Pod dubinom temelja obično se podrazumijeva dubina, mjerena od površine terena, do temeljne plohe,
obično vodoravne, preko koje temelj prenosi glavninu opteredenja konstrukcije na tlo. Plitki se temelji u
pravilu izvode pretežno prethodnim iskapanjem tla (ili stijene) od površine terena, bilo to površina
netaknutog terena ili površina tla u dnu neke dublje građevne jame. U posljednjem slučaju dno građevna
jame može biti duboko ispod površine originalnog terena pa de u konačnosti i temelj na tom dnu biti
duboko ispod površine netaknutog terena, ali de po svojim značajkama (izvođenju i proračunu) ipak biti
plitki.
Mogude su različite podjele temelja obzirom na njenu svrhu i pripadni kriterij pa tako i prema dubini.
Svrha podjela je obično pojednostavljenje komunikacije među inženjerima, a kriteriji su obično način
izvođenja ili metoda dokazivanja mehaničke otpornosti i stabilnosti temelja. Podjela na plitke i duboke
temelje do sada se pokazala kao praktična. U tu podjelu se uglavnom uklapa kako kriterij načina izgradnje
temelja tako i kriterij metode dokazivanja mehaničke otpornosti i stabilnosti.
Plitki se temelji gotovo nikad ne izvode na samoj površini netaknutog terena jer se tu obično nalazi
nepogodan humus, lošije tlo ili su prisutni nepovoljni vanjski utjecaji, kao što je smrzavanje ili isušivanje
tla koje može izazvati nepoželjne deformacije tla. Nadalje, konstruktivni dio plitkog temelja, onaj koji
mora osigurati statičku nosivost i krutost, rijetko se izvodi neposredno u dodiru s tlom, ved se taj dodir
posebno uređuje nabijanjem tanjeg podložnog ili „izravnavajudeg” sloja ili sloja „čistode” u obliku nekog
krupnozrnog tla ili mršavog betona u dnu iskopa za temelj. Svrha tog sloja je uređivanje podloge za
urednu izvedbu temelja, dreniranje ili prekid kapilarnog dizanja podzemne vode do temelja. Debljina tog
podložnog sloja obično je desetak ili više centimetara, ovisno o različitim zahtjevima u svakom posebnom
slučaju. U pojedinim se slučajevima ispod konstruktivnog dijela temelja, a iznad podložnog sloja,
postavlja i odgovarajuda izolacija od vlage ili prodora podzemne vode. Ovi se detalji podložnog sloja i
izolacije obično ne rješavaju u geotehničkom projektu.
Za grubo snalaženje, plitkim se temeljem može smatrati onaj kojemu je dubina do pet puta veda od
krade tlocrtne stranice (𝑑 ≤ 5𝑏).

Postupak projektiranja plitkih temelja
• Postupak
Postupak se provodi iterativno pri čemu de broj iteracija biti to manji što je inženjer iskusniji.
Postupak iteracije prikazuje slijededi dijagram:
Izbor temelja,
Geotehnički
Početak Konstrukcija odabir
model tla
dimenzija
Provjera Izbor
Cijena -
Kraj dosezanja proračunskih
ekonomičnost
graničnih stanja situacija

Proračunske situacije plitkih temelja
• Kod plitkih temelja treba u pravilu provjeriti dosezanja odgovarajudih graničnih
sanja za slijedede proračunske situacije:
• Proračunske situacije za granična stanja nosivosti
– Tlo (GEO)
• Nosivost tla (slom tla ispod temelja)
• Opda stabilnost (slom tla u kosini na kojoj leži temelj)
• Klizanje temelja po tlu s mogudim pasivnim otporom tla na bočnim stranama
– Konstrukcija (STR)
• Lom konstrukcije temelja (temeljne stope ili njenog spoja sa stupom ili zidom); ovo
se granično stanje nosivosti može ostvariti istovremeno s nekim od graničnih stanja
GEO, ali ponekad, i istovremeno s graničnim stanjem uporabivosti za tlo (na primjer,
granično stanje GEO može biti „daleko” od dosezanja kod temeljne ploča, ali
granično stanje STR u betonskoj konstrukciji ploče može biti dosegnuto makar je tlo
tek doseglo granično stanje uporabivosti)
– I druga u mjerodavnim slučajevima (na primjer EQU za samostojedi stup na temelju, UPL
za uzgon na podzemni dio konstrukcije ili vlačno opteredeni temelji; granično stanje HYD
obično nije mjerodavno kod plitkih temelja – ali može biti mjerodavno za stabilnost jame
za temelj)
• Proračunske situacije za granična stanja uporabivosti
– Veliko slijeganje, diferencijalno slijeganje (razlika slijeganja temelja u odnosu na susjedne
temelje), naginjanje i slično.
– Ponekad kod manjih temelja na čvrstom i krutom tlu ili stijeni dosezanje ovog graničnog
stanja nije potrebno provjeravati ako se očekuju zanemariva slijeganja

Djelovanja na plitke temelje 1
• Djelovanja
Djelovanje je svaki utjecaj na temelj koji utječe na dosezanje nekog od graničnih stanja. U načelu to mogu
biti opteredenja, ali i pomaci, temperatura (razlika temperatura između stranica temelja, smrzavanje),
vlaga i dr. Djelovanja se na temelj prenose pretežno iz konstrukcije iznad temelja, ali im izvor može biti i
samo tlo (težina tla iznad ukopanog dijela temelja, slijeganje tla od susjednih objekata i sl.), podzemna
voda (uzgon), voda iznad površine tla itd.
Obzirom da konstrukcija, temelj i tlo čine jedinstveni sustav, opteredenje temelja de u pravilu biti rezultat
mehaničke interakcije (kompatibilnost pomaka i sila na sučeljima dijelova sustava) među dijelovima tog
sustava (statički neodređen sustav). Ponekad je utjecaj te interakcije zanemariv (na primjer: reklamni
stup na temelju) pa su djelovanja poznata i bez složenog proračuna interakcije (statički određen sustav).
Ponekad se u praksi zanemaruje utjecaj interakcije čak i kad nije zanemariv, ali je njeno zanemarivanje
„na strani sigurnosti” (na primjer skeletna konstrukcija na temeljima samcima na krutom tlu). U tom
slučaju se opteredenje temelja od konstrukcije računa standardnim postupcima statike konstrukcija uz
pretpostavku nepomičnih temelja.
• Trajna, promjenjiva i izvanredna opteredenja
Trajna opteredenja (ili opdenito djelovanja) su ona koja po svom intenzitetu traju kroz čitavi vijek trajanja
konstrukcije (uključivo i fazu njene izgradnje). To je uglavnom vlastita težina konstrukcije uključivo sve
dijelove koje ta konstrukcija nosi trajno. U sustavu Eurokodova takva se opteredenja označavaju s G.
Promjenjiva (prolazna) opteredenja (ili opdenito djelovanja) su ona koja djeluju samo povremeno i/ili s
promjenjivim intenzitetom tijekom vijeka trajanja konstrukcije ili faze njene izgradnje (opteredenja
skladišta, ljudi, vjetra, prometa, strojeva, vez broda uz obalu,…). U sustavu Eurokodova takva e
opteredenja označavaju s Q
Izvanredna opteredenja su ona koja se javljaju samo u izuzetnim i uglavnom nepredvidivim okolnostima
(udar broda u stup mosta). U sustavu eurokodova takva se opteredenja označavaju s A.
Opteredenja potresom su ona koja nastaju djelovanjem seizmičkih utjecaja. Označavaju se s AE

• Kombinacije opteredenja
Sva opteredenja ne moraju djelovati istovremeno u svom najvedem intenzitetu. Za neka opteredenja postoji
određena vjerojatnost zajedničkog djelovanja, ali ne uvijek u najvedem iznosu. Neka prolazna opteredenja dolaze
iz istog izvora pa de uvijek djelovati zajedno (na primjer: Pritisak podzemne vode na podrumski zid i uzgon te
vode na temeljnu ploču podruma).
Provjeru dosezanja nekog graničnog stanja trebalo bi provjeriti za sve mogude kombinacije opteredenja uzimajudi
u obzir vjerojatnost njihova zajedničkog djelovanja. Svaka od tih kombinacija mora sadržavati trajna opteredenja.
Vjerojatnost istovremenog djelovanja prolaznih opteredenja uz uvažavanje vjerojatnosti takvog slučaja Eurokod
za praktične potrebe rješava uvođenjem pojma reprezentativne vrijednosti prolaznog opteredenja uz korištenje
kombinacijskih koeficijenata (vidi primjer iz Uvoda). U pravilu se u tom slučaju jedno promjenjivo opteredenje
proglašava vodedim (𝑄1 ), množi se s kombinacijskim koeficijentom 𝜓1 = 1, a ostala se zbrajaju množedi njihovu
najvedu veličinu kombinacijskim koeficijentom 0 < 𝜓𝑖 < 1, 𝑖 > 1 (na primjer. 𝑄rep = 𝑄1 + 𝜓2 𝑄2 + 𝑄3 𝜓3 + ⋯)
• Rizik od prekoračenja opteredenja i parcijalni koeficijenti opteredenja u PP3
Eurokod različito tretira stupanj rizika od prekoračenja stalnih, promjenjivih, izvanrednih i potresnih opteredenja.
Taj rizik izražava množenjem karakterističnih (ili reprezentativnih) vrijednosti opteredenja odgovarajudim
parcijalnim koeficijentima. Za stalna i promjenjiva opteredenja u proračunskom pristupu 3 (PP3) ti su parcijalni
koeficijenti dani u Uvodu (za granično stanje nosivosti: 1.35 za stalno i 1.5 za promjenjivo nepovoljno
opteredenje; 1.0 za stalno i za promjenjivo povoljno opteredenje; za granično stanje uporabivosti: svi su
parcijalni koeficijent jednaki 1.0). Kad kombinacija opteredenja uključuje izvanredna opteredena i opteredenja
potresom svi su parcijalni koeficijenti opteredenja za granično stanje nosivosti (uključivo stalna i nepovoljna
promjenjiva) jednaki jedinici, a za promjenjiva povoljna jednaka 0.

• Povoljnost opteredenja obzirom na mehanizam graničnog stanja:
povoljna i nepovoljna djelovanja
Za svaku proračunsku situaciju i granično stanje treba utvrditi da li neko opteredenje na proračunski
mehanizam djeluje povoljno (suprotstavlja se dosezanju graničnog stanja) ili nepovoljno (doprinosi
dosezanju graničnog stanja) te primijeniti odgovarajude vrijednosti parcijalnih koeficijenata za djelovanja.
Veličine odgovarajudih parcijalnih koeficijenata za djelovanja prema PP3 prikazane su u Uvodu. Pri
utvrđivanju da li je neko opteredenje povoljno ili nepovoljno treba biti posebno oprezan te uzeti u obzir
granično stanje i mehanizam koji se razmatra. Isto opteredenje za neko granično stanje može biti
povoljno, a za drugo nepovoljno (na primjer: vlačno optereden temelj; vlačno opteredenje je povoljno
obzirom na nosivost tla – GEO, ali je nepovoljno za izdizanje temelja - UPL).

Projektiranje propisanim mjerama
Nacionalni dodatak RH (preporučene vrijednosti)
• Najmanje dubine temeljenja ovisno o najnižoj temperaturi zraka za povratno razdoblje od 50 god. (Tmin,50 )
Područje Tmin,50 (0C) Dubina temeljenja (m)

I -10 0.5 – 0.6
II -15 0.6 – 0.7
III -20 0.7 – 0.8
IV -25 0.8 – 1.0
V -30 1.0 – 1.2
• Razne druge propisane mjere (preporučene)

– Temeljenje na istoj razini ili stepenasto s nagibom stepenica manjim od 1:1
– Zbog povoljnog djelovanja tijekom potresa, povezati plitke temelje temeljnim gredama na visini
temelja
– Provjeriti eventualnu prisutnost kaverni, zatrpanih rovova, kanalizacije i sl.

Granična stanja uporabivosti 1
• Deformacije temelja
(Eurokod 7)
– slijeganje 𝑠
– diferencijalno slijeganje 𝛿𝑠
– rotacija 𝜃
– kutna deformacija 𝛼
– relativni progib Δ
Δ
– kvocijent progiba
𝐿
– naginjanje 𝜔
– relativna rotacija 𝛽

• Dozvoljene deformacije uobičajenih ujednačeno opteredenih konstrukcija i
temelja (Eurokod 7)
Opis graničnog pomaka, kuta ili oznaka vrijednost napomena

deformacije
najveća dozvoljena relativna 1 1 1
do , 𝛽= izazvat de najvjerojatnije granično
2000 300 150
rotacija otvorenih okvirnih
𝛽max stanje nosivosti u gornjoj konstrukciji
konstrukcija, ispunjenih okvira i
1
nosivih zidova od opeke Obično
500
prihvatljivo najveće slijeganje vrijedi za obične konstrukcije na temeljima
samcima ili trakama; veda slijeganja su
prihvatljiva ako relativne rotacije ostanu u
prihvatljivim granicama i ako ukupna
𝑠max 50 mm
slijeganja ne izazivaju probleme s
instalacijskim priključcima na zgradu,
komunikaciju s okolinom, pre velika
naginjanja i slično.

Vrsta građevine Najveće konačno Relativno diferencijalno

slijeganje smax (mm) slijeganje
Meka Pijesak, tvrda
glina glina Definicija Vrijednost
1. Zgrade i konstrukcije malo osjetljive 120 Δ/𝑙 0.003 – 0.006
2. Konstrukcije
statički određene 100 Δ/𝑙 0.005
statički neodređene betonske 50 60 0.001
statički neodređene čelične 60 80 0.002
3. Višekatne okvirne građevine
Δmax /𝑙
AB okviri s zidanom ispunom 80 60 0.0015
Čelični okviri sa zidan. ispunom 90 70 0.0025
4. Višekatne građ. s nosivim zid.
Δmax /𝑙
Omeđeni zdovi 100 60 0.0015
Predgotov. zid. ili monolit. bet. 80 50
5. AB konstrukcije
Krute (vodotornjevi, silosi, visoke pedi i sl.) 200 Δ/𝑏 0.003
Dimnjaci do 100 m visine 200 0.005
Dimnjaci preko 100 m vsine 100 0.002
6. Kranske staze 50 Δ/𝑙 0.0015 – 0.0025
• Vrijednosti iz prethodne tablice vrijede za uleknuti oblik deformacija. Za izbočeni oblik te vrijednosti treba
prepoloviti.
Uleknuti oblik Izbočeni oblik
• Granične vrijednosti horizontalnih pomaka vrhova stupa ili kata zbog slijeganja (H – visina stupa ili kata)
Vrsta građevine Horizontalni pomak (m)

Stupovi hale bez kranske staze
H/150
i/ili međukata
Prizemne zgrade H/300
Višekatne zgrade za svaki kat H/300
• Navedene granične vrijednosti se ne primjenjuju na neuobičajene konstrukcije i zgrade ili konstrukcije čiji
je intenzitet opteredenja izrazito nejednoličan

Nosivost plitkih temelja 1
• Slijeganje i kontaktno naprezanje ispod pravokutnog plitkog temelja na
pijesku probno opteredivanog do sloma (Leussink i dr. 1966 – prema
Smoltczyk 2003)
Oblik sloma u tlu
Plastificirane zone
u tlu prema
Slijeganje u ovisnosti o prosječnom Prandtlovom
kontaktnom normalnom naprezanju rješenju
Kontaktno normalno naprezanje Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 13
• Terzaghievo približno proširenje Prandtlovog rješenja nosivosti ta ispod
centrično opteredene temeljne trake (Terzaghi, 1943)
B N
1
B N
2
qf cN c
q 0N q
q0 1
𝑞f = 𝑐𝑁c + 𝐵𝛾𝑁𝛾 + 𝑞0 𝑁q
2
x
plastični
B
poluprostor
𝑞f nosivost tla (prosječno trakasto opterećenje koje izaziva slom u tlu

𝑐, 𝜑 parametri Mohr-Coulombovog zakona čvrstode
𝛾 jedinična (volumenska) težina tla
𝑞0 jednoliko podijeljeno normalno opteredenje
𝐵 širina temeljne trake
𝑁c , 𝑁𝛾 , 𝑁q faktori nosivosti, funkcije parametra 𝜑
• Nosivost prema Eurokodu 7
Drenirano stanje
𝑅v 1
′ = 𝑞f′ = 𝑐 ′ 𝑁c 𝑏c 𝑠c 𝑖c + 𝑞′ 𝑁q 𝑏q 𝑠q 𝑖q + 𝛾b 𝑏′ 𝑁𝛾 𝑏𝛾 𝑠𝛾 𝑖𝛾
𝐴 2
Nedrenirano stanje
𝑅v
=𝑞 = 𝜋+2 𝑐 𝑏 𝑠 𝑖 +𝑞
𝑓 u c c c
𝐴′
𝑅v vertikalna sila otpora tla

𝑐′, 𝜑′ efektivni (drenirani) parametri čvrstode
𝑐u nedrenirana čvrstoda
𝛾b uronjena jedinična težina tla (= 𝛾 − 𝛾w ) ili jedinična težina
tla 𝛾 ako je razina vode ispod plastificiranog dijela tla
𝑏′, 𝑙′ efektivna širina i dužina temelja (za ekscentrično
opteredenje, 𝑏′ = 𝑏 − 2𝑒b , 𝑙′ = 𝑙 − 2𝑒l )
𝑒b , 𝑒l ekscentricitet opteredenja u smjeru 𝑏 i 𝑙
𝛼 nagib temeljen plohe
𝑞, 𝑞′ vertikalno ukupno ili efektivno naprezanje u tlu pored
temelja na razini plideg dna temeljne plohe (na dubini 𝑑)
𝑁c , 𝑁q , 𝑁𝛾 faktori nosivosti
𝑏x , 𝑠x , 𝑖x faktori nagiba i oblika temelja, odnosno nagiba
opteredenja
𝑉, 𝐻 vertikalna i horizontalna komponenta opteredenja

Nosivost član
izraz
plitkih nedrenirano drenirano

𝜑′
𝑁q 1 tan2 450 + 𝑒 𝜋 tan 𝜑′
temelja 4 2
𝑏q 1 (1 − 𝛼 tan 𝜑′)2 ; 𝛼 izraženo u radijanima

𝑏′
𝑠q 1 1+ sin 𝜑′
𝑙′
𝑚
1 − 𝐻/(𝑉 + 𝐴′𝑐′ cot 𝜑′) , 𝐴′ = 𝑏 ′ 𝑙′
𝑏′ 𝑏′
𝑚 = 𝑚b = 2 + / 1+ kad H djeluje u smjeru b
𝑙′ 𝑙′
𝑖q 1 𝑙′ 𝑙′
𝑚 = 𝑚l = 2 + / 1 +𝑏′
kad H djeluje u smjeru l;
𝑏′
kad H djeluje pod kutom 𝜃 u odnosu na l, tada je
𝑚 = 𝑚𝜃 = 𝑚l cos 2 𝜃 + 𝑚b sin2 𝜃
𝑁c 2+𝜋 (𝑁q − 1) cot 𝜑′

1 − 2𝛼/(𝜋 + 2) ; 𝛼 izraženo
𝑏c 𝑏q − (1 − 𝑏q )/(𝑁c tan 𝜑′)
u radijanima
𝑏′
𝑠c 1 + 0.2 (𝑠q 𝑁q − 1)/(𝑁q − 1)
𝑙′
1 𝐻
𝑖c 1 + 1 − 𝐴′ 𝑐 ; 𝐴′ = 𝑏 ′ 𝑙′ 𝑖q − (1 − 𝑖q )/(𝑁c tan 𝜑′)
2 u
𝑁𝛾 0 2(𝑁q − 1) tan 𝜑′
𝑏𝛾 - 𝑏q
𝑏′
𝑠𝛾 - 1 − 0.3 𝑙′
𝑚+1
𝑖𝛾 - 1 − 𝐻/(𝑉 + 𝐴′𝑐′ cot 𝜑′) ; m kao za 𝑖q , 𝐴′ = 𝑏 ′ 𝑙′
Faktori
nosivosti
prema HRN
ENV 1997-
1:2008
(centralno i
𝑁c
vertikalno
opteredena
𝑁q
temeljna Za 𝜑 = 0:
traka) 𝑁c = 2 + 𝜋
𝑁γ 𝑁q = 1
𝑁γ = 0

Nosivost Dodatni izrazi za nosivost izvan Eurokoda 7
plitkih • U literaturi se mogu nadi mnogi drugi izrazi za
temelja 6 posebne slučajeve. Zanimljiv je slijededi koji se
odnosi na nosivost ukopanog plitkog temelja u
sitnozrno tlo u nedreniranim uvjetima, koji može biti
kritičan, posebno ako se radi o slabom tlu (normalno
do malo prekonsolidirano).
• Povedanje nosivosti zbog dubine ukopavanja temelja
ispod površine sitnozrnog tla u nedreniranim
uvjetima
𝑅v
= 𝑞𝑓 = 𝜋 + 2 𝑐u 𝑏c 𝑠c 𝑖c 𝑑c + 𝑞
𝐴′
U gornjem izrazu novi je faktor dubine 𝑑c (u odnosu na
ranije definirane faktore oblika i nagiba) koji prema
Meyerhofu (1963) predlaže približni izraz
𝑑
1 + 0.2 ′ za 𝑑/𝑏′ ≤ 2.5
𝑑c = 𝑏
1.5 za 𝑑/𝑏′ > 2.5
gdje je 𝑑 dubina temeljne plohe mjereno od površine tla.

• Komentari za korištenje izraza za nosivost tla
– Pri određivanju proračunske otpornosti tla ispod plitkih temelja u smislu Eurokoda 7, za
parametre tla treba koristiti proračunske vrijednosti; u PP3 koji se koristi u Hrvatskoj, to
znači da se karakteristične vrijednosti parametara čvrstode reduciraju odgovarajudim
parcijalnim koeficijentima (1.25 za efektivnu koheziju i tangens efektivnog kuta trenja,
odnosno 1.4 za nedreniranu čvrstodu). Naročitu pažnju treba posvetiti određivanju
karakterističnih vrijednosti parametara čvrstode kao opreznoj procjeni relevantnih
parametara u tlu.
– Za granično stanje nosivosti treba biti zadovoljeno 𝑉d ≤ 𝑅d . 𝑉d uključuje vertikalno
opteredenje na temelj, težinu temelja, težinu zasipa tla iznad temelja i druga opteredenja
tlom i vodom, sve množeno s odgovarajudim parcijalnim koeficijentima. Pritisak vodom
koji nije uzrokovan opteredenjem temelja treba uključiti u djelovanje (na primjer uzgon
na temelj treba uključiti u djelovanja kao povoljno, znači s parcijalnim koeficijentom 1.0
ili 0, ovisno radi li se o trajnoj ili prolaznoj razini podzemne vode). Otpornost 𝑅d iznosi
𝑅d = 𝑞fd 𝐴′ gdje je 𝑞fd proračunska vrijednost nosivosti (za PP3 nosivost tla izračunata
za proračunske vrijednosti parametara čvrstode tla - 𝑐′d = 𝑐k′ /1.25,
′
tan 𝜑d = (tan 𝜑k′ )/1.25, 𝑐ud = 𝑐uk /1.4; 𝐴′ je efektivna površina kontaktne plohe
između temelja i tla, 𝐴′ = 𝑏 ′ 𝑙′; indeksi „d” i „k” označavaju proračunsku, odnosno
karakterističnu vrijednost parametra čvrstode)

– Za sitnozrna slabo propusna tla (gline, prahovi) treba provjeriti nosivost i za nedrenirani
za drenirane uvjete; za krupnozrna tla dovoljno je provjeriti nosivost samo za drenirane
uvjete.
– Za temelje drugačijeg oblika od trakastog ili pravokutnog može se nosivost provjeriti za
ekvivalentni pravokutni temelj iste površine temeljne plohe kao i one analiziranog
temelja.
– U račun treba uključiti i najnepovoljniji mogudi položaj razine podzemne vode.
– Nosivost krupnozrnog tla u dreniranim uvjetima (osim vrlo rahlog pijeska, uskog temelja
i visoke podzemne vode) vrlo je velika. U tom de slučaju odlučujudi kriterij
dimenzioniranja temelja biti dozvoljeno slijeganje.

Neki posebni problemi
• Nehomogeno tlo
– Nehomogeno sitnozrno tlo u nedreniranim uvjetima (čvrstoda tla promjenjiva
s dubinom ispod razine temeljne plohe): (a) ako nedrenirana čvrstoda varira
manje od 50 % u u rasponu dubina od 0 do 2/3 efektivne širine temelja (𝑏′),
može se računati s prosječnom čvrstodom u tom rasponu dubina.
– U slučaju da se ispod čvršdeg sloja nalazi mekši čija je čvrstoda ne zadovoljava
prethodni uvjet, mogude je vertikalo opteredenje temelja rasprostrti na gornju
plohu mekog sloja na tlocrtnom liku koji je sličan tlocrtnom liku temelja, ali
stranica uvedanih za dubinu gornje plohe mekog sloja mjerenu od temeljne
plohe („širenje” vertikalnog naprezanja u čvršdem sloju u nagibu 2-vertikalno-
prema-1-horizontalno).
• Temelji uz postojede građevine
– Pri iskopu jame za temelj ili podrum blizu postojede građevine, treba provjeriti
da se iskopom ispod dna postojedeg temelja ne ugrozi stabilnost susjednih
temelja.

• Temelji rezervoara
– U slučaju rezervoara s mekanim dnom (na primjer limeno dno rezervoara),
treba provjeriti i lokalnu nosivost tla u zonama blizu ruba rezervoara. U tom
slučaju treba uzeti u obzir da nosivost tla u krupnozrnom homogenom tlu
raste od ruba prema središtu rezervoara prema skici sa str. 14. Proračunsko
kontaktno naprezanje, konstantno po dnu rezervoara, mora biti manje od
proračunske nosivosti izražene kao naprezanje (𝑞fd ) na vanjskom rubu
rezervoara (obzirom da je u krupnozrnom tlu 𝑐 ′ = 0, slijedi da je uz rub jedini
član koji doprinosi nosivosti onaj uz 𝑁q što znači da de u tom slučaju rezervoar
svakako trebati ukopati kako bi 𝑞fd = 𝑁q 𝜍v′ > 0). U slučaju da je tlo sitnozrno,
a nedrenirana čvrstoda promjenjiva s dubinom (tipično za normalno
konsolidirano tlo kojem čvrstoda linearno raste s dubinom, ali se pri površini
nalazi tanja čvršda prosušena kora), treba provjeriti nosivost rubnih prstenastih
dijelova rezervoara kao što je opisano za nehomogeno sitnozrno tlo (širina
temelja je tada širina rubnog prstena; nosivost treba provjeriti za više
pretpostavljenih širina prstena).

Orijentacijska dozvoljena prosječna računska kontaktna naprezanja (BS 8004:1986)
Grupa Vrsta Naprezanje (kPa) Napomena
Stijene Eruptivne i gnajs, dobre 10 000 Ispod razine
Tvrdi vapnenac i pješčenjak 4 000 trošenja stijene
Šist i škriljevac 3 000
Tvrdi šejl, prahovac 2 000
Meki šajl i prahovac 600
Tvrda kreda i meki vapnenanac 600
Tlo Zbijeni šljunak 600 Širina temelja ne
Rahli šljunak 200 manja od 1 m,
voda na vedoj
Zbijeni pijesak 300 dubini
Rahli pijesak 100
Krute gline 150 - 300 Tla podložna
Čvrste gline 75 - 150 konsolidaciji
Meke gline i prahovi <75
Otpornost na klizanje 1
• Otpornost na klizanje važna kod građevina sa značajnim poprečnim
opteredenjem (potporni zidovi, upornjaci mostova, opteredenje pri
potresu i drugo).
• Otpornost na klizanje je granično stanje GEO.
• Otpornost na klizanje plitkog temelja treba prema Eurokodu 7 biti
dokazana nejednakošdu
𝐻d ≤ 𝑅d + 𝑅pd
gdje 𝐻d uključuje proračunske vrijednosti svih komponenti opteredenja u
ravnini temeljne plohe, 𝑅d je proračunska otpornost na klizanje, a 𝑅pd
proračunska otpornost tla na stranama temelja. Ovu se posljednju može
uzeti u obzir jedino ako je nedvojbeno da de ona biti prisutna tijekom
čitavog životnog vijeka temelja (na primjer, ne može se očekivati da de
nekim naknadnim radovima tijekom životnog vijeka temelja tlo pored
temelja biti uklonjeno).

• U PP3 za drenirane uvjete je
𝑅d = 𝑉d′ tan 𝛿d
gdje je 𝛿d kut trenja između temelja i tla, a 𝑉d′ efektivna proračunska
komponenta nepovoljne rezultante opteredenja temelja okomita na
temeljnu plohu, uključivo uzgon od pritiska podzemne vode. Nepovoljnost
se određuje obzirom na proračunsku situaciju klizanja izborom parcijalnog
koeficijenta 1.0 a stalno, odnosno 0 za prolazno opteredenje; također
treba uzeti u obzir da li su 𝐻d i 𝑉d′ zavisna ili nezavisna.
• Za temelje koji se izvode ugradnjom svježeg betona neposredno na tlo
tan 𝛿k = tan 𝜑cv ,
gdje je 𝜑cv efektivni kritični kut trenja tla na kontaktu s temeljom.

• Veličina kritičnog kuta trenja rijetko se posebno mjeri pa ju se u praksi
procjenjuje. Za krupnozrna tla (pijesak, šljunak) i niskoplastične prahove i
gline je veličina 𝜑cv vrlo rijetko veda od oko 300, slijedi da je najveda
vrijednost tan 𝜑cv oko 0.58 (ili približno 0.6),
max 𝜑cv ≈ 300 ,
max tan 𝜑cv = max tan 𝛿k ≈ 0.6
a za PP3 najveda vrijednost tan 𝛿d oko 0.46 (ili približno 0.5)
max tan 𝛿d = max tan 𝜑cv /1.25 ≈ 0.5
a odnosi se na krupnozrna tla i nisko plastične prahove i gline;
• Za sitnozrna tla visoke plastičnosti taj je kut niži, a može se računati iz
približne korelacije
sin 𝜑cv = 0.8 − 0.094 ln 𝐼P
(indeks plastičnosti 𝐼P je izražen u %).

• U slučaju istom kao prethodnom, ali su temelji predgotovljeni (betonski
temelj izrađen u kalupu i spušten na tlo),
2
tan 𝛿k = (tan 𝜑cv );
3
2
Za PP3 tan 𝛿d = (tan 𝜑cv )/1.25
3
• U nedreniranim uvjetima
𝑅d = 𝐴′ 𝑐u;d ;
𝐴′ je efektivna površina kontaktne plohe 𝐴′ = 𝑏 ′ 𝑙′; u PP3 proračunska
vrijednost nedrenirane čvrstode je
𝑐u;d = 𝑐u;k /1.4
(𝑐u;k je karakteristična vrijednost nedrenirane čvrstode).
• Ako voda ili zrak može dosegnuti kontaktnu površinu između temelja i
nedreniranog glinovitog tla, a razvoj negativnog tlaka vode (usis) nije
izvjestan, dodatno treba za nedrenirane uvjete provjeriti nejednakost
𝑅d ≤ 0.4𝑉d .

• Temelji se obično ne ugrađuju neposredno na sitnozrno tlo, ved se na dno
iskopa prvo stavi ili drenažni tanji sloj pijeska ili šljunka ili mršavog betona
debljine oko 10 cm ili deblji. U slučaju da se radi o pijesku ili šljunku, osim
klizanja na kontaktu temelja s tim slojem, treba provjeriti da klizanje ne
nastane kroz originalno temeljno tlo neposredno ispod sloja pijeska ili šljunka
ili čak kombinirano, dijelom kroz pijesak ili šljunak, a dijelom kroz originalno
tlo.
• U slučaju da temelj ne zadovolji uvjete klizanja (često kod temelja potpornih
zidova), proširenje temelja nede dati zadovoljavajudi učinak. Rješenje se može
potražiti u zakošenju temeljne plohe ili ugradnji odgovarajudeg zuba na dnu
temelja, kojim se postiže sličan učinak zakošenju temeljne plohe.
• U slučaju temeljena a stijeni, ne treba računati s prionjivošdu lijevanog betona
i stijene, ved je bolje problem klizanja riješiti zakošenjem temeljne plohe ili
izvedbom armiranog betonskog „zuba” koji ulazi u za to predviđen rov u
stijeni.

Slijeganje plitkih temelja 1
Povijesna perspektiva
• Terzaghi (1936) piše: „Tkogod očekuje od mehanike tla skup jednostavnih,
tvrdih i brzih pravila za proračun slijeganja, bit de duboko razočaran. On bi
također mogao očekivati jednostavno pravilo za konstrukciju geološkog
profila iz podataka jedne probne bušotine. Priroda problema strogo
isključuje mogudnost uspostave takvog pravila. Ako inženjer želi uživati
prednosti nedavnog razvoja u tom polju, on bi trebao prije svega studirati
pravila osiguranja pouzdanih zapisa slijeganja, a zatim opažati građevne na
svom području. Nakon što u tome provede izvjesno vrijeme, otkrit de
vrijednost informacija koje može dobit od mehanike tla.”
• Simons i Menzies (2001), izražavajudi široko prihvadeno mišljenje, tvrde da
bez obzira na fantastični razvoj računala i druge tehnologije, Terzaghieva
opaska od prije 2/3 stoljeda u izvjesnoj mjeri vrijedi i danas.

Osnovne pretpostavke standardnih postupaka prognoze slijeganja (vertikalnih
pomaka) plitkih temelja od vertikalnog opteredenja:
1. Kontaktno naprezanje između temelja i tla u tlu izaziva dodatna
naprezanja (dodatna u odnosu na postojede početno od vlastite težine
tla, djelovanja podzemne vode i drugih uzroka koji su prethodili izgradnji
temelja) bliska onima kojima bi takvo kontaktno naprezanje izazvalo u
linearno elastičnom tlu.
2. Vertikalne deformacije u tlu jednake su vertikalnim deformacijama
zamišljenih uzoraka tla, opteredenih početnim naprezanjima, nastale
podvrgavanjem tih uzoraka dodatnim naprezanjima nastalih od
opteredenja temelja.
3. Kako je vertikalna deformacija u bilo kojoj točci duž neke zamišljene
vertikale u tlu derivacija vertikalnog pomaka u tlu u smjeru te vertikale,
integral vertikalnih deformacija od neke duboke nepomične točke do
temeljne plohe daje slijeganje točke na temeljnoj plohi.

U provedbi se u okviru točke (1) koriste gotova rješenja teorije elastičnosti, a u okviru
točke (2) laboratorijski pokusi na neporemedenim uzorcima tla ili korelacije s
pogodnim terenskim pokusima. Kako ograničenja raspoložive laboratorijske opreme,
problemi oko osiguranja neporemedenih uzoraka tla i problemi oko interpretacije
rezultata pokusa ne omoguduje strogo pridržavanje točke (2), uvode se različite, manje
ili više pojednostavljujude pretpostavke, ovisno o predloženoj metodi prognoze
slijeganja.
S druge strane, korelacije s terenskim pokusima dobivene su korelacijama mjerenih
slijeganja na nizu građevina s rezultatima terenskih pokusa koristedi teoretska rješenja
iz točke (1). Prvenstveno zbog ograničenog ispitivanja tla i pitanja relevantnosti
rezultata pojedinog terenskog pokusa za prognozu slijeganja, te u manjoj mjeri
nedostatka u pretpostavci (1), tipične korelacije obilježava dosta veliki rasap rezultata.
Svi ti nedostaci u pravilu prognozu slijeganja plitkih temelja čine vrlo grubom.
Povedanim opsegom laboratorijskih i terenskih pokusa ta se nesigurnost u prognozi
slijeganja samo djelomično može smanjiti. Opažanje slijeganja sličnih temelja na istom
tlu (na primjer, susjednih građevina), ili probna opteredenja (koja su zbog skupode vrlo
rijetka) mogu znatno smanjiti tu nesigurnost.
„Edometarski” postupak koji se koristi u Hrvatskoj
– U Hrvatskoj projektanti obično koriste varijantu standardnog postupka u kojem
se prvo računaju dodatna vertikalna naprezanja u tlu uz pretpostavku tla kao
homogenog linearno elastičnog polu-prostora, a vertikalne se deformacije duž
zamišljene vertikale računaju uz pretpostavku da se bočne deformacije tla
mogu zanemariti. Iz ove druge pretpostavke slijedi da se za proračun
deformacija mogu koristiti rezultati edometarskih pokusa.
– U tom se slučaju slijeganje bilo koje točke na temeljnoj plohi ili na površini tla
izvan temeljne plohe se dobije kao
𝑑 𝑑 Δ𝜎v (𝑦)
𝑠= 𝜖 (𝑦)𝑑𝑦
0 v
= 0 𝐸 (𝑦)
𝑑𝑦 pri čemu 𝑦 označava dubinu točke na
oed
vertikali mjereno od temeljne plohe ili površine tla, 𝑑 je dubina do koje se
praktično provodi integracija (od dvije do tri širine temelja ili dubina do
krutog sloja čije deformacije nede bitno doprinijeti slijeganju), Δ𝜍v (𝑦) je
dodatno vertikalno naprezanje u tlu u dubini 𝑦 na promatranoj vertikali,
izazvano opteredenjem temelja, a 𝐸oed (𝑦) je veličina edometarskog modula
na istoj dubini 𝑦.
– Dodatno vertikalno naprezanje Δ𝜍v računa se korištenjem principa superpozicije za
elastična tijela iz osnovnog Boussnesqovog rješenja (Boussinesq 1885) za
raspodjelu naprezanja u elastičnom poluprostoru izazvane koncentriranom silom
kao Δ𝜍v (𝑦) = 𝐴

𝑖 𝑅, 𝑦 𝑝 𝑥, 𝑧 𝑑𝑥𝑑𝑧 , 𝑝(𝑥, 𝑧) je kontaktno normalno naprezanje
između temelja i tla na udaljenosti 𝑅 = 𝑥 2 + 𝑦 2 + 𝑧 2 od promatrane vertikale,

𝑖(𝑅, 𝑦) je dodatno vertikalno naprezanje na dubini 𝑦 od površine elastičnog
poluprostora izazvano jediničnom koncentriranom vertikalnom silom na površini
3𝑦 3
poluprostora i udaljenosti 𝑅 od promatrane vertikale i iznosi 𝑖 𝑅, 𝑦 =
2𝜋𝑅5
(Boussinesqovo rješenje), a 𝐴 je područje integracije omeđeno rubom kontaktne

plohe između temelja i tla. Za konstantno podijeljeno opteredenje Δ𝜍v (𝑦) =
𝑝𝐼(𝑦), 𝐼(𝑦) = 𝐴
𝑖 𝑅, 𝑦 𝑑𝑥𝑑𝑧
– Za pojedine jednostavnije slučajeve dostupni su gotovi analitički izrazi. Tako za
slučaj vertikale ispod središta jednolikog kružnog opteredenja intenziteta 𝑝 i
polumjera 𝑎 (Poulos i Davies 1974)
3
𝑦 2 2
𝑦 𝑦 𝑦 𝑎
Δ𝜍v 𝑎
= 𝑝𝐼 𝑎
, 𝐼 𝑎
= 1− 𝑦 2
1+ 𝑎
a vertikalni pomak ispod središta opteredenja na dubini 𝑦
𝑦 2𝑝𝑎 𝑦
𝑠 = 1 − 𝜈2 𝑓 ,
𝑎 𝐸 𝑎
𝑦
𝑦 𝑦 2 𝑦 𝑎
𝑓 𝑎
= 1+ 𝑎
− 𝑎
1+
𝑦 2
2 1−𝜈 1+ 𝑎

𝑦 Δ𝜍v
Slijeganje 𝐼
𝑎
=
𝑝
plitkih
temelja 7
Faktor utjecaja
za vertikalno
naprezanje 𝑦
ispod središta 𝑎
jednolikog
vertikalnog
kružnog
opteredenja na
površini linearno
elastičnog
poluprostora

Slijeganje
plitkih
temelja 8
Faktor utjecaja
za vertikalni
pomak ispod
središta
jednolikog
vertikalnog
kružnog
opteredenja na
površini linearno
elastičnog
poluprostora
𝑦 𝑠𝐸
𝑓 =
𝑎 2𝑝𝑎(1 − 𝜈 2 )
– Za dodatno vertikalno naprezanje ispod vrha pravokutne plohe na površini
elastičnog poluprostora, dimenzija 𝑏 x 𝑙 opteredene jednoliko rasprostrtim
normalnim opteredenjem 𝑝, dodatno vertikalno naprezanje na dubini 𝑦 iznosi:
𝑝
Δ𝜍v = 2𝜋 𝐼(𝑦)
𝑚𝑛(1 + 𝑚2 + 2𝑛2 ) 𝑚
𝐼 𝑦 = + atan
(1 + 𝑛2 )(𝑚2 + 𝑛2 ) 1 + 𝑚2 + 𝑛2 𝑛 1 + 𝑚2 + 𝑛2
gdje je 𝑚 = 𝑙/𝑏, a 𝑛 = 𝑦/𝑏 (Steinbrennerovo rešenje; Steinbrenner 1934,

Newmark 1935; prema Poulos i Davies 1974, Milovid 1974). Zanimljivo je
napomenuti da ovo, kao i rješenje za kružno opteredenje, ne ovisi o
Youngovom modulu 𝐸 ni Poissonovom broju 𝜈 elastičnog poluprostora.

– Vertikalni pomak na dubini 𝑦 ispod vrha pravokutnog opteredenja na površini:
𝑝𝑏 1−2𝜈
𝑠 𝑦 = 1 − 𝜈 2 𝑓, 𝑓 = 𝐴− 𝐵
𝐸 1−𝜈
2𝑚 2
1 1+ 1+𝑚2 +𝑛2 𝑚+ 1+𝑚2 +𝑛2
𝐴= ln
2𝜋 1+𝑛2 𝑚2 +𝑛2 𝑚
𝑛 𝑚
𝐵 = 2𝜋 atan
𝑛 1+𝑚2 +𝑛2
– Za drugačija opteredenja, kao i za vertikale na drugim položajima, rješenja se

mogu dobiti odgovarajudom superpozicijom navedenih rješenja. Tako, na
primjer, rješenje za vertikalu ispod težišta pravokutne jednoliko opteredene
plohe jednako je četverostrukom rješenju za slučaj ispod vrha te plohe, pri
čemu je tada 𝑚 = 𝑙/𝑏, a 𝑛 = 2𝑦/𝑏, jer se kod tog slučaja u težištu dodiruju
četiri slične pravokutne plohe, ali dvostruko manjih stranica.

Slijeganje 0.1
0.00 0.05 0.10 0.15 0.20 0.25
0.1
plitkih 0
0
0
0
temelja 11 0
0
𝑙 0
0
0.5 𝑏 0.5
Faktor utjecaja 0.1
y/b
2 2
za vertikalno
𝑦 0.2
2 2
naprezanje
ispod vrha 𝑏 4
4
0.5 4
4
5.0 1 5.0
jednolikog 2
vertikalnog 5
10
pravokutnog 15
∞
15
opteredenja na 20 20
površini linearno 35
40
35
40
elastičnog 50.0 50.0
0.00 0.05 0.10 0.15 0.20 0.25
poluprostora
𝑦 𝑙 Δ𝜍v
I
𝐼 , =
𝑏 𝑏 𝑝
Slijeganje
plitkih
temelja 12
Faktor utjecaja
za vertikalni
pomak ispod
vrha jednolikog
vertikalnog
pravokutnog
opteredenja na
površini linearno
elastičnog
poluprostora
𝑠𝐸
𝑓 =
𝑝𝑏(1 − 𝜈 2)
• Superpozicija rješenja za druge položaje točke u tlocrtu ispod koje se
računa dodatno naprezanje ili slijeganje:
(a) točka unutar opteredene plohe, (b) točka izvan opteredene plohe
(a ) (b)
I III I A
III A
a a A a
AA
a II IV A
II IV b A
A AA
b
b
b
c
c d
c d
d d c
fA (y ) fAI (y ) fAII (y ) fAIII (y ) fAIV (y )
fA (y ) fAI (y ) fAII (y ) fAIII (y ) fAIV (y )

Primjeri raspodjela dodatnog vertikalnog naprezanja
Približna metoda 2V:1H
B
p
legenda :
1:2
teorija elasticnosti
x
0,4 1 1
yy/p
0,0
2 2

Teorija linearnog elastičnog Teorija linearnog elastičnog
poluprostora: poluprostora:
Δ𝜍v /𝑝 za jednoliko podijeljeno Δ𝜍v /𝑝 za jednoliko podijeljeno
opteredenje 𝑝 (kN/m2) ispod kvadrata opteredenje 𝑝 (kN/m) ispod trake širine
stranice 𝐵 (desno) i ispod 𝐵 (desno) i ispod koncentrirane sile
koncentrirane sile 𝐹 = 𝑝𝐵2 (lijevo) 𝐹 = 𝑝𝐵 (lijevo)
x/B x /B x/B x /B
1 .2 5 1 .0 0 0 .7 5 0 .5 0 0 .2 5 0 .2 5 0 .5 0 0 .7 5 1 .0 0 1 .2 5 3 .5 2 .5 1 .5 0 .5 0 .5 1 .5 2 .5 3 .5
0 .0 0 0 .0 0 0 0
0 .2 5 0 .2 5
1 1
0 .5 0 0 .5 0
0 .7 5 0 .7 5
2 2
y /B
y/B
1 .0 0 1 .0 0 y/B
y /B
1 .2 5 1 .2 5
3 3
1 .5 0 1 .5 0
1 .7 5 1 .7 5 4 4
2 .0 0 2 .0 0
1 .2 5 1 .0 0 0 .7 5 0 .5 0 0 .2 5 0 .0 0 0 .2 5 0 .5 0 0 .7 5 1 .0 0 1 .2 5
5 5
x/B x /B
3 .5 2 .5 1 .5 0 .5 0 .5 1 .5 2 .5 3 .5
(Usporedi slike i obrati pažnju na mjerilo!) x/B x /B

Slijeganje plitkih
Teorija linearnog elastičnog poluprostora:
temelja 16
Raspodjela normaliziranih vertikalnih naprezanja 𝜍yy /𝑝 i 𝜍rr /𝑝 (lijevo) i
normaliziranih invarijanti naprezanja (𝜍yy + 2𝜍rr )/(3𝑝) i (𝜍yy − 𝜍rr )/𝑝 (desno)
u linearno elastičnom poluprostoru s Poissonovim brojem 𝜇 = 0.5 duž vertikale
ispod središta kruga polumjera 𝑎 opteredenog jednoliko podijeljenim
opteredenjem 𝑝
normalizirano naprezanje normalizirane invarijante
2a D p
0.0 0.5 1.0 1.5 0.0 0.5 1.0 r
0 0
y
1 1
A
normalzirana dubina (y/a)
2 2
y
Normalizirana
naprezanja ( = 0.5 )
3 yy () 3
Normalizirane
yy ()
invarijante ( = 0.5 )
4 4
rr () yyrrp
rr () yyrrp
5 5
6 6

Teorija linearnog elastičnog poluprostora:
Raspodjela normaliziranih vertikalnih pomaka 𝐸𝑠y /(𝑝𝑎) (lijevo) i normaliziranih
vertikalnih deformacija 𝐸𝜖yy /𝑝 (desno) u linearno elastičnom poluprostoru duž
vertikale ispod središta kruga polumjera 𝑎 opteredenog jednoliko podijeljenim
opteredenjem 𝑝
normalizirani vertikalni pomak, E sy/(p a) normalizirana vertikalna deformacija, E yy/p 2a D p
0 0.5 1 1.5 2 0 0.5 1
r
0 0
y
1 1 A
y
normalzirana dubina (y/a)
2 2
𝑝𝐷
(1 − 𝜈 2 )
3 3
𝑠=
𝐸
4 4
 
 
5 5
6 6

• Uslojeno tlo s poznatim Youngovim modulima i Poissonovim brojevima
Vertikalni pomak točke u linearno elastičnom

i homogenom poluprostoru:
𝑝𝑏 𝑙 𝑦
𝑠 𝑦 = 1 − 𝜈 2 𝑓, 𝑓=𝑓 , ,𝜈
𝐸 𝑏 𝑏
𝐸1 , 𝜈1
Približni izraz za uslojeni linearno-elastični
𝑔 poluprostor:
𝑦𝑖 𝐸𝑖 , 𝜈𝑖 𝑛 𝑛
𝑠 𝑦=0 = Δ𝑠𝑖 = 𝑝𝑏 (1 − 𝜈𝑖 )Δ𝑓𝑖

𝑦𝑖𝑑
𝑖=1 𝑖=1
Δ𝑠𝑖 je doprinos slijeganju 𝑖-tog sloja.
𝐸𝑛 , 𝜈𝑛
𝑔 𝑔
Δ𝑓𝑖 = 𝑓𝑖 − 𝑓𝑖𝑑 , Δ𝑓𝑛 = 𝑓𝑛
𝑦 𝑔
g 𝑙 𝑦𝑖 𝑙 𝑦𝑖𝑑
𝑓𝑖 =𝑓 ,
𝑏 𝑏
, 𝜈𝑖 , 𝑓𝑖𝑑 =𝑓 , , 𝜈𝑖
𝑏 𝑏
• Slijeganje na Gibbsonovom poluprostoru
Gibbson (1967) je našao analitičko rješenje za slijeganje nehomogenog
linearno elastičnog sloja, u kojemu modul elastičnosti raste proporcionalno
dubini, 𝐸u = 𝜆𝑦, i u kojem je Poissonov broj 𝜈u = 0.5, opteredenog jednolikim
vertikalnim površinskim opteredenjem 𝑝 na temeljnoj površini proizvoljnog
oblika:
3𝑝
bilo gdje unutar opterećene plohe
𝑠0 = 2𝜆
0 bilo gdje izvan opterećene plohe
neovisno o debljini sloja (jedinica parametra 𝜆 je sila/(dužina)3; vidi detaljnije u
Gibbson, 1974). Zanimljivo je da su naprezanja u takvom nehomogenom
poluprostoru jednaka onom u homogenom. Takvo nehomogeno tlo
karakteristično je za sloj normalno konsolidiranog tla u kojem je vertikalno
efektivno naprezanje 𝜍v′ = 𝛾b 𝑦 (𝛾b je ronjena jedinična težina tla), a
nedrenirani modul 𝐸u je proporcionalan s vertikalnim efektivnim
naprezanjem.
Ako se opteredene zamijeni s krutim temeljom, kod kojeg postoji trenje
između tla i temelja, slijeganje de se zbog trenja smanjiti.

Kružni apsolutno kruti
temelj (Borowicka 1939)
• Raspodjela naprezanja ispod krutog temelja
P
b
Kontaktno normalno
naprezanje x
1.5
Slijeganje
površine 1
p/p sr
p/psr
0.5
Elastični poluprostor psr = P/(2b)
0
-1 -0.5 0 0.5 1
x/ b
Mekani temelj
𝑝 2 1
Kruti temelj =
𝑝sr 𝜋 𝑥 2
1−
𝑏
• Postupak Maynea i Poulosa (Mayne i Poulos 1999) za slijeganje krutog i ukopanog
temelja
Plitki temelj proizvoljnog oblika kontaktne površine 𝐴, optereden centričnom vertikalnom silom 𝑃,
debljine 𝑡, na dubini temeljenja 𝑑, zamjenjuje se ekvivalentnim kružnim temeljem polumjera
𝐴
𝑎=
𝜋
Slijeganje takvog kružnog temelja dobije se kao

𝑠 = 𝑠(y=0) 𝐼F 𝐼E
gdje je 𝑠(y=0) slijeganje u središtu kružno g opteredenja polumjera 𝑎 intenziteta 𝑝 = 𝑃/𝐴 na

elastičnom uslojenom poluprostoru kome je gornja granica na dubini temeljenja, a korekcije zbog
krutosti temelja 𝐼F i njegove ukopanosti 𝐼E su
𝐸 𝑡 3
, 𝐾F = betona
𝜋 1
𝐼F = + , (𝐸tla = 𝐸tla (𝑦 = 𝑎)),
4 4.6+10 𝐾 𝐸 𝑎
F tla
1
𝐼E = 1 − 2𝑎
3.5 +1.6 exp(1.22𝜈−0.4)
𝑑

• Komentari
– Dodatno vertikalno naprezanje u poluprostoru pada s dubinom ispod
opteredenja na površini tog poluprostora.
– Dodatno vertikalno naprezanje na dubini oko 1.5𝐷 od jednoliko podijeljenog
opteredenja 𝑝 na kvadratnoj plohi širine 𝐵 približno je jednako takvom
naprezanju ispod koncentrirane rezultante takvog opteredenja (𝐹 = 𝑝𝐵2 ). Za
jednoliko opteredenje na traci širine 𝐵, ta dubina je znatno veda i iznosi oko
3𝐷.
– Najvede vertikalne deformacije ispod kružnog jednolikog opteredenja
promjera 𝐷 nalaze se na dubini oko 0 ≤ 𝑎 ≤ 𝐷/2 ovisno o Poissonovm broju.
– Slijeganje točke na površini linearno elastičnog poluprostora ispod kružnog
jednolikog opteredenja približno je jednako skradenju isto opteredenog štapa
kojemu su promjer i dužina jednaki promjeru kružno opteredene plohe.

Određivanje edometarskog modula
Edometarski modul 𝐸oed određuje se iz
edometarske krivulje 𝑒 = 𝑒 log 𝜍v′ . Za zadanu
𝑒0
Koeficijent pora, 𝑒
takvu krivulju je Δ𝑒
Δ𝜎v
𝐸oed 𝑦 = 𝜖v
,
pri čemu je
𝑒(log(𝜎 ′
𝜖v =
Δ𝑒
− 1+𝑒 =− v0+Δ𝜎v))−𝑒0 ,
0 1+𝑒0
′
𝜍v0 i 𝑒0 su vertikalno efektivno naprezanje
log 𝜍v′
+Δ𝜍v )
log 𝜍v0
odnosno koeficijent pora u tlu na dubini 𝑦 na
′
promatranoj vertikali prije izgradnje temelja
log(𝜍v0
′
′
(𝜍v0 se ponekad naziva početnim ili geološkim
naprezanjem).

U slučaju da je Δ𝜍v mali u odnosu na
′ 1
𝜍v0 , a nagib edometarske krivulje
𝑑𝑒 𝑑𝑒
𝐶 = − 𝑑 log 𝜎′ = − ln 10 𝑑𝜎′ 𝜍v′ , 𝐶
v v
izraz za edometarski modul može se
zamijeniti izrazom (uz
ln 10 ≈ 2.3 ≈ 1/0.434) za tangentni
edometarski modul
log 𝜍v′
log 𝜍v0
0.434 1+𝑒0 ′
𝐸oed ≈ 𝐸oed,t = 𝜍v0 .
′
𝐶

Za prekonsolidirano stanje tla, u kojem su
vertikalna efektivna naprezanja manja od
′
naprezanja prekonsolidacije 𝜍p (𝜍v0 < 𝜍p i 1
𝐶r
′
𝜍v0 + Δ𝜍v ≤ 𝜍p ), za nagib 𝐶 u slučaju
1
opteredenja ili rasteredenja treba staviti
indeks rekompresije 𝐶r , a za normalno 𝐶c
konsolidirano stanje, gdje su efektivna
naprezanja u tlu jednaka naprezanju
prekonsolidacije, za 𝐶 treba u slučaju
opteredenja uvrstiti indeks kompresije 𝐶c ,
log 𝜍v′
log 𝜍p
a u slučaju rasteredenja indeks
rekompresije 𝐶r .
• Na krutost tla utječe početno stanje naprezanja u tlu (stanje naprezanja
prije izgradnje temelja)
𝜍v (𝑦) = 𝑘−1𝑖=1 𝛾𝑖 𝑑𝑖 + 𝛾𝑘 (𝑦 − 𝑦𝑘 ) za 𝑦𝑘 ≤ 𝑦 ≤ 𝑦𝑘+1 , 𝛾𝑖 je jedinična težina,

a 𝑑𝑖 debljina 𝑖-tog sloja; a 𝑦𝑘 je dubina gornje plohe 𝑘-tog sloja.
𝜍v′ 𝑦 = 𝜍v 𝑦 − 𝑢(𝑦) , 𝜍𝑕′ = 𝐾0 𝜍v′
O 𝜍vzz 𝜍h′ = 𝐾0xx𝜍v′ K

=0 𝐾zz0 (𝜍v − 𝑢)
1
x Naprezanja u
1 K0
sloj 1 E1, 1, 1 1 vodoravno
2
uslojenom
1
tlu
sloj 2 E2 , 2 , 2
3
sloj 3 E 3, 3, 3 1
z 𝑦z 𝑦z
𝑦
Komentari
– Obzirom da se edometarska krivulja odnosi na tla u kojem je konsolidacija
završena, slijeganja koja se dobiju „edometarskim” postupkom predstavljaju
konačna slijeganja temelja nakon završene konsolidacije tla (slijeganja
odgovaraju dreniranim uvjetima u tlu). Za sitnozrno tlo, gdje je konsolidacija
dugotrajna, ovim se postupkom ne mogu odrediti slijeganja u nedreniranim
uvjetima koja se odvijaju istovremeno s nanošenjem opteredenja temelja.
– „Edometarski” postupak nije prikladan za proračun slijeganja na krupnozrnom
tlu jer za takva tla nije praktično (a obično niti mogude) ispitati neporemedene
uzorke tla u edometru.
– Zanemarenje bočnih deformacija u tlu približno odgovara slučajevima plitkih
tanjih slojeva tla čija dubina je mala u odnosu na širinu jednoliko rasprostrtog
opteredenja na površini.
Slijeganja u vodom zasidenom linearno elastičnom tlu
– Na primjeru vodom zasidenog linearno elastičnog tla razmotrit de se slučajevi
trenutačnih slijeganja pri nedreniranim uvjetima u tlu, konačnih slijeganja u
dreniranim uvjetima, dio slijeganja koji se ostvaruje konsolidacijom u tlu te
problem zanemarenja bočnih deformacija u „edometarskom” postupku
proračuna slijeganja.
– Slijeganje 𝑠 neke točke na površini linearno elastičnog poluprostora ispod
proizvoljne točke unutar vertikalno opteredenog temelja može se opisati
opdim izrazom
𝑝𝑏
𝑠 = 𝑓 𝐸 (1 − 𝜈 2 )
gdje je 𝑓 koeficijent koji visi o obliku tlocrtne površine i krutosti temelja, 𝑝 je
prosječno kontaktno naprezanje između temelja i tla (za kruti temelj 𝑝 = 𝑉/𝐴,
𝑉 je sila – vertikalno opteredenje, 𝐴 je površina temeljne plohe), 𝑏 je širina
temelja, a 𝐸 i 𝜈 su Youngov modul elastičnosti i Poissonov broj elastičnog
poluprostora.

– Veličine koeficijenta 𝑓 za neke tipične slučajeve prikazuje slijedede tablica
(Winterkorn, Fang 1991)
Oblik Mekani temelj Kruti
Temelja središte vrh prosjek temelj
kružni 1 0.64 0.85 0.79

kvadratni 1.12 0.56 0.95 0.99
pravokutni
l/b = 2 1.52 0.76 1.30
l/b = 3 1.78 0.88 1.52
l/b = 5 2.10 1.05 1.83
l/b = 10 2.53 1.26 2.25
l/b = 100 4.00 2.00 3.70

• Trenutačno i konačno slijeganje tada de odnos trenutnog i konačnog
– Ako u dreniranim uvjetima linearno slijeganja biti (nakon uvrštavanja u
elastični poluprostor ima parametre izraz za slijeganje)
𝑠0 1
𝐸′ i 𝜈′, a u nedreniranim uvjetima =
𝑠0 +𝑠1 2(1−𝜈′ )
parametre 𝐸u i 𝜈u = 0.5, tada de Za mogudi raspon 0 < 𝜈′ < 0.3 slijedi
zbog jednakosti modula posmika u 𝑠0
0.5 < 𝑠 +𝑠 < 0.7
dreniranim i nedreniranim uvjetima 0 1
′ 𝐸′ 𝐸u
(𝐺 = ′ ≡ 𝐺u = ) vrijediti
2 1+𝜈 3
3𝐸 ′
𝐸u = . Ako se sa 𝑠0 označi
2 1+𝜈′
trenutno slijeganje u nedreniranim
uvjetima, a sa 𝑠0 + 𝑠1 konačno Mogudi 𝜈′
slijeganje u dreniranim uvjetima (𝑠1
se tada naziva konsolidacijskim
slijeganjem koje prikazuje dodatno
slijeganje koje de se ostvariti tijekom
dugotrajnog procesa konsolidacije),

– U realnom mekom sitnozrnom tlu odnos trenutnog i konačnog slijeganja može
biti i nešto manji od 0.5 zbog vedeg dodatnog tlaka vode izazvanog smicanjem.
• Utjecaj zanemarivanja bočnih deformacija u „edometarskom” postupku
proračuna slijeganja
1−𝜈′
– Edometarski i Youngov modul povezani su izrazom 𝐸oed = 𝐸′ (1−2𝜈′ )(1+𝜈′ )
– Zanemarivanje bočnih deformacija isto je kao zamjena 𝐸′ → 𝐸oed i 𝜈′ → 0
– Uvrštavanjem u izraz za slijeganje slijedi za odnos konačnog slijeganja po
„edometarskom” u odnosu na točni proračun
𝑠0 +𝑠1
oed = 1−2𝜈′
𝑠0 +𝑠1 1−𝜈′ 2
što za 𝜈 ′ = 0 daje 1 (nema pogreške u „edometarskom” postupku), a za
𝜈 ′ = 0.3 daje 0.82 („edometarski” postupak podcjenjuje konačno slijeganje za
oko 20 %). To znači da za očekivani raspon Poissonovih brojeva za tlo kao i
opdenito očekivanu točnost procjene slijeganja u geotehničkom inženjerstvu,
pogreška koja se unosi „edometarskim” postupkom nije značajna.
• Procjena trajanja konsolidacije tla
– Konsolidacija vodom zasidenog tla u slojevima ispod plitkog temelja složeni je
trodimenzionalni problem kojeg je mogude točnije procijeniti samo složenim
numeričkim postupcima (konačni elementi). U jednostavnijem slučaju, ako među
slojevima tla jedan koji je mekan i slabo propustan, a ima znatan utjecaj na konačno
slijeganje temelja, može se približno primijeniti jedno-dimenzionalna (Terzaghieva)
teorija konsolidacije. Ako se u tom slučaju s Δ𝑠1 označi doprinos konačnog
konsolidacijskog slijeganja tog sloja (izračunato kao
Δ𝑠1 = Δ𝑠0 + Δ𝑠1 − Δ𝑠0
na jedan od ranije opisanih načina), a s 𝑈(𝑇v ) prosječni stupanj konsolidacije
(0 ≤ 𝑈 ≤ 1; 𝑇v je vremenski faktor dan izrazom 𝑇v = 𝑐v 𝑡 𝑑 2 ), 𝑐v je koeficijent
konsolidacije 𝑐v = 𝑘𝐸oed /𝛾w , 𝑡 je vrijeme, 𝑘 je koeficijent vodopropusnosti, 𝐸oed
je edometarski modul, 𝛾w je specifična težina vode, a 𝑑 je vertikalni put dreniranja
vode – debljina sloja za obostrano, a pola debljine za jednostrano dreniranje), tada
vrijedi
Δ𝑠1 𝑡 = Δ𝑠1 𝑈(𝑡)
𝑇v 𝑑 2
Za neki prosječni stupanj konsolidacije 𝑈, slijedi za vrijeme 𝑡 = , pri čemu je
𝑐v
𝜋 2
približno je 𝑇v = 𝑈 za 0 ≤ 𝑈 ≤ 0.6 ili 𝑇v = −0.988 log 1 − 𝑈 − 0.085 za
4
0.6 ≤ 𝑈 ≤1.
• Procjena naginjanja krutih temelja
– Rotacija krutih temelja može se grubo procijeniti temeljem rješenja za teorije
elastičnosti za krutost temja na elastičnom poluprostoru.
Vertikalna krutost:
𝑉 2𝐺𝑏 𝐸𝑏
𝐾v = = = , ; 𝑉 je vertikalna centrična sila (opteredenje temelja), 𝑠 slijeganje
𝑠 1−𝜈 1−𝜈 2
od vertikalne sile;
Rotacijska krutost:
𝑀 𝐺𝑏 3 𝐸𝑏3
𝐾r = = = ; 𝑀 je moment (opteredenje temelja), tan 𝜔 je naginjanje
tan 𝜔 3 1−𝜈 6 1−𝜈 2
od momenta;
Ekscentrična silu 𝑉 s ekscentricitetom 𝑒 u odnosu na težište temeljne plohe izaziva
moment 𝑀 = 𝑉𝑒. Iz ovih izraza tada slijedi za naginjanje temelja:
6𝑒𝑠
tan 𝜔 = 2
𝑏

Interakcija konstrukcija-temelj-tlo 1
Winklerov model Elastični poluprostor
Elastični k kN / m 3
poluprostor model
i Winklerov E kN / m 2 ,
model p wsz p wsz Slijeganje pod
x
jednolikim
Winklerov opteredenjem
model z
𝑝: jednoliko P pA P pA
Slijeganje pod
wsz wsz
opterećenje x krutim
(kN/m2); temeljem
𝑘: Winklerov
koeficijent z
(krutost opruge P P Raspodjela
𝑘 = 𝑝/𝑠), kontaktnih
(kN/m3); naprezanja
𝑠: slijeganje (m) p P /A pod krutim
𝑤 = 𝑝/𝑠 p p(x , y ) temeljem
Interakcija konstrukcija-temelj-tlo 2
• Iteracijski postupak:
1. Izradi model konstrukcije s temeljima na Winklerovoj podlozi s konstantnim
Winklerovim koeficijentom 𝑘 (𝑘 = 𝑝srdnje /𝑠srednje ; 𝑝srdnje je prosječni kontaktni
pritisak na tlo od konstrukcije i temelja, 𝑠srednje je prosječno slijeganje zgrade);
2. Metodama građevne statike odredi raspodjelu kontaktnih pritisaka 𝑝(𝑥, 𝑦) ispod
temelja;
3. Metodama mehanike tla odredi raspodjelu slijeganje tla 𝑠(𝑥, 𝑦) od opteredenja 𝑝(𝑥, 𝑦);
4. Izračunaj nehomogenu raspodjelu Winklerovih koeficijenata 𝑘 𝑥, 𝑦 = 𝑝(𝑥, 𝑦)/𝑠(𝑥, 𝑦);
5. Izradi model konstrukcije s temeljima na Winklerovoj podlozi s nehomogenim
koeficijentom 𝑘(𝑥, 𝑦);
6. Idi na korak (2) i iteriraj dok Winklerovi koeficijenti 𝑘(𝑥, 𝑦) u dvije susjedne iteracije ne
budu približno jednaki.
Iteracijski postupak je grafički prikazan na slijededoj slici. Za praksu je često dovoljno da se

provede i prva iteracija s nehomogenim Winklerovim koeficijentima 𝑘(𝑥, 𝑦).

Interakcija POČETAK:
i
ki
0 iteracijski
postupak
konstrukcija- konstrukcija
na winklerovoj
temelj-tlo 3 =
podlozi
• Iteracijski ki (x , y )
E,
postupak i i 1
proračuna konstrukcija 𝑝(𝑥,
qi (x , y )𝑦) ki (x , y ) ki (x , y )
interakcije na elastičnoj
podlozi E,
konstrukcija-
temelj-tlo
𝑠(𝑥,
wi (x , y )𝑦)
korištenjem
nehomogenog E,
Winklerovog 𝑝 𝑥, 𝑦
qi (x , y )
k𝑘i (x ,𝑥,
y) 𝑦 =
modela wi (x , y𝑠)
𝑥, 𝑦
NE
ki (x , y ) ki (x , y ) ?
KRAJ: DA
Parametri tla za plitke temelje 1
• Određivanje geotehničkog profila i karakterističnih vrijednosti parametara
tla najvažniji je korak za uspješno projektiranje temelja.
• U nastavku se daju neke osnovne smjernice za određivanje krutosti tla iz
edometarskog pokusa (za sitnozrna tla), iz geofizičkih mjerenja brzina
elastičnih posmičnih valova za srednje kruta do kruta tla, iz standardnog
penetracijskog pokusa (SPT) za srednje kruta do kruta sitnozrna tla i za sva
krupnozrna tla, te z statičkog penetracijskog pokusa (CPT i CPTu) za
sitnozrna tla.
• U popisu referenci se nalaze radovi koji detaljnije prikazuju ove postupke.

Edometarski pokus i korekcija
edometarske krivulje za sitnozrna tla
Da bi proračun slijeganja dao koliko-
toliko pouzdanu prognozu, od
prvenstvenog je značaja što je bolje
mogude procijeniti raspored i krutost
slojeva u tlu. Za sitnozrna tla mogude je
koristiti rezultate edometarskih pokusa
na „neporemedenim” uzorcima tla. Zbog
mogudeg poremedenja uzoraka tla pri
ugradnji u edometar, Schmertmann
(1953) je predložio njihov ispravak kako
prikazuje susjedna slika.

• Iz brzina elastičnih posmičnih valova (𝑣s ) u tlu iz geofizičkih mjerenja –
cross-hole, down-hole, refrakcija, SASW (Mayne 2005);
Redukcija modula zbog nelinearnog odnosa naprezanja i deformacija
𝐸 𝑝 0.3
=1− (𝑝 je srednje kontaktno normalno naprezanje između temelja i tla, a 𝑞f je
𝐸0 𝑞
f
𝐸
nosivost tla; 𝐸0 = 2𝐺0 (1 + 𝜈), 𝐺0 = 𝜌𝑣s2 ; (za 𝑝 = 𝑞f , = 0 odnosno 𝐸 = 0)
𝐸0
- nedrenirani uvjeti: 𝐸 = 𝐸u , 𝜈 = 𝜈u = 0.5 , 𝐸0 = 3𝐺0 (𝑞f nosivost tla u nedreniranim

uvjetima)
- drenirani uvjeti: 𝐸 = 𝐸′, 𝜈 = 𝜈 ′ ≈ 0.25 , 𝐸0 ≈ 2.5𝐺0 (𝑞f nosivost tla u dreniranim uvjetima)
Redukciju modula treba provesti samo u slojevima koji dosežu do dubina u kojima se odigrava
slom ili približno do 1.5 širine temelja.

• Iz standardnog penetracijskog pokusa (SPT) za kruta sitnozrna tla (Clayton
1995, Schneid 2009)
𝑝
𝐸u ≈ 0.9𝑁 (MPa) za 0.1 ≤ ≤ 0.4 ; 𝜈u = 0.5
𝑞
f
2
𝐸′ procjenom iz 𝐸u (𝐸′ ≈ 𝐸u (1 + 𝜈 ′ ), 0.1 ≤ 𝜈′ ≤ 0.3)
3
𝑐u ≈ 4.5 𝑑𝑜 10 𝑁60 (kN/m2); (𝜑u = 0)
• Iz standardnog penetracijskog pokusa (SPT) za krupnozrna tla (Clayton
1995, Schneid 2009)
𝑝
(za 0.1 ≤ ≤ 0.3)
𝑞
f
𝐸′ ≈ 𝑁60 (MPa) (normalno konsolidirani pijesci)
𝐸′ ≈ 2𝑁60 (MPa) (prekonsolidirani pijesci)
𝜈′ ≈ 0.1
′
𝜑p = 200 + 15.4 𝑁1 60 (Hatanaka & Uchida 1996); (𝑐 ′ = 0)

• Iz statičkog penetracijskog pokusa (CPT i CPTu), Schneid (2009), Lunne,
Robertson, Powell (1967)
sitnozrna tla:
𝑞t −𝜎
𝑐u = v0 ; 𝑞 = 𝑞 + 1 − 𝑎 𝑢 je korigirani otpor šiljka, 𝑞 je mjereni
𝑁 t c 2 c
kt
otpor šiljka (kN/m2), 𝑎 (< 1) je odnos površine ramena i tlocrta šiljka i
dobije se kalibracijom sonde, a 𝑢2 tlak podzemne vode mjeren iza ramena
šiljka; 𝑁kt se dobije kalibracijom s laboratorijskim pokusima (troosnim ili
smicanjem) na neporemedenim uzorcima ili se procjenjuje u rasponu
12 ≤ 𝑁kt ≤ 15.
Pritisak prekonsolidacije 𝜍p = 0.305 𝑞t − 𝜍v0
𝐸oed = 8.25(𝑞t − 𝜍v0 ) , vrlo gruba korelacija

• krupnozrna tla
𝑞 c
′
𝜑p = 𝐶 17.60 + 110 log
𝑝 a ; 𝐶 = 1 za troosnu kompresiju, = 1.2 za
0.5
𝜎′
v0
𝑝a
ravninsko stanje deformacija;
za normalno konsolidirane pijeske:

𝐸oed = 4𝑞c za 𝑞c < 10 Mpa
𝐸oed = 2𝑞c + 20 Mpa za 10 MPa < 𝑞c < 50 MPa
𝐸oed = 120 Mpa za 𝑞c > 50 MPa
za prekonsolidirane pijeske:
𝐸oed = 5𝑞c za 𝑞c < 50 MPa
𝐸oed = 250 MPa za 𝑞c > 50 MPa

Reference
Borowicka, H. (1939), Druckverteilung unter elastischen Platten. Ingenieur Archiv, 10 (2), 113-125.
Boussinesq, J. (1885). Application des potentiels a l'étude de l'équilibr et du mouvement des solides élastiques.
Gauthier-Villars, Paris.
Clayton, C.R.I. (1995). The szandard penetration test (SPT): Methods and use. Report 143, CIRIA, London.
Gbbson, R. E. (1974). The analytical method in soil mechanics. Géoechnique 24, No. 2, 115-140.
Lunne, T., Robertson, P.K., Powell, J.J.M. (1997). Cone pentration testing in geotechnical practice.Blackie Academic &
Professional, London.
Mayne, P. W., Poulos, H. G. (1999). Approximate dispalcement influence factors for elasic shallow foundations. Journ.
Geotechnical and Geoenvironmental Engineering, ASCE, Vol. 125, No. 6, 453-460.
Mayne, P.W. 2005. Integrated ground behavior: In-situ and lab tests. In Proceedings of the International Symposium on
Deformation Characteristics of Geomaterials, Lyon, France, 22–24 September 2005. Taylor & Francis Group, London.
Vol. 2, pp. 155–177.
Milovid, M. D. (1974). Analiza napona i deformacija u mehanici tla. Institut za građevinarstvo SAP Vojvodine, Subotica.
Poulos, H. G., and Davis, E. (1974). Elastic solutions for soil and rock mechanics. Wiley, New York.
Schneid, F. (2009). In situ testing in geomechanics – the main tests. Taylor & Francis, Oxon, UK.
Robertson, P.K. (2009). Interpretation of cone penetration test – a unified approach. Canadian Geotechnical Journal 46,
1337-1355.
Sabatini, P.J., Bachus, R.C.., Mayne, P.W., Schneider, J.A., Zettler; T.E. (2002). Geotechnical Engineering Circular No. 5 –
Evalution of Soil and Rock Properties. Report No. FHWA-IF-02-034. Federal Highway Adminstration, Washington DC,
Schmertmann, J. H. (1953). Estimating the true consolidation behaviour of clay from laboratory test results. Trans.
ASCE, 79, Separate No. 311.
Simons, N., Menzies, B. (2001). A short course in foundation Engineeing. Thomas Telford, London.
Smoltczyk, U. (2003). Geotechnical Engineering Handbook, Vol. 3., Ernst&Sohn, Berlin
Winterkorn, F., Fang, H.-Y. (1991). Foundation Engineering Handbook, 2nd Ed. Wan Nostrand Reinhod, New York.

Plitko Temeljenje PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Plitko Temeljenje PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Plitki temelji

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 1

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 2

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 3

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 4

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 5

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 6

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 7

Područje Tmin,50 (0C) Dubina temeljenja (m)

• Razne druge propisane mjere (preporučene)

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 8

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 9

Opis graničnog pomaka, kuta ili oznaka vrijednost napomena

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 10

Vrsta građevine Najveće konačno Relativno diferencijalno

Uleknuti oblik Izbočeni oblik

Vrsta građevine Horizontalni pomak (m)

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 12

Oblik sloma u tlu

𝑞f nosivost tla (prosječno trakasto opterećenje koje izaziva slom u tlu

𝑅v vertikalna sila otpora tla

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 15

plitkih nedrenirano drenirano

𝑏q 1 (1 − 𝛼 tan 𝜑′)2 ; 𝛼 izraženo u radijanima

𝑁c 2+𝜋 (𝑁q − 1) cot 𝜑′

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 17

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 18

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 19

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 20

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 21

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 22

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 24

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 25

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 26

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 27

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 28

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 29

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 30

kao Δ𝜍v (𝑦) = 𝐴

između temelja i tla na udaljenosti 𝑅 = 𝑥 2 + 𝑦 2 + 𝑧 2 od promatrane vertikale,

(Boussinesqovo rješenje), a 𝐴 je područje integracije omeđeno rubom kontaktne

a vertikalni pomak ispod središta opteredenja na dubini 𝑦

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 34

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 35

gdje je 𝑚 = 𝑙/𝑏, a 𝑛 = 𝑦/𝑏 (Steinbrennerovo rešenje; Steinbrenner 1934,

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 37

– Za drugačija opteredenja, kao i za vertikale na drugim položajima, rješenja se

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 38

Faktor utjecaja 0.1

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 41

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 42

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 43

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 44

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 45

Vertikalni pomak točke u linearno elastičnom

𝑠 𝑦=0 = Δ𝑠𝑖 = 𝑝𝑏 (1 − 𝜈𝑖 )Δ𝑓𝑖

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 47

Slijeganje takvog kružnog temelja dobije se kao

gdje je 𝑠(y=0) slijeganje u središtu kružno g opteredenja polumjera 𝑎 intenziteta 𝑝 = 𝑃/𝐴 na

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 49

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 50

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 51

Temeljenje - Plitki temelji (ASN 2012) 52