UNIVERZITET U TUZLI

MAŠINSKI FAKULTET
ENERGETSKO MAŠINSTVO
Termoenergetska postrojenja

SEMESTRALNI RAD
Projektni zadatak

Student: Predmetni profesor:

Marko Divković I-30/14 Dr.sc. Indira Buljubašić, vanr.prof.

Asistent:

Mr.sc.Amel Mešić, as.s.s.

SADRŽAJ
1. UVOD ......................................................................................................................................... 4
1.1. Kondenzacijska termoelektrana ......................................................................................... 5
1.2. Parne elektrane-toplane..................................................................................................... 6
1.3. Plinsko-turbinske elektrane ................................................................................................ 7
1.4. Parno-turbinska postrojenja ............................................................................................... 9
1.5. Kombinirana postrojenja .................................................................................................... 9
2. PARNE TURBINE ...................................................................................................................... 11
2.1. Princip rada ....................................................................................................................... 12
2.2. Podjela turbina prema strujanju radnog medija .............................................................. 13
2.3. Protutlačne turbine .......................................................................................................... 13
2.4. Turbine sa regulisanim oduzimanjem pare ...................................................................... 14
2.5. Turbine sa neregulisanim oduzimanjem pare .................................................................. 15
3. PARNI KOTAO .......................................................................................................................... 16
3.1. Plamenocijevni kotlovi...................................................................................................... 17
3.2. Vodocijevni kotlovi ........................................................................................................... 17
3.3. Kotlovi prirodne cirkulacije ............................................................................................... 18
3.4. Kotlovi prinudne cirkulacije .............................................................................................. 18
3.5. Prenos topline u kotlu ...................................................................................................... 19
3.6. Dijelovi parnog kotla ......................................................................................................... 20
4. KONDENZATOR........................................................................................................................ 23
5. GENERATOR............................................................................................................................. 24
6. RASHLADNI TORANJ ................................................................................................................ 25
7. PREDNOSTI I NEDOSTACI TEP-a U ODNOSU NA DRUGA POSTROJENJA ................................ 26
8. UTICAJ TEP-a NA OKOLIŠ ......................................................................................................... 28
9. PROJEKTNI ZADATAK ............................................................................................................... 29
9.1. Usvajanje sheme termoenergetskog postrojenja ............................................................ 29
9.2. Stepenovanje turbine ....................................................................................................... 30
9.3. Bilans toplinskog potrošača .............................................................................................. 31
9.4. Bilansi zagrijača vode ........................................................................................................ 34
9.4.1. Zagrijač 3 ................................................................................................................... 34
9.4.2. Zagrijač 2 ................................................................................................................... 35
9.4.3. Zagrijač 1 ................................................................................................................... 35
9.5. Bilans kondenzatora ......................................................................................................... 36
9.6. Bilans međupregrijača ...................................................................................................... 37
9.7. Odabir turbina .................................................................................................................. 37
9.8. Odabir napojne pumpe..................................................................................................... 39
9.9. Odabir kondenzacione pumpe ......................................................................................... 40

2
POPIS SLIKA
Slika 1.1. Renkinov kružni ciklus. ...................................................................................................... 4
Slika 1.2. Kondenzaciska termoelektrana. ........................................................................................ 5
Slika 1.3. Kondenzaciska termoelektrana sa međupregrijanjem. .................................................... 5
Slika 1.4. Parne elektrane-toplane.................................................................................................... 6
Slika 1.5. Šema parne elektrane-toplane.......................................................................................... 7
Slika 1.6. Shematski prikaz plinsko turbinskog postrojenja. ............................................................. 8
Slika 1.7. Shematski prikaz plinsko turbinskog postrojenja. ........................................................... 10
Slika 2.1. Parna turbina. .................................................................................................................. 11
Slika 2.2. Strujanje u medjulopatičnim kanalima parne turbine. ................................................... 12
Slika 2.3. Aksijalna i radijalna turbina ............................................................................................. 13
Slika 2.4. Regulacija protutlačne turbine ........................................................................................ 14
Slika 2.5. Turbine sa regulisanim oduzimanjem pare ..................................................................... 14
Slika 2.6. Turbine sa neregulisanim oduzimanjem pare. ................................................................ 15
Slika 3.1. Kotao u sklopu termoelektrane. ...................................................................................... 16
Slika 3.2. Plamenocijevni kotlovi .................................................................................................... 17
Slika 3.3. Vodocijevni kotao s jednim domom i prirodnom cirkulacijom vode. ............................. 18
Slika 3.5. Kotao sa prinudnom cirkulacijom .................................................................................. 19
Slika 4.1. Izmjenjivač topline (Kondenzator). ................................................................................. 23
Slika 5.1. Generator ........................................................................................................................ 24
Slika 6.1. Razhladni toranj ............................................................................................................... 25
Slika 9.1. Shema termoenergetskog postrojenja............................................................................ 29
Slika 9.2. Bilans prvog dijela toplotnog potrošača.......................................................................... 31
Slika 9.3. Bilans drugog dijela toplinskog potrošača ....................................................................... 32
Slika 9.4. Bilansi trećeg i četvrtog dijela toplinskog potrošača....................................................... 33
Slika 9.5. Bilans zagrijača vode 3..................................................................................................... 34
Slika 9.6. Bilans zagrijača vode 2..................................................................................................... 35
Slika 9.7. Bilans zagrijača vode 3..................................................................................................... 35
Slika 9.8. Bilans kondenzatora ........................................................................................................ 36
Slika 9.9. Slika i specifikacije odabranih turbina ............................................................................. 39
Slika 9.10. Izabrana napojna pumpa ............................................................................................... 40
Slika 9.11. Izabrana kondenz pumpa .............................................................................................. 40

POPIS TABELA
Tabela 9.1. Postavka zadatka ......................................................................................................... 29
Tabela 9.2. Stepenovanje VTT......................................................................................................... 30
Tabela 9.3. Stepenovanje NTT ........................................................................................................ 30
Tabela 9.4. Prosječne godišnje temperature vode ......................................................................... 36

3
 1. UVOD

Parna elektrana je energetsko postrojenje čija je osnovna namjena proizvodnja i

transformacija primarnih oblika energije u koristan rad, koji se kasnije u obliku mehaničke
energije iskorištava za proizvodnju električne energije. U osnovi čitavog ciklusa je modificirani
Rankinov kružni ciklus i čitav proces pojednostavljeno prikazan izgleda kao na slici 1.1.

Slika 1.1. Renkinov kružni ciklus.

Ciklus započinje sagorijevanjem prikladnog goriva unutar ložišta parnog kotla (tačka 2 na
slici). Parni kotao se u osnovi projektuje prema vrsti goriva koji koristimo, a gorivo može biti u
čvrstom, tečnom ili gasovitom stanju. Toplota, dobivena sagorijevanjem, se prenosi na radni
medij, tj. vodenu paru, koja se sistemom cijevi odvodi do ekspanzionog uređaja – turbine (3) gdje
se vrši obrtno kretanje. Na istom vratilu na kojem je turbina se nalazi i generator (5), te
obrtanjem turbine, obrće se i generator, što zauzvrat dovodi do pretvaranja mehaničke energije
u električnu energiju. S druge strane, voda nastavlja svoj ciklus tako što će se kondenzovati u
tečnu fazu putem kondenzatora (4), a dalje će se napojnom pumpom (1-2) ponovno ubaciti u
kotao, gdje se taj ciklus završava, a počinje novi. U zavisnosti od nivoa početnog pritiska svježe
pare razlikujemo termoelektrane s podkritičnim pritiskom, gdje se pritisak kreće u granicama od
oko 160 do 170 bara, te nadkritičnim pritiskom, koji doseže vrijednosti i preko 220 bara.
Hlađenje može biti protočno i povratno.

Razlika je u tome što se kod protočnog hlađenja, voda za hlađenje kondenzatora uzima iz
prirodnog izvora, bilo rijeke ili jezera, propušta kroz kondenzator i vraća nazad u svoj prirodni
tok. S druge strane, ako ne postoji prirodni izvor vode za hlađenje, ista voda stalno se propušta
kroz kondenzator i stalno se hladi u posebnim instalacijama. Izbor sistema hlađenja vezan je za
osnovnu dilemu oko izbora lokacije termoelektrane – blizu rijeke ili blizu rudnika uglja.Prednost
parnih termoelektrana je u tome što imamo velike jedinične snage, uz visoke parametre svježe
pare (170 bar pri 565°C), te visokoj sigurnosti pogona, pa može biti u neprekidnom radu s
maksimalnom snagom i po nekoliko hiljada radnih sati.

Parne elektrane dijelimo na:

 kondenzacijske parne elektrane

 parne elektrane – toplane.

4
 1.1. Kondenzacijska termoelektrana

Napojna voda, najnižih parametara biva ubrizgana u parni kotao putem napojne pumpe,
najčešće iz spremnika napojne vode. U kotlu se zagrijava preko tačke isparenja, te mijenja fazu,
da bi dalje došla do pregrijača pare.

Slika 1.2. Kondenzaciska termoelektrana.

U pregrijaču pare, vodenoj pari dodajemo još više toplote dobivene sagorijevanjem u
kotlu, zbog čega ona postaje pregrijana - suhozasićena, što nam daje najbolje osobine za vršenje
rada u turbini. Parametri pare tu mogu doseći vrijednosti pritiska i od 170 bar pri temperaturi do
560°C, te se kao takva pušta u turbinu. Turbina može se sastojati od samo jednog dijela,
međutim, ako se radi o visokim parametrima, radi postizanja što boljeg toplotnog pada, u
klasičnim termoelektranama imamo najčešće 2 cjeline, visokotlačni dio i niskotlačni dio, s tim da
se između ta dva dijela vodena para odvodi nazad u parni kotao, tačnije u međupregrijač, gdje se
ponovno zagrijava na vrijednosti svježe pare (slika 1.3.).

Nakon izvršenog rada u turbini, vodena para se propušta u kondenzator, gdje se

kondenzuje do početnih parametara, te, najčešće, prosljeđuje kondenz pumpom u spremnik
napojne vode, gdje nastavlja svoj ciklus.

Slika 1.3. Kondenzaciska termoelektrana sa međupregrijanjem.

Radi daljnjeg poboljšanja i približenja idelanom ciklusu, postoje dodatni dijelovi svakog
postrojenja koji povećaju stepen iskorištenja ovakvog postrojenja. Oni predstavljaju zagrijače
napojne vode, gdje se toplina dobija oduzmanjem dijela pare s turbine. Zagrijača napojne vode
može biti dva, tri ili više, u zavisnosti od ekonomske isplativosti takvih ugradbi.
5
 I pored svih načina poboljšanja, treba napomenuti da efektivni stepen iskorištenja
ovakvog postrojenja se kreće u rasponu od 25-35%. Pored toga, važno je napomenuti da su
potrebne jako velike količine rashladne vode za kondenzator, što povećava cijenu postrojenja,
pogotovo u slučaju da moramo pribjegavati rješenjima poput korištenja hiperboličkih rashladnih
tornjeva.

Najveće postrojenje ovakvog tipa je izgrađeno u Sjedinjenim Američkim Državama –

termoelektrana Cumberland, koja je u pogonu od 1973. godine, s instalisanom snagom od 1,3
GW.

1.2. Parne elektrane-toplane

Prva izvedba komercijalne termoelektrane – Pearl Street Station od Thomasa Edisona,

izgrađena 1882. godine, je bila ovog tipa, gdje je distribuirala ujedno i električnu i toplotnu
energiju, tako da možemo reći da je ovaj koncept prisutan dugi niz godina, koji, zajedno s
skorjašnjim interesom oko korištenja zelenije energije, predstavlja interesantno područje za
proučavanje.

Ova izvedba parne elektrane sadrži sve dijelove kao i kondenzacijska parna elektrana, s
jednom važnom razlikom, a to je da postoji dodatno oduzimanje pare, čija bi se toplina potrošila
u kondenzatoru, koja se koristi za zagrijavanje stambenih i poslovnih prostora ili za neku
procesnu industriju – tipa sušenja materijala, isparavanja vlage, toplina za hemijske reakcije ili
destilaciju. Ovim potezom, stepen iskorištenja čitavog postrojenja može da dosegne vrijednosti
do 80%. To ujedno znači da je i manje goriva potrošeno za da se dobije ista količina korisne
energije.

Slika 1.4. Parne elektrane-toplane

Mogućnost oduzimanja pare se javlja ili nakon nekog stepena u turbini ili na izlazu iz
turbine. Najbolji stepen iskorištenja se dobija kada odvedena toplina se koristi u samom
postrojenju ili u blizini istog. Ukupno iskorištenje opada ako se ona mora transportovati na duže
razmake. Ovo zahtijeva jako dobru izolaciju na cijevima, što je neefikasno i skupo, jer s druge
6
strane, električnu energiju možemo transportovati putem žica i kablova, što je relativno prostije
od cijevi, na jako duže razmake uz iste gubitke.

Kao cjelina, Evropska unija generira 11 procenata električne energije koristeći

kogeneracijske termoelektrane, što zauzvrat čini uštedu od 35Mtone dnevno. U budućnosti se
cilja na još veću raširenost kogeneracijskih termoelektrana, sve zbog povećanja ukupne
energetske efikasnosti.

Slika 1.5. Šema parne elektrane-toplane

Prema vrsti pokretača (stroj koji u slijedu energetske transformacije prvi pretvara bilo koji
oblik energije u mehaničku energiju) dijelimo ih na:

1. plinsko-turbinsko postrojenje (kružna postrojenja)

2. parna turbinska postrojenja
3. kombinirana postrojenja

1.3. Plinsko-turbinske elektrane

Plinsko-turbinsko postrojenje koristi dinamički pritisak od protoka plinova za direktno

turbine. Naravno različit je medij koji ekspandira, postupak dobivanja radnog medija je također
drugačiji, no sam proces koji se događa u turbini je vrlo sličan. Razlika je ta što je pad entalpije u
plinskoj turbini mnogo manji te porast volumena veći. Ukoliko želimo povećati stupanj
iskoristivosti moramo povećati temperaturu medija koji ulazi u turbinu. Tu se javlja problem
hlađenja, pogotovo samih lopatica. Kako bismo ohladili lopatice koristimo komprimirani zrak iz
kondenzatora. Naravno dovođenje zraka za hlađenje će smanjiti i snagu postrojenja. Današnji
razvoj materijala nam je omogućio da i izborom materijala povećamo otpornost na temperaturu.
Za izradu lopatica se danas koriste visoko legirani materijali na bazi nikala koji uspješno podnose
više temperature. Naravno bez obzira na ova dostignuća na području materijala moramo
osigurati hlađenje lopatica. U plinskim elektranama se mehanička energija pretvara u električnu
pomoću plinskih motora, koji se najčešće grade kao četverotaktni motori.

Ove elektrane su obično u sustavu metalurgijskih postrojenja radi iskorištenja plinova iz

visokih peći ili u sustavu kosara i 7 postrojenja za dobivanje plinova radi iskorištenja plinova koji
nastaju pri dobivanju koksa, zatim za iskorištavanje zemnog plina itd. Ukoliko želimo povećati
stupanj iskoristivosti moramo povećati temperaturu medija koji ulazi u turbinu. Svako plinsko-

7
turbinsko postrojenje sastoji se od kompresora, komore za izgaranje i plinske turbine.upravljanje
turbinom. Sam proces koji se događa u plinskoj turbini nije toliko različit od parne.

Princip rada: Kompresor služi za stlačivanje zraka kojeg usisava iz okoliša te ga

komprimira do nekog zadanog tlaka, komprimirani zrak dovodi se do komore izgaranja gdje se
grije uslijed izgaranja goriva. Smjesa koja nastaje (zagrijani zrak i plinovi izgaranja) ekspandiraju u
plinskoj turbini gdje stvaraju moment koji se iskorištava u proizvodnji električne energije i pri
radu kompresora.

Slika 1.6. Shematski prikaz plinsko turbinskog postrojenja

Osnovne razlike između parnih i plinskih termoelektrana:

 parne termoelektrane imaju veći stupanj djelovanja (korisnost): ~40% parne, 25-30%
plinske,
 izgradnja parnih termoelektrana je skuplja (~2:1) i traje duže,
 troškovi goriva po jedinici proizvedene el. energije redovito su manji za parne
termoelektrane, pogotovo ako se radi o termoelektranama na ugljen (~1:2)
 plinske termoelektrane imaju manje troškove pokretanja i zaustavljanja ,
 plinske termoelektrane brže ulaze u pogon i fleksibilnije su u radu: moguća je brža
promjena snage
 plinske termoelektrane su ekološki prihvatljivije: ispuštaju manje količine štetnih plinova ,
 kod plinskih termoelektrana može se javiti problem opskrbe gorivom: - u slučaju da se
plin dovodi plinovodom, potrebni su dugoročni ugovori s isporučiteljom (vrlo često samo
jednim) - u varijanti kad se koristi ukapljeni plin, ovog problema nema, ali su troškovi
(cijena plina) znatno veći.

Prednost plinskih u odnosu na parne elektrana:

 izgradnja parnih termoelektrana ja skuplja i duže traje,

 plinske elektrane imaju manje troškove pokretanja i zaustavljanja,
 plinske elektrane su ekološki prihvatljivije.

8
 Nedostatci plinskih elektrana :

 manji stupanj korisnosti (25-30%) ,

 veći troškovi po jedinici proizvedene električne energije,
 može se javiti problem opskrbe gorivom.

1.4. Parno-turbinska postrojenja

Proizvedena para uz pomoć topline, dobivena izgaranjem goriva, odvodi se u turbinu gdje
na razne načine ekspandira stvarajući moment koji pak služi za proizvodnu električne energije u
generatoru. Koristi dinamički pritisak generatora trošenjem vodene pare za okretanje lopatica
turbine. Najveći broj velikih termoelektrana je s parnim pogonom, kod kojih se uglavnom koriste
parne turbine neposredno spojene sa generatorom. U ovim elektranama toplina dobivena
sagorijevanjem goriva predaje se vodenoj pari koja u parnim turbinama proizvodi mehaničku
energiju, a koja se u generatoru pretvara u električnu energiju. Prema drugom zakonu
termodinamike sva toplinska energija ne može biti pretvorena u mehaničku energiju, zato je
toplina uvijek izgubljena u okolini. Ako je ovaj gubitak primijenjen kao korisna toplina, za
industrijske procese ili grijanje okoline, parno postrojenje se odnosi na kogeneraciju parnog
postrojenja.

1.5. Kombinirana postrojenja

Kombinirano postrojenje ima oboje: plinske turbine ložene prirodnim plinom, parni kotao
te parnu turbinu koja koristi iscrpljeni plin iz plinske turbine kako bi se proizveo elektricitet, tj. to
je ciklus koji se sastoji od plinsko-turbinskog i parno-turbinskog dijela. Glavne sastavnice su
naravno plinska i parna turbina. Osnovna namjena ovakvih postrojenja je da se iskoristi toplina
nastala na izlazu iz plinske turbine. Pošto ispušni plinovi koji izlaze iz plinske turbine imaju
izuzetno visoke temperature, oko 600°C mogu se iskoristiti kao sredstvo koje će grijati vodu i
proizvoditi vodenu paru za parnu turbinu. Time povećavamo iskoristivost samog procesa pošto je
toplina koju bi inače izgubili iskorištena za daljnju proizvodnju pare. Iskoristivost takvog
postrojenja doseže i do 60%.

U kombiniranom postrojenju kompresor komprimira zrak i šalje ga u komoru izgaranja

gdje se istovremeno dovodi gorivo za izgaranje. Plinovi izgaranja vrlo visoke temperature vode se
iz komore izgaranja u plinsku turbinu, gdje ekspandiraju dajući koristan rad na vratilu spojenom
na rotor plinske turbine. Vratilo pokreće generator električne struje i proizvodi električnu
energiju koja se šalje u mrežu. Nakon ekspanzije, ispušni se plinovi iz plinske turbine vode u
utilizator (generator pare na otpadnu toplinu). Jedna od vrlo dobrih karakteristika plinske turbine
je ta što je kod nje prisutan vrlo visok omjer zrak/gorivo budući se dodaje nekoliko puta više
zraka zbog hlađenja lopatica plinske turbine. Zbog toga na izlazu iz plinske turbine ostaje još
dosta neiskorištenog zraka te se taj višak zraka koristi za izgaranje dodatnog goriva u utilizatoru.
U utilizatoru se napojna voda zagrijava do isparavanja i pregrijava na zadane parametre.

Pregrijana para odlazi iz generatora pare u parnu turbinu gdje ekspandira i predaje
mehanički rad generatoru električne struje. Nakon toga para, sada već niskih parametara, odlazi
u kondenzator gdje kondenzira. Nakon kondenzacije, voda se napojnom pumpom vraća u
utilizator na ponovno zagrijavanje. Već je napomenuto da ovim principom povećavamo
9
iskoristivost čitavog procesa. Razlog pronalazimo u osnovama termodinamike. Temelje možemo
vidjeti u temeljnom Carnotovom procesu (izentropsko-izotermnom). Princip je sljedeći: ukoliko
su temperaturne razlike manje, manji je i prijenos topline.

Slika 1.7. Shematski prikaz plinsko turbinskog postrojenja

Dakle nama je od izuzetne važnosti da je ta razlika temperatura „spremnika“ što veća.

Naravno idealni slučaj bi bio ukoliko bi temperatura radne tvari kod dovođenja topline bila
jednaka temperaturi ogrjevnog spremnika, a temperatura radne tvari kod odvođenja postane
jednaka temperaturi rashladnog spremnika. Tada govorimo o idealnom Carnotovom procesu.
Znamo da kod Carnotovog procesa iskoristivost ovisi samo o temperaturi, odnosno temperaturi
toplinskih spremnika te se nikakvim drugim varijablama ta iskoristivost ne može promijeniti.

10
 2. PARNE TURBINE

Parne turbine predstavljaju uređaje koje koriste toplotnu energiju iz pare pod pritiskom i
koriste je za mehanički rad na vratilu. Prvi uređaj koji možemo klasificirati kao reakcijska turbina
je bila igračka – Aeolipile, opisana u prvom stoljeću od strane grčkog matematičara Herona.
Izumitelj moderne manifestacije je Charles Parsons, a svoje djelo je predočio 1884. godine.
Njegova turbina, u spregu s dinamom je generirala 7,5 kW električne energije. Pored njegove
izvedbe, poznata je i izvedba Gustafa de Lavala, čija se turbina odlikuje time što paru znatno
ubrzava sapnicama prije nego ih obruši na lopatice turbine.

Turbine se izrađuju u raznim veličinama, počevši od snage manje od 0,75kW koje pokreću
pumpe i kompresore do izvedbi 1,5 GW za generiranje električne energije.Kondenzacijske
turbine su najčešće korištene u termoelektranama. Na izlazu iz ove turbine dobijamo paru u
djelomično kondenzovanom obliku, obično do 90% pri pritisku puno manjem od
atmosferskog.Nekondenzacijske turbine se koriste u procesnoj industriji. Izlazni pritisak se
reguliše ventilom čija vrijednost odgovara datim potrebama. Ove izvedbe najčešće pronalazimo u
rafinerijama, toplanama, u drvnoj i papirnoj industriji i drugim postrojenjima gdje imamo
potrebu za velikim količinama vodene pare na nižim pritiscima.

Turbine s međupregrijanjem se isključivo koriste za generiranje električne energije, gdje

je turbina podijeljena u više cjelina, najčešće u dvije – visokotlačni dio i niskotlačni dio. Između
ove dvije sekcije, cjelokupna količina pare se vraća nazad u postrojenje za zagrijavanje –
generator pare, gdje se ponovno zagrijava na početne parametre, da bi se potom isporučila na
drugi dio turbine, gdje nastavlja svoju ekspanziju.U turbinama s oduzimanjem pare, dio pare se
odvaja na raznim stepenima ekspanzije, te se kao takva koristi za razne industrijske procesne
potrebe ili se transportuje do regenerativnih zagrijača napojne vode za povećanje ukupnog
stepena iskorištenja čitavog postrojenja. Oduzimajući tok može biti kontroliran ventilom ili
nekontroliran.

Slika 2.1. Parna turbina

11
 2.1. Princip rada

Stepen turbine čine nepokretna rešetka pretkola, pričvršćena za kućište i pokretna

rešetka radnog kola, spojena s vratilom. Pod rešetkom se podrazumijeva veći broj identičnih
aeroprofila postavljenih na istom međusobnom odstojanju. Kod turbomašina se misli na kružne
rešetke, gdje su lopatice (aeroprofilna tijela) postavljene osnosimetrično. Lopatice radnog kola
zajedno sa vratilom čine rotor koji se oslanja na ležišta.

Para pod visokim pritiskom nailazi prvo na nepokretne lopatice pretkola. One skreću
struju pare i usmjeravaju je pod određenim uglom. Pri tome se kanali između lopatica sužavaju i
time se vrši ubrzavanje struje. Tako je para skrenuta i primjetno ubrzana. Ukupna energija pare
ostaje ista, ali se njena kinetička energija povećala na račun energije uslijed pritiska i
temperature. Tako je para sada raširena, na nižem pritisku i temperaturi nego prije početka
procesa. Ovako ubrzana para sada struji preko pokretnih lopatica radnog kola koje je samo
skreću. Ova promjena smijera strujanja pare dovodi do stvaranja sile koja gura lopatice suprotno
od pravca promjene brzine pare, a pošto se one mogu slobodno okretati s vratilom, to uzrokuje
obrtanje rotora. Para sada izlazi s istim pritiskom i temperaturom kao i prije radnog kola, ali sa
smanjenom brzinom, što znači da je jedan dio energije predat rotoru kao mehanički rad. Zatim
para odlazi u naredni stepen gdje se proces odvija iz početka, i tako sve do posljednjeg stepena i
ulaska u kondenzator.

Slika 2.2. Strujanje u medjulopatičnim kanalima parne turbine

Prethodno opisan proces se odnosi na akcioni stepen. Reakcioni stepen je onaj kod kog se
para u radnom kolu ne samo skreće, nego i dodatno ubrzava. Svaki od ove dvije vrste stepena
ima svoje mane i prednosti.

Akcioni stepeni mogu preraditi veću količinu energije pri dobrom stepenu korisnosti, ali
se mora pribjegavati specijalnim konstrukcijskim rješenjima da bi se smanjio neželjeni prolazak
pare kroz zazore između pokretnih i nepokretnih djelova, što ga čini i skupljim. Reakcioni stepen
je jednostavniji za izradu ali daje manju količinu rada, pa reakciona turbina mora imati veći broj

12
stepena. Svrha postojanja više stepena je u sljedećem: stepen se može izraditi da ubrzava paru
do enormnih brzina i da jedan stepen prerađuje ogromnu količinu energije; međutim, gubici
uslijed trenja pri ovako velikim brzinama bi bili jako veliki toliki da bi stepen radio sa izuzetno
niskim stepenom korisnosti.

2.2. Podjela turbina prema strujanju radnog medija

Po načinu strujanja turbine se dijele na aksijalne i radijalne, prema smjeru strujanja pare
u odnosu na osu obrtanja rotora. Kod radijalnih turbina para struji upravno na osu obrtanja. Sve
što je već rečeno se odnosi i na ovaj tip turbine osim što ovdje centrifugalna sila igra ulogu i u
pojednostavljenom procesu. Samo manje mašine se izvode kao radijalne, dok su velike,
energetske, isključivo aksijalnog tipa. Prema broju stepena, turbomašine se dijele na
jednostepene i višestepene.

Slika 2.3. Aksijalna i radijalna turbina

Kod aksijalnih turbina ponešto veću djelotvornost možemo postići ako se nizvodna
turbina rotira u obrnutom smjeru od uzvodne. Ali komplikacije bi u tom slučaju mogle biti
kontraproduktivne. Kontra-rotirajuću parnu turbinu još poznatu kao Ljungström turbinu, osmislio
je švedski inženjer Fredrik Ljungstrom (1875. - 1964.), u Stockholmu, a patentirao ju je zajedno sa
svojim bratom Birgerom Ljungstrom 1894. Po dizajnu je to zapravo višestupanjska radijalna
turbina (sa parom ugnježdenih turbinskih rotora) koja se koristi najčešće u pomorstvu zbog svoje
kompaktnosti i male težine. Uzeći u obzir sve njezine karakteristike, može se zaključiti da je
ukupna efikasnost ove turbine ipak manja od one Parsonove ili Lavalove turbine

2.3. Protutlačne turbine

Da se omogući iskorištavanje preostale kinetičke energije, para se dovodi među statorske

lopatice drugog stepena, koje skreću mlaz pare i dovode ga u određenom smjeru drugome
lopatičnom vijencu rotora.Taj se postupak ponavlja sve dok se dovoljno ne iskoristi kinetička
energija pare. Para ekspandira do pritiska znatno višega od onoga u kondenzatoru. Tada se para
koja je samo djelomično ekspandirala u turbini iskorištava za tehnološke procese (grijanje,
isparavanje, kuhanje, sušenje i sl.) ili za grijanje prostorija.
13
 Upotreba je opravdana samo ako ima potrošača koji mogu iskoristiti djelomično
ekspandiranu paru. Najčešće se takva para dovodi u izmjenjivače topline kod potrošača ili
toplani, koji djeluju kao kondenzatori, ali s tim da se entalpija isparivanja iskorištava ili za
tehnološke procese ili za grijanje prostorija. Nasuprot tome, u kondenzacijskoj se turbini
entalpija isparavanja odvodi beskorisno u okolinu.

Slika 2.4. Regulacija protutlačne turbine

2.4. Turbine sa regulisanim oduzimanjem pare

Grade se da se ukloni čvrsta ovisnost mehaničke energije na osovini turbine o unutarnjoj

termičkoj energiji pare na izlazu iz turbine. Sastoji se od visokotlačnog (VT) i niskotlačnog (NT)
dijela, smještenih u odvojena kućišta, na zajedničkoj osovini. U VT dijelu ekspandira sva para
koja se dovodi iz kotla, a nakon ekspanzije dio nje se odvodi potrošačima, a dio u NT dio turbine.
Pred ulazom u NT dio nalazi se protočni ventil, kojim se regulira količina pare za ekspanziju do
kondenzatorskog pritiska.

Slika 2.5. Turbine sa regulisanim oduzimanjem pare

14
 Budući da pritisak pare na izlazu iz VT dijela ovisi o količini pare koja struji kroz taj dio
turbine, promijeni li se količina pare kroz NT dio,mijenjat će se i količina kroz VT dio, a time i
pritisak pare za potrošače. Tako se može održati konstantni pritisak pare oduzimanja.

2.5. Turbine sa neregulisanim oduzimanjem pare

Danas se uglavnom sve turbine izvode s nereguliranim oduzimanjem.Broj nereguliranih

oduzimanja ovisi u prvom redu o pritisku pare na ulazu u turbinu (s njegovim povećanjem raste i
broj nereguliranih oduzimanja). Izvode se turbine i sa deset nereguliranih oduzimanja pare. Tako
oduzetom parom zagrijava se kondenzat jer se time povećava termički stupanj djelovanja
procesa, zato što se dio pare ne dovodi u kondenzator. Para kojom se zagrijava kondenzat
obavlja protutlačni proces pa sva energija tako oduzete pare ostaje u procesu. Količina pare
iskoristiva za zagrijavanje kondenzata vrlo je ograničena jer je i toplina koju on može preuzeti
ograničena.

Slika 2.6. Turbine sa neregulisanim oduzimanjem pare

15
 3. PARNI KOTAO

Parni kotao je pronašao francuski fizičar Deni Papen, 1680. godine. Prvi parni kotao
sposoban za praktičnu proizvodnju vodene pare za rad parne mašine napravio je 1710. godine
engleski mehaničar Newcommen. Radom ove parne mašine praktično je dokaza mogućnost
pretvaranja toplotne energije u mehanički rad.

Parni kotao se može definisati kao hermetički zatvoren sud u kome voda isparavanjem
prelazi u vodenu paru pritiska većeg od atmosferskog. Za isparavanje se koristi toplota nastala
sagorijevanjem goriva u kotlovskom ložištu ili dovedena toplota sa strane. Može se reći da je
parni kotao energetski transformator, koji hemijsku energiju sadržanu u gorivu, sagorijevanjem
oslobađa i predaje vodi, prevodeći je u parno stanje određenog pritiska i temperature. Ovakva
para sposobna je da izvrši mehanički rad. Pod kotlovskim postrojenjem se podrazumijeva parni
kotao i svi njegovi pomoćni uređaji koji su potrebni da se bi se iz napojne vode, korištenjem
toplote goriva ili otpadne toplote, proizvela vodena para odgovarajućeg kvaliteta.

Slika 3.1. Kotao u sklopu termoelektrane

Kotlove možemo podijeliti na osnovu većeg broja kriterija, i to:

a) prema veličini pritiska u kotlu:

 kotlovi niskog pritiska (do 16 bar),

 kotlovi srednjeg pritiska (16÷25 bar),
 kotlovi visokog pritiska (25÷60 bar),
 kotlovi vrlo visokog pritiska (iznad 60 bar).

16
 b) Prema načinu strujanja produkata sagorijevanja kroz kotao:

 plamenocijevni kotlovi,
 vatrocijevni kotlovi.

c) Prema načinu cirkulacije vode u kotlu:

 kotlovi prirodne cirkulacije,

 kotlovi prinudne cirkulacije,
 protočni parni kotlovi.

d) Prema načinu sagorijevanja čvrstog goriva:

 kotlovi sa sagorijevanjem u letu,

 kotlovi sa sagorijevanjem u sloju.

3.1. Plamenocijevni kotlovi

Kod ovih kotlova, produkti sagorijevanja struje kroz jednu ili više plamenih cijevi, tzv.
plamenica, i dalje kroz dimovodne cijevi oko kojih struji prijemnik toplote, obično voda i vodena
para. Ugradnjom plamene cijevi uronjene u vodeni prostor ekscentrično intenzivira se cirkulacija
i predaja toplote u kotlu.

Slika 3.2. Plamenocijevni kotlovi

3.2. Vodocijevni kotlovi

U vodocijevnim kotlovima, osnovni oblik elementa pod pritiskom koji je u dodiru sa

produktima sagorijevanja je cijev, a njihovi sabirnici i razdjelnici u obliku cijevi većeg prečnika
obično su van dodira vrućih produkata sagorijevanja.

17
 3.3. Kotlovi prirodne cirkulacije

Ako se cirkulacija prijemnika toplote u isparivaču kotla obavlja samo pod djelovanjem sila
uzgona, onda se u tom slučaju radi o kotlovima prirodne cirkulacije.

dimovod

Slika 3.3. Vodocijevni kotao s jednim domom i prirodnom cirkulacijom vode

Takav parni kotao predstavlja sistem spusnih (hladnih) i podiznih (toplih) cijevi, spojenih sa
kotlovskim bubnjem u kojima se odvija proces isparavanja. U kotlovskom bubnju se vrši
odvajanje pare od mješavine vode i pare. Cirkulacija se ostvaruje na račun razlike gustoće između
stuba vode u spusnim cijevima i gustoće stuba mješavine vode i pare u podiznim cijevima.
Cirkulaciju karakteriše cirkulacioni broj koji predstavlja odnos količine vode koja se dovodi u kolo
(Dc) i količine pare koja se iz kotla odvodi (D), a istovremeno predstavlja i recipročnu vrijednost
količine pare u mješavini na izlazu iz isparivača.

Proračun cirkulacije u prostom cirkulacionom kolu izvodi se tako što se izjednače sile
uzgona prirodne cirkulacije i ukupan pad pritiska u kotlu. Ako voda ulazi u kotao sa
temperaturom nižom od temperature ključanja, onda se ona mora da prvo zagrije dok u tački C
ne počne da ključa. Ho predstavlja dio cijevi u kome se vrši zagrijavanje kao u zagrijaču, dok se
sam proces isparavanja vrši između tačaka C i D.

3.4. Kotlovi prinudne cirkulacije

Prinudna cirkulacija vode i pare kod parnih kotlova se ostvaruje pomoću pumpi. Kod
kotlova specijalnih konstrukcija, koji rade sa vrlo visokim pritiscima, visokom temperaturom i
velikom proizvodnjom pare, prirodna cirkulacija vode nije dovoljna za sigurni rad kotla. Porastom
kotlovskog pritiska, razlika u specifičnim težinama vode i pare se smanjuje.

Ovim se smanjuje i brzina cirkulacije vode, te je i zbog toga neophodna prinudna

cirkulacija, koja ima dobru karakteristiku da vrši nezavisnost cirkulacije vode od slučajnih zastoja
cirkulacije, što isključuje mogućnost pregrijavanja kotla i njegovih dijelova, te je i sama

18
konstrukcija kotla pogodnija za iskorištavanje toplote zračenjem, prečnici kotlovskih cijevi mogu
biti manji i sa većim brojem krivina prilagođeni ozidu kotla.

Slika 3.4. Kotao sa prinudnom cirkulacijom

3.5. Prenos topline u kotlu

Sagorijevanjem goriva u ložištu kotla oslobađa se potrebna količina toplote. Ova toplota
zagrijava vodu u vodogrejnom kotlu ili pretvara vodu u vodenu paru određenog pritiska u
parnom kotlu, zatim u pregrijaču prevodi zasićenu paru u pregrijanu. Dio ove toplote služi i za
zagrijavanje vode u ekonomajzeru, kao i za zagrijavanje vazduha potrebnog za sagorijevanje.
Ukoliko se veći dio toplote oslobođene u ložištu prenese na vodu u kotlu, na vodu u zagrijaču
vode i na vazduh u zagrijaču vazduha, utoliko će stepen iskorištenja kotla biti veći. Ovo
postižemo održavanjem u što čistijem stanju grejnih i naknadno grejnih površina kotla.
Prenošenje toplote u kotlovima vrži se istovremeno zračenjem, kondukcijom i konvekcijom.
Proces prenošenja toplote odvija se na idući način:

- zračenjem usijanog goriva i produkata sagorijevanja na zagrejvnu površinu kotla

(ozračena površina kotla),
- provođenjem toplote kroz kotlovske limove i cijevi,
- dodirom vode i vodene pare sa unutrašnjim zidovima kotlovskih limova i cijevi,
- strujanjem kroz vodu i vodenu paru.

Količina prenijete toplote na kotao zavisi od veličine ogrjevne površine kotla, razlike u
temperaturi ložišnog prostora i vode u kotlu, koeficijenta prelaza toplote i vremena rada kotla.
Prelaz toplote se povećava većom razlikom temperature produkata sagorijevanja i vode u kotlu,
većom brzinom strujanja dimnih gasova i bržom cirkulacijom vode u kotlu. Najveći dio toplote se
prenosi zračenjem, naročito kod visokih temperatura ložišta, i to u samom ložišnom prostoru.
19
 Kod savremenih kotlova to iznosi od oko 80% ukupne oslobođene toplote. To je i razlog
što se kod savremenih kotlova povećava ozračena površina.

Količina prenijete toplote iz ložišta na limove i cijevi kotla računa se po obrascu:

𝑄 = 𝛼1 ∙ 𝐴 ∙ (𝑡𝑔 − 𝑡𝑧 ) ∙ ℎ (3.2.)

Količina toplote prenešene sa kotlovskih cijevi na vodu računa se kao:

𝑄 = 𝛼2 ∙ 𝐴 ∙ (𝑡𝑧 − 𝑡𝑣 ) ∙ ℎ (3.3.)

Količina toplote prenešene putem zračenja:

𝑇𝑔 4 𝑇𝑧 4
𝑄 = 𝐴 ∙ 𝐶1 ∙ [(100) − (100) ] ∙ ℎ (3.4.)

gdje su:

Q – količina toplote [W], α – koeficijenti kondukcije i konvekcije [W/m²K],

A – ogrjevna površina kotla [m²], C1 – koeficijent prelaza zračenjem [W/m²K4],
h – vrijeme u satima [h], tz – temperatura unutrašnje strane cijevi [ºC],
Tg – temp. plamena i dimnih gasova [K], tv – temperatura vode u cijevi [ºC],
Tz – temp. ogrjevne površine kotla [K].

3.6. Dijelovi parnog kotla

Kotlovski bubanj je zatvoren valjkasti čelični sud prečnika od 1÷2,5 metara ili više sudova
međusobno spojenih cijevima u kojima se voda pretvara u vodenu paru. Kotlovski doboš ima
vodeni i parni prostor. Nivo vode u dobošu varira u određenim granicama. Najniži dopušteni nivo
vode u dobošu se zove vodena ivica. Ako nivo vode opadne ispod ove ivice, smatra se da je kotao
ostao bez vode, dijelovi kotlovskog lima i cijevi se pregrijavaju, pa može doći do deformacija ili
eksplozije.

Vatrena ivica je visina do koje je dopušteno dopiranje vrelih dimnih gasova. Vatrena ivica
mora biti 10÷15cm ispod vodene ivice. Šamotnim ozidom sprečava se prodiranje vrelih dimnih
gasova iznad vatrene ivice. Najviši nivo vode u bubnju može biti 10÷12cm iznad vodene ivice.
Ovo zavisi od sistema i veličine kotla. Nivo vode u kotlu se obično održava na sredini, između
vodene ivice i najvišeg dopuštenog nivoa u kotlu. Ako nivo vode u bubnju poraste iznad
dopuštenog nivoa, smanjuje se parni prostor kotla što povećava vlažnost zasićene pare.
Paroskupljač ili parni dom je sud koji služi za odvajanje zasićene vodene pare od vode. U njemu
se vodene čestice iz pare donekle odvajaju i vraćaju u bubanj, a para postaje manje vlažna.

Vodeni prostor parnog kotla je prostor ispunjen vodom. Ukoliko je vodeni prostor veći,
utoliko je rad kotla elastičniji, tj. nagle promjene opterećenja odnosno proizvodnje pare blaže se
održavaju na kolebanje pritiska u kotlu. Velika količina vode sa akumulisanom toplotom
nadoknađuje neravnomjernu potrošnju vodene pare i ublažava pad pritiska u kotlu. Kotlovi s
malim vodenim prostorom brzo se pripremaju za pogon, ali daju zasićenu paru sa većim

20
stepenom vlažnosti i kod neravnomjernog opterećenja naglo mijenjaju pritisak. Isparavajuća
površina kotla je površina nivoa vode u kotlu, vodeno ogledalo.

Napojni prostor je prostor između vodene ivice i najvišeg dopuštenog nivoa u kotlu.
Naizmjenično se prazni i puni vodom u zavisnosti od proizvodnje pare, odnosno napajanja.

Slika 3.6. Dijelovi parnog kotla

Ložište je prostor u kome sagorijeva gorivo, na rešetki ako je komadastog oblika ili u
ložišnom prostoru ako je u prašinastom, tečnom ili gasovitom stanju. Ispod rešetke je pepeljara,
a na kraju rešetke koš za šljaku. Sa strane rešetke kroz vazdušne kanala i ispod rešetke kroz
procijepe dovodi se vazduh potreban za sagorijevanje. Ložište nema rešetku, ako se kotao loži
ugljenom prašinom, tečnim ili gasovitim gorivom. U tom slučaju ima ugrađene gorionike. Neka
ložišta za sagorijevanje ugljene prašine imaju malu rešetku za dogorijevanje krupnijih čestica koje
ne sagore u letu, već padaju na dno ložišta.

Dimni kanali služe za odvođenje dimnih gasova iz kotlovskog ložišta u dimnjak. Dimni
kanali se grade tako što veća količina toplote bude predata grejnim površinama kotla. Kod
projektovanja se, pored navedenog, vodi računa da gasovi sa određenim temperaturama moraju
napustiti kotao. Strujanje vode i pare u kotlu i dimnih plinova može biti u istom smijeru,
suprotnom ili čak poprečno.

Dimnjak služi da obezbijedi prirodnu promaju u kotlu i da izbaci dimne plinove u više
slojeve atmosfere. Dimnjak mora da ima odgovarajuću visinu, poprečni presjek i da bude obložen
termičkom izolacijom. Visinu dimnjaka određuju potrebna jačina promaje u kotlu i higijenski
zahtjevi čistoće zraka. Koji će od ova dva biti uticajniji, to zavisi od mjesta izgradnje kotlarnice,
naseljena ili nenaseljena mjesta.

Armatura i apratura kotla služi za bezbijednost rada, kontrolu i eksploataciju kotla. Na

kotlu postoji armatura koja je zakonom propisana. Ostala armatura se postavlja na kotao radi
lakšeg i boljeg korištenja kotla, pouzdanijeg rada i povećanog stepena automatizacije. Kotlovsku
armaturu dijelimo na grubu i fino. U finu armaturu spadaju: vodokazna stakla i probne slavine,
automatski uređaji za napajanje kotla, manometri , termometri, napojne glave, svi ventili za paru
i vodu i sigurnosni ventili, slavine za odmuljivanje.
21
 U grubu armaturu spadaju: vrata, zasuni, ventilatori, mlinovi za uglja, gorionici za ugljenu
prašinu i tečna goriva. U aparaturu kotla spadaju svi instrumenti preko kojih se prati rad kotla i
vrši ručna ili automatska regulacija njegovog rada.

Pregrijači pare, zagrijači vode i zagrijači vazuha svi zajedno spadaju u naknadne ogrjevne
površine kotla i služe za povećanje stepena iskorištenja istog, odnosno omogućavaju uštedu
goriva. Pregrijači pare prevode zasićenu paru u pregrijanu, tj. u paru više temperature, ne
mijenjajući joj pri tom pritisak. Temperatura pregrijavanja pare zavisi od namjene kotla. Zagrijači
vode i vazduha su smješteni u izlazni kanal dimnih gasova. Zagrijavaju vodu za napajanje kotla i
zrak za sagorijevanje, koristeći temperaturu izlaznih dimnih plinova.

Sistem s kotlom ima slijedeće prednosti:

- postizanje visokih tlakova pare u najširem rasponu od 0,5 do 30 bar (uz manja ulaganja i
pogonske troškove u odnosu na klasične instalacije),
- mogućnost postizavanja različitih tlakova s istim generatorom,
- velika mogućnost regulacije proizvodnje pare (1:5 odnosno 20 - 100 %) uz normalan
(kontinuiran) rad vrelouljnog kotla (zagrijača),
- manja osjetljivost generatora na kvalitetu napojne vode i vrlo lako čišćenje eventualnih
naslaga (mehaničko),
- nema opasnosti od eksplozije ili oštećenja uređaja kod pomanjkanja vode (osim toga
primarni krug je bez tlaka) i dozvoljen je smještaj u tehnološkom prostoru, bez posebne
kotlovnice,
- potpuno automatiziran pogon, vrlo jednostavan za održavanje,
- prostor koji kompletna instalacija zauzima mnogo je manji od potrebnog prostora za
klasične instalacije s parnim kotlom.
Opisani sustav proizvodnje pare (vrele vode) ima neograničenu primjenu u svim
tehnološkim procesima i grijanjima, a posebno kod potreba za relativno malim količinama pare
visokog tlaka i u slučajevima nepostojanog režima potrošnje.Poseban je problem u kotlovima,
bez obzira na njihovu vrstu, kotlovac ili kamenac, mineralni talog (uglavnom kalcijev karbonat)
koji se grijanjem izlučuje iz vode, nakuplja se kao kora na unutarnjim stijenkama kotlova i cijevi,
što može izazvati pucanje stijenki i eksploziju.

22
 4. KONDENZATOR

Kondenzator je klasični izmjenjivač topline koji „vraća“ paru natrag u tekuće stanje, nakon
što ekspandira u turbini. Kondenzat se pumpama vraća natrag u proces. Pritisak u klasičnom
kondenzatoru je izuzetno mali (podpritisak – oko 0,045 bara). Pošto je kondenzator izmjenjivač
topline potrebno je osigurati i medij kojem će se ta topline predati kako bi se para ohladila do
temperature kondenzata. Upravo zbog toga su termoelektrane smještene na rijekama, moru...,
kako bi se osigurao medij koji će preuzimati svu tu toplini.

Slika 4.1. Izmjenjivač topline (Kondenzator)

Kondenzator vodene pare se ugrađuje na izlazu parne turbine, parnog stapnog stroja ili
na povratu s grijača. Oni pretvaraju vodenu paru iz parnog stanja u tekućinu, tj. vodu. Mogu
raditi na atmosferskom tlaku, a uobičajeno rade na malom podtlaku ili vakuumu. Uglavnom se
hlade vodom, bilo slatkom ili morskom, a rijeđe se hlade zrakom, zbog veće cijene uređaja i
nemogućnosti postizanja dovoljno niskih tlakova na izlazu parne turbine.

Parni kondenzatori su ustvari površinski izmjenjivači topline u kojima se izlazna para iz

parnih turbina kondenzira pod tlakom manjim od atmosferskog tlaka. Tlak u kondenzatoru kreće
se od 0,02 do 0,08 bar. Da bi stupanj iskorištenja parnoga procesa bio što veći, kondenzacija se
mora odvijati pri što nižem tlaku (temperaturi), a to prvenstveno ovisi o temperaturi rashladnoga
fluida (vode), odnosno o temperaturi okoline. Tamo gdje na raspolaganju nema dovoljne količine
rashladne vode, hlađenje kondenzatora se može vršiti okolnim zrakom, a u tim je slučajevima,
zbog lošijeg hlađenja, tlak kondenzacije veći pa je manji stupanj iskorištenja procesa.

Brzina izlazne pare iz parne turbine, odnosno na ulazu u kondenzator, kreće se od 50 do

120 m/s, a njena uobičajena vlažnost je 8 do 12 %. Nastoji se da temperatura kondenzata bude
što bliže temperaturi izlazne rashladne vode, te da pri tome kondenzat bude što manje
pothlađen, kako se u kružnome procesu ne bi ponovno trošila toplina za njegovo grijanja. Za veća
i dobro projektirana postrojenja, temperatura podhlađenja kondenzata kreće se od 0,5 do 1 °C.
U kondenzatorima se također vrši sakupljanje raznih povratnih tokova pomoćne pare (za pogon
injektora, za grijanje regenerativnih zagrijača napojne vode, para za brtvljenje i dr.), što zajedno s
glavnim kondenzatom ulaze ponovno u kružni tok procesa. Da bi se u kondenzatoru održao
potreban podtlak (vakuum), iz njega treba neprestano isisavati nekondenzirajuće plinove (zrak,
kisik O2, ugljikov dioksid CO2) koji ulaze zbog propuštanja prirubničkih spojeva, kao i zbog dotoka
dodatne vode u kojoj su oni otopljeni. Isisavanje plinova (zraka), te održavanje podtlaka, vrši se
parnim izbacivačima (injektori ili ejektori) ili rotacijskim vakuumskim crpkama.
23
 5. GENERATOR

Generatori su rotacijski električni strojevi koji mehaničku energiju pogonskog stroja

pretvaraju u električnu energiju. Prema vrsti električne struje koju proizvode mogu biti
istosmjerni i izmjenični koji opet mogu biti jednofazni i trofazni. Jednostavni generator se sastoji
od zavojnice koja se vanjskim utjecajem okreće u stalnom magnetskom polju.Generator se
sastoji od pokretnog dijela (rotor) i od nepokretnog dijela (stator). Da bi nastala električna
energija treba okretati rotor. Generator ima mnogo navoja žica. Svaki navoj žice pokreće
izvjestan broj elektrona, a svi navoji zajedno stvaraju jaku električnu struju. Tako se u generatoru
energija gibanja pretvara u električnu energiju.

Jednostavni generator se sastoji od izvora magnetskog polja (magneta ili

elektromagneta), te vodiča koji se kreće kroz to magnetsko polje tako da siječe silnice
magnetskog polja. Pri tome se u vodiču inducira elektromotorna sila (napon), koja je razmjerna
gustoći magnetskog polja (tj. magnetskoj indukciji) i brzini vodiča, a ovisna je i o kutu po kojim
vodič siječe magnetske silnice. Kako bi se postigli veći inducirani naponi umjesto pojedinačnog
vodiča se koristi zavojnica, dakle niz serijski spojenih vodiča koji se vrte kroz nejednoliko
magnetsko polje.

Slika 5.1. Generator

24
 6. RASHLADNI TORANJ

U nekim velikim termoelektranama postoje veliki hiperbolički dimnjaci poput struktura,

koji oslobađaju otpadnu toplinu u ambijent atmosfere isparavanjem vode, a nazivaju se rashladni
tornjevi . Rafinerije petroleja, petrokemijska postrojenja, geotermalna postrojenja koriste
ventilatore kako bi omogućila kretanje zraka prema gore kroz vodu koja se dolazi u smjeru prema
dolje i nemaju hiperboličnu konstrukciju nalik dimnjacima. Inducirani ili tlačni rashladni tornjevi
su pravokutne konstrukcije nalik kutiji, ispunjene s materijalima koji pojačavaju dodirivanje zraka
koji struji u vis i vodu koja teče prema dolje. U pustinjskim područjima rashladni toranj mogao bi
biti neizbježan od kada će trošak uređivanja vode za hladno isparavanje biti zabranjen.

Ovi imaju nižu efikasnost i višu energetsku potrošnju u ventilatorima od mokrih i

isparavajućih rashladnih tornjeva. Tvrtke za elektriku preferiraju upotrebljavanje rashladne vode
iz oceana, rijeka, jezera, rashladnih umjetnih jezera u zamjenu za rashladni toranj, na području
gdje je ekonomičnije i ambijentalno moguće. Ovaj tip rashlađivanja može sačuvati trošak
rashladnog tornja i može imati nižu energetsku cijenu za pumpanje rashladne vode kroz
izmjenjivač topline postrojenja. Uglavnom, otpadna toplina može uzrokovati da temperatura
vode primjetno poraste. Pogonska postrojenja koja upotrebljavaju prirodne sastojke vode za
rashlađivanje, moraju biti konstruirana da preduhitre ulazak organizama u rashladni krug, inače
će se stvoriti organizmi koji se prilagođavaju toplijim vodenim postrojenjima i utječu tako da
nanesu štetu ako se postrojenje ugasi za hladna vremena.

Slika 6.1. Razhladni toranj

25
 7. PREDNOSTI I NEDOSTACI TEP-a U ODNOSU NA DRUGA
POSTROJENJA

Termoenergetska postrojenja imaju mnoštvo prednosti kao i nedostataka u odnosu na

druga postrojenja,no veoma je teško zaokružiti tu oblast,jer svako termoenergetsko postrojenje
je specifično za sebe te kada govorimo o prednostima i nedostacima,potrebno je navesti za svako
termoenergetsko postrojenje zasebno njegove prednosti i nedostatke,pa tako kada govorimo o
termoelektranama na ugalj bitno je istaknuti sljedeće prednosti:

- relativno jeftina električna energija (niska i stabilna cijena uglja na svjetskom tržištu);
- zalihe uglja dovoljne su za sljedećih 300 −900 godina (ovisno o proizvodnji električne
energije, odnosno o potrebama za električnom energijom) poznata i pouzdana
tehnologija dobivanja i
- prerade i upotreba uglja.

A nedostaci ovih termoelektrana su:

- nesreće u rudnicima uglja,

- velike količine uglja potrebne za pogon elektrane (elektrana od 500 MW treba oko 3 500
tona ugljena dnevno),
- sagorijevanjem uglja stvaraju se velike količine otpada (otpad može biti opasan i hemijski
i radijacijski),
- emisije azotovih i sumporovih oksida iz termoelektrana odgovorne su za stvaranje kiselih
kiša, a one su opasne za biljni i životinjski svijet i
- emisija dušikova dioksida iz termoelektrana dominantna je komponenta ljudskih emisija
stakleničkih plinova.

Prednosti plinskih termoelektrana su:

- specifične investicije plinskih termoelektrana relativno su niske (više od dvostruko niže od

investicijskih troškova termoelektrana na ugalj),
- troškovi održavanja plinskih termoelektrana znatno su niži od troškova održavanja
termoelektrana na ugalj i
- prirodni plin najčišće je fosilno gorivo – gotovo ne sadržava sumpor pa je emisija sumpor
dioksida u dimnim plinovima termoelektrane na plin neznatna, dok je s druge strane,
zbog visoke učinkovitosti kombinovanih procesa, emisija ugljen dioksida također
smanjena u odnosu na emisije pri iskorištavanju drugih fosilnih goriva.

Nedostaci plinskih termoelektrana su:

- cijena električne energije u plinskoj termoelektrani znatno varira i može postati vrlo
skupa (cijena goriva jako ovisi o geopolitičkim uslovima),
- onečišćenje okoliša zbog isticanja metana te ugljen i azot dioksida na bušotini,
- prirodni je plin skup, posebice su visoki troškovi prijenosa,
- zalihe su plina male, a i očekuju se znatan manjak prirodnog plina nakon 2020. godine,

26
 - plin je vrlo neravnomjerno raspoređen u svijetu u većim ga količinama ima samo u Sibiru
i Skandinaviji te na Bliskom istoku.

Nuklearne elektrane imaju sljedeće prednosti:

- stabilan i pouzdan izvor električne energije,

- konkurentna cijena po kWh električne energije proizvedene u nuklearnoj elektrani,
- nema emisije stakleničkih plinova i
- nudi mogućnost drugih primjena (desalinizacija,kogeneracija − grijanje, proizvodnja
velikih količina vodika bez emisije ugljen dioksida).

Nedostaci nuklearnih elektrana su:

- nastajanje radioaktivnog otpada i

- negativna percepcija javnosti (strah od moguće nuklearne nesreće, zbrinjavanje otpada).

Takođe u sklopu termoenergetskih postrojenja treba spomenuti i postrojenja koja se snadbjevaju

energijom biomase,a prednosti istih su:

- manje emisije kiselih spojeva nego pri sagorijevanju fosilnih goriva,

- neutralna emisija ugljen dioksida (jednaka ili manja od one koju je biljka apsorbovala
procesom fotosinteze) i
- mogućnost zapošljavanja stanovništva u ruralnim krajevima.

Nedostaci postrojenja snadbjevanih energijom biomase su:

- ekonomska neisplativost za proizvodnju električne energije,

- mala snaga i raspršenost proizvodnih jedinica i
- smanjuje se površina poljoprivrednog zemljišta za proizvodnju hrane, što tu proizvodnju
čini skupljom.

Ne treba zaboraviti i naš najveći izvor energije,a to je upravo Sunce,te elektrane koje se
snadbjevaju energijom Sunca,pa prednosti tih elektrana su:

- neiscrpan izvor energije,

- pogon ni hemijski, ni radioaktivno, ni toplotno ne onečišćuje okoliš,
- pri primjeni nema potencijalnih opasnosti i
- perspektivna i za razvijene i za nerazvijene zemlje.

Kao i sva ostala i ova postrojenja imaju svoje nedostatke,a to su :

- zemljopisno neravnomjerno raspoređena energija,

- oscilacije dozračivanja tokom dana, mjeseca i godine,
- mala gustina energetskog toka,
- proizvodnja dijelova i komponenata solarnih elektrana znatno opterećuje okoliš,
- slaba ekonomska isplativost,
- pri iskorištavanju zauzima velike površine.

27
 8. UTICAJ TEP-a NA OKOLIŠ

Danas je sve manje termoelektrana budući da su veliki onečišćivači prirode. Kod

termoelektrana dva su osnovna učinka koji utjiču na onečišćenje okoliša. Prvi i osnovni je učinak
koji nastaje zbog sagorijevanja fosilnih goriva. Drugi i manje bitni jest toplotno onečišćenje rijeka
ili jezera.

U ovom poglavlju rađena je analiza samo ovog prvog, odnosno onečišćenjem uslijed
sagorijevanja fosilnog goriva. Sagorjevanje je proces u kojem se hemijska energija sadržana u
gorivu transformiše u unutrašnju energiju koja se opet dalje iskorištava u raznim procesima. Kod
sagorijevanja u atmosferu se ispuštaju plinovi kao što su CO, voda, NOx, različiti ugljikovodici itd.
Od svih navedenih ugljik dioksid i voda nisu direktno otrovni za ljude. No oni izravno utiču
svojom koncentracijom na zagrijavanje atmosfere (apsorpcija toplotnog zračenja u atmosferi).
Vrsta i sastav plinova nastalih uslijed sagorijevanja ovisi o sastavu goriva koje sagorijeva u
procesu.

Elementi koji čine većinu fosilnih goriva su ugljik, vodik i sumpor. Ugljik može sagorijevati
potpuno i djelomično. U potpunom sagorijevanju imamo CO2 kao produkt dok kod djelomičnog
sagorijevanja kao produkt imamo CO. Upravo zbog toga veći udio CO imamo u
termoelektranama na ugalj jer je teže osigurati kvalitetno miješanje goriva i zraka.
Sagorijevanjem vodika dobivamo vodu, a sagorijevanjem sumpora SO2. Kod sagorijevanja težimo
što potpunijem sagorijevanju. Da bismo to ostvarili cilj je imati što bolje miješanje zraka i goriva.
Naravno da je to najjednostavnije ostvariti kod plinskih goriva, a najteže kod krutog. Za
sagorijevanje potrebno je osigurati minimalnu količinu zraka. O količini sumpora u produktima
sagorijevanja najviše ovisi udio sumpora u samom gorivu. Dakle težimo uglju i nafti sa što manje
sumpora. Kod azota i njegovih oksida gorivo ne utiče toliko na produkciju NOx-a. Isto tako treba
spomenuti i izuzetno veliku količinu pepela kojeg jedna prosječna termoelektrana izbaci u okoliš.

U svrhu zaštite okoliša u posljednjih desetak godina donijelo se mnoštvo zakona i odredbi
koje bi trebale pridonijeti smanjenju zagađenja okoliša iz termoelektrana. Jedan od glavnih
parametara je kontrola i smanjenje sumpornih oksida. Postupak odsumporavanja može se vršiti
tako da se odvaja već iz goriva ili iz produkata sagorijevanja. Veći efekt se postiže ukoliko
sumporove okside uklanjamo iz produkata sagorijevanja. Ovakvi postupci zahtijevaju dodatna
ulaganja koja poskupljuju i krajnju cijenu električne energije. Azotove spojeve je najjednostavnije
reducirati postepenim sagorijevanjem. Na taj način možemo smanjiti emisiju dušičnih oksida za
oko 50%.

28
 9. PROJEKTNI ZADATAK

Usvojiti tehnološku šemu i izvršiti toplotni proračun šeme kondenzacione termoelektrane

čiji su parametri dati u sljedećoj tabeli.

Tabela 9.1. Postavka zadatka

Produkcija Pritisak i temp. Broj Stepen Toplotni Minimalni Tip

pare iz ispred turbine turbina iskorištenja potrošač broj izmjenjivača
kotla turbina oduzimanja
520 (t/h) 115 (bar)/535 (OC) 2 0,82 74 (MW) 2 Mješajući i
površinski

9.1. Usvajanje sheme termoenergetskog postrojenja

Pregrijana para masenog protoka 𝑚̇𝑢𝑘 = 144.44 𝑘𝑔/𝑠 po izlasku iz kotla nalazi se u
stanju 1: 115 bar; 535 oC. Para stanja 1 ekspandira u visokotlačnoj turbini do stanja 2: 12,73 bar;
241,4oC. Ova para predaje 30 MW topline toplinskom potrošaču. Poslije ove razmjene topline
koja se odvija pri konstantnom pritisku 12.73 bar temperatura pare opada na 190,65 oC (stanje 3).
Para stanja 3 vodi se na međupregjrijanje, kojim se postiže temperatura pare 510oC. Zbog
gubitka pritiska u cjevovodima međupregrijača pritisak pare opada za 15% (prema literaturi[2])
na 10.5 bar (stanje 4).

Slika 9.1. Shema termoenergetskog postrojenja

Para stanja 4 uvodi se u niskotlačni dio turbine gdje ekspandira do stanja 5: 0.085 bar
(kondenzatorski pritisak) ; 42.66oC. Radi povećanja stepena iskorištenja cijelog postrojenja
uvedeno je regenerativno zagrijavanje kondenzata. U ovu svrhu para se odvaja se na tri mjesta iz
niskotlačne turbine. Prije svakog zagrijača vode nalazi se toplinski potrošač od po 15 MW koji
zagrijava vodu potrebnu za tehnološku industriju.

Po izlazu iz kondenzatora kondenz pumpom pari se podiže pritisak na 8 bar; 42.4 oC

(stanje 6'). Kondenzat se zagrijava regenerativnim zagrijačima od kojih je jedan površnskog tipa

29
(ZV1), a dva su miješajućeg tipa (ZV2 i ZV3) do stanja 7. Stanje 8 postiže se podizanjem pritiska,
napojnom pumpom, do pritiska u kotlu koji iznosi 115 bar. Detaljna shema termoenergetskog
postrojenja nalazi se u prilogu.

9.2. Stepenovanje turbine

Turbinsko postrojenje je podijeljeno na dva dijela visokotlačni (VTT) i niskotlačni (NTT).

Na osnovu zadatih parametara pare, na izlazu iz kotlovskog postrojenja, 115 (bar)/535 (oC) iz
Molierovog h-s dijagrama očitava se entaplija na ulazu u visokotlačnu turbinu h = 3448,2 [kJ/kg] i
entropija s = 6,6324 [kJ/kgK]. Te se dalje usvaja 5 stepeni akcione turbine sa toplotnim padom
na pojedinačnom stepenu od Δh = 100 [kJ/kg].

Tabela 9.2. Stepenovanje VTT

Pritisak na Pritisak na Temperatura Temperatura Entalpija na
Redni broj
ulazu u izlazu iz na ulazu u na izlazu iz izlazu iz radnog
radnog kola
radno kolo radnog kola radno kolo radnog kola kola
- [bar] [bar] [°C] [°C] [kJ/kg]
I 115 85,15 535 482,2 3348,2
II 85,15 61,8 482,2 428,9 3248,2
III 61,78 43,73 428,9 375,4 3148,2
IV 43,73 30,07 375,4 321,7 3048,2
V 30,07 19,98 321,7 267,9 2948,2
VI 19,98 12,73 267,9 241,4 2848,2

Poslije međupregrijanja para se odvodi na niskotlačni dio turbine, para stanja 4, sa

očitanom ulaznom entalpijom 3500,2 [kJ/kg] i entropijom s = 7,77 [kJ/kgK]. U NTT se usvaja šest
akcionih stepeni sa entalpijskim padom od 100 [kJ/kg] i osam reakcionih stepeni sa padom od po
60 [kJ/kg]. NTT ima ukupno 14 stepeni.

Tabela 9.3. Stepenovanje NTT

Pritisak
Pritisak na Temperatura Temperatura Entalpija na
Redni broj na ulazu u
izlazu iz na ulazu u na izlazu iz izlazu iz radnog
radnog kola radno
radnog kola radno kolo radnog kola kola
kolo
- [bar] [bar] [°C] [°C] [kJ/kg]
I (akcioni) 10,5 7,87 510 462,3 3400,2
II (akcioni) 7,87 5,79 462,3 413,9 3300,2
III (akcioni) 5,79 4,16 413,9 364,7 3200,2
IV (akcioni) 4,16 2,9 364,7 314,9 3100,2
V(akcioni) 2,9 1,98 314,9 264,4 3000,2
VI (akcioni) 1,98 1,3 264,4 213,1 2900,2
VII (reakcioni) 1,3 0,98 213,1 182,1 2840,2
VIII (reakcioni) 0,98 0,728 182,1 150,8 2780,2
IX (reakcioni) 0,728 0,528 150,8 119,39 2720,2
X (reakcioni) 0,528 0,373 119,39 87,8 2660,2
XI (reakcioni) 0,373 0,256 87,8 65,5 2600,2
XII (reakcioni) 0,256 0,172 65,5 56,8 2540,2
XIII (reakcioni) 0,172 0,133 56,8 48,3 2480,2
XIV (reakcioni) 0,133 0,085 48,3 42,66 2420,2

30
 9.3. Bilans toplinskog potrošača

Toplinski potrošač ukupne snage 75 MW podijeljen je na četiri dijela. Prvi dio nalazi se na
izlazu iz visokotlačnog dijela turbine, prije međupregrijanja, i ima snagu od 30 MW. Razmjena
topline u prvom dijelu toplinskog potrošača odvija se pri konstantnom pritisku od 12,73 bar.

Slika 9.2. Bilans prvog dijela toplotnog potrošača

Entalpija pare na izlazu iz visokotlačnog dijela turbine je ℎ𝑉𝑇 = 2848.2 𝑘𝐽/𝑘𝑔, maseni
protok iznosi 𝑚̇𝑢𝑘 = 144.44 𝑘𝑔/𝑠 i za snagu od 30 MW iz bilansa prvog dijela toplinskog
potrošača računa se izlazna entalpija koja ujedno predstavlja ulaznu entalpiju u međupregrijač
pare ℎ𝑚𝑝 .

Q TP1 = ṁuk ∙ (hVT − hmp ) (9.1.)

Q (9.2.)
ℎ𝑚𝑝 = ℎ𝑉𝑇 − TP1
ṁuk

ℎ𝑚𝑝 = 2640.4 𝑘𝐽/𝑘𝑔

Voda namjenjena za potrebe tehnološke indistruje preuzima toplinu u sva četiri dijela
potrošača. Parametri voda koja preuzima toplinu:

tw1 = 20 [ºC],
tw2 = 90 [ºC],
Cw = 4,186 [kJ/kgK]

Maseni protok potreban za odvođenje topline sa usvojenom ulaznom temperaturom

vode i potrebnom izlaznom temperaturom vode koja ce se koristiti u industrijske svrhe.

Q TP1 = mw ∙ cw ∙ ∆t (9.3.)
Q TP1
mw = (9.4.)
cw ∙ ∆t
mw = 102,38[kg/s]

31
 Drugi dio toplinskog potrošača troši 15 MW toplinske energije. Para koja predaje energiju
oduzima se po izlasku iz četvrtog stepena niskotlačne turbine i ima sljedeće parametre:

𝑝1 = 2,9 𝑏𝑎𝑟
𝑘𝐽
ℎ11 = 3100,2
𝑘𝑔
𝑘𝑔
𝑚̇1 = 14,4
𝑠

Bilans drugog dijela toplotnog potrošača:

Q TP2 = ṁ1 ∙ (h11 − h12 ) (9.5.)

Q
ℎ12 = ℎ11 − TP2 (9.6.)
ṁ1
ℎ12 = 2058,1 𝑘𝐽/𝑘𝑔

Slika 9.3. Bilans drugog dijela toplinskog potrošača

Maseni protok potreban za odvođenje toplote sa usvojenom ulaznom temperaturom

vode i potrebnom izlaznom temperaturom vode koja ce se koristiti u industrijske svrhe:

tw1 = 20 [ºC],
tw2 = 90 [ºC],
Cw = 4,186 [kJ/kgK].

Q TP2 = mw ∙ cw ∙ ∆t (9.7.)
Q TP2
mw = (9.8.)
cw ∙ ∆t
mw = 51,19 [kg/s]

32
 Treći i četvrti dio toplinskog potrošača troše po 15 MW topline kao i predhodni. Iz tog
razloga maseni protok vode koja prima toplinu ostaje isti jer su i temperature vode usvojene iste
kao u predhodnom bilansu.

Slika 9.4. Bilansi trećeg i četvrtog dijela toplinskog potrošača.

Para koja predaje toplinu trećem dijelu toplinskog potrošača odvaja se nakon šestog
stepena niskotlačne turbine i ima parametre:

𝑝2 = 5,79 𝑏𝑎𝑟
𝑘𝐽
ℎ21 = 2900,2
𝑘𝑔
𝑘𝑔
𝑚̇2 = 14
𝑠

Bilans tećeg dijela dijela toplinskog potrošača:

Q TP3 = ṁ1 ∙ (h21 − h22 ) (9.9.)

Q
ℎ22 = ℎ21 − TP3 (9.10.)
ṁ2
ℎ22 = 1865,5 𝑘𝐽/𝑘𝑔

Para koja predaje toplinu četvrtom dijelu toplinskog potrošača odvaja se nakon devetog
stepena niskotlačne turbine i ima parametre:

𝑝3 = 0,59 𝑏𝑎𝑟
𝑘𝐽
ℎ31 = 2660,2
𝑘𝑔
𝑘𝑔
𝑚̇3 = 14.5
𝑠

33
Bilans čtvrtog dijela toplinskog potrošača:

Q TP4 = ṁ3 ∙ (h31 − h32 ) (9.11.)

Q
ℎ32 = ℎ31 − TP4 (9.12.)
ṁ3
ℎ32 = 1625,71 𝑘𝐽/𝑘𝑔

9.4. Bilansi zagrijača vode

Bilans zagrijača topline provođen je iteratitvnim postukom u cilju izjednačavanja

entalpijskog pada i masenog kapaciteta u tri zagrijača. Počinje se od vrijednosti entalpije za
temperaturu koja se dobije oduzimanjem 15 oC od temperature u sabirniku rasphaldne vode i
poznate entalpije na izlazu iz kondenzatora. U nastavku je prikazan zadnji korak iterativnog
postupka.

9.4.1. Zagrijač 3

Nakon što jedan dio topline potroši u drugom dijelu toplinskog potrošača para, masenog
protoka 𝑚̇3

Slika 9.5. Bilans zagrijača vode 3

Bilansna jednačina:

𝑚̇kon ∙ hz31 + 𝑚̇3 ∙ h32 = 𝑚̇kon ∙ hz32 + 𝑚̇3 ∙ h33 (9.13.)

𝑚̇kon ∙ hz31 + 𝑚̇3 (h32 − h33 ) (9.14.)

hz32 =
𝑚̇kon

hz32 = 337,46[kJ/kg].

34
 9.4.2. Zagrijač 2

Za zagrijač 2 vrši se zagrijavanje napojne vode sa odvajanjem sa STT koja prolazi kroz TP2 te
ulazi u zagrijač sa entalpijom h8.

Slika 9.6. Bilans zagrijača vode 2

Bilansna jednačina:

𝑚̇kon ∙ hz21 + 𝑚̇2 ∙ h22 + 𝑚̇1 ∙ h13 = 𝑚̇uk ∙ hz22 (9.15.)

𝑚̇kon ∙ hz21 + 𝑚̇2 ∙ h22 + 𝑚̇1 ∙ h13
hz22 = (9.16.)
𝑚̇uk
hz22 = 496.1 [kJ/kg]

9.4.3. Zagrijač 1

Oduzimanje pare se vrši na NTT pri pritisku p = 0,121 [bar] pa je entalpija h10 = 2312,8
[kJ/kg], maseni protok pare je m3 = 10 [kg/s] (predpostavimo).

Slika 9.7. Bilans zagrijača vode 3.

35
Bilansna jednačina:

𝑚̇uk ∙ hz11 + 𝑚̇1 ∙ h12 = 𝑚̇uk ∙ hz12 + 𝑚̇1 ∙ h13 (9.17.)

𝑚̇uk ∙ hz11 + 𝑚̇1 (h12 − h13 ) (9.18.)

hz12 =
𝑚̇uk

hz32 = 652.84 [kJ/kg]

9.5. Bilans kondenzatora

Temperatura vode na ulazu u kondenzator je usvojena za prosječnu godišnju

temperaturu i iznosi 20oC

Tabela 9.4. Prosječne godišnje temperature vode

Q kond = 𝑚̇5 ∙ ℎ5 + 𝑚̇3 ∙ ℎ𝑧33 − 𝑚̇𝑘𝑜𝑛 ∙ ℎ6 (9.19.)

Q kond = 233, 55 𝑀𝑊

Slika 9.8. Bilans kondenzatora

36
Potrebna količina razhladne vode:

Q kond = cw ∙ mw ∙ ∆t w (9.20.)
Q kond
mw = (9.21.)
cw ∙ ∆t w
mw = 5 586.24 [kg/s]

9.6. Bilans međupregrijača

Maseni protok pare kroz međupregrijač:

𝑚̇𝑢𝑘 = 144.44 𝑘𝑔/𝑠

Ulazna entalpija pare u međupregrijač:

ℎ3 = 2640,44 kJ/kg

Izlazni parametri pare

ℎ4 = 3500,2 kJ/kg

Toplina dovedena u međupregrijaču:

𝑄𝑑𝑜𝑣,𝑚𝑝 = 𝑚̇𝑢𝑘 (ℎ4 − ℎ3 ) = 124 183,74 𝑘𝑊 (9.22.)

9.7. Odabir turbina

Podaci o visokotlačnoj turbini;

Pritisak svježe pare na ulazu u VT turbinu p = 115 [bar]

Temperatura na ulazu u turbinu t = 535 [°C]
Pritisak na izlazu iz VT turbine p = 12,73 [bar]
Temperatura na izlazu iz VT turbine t = 241,4 [°C]
Broj radnih kola N=6
Tip radnih kola Akciona
Pad po jednom radnom kolu turbine 100 [kJ/kg]
Stepen iskorištenja VT turbine ηt = 0,82
Snaga VT turbine N = 59,220 [MW]

Snaga turbine pri izentropskoj ekspanziji:

NVTTa = 𝑚̇𝑢𝑘 (h1 − h2 ) = 72,220 [MW] (9.23.)

37
Snaga turbine pri politropskoj ekspanziji:

NVTT = 𝑚̇𝑢𝑘 (h1 − h2 ) 𝜂𝑡 = 59,220 [MW] (9.24.)

Podaci o niskotlačnoj turbini;

Pritisak svježe pare na ulazu u NT turbinu p = 7,87 [bar]
Temperatura na ulazu u turbinu t = 510 [°C]
Pritisak na izlazu uz NT turbine p = 0,085 [bar]
Temperatura na izlazu iz NT turbine t = 42,66 [°C]
Broj radnih kola N = 14
Tip radnih kola 6 akcionih i 8 reakcionih
Pad po jednom radnom kolu turbine 100 [kJ/kg] i 60 [kJ/kg]
Stepen iskorištenja NT turbine ηt = 0,82
Snaga NT trubine N = 99,678 [MW]

Maseni bilansi niskotlačne turbine:

𝑚̇𝑢𝑘 − 𝑚̇1 − 𝑚̇2 = 𝑚̇4 (9.25.)
𝑚̇𝑢𝑘 − 𝑚̇1 − 𝑚̇2 − 𝑚̇3 = 𝑚̇5
(9.26.)
Snaga turbine pri iznetropskoj ekspanzij

NNTTa = 𝑚̇𝑢𝑘 (ℎ𝐼 − ℎ𝐼𝑉 ) + (𝑚̇𝑢𝑘 − 𝑚̇1 )(ℎ𝐼𝑉 − ℎ𝑉𝐼 ) + 𝑚̇4 (ℎ𝑉𝐼 − ℎ𝑋 ) + 𝑚̇5 (ℎ𝑋 − ℎ𝑋𝐼𝑉 ) (9.27.)
NNTTa = 121,819 MW

Snaga turbine pri politropskoj ekspanzij

NNTT = NNTTa ∙ 𝜂𝑡 = 99,892 MW

Toplina dovedena u kotlu:

𝑄𝑑𝑜𝑣 = 𝑚̇ 𝑢𝑘 (ℎ1 − ℎ8 ) + 𝑄𝑑𝑜𝑣,𝑚𝑝 = 511 813.04 𝑀𝑊 (9.28.)

Ukupna snaga postrojenja:

NUK = NVTT + NNTT + NTP = 234 112𝑊 (9.29.)

Snaga napojne pumpe:

NNP = 𝑚̇𝑢𝑘 (ℎ8 − ℎ7 ) = 3 𝑀𝑊 (9.30.)

38
Snaga na stezaljkama generatora:
NG = (NVTT + NNTT ) ∙ 𝜂𝑚 ∙ 𝜂𝐺 = 159.112 𝑀𝑊 (9.31.)
Stepen iskorištenja postrojenja:

NG + NTP − NNP (9.32.)

ƞp = = 0,46
Q dov
Na osnovu proračuna iz kataloga proizvođača Siemens, odabrane su turbine:
Visokotlačna – SST-400
Niskotlačna – SST-500

Slika 9.9. Slika i specifikacije odabranih turbina

9.8. Odabir napojne pumpe

Napojna pumpa bira se prema sljedećim podacima:

protok napojne pumpe: mp = 144,44 [kg/s]

zaprerminski protok: v = 520 [m3/h]
pritisak na ulazu u napojnu pumpu: p = 8 [bar],
temperatura na ulazu u napojnu pumpu: t = 140 [°C],
pritisak na izlazu iz napojne pumpe: p = 115 [bar].

39
Izabrana je sljedeća napojna pumpa naziva Boiler Feed Pump PE 580-195-5, karakteristika:

kapacitet: mp = 580 [m3/h],

maksimalna temperatura pumpanja: T = 165 [°C],
snaga motora: N = 5000 [kW],
broj obrtaja: n = 2985 [min-1].

Slika 9.10. Izabrana napojna pumpa

9.9. Odabir kondenzacione pumpe

Kondenzaciona pumpa bira se prema sljedećim podacima:

maseni protok kondenzacione pumpe : m = 116.54 [kg/s],

zapreminski protok kondenzacione pumpe: V = 419.54 [m3/h],
temperatura na ulazu u kondenzacionu pumpu: t = 42,7 [°C],
pritisak na ulazu u pumpu: p = 0,085 [bar],
pritisak na izlazu iz pumpe: p=5 [bar].

Izabrana je Condensate Pump KsV 500-85-1, karakteristika:

kapacitet: mp = 500 [m3/h],

maksimalna temperatura pumpanja: t = 142 [°C],
snaga motora: N = 250 [kW],
broj obrtaja: n = 1985 [min-1].

Slika 9.11. Izabrana kondenz pumpa

40
LITERATURA

[1] H. Požar, “Osnovi energetike – drugi svezak”, Zagreb 1978.

[2] Lj. Brkić, T.Živanović, D.Tucaković – Termoelektrane, Beograd 2006.
[3] M.Gulič, Lj.Brkić, P.Perunović – Parni kotlovi, Beograd 1992.
[4] M.Bogner – Termotehničar 1, Beograd 2004.
[5] David Petrović – 'Termoenergetska postrojenja, Beograd, 2000.
[6] Z. Prelec – Projektiranje termoenergetskih postrojenja, Zagreb, 2012.
[7] http://www.siemens.com/entry/cc/en/ (2.2.2018.)
[8] http://www.energy.gov/index.htm (2.2.20018.)
[9] http://www.mechscience.com/steam-turbine-introduction-and-principle-operations/
(2.2.20018.)
[10] http://energysectornetwork.com (2.2.2018.)

41
 4

2 1
muk=144.44[kg/s] muk =144.44[kg/s]
p1=115 [bar] p4=10.5 [bar]
T 1=535° C T 1=510° C
h1=3448.2[kJ/kg] h1=3500.2[kJ/kg]

4 5
6

2420.2[kJ/kg]
1

2480.2[kJ/kg]
3

2540.2[kJ/kg]
2600.2[kJ/kg]
2660.2[kJ/kg]
2720.2[kJ/kg]
2780.2[kJ/kg]
2840.2[kJ/kg]
2848.2[kJ/kg]

2900.2[kJ/kg]
2948.2[kJ/kg]

3000.2[kJ/kg]
3048.2[kJ/kg]

3100.2[kJ/kg]
3148.2[kJ/kg]

3200.2[kJ/kg]
3300.2[kJ/kg]
3248.2[kJ/kg]

3400.2[kJ/kg]
3348.2[kJ/kg]
G

85.15 [bar]
13

61.78 [bar]

7.78 [bar]
41,73 [bar]

5.79 [bar]
30.07 [bar]

4.14 [bar]

2.91 [bar]
19.78 [bar]

1.98 [bar]
12.73 [bar]

1.31 [bar]

0.98 [bar]

0.728 [bar]

0.528 [bar]

0.373 [bar]

0.256 [bar]

0.172 [bar]

0.133 [bar]

0.085 [bar]
3 2

30MW

m2=13.5[kg/s]
m1=14.4[kg/s]

m3=14.5[kg/s]
p8=115[bar] muk=144.44[kg/s] muk =144.44[kg/s]
8 T 8=155.93[°C]

90[°C]

20[°C]
h3=2640.4[kJ/kg] h2=2848.2[kJ/kg]
h8=664.53[kJ/kg]

m5=102.04[kg/s]
pk =0,085[bar]
x=0,94 5
h11 =3100.2[kJ/kg] h21=2900.2[kJ/kg] h31=2660.2[kJ/kg] h5=2440.2[kJ/kg]
15 C
20°
t ul=
15MW 20[°C] 15MW 20[°C] 15MW 20[°C]

tiz=3
90[°C] 90[°C] 90[°C] 7 0°C
Spremnik
vode
mkon=116.54[kg/s]
h12=2058,3[kJ/kg] 14 h22=1865.5[kJ/kg] h6=178.66 [kg/s] 6
h32=1625.7[kJ/kg]

12 h7=652.84[kJ/kg]

m3=14.5[kg/s]
muk =144.44[kg/s]
p7=8[bar] hz22=496.1[kJ/kg] hz32=337.46[kJ/kg] p6'=8 [bar]
T 7 =155.24[°C] muk=130.04[kg/s] mkon=116.54[kg/s] h6'=179.46[kJ/kg]

ZV 1 ZV 2 ZV 3
7 7' z2 z2' z3 z3' 6'
9 8
11 10 h33=367.45[kJ/kg]

h T
8 Kondenzaciona pumpa 1 9 Zagrijač napojne vode III 1
1 K 1 7 Kondenzator 1 10 Zagrijač napojne vode II 1
6 Generator 1 11 Zagrijač napojne vode I 1
4 4 Niskotlačna turbina 12
115bar 5 1 Spremnik napojne vode 1
4 Visokotlačna turbina 1 13 Toplotni potrošač 30 MW 1
K
3 Međupregrijač pare 1 14 Toplotni potrošač 15 MW 3
r
5ba

12 2 Pregrijač pare 1 15 Napojna pumpa 1

1 0.

a r 2
115b 2 1 Parni kotao 1
3 12.73bar
2' 22 2'
3 Poz. Naziv Kom. Poz. Naziv Kom.
8bar
r 32
5ba (Veza-pripadnost) Mjerilo: Masa:
3bar 10 . Tolerancije
12.7
8 slobodnih mjera)
bar x=1
8b ar 5 . 79 5 12
x =0
8 5' . 94 7
bar
1.31 bar 5.79bar
7 0,37
3
z2 7' 22 Datum CRTAO
5bar
z2 7' 0,08
z3
1.31bar Obrad.21.01.'18. M.Divkovic
z3 z2' z2' 32
6'
0,373bar Ispitao M.Amel Šema termoenergetskog postrojenja
z3' 6' z3'
6 0,085bar Stand.
0 0 x=
x= x= 6 1
5' 5 x=
0
.9 1
4 UNIVERZITET U TUZLI

s s St.I Izmjena Datum Ime (Klasif.:) (Izv. dokument:)

MAŠINSKI FAKULTET
(Zamjena za:)
List