Radiološka zaštita

Zračenja koja ioniziraju tvari kroz koje prolaze predstavljaju javno zdravstveni problem.
Osobine:
1.Ljudska osjetila ne zamjećuju zračenje ,zato se služimo detektorima (otkrivaju i mjere zračenje)
2.Posljedice zračenja mogu se javiti i dugo godina kasnije (pogotovo ako su doze bile manje-kronično djelovanje
3.Imaju štetno djelovanje na pojedinca (somatsko) i na potomstvo (genetsko)
4.Nema praga odnosno određene minimalno štetne doze-svaka doza je štetna. Zračenje treba svesti na najmanji minimum
5.Radioaktivne tvari emitiraju svoje zračenje koje se ne može ničime uništiti.
6.Ionizirajuća zračenja, njihova energija i prodornost se razlikuju pa su i sredstva za detekciju i zaštitu različita.

PORIJEKLO I OSOBINE IONIZIRAJUĆIH ZRAČENJA

Nestabilni radioaktivni atomi ispuštaju energiju u obliku čestica ili valova-čestice su α,β, protoni i neutroni,valovi γ i X-
zrake
Alfa čestice-pozitivno nabijene ,jezgre helija. Nalaze se u prirodi, male su prodornosti (do 50 mikrona) i male brzine
Beta,negativne-elektroni Prodornost i do 100 puta veća u tkivu do nekoliko milimetara
Gama zrake i drugi EMV -nastaju vraćanjem jezgre iz pobuđenog u stabilno-osnovno stanje. Brzine svjetlosti i vrlo prodorne.
Mogu biti fotoni radio zračenja,IC ,UV,vidljivo zračenje i X-zračenja
Neutroni-mase su protona,nultog naboja. Slobodni neutroni su nestabilni a prodorom u jezgru stvaraju umjetnu radioaktivnost
Atomske jezgre-sastoje se od protona i neutrona koji se privlače jakim silama. Svojstva:
A) ukupan broj nukleona u jezgri čini maseni broj ili atomsku težinu
B) Broj protona u jezgri je i redni broj elementa
C) Energija jezgre po nukleonu-masa jezgre treba biti zbroju masa elementarnih čestica.
D) Stabilnost jezgre
Atomi

VRSTE I OSOBINE RADIOAKTIVNIH RASPADA

Nestabilnost jezgre naziva se radioaktivnošću , a transformacije radioaktivnih izotopa zovu se radioaktivni raspadi.
a) alfa raspad –emisijom alfa čestice teške jezgre prelaze u staje niže energije; maseni broj manji za 4,redni za 2;element 2 mj
b) beta minus raspad-neutron se transformira u proton-ostaje u jezgri,a jezgru napušta elektron i neutrino, redni broj raste za 1
c) pozitronski raspad-jedan od protona raspada se u neutron-ostaje u jezgri,emitira pozitronsko zračenje i neutrino koji se ne
opaža. redni broj manji za 1-element se pomjera za 1 mjesto lijevo
d) gama raspad-nakon alfa i beta raspada pobuđena jezgra koja se emisijom gama zračenja želi vratiti u stabilno osnovno stanje
e) Fizija-teške jezgre cijepaju se na 2 lakše jezgre, stvarajući još 2-3 neutrona i gama zračenje. Oslobađa se velika energija,
Neutroni stvoreni fizijom,omogućavaju lančanu reakciju koja se u reaktoru odvija kontrolirano,a u nuklearnoj bombi nekontrolir

DETEKCIJA I DOZIMETRIJA IONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA

DETEKCIJA
Nuklearni detektori otkrivaju zračenja koje emitiraju radioaktivne jezgre-radionukleidi a ona imaju svojstvo da prolaskom kroz
tvar ioniziraju ili ekscitiraju njezine atome.
Detekcija zračenja nastaje uslijed ionizacije ili ekscitacije atoma tvari koja se nalazi unutar detektora .
Teče u tri etape:
a)dospijevanje ioniziraućeg zračenja na detektor čestično-(alfa,beta,proton,neutron) ili fotoni (X i γ)
b)akcija zapremine detektora-nakon prolaska zračenja kroz tvar( plin,čvrsti ili tekući)stvaraju se energetske promjene i dojava
zračenja
c)Indikacija o detektiranom zračenju-rezultat fizičke(naelektriziranost,svjetlost,toplina,boja,kristalizacija),kemijske promjene

JEDINICE MJERE RADIOAKTIVNOG ZRAČENJA

Prodornost, energija ili kvaliteta zračenja ovisi o električnom naponu cijevi. Za RTG zrake kW,za ostale elektronvolti- eV
O prodornosti ovisi dubina na kojoj će zračenje biti apsorbirano, odnosno jačina biološke promjene u tkivima ljudi

Doza je intenzitet zračenja ili količina energije zračenja koja u jedinici vremena prolazi kroz određenu površinu tijela). Kod
RTG zračenja ovisi o jačini struje koja grije katodu, udaljenosti od izvora i debljini filtera cijevi , a kod radioaktivnih tvari ovisi o vrsti i
količini izotopa i udaljenosti od izvora.

Jedinica za radioaktivnost –intenzitet je Bequerel-Bq-aktivnost radioaktivnog izvora u kojem dolazi do raspada

radioaktivne jezgre u jednoj sekundi
1 Bq=1 raspad / 1s
Doza izloženosti,doza energije i doza ekvivalenta izražavaju se jedinicama zračenja
APSORBIRANA DOZA-mjeri se u Grey-Gy-energija unešena u tijelo u Jouleima na kg tjelesne mase 1Gy= 1J /
kg

EKVIVALENTNA DOZA-mjeri se u Sievertima (Sv)

EKSPOZICIJISKA DOZA-mjeri se u Kulonima po kg X= C / kg

DOZIMETRI IONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA I PRINCIP RADA

Određuju dozu, ima ih više vrsta : ( filmski, kemijski ,ionizacijska komora, termoluminiscentni)
Filmska značka-često u RTG i radioizotopima-radi na principu pocrnjenja filma-ovisno o intenzitetu i stupnju izloženosti zračenju.
Namijenjen za individualnu dozimetriju .Sastoji se od kutije i filma. Mjeri X,Y i beta zračenja raznih energija. Upisuju se podaci
o osobi i vremenu korištenja. Film se razvija .Veća pocrnjenja javljaju se na dijelovima koji je bio izložen raznim vrstama i energijama
zračenja. Veličina se utvrđuje denzitometrom pa se uspoređuju s standardiziranim dozama i tako dobije apsorbirana doza.
Dozimetrijski filmovi mijenjaju se jednom mjesečno i odmah se šalju na očitavanje. Nošenje osobnog dozimetra preporuča se iznad
zaštitne pregače u predjelu vrata ili glave koji inače nisu pokriveni zaštitom-pa je takvo mjerenje najprimjerenije.
Smatra se da je doza na pokrivenom dijelu tijela 10 puta manja od doze na nepokrivenom dijelu tijela.
ELEKTRIČNI-PENKALO-mjeri X i gama zračenje –potreban je uređaj koji nabija dozimetar statičkim elektricitetom odnosno dovodi
nit na nulu. Konstruirani su na principu ionizacijske komore. Rade na principu mjerenja bitka naboja električno nabijenih
elektroda komore, izazvanih ionima a uslijed zračenja . Na centralnu žicu savijenu u obliku slova U pričvršćena je kvarcna nit
obložena metalom a savijena isto u obliku slova U. Ako se centralna elektroda nabije ,kvarcna nit se otklanja od centralne žice uslijed
električnog polja utoliko više što je napon centralne elektrode veći .Položaj kvarcne niti mjere se sistemom sočiva. Pomicanje kvarcne
niti očitava se na skali koja je direktno baždarena u mSv ili mgGy
KEMIJSKI DOZIMETRI-uslijed ionizirajćeg zračenja na kemijsku tvar doazi do kemijske promjene (oksidacija, redukcija,
polimerizacije. Kemijska promjena proporcionalna je primljenoj dozi.
TERMOLUMINISCENTNI DOZIMETRI-ionizirajuće zračenje djelujući na omotač atoma termoluminiscentne tvari izvodi ekscitaciju a
koje s na normalnim temperaturama ne mogu deekscitirati. Deekscitacija (vraćanje u osnovno stanje) obavlja se na povišenim
temperaturama ,400-500oK.Zagrijavanjem dozimetra u posebnim grijačima,dolazi do deekscitacije i emisije fotona-Termoluminiscencija
Termoluminiscentne tvari su kalijev sulfat,litijev fluorid,kalcijev fluorid,alumijev oksid. Zbog jednostavnosti atraktivan za dozimetriju

BIOLOŠKA OŠTEĆENJA UZROKOVANA IONIZIRAJUĆIM ZRAČENJEM

Ionizirajućim zračenjem u tijelu je javljaju biološke promjene na organima,tkivima ,stanicama ili na čitavom tijelu.Dolazi do ionizacije
atoma i molekula tkiva i do kemijske aktivnosti. Organske molekule se mijenjaju, djelomično oštećuju ili potpuno uništavaju. To je
uzrokovano apsorpcijom radijacije ,a jačina je ovisna o količini apsorbirane energije. Zračenje u stanici djeluje na citoplazmu.

DJELOVANJE IONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA NA STANICE

Promjena su vidljive već svjetlosnim mikroskopom. Stanice se prestaju dijeliti, rasti, gibati. Jezgra postaje gusta i mrvi se ( kariorexa).
Zgusnuti dijelovi se postupno rastapaju (karioliza).U citoplazmi nastaje šupljina ,stanična membrana puca na više mjesta.
Ovisnost bioloških oštećenja o dozi zračenja
Oštećenja ovise o dozi (energiji) zračenja –veća doza, veća oštećenja. Ostali faktori, vrsta zračenja, duljina ekspozicije, topografska
raspodjela doze po organizmu i osjetljivost organizma na zračenje-radiosenzibilnost.
Granična doza za pojedina oštećenja nije poznata, zna se da ovisnost posljedica o dozi nije svugdje jednaka, iskustvo iz atomskih
akcidenata. Dva su osnovna načina ovisnosti o dozi:
Prag ovisnosti-oštećenje se javlja kad primljena doza pređe neku granicu-nestohastička oštećenja-primjer kancerogeno oštećenje
Nakon izlaganja malim dozama nema povećanja broja karcinoma
Linearna ovisnost-nema granične doze, svaka pa i najmanja doza dovodi do oštećenja. Linearna oštećenja se javljaju pri najmanjim
dozama :nema doze koja je apsolutno sigurna za čovjeka. To su genetska , teratogena i leukogena oštećenja zračenjem. Karcinomi
bronha, štitnjače ili dojke. Zbog linearne ovisnosti o dozi neophodno je zaštititi sebe i bolesnike što je više moguće.
Osobine biološkog djelovanja ionizirajuće zračenja
Latencija -period od zračenja do vidljivih oštećenja (ovisi o dozi i o dužini trajanja ekspozicije).Što veća doza u kraćem periodu –
latencija kraća.Što je doza manja ,manje područje tijela i duža ekspozicija –latencija duža. Posljedice se mogu javiti i nakon desetina
godina.
Selektivnost -nije jednako djelovanje na istih doza na sve vrste stanica i tkiva. One stanice s višim metabolizmom (vitalnije),koje se
brže dijele,osjetljivije su na ionizirajuće zračenje-radiosenzibilne. Osjetljive: koštana srž, spolne žlijezde, limfne žlijezde, timus. Manje
osjetljive :odrasle kosti ,mozak
Kumulacija -leukogeni genetski ili karcinogeni učinci izazvani su ukupnom akumuliranom dozom zračenja od začeća do ispoljavanja.
Kombinacija -pojačano djelovanje kombiniranjem s fizikalnim ili kemijskim faktorima (bitno kod bolesnika koji primaju terapiju)
Nepatognomičnost -biološka oštećenja slične su promjenama uzrokovanim drugim uzrokom. Zato se ako se radi o malim dozama
moraju uvijek povezivati sa radnim mjestom.
10. JAČINA BIOLOŠKOG OŠTEĆENJA

Ukupno biološko oštećenje izazvano djelovanjem ionizirajućeg zračenja ovisi o:

vrsti zračenja- sve vrste zračenja nemaju istu jačinu biološkog oštećenja. Alfa: beta : gama = 10000 : 100 : 1
vremenska raspodjela doze (velika doza u kratkom vremenu na cijelo tijelo, onda je oštećenje veliko i obratno),
topografska raspodjela biološko oštećenje je proporcionalno ozračenom volumenu tijela.
apsorbirana doza- najvažniji faktor, što je doza veća i oštećenje je veće,
 individualna osjetljivost – radiosenziblnost
životna dob- mlađi organizam, oštećenje veće.
OŠTEĆENJA UZROKOVANA IONIZIRAJUĆIM ZRAČENJEM
Promjene :poželjne (liječenje )-terapijske
Nepoželjne-nenamjerne-nastaju na izloženoj osobi ili na njenom potomstvu (dijagnostika)
Somatske (tijelo) pogađaju pojedinca-akutna radijacijska oštećenja (neposredno ili u toku prvih mjesec dana)
Genetska-pogađaju potomstvo djelujući na genetske stanice
Kronična oštećenja-kasni učinci nakon akutnih povreda ili duljim izlaganjem malim dozama. Skraćivanje životnog vijeka, teratogena i
genetska oštećenja-ovisi o vrsti zračenja ,vremenu izlaganja (10mgy skraćuje život za 1 dan)
KOŠTANA SRŽ-prvi pokazatelj oštećenja koštane srži je poremećaj brze produkcije krvnih stanica
(leukocita,eritrocita,trombocita). Smanjenje produkcije- depresiju funkcije koštane srži
Profesionalci i bolesnici na radioterapiji-obavezna kontrola periferne krvi.
Poremećen ritam podjele stanica-tumorsko bujanje dovodi do leukemije. Mora se provoditi zaštita koštane srži prilikom
dijagnostike. Voditi se mora računa o raspodjeli koštane srži u organizmu kako bi se što manje nepotrebno zračilo. Bitna je
vrsta i način izvođenja pretrage. Ponovljeni pregledi predstavljaju opasnost -ponajprije snimanje pluća.
I limfocitoza,limfopenija, zatim leukopenija,trombocitopenija,zatim anemija ( veće doze ili kumulacija malih)
LEUKEMIJA I KARCINOMI- kasne posljedice latencija 2-14 i više godina. Karcinomi i sarkomi latencija 10-50 godina
nakon ozračenja. Najčešće koža, bronhi, štitnjača i dojka ovisno o linearnom porastu doze. Ovi tumori mogu nastati od
malih jedva mjerljivih doza.
KATARAKTA-zamućenje očne leće, češće profesionalno. U oku leća najosjetljivija. Ovisna o vrsti, energiji i
apsorbiranoj dozi: latencija od nekoliko mjeseci o 12 godina. Rizik je veći kod bolesnika na radioterapiji nego na RTG
pretragama. Oči pacijenata štite se olovnim naočalama
KROMOSOMSKE ABERACIJE- biološki dozimetar dobar pokazatelj oštećenja –oštećenje kromosoma za vrijeme
sinteze DNK. Ovisnost aberacija o dozi–velike doze linearna; ovisnost. male doze–izražen tip oštećenja.
OŠTEĆENJE KAPILARA-funkcionalna i morfološka poremećaj u cirkulaciji -utvrđuje se kapilaroskopijom. Prate
se kapilarne petlje u obliku slova U u kožnom naboru nokta pomoću optičkog mikroskopa s bočnim osvjetljenjem
.Smanjenje kapilarnih petji ,promjena toka i širine promjera pokazatelj su oštećenja .Važan test za profesionalno izložene-svake
2 god.
TERATOGENA OŠTEĆENJA- na plodu u majčinoj utrobi (što raniji stadij radio senzibilnost veća)-anomalije oka,
nakaznost skeleta i zuba, unutarnjih organa naročito srca. Važno je ne zanemariti i druge kemijske i biološke učinke-
nepatognomičnost. Može doći do oštećenja istovremeno ploda i genetskog oštećenja na spolnim stanicama majke i
fetusa. Sumnja se da izaziva karcinom ili leukemiju .
GENETSKA OŠTEĆENJA-nastanak malignoma ili poremećaj fertliteta. Prolazno oštećenje u muškaraca može
biti već kod doza od 0,25 Gy. Nastaju mutacije gena i promjene na kromosomima i time nasljednih oštećenja
potomaka. Mutacije su recesivnog tipa i smatra se da njihov broj raste s porastom doze.

Akutna oštećenja najčešće lokacije su ruke, prsti, bedra i slična su opekotinama.

Klinička slika ovisi o apsorbiranoj dozi:
 rani ili prolazni eritem (3-8 Gy) nastaje 1-2 dana nakon ozračenja kao posljedica oslobađanja vazoaktivnih enzima,
 kasni-sekundarni eritem nastaje kao posljedica oštećenja krvnih žila nakon 20-30 dana),
 epidermis (> 5 Gy)
 edem (doza > 10 Gy) područje tvrdo i bolno,
  epilacija (do 7 Gy)
 nekroza (> 25 Gy)
 poremećaj pigmentacije (fenomen ozračenja)
a) Akutni radijacijski sindrom cijelo tijelo ozračeno velikim dozama ionizirajućeg zračenja i klinički učinci ovise o:
 daljini ekspozicije i brzini doze
 raspodjeli doze
 ukupnoj apsorbiranoj dozi
 vrsti zračenja
 zdravstvenom stanju osobe pri ozračenju
Klinička slika ovisi o visini apsorbirane doze i javlja se kao subklinički oblik, hematopoetski i gastrointestinalni sindrom.
Radijacijske bolesti
> 0,5 Gy - uznemirenost, znojenje, ubrzan puls,
0,5 – 1 Gy - povraćanje, proljev, krvarenje, opadanje kose,
6 - 8 Gy - slaba radijacijska bolest, ako se prestane sa zračenjem prividno se smiruje, ako se nastavi krvarenje sluznice (krv u
stolici),poremećaj u zgrušavanju krvi –TROMBOCITOPENIJA, LEUKOPENIJA, smanjena otpornost organizma,
infekcije, grčevi
8- 10 Gy - povraćanje, proljevi, visoka tem. Gubitak krvi, gubitak svijesti, hematološka smrt,
20 i više Gy- povraćanje, proljevi, odmah gubi svijest, nastupa smrt kao posljedica oštećenja CNS – cerebralna smrt.
b)Kronična – pozna oštećenja nastaju zbog trajnog izlaganja cijelog tijela radijaciji pri obavljanju profesionalnog rada.
Cijelo tijelo je izloženo malim dozama kroz duži period (30-40 god.)
I stadij - nestanak dlake i kose
II - stanjivanje kože uslijed atrofije
III - koža puca
IV - pigmentacija, nokti pucaju, okolina korijena nokta sjajna i crvena
V - koža puca i ljušti se
VI - bradavičaste izrasline
VII - infekcije i otvorene rane

IZLOŽENOST IZVORIMA IONIZIRAJUĆIH ZRAČENJA

4 osnovne grupe :
I – normalno ozračivanje od prirodnih izvora-jednako za sve stanovništvo mada postoje regije sa većim zračenjem.
Svemirska zračenja i prirodni radioaktivni izotopi. Iz svemira pristiže u prosjeku 1-1,3 mSv/g raste s nadmorskom visinom.
Prirodni radioaktivni izotopi –zemaljsko zračenje može biti vanjsko ili unutarnje
II – ozračivanje od prirodnih izvora uvođenjem raznih tehnologija -građevinski materijali mogu sadržavati radioaktivne elemente.
Upotreba fosfatnih gnojiva, ugljena i plina
III – ozračivanje umjetnim izvorima zračenja
a) proizvodi -televizori u boji ,satovi instrumenti boje u keramici i porculanu, dojavljivači požara ,gromobrani
b) proizvodnja nuklearne energije-u rudnicima urana ,proizvodnja goriva, elektrane, transport, obrada i odlaganje otpadnog
radioaktivnog materijala
 c) nuklearna ekspozicija-radioaktivne padaline uslijed nuklearnih pokusa i uslijed eksplozija ,ozračuju ljude kao unutarnji i
vanjski izvori zračenja jer se unose vodom ,hranom i zrakom .Godišnje vanjsko ozračenje iznosi 40-80 mSv a unutarnje
mSv.

IV – medicinsko ozračivanje (dijagnostika i terapija, korištenje nadomještenog organa tijela ili funkcija
Radiografija ,RTG-prosvjetljavanje dijaskopija), stomatološke snimke, scintigrafija, i radioterapija. Važan je broj pregleda i
doza, dob i mjesto snimanja (pluća ,kuk, zdjelica)
V - snažni izvori naelektriziranih čestica-akceleratori i reaktori
VI - uređaji sa zatvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja masovnoj upotrebi radioaktivni gromobrani, ionizacijski detektori dima
primjećeno djelovanje na srce
Raspodjela ukupne izloženosti populacije izvorima zračenja
Prirodni izvori zračenja * kozmički 12%
* radioizotopi van tijela 27%
* radioizotopi u tijelu 10%
Ukupno 49%
Umjetni izvori zračenja
rendgen dijagnostika 40%
terapija 5%
radioaktivni otpadci 5%
ostali izvori 1%
Ukupno 51%

NEIONIZIRAJUĆA ZRAČENJA
(ona koja u interakciji s tvari ne proizvode direktnu ionizaciju atoma .Ionizacija može nastati kod posebno visokih intenziteta.

ULTRAZVUK-za dijagnostiku (ne smje se zanemariti period latencije u slučaju kroničnih oštečenja)
Oštećenja ovise o energiji koju val ima na površini tijela. Na zakrivljeni dijelovima tijela može biti fokusirana
energija i do nekoliko stotina vati.
Toplinsko djelovanje –apsorpcija energije valova ,pa temperatura tkiva podiže se do 50oC kod energija
ultrazvuka 20W/cm2 –uslijed toplinskog oštećenja membrane dolazi do poremećaja izmjene iona kalija i natrija
važnih za metabolizam stanice.
Kalvitacija- stvaranje mjehurića pliva u tkivima kroz koje prolazi ultrazvuk. Energija ultrazvuka potiče
oslobađanje otopljenih plinova pa oni pod djelovanjem ultrazvučnih valova rezoniraju ,a u okolnoj tekućini
nastaju vrtozi .Od vibracija oštećuju se stanične membrane i maromolekule.
Mehaničko direktno djelovanje na razne dijelove tkiva –uzrokuju oštećenja stanica, organa genetska i
druga oštećenja. Oštećenja su krvnih stanica a neki su utvrdili i kromosomske aberacije.
Ultrazvuk velikih energija dovodi do oštećenja mozga ,leđne moždine ,jetre itd.

MIKROVALNO ZRAČENJE-primjena u radarima i domaćinstvu. Apsorbiraju se u tkivima :energija dovodi do pojačanog gibanja
molekula vode i drugih iona pa dolazi do porasta temperature u ozračenom tkivu .Najčešće se zagrijavaju krv ,limfa,
 parenhimatozni organi i mišići (za terapiju mišića i zglobova) .Dugotrajno djelovanje mikrovalova djeluje na spolne
stanice ,poremećaj metabolizma .
Netermička oštećenja su glavobolja, pospanost, bol u području srca ,pojačan umor ,otežana koncentracija.

LASERSKO ZRAČENJE-najosjetljiviji oči i koža, na eritrocitima puca membrana i uništenje stanice. U

parenhmatoznim organima dolazi do krvarenja, upale i poremećaja funkcije. Kod profesionalnih

13.ZAŠTITA OD IONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA U DIJAGNOSTICI I TERAPIJI

Postupci za zaštitu od svih izvora ionizirajućeg zračenja su:

1. Smanjivanje intenziteta i energije radijacije koja djeluje na ljude
- odabiranjem ispravnih izvora,
- primjena zaštitne barijere,
- udaljavanje od izvora radijacije (intenzitet opada sa kvadratnim odstojanjem),
- smanjivanje izloženosti površine tijela na najmanju mjeru,
- sužavanje snopa zraka (smanjivanje volumena ozračenog tkiva),
- pokrivanje okolnih dijelova tijela ( zaštita)
2. Skraćivanje izlaganja zračenju prethodnim uvježbavanjem rada bez izlaganja zračenju.
3. Mjerenje količine radijacije kojoj su izloženi ljudi,
4. Stalno poboljšanje metoda rada.

14. ZAŠTITA OD ZATVORENIH IZVORA IONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA dijeli se na :

1. Tehničku zaštitu (cijelog kabineta)
2. Ličnu zaštitu – a) zdravstvena b)zakonska
Zaštita je skup mjera za zaštitu pojedinaca, njihovog potomstva i cijelog ljudskog roda, koja ipak dozvoljava potrebne aktivnosti u radu
sa izvorima ionizirajućeg zračenja.
a) Zdravstvena zaštita - profesionalno osoblje podliježe obavezi o zdravstvenim pregledima.
Zdravstvena kontrola ima tri zadatka:
- ocjena zdravstvene sposobnosti novog osoblja (trijažni zdravstveni pregled)
- radiološka zaštita pojedinca u toku rada (periodični pregled),
- liječenje eventualno oboljelih uzrokovano zračenjem.
Sa izvorima zračenja ne smiju raditi osobe sa:
- bolestima krvotvornih organa,
- malignim bolestima
- bolestima očne leće,
- endokrinim poremećajima,
- aktivnom TBC,
- težim bolestima kože,
- alkoholičari, narkomani
- žene u vrijeme dojenja.
Prvi pregled obuhvaća opći klinički pregled, hematološke analize, pregled očne leće, snimak pluća, pregled urina,
kapilaroskopski pregled i kod žena ginekološki.
 Periodični pregled pored ovog i ispitivanje kromosomske aberacije.
Opći pregled - jedanput godišnje kontrola primljene doze kroz godinu dana.
Okulistički i kapilaroskopski – svake druge godine
Kromosomske aberacije - svake pete godine
Pod ličnim zaštitnim sredstvima se podrazumijevaju sredstva za zaštitu pojedinca pri dijagnostičkim rendgen pretragama
( zaštitna pregača, rukavice i naočale od gume u kojoj ima olova). Lična dozimetrija obavezna za sve rednike izložene
ozračenju.

ZAŠTITA OD RTG SNIMANJA

- dobar položaj tijela prema ostalim dijelovima (gonade, leća oka, štitnjače)da se kritični organi ne nađu u primarnom snopu,
- dobar smjer zrake (RTG snop sužavati na snimani dio tijela),
- zaštita kritičnih organa (olovne pregače, štitnik za jajnike, žlica za testise)
- upotreba osjetljivih RTG filmova (folije kod kojih se ekspozicija smanjuje za 50%- doza dvostruko manja),
- ispravna tehnika snimanja,
- fotokemijska obrada filma (da se snimci ne bi ponavljali)
- ispravna udaljenost u pogledu zaštite – objekt ( 75 -100 cm.)
- filtriranje primarnog snopa i sužavanje primarnog snopa.

ZAŠTITA PRI SNIMANJU U STOMATOLOGIJI

Pri snimanju zuba svaki bolesnik mora:

- dobiti zaštitnu pregaču( Pb 0,5 mm.)
- zaštitne ovratnike
- zaštitne naočale,
- bolesnike ne pridržava rtg tehničar,
- film pridržava pacijent.

ZAŠTITA OD RADIOAKTIVNIH TVARI U MEDICINI

U medicini se upotrebljavaju otvoreni i zatvoreni radioizotopi, bilo u dijagnostičke ili terapijske svrhe-imaju osobinu taloženja u tkivu
gdje je potrebno provesti radijaciju. Otvoreni - primjena u čvrstom i tekućem stanju.
Radioaktivni izotopi koji se unose u tijelo moraju imati: kratko poluvrijeme raspada, ali ne kraće od same pripreme i aplikacije
** da se brzo izlučuju iz tijela (da imaju kratko biološko poluvrijeme izlučivanja)radioizotop koji se aplicira ne smije biti radiotoksičan.
b) zakonska zaštita
1.Zakon o zaštiti od jonizirajućeg zračenja i nuklearnoj sigurnosti,
1.Zakon o odgovornosti za nuklearne štete,
2.Zakon o određivanju poslova u oblasti zaštite od jonizirajućeg zračenja
Podzakonski akti
1. Pravilnik o stavljanju u promet i upotrebu radioaktivnih tvari iznad određene granice (RTG aparati),
2. Pravilnik o vođenju evidencije o izvorima jonizirajućeg zračenja,
3. Pravilnik o uvjetima za primjenu izvora jonizirajućeg zračenja u medicini,
 4. Pravilnik o mjestima i metodama i rokovima ispitivanja kontaminacije radioaktivnih tvari
5. Pravilnik o načinu skupljanja, evidencije, obrade , čuvanja, konačnog smještaja i ispuštanja radioaktivnih otpadnih tvari u
čovjekovu okolinu
6. Pravilnik o uvjetima za izgradnju, pokusni rad i puštanje u rad i upotebu nuklearnih objekata
7. Pravilnik o max. Granicama radioaktivne kontaminacije čovjekove sredine

UVJETI PROSTORIJA ZA RTG

Kao osnovni zaštitni materijal koristi se olovo. 1mm Pb=6 mm čelika= 75mm betona= 120 mm cigle = 7000 mm. drveta.
Zaštita poda- ne smije propustiti više od 20 nano Gy/ sat.
Vrata i prozori obloženi olovnim limom.

RADIOIZOTOPNI LABORATORIJ
Prema vrsti aktivnosti dijele se na alfa, beta i gama .
Lokacija u prizemlju.
Radioaktivni izotopi se dijele prema radiotoksičnosti na:
- vrlo visoke radiotoksičnosti Sr-90,Po-210,Ra-226,Ra-228,Ac-227,Th-226,Rh-230.
- visoke radiotoksičnosti Na-22,Ca-45,So-6,J-125,J-126,J-129,Cs-134
- srednje radiotoksičnosti Be-7,O-15,Na-24,P-32,Fe-55,Co-57,Au-198,Au-196
- niske radiotoksičnosti H-3,C-11,C-14,N-13,Ba-139, La-141,La-142.

SVAKI LABORATORIJ ZA RADIO IZOTOPE MORA IMATI

Sanitarni propusnik - sprječava širenje radioaktivne kontaminacije. Ima tri dijela : a) za građansko odijelo, b) dio za pranje poslije
rada sa umivaonicima i tuševima, te sredstvima za pranje i dekontaminaciju, zatim monitori za kontrolu aktivnosti pojedinih dijelova
tijela ,c) dijela za laboratorijsko radno odijelo.
Skladište radioaktivnog materijala – alfa i beta zračenje ne zahtjeva posebnu zaštitu (dovoljna ambalaža u kojoj su smješteni),
gama izvori se zaštićuju ciglama od olova.
Prostorije za rad - svi izvori postavljeni u tepsiju na kojoj je filtar od papira.
Kod neutronskog izvora zaštita pomoću parafina (uspore se neutroni),zatim se stavlja obloga od kadmija ili bora (vezuje za sebe
usporene neutrone) i na kraju zaštita od olova, koja štiti od gama zračenja.
Posuđe sa radioaktivnim materijalom treba stajati na podlogama sa izdignutom ivicom, jasno obilježen.
Kretanje ljudi svesti na minimum.
Prijenos radioaktivnog materijala unutar laboratorija vršiti u zatvorenim i zaštićenim posudama (kenerima i kontejnerima) sa vidljivim
oznakama.
Za transport aktivnog materijala koristiti transportna kolica, a vanjski teretnim ili avionom.
Razvod el. mreže postaviti u kutije na zidu, koja ima kose zidove sa gornje strane. Uključivanje i isključivanje struje sa jednog mjesta
pored ulaznih vrata.
Ventilacija nezavisna od ventilacije drugih prostorija. Za odstranjivanje aktivnih aerosola upotrijebiti filtre od celuloze ili staklene vune
veličine ispod o,3 milimikrona .Prekid ventilacije se tolerira do 30 sekundi.
Utrošak vode svesti na minimum (20-50l/sat po osobi), a otpadne vode diferencirati prema vrsti radioizotopa, vremenu poluraspada i
radiotoksičnosti. Sve radove obavljati u boksovima koji su izgrađeni od pleksiglasa sa ugrađenim rukavicama i sa ventilacijom koja
se završava sa filtrima. Ako se radi sa gama izvorima skratiti vrijeme boravka uz izotop.
Prostorije za pomoćne službe
Kancelarije

14. ZAŠTITA STANOVNIŠTVA OD IZVORA JONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA

Nastaje prilikom eksplozija i nuklearnog oružja i akcidenata. Uzimajući u obzir pravac širenja (dominantnih vjetrova,snagu ekspozije,
nuklearnog taloga) važno je provoditi monitoring. Neki važniji izotopi u ljudskom organizmu stvoreni poslije nuklearne eksplozije su:
Sr-90 čije je poluvrijeme raspada 28 god. a deponira se u kostima
Cs-137 cezijum 30 god mišićima
J-131 „ 8,1 dan štitnoj žlijezdi
Ba -140 „ 13,0 dana kostima
Sr-89 „ 51 dan kostima
Pu-239 „ 24000 god. svim tkivima
C-14 5600 god svim tkivima
Kontaminacija organizma radioaktivnim tvarima iz nuklearnih taloga odvija se ingestijom. Kratkoživući radionukleidi dospjevaju u
čovjeka hranidbenim lancem.
Sr-90 – najopasniji i najdugotrajniji izvor unutrašnje kontaminacije čovjeka, lako prodire u organizam, deponira se u kostima i dugo
godina ih izlaže zračenju. Lako se apsorbira iz tla, dok se Cs-137 tamo fiksira.
Cs-137 - dugoživući radionukleid, porijeklom iz produkta fisije. Gama zračenje koje potiče iz Cs-137 lako prodire kroz
gastrointestinalni trakt, raspoređuje se po cijelom tijelu, zrači gonade. Glavni izvor Cs-137 u hrani su meso i mlijeko.
Radioizotopi joda – nastaju prilikom nuklearne fisije.Kao kontaminant hrane J-131 8dana),J-132 (2-3 sata),J-133(20,8 sati),J-135
(6,7 sati). Apsorbira se u probavni trakt, ulazi u krvotok i koncentrira se u štitnjači. Mlijeko je glavni izvor J-131.

15. ZAŠTITA PRILIKOM NUKLEARNE EKSPLOZIJE

U procesu fisije stvaraju se velike količine radioaktivnih elemenata. Radioaktivna kontaminacija može dospjeti u organizam
inhalacijom, ingestijom. Mjere zaštite provode zdravstvene službe
- sanitetsko-radiološko izviđanje
- detekcija kontaminanata u vodi, hrani, biološkom materijalu,
- korištenje sredstava zaštite
- radiološku dekontaminaciju

16. RADIOLOŠKA KONTAMINACIJA I DEKONTAMINACIJA

Radiološka kontaminacija podrazumijeva zagađenje živih bića, tehničkih sredstava, tla,zraka,ulica, zgrada, vode ,hrane.
Dekontaminacija je uklanjanje radioaktivnih kontaminanata iz određene sredine u kojoj su ugroženi životi ljudi i njihovo zbrinjavanje
na sigurno mjesto.Kod mjera dekontaminacije pripremiti pogodan plan:
-identificirati izvore zračenja,
-utvrditi nivo radijacije (energija jačina, doza)
-utvrditi putove (eksterni koji kontaminiraju zrak,tlo i vodu)
-utvrditi grupe ljudi koji su ugroženi
-iznalaženje metoda dekontaminacije(fizičke,kemijske)