Professional Documents
Culture Documents
Vjetroturbine I Postrojenja PDF
Vjetroturbine I Postrojenja PDF
1 POGLAVLJE:
Uvod u energiju vjetra
Zagreb, 2010.
1 Uvod u energiju vjetra
1.1 Energija vjetra u prvom desetljeću 21. stoljeća
Danska
• Renesansa energije vjetra započela je u Danskoj 1980. god.;
• Povodom naftnih kriza 1973. i 1978. god., male kompanije - uglavnom
proizvođači strojeva i opreme za ruralne potrebe su razvili prvu
generaciju vjetroturbina za komercijalnu upotrebu;
• Te su vjetroturbine imale rotor promjera od 10 do 15 metara, te
električni generator snage od 30 do 55 kW (sl. 1.1);
• Električna energija koja nije potrošena od strane vlasnika
vjetroturbine direktno se predavala u gradsku mrežu;
• Promjene u energetskoj politici koje su tada nastupile, garantirale su
vlasnicima vjetroturbina dobru i fiksnu otkupnu cijenu za višak
električne energije;
• Ove su promjene stvorile tržište za obnovljive izvore energije;
• U 2001. god. 17% korištene električne energije u Danskoj je dobiveno
pomoću vjetroturbina.
1 Uvod u energiju vjetra
1.1 Energija vjetra u prvom desetljeću 21. stoljeća
Sjedinjene Američke Države
• Bum korištenja energije vjetra u SAD-u započeo je također 1980./81.
god. u Kaliforniji - rezultirao je ukupnom instaliranom snagom od 1600
MW do 1987. god.;
• Kalifornijske vjetrolelektrane je činio veliki broja vjetroturbina malih
jediničnih snaga (35 do 75 kW) koje su bile proizvedene u SAD-u ili
uvezene iz Danske;
• Isto kao i u Danskoj, nagli porast cijena nafte u 70.-tima je uzrokovao
naklonost vlade obnovljivim izvorima energije, uključujući solarnu,
geotermalnu i energiju vjetra;
• Ovaj pozitivan trend je zaustavljen kada je demokratski guverner
Kalifornije, Jerry Brown, izgubio većinu nad republikancima 1987. god.
Kako je naftna kriza jenjavala, novi je guverner promijenio energetske
zakone u prilog "najjeftinijoj ponudi". Termoelektrane na naftu, ponovo
su postale dominantna tehnologija za proizvodnju energije;
• Unatoč tome, 2001. god., počinje se vraćati korištenje energija vjetra u
SAD, te je u kratkom periodu instalirano novih 1635 MW.
1 Uvod u energiju vjetra
1.1 Energija vjetra u prvom desetljeću 21. stoljeća
Njemačka
• Njemačka nije doživjela nagli porast korištenja energije vjetra sve do
1991. god.;
• Te je godine zakon “Electricity Feed Law” (EFL) – uvođenje “feed in
tarifa”, garantirao kako pristup električnoj mreži, tako i dobru i fiksnu
otkupnu cijenu proizvođačima električne energije dobivene iz energije
vjetra;
• Tijekom sljedećih osam godina, kapacitet je povećan za novih 3000
MW. Do 1998. god., obalne provincije Niedersachsen i Schleswig-
Holstein podmirivale su oko 7% svojih potreba za električnom
energijom iz energije vjetra;
• “The Renewable Energy Law” (“REL”) (“Zakon o obnovljivim izvorima
energije”), koji je stupio na snagu u travnju 2000. god. i zamijenio EFL,
poticao je gradnju vjetroelektrana na kopnu (“on-shore”), ali je
sadržavao temeljnu regulativu za gradnju “off-shore” elektrana;
• U skladu s novim zakonom, 2001. god. dosegnut je rekordan broj
novoinstaliranih vjetroturbina, ukupne snage od 2659 MW.
1 Uvod u energiju vjetra
1.1 Energija vjetra u prvom desetljeću 21. stoljeća
Španjolska
• U proteklih nekoliko godina, broj vjetroturbina u Španjolskoj je naglo
porastao;
• 1998 god. instalirani kapacitet je iznosio 834 MW;
• Samo tri godine kasnije, instalirani kapacitet je porastao na 3337 MW;
• Španjolska se smatra jednim od najbrže rastućih tržišta vjetroturbina
u Europi.
1 Uvod u energiju vjetra
1.1 Energija vjetra u prvom desetljeću 21. stoljeća
Indija
• Indija doživljava bum korištenja energije vjetra nakon 1993. god.;
• Iako do 1990. praktički nije ni bilo vjetroturbina u pogonu, do 1994. je
instalirano 200 MW;
• Do 1998. god. taj se broj povećao na 1000 MW, a 2001. god.
instalirana snaga vjetroturbina u Indiji je iznosila 1435 MW;
• Ovaj napredak uvjetovan je ogromnom potrebom Indije za
električnom energijom. Vlada i industrija žele upotrebom vjetroturbina
zaustaviti česte prekide u industrijskoj proizvodnji uzrokovane
nedostatkom električne energije.
Kina
• Kapacitet vjetroelektrana u Kini, 2001. god. iznosio je oko 404 MW, a
veliki dio bio je u sklopu farmi vjetroturbina;
• Na pašnjacima sjevernog dijela zemlje (unutarnja Mongolija), oko
150.000 vjetrom pokretanih punjača baterija je korišteno od strane
nomada. Te vjetroturbine su u prosjeku kapaciteta od 100 W.
1 Uvod u energiju vjetra
1.2 Potreba za električnom energijom
Amortizacija energije
6-20 4-13 2-8 51-93 5-6 8-9 9-11
(mjeseci)
Katedra za turbostrojeve
Katedra za turbostrojeve
2 POGLAVLJE:
Povijesni razvoj vjetrenjača
Zagreb, 2010.
2 Povijesni razvoj vjetrenjača
2.1 Vjetrenjače s vertikalnom osi vrtnje
18 362 vjetrenjača;
54 529 vodenica – mlinice;
58 530 parnih strojeva, i
21 350 motora s unutarnjim izgaranjem.
(2.1)
(2.2)
(2.3)
2 Povijesni razvoj vjetrenjača
2.3 Fizikalne osnove korištenja energije vjetra
(2.4)
(2.5)
cD Tijelo
Sl. 2.19 Princip rada perzijske vjetrenjače (a); pojednostavljeni model (b)
2 Povijesni razvoj vjetrenjača
2.3 Fizikalne osnove korištenja energije vjetra
Ovdje, brzina vjetra na lopatici iznosi w=v-u, tj. razlika je brzine vjetra v
i obodne brzine površine djelovanja u=ωRM na srednjem polumjeru RM.
Prema tome izraz za silu otpora je:
(2.7)
(2.8)
Sl. 2.20 Koeficijent snage kao funkcija omjera obodne brzine vrha
lopatice i brzine vjetra (ωRM/v) za perzijsku vjetrenjaču
2 Povijesni razvoj vjetrenjača
2.3 Fizikalne osnove korištenja energije vjetra
Za anemometar kao na sl. 2.21, veličina pretvorene energije je još
manja: u ovom slučaju pojavljuju se dodatni gubici, zbog toga što se
svaka lopatica na povratku mora gibati suprotno od smjera strujanja
vjetra w=v+u (sl. 2.21).
Aerodinamička iskoristivost anemometra biti će procijenjena
primjenom istih pojednostavljenja. Pomoću izraza za pogonsku silu
otpora:
(2.9)
(2.10)
dobivamo snagu
(2.11)
2 Povijesni razvoj vjetrenjača
2.3 Fizikalne osnove korištenja energije vjetra
⎛ RM ⎞ ⎛ RM ⎞
v = ω ⎜⎜ ⎟⎟ = 2π ⎜⎜ ⎟⎟n (2.12)
⎝ λidle ⎠ ⎝ λidle ⎠
Procijenjena vrijednost λidle=0,34 dobro se slaže s rezultatima
mjerenja.
2 Povijesni razvoj vjetrenjača
2.3 Fizikalne osnove korištenja energije vjetra
Omjer brzina na vrha lopatica, tj. omjer obodne brzine vrha lopatice i
brzine vjetra, kod Darrieusova rotora je malo veći nego kod ranije
spomenutih uređaja na principu sile otpora (s λmax=1 kao maksimum).
Sila uzgona L je višestruko veća od sile otpora te je stoga relevantna
pogonska sila rotora. Po definiciji, ona je okomita na smjer strujanja
vjetra koji presijecaju lopatice rotora, te preko kraka h realizira željeni
okretni moment.
Samo detaljnija analiza može pokazati zašto je Smeaton čak rane 1759.
god. izmjerio koeficijente snage od cP.max=0,28 za nizozemske
vjetrenjače. Danas se, korištenjem sofisticiranih aero-profila, može
postići čak koeficijenti snage od cP.max=0,5. Vrijednost navedena u
poglavlju 2.3.2 pokazuje, da su maksimalne vrijednosti za cP kod
uređaja na principu sile otpora oko 0,16. Koji je razlog bolje
učinkovitosti uređaja na principu sile uzgona?
2 Povijesni razvoj vjetrenjača
2.3 Fizikalne osnove korištenja energije vjetra
3 POGLAVLJE:
Vjetroturbine – konstrukcija i komponente
Zagreb, 2010.
3 Vjetroturbine – konstrukcija i komponente
3.1 Uvod
Sl. 3.2 Povijesni prototipovi vjetroturbina
3 Vjetroturbine – konstrukcija i komponente
3.2 Kratki opis različitih vjetroturbina
3.2.1 Istraživački prototipovi
¾ Uslijed utjecaja prve naftne krize 1973. god., svuda u svijetu započeli su
istraživački i potporni programi za iskorištavanje energije vjetra;
¾ U mnogim zemljama, međutim, to nije bio posve nov početak, ali je
pridonio nastavku aktivnosti iz 1950.-tih koje su već dovele do nekih
prototipova s više od 1 MW snage.
¾ U Danskoj, GEDSER-ova turbina podignuta 1957. god. (sl. 3.2.a) bila je
tehnički orijentir, dok je TVIND-ova turbina (sl. 3.2.b) koja je počela raditi
1977. god. predstavljala više politički znak;
¾ Na početku državne potpore, ovaj ambiciozan projekt koji je bio
inicijativa »profesionalnih laika« iz privatne škole, bio je uvjerljiv dokaz da
se energija vjetra može koristiti. Danas, TVIND-ova turbina radi sa
smanjenom snagom, doduše, to je velika turbina s rekordom u najdužem
radu. Dok 1988. god. ELSAM 2000 (2 MW, D=61 m) nije spojena na mrežu,
TVIND-ova turbina bila je jedina turbina u Danskoj snage 1 MW i više;
¾ Ovdje je državna potpora unaprijedila razvoj vjetroturbina za serijsku
proizvodnju.
3 Vjetroturbine – konstrukcija i komponente
3.2 Kratki opis različitih vjetroturbina
¾HSW je testirao svoju 750 kW turbinu samo kao prototip (sl. 3.5.a) i
povećao ju do 1000 kW s promjerom od 54 m;
¾Za svoje turbine od 1 MW, Nordic (sl. 3.5.b) i Wind Energy Group (Sl.
3.5.g) su koristile konstrukciju koja je vrlo slična njihovom turbinama od
400 kW. Isto je primijenjeno na Nedwind 50 (sl. 3.5.d) što je temeljeno na
tehničkom konceptu Nedwind 40 (sl. 3.5.f);
P = MΩ = M 2πn
jednaka je okretnom momentu rotora M pomnoženim s brzinom vrtnje
rotora n=Ω/(2π).
¾ Preko λ=2πnR/v1=ΩR/v1, brzina vrtnje rotora povezana je s omjerom
brzina na vrhu koji je uveden kao omjer obodne brzine vrha lopatice i
brzine vjetra v1. Taj omjer je važan parametar za aerodinamsku
konstrukciju lopatica rotora. Sporohodne turbine imaju omjer brzina
λ=1 i ostvaraju veliki okretni moment (npr. zapadnjačke vjetrenjače za
pogon stapnih pumpi). Vjetroturbine spojene na mrežu konstruirane su
s omjerom brzina λ= 5 do 8 i ostvaraju veliku brzinu vrtnje pogodnu za
pogon električnog generatora (sl. 3.12).
3 Vjetroturbine – konstrukcija i komponente
3.4 Rotor
Sl. 3.29 Efekt gubitka uzgona i brzine; tipičan dijagram izlazne snage
turbine koja koristi kontrolu gubitka uzgona i brzine
(BONUS 150 kW, D=23 m)
3 Vjetroturbine – konstrukcija i komponente
3.9 Ograničavanje izlazne snage
Cjevasti stupovi mogu imati ili okrugli ili poligonski presjek. Mogu se
sužavati prema vrhu (konično ili stepenasto) što podrazumijeva manji
moment savijanja na gornjem dijelu. Osim toga, veći (sa štednjom
materijala) promjeri mogu se koristiti u korijenu stupa, bez
aerodinamičkog ometanja rotora. Cjevasti stupovi su uglavnom
napravljeni od čelika. Neki proizvođači koriste betonske stupove
napravljene centrifugalnim procesom kako bi snizili cijenu. No, uslijed
znatno veće težine, mogu se povećati cijene transporta i montaže.
ENERCON-ova 300 kW-tna turbina zbog toga ima stup napravljen od
rešetkastih cjevastih betonskih sekcija. Betonski stupovi također imaju
bolje amortiziranje strukture od čeličnih.
Male i srednje turbine imaju uglavnom krute stupove, dok velike
turbine također koriste meku konstrukciju kako bi uštedile materijal
(WTS-3, MAGLARP). Kod prvih megavatnih testnih turbina, bili su
popularni betonski stupovi. Doduše, one su - nasuprot serijskim
turbinama s betonskim stupovima napravljenim centrifugalnim
procesom - građene lokalno. To je potrebno zbog veličine i mase (npr.
AEOLUS II).
3 Vjetroturbine – konstrukcija i komponente
3.9 Stup i temelj
4 POGLAVLJE:
Vjetar
Pripremio: Prof.dr.sc. Zvonimir Guzović
Zagreb, 2010.
4 Vjetar
4.1 Uvod
Monsuni
kretanja velikih zračnih masa uzrokovana značajnom temperaturnom
razlikom između Azijskog kontinenta te Indijskog oceana, odnosno
Atlantskog oceana i Afrike.
4 Vjetar
4.2 Izvori vjetra
Tropski cikloni
¾Zbog naglog podizanja vlažnog i
toplog zraka u ekvatorijalnom području
dolazi do velikih vremenskih
poremećaja, te nastaju vrlo brzi vjetrovi
(do 60 m/s); u jugoistočnoj Aziji zovu se
tajfuni, a u području Kariba uragani.
¾ Dosad se promatrao samo utjecaj
razlike tlaka na globalno kretanje
zračnih masa. Međutim, smjerovi vjetra
u regijama kod kojih se ne javlja velika
razlika potencijala u atmosferi (npr.
ciklonama), su potpuno drugačije
Sl. 4.5 Vektor vjetra u području
prirode: vektori vjetra rotiraju oko niskog tlaka
centra niskog tlaka (L). Na sjevernoj
polutci, kreću se protivno kazaljci na
satu, a paralelno s izobarama (sl. 4.5).
Na južnoj polutci, kreću se u smjeru
kazaljke na satu.
4 Vjetar
4.2 Izvori vjetra
v* ⎛h⎞
v( z ) = ⋅ ln⎜⎜ ⎟⎟ (4.1)
k ⎝ z0 ⎠
gdje je v* brzina trenja, koja je između 0,1 i 0,3 m/s, k je Karmanova
konstanta graničnog sloja približne vrijednosti od 0,4, dok je z0 visina
hrapavosti koja ovisi strukturi podloge, sl. 4.9. Ovaj zakon vrijedi u
slučaju da je okomiti prijenos energije konstantan. U stvarnim
uvjetima, upotreba ovakve formulacije graničnog sloja je upitna zbog
teškoća u određivanju Karmanove konstante i brzine trenja.
4 Vjetar
4.3 Izvori vjetra
⎛ h2 ⎞
ln⎜⎜ ⎟⎟
v 2 (h2 ) = v1 ⋅ ⎝ z0 ⎠ (4.2)
⎛ h1 ⎞
ln⎜⎜ ⎟⎟
⎝ z0 ⎠
¾ Vertikalna je distribucija, stoga, jedino ovisna o visini hrapavosti z0,
naravno ukoliko je poznata brzina na određenoj visini. Ovakav pristup
ekstrapolira vrijednosti brzine vjetra iz mjerenja na različitim visinama
glavine.
¾ Upotreba ovog izraza također je ograničena jer vertikalna distribucija
ne ovisi samo o hrapavosti podloge, već u velikoj mjeri utjecaj ima i
temperaturna raspodjela te atmosferski tlak.
4 Vjetar
4.3 Izvori vjetra
Anemometar s lopaticama
Ovaj mjerni uređaj jest mala
vjetrenjača s horizontalnom osi. Os
mora biti usmjerena u vjetar što se
postiže ugradnjom usmjerivača
(repa), sl. 4.16. U odnosu na
prethodni anemometar, ovaj ima
nešto složeniji mehanizam. Međutim,
zbog horizontalno postavljene osi,
ovaj uređaj može mjeriti brzinu
vjetra, uz prepoznavanje njegovog
smjera.
Kod ovog uređaja je također brzina
vrtnje osi proporcionalna brzini
vjetra, a signal se pretvara ili preko
generatora ili kao puls. Sl. 4.16 Anemometar s lopaticama
4 Vjetar
4.4 Mjerenje i procjena brzine vjetra
Kod oba ova tipa anemometra, prikaz brzine vjetra dolazi s određenim
vremenskim pomakom. Ukoliko se zamisli skok u brzini vjetra sa na ,
sl. 4.17, mjerni uređaj taj skok prati pomoću Eulerove korelacije. Za
vremensku konstantu vrijedi sljedeća relacija:
Ultrazvučni anemometar
Razni parovi ultrazvučnih uređaja (zvučnik-mikrofon-kombinacija) se
postavljaju simetričnu udaljenost. Više puta u sekundi ultrazvučni
valovi putuju između ultrazvučnih uređaja. Ti valovi putuju brzinom
zvuka c. Komponenta brzine vjetra v koja putuje prema ultrazvučnom
uređaju dodaje se brzini zvuka te uzrokuje različito vrijeme putovanja
od (t1), te prema uređaju (t2):
¾ Omjer brzine strujanja zraka i električne struje koja prolazi kroz žicu
kako bi temperatura žice ostala konstantna je linearan. Tako se
očitanjem povećanja jakosti struje direktno može očitati vrijednost
brzine vjetra.
Procjena proizvodnje
U meteorologiji se koriste linearna srednja srednja vrijednost v u
danom periodu T = NΔt , gdje je n=0,12...N:
T N
v = ⋅ ∫ v(t ) ⋅ dt ≈
1 1
⋅ ∑ vn (4.6)
T 0 N +1 0
te standardna devijacija, koja govori koliko su velika odstupanja od
srednje vrijednosti, sl. 4.14:
( ) ( )
T
1 1 N
⋅ ∫ v − v ⋅ dt ≈ ⋅ ∑ vn − v
2 2
σ= (4.7)
T 0 N 0
σ
I= (4.8)
v
4 Vjetar
4.4 Mjerenje i procjena brzine vjetra
(4.9)
kroz vremenski period T (dan, mjesec ili godina),
(4.10)
.
i korelira s energijom , koja se dobiva ukoliko se promatra linearna
srednja vrijednost brzine
(4.11)
A je površina zahvata vjetra, T je analizirano vrijeme i ρ je gustoća
zraka. Iz tih jednadžbi dobije se faktor izdvajanja energije ke:
(4.12)
4 Vjetar
4.4 Mjerenje i procjena brzine vjetra
1 N 3 1 N 3
N +1 0
∑ vn ∑
N +1 0
vn
ke = = (4.13)
v& 3
⎛ 1 N ⎞
⎜ ∑ vn ⎟
⎝ N +1 0 ⎠
(4-16)
(4-17)
Zagreb, 2010.
5. Projektiranje vjetroturbine u skladu
s Betz-om i Schmitzom
(5-2)
(5-3)
(5-4)
(5-5)
(5-7)
(5-8)
(5-9)
(5-11)
(5-12)
(5-13)
(5-14)
(5-15)
Sl. 5.6 Sila uzgona (L) i otpora (D) na elementu lopatice širine b
5 Projektiranje vjetroturbine u skladu s Betz-om i Schmitzom
5.2 Teorija aerodinamskog profila
ρ
D = C D (α A ) w2 (cb) (5-18)
2
¾ U početku se koeficijent
uzgona (a ujedno i sila uzgona)
linearno povećavaju s
povećanjem napadnog kuta
(između 0º i 10º). Nakon toga
krivulja postaje ravnija, prije
nego što dosegne maksimalnu
vrijednost. Daljnjim povećanjem
napadnog kuta rastu gubici i
dolazi do odvajanja struje zraka
od profila: uzgonska sila se
smanjuje pri vrijednostima
napadnog kuta većima od 15º, a
koeficijent otpora CD (time i sila
otpora) se značajno povećavaju,
sl. 5.7.
Sl. 5.7 Koeficijenti uzgona i otpora u ovisnosti o napadnom kutu α A ,
dobiveni mjerenjem u zračnom tunelu za profile NACA 4412 do 4424
5 Projektiranje vjetroturbine u skladu s Betz-om i Schmitzom
5.2 Teorija aerodinamskog profila
¾ Strujanje zraka sa gornje strane aeropropila brže je od strujanja s donje
strane, zato što mora preći veći put. Prema Bernoullievoj jednadžbi to ima
za posljedicu da je tlak na gornjoj strane profila niži nego na donjoj strani.
Integriranjem p*ds uzduž konture profila dobiju se sile uzgona (L) i otpora
(D), kao komponente rezultantne sile F.
(5-19)
¾Dok nema odvajanja strujanje zraka od površine, sila F djeluje na 25–
30% duljine tetive lopatice. Ako je došlo do odvajanja struje zraka, točka
djelovanja sile F se pomiče prema nazad. Ukoliko je došlo do intenzivnog
odavajanja struje, to se točka djelovanja pomiče dodatno unatrag do
udaljenosti otprilike c/2, što odgovara napadnom kutu od 90º. U tom je
slučaju lopatica postavljena poprečno na struju vjetra brzine w, te se
opstrujavanje lopatice može smatrati gotovo simetričnim.
¾ Sl. 5.10 prikazuje da što je tanji profil, to je niži koeficijent otpora kod
malih napadnih kuteva. Kako za asimetrična, tako i za simetrične profile,
nagib krivulje uzgona CL′ = dCL / dα A je približno .
¾ U sljedećem poglavlju će se koristiti omjer uzgon/otpor:
L CL (α A )
ε (α A ) = =
D CD (α A)
Maksimalna vrijednost, ε max (obično se očekuje u području 0,8<CL<1,1, tj.
kod umjerenih napadnih kuteva) je mjera za kvalitetu profila. Visoko
kvalitetni profili postižu omjere uzgon/otpor 60 i više. Čak ravna ploča
može postići omjer uzgon/otpor 10.
5 Projektiranje vjetroturbine u skladu s Betz-om i Schmitzom
5.3 Uvjeti strujanja zraka i aerodinamske sile na rotirajuću lopaticu
(5-23)
(5-25)
(5-26)
Uzgon: (5-27)
Otpor: (5-28)
ρ
dU = ⋅ w 2 ⋅ c ⋅ dr ⋅ [c L (α A ) ⋅ cos γ − c D (α A ) ⋅ sin γ ] (5-29)
2
ρ
dT = ⋅ w 2 ⋅ c ⋅ dr ⋅ [c L (α A ) ⋅ sin γ − c D (α A ) ⋅ cos γ ] (5-30)
2
jer se sila uzgona definira kao okomita na smjer relativne brzine vjetra,
dok je sila otpora paralelna s njom.
5 Projektiranje vjetroturbine u skladu s Betz-om i Schmitzom
5.4 Optimalno projektiranje prema Betz-u
dP = n{ ⋅ dU
{ ⋅ω
{ ⋅r (5-32)
broj tan gencija ln a loka ln a
lopatica komponenta obodna
aerodinamičke brzina
sile
c(r ) =
1 8 1
⋅ 2 ⋅π ⋅ R ⋅ ⋅ (5-36)
n 9 ⋅ cL ⎛r⎞
2
4
λ D λ2D ⋅ ⎜ ⎟ +
⎝R⎠ 9
R
¾ Prethodna jednadžba vrijedi samo u slučaju brzohodnih vjetroturbina
( λ D ≥ 3 ) i uz pretpostavke da lopatice počinju samo na 15 % vanjskog
polumjera zbog prostora potrebnog za glavinu. Očigledno je da je duljina
tetive potrebna za izdvajanje snage po Betz-u obrnuto proporcionalna
kvadratu omjera brzina na vrhu lopatice λ D .
5 Projektiranje vjetroturbine u skladu s Betz-om i Schmitzom
5.4 Optimalno projektiranje prema Betz-u
¾ Osim kuta relativne brzine vjetra prilikom određivanja kuta zakreta lopatice
mora se uzeti u obzir i napadni kut α A jer o njemu ovisi odabrani koeficijent
uzgona c L , na osnovu kojega se onda određuje duljina tetive profila. Stoga
promjena kuta zakreta lopatice je:
⎛3 r ⎞
β (r ) = arctg ⎜ ⋅⋅ α A ⋅ λ D ⎟ + α A (5-39)
⎝2 R ⎠
5 Projektiranje vjetroturbine u skladu s Betz-om i Schmitzom
5.5 Gubici
⎛ρ 2 ⎞
dP = n ⋅ ω ⋅ r ⋅ dU = n ⋅ ω ⋅ r ⋅ ⎜ ⋅ w ⋅ c ⋅ dr ⋅ c L ⋅ cos γ − c D ⋅ sin γ ⎟ (5-40)
⎝2 ⎠
¾ U gornjoj jednadžbi je u obzir uzeta sila otpora, dok bi u slučaju idealne
turbine (CD=0) snaga bila:
ρ
dPid = n ⋅ ω ⋅ r ⋅ ⋅ w 2 ⋅ c ⋅ dr ⋅ c L ⋅ cos γ
2
¾ Omjer ovih dviju snaga (dP/dPid) daje izraz za iskoristivost profila:
cD 1 3 r λ
η prof = 1 − ⋅ tgγ = 1 − ⋅ tgγ = 1 − ⋅ ⋅ D (5-41)
cL ε 2 R ε
5 Projektiranje vjetroturbine u skladu s Betz-om i Schmitzom
5.5 Gubici
ili:
16 ρ ⎛ λ ⎞
P= ⋅ ⋅ π ⋅ R 2 ⋅ v13 ⋅ ⎜1 − D ⎟
27 2 ⎝ ε ⎠
¾ U tom slučaju, omjer brzina na vrhu lopatice i uzgon/otpor omjer
opisuju ukupni gubitak koji je posljedica otpora profila.
(5-49)
Derivacija dP/dΦ=0 daje kut relativne brzine vjetra pri kojem se postiže
maksimalna snaga:
dP
dΦ
( )( )
= r 2Ωρ 2πdrw12 − 2 cos[2(Φ1 − Φ )]sin 2 Φ + 2 sin[2(Φ1 − Φ )]sin Φ cos Φ =
( )
= r 2Ωρ 2πdrw12 2 sin Φ[sin[2(Φ1 − Φ )]cos Φ − cos[2(Φ1 − Φ )]sin Φ ]
5 Projektiranje vjetroturbine u skladu s Betz-om i Schmitz-om
5.6 Projektiranje po Schmitz-u uz uzimanje u obzir vrtloga
(5-56)
što daje:
(5-57)
(5-61)
(5-62)
(5-63)
5 Projektiranje vjetroturbine u skladu s Betz-om i Schmitz-om
5.6 Projektiranje po Schmitz-u uz uzimanje u obzir vrtloga
ncL λD 16π 1
cBetz = cBetz = (5-64)
R 9 ⎛ r⎞ 4
2
⎜ λD ⎟ +
⎝ R⎠ 9
ncL λD 16πλD r 2 ⎛ 1 ⎞
cSchmitz = cSchmitz = sin ⎜ Φ1 ⎟ (5-65)
R R ⎝3 ⎠
uz:
⎛ R ⎞
Φ1 = arctg ⎜⎜ ⎟⎟
⎝ λD r ⎠
Obe jednadžbe za ukupnu duljinu tetive su jedino zavisne o parametru
λDr/R.
5 Projektiranje vjetroturbine u skladu s Betz-om i Schmitz-om
5.6 Projektiranje po Schmitz-u uz uzimanje u obzir vrtloga
Iz sl. 5.22 može se odrediti tetiva kod vjetroturbina za bilo koji omjer
brzina na vrhu lopatica λD. Ako npr. vjetroturbina ima projektni omjer
brzina na vrhu λD=7 i unutarnji polumjer ri=0,1 R, dobiva se
bezdimenzijska optimalna tetiva lopatice pomoću krivulje u području:
λDr/R = 0,7 (unutarnji polumjer) do λDr/R= 7 (vanjski polumjer) .
Nakon definiranja koeficijenta uzgona cL i broja lopatica n stvarna tetiva
lopatice je definirana s
cR
c=
λ D ncL
Uzimajući u obzir kutni moment, u slučaju niže vijednosti lokalnog omjera
brzina λDr/R, više će se optimalna tetiva lopatice razlikovati od one
dobivene po Betzu. Za turbine s visokom vrijednošću omjera brzina na
vrhu, to se uočava samo u području uz glavinu. To je dobra spoznaja jer
bi bilo teško napraviti lopaticu s velikom tetivom kakvu zahtjeva Betzov
teorem.
5 Projektiranje vjetroturbine u skladu s Betz-om i Schmitz-om
5.6 Projektiranje po Schmitz-u uz uzimanje u obzir vrtloga
Sl. 5.23 Kut relativnog toka vjetra Φ u ravnini rotora sa (Schmitz) i bez
uzimanja u obzir (Betz) vrtloga toka iza rotora u zavisnosti o lokalnom
omjeru brzina na vrhu lopatica λDr/R
5 Projektiranje vjetroturbine u skladu s Betz-om i Schmitz-om
5.6 Projektiranje po Schmitz-u uz uzimanje u obzir vrtloga
gdje je
5 Projektiranje vjetroturbine u skladu s Betz-om i Schmitz-om
5.6 Projektiranje po Schmitz-u uz uzimanje u obzir vrtloga
Ovaj se integral može riješiti analitički, međutim dobiveno riješenje je vrlo
kompleksno te netransparaentno. Stoga je riješenje ovog integrala dano
pomoću dijagrama, sl. 5.24, koji pokazuje da je koeficijent snage cP,Schmitz
za razliku od Betzovog koeficijenta jako zavisan o omjeru brzina na vrhu
lopatica λD.
Sl. 5.24 Koeficijent snage prema Betzu (bez) i Schmitzu (uz uzimanje u
obzir vrtloga). Šrafirano područje predstavlja dodatne gubitke
5 Projektiranje vjetroturbine u skladu s Betz-om i Schmitz-om
5.7 Projektiranje vjetroturbina u praksi
(5-68)
uz
Nakon što se definira omjer brzina na vrhu lopatica λD, te tetiva c(r), može
se odrediti kut relativnog toka vjetra Φ(r). Koristeći napadni kut αA,
odabran za određeni koeficijent uzgona dobije se uvijenost lopatice β =
Φ(r) - αA. Jednadžbe (5-36) i (5-39) se koriste za projektiranje u skladu s
Betzom, dok jednadžbe (5-63) i (5-66) zajedno s (5-57) i (5-58) za
projektiranje u skladu sa Schmitzom. Kut uvijanja lopatice rotora
projektiranog po Schmitzu je dan s jednadžbom:
2 ⎛ R ⎞
β = arctan⎜⎜ ⎟⎟ − α A
3 ⎝ λD r ⎠
Na određenom stupnju treba odrediti i broj lopatica. Dosad promatrane
teorije projektiranja ne nude veliku pomoć: n je slabo utjecajan parametar
i služi samo za izračunavanje gubitaka na vrhu. Stoga na odluku utječu
drugi faktori, kao proizvodnja (3 lopatice su skuplje od 2), pitanja
dinamike rotora (rotori s više lopatica mirnije rade i tiši su), te naravno
pitanja čvrstoće.
5 Projektiranje vjetroturbine u skladu s Betz-om i Schmitz-om
5.7 Projektiranje vjetroturbina u praksi
Zagreb, 2010.
6 Proračun karakteristika i djelomičnih opterećenja
6.1 Metoda proračuna (metoda elementa lopatice)
(6-4)
6 Proračun karakteristika i djelomičnih opterećenja
6.1 Metoda proračuna (metoda elementa lopatice)
(6-6)
sila potiska:
sila u obodnom smjeru: (6-7)
okretni moment:
6 Proračun karakteristika i djelomičnih opterećenja
6.1 Metoda proračuna (metoda elementa lopatice)
snaga rotora:
¾ Ako gubici koji se javljaju zbog strujanja zraka oko vrha lopatice i
otpora profila, nisu uključeni, samo se jednadžbe (6-4) i (6-7) mijenjaju.
Proračunska metoda dana jednadžbom (6-6) ostaje ista. Analiza različitih
gubitaka dana je u poglavlju 6.8.
6 Proračun karakteristika i djelomičnih opterećenja
6.2 Bezdimenzijski oblik karakterističnih krivulja
te:
koeficijent potiska :
koeficijent momenta:
koeficijent snage :
(6-10)
potisak
okretni moment
snaga
¾ Ako se T, M ili P računaju za različitu brzinu vrtnje, ali istu brzinu vjetra,
može se koristiti ista referentna sila Fdyn. Ako se promijeni brzina vjetra,
referentna sila Fdyn mora se ponovo izračunati.
¾ Koristeći ovu metodu, određena je krivulja snage (sl. 1.8) za
vjetroturbinu s velikim omjerom brzina na vrhu lopatica i s rotorom
promjera 4 m s obzirom na brzinu vrtnje za različite konstantne brzine
vjetra. Korištena je bezdimenzionalna cP-λ krivulja za turbinu sa velikim
omjerom brzina na vrhu lopatica iz poglavlja 6.3. Sl. 6.9 prikazuje snagu s
obzirom na brzinu vjetra za različite konstantne brzine vrtnje za istu
vjetroturbinu.
6 Proračun karakteristika i djelomičnih opterećenja
6.5 Karakteristike turbine
¾ Snaga:
9 Snaga vjetroturbine se povećava proporcionalno s v3R2.
9 Maksimalni koeficijent snage cP uvijek je manji od 16/27.
9 Kod turbina s velikim omjerom brzina na vrhu lopatica, cPmax je jedino
ovisan o otporu profila.
9 Kod turbina s niskim omjerom brzina na vrhu lopatica, cPmax se
smanjuje jedino zbog vrtloga zraka iza rotora.
¾ Okretni moment:
9 Okretni moment vjetroturbine povećava se proporcionalno s v2R3.
9 Maksimalni koeficijent momenta uvijek će se pojaviti pri omjerima
brzina na vrhu lopatica pri λ<λD.
9 Turbine s velikim omjerom brzina na vrhu lopatica imaju male
koeficijente momenta prilikom pokretanja (pri λ=0).
9 Turbine s malim omjerom brzina na vrhu lopatica imaju velike
koeficijente momenta prilikom pokretanja.
6 Proračun karakteristika i djelomičnih opterećenja
6.6 Uvjeti strujanja
¾ Sila potiska:
9 Sila potiska vjetroturbine povećava se proporcionalno s v2R2.
9 Turbine s velikim omjerom brzina na vrhu lopatica imaju male
koeficijente potiska prilikom pokretanja, koeficijenti potiska se
povećavaju s većim omjerima brzina na vrhu lopatica.
¾ Turbine s malim omjerima brzina na vrhu lopatica imaju velike
koeficijente potiska prilikom pokretanja, koeficijenti potiska se smanjuju s
povećanjem omjera brzina na vrhu lopatica.
¾ Prazni hod:
9 U pravilu, omjer brzina na vrhu lopatica pri praznom hodu je otprilike
duplo veći od projektnog omjera brzina na vrhu lopatica.
9 Za turbine s velikim omjerom brzina na vrhu lopatica, omjer brzina na
vrhu lopatica u praznom hodu je ograničen otporom profila.
9 Za turbine s malim omjerom brzina na vrhu lopatica, otpor profila ima
mali utjecaj na omjer brzina na vrhu lopatica u praznom hodu.
6 Proračun karakteristika i djelomičnih opterećenja
6.6 Uvjeti strujanja
¾ Lopatice:
9 Turbine s velikim omjerom brzina na vrhu lopatica imaju mali broj
isključivo tankih lopatica, koje su manje na vanjskom polumjeru nego što
su na unutrašnjem. Lopatice zahtijevaju visoku kvalitetnu površinu i
aerodinamički oblik s visokim omjerom uzgon-otpor. Lopatice su izložene
velikim naprezanjima uslijed aerodinamičkih i inercijskih sila.
9Turbine s malim omjerom brzina na vrhu lopatica imaju veći broj
lopatica i to konstantne širine ili su čak šire na vanjskim polumjerima
rotora nego na unutarnjim. Nema specifičnih zahtjeva glede površine
lopatica i njihovog profila. Naprezanje lopatica su mala u usporedbi s
turbinama s velikim omjerom brzina na vrhu lopatica.
¾ Primjena:
9Turbine s velikim omjerom brzina na vrhu lopatica koriste se za
proizvodnju električne energije. Mali okretni moment prilikom pokretanja
nije problem zbog toga što generator počinje s radom samo kod visokih
brzina vrtnje.
9Turbine s malim omjerom brzina vrhu lopatica su prikladne za strojeve
poput različitih pumpi, mlinove, i sl.
6 Proračun karakteristika i djelomičnih opterećenja
6.6 Uvjeti strujanja
6.6.2 Relativni tok vjetra kod turbina s projektnim niskim omjerom brzina
na vrhu
¾ Zbog boljeg razumijevanja karakteristične krivulje bit će prodiskutiran
relativni tok vjetra na lopaticu turbine s niskim omjerom brzina na vrhu
lopatice. Kao primjer bit će dana turbina s omjerom na vrhu lopatice λD=1.
Turbina ima 21 lopaticu projektiranu u skladu sa Schmitzom.
6.6.3 Relativni tok vjetra kod turbina s projektnim visokim omjerom brzina
na vrhu
¾ Sada će biti analizirana lopatica turbine s visokim omjerom brzina na
vrhu lopatica. Turbina koja se koristi kao primjer ima projektni omjer
brzina na vrhu lopatica λ= 7. Turbina ima tri lopatice koje su projektirane u
skladu sa Shmitzom. Pošto je umnožak projektnog omjera brzina na vrhu
lopatica i broja lopatica jednak onome kod turbine s malim omjerom
brzina na vrhu lopatica λDn=21, tetiva lopatice se može dobiti direktno iz
dijagrama za tetivu lopatice, sl. 5.22. Pretpostavlja se da su presjeci
lopatice na istoj udaljenosti kao i oni kod turbine s niskim omjerom brzina
na vrhu lopatica.
¾ Gornji presjek lopatice leži na vanjskom polumjeru r=0,9R, srednji
presjek lopatice na r=0,6R i donji na r=0,3R. Gornja polovica slike
prikazuje veličinu i smjer sila. Ipak se, drugačija skala od one kod turbina
s niskim omjerom brzina treba koristiti. Ista brzina vjetra je korištena za
proračun sila za obe turbine. Krivulja profila je jednaka onoj kod turbine s
niskim omjerom brzina na vrhu lopatica. Ipak u ovom slučaju upotreba
profila je puno povoljnija.
6 Proračun karakteristika i djelomičnih opterećenja
6.6 Uvjeti strujanja
Snaga:
Snaga:
Pri ovoj brzini vrtnje doći će do pregaranja namota generatora, ako već
prije toga nije došlo do loma lopatica (pri 630 okr/min centrifugalne sile na
lopatice su 4,4 puta veće nego pri 300 okr/min).
Promjenom kuta nagiba lopatica za 10°, željeni vrijednost cP od 0,29 se
postiže pri λ=5,3.
Pripadajući cP:
7. Strukturalna opterećenja i pitanja čvrstoće
Prof.dr.sc. Zvonimir Guzović
Sve komponente prijenosa snage vjetroturbine, kao što su lopatice, pogonsko vratilo između
rotora i generatora, ležaj gondole i stup, konstruirane su:
‐ kako bi preživjele oštećenja zbog preopterećenja, npr. uslijed oluja;
‐ kako bi izdržale zamor materijala sve do zamorne čvrstoće (za konačni životni vijek),
‐ kako ne bi došlo do rezonancije u području radne brzine vrtnje.
Sile koje uzrokuju opterećenja na konstrukciji mogu se grupirati prema različitim kriterijima.
Koristeći tehničke teorije mogu se razlučiti aerodinamičke i inercijske sile kao što su
centrifugalne, žiroskopska opterećenja ili gravitacijsko opterećenje.
S obzirom na proračun opterećenja, korisna je razlika na temelju promjene opterećenja
tokom vremena. Mogu se grupirati kako slijedi:
Dok kratkotrajne sile obično dovode do kvarova (lomova) zbog preopterećenja, trajna
ciklička ili stohastička opterećenja na turbini dovode do lomova uslijed zamora.
7.1. Kombinirano opterećenje
Realna procjena naprezanja i deformacija na komponentama može se postići kombiniranjem
opterećenja u različitim radnim i okolišnim uvjetima.
Koriste se sljedeće kategorije:
‐ normalan rad;
‐ manevar (pokretanje, kočenje, sinkronizacija na mrežu, itd.);
‐ ekstremni okolišni uvjeti (ekstremni vjetrovi, nastajanje leda, itd.);
‐ incidenti (kratak spoj generatora, ekstremni disbalans, itd.);
1
‐ instalacijski rad, montaža.
Neka opterećenja se mogu dogoditi istovremeno, npr. olujna i disbalans, druga su isključiva
jedna od drugih, npr. sinkronizacija s mrežom i kočenje zbog zaustavljanja turbine. Iz tog
razloga, neka opterećenja moraju se kombinirati pri konstrukciji, a neka ne.
U sklopu propisa službene certifikacije turbine, određen je broj kombiniranih opterećenja za
koja čvrstoća svih zahvaćenih komponenata mora biti zadovoljena. Brzine vjetra koje se
koriste za određivanje opterećenja, npr. nazivna brzina vjetra od 12 m/s za vrijeme
normalnog rada, temelje se na referentnoj visini zR=10 m. Te se brzine moraju prilagoditi
brzini vjetra na visini glavine v(z) preko jednadžbe iz poglavlja 4 (jednadžba 4.2):
(7.1)
gdje je p=0.3 (0.1 pri ekstremnim brzinama vjetra)
Često postoji tzv. sveobuhvatno opterećenje. Ako se konstrukcija temelji na tom
opterećenju, sva druga mogu biti dozvoljena i u načelu se ne moraju posebno obrađivati.
Kod vrlo velikih turbina (D>70 m), to je masa lopatica i specijalno zamor. Kod malih i srednje
velikih turbina bez regulcije zakretanjem lopatica, to je često situacija 'ekstremna oluja (cca.
60 m/s) za vrijeme mirovanja' koja uzrokuje maksimalna opterećenja u korijenu lopatice u
smjeru savijanja. Često su najveća opterećenja na lopatice u obodnom (tangencijalnom)
smjeru i na pogonsku vodilicu uzrokovana kočionim momentima uslijed zaustavljanja u
slučaju opasnosti i kratkog spoja generatora. Ako postoji i takovo opterećenje, konstrukcija
će se u početku temeljiti na njemu.
7.2. Opterećenja lopatica vjetroturbina
7.2.1. Stacionarna, kvazi‐statička opterećenja
raspodjela potiska:
(7.2)
raspodjela obodnih sila:
(7.3)
2
Slika 7.1 prikazuje smjerove sila koje se koriste za računanje sila u pojedinim presjecima
(smična opterećenja i momenti savijanja u oba smjera) koje služe kao osnova za
dimenzioniranje. Kod turbina s visokim omjerom brzina na vrhu lopatice (λD>4), sile potiska
su znatno veće od obodnih sila.
Slika 7.1 Raspodjela obodnih sila i sila potiska na lopaticu dimenzioniranu prema Betz‐u, tokom rada pri
proračunskim uvjetima (lijevo); kut nagiba lopatice δ, moment uspravljanja MF slijed centrifugalnih sila
(desno), rotirajuće koordinate xR‐yR‐zR
Kako bi se donekle kompenzirali veliki momenti savijanja zbog potiska, lopatice su često
nagnute pod malim kutom δ=5° do 7°, slika 7.1b. Cjelokupna kompenzacija postoji samo kod
jednog omjera brzina na vrhu lopatica, npr. λD. Za vrijeme rada pri djelomičnom opterećenju
ili u praznom hodu, dolazi samo do djelomične kompenzacije. Samo kod lopatica s
pojedinačnim oscilirajućim zglobovima, momenti na glavini nastali zbog savijanja jednaki su
nuli za sve brzine vrtnje; tada će se odgovarajući kut pod kojim se lopatica nagiba i koji
izjednačava djelovanje momenata koji proizlaze iz potiska i centrifugalnih sila, sam podesiti.
Korisno je kombinirati proračun sila u presjecima za vrijeme djelomičnih opterećenja i
praznog hoda s proračunom radnih karakteristika. Tada su, za svaku radnu točku i za svaki
presjek lopatice, određene aerodinamičke sile u obodnom i aksijalnom smjeru. Gubici na
vrhu i otpora profila također su uzeti u proračun. Dodatno se moraju uključiti samo
centrifugalne sile.
7.2.2. Kratkotrajna opterećenja uslijed jakih vjetrova
3
Opasnost ekstremnih vjetrova (oko 60 m/s) na lopatice za vrijeme mirovanja može se
procijeniti relativno lako (ploča okomita na vjetar, cD=2.0‐2.1). No jaki vjetrovi i za vrijeme
normalnog rada uzrokuju velika opterećenja i naprezanja. Slika 7.2 prikazuje promjenu
trokuta brzina uslijed oluje Δv2 uz brzinu vjetra v2.
Slika 7.2 Promjena trokuta brzina i uzgona na lopaticu za vrijeme oluja
Vidimo da se, kao prvo, napadni kut značajno mijenja za ΔαA, i, kao drugo, mijenja se
također relativna brzina vjetra. Obje promjene zajedno, zbog
(7.4)
uzrokuju promjenu uzgonskih sila. Ako turbina radi s malim napadnim kutom vjetra,
promjena tog kuta pridonosi preko cL(αA+ΔαA) u najvećem dijelu promjeni uzgonskih sila.
Ako turbina radi blizu područja prekida strujanja ili već povrh njega, cL se neće značajno
mijenjati. Tada promjena uzgonskih sila je posljedica uglavnom promjene relativne brzine
vjetra (w+Δw)2. Koristeći program za radne karakteristike, sile u presjecima i naprezanje u
lopatici može se odrediti s ili bez Δv olujnog vjetra.
4
Slika 7.3 Nadvišenje i konačna pozicija za vrijeme iznenadnog opterećenja na (blago prigušenom) sustavu s
jednim stupnjem slobode
Ako se skok sila opterećenja ΔP dogodi iznenadno, sustav će prelaziti prema konačnoj
poziciji koja će, doduše, biti značajno premašena uslijed dinamike efekta prijelaza. Slika 7.3
prikazuje kako blago prigušeni sustav s jednim stupnjem slobode reagira na iznenadno
opterećenje.
Nadvišenje iznad konačnog položaja analogno je i kod lopatica vjetroturbina. Samo
opterećenje od jakih vjetrova – razlikuju se dva različita slučaja koja su nešto „glađa“, Slika
7.4.
5
Slika 7.4 Tip jakog vjetra i vrijeme djelovanja τ; „nadvišenje“ odziva lopatice: konačna neutralna pozicija ue za
jaki vjetar tipa a) i u0 za tip b)
Koliko će konačna pozicija biti premašena, ovisi o tipu iznenadnog jakog vjetra, vremenu
djelovanja t, i periodi vlastite frekvencije lopatice T. Koeficijenti nadvišenja za dva
idealizirana jaka vjetra prema slici 7.4
(7.5a)
i
(7.5b)
prikazana su na Slici 7.5.
Slika 7.5 Omjer „nadvišenja“ za vrijeme jakih vjetrova tipa a) i b)
Pored statičkog savijanja zbog opterećenja uzrokovanog jakim vjetrom, mora se uzeti u obzir
odstupanje zbog nadvišenja.
Ako se gondola usmjerava prema vjetru zakretanjem γ(t), bilo zakretnim pogonom ili
vjetrokazom, inercijske sile djeluju na ramenječi turbinske lopatice na prilično kompleksan
način, zbog stacionarne vrtnje lopatice kutnom brzinom Ω, Slika 7.6.
6
Slika 7.6 Opterećenje px (r) i py (r) zbog inercijskih sila zbog zakretanja γ(t)
Koristi se pojednostavljena pretpostavka da je masa kontinuirano raspoređena po osi zR
također rotirajućeg koordinatnog sustava xR‐yR‐zR (raspodjela mase μ(r)). Udaljenost između
ravnine vrtnje i osi stupa je e. To rezultira sljedećom raspodjelom sila po ramenjači,
temeljenoj na rotirajućim koordinatama:
(7.6)
(1) (2) (3) (4)
Slično aerodinamičkim silama, te sile također uzrokuju sile u presjecima lopaticama (smična
naprezanja i momente savijanja), a utvrđuju se njihovim zbrajanjem. Najčešće, zakretni
pomak pomoću zakretnog pogona je prespor da bi imao nekakovog utjecaja, .
Ostaje samo normalan član za centrifugalne sile (4) koji je već uzet u proračun kod
stacionarnih centrifugalnih sila. Ako se dogodi zakretni pomak pri stalnoj kutnoj brzini,
, član (1) nije potreban pošto se odnosi na ubrzano zakretanje. Prilikom
dimenzioniranja koriste se maksimalni iznosi sila. Jednadžba gibanja kuta zakretanja γ(t)
obično je dobivena grubom procjenom inercije gondole i pogonskog okretnog momenta
zakretnog pogona ili vjetrokaza.
7
7.2.4. Procesi kočenja
Iznenadno kočenje uzrokuje velike inercijske sile u obodnom smjeru. Za raspodjelu sile u
obodnom smjeru uzduž ramenjače vrijedi
(7.7)
gdje je MB(t) moment kočenja i Θtot ukupna rotacijska inercija svih lopatica, glavine, vratila i
B
generatora. μ(r) je raspodjela mase uzduž osi lopatice. Za vrijeme manevra iznenadnog
kočenja, događa se nadvišenje tipa a), Slika 7.4.
7.2.5. Ciklička opterećenja zbog težine lopatice
Kao što je spomenuto prije, kod velikih turbina, težina lopatica je dominantno opterećenje u
ukupnom opterećenju. Kod srednje velikih turbina (D=20m), utjecaj težine lopatica je mali,
dok je kod malih turbina (D<5m) potpuno nebitna. Ciklička krivulja sila u presjecima zbog
gravitacijskih sila određena je jednadžbom 7.8, prikaz na Slici 7.7.
(7.8)
Slika 7.7 Cikličko opterećenje na ramenjači zbog težine lopatice
8
7.2.6. Cikličke sile zbog prepreke stupa ili sjene stupa
Kod upwind rotora, mali je utjecaj stupa na strujanje zraka na lopatice. Doduše, mala
promjena napadnog kuta uzrokovana je preprekom stupa. Kod downwind rotora, uvjeti su
malo složeniji.
Slika 7.8 Vrtloženje vjetra iza stupa; raspodjela brzine
Svaki put kad lopatica prolazi kroz sjenu stupa, dogodi se značajna promjena u obodnim i
silama potiska, a potom i u snazi i okretnom momentu. Što turbina ima više lopatica, manje
su fluktuacije okretnog momenta i snage. Pojedina lopatica mora proći preko područja
minimuma brzine, i mora podnositi pripadne aerodinamičke sile. Proračun iznosa i
vremenske krivulje tih sila vrlo je kompleksan (i u slučaju dinamičkog odvajanja strujnica,
trud je dvojben). Često mjerač deformacija na prototipu daje bolje rezultate od brojnih
kompleksnih proračuna.
Za određivanje uzbudne frekvencije na kojoj te sile pulsiraju nije potreban proračun.
Rotacijska frekvencija rotora je ta koja uzrokuje pomak kroz sjenu stupa jedanput u svakom
okretaju, i njezin se cijeli broj množi (viši harmonici). To saznanje dovoljno je za sprečavanje
rezonancije lopatice ili stupa.
7.2.7. Poprečni vjetrovi, profil graničnog sloja uz tlo
Cikličke sile nastale iz njih mogu se utvrditi koristeći trokute brzina na pojedinom presjeku
lopatice. Slika 7.9 to prikazuje za vertikalnu lopaticu u 'gornjem' položaju za vrijeme
poprečnih vjetrova. U 'donjem' položaju, kut δ mora biti nacrtan točno u suprotnom smjeru.
9
Slika 7.9 Trokuti brzina za vrijeme poprečnih vjetrova
Kad je lopatica horizontalno, postoji komponenta relativne brzine vjetra w koja je paralelna s
lopaticom. To se smatra 'izgubljenom komponentom' i zanemaruje se.
Utjecaj visine unutar profila graničnog sloja obično se rješava koristeći linearnu
aproksimaciju u području rotora, Slika 7.10.
Slika 7.10 Sile na gondolu i stup; linearna aproksimacija krivulje smicanja vjetra
10
7.3. Opterećenja na gondolu i stup
Najvažnije sile na gondolu i stup rezultiraju iz potiska rotora, okretnog momenta i težine. Za
potisak rotora važno je uzeti u obzir da trenje vjetra također uzrokuje moment savijanja na
vratilu. To se može uzeti u proračun uračunavši imaginarni pomak e vektora potiska T(v),
Slika 7.10.
Za vrijeme brzih zakretnih pomaka dolazi do žiroskopskih momenata Mgyr, koji se utvrđuju za
trolopatičnu turbinu kako slijedi:
(7.9)
gdje je Θ polarni moment inercija glavine rotora i generatora, a (stacionarna) zakretna
kutna brzina. Kod dvolopatičnih turbina, žiroskopski moment se preklapa s frekvencijom
vrtnje rotora Ω.
Za vrijeme bočnih vjetrova, na gondolu djeluju dodatna bočna sila i moment My. To uzrokuje
torziju i savijanje u stupu za vrijeme prisilnih zakretnih pomaka.
7.4. Granice zamora materijala
Slika 7.11 Načelo Rain‐Flow računa
11
Osim pojednostavljene metode koja prikazuje maksimalna opterećenja kroz 20 godina, može
se koristiti precizniji pristup koji uključuje radno ponašanje turbine.
Vrednovanje prostora slijedi Eurocode 3. Ta norma koristi razrede koncentracija naprezanja
za prikaz sintetičkog dijagrama naprezanje‐ciklus kategorija komponenata, Slika 7.12.
Slika 7.12 Svrstavanje komponenata prema Eurocode‐u
Koristeći Palmgren‐Miner‐ovu hipotezu linearne akumulacije oštećenja, razmjer oštećivanja
ΔDi svakog svrstanog opterećenja proračunat je primjenom pripadajućeg dijagrama
naprezanja po ciklusu:
(7.10)
Ni je broj vibracija koji se može dozvoliti danim određenim rasponom naprezanja i srednjim
naprezanjem prema pripadajućem dijagramu naprezanja po ciklusu. Ukupno oštećenje D je
zbroj udjela oštećivanja:
(7.11) kod oštećenja komponente
Vrijednost ukupnog oštećenja D treba biti manja od jedan za vijek trajanja vjetroturbine,
dvadeset godina.
12
7.5. Čvrstoća materijala
Korišteni materijali moraju dopuštati različita opterećenja i kasnija naprezanja i deformacije
u strukturi. Referentne vrijednosti za rasteznu čvrstoću σfract, zamornu čvrstoću ±σA za
promjenu opterećenja od 107 kao i moduli elastičnosti i gustoće materijala ρ dani su u Tablici
7.1.
(7.12)
To je obodna brzina koju može dosegnuti tankostijeni rotirajući bubanj ili rotirajući
prizmatični štap (lopatica turbine). Ako je obodna brzina veća, prizmatični štap je razdvojen u
korijenu centrifugalnim silama, i tankostijeni bubanj puca zbog premašivanja σfract. Kod
konstruiranja vjetroturbina (za razliku od parnih ili plinskih turbina) malo je vjerojatno da će
obodna brzina premašiti 100 m/s zbog razine buke.
Oba parametra materijala pružaju dobru procjenu o relaciji čvrstoće i gustoće materijala, i
prema tome, koliko je materijal upotrebljiv za specifično dimenzioniranje. Primjerice, čelik je
zbog svoje velike težine manje prikladan za lopatice nego drvo koje se uistinu koristi kao
materijal za propelere.
Plastike ojačane staklenim vlaknima (GFR) su izvorno korištene kod konstrukcije zrakoplova i
broda, i danas se obično koriste kod konstrukcije vjetroturbine. S obzirom na njihovu
čvrstoću, malo toga se još može poboljšati. Doduše, zbog svoje smanjene krutosti (E‐moduli),
stabilnost može biti problem: Čak u odnosu na svoju težinu (specifični modul elastičnosti),
GFR je značajno ispod svih ostalih materijala.
13
Tablica 7.1 Materijali i njihova svojstva
14
Ako se staklena vlakna zamijene sa skupljim ugljičnim vlaknima, taj nedostatak nestaje. Kod
GFR lopatica rotora vjetroturbina, često se koristi ispitivanje deformacije umjesto ispitivanja
15
naprezanja i time moraju biti upotrebljene sljedeće konstrukcijske vrijednosti deformacije
(uzimajući u proračun povećane faktore sigurnosti):
vlačno širenje εadm=0.35%
kompresijsko širenje εadm=0.25%
Za veće vrijednosti može se dogoditi lom smole (vlak) ili mikro‐pregibanje (kompresija).
Poliesterska smola je jeftinija od epoksidne, ali je sklona stvaranju pukotina zbog lakšeg
skupljanja materijala. Problem glede plastičnih materijala je njihova ekološka
nekompatibilnost, istjecanje opasnih tvari prilikom proizvodnje i reciklaža.
Titan se jedva koristi iz razloga što je vrlo skup. Aluminij se ne smije koristiti za komponente
koje su izložene visokim dinamičkim opterećenjima zbog svoje relativno niske zamorne
čvrstoće.
Brzina zvuka vsonic u stupcu osam, koja je usko povezana sa specifičnim modulom elastičnosti,
je parametar dinamike. Što je veći taj parametar za odabrani materijal, veće su prirodne
frekvencije komponente koje su dosežne za danu geometriju, Slika 7.14.
Slika 7.14 Brzina zvuka kao parametar dinamike materijala. Prva savojna vlastita frekvencija ω1
učvršćenog kraja štapa duljine l i širine h
7.6. Standardi, smjernice, propisi
16
Različite smjernice i standardi sadrže važne savjete, preporuke i zahtjeve. Neki DIN standardi
koji su relevantni za konstrukciju vjetroturbina su:
DIN 1054 Pritisak na temelje
DIN 1055 Konstrukcijsko opterećenje
DIN 1050 Čelik u nadgradnji
DIN 1000 Čelične nadgradnje
DIN 4133 Čelični dimnjaci
DIN 4131 Rasporedi antena
DIN 1045 Ojačana betonska konstrukcija
DIN 1047 Betonska konstrukcija
DIN 1053 Zidanje ciglom
Eurocode 2/3 (EG standardi)
I spisak Germanischer Lloyd‐a za certificiranje vjetroturbina i International Standard‐i za
vjetroturbine su vrlo korisni.
17