"Posla�u ti jedno pismo"

Posla�u ti jedno pismo...

Jer, bolje da mi ne �uje� glas....
Mo�da u njemu prepozna�
neku daleku i davnu,
drhtvu �e�nju..
I �uje� kako teku i hu�e
dvije vode na�eg grada..
Mo�e ti zamirisati neka lipa..
Pod nogama za�u�tati opalo
li��e na Rondou...
Mo�e ti se u�initi da je sve
kao ranije..
Da nije sve pomeo vjetar
i razasula bura...
Da sam potpuno isti..
A ne�u se kleti da jesam ..
Jer davno sam,
davno prokleo..
I la�nu nadu...
I spasenje..
Koje ka�u da nas �eka..
Kao �to i ti uzalud
�eka� mene..
Mo�da �e ti se u�initi
da �uje� sjetnu sevdalinku
niz Mahalu...
Kako je majka sina othranila..
Ej ,Sulejmana majka..
Ili da neko pjevu�i
onu Aleksinu..
"I opet mi du�a
vrh na�ijeh brda... "
Pla�e i lele�e..
Ko i svako ,
sam i napu�ten...
Bez grada i zemlje..
Bez ljubavi...
A bolje da sve ovo ne �uje�..
Nego �itaj,
pa �e ti se
samo re�i..
Samo �e progovoriti...

Znam zasigurno
da jo� sve pamti� ...
Prve dodire,treptaje srca..
Duge �etnje...
Dvije ruke �to se tra�e
po hladnom Lenjinovom ,
dok pucketaju kesteni
i �uje se glasan smijeh,
razdragan kikot,
neke mlade,
neke nove Grozdane,
iz obli�njeg parka...
Mo�e� zaista pomisliti
da nije sve izgubljeno..
 Da jo� ima vremena
za spasenje,za vje�nost..
Za nje�nost i poljupce..
Da nije uzaludno bilo
to dugo �ekanje...
To beskona�no naslu�ivanje...
Posljednja �elja,
samo da se �uje
dragi glas..
Ali sve je uzalud...
Sve je protiv nas...
I ova daljina..
I ova jesen...
Sve,
�itav kosmos...
A najvi�e
ova tu�na jesen
na na�im oknima..
Ova sumorna jesen
u na�im o�ima...

(MIV Mostar-13-Novembar-2011)