It /.

3 ,",

tsotsLo@rcKABPE0HA JACQUES LACAN

Izdaie
ITRO ))NAPRIJED(
XI SEMINAR
Glavni urednik
MILAN MIRIC CETIRI TEMELTNA
POTMA PSIHOAIVALIZE
Tekst pritedio
JACQUES.ALAIN MILLER

Prevela
MIRJANA VUJANIC.LEDNICKI

Redigitao
NENAD MISEEVIE

Urednici
Dr MURADIF KULENOVIC
GVOZDEN FLEGO
MIRJANA DOBROVIC
ZAGREB 1986
 ll

\t tt t /ttr t.; ttttt nt I,!

lr
l,r, ,;ril oi I ,rr
'rrr
l,l, hlrl\llNAllllr. livrr' }rl
l,liS (.)llA'l'ltlr ( ( )N( lrl'l'5 l;(,Nl)ANlliN't'AIJX
Irl,. l,A I'li\'(.1 lANAl,\'h|,,
((t) t9?.1 I'y tirltriorrn rlu l,.i,tl. l'(,i.

SADRZAJ

I Izopienje

NESVJESNO I PONAVLJANJE

) Frojdovsko i naSe nesvjesno 23

J ,Osubjektu izvjesnosti 35
4 O mreZi oznaditelja 48
5 Tyhd i automaton 59

O POGLEDU KAO PREDNIETU MALO a

6 Shiza oka i pogleda 75

7 Anamorfoza .- 87
8 Pravac i svjetl6st 100
9 Sto je to slika? 115

PRIJENOS I NAGON

i0 Prisutnost analitidara 133

l1 Analiza i istina, ili zatvaranje
nesvjesncga 146
12 Spolnost u nizu oznaditelja 1s9
13 Rastav nagona 172
Recenzenti 14 Djelomidni nagon i njegov tok 185
NENAD MISCEVIC 15 Od liubavi do libida 199
GVOZDEN FLEGO
 ,,/
I

POLJE DRUGOGA I POVRATAK PRIJBNOSU

1
16 Subjekt i Drugi: Otutlenje 217

l7 Subjekt i Drugi (II): Aphanasis 231

l8 O subjektu za koji se pretpostavlja da Irypienje

zna, o prvoj dijadi i o dobru 246

L9 Od interpretacije do prijenosa 261

Za Sto sam ia ovla9ten?

OSTAJE DA SE ZAKLJUCI Element Cist e komiino sti.
Sto ie to praksa?
20 U tebi vi$e od tcbc 281 Izmellu znanosti i religiie.
Bilje5ka 295 Histeri\arka i Freudova i,elia.
Pogovor 297
Gospode, gospodo,
Kazalo imena 301

IJ nizu predavanja kojima me je zadulila Besta sekcija

iz Ecole pratique des Hautes Etudes, govorit iu vam o
osnovama psihoanalize.
.. Danas bih vam samo htio naznaditi smisao koji na-
mjeravam dati ovom naslovu i nadin na koji to mislim
ispuniti.
Ipak, najprije iu vam se predstaviti mada me ovdje
vcdina poznaje, ali ne poznaju me svi - jer okolnosti me
navoclle na to da bi bilo prikladno -
najprije postaviti pi'
tan.jc ito sam ja ovlaiten?
- zaovla5ten
Ja sam da vam ovdje govorim o onom pred'
rnetu o kojem sam tokom deset godina dri,ao seminar
narnijenjen psihoanalitidarima. Kao Sto je nekima poz-
nato, ja sam se odrekao te funkcije kojoj sam zaista
posvetio svoj Zivot -
zbog dogatlaja unutar tzv. psiho-
-
analitidkog dru3tva, upravo onog koje rni je povjerilo tu
clulnost.
Nloglo bi se smatrati da moja kvalifikacija nije do5la
u pitanje za izvr5avanje ove iste duZnosti drugdje. Pri-
vremeno smatram ovo pitanje nerije5enim. A buduii da
sam danas ovla5ten da, recimo, nastavint ovo svoje ude-
njc, nameie mi se, prije nego li otvorim ovu novu etapu,
rla izrazim zahvalu koju dugujem gospodinu M. Fernan-

du Braudelu, predsjedniku sekcije Hautes i.tudes, koji
me postavio pred vas. Gospodin Braudel, koji je sprije-
den, izrazio mi je svoje Zaljenje Sto ne moZe biti pri-
sutan u dasu kad iskazujem svoje po5tovanje njemu
kao i njegovoj plemenitosti kojom se tom prigodom - I
htio suprotstaviti 5to mi je onemoguieno poudavanje, od
kojeg su do njega doprli, uglavnom, samo stil i reputa-
cija tako da ne budem jednostavno sveden na muk.
-
Plemenitost je pravi izraz kad se radi o prihvaianju ono-
ga koji je bio u poloZaju u kojem sam ja
poloZaju
izbjeglice.
- i
On je to udinio tako brzo, pobuden paZnjom mog pri-
jatelja Claudea Ldvy-straussa, dija me prisutnost danas
veseli i koji zna koliko mi je dragocjen ovaj dokaz paZ-
nje prema mojem radu koji se razvija povezan s njc-
govim. - \
K tome izralavam svoju zahvalnost svirna onima koji
su mi u ovoj prilici pokazali svoju naklonost,'te gospo-
dinu Robertu Flacelidreu, direktoru Ecolc norntale supi-
rieure, na susretljivosti kojom mi je stavio nar raspolaga-
nje ovu dvoranu, bez koje ne znam kako bih vas bio pri-
mio, a od srca vam zahvaljujem Sto ,ste do$li u tolikom
broju.
Sve se to odnosi na balu, u lokalnom smislu, odnosno
vojnidkom smislu rijedi, na bazu mojega udenja. Sada
prelazim na ono o demu je rijed na osnove psiho-
- promijenjeno, ono nije ba5 ni unutra, a ne zrra se da li
analize.
I f
Sto se tide osnova psihoanalize, moj je seminar tu bio
<rd podetka, ako mogu tako redi, impliciran. On je bio
jedan od njihovih elemenata buduii da ie pridonosio
njen<rm ulcmeljenju in concrsll bududi da je bio dio
samc praksc -
buduii da je bio u njoj bududi da je
bio upravl,jen- prcma onome 5to je elcmcnt - ove prakse,
tj. stvaran,iu psihoanalitidara.
8
-7
i
Mogao sam u neko doba, ironidno moZda privreme-
t. -
no, ali isto tako dobro u nedostatku boljega, u neprilici
\I u kojoj sam vei bio odrediti kriterij onoga Sto analiza
jest, naime, postupak- koji vr5i psihoanalitidar. Henri Ey,
I
koji je danas tu, sjetit ie se dlanka koji je u pitanju, jer
I
I je bio objavljen u svesku enciklopedije kojom on uprav-
I lja. Utoliko ie mi biti lak5e prisjetiti se, buduii da je
, on tu, prave Zestine koja je upotrebljena da se spome-
nuti dlanak povude iz enciklopedije, tako da je on, dija
je naklonost prema meni svima poznata, sAm bio ne-
I
I
moian da zaustavi ovo djelovanje koje je zadeo upravni
odboru kojem su bili ba5 psihoanalitidari. Taj ie se dlanak
nalaziti u izdanju koje poku5avam sadiniti od izvjesnog
broja svojih tekstova i, mislim, da iete moii prosuditi
t
il da li je on izgubio na svojoj aktualnosti. To vjerujem uto-
liko manje Sto su sva pitanja koja tamo postavliam ista
I
koja pretresam i pred vama te koja su prisutna i zbog
same dinjenice Sto sam ja ovdje, u pololaju kakav je moj,
t z*to da postavljam uvijek to isto pitanje |to ie to
psihoanaliza? -
,,
Nesumnjivo je da u tom.e ima vi$e od jedne dvosmisle-
nosti i ovo je pitanje prema rijedi kojom ga oznadavam
u onom dlanku - oitanie sliieooE miSa. Postavio
uviiek
-|'
,r- sebi zadatak- da gaffisvjetlosti
i tome moram pristupiti danas.
Mjesto s kojega prilazim ovom problemu u ,stvari je
i
je izvana.
Ovo podsjeianje nije anegdotsko. I zato mislim da me
neiete vidjeti da traZim utodi5te ni u anegdoti, ni u po-
L lemici ikoje vrste, ako ovdje istidem, Sto je iinjenica
da je moje udenje, oznadeno kao takvo, doiivjelo od
-strane tijela koje se zove lzvrini odbor jedne meduna-
rodne organizacije koja se zove International Psychoana-
r
lylical Association, cenzuru koja nije uobidajena, jer radi
I
i' sc ni5ta manje nego o zabrani ovog udenja koje bi tre-
lralo smatrati niftavnim u svemu 5to se tide - habilitacije
lrsilroanalitidara, a ova bizabtana trebala biti uvjet zame-
 :r
', 4llao*
. q4"'
'"j'' dunarodno uvrStenjc u psihoilrlltlitii'ko rlru$tvo hojernu
,I".*-* pripadam.
j)fl1" Ni to nijc sve. Izrcdcno jc cln Cc ovo trvr$tenje biti
prihvadcno samo ukolik<l sc claju gnrunci.ic dn moje ude-
b*^.ul
nje nikada ncr-'c biti plirn.jcnjivano u ovonr rlru$tvu za
izobrazbu analitidara.
RijeC je, clal<lc, o ncdcrnu Sto sc mole rrsporrrditi s onim
Sto se drugcljc ntziva vi$irn izopCcnjcrrr. A orlo, na nrje-
stima gdje sc ovaj izraz upotrcbljava, ni.ic rrikncl izre-
deno bez moguinosti povratkzr.
U ovorn obliku postoji samo u jcclno.i v.icrsko,i z.ajccl-
nici oznadeno indikativnim, simbolidkim izrnzunr sirutgo-
ga, a i Spinoza je bio tome izvrgnrt. 27. srpn.ja 1656.
zanirnljiva dvostruka stogodi5njica ier sc poduclara i- s
Fretrdovom bio je Spinoza naiprijo izvrgnut khere-
-
mLt, a poslije nekog vrcnena i chanmtali, Sto se sastoji u
torne da se ovoll1 stanin cloda ncmoguCnost povratka.
Nemojte misliti cler sc radi o mctaforidkoj igri koju bi
bilo neozbiljno pretresati u vezi s poljem, vclikim koli-
ko i ozbiljnim, koje moramo prelcriti. Vjcruicm a i vi
iete vidjeti da ova dinjenica, ne samo zbog - odjeka
koji izaziva -vei i zbog strukture koju implicira, unosi
neito Sto je na izvoru na$eg istraZivanja psihonalitidke
prakse.
Ne kaZem ali to ne bi bilo nemoguie da je psiho-
-
analitidka zajednica Crkva. fpak, neosporno, izbija pita-
-
nJe onoga Sto u njoi moZe odgovarati religioznoj praksi.
Jir nc bih naglaSavao ovu dinjenicu iako u sebi nosi pu-
no otperdaka koji zaudaraju na skandal, kad, kao u sve-
t t)u Sto Cu tvrditi danas, vi ne biste mogli biti sigurni
cli t e'clc naclal.ic irnati koristi od toga.
Nt' rrrolc st: r'cdi cla sam u takvim spregama ravnodu-
ir{splr,;chl. Ncrno.itc misliti cln jc to za mcne ne vi5e
-
ncl.1o ll, prr'l;roslirvl.irurr, zil l)osrcclrrika holgir sarn bez
clvoilx, orlrrr;rlt nirvr'() prcrlrrrr'I zrr korrrt'rliirr, rt sntisltt
prctlntt'lir zrr r,trtlirlr lprrl, lrilt vrrrrt ttr;ptrl ltlio t t't'i rl;t rrri
10
nije izmaklo ne5to od Siroke komidne dimenzije u tome'
ona ne pripada registru onoga Sto se zbiva na razini
formulacije koju sam nazYao izopienje. Ona se vi5e- od'
nosi na situaciju kakva je bila moja u toku dvije godine,
u spoznaji da se sa mnom ttguie - i to upravo preko
mojih kolega, odnosno udenika.
Jer rijed je bila o tome da se zrr^ tr kojoj su se mjeri
ustupci udinjeni habilitacijskoj vrije{r,obti mog udenja
-ogii izravnati s onim Sto je s druge strane, znadilo
poriiei medunarodnu habilitaciju druStva. Ne Zelim pro-
pustiti priliku da upozorim opet iemo na to doii
je - umije$ani, ne5to Sto se
-
cla upravo u tome, kad smo
rnoie doZivj eti u komidnql3foienzij i.
rf T'o, mislim, moZe potfluno shvatiti samo psihoanali'
' tlda]:.
Nesumnjivo, biti predmet trgovine nije za ljudsko biie
rijedak piloLui, protivno naklrapanju o ljudskom dosto'
je, u sva'
- ianstvu, odnosno o pravima dovjeka. Svatko
lrtxn trenu i na svim razinana u poloiaju da se njime
trgtrje, ier potpuno razumijevanje dru5tvene str-ukture
pluia nzrm Lrpravo razmjena. Radi se o razmjeni indi-
ui,l,,,n, traitnc clrtr$tvenih oslonaca, koje nazivamo subjek-
lirrur, ict' orti l.tttt<tnorniji pruZaju sveta prava' Svatko
zrrir tlet sc 1'rolitilcit sasto.ii u trgovanjLl, a ovog puta je
l0 navelilio, islim subjektima zvanirl gradanima. situa-
t'i.ia niie u mom pogledu bila ni5ta neobidna osim Sto,
l>iti preclmet trgovine onih koje sam nazivao kolegama,
oclnosno udenicima, gledano izvana, ima ponekad drugi
nazi'r'.
,)1" Ali, ako istina subjekta nijeu njemu samom ni kad
on u poloZaju gospodara, vei, kako to analiza poka-
,.rje, u nekom predmetu prikrivenom po prirodi - iz'
vuii ovaj predmet upravo je elemglUsle &qgidnosti'
Snratram da na tu dimenziju treba upozoriti i to s
lroluiaja odakle mogu-o tom posvjedoditi, jer bi ona
rrrrlirla t1 slidnoj prilici bila predmet neprilidnog uzdtla'
vrrnir, .ic'clne vrsti laine stidljivosti za nekog koji o tom
svjedodi izvana. Gleda.jncli izrrrrlrir, tl()llu viurr let,i cla 2
je ova dir'enzi.ia l)osvc ,;,.irvtlir.ir, ,rrir .r.i. ltiti tkrZiv-
liena s anerlitidkrg glccliStl, i r*irli, prlirzr.tli ,tl tr.crrrutl<et Sto je to _pr4kga? eini mi se sumnjivo da ovai iztaz
kad ic ona plimi,jcc<crrl, rrl nacliu ko,j i .ic rrirrl iluzi rrro/.c biti snaatran neprikladnim za psihoanalizu. To je
naime pocl huurolistiikiFr-Tltrtorn ko.ji jt' ttr sarrro pri- - rra.iSiri izraz za oznadavanje ljudskog djelovanja, ma ka-
znavan.ic kolrr ittrrogrr. kvo ono bilo, koje mu omoguiava da realno ispituje
Ovil priltt.icclba rri.jer izvtrrr pol.ia ()noga $to rravoclirn u t pomoiu simbolidkog. Sto on pritom sreie vi5e ili manje
prilog tcrncljima psihoilnalizc, .jcr latrtelj irna viic smi- I
irnaginarnoga, to ima samo sekundarnu vrijednost.
slova i nenla potrebe da podsietim rrer Kubbeiltt u kojo.i Ova definicija prakse dopire dakle vrlo daleko. Mi
oznatava jedan od nadina boZanske ob.javc, ko.ier jc trpr:tr- rrciemo, poput Diogena, poii traZiti dovjeka, vei na5u
vo u ovom registru izjednadena s pudcndum. Bjlo bi po- prsihoanalizu, po raznolikim podrudjima prakse. Mi iemo
sve neobidno da se u analitidkoj raspravi zaustavirno na laclije povesti sa sobom na5u psihoanalizu i ona ie nas
pudendumrz. Temelji bi ovdje nesumnjivo preuzeli ob- r.,rlrnah usmjeriti prema priliino lokaliziranim, oznade-
lik ispod, da ovo ispod nije vei pomalo u zraku. rrirn todkama prakse.
Neki koji su izvan toga mogu se iznenaditi da su u Bez prijelaznog uvodenja dvaju termina izmedu kojih
ovonl trgovanju, i to vrlo nagla5eno, sudjelovali neki koje cc se kretati moje pitanje nipo5to ironidki zapitat
sam ja analizirao, naime oni diia je analiza bila u toku. cu se najprije, ovdje, pred - tako Sirokim
-
auditorijem, u
I treba se zapitati kako je ne5to tal<o moguie, uko- ovakvoj sredini, i s takvom podr5kom, da li ie psiho'
liko na razini odnosa - onih koje ste analizirali i vas ne '1

postoji neki razdor hoji dovodi u pitanje saunu vrijed-
nost analize? Pa, upravo polazeii ocl onoga {to bi tu mo-
glo biti predmetom skandala, obuhvatit clemo todnije
ono Sto se zove didalctitlc{'p^pihoanalilq
ta praksa, ili
ta etapa prakse ostavljeriEi-'posve u sjeni - svega 5to se
objavljuje i osvijetlit iemo pone5to njene ciljcve, nje-
- njene udinke.
ne moguinosti,
To nije vi5e pitanj e pudenduma. Pitanjc jc o tome
da se zna Sto se od psihoanalize moZe, mora odekivati,
a Sto se u njoj mora utvrditi kao kodnica, odnosno pro-
rnaSai.
Zato sam srnatrao da ne treba ni$ta pode5avati, vei
samo iznijeti din, i to kao preCmet dije iete obrise i
ntoguric uprzrvljanje njime, nadam se, jasnije vidjeti i po-
stavili lta na sam podetak onoga Sto imam reii u tre-
nullru l<rrrl lrlctl vas postavljam pitanje s*/o su to te-
- parrjcrrcrst I.jtrtli li<.rii su ga okruZivali
frl ffialiro znanost, i to iu istraZiti s vama.
o U Drugu referencu, religioznu, vei sam spomenuo pre-
ciziraiudi da govorim o religiji u sada$njem smislu ri-
.iei'i *- ttc' o istt$ctto.i, mctodologiziranoj religiji vraienoj
rr rrclirl,icttt.t 1l'irtritivtttt Ittisilo, vci o religiji koju vidimo
rlir sc prttvocli, .ioS Zivoj, vllo Zivoj. Psihoanaliza, blla
orra vli.icdna ili ne da se upiSe u jedan od dva registra,
narnt razjasniti ono Sto trebamo smatrati znano5iu,
\ rrroZc
oclrrosno religijom.
I-Itio bih odmah izbjeci jedan nesporazum. Vi iete mi
,'/"'1. i'eii u svakom pogledu, psihoanaliz a je istrahivanj"o
-
Pa, dozvolite mi da izjavim i to na radun javnih nadleZ-
nosti kojima izraz istraZivanje izgleda da od nekog vre-
mena sluii l<ao Sibolet za nemalo stvari klonim se
itraz;r islrarZivarnie. Sebe nisam nikada smatrao istraZi-1
-
il
,
I vir('crn. Kit<r Sto .ic iednorn rekao Picasso na veliku za-( I
{
Ia ne tralim,\ I
I

ja nalazitn -
t.tlcmcljtt jt ktto ltrulcstt? J{/
t3
 derne kemije isti kao u dasu njenog
nastajanja koje da'
polju takozvanog znanstvenog istraZivanja postoje
Ittra
uostalom dva podrudja koja se mogu savr5eno spoznati, tiram Lavoisierom?
MoZda nas ove opaske prisiljavaju
bar na taktidki
ono na kojem se istraZuje i ono na kojcm se pronalazi.
Zanimljiva stvar, to odgovara dosta dobm odredenoj i, na to da poclemo od prakse' da bismo t1da.li "?:
granici onoga Sto se mcrZe okvalificirati kao znanost.
"r;;,
;ffi;-;;;ilei da piaksu oe*a"i"
-razini
jedno podrudje'
sfecificirati na tog polja znanstvenika
Isto tako postoji nesumnjivo nekakva bliskost izmedu ;;;;# mnoge o
istraZivanja koje traZi i religioznog registra, Obidno se i,'oa"rir" znanosti, koji nije dovjek koji zna
o tom kale Ne bi me trafio, da me vet nisi naSao. svemu.
da-se-s-eka
Ono vei na\ao- je uvijek iza, ali pogodeno nedim iz reda i-a s9 ne pridrZavam=Duhemova zahtieva

;"1
!
zaborava. Zar se onda ne otvara jedno ugodno, neodre-
T deno istraZivanje? ''#illl"H
ibentifikacije' eak iu reii
Ako nas ovom prilikom zanima istraZivanje, to je stoga
je to referenca
"J-pott"Utt im-
Sto se ono danas prilikom rasprave postavlja na razinu
da se moZemo li5iti transcendentnog komplementa- na
odnosi
onoga dto nazivamo humanistidke znanosti. Doista, kao
pii"iinog poloZaja fozitivista, koji se uvijek
furajnje jedinstvo svih Podrueja: .
da pod korakoln svafuglioji nalazi izbija ono Sto bih
Utoliko e"*o ,"'ilol]" "u"titliti, jer-je t9
diskutl9-ihg
-> nazv$Vermeneutiiki zahij@ a to je upravo ono 6to da drvo znan3a
6vo i neiscrpno znadenje, ali i moZe dak biti pogre5no' Nije neophodno
iffio. Ne smatram da ih ima nrnogo'
kojem prijeti da ga pretekne onaj koji nalazi. prvog poglavljl Kniige Po-.
MpZda su, prema modelu iz
'iToiio,
Mi, analitidari, zainteresirani smo za ovu hermeneu- dvi razlitiii - :" ne-pridajem posebnu va2nostali za-
tiku, jer se put razvoja znadenja koji postavlja herrne- ovom mitu vi5e-manje oznadenom mra6nja3tvom' to ra'
neutika isprepleCe kod rnnogih duhova s onirn 5to ana- da nam
i) Si" ..i ptihoanalize ne bismo odekivali
liza nazivdlin@retacijom.\,ogada se, da, ako interpre- svijctli?
istom smislu kao navedena
, -1-^^-^r-,Xia
kao podrudjt'
Ako sc clr7imo pojrna iskustva shvaienog
l,l dovoljno za
hermeneutika, hermeneutici se rado priznaje prednost. jcclnc prakse, *"2"*o ^u uvidjeti da-ono nije
Kroz ovo bar vidimo hodnik komunikacije izmedu psi- clcliniranje trrurroJii. ti"uti, ova bi se definicija mogla
) hoanalize i religioznog registra. NaiCi Cemo ved ponovo Ono
vrlo dobro primijeniti npr' na mrstidko iskustvo' raz-
na njega u zgodan das. r;" tu ovaj nadin dak uzima ponovo u znanstvenoznan-
matranje i gotovo podinjemo rnisliti dajedna
Dakle, da bi se psihoanaliza mogla nazivati znano$iu, moZemo
tu wst
zahtijevat iemo malo viSe. stveno shvaiati ouJitt"t*o' Postoji 9]-:-
lspl-
podvrgavanje iskustva znanstvenom
Znanost obiljeZuje to, da ima predmet. l\{oie se sma- smislenosti
trati da je znanost obiljeZena odredenim predmetom,
-
iiuo.r:o moze uvi;ek iu""tii na Pomisao
da iskustvo po
fostojanje' Oeito je' dakle' da ne
izvjesnom razinom ponovljivih radnji koje nazivarno isku-
stvom. Ali, moramo biti oprezniji, jer se ovaj predmet
mijenja, a posebno u toku evolucije jedne znanosti.
I scbi ima
,.roZ"mo mistidko iskustvo vratiti u znanost'
"rrurrrtulto
Jo$ jednq primjedba' Da li -iemo ovu
definiciju zna-
praksu' pri'
Uopdc ne moZcmo reii da je predmet moderne fizike nosti, koja polazi'.Jp"a*eja k9j: odreduje
eitao sam
sada isti kao u dasu njena nastajanja, koji, kaZem vam
'
r"iittr,f na^alkemiju da bi bry bila znanost? u Diderotova
ponovo -oli sue"ak t.ji eut nije ni uvr5ten
I

odmah, clatiliu"n r"r 17. stoljeie. A da li je predmet mo

I

15
t4
 Sabrana djela, ali mora da je njegov. Ako je kemija
rodena s Lavoisierom, Diderot ne govori tu o kemiji, vei
od korice do korice tog sveska govori o alkemiji, sa svim
tankoiutnostima duha kakav je njegov. Po demu moZemo
reii da, usprkos sjajnom karakteru prida koje nam on
tokom godina iznosi, alkemija nije znanost? Ne5to je u
mojim oriima odludujuie, a to je, da je tlglgaduSe iz-
voditelja bitan elemenat rr tome poslu.
Ova opaska nije uzgredna, vi osjeiate, jer ie se, mo.
Zda, neito analogno iznijeti u vezi_l prisutno5iu aoali-
i zaffieiti da ie
moZda to ono Sto zahtijeva na5a psihoanalitidka didak-
tika, i da moZda i sam govorim iste te stvari u posljed-
nje vrijeme, kad odbacujuii svaki veo kreiem prema
srediSnjem pitanju {to ie ielja analitiiara?
-+> - ranih analitidkih pojmova? Na Sto se odnosi gotovo re-
bi on djelovao
ispravno? MoZe I[-F6To pitanje ispustiti izvan meda
naiega polja, kao Sto je to u stvari kod znanosti
kod modernih znanosti i to kod najpouzdanijih -
gdje
se nitko ne pita Sto je npr. Zelja fizidara? - pojmovi u nastanku? Jesu li to pojmovi u evoluciji, kre-
Zaista je potrebna kriza da bi nas g. Oppenheimer
pitao o Zelji koja je u podlozi moderne fizike..Uosta-
lom, nitko na to ne obraia paZnju. Smatra se da je to
politidki incident. Da li je ova Zelja ne5ro Sto pripada
istom redu kao i'ono Sto se zahtijeva od posveienika
u alkemiji?
Zel
pitan zato
t_ didaktieka analiza mo-
ic poslr,rZiti .smo da ga dovede do one todke koju u
.io.i algcbli oznadavam kao Zelju analitidara.
I tu opct lnoratn
ostaviti otvoreno pitanje. Treba da
os.jcrlitt: rla vus voclim k pitanju kao Sto je ovo da
li .jc poljo;rrivrcclir z.nanost? Odgovor ic biti da-i od-
l6
govor ie biti ne. Ovaj je primjer istaknut samo zato da
bih vas naveo da razlikujete poljoprivredu odredenu ne-
kim predmetom od poljoprivrede odreilene, tu se moZe
kazati, nekim podrudjem agrikulturu od agronomije.
-
To mi dopuSta da izvudem jednu pouzdanu dirnenziju
mi smo pri b. a. ba, konadno je potrebno i tu biti
- dimenziju stavliania u
$--
t Da li je to dovoljno zaformule.
.t definiranje uvjeta za znanost?
Ne vjerujem to. I-alna se znanost, kao i istinska, moZe
staviti u formule.
vi5e Sto nafr-Fanaliza pretpostavljena kao znanost po-
kazuje u problematidnim potezima.
Nq5to se odnose formule u psihoanalizi? Sto moti-
vrralm hvecformr-
( ligiozno zadfiavanje Freudovih izraza za strukturiranje
C analitidkog iskustva? Radi li se o vrlo neobidnoj dinje-
nidl u povijesti znanosti da je Freud prvi i ostao je-
-
dini u ovoj pretpostavljenoj znanosti koji je uveo te-
meljne pojmove? Bez tog debla, tog stupa, tog potpor-
nika, za Sto bisrno udvrstili na$u praksu? MoZe li se
ba5 redi da je rijed upravo o pojmovima? Jesu li to
tanju, koje jo5 treba revidirati?
Mislim da moZemo smatrati da je u vezi s tim pita-
njem uslijedilo neko napredovanje, na putu na kojem
moZe bili samo rada, pobjeda u teinji za razrje5avanjem
pitanja oista, zadrtava-
nje Freudovih pojffi teoretske disku-
sije u ovom zamornom, neugodnom, odbojnom lancu
ir koje nitko osim psihoanalitidara ne dita -
koji se zove
-
-.|psihoanalitidka literatura, ne spredava da zaostanemo za
svo-
njima, da se veiina iskrivljava, iznevjeri, uni3ti, a da se
oni koji su prete3ki jednostavno odbace da je, na
primier, sve sto je razradeno oko @
- (frustracije)
\
' posve nazadno u odnosu na frojdovske pojmove iz kojih
proizlazi.
L7
 I
Cak se nitko viSe ne bavi, osim rijetkih izt:u:etaka iz
moga kruga, trostrukom strukturom Edipova kompleksa,
I
a niti kompleksom kastracije.
t Da bi se utvrdio teoretski status za psihoanalizu nije
I nipo5to dovoljno da pisac poput Fenichela svu gradu
sakupljenu iskustvom ,svodo na razinu plitkosti, nabra-
I janjem
/ tipa velikog sabirada. Naravno, izvjestan broj di-
njenica je sakupljen i nije naodmet da budu grupirane u
nekim poglavljima moZe se steii dojam da je na jed-
-
nom polju sve unaprijed obja5njeno. Ali analiza nije u
tome da se u nekom sludaju razlude difetencijalne crte
teorije i da onda mislimo da time moZemo objasniti za-
Sto je va5a kii nijema jer, radi se o tome, da se po-
stigne da ona govori, a- ovaj udinak proizlazi od jedne
vrsti intervencije koja nema ni5ta zajednidko s poziva-
njem na diferencijalnu crtu.
A da ona progovori, ta-
ko da-Ei se moglo reii da se o@u
t'GnutEffino analizom otpora.
Simptom je najprije nijemost kod subjekta za koji se
\*d pretpostavlja da govori. Ako progovori on je, odito, iz-
lijeden od svoje nijemosti. Ali nam to ne obja5njava za-
5to je on progovorio. To nam samo naznalava diferen-
cijalnu crtu, koja je u sludaju s nijemom djerrojkom,
kao Sto se moglo odekivati, histerija.
Dakle, diferencijalna crta histeridne osobe jest upravo
ta hisXeridna osoba konstituifa_Svo.ig_Zgfill_g-_Qamqm
dinu - govorenja. Zato nije dudno, da je Freud kroz ova
vrata u5ao-T-ono 5to je doista bio odnos Zelje prema
4-'-:+*--J
jeziku, i Sto je otkrio mehanizam nesvjesnoga.
Sto mu ovaj odnos ielje za govorom nije ostao skri-
ven, odlika je njegova genija, ali to ne znadi da je on
posve rasvijetljen pogotovo ne grubim pojmom pri-
jenosa. -
To, da je za ozdravljenje histeridarke od svih njenih
simptoma, najbolji nadin zadovoljiti njenoj Zelji histe-
ridne osobc a to je da nam svoju Zelju prikaie kao
-
18
nezadovoljenu Zelju ostavlja posve izvan polja spe*
cifidno pitanje xasto- ona moZe svoju Zelju podrZavati
samo kao neispunjenu Zelju. Isto nas tako histerija vodi,
, rekao bih, na trag izvjesnog izvornog grijeha analize. Neki
/ izvorni gnjeh mora postojati. Prava moZe biti samo jed-
,) na stvar, to je Zelja samog Freuda, i to dinjenica da ne-
Sto u Freudu nije nikad analizirano.
Upravo sam stigao do toga, kad sam se neobidnom slu*
dajno$iu morao odreii svoga seminara.
To $to sam imao redi o Imenima Oca, trebalo je samo
postaviti pitanje o izvoru, naime o tome, koiu j" povla-
stica omoguiila Freudovoj Zelji da nade ulazna vrata u
polje iskustva koje on oznadava kao nesvjesno.
Ako Zelimo postaviti analizu na noge bitno je doprijeti
do toga izvora.
,Ma Sto bilo, taj nadin ispitivanja polja iskustva bit de
u na5em daljnjem susretu voden sljedeiom uputom
-
kakav konceptualni status mo amo dati detirima izra,
zima k jmove, a to su
nadina na koji sam u svom prethodnorn
udenju postavio ove pojmove u odnosu na opienitiju
funkciju koja ih obuhvaia i koja dopu5ta da se pokaie-
njihova operativna vrijednost u tom polju, tj. funkcija
oznaditelja kao takvog, implicitnog to ie biti na$
sljedeii korak pri iduiem susretu. -
Obeiao sam sebi da iu prekinuti svoja izlaganja dva-
deset minuta prije dva, kako bih omoguiio svima koji
ie nemajuii druga posla ostati tu, da mi po volji postav-
ljaju pitanja na koja ie ih navesti predrnet mojega iz-
laganja.
ODGOVORI
IVI. TORT: Kgda poveTujete
-
glo ofr-niiti zbag psihologizma?
 llcllcrcnca na Freudovu ielju nije psiholo5ka referenca.
Itcfcrcnca na ielju histeridne osobe nije psiholo5ka re-
I'crcnca.
Postavio sam sljedeie pitanje funkcioniranje Drvlje
nrisli koju jeJevtptraUEs postavio- kao temelj statuti
clruSl.va jest@eko -nesvjesdo, ali dostaje li ono da smje-
stirno nesvjesdbffi-fakvo? A ukoliko ono to uspije, da
li smje5ta frojdovsko nesvjesno?
Cisto frojdovski put k nesvjesnom naudio je Freud
t od histeridne osobe. Upravo sam tu uveo u igru Zelju
histeridne osobe, napominjuii da Freud nije ostao na
tome.
Sto se Freudove Zelje tide, ja sam je postavio na naj-

\l
vi5u razinu. Rekao sam da je frojdovsko polje analitidke
prakse ostalo zavisno od izvjesne izvorne Zelje, koja igra
NESVJESNO I PONAVLJANJE
uvijek dvosm,islenu ulogu, ali prevladavajuiu, u psiho-
t'
analitidkoj transmisiji. Problem ove Zelje nije psiholo5ki,
t bar ne vi5e od problema Sokratove Zelje. Postoji ditava
tematika koja d6tide status subjekta, kad Sokrat izra-
'zava da ne zna ni5ta osim onoga Sto se tide Zelje. Sokrat
ne postavlj a ileIje u poloZaj izvorne subjektivnosti, vei
u poloZaj objekta. Po dobro, i kod Freuda se radi o Zelji
kao objektu.
15. sijednja 1964.
 2

Frajdousko i naie nesujesno

Divlja misao.
. . Postoji uzrok samo onoga Sto hramlie.
Zijev, spoticanje, nala4 gubitah
Diskontinuitet.
Signorelli.

Zapolet iu svoje dana$nje izlaganje ditanjem pjesme

koja, zapravo, nije u vezi s onim Sto Cu vam govoriti
ali je u vezi s onim $to sam govorio pro3le godine
-na svom seminaru o tajanstvenom predrnetu, najskrive-
4 nijem predmetu o predmetu skopidkog nagona.
-
:-Rijed je o kratkoj pjesmi na73. strani Fou d'Elsakoiu
je Aragon naslovio Contre-chant.

. Vainement ton image ative d ma rencontre

Et ne m'entre oil ie suis qui seulement la montre
Toi te tournant vers moi tu ne saurais trouver
Au mur de mon regard que ton ombre r4vde

Je suis ce malheureu* comparable aux mitoirs

Qui peuvent rCflCchir mais ne peuvent pas voir
Comme eutc mon oeil est vide et comrne eux habitd
De l' absence de toi qui fait sa cicitd

Posveiujem ovu pjesmu nostalgiji koju neki mogu

osjeiati za onim prekinutim seminarom, za onim 5to sarn
onda razlagao o tjeskobi i o funkciii predmeta malo a.
Oni ie, mislim ispridavam se Sto sam tako aluzi'
van osjetiti -
okus Cinjenice da Aragon u ovom div-
-
nom djelu za koje sam ponosan dto
-
odgovara ukusu na3e
generacije, koja me primorava da se pozovem na prija'
telje mojih godina, ako hocu da me u vezi s ovom pje-
23
smom tko razumije da Aragon ovu pjesmu tim enig-
matskim pravcem -Ainsi dit une fois An-Nadj?, comme
- une circoncision.
on l'avait invitd pour
To je todka u kojoj ie oni koji su pro5le godine slu5ali
moj seminar naii podudarnost razliditih oblika predmeta
a sa sredi5njom i simbolidkom funkcijom minus phi
/?d/ - na koju se ovdje pozivamo posebnom refe-
rencom, i ne sludajno, koju Aragon daje povijesnoj ko-
notaciji, ako tako mogu reii, emisije svoje lidnosti, lu-
dog pjesnika ove anti-pjesme.
'1
Znam da tu ima nekih koji se uvode u moje udenje.
Uvode se pomoiu spisa koji su nastali ranije. Htio bih
da znaju da,se jedna od neophodnih koordinata za pro-
cjenjivanje smisla ovog prvog udenja mora naii u tome,
da sa mjesta na kojem se nalaze ne rnogu zamisliti do
kojeg stupnja prezira, ili jednostavno nepoznavanja, svo-
jega instrumenta mogu doii praktidari. Potrebno je da
znaju da je bio potreban sav moj viSegodi5nji napor da
{9y3!9l|?iram g 1r_iih.gyim. o, gimq .tgj instrument, sovor
- ono Sto nam namqie infinitezimalni radun kao oblik. Ako
da mu vratim dostojanstvo, i da postignem da to za njih
ne bude uvijek unaprijed obezvrijeilena rijed koja ih pri-
siljava da uprave pogled drugdje da bi na5li odgova-
rzrtelja.
Tako se bar neko vrijeme dinilo da me salijeie neka
l'ilozofija jezlka, naime, hajdeggerska, dok se radilo sa-
mo o propedeutskoj referenci. To Sto govorim s ovoga
rn.icrsta nc znadi da iu govoriti vi5e kao filozof.
f)r'ciao bih na ne5to drugo Sto ie mi biti zaista milije
slrorrrcrrrrli, r to cu nazvati odbacivanje pojma. Tome je
tlko .ict'r*rr vrs clanas poku5ati uvesti u velike frojdovske
po,inrovt' izrlvo jio sam ih detiri i oni nose upravo funk-
ci.itt po,irrrovir.
24
Ovo je nekoliko rijedi na plodi pod naslovom frojdov-
skih pojmova, prva su dva nesvjesno i ponavljanje.
Prijenos
-
koji iu nadam se razmatrati iduii put
-
dovest ie nas pravo do algoritma koje, smatram, treba
-
istaknuti u praksi, posebno radi ostvarivanja analitidke
tehnike kao takve. Sto se tide nagona, on je joS vrlo te-
Sko dostiZan, uistinu tako nepristupadan pa mislim
- nakon Sto
da iu ove godine doprijeti do njega samo
budemo govorili o prijenosu.
Razmotrit iemo, dakle, samo bit analize posebno
-
ono Sto je u njoj duboko problematidno a istovremeno
glavno, funkciju didaktidke analize. Tek nakon Sto pre-
demo ovo izlaganje, moii iemo, moZda, na kraju godine
bez potcjenjivanja klizave, odnosno Skakljive strane
-pristupa ovom pojmu doii do nagona. To je nasuprot
-
- onima koji se upu5taju u tu pustolovinu u ime nepot-
punih i krhkih referenca.
Dvije male strelice koje vidite na plodi pored nesvie'
snog i ponavljanja, usmjerene su prema upitniku koji
slijedi. On pokazuje da na5e shvaianje pojma implicira
da je on uvijek uspostavljen u pristupu koji se odnosi na
se, u stvaril pojafl oblikuje pod utjecajem pr,i'stupa re-
alnosti koju\reb6 dosegnuti, ostvarit ie se samo jednim
'skokom\ jednir4 prelazom granice.l Tada moZemo reii u
tenn-doze rauffiTaEGb--5-id u obliku dovrsenog
kvantiteta konceptualna elaboracija koja se zove ne-
-
svjesno. Isto vaZi za ponavljanje.
Dva ostala izraza zapisana na kraju retka na plodi, sa-
bjekt i realno, dovest ie nas do uoblidavanja pitanja koje
smo postavili pro5log puta moLe li se, medu nama,
-
smatrati da psihoanaliza sa svojim paradoksalnim, oso-
bitim, aporijskim aspektima tvori znanost, nadu zna-
nosti.
Najprije iu se prihvatiti pojma nesvjesnoga.
25
 svojoj spontanosti posve ,u-u@a*Ujektivno
t - upravo
ta struktura daje status nesv5EGofiJOna nam potvrduje
Veiina iz ovog skupa zna poneito o onom Sto sam da pod izrazom nesvjesno postoji nctto Sto se moile ozna-
:iznio .!e svI rye:k -*.!.kffipn*kqp-L%j.k.
- na e

- koj edo-
se diti, dostiii i objektivirati. Ali kad potidem psihoanali-
odnosi jedno polje koje nam je danas mnogo tidare da ne zanemaruju ovo podrudje koje im pruia
stupnije nego li u doba Freuda. Ja iu ga prikazati ne- dvrst oslonac za obradu, znadi li to da ja mislim Freu-
dim Sto je materijalizirano na zaista zll?llpJvellgl3 plqnu, dove pojmove obuhvatiti izrazom nesvjesno? pa, ne! to
sstompeUFkoj*istr-e*$j.9-;-ir"!qgi'-4,".*,a3m_gpjqchuae ne mislim. Nesvjesno Freudov pojam, je ne3to drugo,
Sto bih vam danas Zelio- pribliZiti.
Ldvi€tr4s;-s-"i."kpie*iq."eb*u_h.y_egles*_f.!_o*v*9r*,RyJi*"mt:"p.
f $je . s-y*a_Sg_lSkg*t-v.ru" prij e svake individuatne deduk- . Nije dovoljno kazati da je nesvjesno dinamidki po-
cije, dak prije nego li se tu zapi5u kolektivna iskustva jam, buduii da to znali zamjenjivanje reda obidnog mis-
koja se mogu samo odnositi na druStvene potrebe,_nedto terija s posebnim misterijem
1- - sila opienito sluli za
",argAf.*eif3*oJ.g**p*g"ljg i upisuje crte njegovih po8etnih L oznadavanje mutnog mjesta. Danas Cu se pozvati na funk-
,snaga. To je funkcija koju nam Claude Ldvi.Strauss pri- ciju uzroka.
kazuje kao istinu totemske funkcije, i koja mu umanjuje Znam dobro da zalazirn na podrudje koje s gledi5ta
p rivi d-
- I si-e*srmmte""l*g'_'-f klg_*#H*siitu*
Kad se uspostave relacije koje su navlasfito Sfr3t<e,
filozofske kritike pobucluje ditav jedan svijet referenca,
a to je dovoljno da oklijevam medu njima
vei su odredeni izvjesni odnosi. ,Oni su obuhvaieni u bit iemo
-
slobodni da biramo. Bar ie dio mog auditorijuma ostati
svemu Sto priroda moZe ponuditi kao oslonce koji se I nezadovoljen ako jednostavno kaZem, da u Kantovu OgIe-
rasporeduju u opozicijskim temama. priroda nas snab- du o negativnim Wliiinama moZemo shvatiti koliko je
dijeva, izgovorimo i tu rijed, oznaditeljima, a ovi ozna- | izbliza obuhva&r{zijev\oji funkcija uzroka oduvijek nu-
ditelji organiziraju inauguralno ljudske odnose, daju im di svakoj pojmo'lrrrotZdpljeni. U ovom eseju, redeno je,
strukture i modeliraju ih.
Vaino je za nas da tu vidimo razinu na kojoj prije
ffi kraju krajeva ne moze izana-
svakog oblikovanja subjekta, subjekta koji misli,-koji se
Vernunt'tsregel, uvi neka Vergleichu
tu smje5ta broji, to je izbrojeno, u tom izbroje-
nom onaj koji - tobroji je vei tu. Zatim se sam sublekt
mora prepoznati, prepoznati sebe kao onoga tko broji. isti autor u Pro- ,.)
Sjetimo se naivnog spoticanja, kad se mjeritel-i mental- Neiu napominjati oduvi-
ne razine veseli 5to je uhvatio nealog dovjeka koji izjav-
on nije tako jednostavan
ljuje Imam tri brata, Paula, Ernesta i sebe. A to je kao Sto se moZe misliti videii kako se kod Aristotela urav-
posve-prirodno su ubrojena tri brata, paul,
Erncst i ja, a zatim - najprije
postoji ja na razini gdje se istide
noteZuju detiri uzroka jer ja
- teSkimovdje ne filozofiram i ne
rnislim se opteretiti tako bremenom s ovih neko-
da moram odbiti taj ja, tj. ja koji broji. liko referenca koje su dovoljne da jednostavno osjetimo
tt nasc cloba, u naSe povijesno vrijeme kad obliku- Sto znaii ovo Sto nagla5avam . Zbog toga uzrok, iako Do-
jcnro znzrnost koju moZemo ocijeniti humanistidkom, ali r
dalitet koji Kant uvrStava medu kategorije distog uma /
ko.iu trcba razlikovati od svake psiho-sociologije, tj. lin- - l
+- gvistikrr, cili jc model op"rutorika igra koia d.;etuje u
todnije on ga zapisuje na tabelu odnosa izmedu inheren-
cije i zajedni5tva za nas ipak nije tim proumljeniji. )
-
26,
27
 -t

rrj
'On se razlikuje od onog Sto je determinirajuie u jed-
nom lancu, drugadije redeno, u zakonu. Kao primjer, po-
mislite na ono Sto se ocrtava u zakonu akcije i reakcije.
Tu postoji, ako hoiete, samo jedan pobornik. Jedan ne
ide bez drugoga. Tijelu koje se satire o tlo, njegova masa
nije uzrok tome 5to ono zauzvrat prima od svoje Zive
snage, njegova masa je integrirana s ovom snagom koja
mu se vraia da rasprSi njegovu koherentnost povratnim
udinkom. Tu nema z.rjeva, osim ako ga nema na kraju.
Naprotiv, svaki put kad govorimo o uzroku, ima nedeg
antipojmoulog, neodretlenog. Mjesedeve mijene su uzrok
plimi to je Zivo, u tom 6asu dobro znamo da je rijeE
uzrok -dobro upotrebljena. Ili jo$, kuino isparivanje je
uzrok vruiici to ne govori niSta, postoji rupa, i ne6to
-
oscilira u intervalu. Ukratko, postoji uzrok samo onoga-
Sto hramlje.
n P^, dobro! U ovom dasu vas poku5avam pribliZno na-
( vesti na to da se frojdovsko nesvjesno smjeSta na ono
,lmjesto gdjeiizmeduriuzroka i onoga na Sto on djeluje,
\ uvijek neSto hramlje. Nije vaZno Sto nesvjesno odrectuje
f neurozu - nad tim se Freud rado ponaSa pilatovski. ti.*
I Bere ruke. Jednog ie se dana moZda nesto otkriti, hu-
\morne determinante, nije vaZno Sto to mu je svejedno.
Jer, nesvjesno nam pokazuje zijev -kroz koji se neuroza
izmiruje s realnim s realnim koje moZe isto tako biti
- moZe se
/'ngdeterminirano.
) U tom zijevu se ne5to zbiva. Kad ie taj zijev zadepljen,
J da li je neuroza izlijedena? 'Nakon svega, pitanje je joS
( uviiek otvoreno. Samo, neuroza postaje neSto drugo, po-
hekad-obi{glJielesni nedostatak, olili ak, kako kaZe Freud
oZiljak neuroze, vei nesvjesnoga. Kroz ovu topolo-
-giiunevas ne vodim ba5 znaladki, jer nemam vremena
uskacYcm
---,4 u niu, i vjerujem da ie vas ovi izrazi koje uvo--
dinr, voclili kad budete i5li na Freudove tekstove. Pogle-
dajte oclaklcr on polazi Etiologije neuroza
- od u karakteristidnom i Sto
on nalaz.i rr rupi, u pr"rkotini, - zijevu
Govori se o odbijanju. To znati prehrzo ulaziti u stvari
vei neko vrijeme, kad se govori o odbijanju,
-ne uostalom,
z:l'a se vi5e o demu se govori. Nesvjesno nam se naj-
prije oiituje kao ne5to Sto je u i5dekivanju, u zraku,
rekao bih, kao ne-rodeno. Nije dudno Sto potiskivanje tu
neSto izruduje. To je odnos vr5iteljice pobadaja prema
limbu.
Ovu dimenziju treba zasigurno evocirati u registru koji
niti je i5ta irealno, niti de-realno, vei ne-realizirano.'"-1
Nije uvijek bezopasno pomicati ne5to u ovoj zoni sabla-
sti, i moZda je analitidarev poloZaj takav ako je on
to zaista da mora biti opsjedan -
mislim redi realno
onima- u kojih je prizvao ovaj -svijet sablasti, a da
-mu uvijek nije bilo moguie dovesti ih na svjetlo. Nije
tu svaki govor bezazlen predavanja koja sam rnogao
drZati ovih posljednjih- deset godina imaju izvjesne
udinke. Nije uzaludno 5to se, dak i u javnom govoru,
s;njera na subjekte, i tide ih se onim 5to Freud naziva
pupak
-
pupak snova, pi5e on, da bi konadno oznadio
sredi5te nepoznatog, koje, poput anatomskog pupka koji
ga predstavlja, nije ni5ta drugo nego taj zijev o kojem
govorimo.
To je opasnost javnog govora kad je on upuien upruu{
|
najbliZima. Nietzsche je to znao, odreden tin Sovoraf
-
uputiti sarno najudaljenijem. \rl
J
Zapravo, ova dimenzija nesvjesnoga koju ja spomi-
njem, bita je zaboravljena, kao Sto je to savr5eno predvi-
dio Freud. Nesvi
_rr4ci
zahvaljujuii brizi marljivih
u svojoj drugoj i treioj generaciji i postali analitidari,
koji su zakrpali taj zijev psihologizirajuii analitidku
teoriju.
Vjerujte mi da ga nikad ne otvaram bez opreza.
I

uzroka? Ncito iz rcda ne-ostt)arenog.

29
28
 3 razradeno kao na razimiwjesnog koje na taj nadin gubl ! 1
ono Sto je izgledalo njegova povlastica.
Svakako sam sada, u ovom trenutku, u svome vre- Znam za otpore koje joS uvijek izaziva ova obidna opa'
menu, u poloZaju da uvedem u podrudje uzroka zakon
oznaditelja tamo gdje se pokazuje zijev. preostaje, ako
Zelimo sh'iratiti ono o demu se u psihoanalizi radi, obra-
titi se ponovo pojmu nesvjesnog u -vrijemi "kad gh je
Freud stvarao jer mi ga moZemo upotpuniti ru*o at-
-
vodeii ga do njegove granice. vam razludio todku po todku funkcioniranje onoga Sto
Freudovo nesvjesno nema nikakve veze sa spomenutim (nu je donio Freud kao fenomen nesvjesnoga.
- Sto nas"
oblicima nesvjesnog koji su mu prethodili, odnosno pra- I l.
/ najprije pogatla u snu, u ,
oma$kama, u Saii?
"-r.. fe, -l 4t
T^ d4t
tili ga i koji ga jo$ uvijek okruiuju. Ako Zelite shvatiti -
\ se pojavljuju u obliku zapreke.
ono o demu govorim, otvorite Lalandeov rjednik. Frodi- \ iunrU*, nedostatak, pukotina. U izgovorenoj,-u napi- 7
tajte lijep navod Dwelshauversa u lcnjizi koja se pojavila saii6i iebenili, neSto se spotide. Freuda olaj fenornen. L,
prije detrdesetak godina kod Flammariona. On tu na- magnetizira i on upravo tu traii nesvjesno. Tu ne5to (
braja osam ili deset oblika nesvjesnoga koji nikom ni5ta drugo zahtijeva da bude ostvareno ne5to Sto se poka'., )
ne znade, koji jednostavno oznaEavaju ne-svjesno, manje -
zuje kao namjerno, izvjesno, ali(neobidne wemenitosti.l J
ili viSe svjesno, a na polju psiholo5ke razrade nalazi se punom smislu iz;
hiljadu dodatnih razliditosti. * Ono Sto se proizvodi u ovom zijevu, upronalalak Najpri-
raza proizvoditi se, pokazuje se kao
Nesvjesno kod Freuda nije romantidno nesvjesno ma- je na taj nadin frojdovsko istraZivanje susreie ono Sto se
Stovitog stvaranja. To nije mjesto boZanstava noCi. Ne- zbiva u nesvjesnome.
sumnjivo, to ima neke veze s mjestom prema kojem je
Pronalazak koji je istovremeno i rje5enje ne neiz-
upravljen Freudov pogled ali dinjenica, da je Junga, ali, ma kako nepotpuno
-
ono bilo, ono'
-
posre4nika zaizraze romantidnog newjesnoga, Freud od-
bjeZno dovrSeno,
ima ne5to 5to nas dira onim posebnim naglaskom koji
bacio, uk-azuje nam dovoljno da psihoanaliza uvodi neSto
je Theodor Reik tako prekrasno istaknuo samo ista,k'
drugo. Isto tako, da bismo zakljudili da nesvjesno, takvo -
kao ropotarnica, takvo heteroklitno, kakvo je cijelog svo- nuo, ier Freud je skrenuo na to paZnju prije njega -
ga Livota obradivao usamljeni filozof Eduard von Hart-
mann, nije Freudovo nesvjesno, neie trebati idi daleko,
jer se Freud u sedmom poglavlju Tumaienja snova sdm Sto je u
poziva na to u bilje5oi to znadi da treba izbliza pogle- na ono vao
- se kod Freuda
dati da bi se oznadilo 5to razlikuje. Dakle, dim se pojavi, taj pronalazak jest ponovni pro'
Svim tim nesvjesnim koji su uvijek vi3e ili manje pri- nalazak i vi5e od toga, on je rpjje-k spfeman da se.izmi-
druleni mradnoj volji koja se smatra prvotna, kao ne$to golj! p.qpostavljajuCi.. dimenziju. gubitka.
isprcd svijesti, Freud suprptsJavlja otkriie da na razini Da se posluiim nekom metaforom, {v-eppt.-i7gfbfi"9*F
ncsvjcsnog postoji nesto posve homologno onom Sto se Euridika je najpristupadnija slika iz mita o tome kakav
zbiva ra razini subjekta * to ne$to goVori, funkcionira je odnos ,Orfeja analitidara prema nesviesnome.

30 \-tt
$'
\)"
 Zato ise, ako mi dopu5tate da dodam pone5to ironije, koje govori ukratko, na razini gdje se sve ono Sto se
nesvjesno nalazi na todno suprotnom kraju od onoga koji -
raspr5uje u nesvjesno, rasprostranjuje kao micelij, kako
pripada ljubavi, za koju svatko zna da je uvijek jedina, i kaie Freud za san, oko sredi5nje todke. \!j9d*".j9"uy1j,ek
da formula jedna izgubliena, deset nadettih u njoi nalazi o qqtrrjektu kag n9d.9!ermi4iq4.g9m.
svoju najbolju primjenu.
] "r"tDirkotrtinuitet,tto je dakle bitni oblik u kojem nam se Oblivium, to je l7vis s dugim e distim, ravnim glat'
. , 'j':
kim. Oblivium, to je ono Sto bri5e - 5to? oznaditelja
* niijprije pojavljuje nesvjesno kao fenomen - diskonti- -
"',, nuitet, u kojem se neito oditgj.g kao kolebanje. Dakle, *kao takvog. Eto gdje demo naii temeljnu struktury kgja*
" ako ovaj diskontinuitet ima taj ipsolutni, podetni karak- jna operativni nadin omoguiuje da nesto preuzme funkci-
ter na polju Freudovih otkriia, treba li ga smjestiti - t' ju osujeiivanja, brisanja druge stvari. Ta je strukturabra
kao 5to je bila tendencija analitidara na temelj to- q razina prvotnija razina od potiskivanja, o demu iemo
taliteta?
- -jY govoriti kasnije. Ovaj operativni elerngnJ briganj4, to je
Da li un prethodi diskontinuitetu? Ne mislim da je oto 5to Freudod podetka oznaduje kao funkciju cenzure.
tako, a sve Sto sam poudavao ovih posljednjih godina te- .y To je cenzuriranje Skarama, ruska cefiz1nra, ili pak nje-
Zilo je za tim da izokrene tai zahtiev zatvorenog un . "4 ,: madka cenzura, pogledajte Heinricha Heinea na podetku
-
obmana uz koju prianja pozivanje na sveobuhvatni psihi- {njige o N jematkoi. Gospodin i gospoda Tai'i'tai imaiu
{ zam, neku vrstu dvojnika organizma gdje je boravilo ( $oolouoljstvo da vam obiave rodenie dieteta liiepog kao
ovo laino jedinstvo. Vi iete potvrditi da un uvedeno 1r$ s/o&oda doktor Hofmann, cenzor, bri$e rijed sloboda,
iskustvom nesvjesnog iest un koje pripada prorezu, po- .I l Zaciplo -se moiemo pitati o udinku ove rijedi zbog te di-
i tezu,pukotini. iY g sto rnaterijalne cenzure, Sto je ovdje drugi probiem. Ali
Tu izbija nepoznati oblik za un, Un za das Unbewusste. i \ f LLrlllg vodi
tcmg na najdjelatniji
v (,Lu IcL nadin dinamizam nesvjesnoga.
rr4J uJEr4 LluJ r rr4Li
I a.r:
Recirno da krajnja granica za das Unbep;usste iest Un-
begriff ne-pojam, ve6 pojam manjka.
i H Ako uzmemo jedan primjer, rrik-ad d-g'v-gljno iskori5tgn,
i tS prvi koji je Freudu posluZio za demonstraciju, za zabo'
Gdje je temelj? Da li je to odsutnost? Ne. Pukotina, i - c*a*ni,,
rav, smetnju
-^,, pamienja, .s obzirom
^^trx^nio nn rjj"gg"-Sl
na riic!ea...S"ignor.elli
.gionnrplli na'nl,-
^lr.i.^-
prorez, potez otvora uzrok su pojavi odsutnosti kao je li je vidjeti
-
Sto se k-U} fr-e- ogxtAvg _qp_,19meljg- ti5inel vei naprotiv,
l''"on 5to viclio slike u Orvietu, da moguie ne
kalio iz sarnog teksta izbija i kako se nameie ne meta-
uvjetuje da se ona pojavi kao ti5ina. fora, ved realnost nestanka, prigu5ivania, Underdruck'
Ako zadrZite ovu podetnu rstrukturu, bit Cete zadrt,ani da unga, prelaz u donji dio? Izraz signor, Herc, prelazi u
se ne predate ovom ili onom parcijalnom aspektu ono' apsolutni gospodar, rekoh nekoi, jednom ri-
donji dio
ga o demu je rijed s obzirom na nesvjesno kao Sto je jedju smrt,- tu je nestala. A zar isto tako ne vidimo tamo
-
npr. subjekt otutlen u svojoj povijesti na razini gdje se
iza, kako se oblikuje sve 5to prirnorava Freuda da u mitu
sinkopa govora stapa s njegovom Zeljom. Vidjet iete
smrti oca regulira svoje Zelje? Nakon svega on se susre-
da morate radikalnije smjestiti nesvjesno u dimenzijri ie s Nietzscheom da bi objavio da je bog mrtav. I to
sinkronije na razinu biia, ali ukoliko se ono moZe moida na temelju istih razioga. Jer, mit Bog je mrtav -
obratiti na -sve, tj. na razinu subjekta iskaza, ukoliko se u koji sam ja manje" uvjeren, razumijivo kao o mitu,
prema retcnicama, prema nadinu, gribi koliko i pronalazi,
od veiine suvrernenih intelektualaca, 5to nije uopie iziava
i da je u uzviku, zapovijedi, prizivanju, odnosno manjku 1; tciznrrr, ni viere u uskrsnuie - ovaj mit moZe biti samo
uvijek ncsvjesno to koje vam postavlja svoju enigmu, i y' P,',,,',',.!.'no ulociSte protiv prijetnje kastracije.
32 33

il
 Ako ih znate ditati, tu iete prijetnju vidjeti na apoka-
liptidkim freskama katedrale u Orvietu. U protivnom, -dj- 3
tajte Freudov razgovor u vlaku govori se samo o kraju
spolne moii, o dijem dramatidnom - karakteru za one koji
su mu obidno pacijenti, kazuje njegov sugovornik lijed-
nik, sugovornik nasuprot kojemu on upravo ne pronalazi O subjektu iqujesnosti
ime Signorelli. ,
Tako se nesvjesno uvijek odituje kao ono Sto,se koleba
u prorezu subjekta odakle izvire pronalazak koji Freud Ni biti, ni ne-biti.
prilagoclava helji - Lelji koju iemo privremeno smjestiti Konainost ielje.
-
u ogoljenu metonimiju diskursa o kojem govorimo i gdje Neuhvatljivo.
Status nesviesnog ie etitki, /
se subjekt zatjete na neodekivanom mjestu. Da u teoriji sve treba prepraviti.
Sto se tide Freuda i njegovog odnosa prema ocu, ne Karteziianski Freud. t
zaboravimo da ga je sav njegov napor doveo samo do Zetja histeritne osobe, -
priznanja da za njega ovo pitanje ostaje potpuno, to je
rekao jednoj svojoj sugovornici Sro hoie iena? Pita- Proile sedmice je moj uvod o nesvjesnom kroz struktu-
-
nje koje nikada nije razrije5io, uzev5i u obzir kakav je ru zijeva pruZio priliku jednom mom slu5adu, Jacques-
zaista bio njegov odnos prema Zeni, njegov papudarski -Alainu Milleru, za izvrsnu skicu onoga Sto je u mojim
karakter, kao Sto se dedno izra1ava Jones u vezi s njim. pt'bthodnim spisima raspoznaorpo strukturirajuiu funk-
Reii iemo da bi Freud bio sigurno postao zadivljujuii, ', ciju manjka i on ju je smjelidl$kom spojio s onim Sto
strastveni idealist da se nije posvetio drugome, u obliku '1 sarn ja, govoreii o funkciji Zelje, mogao oznaliti kao ma--
t histenidne osobe.
Odludio sam da svoj seminar zakljudim u spomenuto
(
/
njak u bivstvovanju.
Ostvariv5i ovaj sinopsis koji zacijelo nije bio uzalu-
vrijeme, u dva sata manje dvadeset. Kako vidite, danas dan, bar ne za one koji su pone5to od moga udenja pozna-
nisam zaokruZio ono Sto je fuukcija nesvjesaoga. vali, pitao me je o mojoj ontologiji.
Nisam mu mogao odgovoriti u okviru koji satnica
predvida za dijalog, a i najprije bi mi on morao razjasni-
Pitanja i odgovori nedostaju. ti 5to on razumije pod". izrazom ontologija. Neka ne misli
da mi se pitanje dinilo neprikladnim. Reii iu i vi5e. Oqg
22. sijednja 1964. je do5lo upravo kako treba, u tom smislu Sto se kod zije-".". .
v5-T!4tf,d-radi o ontoloeijskoi funkciji, a smatrao sam
,itm1" trebffiucrti
.f funkciju ne-

I
J
('1.
T
fuij.u nesvjesnog mogli bismo nazvati pred,-ontolo*ry)
i Naglaiavao sam taj previSe zaboravljeni karakter za*
t
boravljcn na nadin kojt_qiie*bgz znadenja od- prve
,
-
i
35
I

I
 _-!
10 ll lft to L*
/-r,,
/\
tl
jf pojar.e nesvjesnoga koje ne daje povoda ontologiji. Ono ljen kataiog, na klasifikaciju koja bi rado htjela biti pri-
rodna. Ako se u registru tradicionalne psihologije mno-
\Sto se najprije pokazalo Freudu, otkrivadirna, onima ko;i 'i
go polaZe na nesvladiv, beskrajan karakter ljudske ielje
I su ti('inili prve korake, ono Sto se jo5 pokazuje bilo kome
lko t, analizi prilagodi neko vrijeme svoj pogled onome videii u tome ne znam kakvu boZansku stopu koja bi
Sto upravo pripada redu nesvjesnoga to nije ni bivstvo-
-se u nju utisnula 5to nam analitidko iskustvo na*
vanje ni to je - gov3'e5tava jest ogranidena funkcija Zelje. Zelja vi5e
*-_.*-..- nebivstvovanje, ne-realizirano.
Spomenuo sarn funkciju limba, a mogao sam isto tako bilo koje druge todke ijudskog dometa susreie negdje "d Z
I
govoriti o onome Sto se u konstrukcijama gnoze naziva svoju granicu. /
pnijelaznim biiima silfi, gnomi, odnosno vi5i oblici Vratit iemo se na sve ovo, ali istidem da sam rekao,
-
ovih neodredenih posrednika. Isto tako ne zaboravimo ieija, a ne ugocla. Ugoda je ono Sto ogranidava domet
da je Freud, kad je podeo prevrtati ovaj svijet, naveo ljudskog pedlja nadelo ugode jest nadelo hornecstaze.
taj stih koji je, kad ga je izgovorio, izgledao bremenit -
tJrVZeljanalazi svoj krug, svoj urodeni odnos, svoju granicu, [ '
uznernirujuiim bojaznima, a dija je prijetnja nakon dez- 1
/ i upravo se ona u odnosu na ovu granicu odrZava kao
deset godina iskustava potpuno zaboravijena Flectere ) takva, prekoradujuii prag koji postavlja nadelo ugode.
si nequeo superos Acheronta movebo. Znatajno - je, da je I Freudov osobni potez nije to odbacivanje, na polju reli-
ono Sto se najavljivalo kao pahleni .o,.!vgr kasnije bilo giozne sentimentalnosti, onoga Sto je oznadio kao oce-
+ansku teZnju. NaSe je iskustvo tu da svede ovu teZnju na
znatno aseptizirano. ,
Ali, isto ie tako indikativno da se ono Eto se hotimidno :*,"*fantazam, da osigura drugdje dvrstu podlogu, i da je opet
pokerzivalo kao otvor prema niZem svijetu nije nigdje, vrati na mjesto onoga Sto je Freud nazivao, u vezi s reli-
osim u rijetkirn sludajevima, ozbiljno povezalo sa svim gijom, iluzijom.
onirn 5to je postojalo postoji sada jo$ uvijek, ali manje U funkciji nesvjesnoga ontidka je pukotina kroz koju
nego u vrijeme frojdovshog - otkriia od metapsihidkog se nadas pojavljuje neSto dija pustolovina na na5em polju
istraZivanja, kao Sto se to govorilo,- odnosno od prakse izgleda tako l<ratka samo trenutak, jer u iduiem tre-
spiritistidke, dozivadke, nekromantske, gotidke psihologi- nntku, kad se zatvara,- sve to izgleda i5dezavajuie. Vratit
je Myersa koja se obavezivala da u stopu slijedi telepat- iu se tome, a to ie biti korak koji sarn do sada zaobila-
ska zbivanja. zio zbog konteksta. To je gortfr tlntekst, vi to znate.
Sigurno, Freud dotide u prolazu ove dinjenice, ono 5to NaSe tehnidke navike su postaleYusfijetl razloga koje
mu je u vezi s time moglo donijeti iskustvo. Ali, jasno iemo analizirati
je da njegova teorizacija ide u smislu racionalistidke i - tako tako
vremena, da bi uvodenje
Skakljive Sto se tide funkcija
bitnih distinkcija koie se
elegantne redukcije. MoZe se smatrati iznimnim, odnosno uvode svugdje osim u na$oj disciplini, zahtijevalo da se
neobidnim, ono Sto se u analitidkom krugu danas vezuje upustim na plrt manje ili viSe pledirajuie diskusije.
7.a ono Sto je bilo nazvano i to vrlo znadajno, da bi ih Osjetno je i na samoj razini definicije nesvjesnog (*
sc steriliziralo -
fenomenima psi (\!). Mislim, na prim, ako se pozovemo samo na ono 5to Freud silorn prilika -
-
cr, nir Scrvadijeva istraZivanja. kaZe pribliino, buduii da se najp_rije time mogao sluZiti
Zaci.iclo rras na5e iskustvo niie vodilo u tom smjeru. s49_4g4yofn, obzironr salrrimarni pf,o-
-Pgbus4iima*
l{czrrllrrli nrricll istraZivanja nesvjesnog idu, naprotiv, u ces-:-da je onb 5to se u ni6mu dogpda--nedostupaq kgn- i,
)l'rv('u izv je'srro11 suSenja, svodenia na herbar diii je oda-
ir trzolirliir o11r':rrritcn na registar koji je postao smiS-
37
 Dakle, iako Zelja samo prevozi prema uvijek kratkoj i
rude u na$em iskustvu, naime o prije,n_osu, o kojem po-
ogranidenoj buduinosti, Freud ipak smatra neuniitivint stoje i najnepotpunija i najpodrobnija s-vJEdodanstva, u
ono Sto ona sadrZi od slike pro5losti. Izraz 'rneuni5tivn potpunoj zb,rci.
je upravo potvrden realno$iu koja je od svega najnepo-
stojanija. Ako neuni5tiva Zelja izmakne vremenu, kojem To vam obja5njava za5to idem korak po korak jer ie
jer, Sto je stvar varn to o demu iu raspravljati o nesvjesnom, o ponav-
registru u redu stvari ona pripada? - prijenosa, govoreii
-
ako ne ono Sto traje, identidrio, izvjesno vrijeme. Nije li
ljanju
-
drugi gcvoriti na razini da
ovdje potrebno razlikovati uz trajanje, supstancu stvari, , je o tome rijed. Uobidajena je stvar duti, da je prijenos
i neki drugi nadin vremena logidko vrijeme? Vama je V ponavljanje. Ne kaZem da je to posve pogre5no i da u
-
poznato da sam tu temu dotakao u jednom napisu. [a*^prijenosu nema ponavljanja. Ne kaZem da Freud nije pri-
p"lad Sao ponavljanju upravo u vezi s prijenosom. KaZem da
Tu iemo ponovno naii strukturu koju skandira udara- 0
nje pukotine diju sam vam funkciju spomenuo proSli-put. I po-jam poreyljqjq,qgp"
J"9:e*leg+.q5f""*l
siljen sam zbog toga da mir najpFiffiiisl'ffiffi'Tnasem I'.
Projava nerrhvatljivog se zbiva izmedu dvije todke, po-
objaSnjenju, da mu dam logidan korak. Jer, slijediti kro-
detne i krajnje, toga logidkog vremena izmedu tog tre-
-
nutka kad se vidi da je neka stvar elidirana, o{no,sn_o
nologiju znadilo bi podrZavati dvosmislenosti pojma po-
izgubljena za samu intuiciju i onog efuzivnog trenutka navljanja, koje proizlaze iz dinjenice da je on otkriven
kad zapljena nesvjesnog ne zavr5ava, kad se uvijek radi
prilikom tapkanja u istraiivanju prijenosa.
o osposobljenom obnavljanju. Sada bih nazna6io, ma koliko vam formula moLe iz-
Ontidki, dakle, nesvjesno je neodredeno ali, uspije- gledati dudna, da nesvjesnom tako nejasan, tako nepo-
vamo ga zaokruZiti u strukturu, u vremensku - struktu stojan status bivstvovanja daje postupak njegova ot-
za koju ne mo2emo reii da do sada nikad nije bila arti- krivada.
F Status nesvies
kulirana kao takva. oji vam prikazujem tako krhkim
n'a ontidkom planu, jest etidki. Freud u svojoj Ledi za
istinom kaZe Sto {;d"ToTlio, treba tamo poii jer,
) negdje se to -nesvjesno pokazuje. A to on kaZe iz - svog
iskustva onoga Sto je dotada, za lijednika, najodbijanija,
Analitidko iskustvo od Freuda nadalje pokazalo ;je pre- naj skrivenij a, naj suzd rLav anija, naj odbacivanij a realnost,
:zir prema onome Sto se pokazuje u zijevu. Sablasti knie realnost histeridne osobe, utoliko Sto je ona na neki
prema usporedbi koju Freud upotrebljava . nadin, otpodetka obiljeZena znakom varke. -
"tylgirl*.e - snova nismo mi hranili krvliu.
rfTumaienju -
Zacijelo, to nam je donijelo mnogo drugih stvari na
Mi smo se zanimali - za druge stvari, a ja sam tu, da polju kamo nas je vodio ovaj podetni postupak, diskonti-
vam ove godine ukaiem kako je ovo pfe4oiegjgjgtgresa nuitet koji tvori dinjenica da je neki dovjek-otkrivad,
znadilo uvijek viSe za smisao oslebada4ia struktura o Freud, rekao Tamo je zemlja kamo vodim svoi narod.
kojima se l,ode govori u analizi, lojit"u Fuiriilo !oto- Dugo je -
vremena ovo 3to se nalazilo na tom polju izgle-
vo kao proroci. Prcdesto, ditajuii" na.ibolja teoretska wje- dalo obiljeieno karakteristikama njegova podetna otkri-
clotanstva ko.ia iznose analitidari iz svoje prakse, imamo 6a ielje histeridne osobe. Ali uskoro se nametnulo
os.icCa.i tla ilr trctra intcrpretirati. Pokazat iu vam to pra- -
ne5to posve drugo, Sto je s postupnim otkrivanjem
vovrcnl('n(), klrl lruclc riicdi o onom Sto je najZivlje, go- bivalo formulirano uvijek- sa zaka5njenjem, vuklo se iza -
3B
39
 T

svega. To je zato Sto je teorija bila skovana za preth,odna poko$en i daleko od toga da on Hamletu daje zabra-
otkriia. Zato sve treba prepraviti ukljudiv5i i ono Sto se -
ne Zakona koje omoguiavaju njegovu ielj:u, u svakorn se
tide Zelje histeridne osobe. To nam nameie izvjesni retro- trenu tu radi o dubokoj sumnji u ovog previSe ideal-
aktivni skok, ako Zelimo oznaditi bitno u Freudovoj pozi nog oca.
ciji o onome Sto se zbiva na polju nesvjesnoga. z Sve je nadohvat, na povr$ini, u ovom primjequ koji
Ne ielim impresionistidki kazati da je tu njegov postu- Freud tu postavlja da bi nam pokazao da ga ne iskori-
pak etidki, mislim na duvenu hrabrost znanstvenika Stava, da ga cijeni, da ga vale, da ga odobrava. On nas
koji se ne povlaii ni pred dim, to je slika koju treba ubla- 4 odviadi od ove najfascinantnije todke, da bi u5ao u disku-
Ziti, kao sve ostalo. Allo \-aZem da. je status nesvjesnoga d siju o zaboravljanju snova i o vrijednosti njihove trans-
gtidki, a ne ontidki, to je upravo zato 5to Freud to ne '- misije za subjekt. Ova se rasprava kreie oko izv.jesnog
( istide kad nesvjesnom dodjeljuje status. A to Sto kaiem broja izraza koje vrijedi istaknuti.
o iecli za istinom koja ga potide, ovdje je obidna inditr<a- ![. Glavni izraz, u stvari, nije istina. To je Gewisslrcit, iz-
) ie ttu- po*oii da ie zapitamo gclje f _i,1qsno-s-1,. FgEgdov
postup4k. ,jg karlgzijans.ki u tom
"fjiEffiffikoji
je bila Freudova strast. -
(Lsmislu Sto on polazi od temelja subjekta izvjesnosti. Ra-
( Freud poznaje svu krhkost tkanja nesvjesnog ko.!e se ' di se o onome o dernu moZerno biti sigurni. U tom ciljr-r,
odnosi na ovaj registar, kad u posljednjem pogl-avlju prva stvar koju treba udiniti jest natkriliti ono Sto kbno-
Tumadenja snova zapodinje snom, koji za razliku od svih tira sve 5to ie sadrZai natkriliti ono Sto lebdi
u knjizi analiziranih snova ima posebnu sudbinu -- san * sE-gdie, ono Sto posinE6dkama. -"mraduie, Sara tekst
koji je obavijen oko najtjeskobnijeg rnisterija, koji ve4u- svake poruke sna Ja nisam siguran, ia sumniam,
je oca za le5 sina koji je pored njega, za rnrtvoga sina. -
A th-hdbi sumnjao u trasmisiju sna kad je doista odit
Dok tone u san, ocu se pojavljuje sin koji mu kaZe ponor izmedu 'onoga Sto je doZivljeno i onoga Sto je
Zary ne uidi|, ot-e, da gorim? A on upravo gori u st\'arno-
- izneseno?
\
sti, u sobi pored njega. Upravo to Freud svom snagom naglaSava gumnja je
-
Z.+stq--o*q{ep*o*4rkE*}i*-o*{*k-eJ-?-:p}-fi.si-:llFgry,i"J jl..-' qsl g-+..+". lj.ggo1ig izvj e snosti. t
1/
poiur*ei ;d;'g-p.ffifffi ffi ;il-#kti""$ii pldmenbg On to motivira upravo je tu, kaZe on, znak da posto-
ji neSto Sto treba -saduvati. A sum@ora.
odraza upravo stvarnost, gotovo kao vjerna kgpija, iz-
gleda da budi snivada iz njegova sna? Zalto, ako ne zato, Funkcija koju on du;" ,ffi;".
da nam prizove misterij koji nije ni5ta dmgo nego ono-
strani svijet, i ne znam koja tajna podijeljena izmedu io trela pqftggali jer, sludaju to 5to se po- /
oca i tog djeteta koje mu dolazi, govoreii Zar ne vtdii,
- samoupod
kazuje sd
svakom
nekom Verkleidung, pre-
oie, da gorim? Od dega on gori? -
04 onoga $to je na I i suvi5no. koie se sfa
-
drugim mjestima oznadeno frojdovskff0pologijonr o, ja naglaSavam da postoji todka gdje se pribliiavaju,
od teiine odevih grijeha, koje nosi duh u rnitu o Hamle- - konvergiraju, dva postupka, Descartesov- i Freudov.
tu, ko.ji ic lrrcucl zamiicnio rnitom o Edipu. Otac, ftne-oca, Descartes nam kaZe Ia sarn uvjeren, zzto {to sum-
poclupilcr slrukturu 7,cljc strrrkturom zakona ali odevo niatn, da mislim a ja -6a reii, da bih se drlao forrnule
rt -
rrasljcdstvr), to nilnl naznirdava Kicrkegaard, iest grijeh.
i
I
koja nije opreznija od njegove, ali koja nas spredava da
Oclnklc izvirc llamletov duh? iz miesta odakle,,nam raspravljamo o ja mislim Misleii, jaj"e-sgaL. Obratite
- grijeha bio izner.xa.den,
jt' rr t:rri,ictu svoga -
usput paZnju da izbjegavanjem ja mislim, ja izbjegavam

40 4t
 v-*

diskusiju koja proizlazi iz dinjenice da to @@r"

--<z-----\
na razini subjekta nije nikad bez posljedica, pod uvjetom
nas ne moZe rsigurno biti odvojeno od dinjenice ila ga on da znamo Sto znadi ovaj izraz
- dasubjekt.
je to bio subjekt neke
ne moZe formulirati, ved nam reCi, implicitno Sto on Descartes to nije znao, osim
zaboravlja. To iemo nadas odloZiti.
- izvjesnosti i odbacivanje svega prethodnog znanja ali
mi, rni znamo zahvaljujuii Freudu, da
- ne-
subjekt
Na potpuno analogan nadin Freud je, tamo gdje on 9e.
sumnja jer, to su konadno niegovi snovi, i o-p. od da to misli piije nego li ude u iz1]esnol,l.
9y-je,sm9S.edituje,
-
p_glaska sumnja uvjeren da tu postoji jedna misao Mi to imamo u rukama. To je naSa neprilika' Ali,
-
koja je nesvjesna, to znali da se ona pokazuje kao od' u svakom sludaju, to je odsada polje kojemu, 5to se
sutna. Na tom mjestu on priziva, dim ima posla s dru' tide pitanja koje ono postavlja, ne moiemo izbjeii,
girna, olo ia mislim, kroz koje ie se otkriti subjekt.
Sve u svemu, on je siguran da je ova misao osamljena,
odvojena od svakog njegovog ja iesam, ako se moZe
reii ako netko imalo, i tu je skok, misli umjesto nje. bih sada da, prema tome, \gry&{1y-Cqbjg\g
Tu- se otkriva disimetrija izmedu Freuda i Descartesa.
Nagnasio
ne pripada tada Drugome varalici, on pripada Drugome
Ona nije uopie u podetnom postupku izvjesnosti zasno-
vane na subjektu. Proizlazi iz toga Sto je na ovom polju
nesvjesnog subjekt kod kuie. I upravo zato Sto Freud
potvrtluje izvjesnost, dolazi do napretka preko kojeg
i, da nas odvede
da se rni
nam on mijenja svijet.
Za Descartesa, ono Sto u podetnom cogito kartezi'
janci ie mi ovo uzvratiti, ali ja -
ga istidem u diskusiji
i svi ostali.
Atri, to ne uznemirava Freuda, jer upravo je to po-
cilja na mislitn, utoliko Sto 'se njiSe u iesam, jest real- -
-
no ali istinito ostaje toliko izvana da se Descartes trebno shvatiti, posebno kad se dita prvi paragraf po'
-
mora uvjeravati, u 5to? tfurugo, koje nije varalica glavlja koje se odnosi na zabotavljanje snova znakovi
-
-
i koje bi, osim toga, moglo samim svojim postojanjem
j I jamditi za temelje istine, jamditi mu da u svom vlastitom ie se osloboditi
"\ objektivnom obja5njenju ima potrebne temelje za to, ljesty gisschiitzung, -pt:o-
| ciene onoga Sto je sigurno i onoga Sto nije slgry. I
da samo realno, o kojem se on uvjerava, moZe pronaii
o sma-
dimenziju istinQ Mogu samo naznaditi dudesnu poslje-
trati jednako vrijednom trasom Sto se tide subjekta.
f- ai"n koju je imalo ovo postavljanje istine u ruke Dru- Kasnije, u znamenitoj opasci jedne homoseksualke, on
I gogu, ovdje savr5enog boga, diji je posao istina, jer, Sto ismijava one koji joj, na temelju njenih snova, mogrr
I *oa on htio reii, sve bi to bila istina - dak i kad bi redi Ati, gdje je onda to duveno nesviesno koie bi nas
\\ r'ckao da su dva i dva pet, to bi bila istina. - odvesti do istinitiieg, do istine, oni ironiziraju,
trebala
Sto to implicira? da moZemo zapodeti igru sa slov-
-
cima tlgcbrc koja pretvaraju geometriju u analizu do boionske istine? VaSa se paciientica voma ruga ier ie
dn su <ttvot'cttl vrata teoriji skupova da sebi moZemo
- ona saniala, u analizi, takve snol)e da vas uvieri kako se
clozvolill svc kao hipotezu istine. Ali - ostavimo to 5to vrada atxome ito se od nie tradi, sklonosti prema mui'
nijc nn$ posuo, tim pr:iie Sto znamo da ono Sto podinje karcinta. Freud ne vidi tome nikakvu zamje*u' Nesvje'

43
.42
 \t
(t. sno, kaZe on, nije san. Iz njegovih usta to znadi da se ona sreie bijeg, prezir, poniStenje onoga Sto je pred
/ nesvjesno moZe zbivati u smislu prevare i da to za njega njim odmah baca preko ograde ieljeznidkog
Unema vrijednost zamjerke. D'oista, kako bi moglo ne biti - ona se
mostida. Ona doslovno ne moZe viSe zamisliti drugo no
istine lati? te istine, zbog koje je posve moguie, su- da unidti sebe, funkciju koju je imala, onu, da pokaZe
-
protno toboZnjem paradoksu, tvrditi Ja lcLiem.
- :
ocu ono dto jest, sebe, apstraktni falus, herojski, jedin-
Jednostavno, Freud je ovom prilikom propustio da stve:r i posveien usluzi jedne dame.
ispravno formulira ono Sto je bilo predmet Zelje histe-
Ono Sto dini homoseksualka u svom snu, varajuii
ridne osobe i ielje homoseksualke. Upravo tu pr:erna
jednima kao i prema drugima, prema Dori kao- i prema Freuda, to je jo5 jedan izazov u odnosu na Zelju oca
Ako hodete da yolim muikarce, imat 6ete snov& o lju- -
duvenoj homoseksualki on je popustio i lijedenje je ba,-i pretna ntuilcarcu koliko god hodete. To je izazov tt
bilo prekinuto. U odnosu- na svoju interpretaciju on sam
jo5 uvijek oklijeva, malo prerano, malo pi:ekasno. Freud obliku ismijavanja.
jo5 nije mogao vidjeti zbog pomanjkanja S ovim sam uvodom otiSao toliko daleko samo da bih
- iznijeti vidjeti, strulitural-
nih oznaka koje vama ielim da je Ielja vam omoguiio da razludite dto je s poloiajem frojdov-
histeridne osobe posve uodljiva u -opasci podriiavati skog postupka s obzirom na subjekt
-
utoliko Sto je
Zelju oca u -sludaju Dore, podrZavati -je prekt: za- subjekt zainteresiran u polju nesvjesnoga. Ja sarn isto
stupnice. - tako razludio funkciju subjekta izvjesnosti u odnosu na
Odito zadovoljstvo Dore zbog odeve avanture sa ienom istraZivanie istine.
gospodina K., to Sto mu ona dopu5ta cla joj se uclvara, Iduii iemo se put dotaknuti pojma ponavljanja i po-
Lrpravo je igra kojom treba podrl.avali Zelju muikarca. ; staviti pitanje kako da ga shvatimo, i vidjet iemo kako
Isto tako prijelaz na djelo, Sanar raskida, kad joj iedan ( Freud pomoiu ponavljanja, kao ponavljanja prijevare,
od niilr, gospodin K. kaZe, Mene ne zanimLtte.vi, { koordinira iskustvo, utotriko Sto je varljivo, s realnim,
vei * Mene ne zamima moja lena, pokazuje da .joj je / koje ie od tada biti smjeSteno u polju znanosti, kao
potrebno, da ova veza bude saduvana s treiim elernen- I Sto je subjekt osuclen c1a grije5i, ali upravo to grijeSenje
tom koji joj omoguiava opstojanje u svakoni sltidajur ne- L-uazotkriva.
zadovoljene Zelje isto Zelju kojeg ona favorizira
kao nemoinog, kao - svojutako
Zeliu, koja se ne moZe. ostva-
riti kao Zelja Drugoga. ODGOVORI
Isto tako, Sto opravdava jo5 jednom formulu koju.,sam
dao, iZniklu na iskustvu histeridne osobe, da bih ru for- X. Nisu Ii logi|ko vrijeme i vrijeme-supstanca sivari
mulu srnjestio na njenu pravu razinu - identiini?
jc.st i,elja Drugoga - ielia. ^i-a=;vj.e.ka
u odevoj Zelji homoseksualka na.''
lazi cllugo rje5enje - prkosi ovoj Zelji. tri
- opasku i uvidjet iete karakter odi- I-cgidko vrijerne ge sastoji od razdoblja. Najprije
I\'gf-ilaite opet ovu koji nije bez misterija, mada je
ttrg\i1.rrz<,v\koii pruZa pona5anje ove djevojkc, koj.t sli- @-
prilidno ispravno odreden u onom psiholo5kom iskustvu
.iccli lrltoralt .lcclnu Zenu iz polusvijeta, obiljeZenu u gra- ir:telektuaiqoperacije kqia j" insight. Zati-q,
clu, rrr' plt,slrr,jr.: pokazivati vite5ku brigu koju joj p*kla- -@iir*e
zn shvacarQ iva kra;u,@i znlctluilvania.lto je samo
nja, svt' rlo rlrrrnr liircl susreie svog oca u pogleclu_ oca i
obidno podsjeianje.
-
44 45
 Da bi se shvatilo Sto je logidko vrijeme treba poii od
toga, da je na polasku data oznaditeljsEa-baterija. Na toj
osnovi treba unijeti dva izful4-STo zaht-ijeva;kao dto
demo vidjeti, funkcija ponavljanja WillkLir, ar$trqf-
nost; i Zufatt4]utdj.' - +
Na taj nadin Freud razmatra, za interpretaciju snova,
koju posljedicu ima sludaj !.ra1s1<ripgije i arbitrarnost
pribliZavanja za|to prenijeti ovo radije na jednu nego
li na drugu stvar? - Sigurno je da nas tako Freud dovodi
do srZi pitanja koje postavlja razvoj modernih znanosti,
ukoliko one dokazuju ono Sto moZemo temel.jiti na
sludaju.
NiSta se, doista, ne moZe temeljiti na sludaju pro-
Sto na podetku ne-bi im-
radunu sreie, strategijama
-
pliciralo ogranideno strukturiranje situacije, i to u izrazu
oznaditelja. Kad moderna teorija igre razraduje strate-
giju dvaju partnera, oni ie se sresti s maksirnalnim San-
sama, pod uvjctom da svaki razmi5lja kao onaj drugi.
Sto daje vrijednost ovakvoj operaciji? to, da je
vei razdijeljena, oznake problema su vei - upisane, lkartataz-
rje5enje ih neie preii.
A Sto se tide nesvjesnoga, Freud sve Sto je nadoh-vat
njegovu sluhu svodi na funkciju distih oznaditelja. Po-
laze(i od ove redukcije, to djeluje i moZe se pojaviti,
kaie Freud, das zakljudivanja das kad on osjeia hra-
brost da prosudi i zakljudi. To - je dio onoga Sto sam
nazv ao nj egovim etidkirn svj eclodanstvom.
Iskustvo mu odmah pokazuje da, u odnosu na subjekt,
on nailazi na ogranidenja kao Sto su ne-uvjerenje, otpor,
ne-ozdravljenje. Rememoriranje nosi u sebi uvijek gra-
nicu. Ono se, nesumnjivo, potpunije moZe postiii drugim
putovima nego li analizom, ali oni su nedjelotvorni zer
ozclravljenje.
Ovdjc trcba razlikovati domet ovih dvaju pravaca, re-
nrcrrnoliran"ia i ponavljanja. Od jednog do drugog nema
viic vrc'rrrt'rrsl<c orijentacije nego li povratnosti. Jedno-
sl:rvrro, orri rrisrr komutativni nije isto podeti s reme-
- tl
46
moriranjem da bi se radilo s otporom ponavljanja, ili
podeti s ponavljanjem da bi se doSlo do rememoriranja.
To nam kazuje da funkcija-vrijeme ovdje ide u logidki
red i da je vezana za znadenjsko uoblidavanje realnoga"
Nekomutativnost je, zapravo, kategorija koja pripada
samo registru oznaditelja.
Tu shvaiamo preko dega se pokazuje red nesvjesnoga.
eemu to Freud pripisuje? Tko mu trt uzvra(a? To on
uspijeva razrije5iti kasnije, kad razraduje funkciju po-
Vidjet iemo kasnije, kako je moZemo formu-
lirati oslanjajuii s-e r\a Adstotelovu rt
"uilLlja'BiE
P. Kaufmann: Proile ste godine jasno rekli da ie
-
Itieskoba ono \to ne vara. Moi.ete li ovaj iskaz staviti u
odnos s ontologijom izvjcsttosti?
fr Tjeskoba je jeza angJlgu odludujuii izraz-oslonac,rnoile
ier, zai'
U sta, tjeskoba ono Sto ne vara. AIi tjeskoba
L stati.
izo-
---- je potrebno kanalizirati je, i, usudio bih
U iskustvu
*se reii, dozirati je, da nas ne preplavi. Korelativna opas-
nost je u tome Sto treba spojiti subjekt s realnim
-
izraz koji iu poku5ati zaokruZiti iduii put, da bih ras-
prSio nejasnost koja postoji u vezi s njim kod mnogih
mojih udenika.
Sto, za analitidara, mo1e potvrditi kocl subjekta ono
Sto se dogada u nesvjesnom? Za lokaliziranje istine Freud
ja sam vam to pokazao udeii o formacijama nesvjes-
-noga zapodinje izvjesno znadenjsko skandiranje. Ovo
-
povjerenje opravdava pozivanje na realno. Ali, najmanje
Sto se moZe reii jest da mu se realno ne predaje lako.
{
4 Uzmimo na primjer eovieka-vttka. Izuzetna vaZnost ove
operacije u djelu Freuda jest da ukazuje da plan fan'
tazma djeluje u odnosu na realno. Realno podrLava
lr
f
farrtazam, fantazam Stiti realno. Da bih vam razjasnio
ovaj odnos, sljedeii put preuzet iu spinozistidko mi5ljer
nje, ali u igru iu uvesti drugi izraz, da zamijeni atribut.
li 29. siietnja 1964.
I
'i
47
I
I
 Skqve njegovih dlanova kada su dorazili
da bi se izbriza
4 zanimali za djelovanje na5ega druStva.
'Smatrao sam da to m_oram izjaviti,
tako da hvalospjev
pokrije pokoji mali znak ,r",rrol" ko;i ,e
moida pojavio
u.vezi s ovom ekspedicijom.
O rnreii o<natiteljd

I
Misli nesvjesnoga-
Kolofon sumnie.
Subverzija subjekta. . ProSli sam vam put govorio o pojmu nesvjesnoga, dija
je,prava
[Jvod u ponavlianje. )
funkcija upravo to da U.rd"., dub;kom:fu;-
Realno je ono |to se vraia\ nom, uvodgom gdno\u s {unkgljsp pojma
Unbegiiii
uviieknaisto ntieto. I
ili Bcgriff izvornogIJni naime.#\
J Qvaj rez sam duboko vezao za funkci.ltr subjekta
Moj je obidaj da izbivam u razdoblju od d'ra svoja semi- ll takvog, subjekta u konstituirajuiem
kao
odnosu pr"*u-.u-.
nara da bih otiSao na rituaini odmor, koji je pre5ao morn oznaditelju.
u naviku, a koji nazivamo zimskim sportovima. Zado- XzgXeda novo, s razlogom, to
Sto sam se u vezi s ne-
voljstvo mi je da vam najavim da ove godine neie biti sviesnim po^rao na sirbjekt; vierovao
sam da sam vas
ni5ta od toga, nedostatak snijega mi je izlika da se ove rspio navesti da osjetite kako ie sve to zbiva
na istonr
godine odreknem te obaveze. i|' m.iqslu, na mjestu.subjekta koji je _
iz karterij;-rG
Sludaj je htio da vam isto tako mogu najaviti drugi ishusrva Sto temelje
dogadaj, a sretan sam da o njemu mogu upoznati najiiru todku :Iodl,", izvjeslosli svo.di "i iuAoi
zadobio arhimedstu
- vrijednort, t":" lJ-f.""
javnost. Upravo u dasu, kad sam u agenciji otklanjao tod'ka oslonca omoguiila znanosti d-a krene posve dnrgim
priliku da joi izrudirn neku gotovinu, rnnogo su rni za- pr.tvcLrm, poscbno od Newtona
nadalje.
hvaljivali, jer su primiii zahtjev za putovanje osarn dla- ,$,isam u svojim prethoclnim izlaganjima prestao na-
nova SaciLt d -frangaise de Psychanalyse. gla$avati u neku ruku nagonsku fiink"ii,, *ru;"r;;,
nct-,phoclnost i5dezavanja koja izgleda
Morarn reii da mi je zadovoljstvo da vers upoznam s da mu j"";;;?;
ovim dogaclajcm utoliko veie Sto ie to takozvano pravo
rtrkr,r inherentna* ,.
st9 ., j"d.rom dasu pojavljuje
u,'njegovoj pukotini-sye
i izgleda aa 3e namijenjeno a, ,"
dobro djelo, ono o kojem Evanilelje kaie Ljevica
ne smije axati Yto iini desnica.
- zbog,neke vrsti prvokupa opet ,aivo,ri,
tuo ito :" Su*
F,reufl upotrebio metaforu, da se skloni,
Osam najeminentnijih dlanova znanstvenoga druitva da nestan!. Isto-
vremeno sam iznio-nadu da se tim putem
su, dakle, u Londonu da bi raspravljali -o sredstvima obnovi oitra,
bd'ludna kristalizacija, koja je vec ,rastula
Ito.iirna bi se suprotstavili udincima mojega udenja. To a ovaj put u drugom pravcu koji iemo" tiriU".i
.jc vrlrr pohvalna briga, i redeno DruStvo ne posustaje ni
ltiulr:ri,
Kontercturatna znanost subiekta,.,Tu
nuruuii
ima manje paradok_
plc'rl l<o jorrr Trtvom za brigu oko svojih ilanova, ukolitr<o sa no Sto izgleda na prvi pogled.
rrro/,rl:r. r lrol' rrz:.r.jarnnosti, englesho Druitvo nije pokrilo Kad je Freud shvatio da na polju snova mora
potvndu za ono Sto je shvatio i, traZiti
troilit)v(' ()\,()11 prrtovan.ia, kao 5to smo mi pokrivali tro- irk,rrtu, s histeridnbm

l
4rl
49
 T

l"
osobom, i kad je podeo napredovati smjelo3Cu bez pre- lznamo prepoznati njegovo mjesto,': potpuno,l'cjelovito--,
sedana, dto nam je on rekao o nesvjesnom? On'tvrdi rfije$-o -rfireLe" ozi{tite-$a, to jest subjglr1a, ohdie gdi e
da je bitno konstitlriran ne od onoga Sto svijest rnoZe je'n bio oduvijek san. N4- tglg-gliestu stari su prepozna-
prizvati, razastrti, naznaditi, izvuCi iz sublimnog, ved; od vali svakakve stvari, a prema prilici i pg-1+he bogova
onoga 5to mu je po prirodi uskraieno. A kako to naziva a za5to oni ne bi biti-ri-pihvu?'Ne5to su dinili od tih -
Freud? Istim izrazom kojim Descartes oznatava ono Sto poruka bogova. O" nuiin4;dbt6l' moZda, naslutiti u nas-
sam svojevremeno nazvao njegovim osloncem
-
Gedan' tavku mog izlaganja, da, nije iskljudeno da su one tn
ken, misIi. jo5 uvijek tim viSe; Sto nam je'to svejedno' Zanima
Ima misli u polju s one-strane svijesti, i nemoguie je -
nas tkanje kgje _okruZujeloye p-o-5g-!9 mreZe u kojoj se'
predstaviti ove misli drugadije do li u istoj homologiji ako se pruii prilika, neito uhvati. MoZda se glas bogova
odretlenja gdje se subjekt za ia mislim nalazi u odnosu duje, ali vei je mnogo vremena otkako su se na3e u{i
. artikulaciiaza ia sumniam. vr.atile svom izvornom stanju =- svatko zna da su one
Despe{es poima svoi.'(a *!lr.T r..lik3zivaTi j:q tog4 tLr zato da ne slu5aju. 1:
I : .: r :
. ,- .-
sumniatit ne u samom iskazu koji nosi og Ali subjekt je tu da se naitei tamo, gdje ie' ,b-ilo '7
znati''do sumniati. Reli;6iilAa Frd;d ide korak dalje anticipiram realno. Opravclat iu pravoviemeno ovo
ham dovoljno potvrduje legitimnost na5e'asoci' Sto kaZem, -ali oni koji rne vei neko vrijeme slu5aju
-*koji
jacije kad nas poziva da u tekst snova integriramo znaju da rado upotrebljavarn forrnula bogovi pripa'
-
ono $to 6u nazvati kolot'on sumrtjg kolofon je u sta- daju poliu realnogn- -' ..'''.-\ -
rom tekstu mali p.okJiffi t oji -
G-ti-tkao-na-rubu,-kada ' Tam.o gdje je bilo, to_Icfo) subjekt, ne psihologija
je jo$ bilo tipogr:afiia. Kblofoh sumnje ie dio 'teksta' subjekt se mbra 26iii. e da bi se znalo da smo pri tome,
-
To'nam pokazuje da Freud smj-e$ta svoju ^izvjesnost, posto;i samo jedna metoda, :a to, je obiljeZiti mreiu, a
Gewissheit, u samu konstelaciju oznaditelja kakvi pro' kako se mreZa obiljeZava? Okreie 'se, vrai?, presijeca
iilaze iz opisa, komentara, asocijacije poricanje nije put, i-11v-tjef-se-lStoji na isti nadin, a u sedmom poglavlju
vaZno. Sve to daje oznaditelje, na koje- on raduna kad Ttrttntenia snovq p-e$l dluge potvrde za njegovu Ge'
uspostavlja svoju Gewissheit jer, istidena, iskustvo po- u,issheit, osim_;)dovoritc o sluiaju, gospodo, ako vam
-
dinje njegovim postupkom. Zato ga usporedujem s ka.n , je do toga,- ja u svonx iskustvu ne utvrduiem u tome
tezijanskim postupkom ( nilcakvu samovolju, jer to se sijete na takav naiin da
Ne kaZem'da Freud uvodi subjekt u svijet - subjekt iznite sluiaiu.
kao distinkciju psihidke funkcije, koja je mit, zamagljena one koji su vei stuSati-mbje izlaganje o ovom pred-
zbrka jer to dini Descartes. Ali, reii Cu da se Frgud metu, podsjetit iu ponovo na52. pismp upuieno Fliessu,
-
obraia subjektu da mu kaie to Sto je novo - Ovdie ma koje komcntira shemu za koju ie kasnije u Tumaieniu
- snova; ti kako
poliu si'14a--svQ:ff4e:-Wo es war, soll lch wei'tilen'
to obja5njava neki nakaz'ni prijeriod
stlovu biti rcdcno, cla je optidka. Ovaj model predstavlja
Sto n" oclreden broj slojeva ppopusnih za ne3to nali! svjetlosti,
^idi,
Ia treba istierati ono (Le moi doit deloger le Sa). Tako dije bi se prelamanje mijenjaJo od sloja do sloja. Tu
-prevode Freuda na"'franiuski, dok je formula poput ove d;etu;e subjekt nesvjesnoga. A to ni3b, kaZe Fieud, pro-
jednaka u rezonanciji s onom predsokratovskom. Ne'radi $' storno mjesto, anatoriisko,-ina6e kako o*i se moglo shva-
se o ja u tom soll lch werden, radi se o tome itoje trch titi takvo kakvo nam je predstavljens] ..' neizmjerno
u Freudovu peru, od podetka do kraja kad, naravno, razlijcvanje, poseban spektar, smje$ten izmedu percep-
-
50 51
 -
ciie i svijesti, kao Sto se kaZe izmedu koie i mesa. Poz-
nato vam je da ie ova dva elementa kasnije tvoriti, kad,
bude trebalo uspostaviti drugi topik, sustav percepcija-
-svijest, lj. Wahrnehmung-Bewusstsein, ali ne treba zabo-
raviti na interval koji ih razdvaja, u kojemu je mjesto
Drugoga, gdje se konstituira subjekt.
Pa, da se drZimo pispra FliggS-u, kako funkcioniraju ti
Wahrnehmungszeichen,t znakovi percepc$e? Freud iz svog
iskustva izvodi da je potrebno apsolqlno razdvojiti p-eq
ce.pcilu od svijeiii da to prede u pamienje treba naj-
-
prije biti izbrisano u percepciji, i reciprodno. Onda nam
oznadava vrijeme u kojem ovi Wahrnehmungsleichen
moraju biti uspostavljeni u simultanosti. Sto je to?
ako ne oznaditeljska sinkronija. I naravno, tim vi$e, Sto
- ma koji postavljam. Da li je psihoanaliza nakon toga
Freud to kaZe pedeset godina prije lingvista. Ali mi mo'
ien:o odmah ovim Wahrnehmungszeichen dati njfholp
pra\ro ime oznaCitelia. A na5a nas lektira uvjerava da
Freud, kad se ponovo vrada na to mjesto u Tumadeniu
snav(tr., naznalava i druge slojeve, gdje se ovog puta zna-
kovi uspostavljaju po analogiji. Tu ponovo moZemo naii
ove funkcije kontrasta i slidnosti, tako bitne u tvorbi
metafore koja se uvodi pomoiu dijakronije
I.Je zadrZavam se na ovome, jer danas moram iii dalje.
Ka2imo sarno da u Freudovim artikulacijama nalazimo
nedvosmislenu indikaciju da se u toj{sinkroniji ne radi
samo o mreZi sadinjenoj od sludajnih i dodirnih asoci-
jacila. Oznaditelji sll se mogli konstituirati u simulta'
nosti samo kao vrlo definirana strttktura. konstituirajuie
diiakronije. Dijakroniju usmjerava strukturd) Freud na-
' ,znadava da za nas na razini zadnjeg sloja nesvjesnoga,
l,'tan'ro gdje funkcionira dijafragma, tariro gdje se uspo-
stavljaju prerelacije izmedu primarnog procesa i onoga
koii Ce se koristiti na razini predsvijesti, neie biti duda.
To mora imati, kaie on, 12e.1e s kauzalnoicu.
Svc se ove indikacije presijecaju, a nama ova provje-
ruvan,ia polvrcluju da iemo ponovo pronaii Freuda
-
a rll rri !l(!c('rrr() znati cla li nam odatle stiZe Arijadnina
'.52'
nit, jer smo ga, naravno, ditali prije nego li smo iznijeli
na5u teoriju oznaditelja, a da ga nismo uvijek mogii
shvatiti. Nema surnnje da smo iz diste neophodnosti na- 1!
Seg iskustva postavili kauzalni--Zijet u samo sredi5te I
strukture nesvjesnoga, a7i to da srno joj prona5li zago- j
netnu, neobja5njenu indikaciju u Freudovom tekstu, znak
je za nas da napredujemo na putu njegoue izvjesnosti"
Jer, subjekt izvjesnosti je ovdje podijeljen izvjesnost
irna Freud. -
2
U ovom pravcu je naznadeno ono 5to je u srZi proble-
znanost? Ono Sto razlikuje modernu znanost od znanosti
na pragu o kojoj se raspravljauTajtetu, jest to, kad se
nauka uzdide prisutan je uvijek jedan znalac-gospodar
" (maitre).
Nesumnjivo, Freud je znalac. Ali, ako sve ono
5to se piSe kao analitidka literatura nije dista i obidna
lakrdija, on uvijek djeluje kao takav dto nameie pi-
- jednog dana
tanje o tome da li Ce ova stabljika moii
bitirastereiena.
Prema ovoj izvjesnosti postoji i subjekt, za koji sam
vam rekao da tu deka od Descartesa. Usudujem se izja-
viti kao istinu, da je frojdovsko polje bilo moguie tek
izvjesno vrijeme nakon pojave kartezijanskog subjekta,
utoliko Sto moderna nauka podinje tek nakon Sto je
Descartes udinio podetni korak.
Od tog koraka zavisi moZemo li pozvati subjekt da se
vrati sebi u nesvjesno jer je vaZno cla znamo lcoga
-
pozivamo. To nije uobidajena du5a, ni smrtna ni be-
smrtna, ni sjena, ni dvojnik, ni fantom, niti psihosfera
kao toboZnji oklop, mjesto obrane i drugih shematizama.
Zovemo subjekt, dakle, on moZe biti izabran. Neie biti
moZda, kao u paraboli, mnogo zvanih a malo izabranih"
ali sigurno neie biti drugih osim zvanih.
53
 Da bi se shvatio frojdovski pojam, treba poii od po-
:stavke da je.
-taj*,pozvani subjekt subjekt- ka4ezijan-
skog porijekla. Ova postavka daje -pravu funkciju onome
5f6"-se*ii analizi naziva r"*"*bru"ijom. Rememoracija
nije platonovsko sjedanje, to nije povratak nekog oblika,
otiska, eidosa ljepote i dobra, koja nam dolazi iz ono-
stranosti, od najvi5e istine. To je ne5to Sto nam dolazi
od neophodnosti strukture, od nedeg poniznog, rodenog
na razini najniZih susreta i svakog govornog meteZa koji
nam prethodi, od strukture oznaditelja, od jezikA n? ko-
jima se zamuckuje, spotide, ali koji ne rnogu izbjeii pri-
silama diji se odjeci, model, stil, mogu zadudo naii danas
u matematici.
Vidjeli ste da je uz pojam presijecanja bitna i funk-
,cija p_o,ygg!-k4 Wiederkehr. To nije samo Wiederkehr u
smislu onoga $to je bilo potisnuto * sama konstitucija
polja nesvjesnoga osigurava Wiederkehr. Tu Freud po-
tvrcluje svoju izvjesnost. Ali, odito je da rnu ona ne dolazi
otuda. Ona mu dolazi odatle $to prepoznaje zakon svoje
ielje, svoje, Freudove. On ne bi mogao napredovati tak-
vom odludnom izvjesno5Cu, da nije bio voden, kao Sto
nam tekstovi pokazuju, svqjom autoanalizpm.
A Sto je njegova autoxtaliza? do li g+
- Sto drugo
nijg!1o otkrivanje zakona Zelje uklonjenog u Ime-oca?
napreduje podrZan izvjesnim odnosom premh svo-
Ir:"d_
joj Zelji i oqim, Sto je njegov din, tj. konstitucija psiho-
analize.
Neiu Sire o tome, mada jo5 oklijevam da napustim
ovo podrudje. Ako bih se zadri,ao, pokazao bih vam da
kod Freuda pojam halucinacije kao procesa regresivnog
zaposjedanja percepcije implicira nuZno da sgbjekt mo-
ra biti posve subvertiran Sto je on, u stvari, samo u
trrrajnje prolaznim trenucima.-
Nesumnjivo, sve to ostavlja posve otvorenim pitanje
halucinacije u pravom smislu rijedi, kojoj subjekt ne
vicruje i ne priznaie da je u niu ukliuden. Bez sumnie,
to ie samo mitsko obiljeZavanje jer, nije sigurno da
-
sc rnolc govoriti o deliriju halucinatorne psihoze zamr-
54
Senog porijekla, kao 5to to dini Freud, prebrzo on 11
tome vidi oditovanje perceptivne regresije zaustavljene
Zelje. Ali, to Sto postoji nadin, po kojem Freud moZe
shvatiti da je moguia subverzija subjekta, pokazuje do-
voljno do koje rodke on poisfovje-iujd liibjikf" s onirn
Sto je izvorno subvertirano sustavom oznaditelja.
Ostavimo, dakle, ovo razdoblje nesvjesnoga i poclimo
prema pitanju, 5to je to ponavljaiij'e. Zato ie biti potre-
ban viSe nego jedan naS razgovor.
3
Ovo 5to vam sad.a imam reii, tako je novo premda
potvrdeno onim Sto sam obrazloZio o oznaditelju - da
sam smatrao da vam danas, bez ikakva ostavljanja - ka-
rata u rukavu, moram objasniti kako shvaiam funkciju
ponavljanja.
Ova funkcija, u svakom sludaju, nema ni5ta s otvore-
"nirh i zatvorenim karakterom kruga koji sam rtazvao
Wiederkehr:, Ne kaZem da je Freud uvodi, ali je prvi put
artikulira u dlanku iz 1914, Erinnern, Wiederholen und
Durcharbeiten, lto je upravo tekst na kojem se u analizi
zasnovala najveia glupost, koja zavr5ava u petom po-
giavlju u Jenseits des Lustprinzips.
Poku5ajte ditati na nekom drugom jeziku, a ne na
francuskorh, ovo-peto poglavlje, red po red. Oni koji ne
znaju njemadki neka ga ditaju u engleskom prijevodu.
Ako ditate ovo posljednje, usput redeno, imat iete se
dime zabavljati. Vidjet iere na primjer, da prijevod in-
stinct za Trieb, i instinctual za triebhaft irrra takve ne-
dostatke za prevodioca, iako ga on zadrilava svugdie
to postavlja
- jer nema niStacijelo
dosljedno ovo izdanje na plan
proturjedja, zajednidko izmedu Trieb .i
instinct tamo, u tekstu, nesuglasnost je tako nemo-
- dak
guia da se redenica ne moZe privesti kraju prevodeii
triebhaft s instinctual. Potrebna je pismena napomena
- At the beginning of the next paragraph, the Word
55
 Trieb... is .tnuch-.ttorerevealing of the urgency tlwn
the word instinctual. Trieb vas vi5e gura u strainjicu,
'rnali moji prijatelji, to je sva razlika od toboZnjeg
instinkta. , :"
Da vidimo, dakle, kako ,se Wiederholen uvodi. Wieder.
holen ima veze s Erinnerung, rememoracijom. Subjekt
pri sebi, remeinoracija biogrffie, sve to ide do izvjesne
granice koja se zove 1ga]qgr. Kad bih pred vama htio
skovati spinozistidku formulu koja se tide ovoga, rekSo
bih co gifatfti-adaeqtiala saiper ni{u Viwtd.6t.9 ft
-
Odgovarajuia misao, kao misao na razini gdje jesmo,
izbjggava uvijek istu stvar .-- po bilo da se kasnije nade
u svemu. Realno se ovdje uvijek vraia na isto mjesto -
na ono mjesto gdje subjekt kogitira, gdje ga res co-gltans
ne. susreie.
eitava povijest Freudova otkriia, ponavljanja kao fun-
kcije, definira se samo takvim usmjeravanjem odno6a
misti i realnoga. To je na podetku bilo lijepo, jer se
f\ radilo o histeridnim Zenskim osobama. Kako je proces
L rememoracije bio uvjerljiv kod prvih histeridnih osoba!
Ali, ono o 6emu se radi u toj rememoraciji, nije se mo-
glo znati na podetku nije se znalo da je ielja histe'
t..
ridne iene helja oca -koju treba podrZavati u njenom
I loga, posve blizu haler (izvladiti brod)
tstatusu. Nije dudno da se za dobrobit onoga koji preu-
zima mjesto oca, rememoriraju stvari sve do taloga.
U ovoj prilici napominjem da u Freudovim tekstovima
ponavljanje nije reproduciranje. Nema kolebanja u ovoj
todki Wiederholen nije Reproduzieren,
-
Reproducirati, to je ono Sto je smatrano da se moie
udiniti u vrijeme velikih nada katarze. Imali smo repro-
dukciju praprizora, kao Sto danas imamo slike majstora
za devct i pol franaka. Samo, Freud nam to ukazuje pri
svojim sljedeiim koracima, a nije mu potrebno mnogo
vremena da ih udini, da se ni5ta ne moZe doseCi, ni sru'
Siti, ni izgoriti, osim na simbolidan nadin, kaKo se to
kailc, in cf t'igie, in abseytia:"'.
Ponavljanje se najp'rije javlja u obliku koji nije jasan,
koji nc irlc od sebe kao reprodukcija ili uprisutnjenje,
56
u iinu (en acte). Eto za5to sam na dnu plode stavio din
r +alitii* upitnikom, da bih vam kazao da ie ovaj din
ostati na na5em horizontu sve dok budemo govorili o 'l 4
odnosima ponavljanja s realnim
Dosta je dudno da ni Freud, ni itko od njegovih epi-J
gona, nije nikad pokuiao rememorirati ono Sto je sva-
kome nadohvat u vezi sa dinom dodajmo, ljudskim
-
dinom, ako hoiete, jer koliko znamo postoji samo ljud-
ski din. Zalto din niie pona5anje? Uperimo odi, na pri-
mjer, na taj din koji je bez dvojbe 6in otvaranja utrobe
u izvjesnim uvjetima nemojte redi hara'kiri, naziv ie
seppuku. Zalto oni to-dine? Jer misle da je to za druge
neugodno, jer je to u strukturi din koji se dini u dast
4edenau. Zastanimo. Nemojmo Zuriti, prije nego li zna-
I
mo, i oznadimo to, da jedarr din, pravi din, ukljuduje
uvjjet dio str-ukture, da se odnosi na realno koje tu
nije odito.
Wiederholen. Ni5ta nije predstavljalo veiu enigmu
" posebno zbog te dvojne podjele koja strukturira cjelo- -
kupnu frojdovsku psihologiju, zbog nadela ugode i na-
dela stvarnosti ni5ta nije bilo veia enigma od tog
-
Wiederholen, koje je po rijedirna najodmjerenijih etimo'
kao Sto se dini
na stazi za vudu
-
posve blizu izvladenju subjekta, koji
uvijek vude svoju- stvar na nekom putu s kojega nema
odstupanja
A zaSto se ponavljanje najprije pojavilo na razini ono'
ga Sto nazivamo traumatska neuroza?
Freud je protivno svim n'euiofiziollzima, patolozima
i drugima, dobro ukazao da, iako subjekt ima pote5koia
da reproducira u snu sjeianje na intenzivno bombardi-
ranje od kojega potjede njegova neuroza - to mu u
budnom stanju ne zadaje brige. Koja je, dakle, ta ftmk-
cija traumatskog ponavljanja, ako se dini da ga ni5ta
ne moZe opravdati sa stanovi5ta nqdela ugode? ZayJa,d,gfi
bolnim dog-ac1qiem, kazat ie vam se - ali tko vlada,
gdje je tu gospodar, da zagospodari? Za{to govoriti tako
57
 .-="1
I

brzo, kad ne znamo gdje iemo smjestiti instancu l

koja
bi preuzela ovu operaciju zavladauuiiuZ I 5
Freud, u nizu t apisa od kojih ,u* lru- naveo
d.va
bitna, ukazuje da mi tu moZenio shvatiti Sto se
dogaila
u snovima traumatske neuroze samo na razini nalpiimi
tivnijeg funkcioniranja onoga u kojemu se radio odr_ rylri i autornaton
xzavanju veze
energije. -Nemojmo unaprijed utvarati da
r:. r1dt_ o bilo kojem raskoraku, ili o preraspodjeli
funk_
cije kakvu moiemo. naii n3 jednoj ponajprije beskrajno ,iy#ariza ni i e i d e arkam.
vi5e razradenoj razini realnoga. \iairotiv, ovdje
vidimo Teorija sna i
lodku tojoj se subjekt ne moie pribliZiti ut o ,e ,r* budnosti.
ne podijeli na izvjestan broj instanca. Moglo
Uf ," ,"li
ono Sto se kaZe za podijeljeno carstvo, di t., propudu predmet malo a u fort_da.
svaka koncepcija jedinstva psihizma, toboZnjeg
totalizi_
raiyieq, sintetizirajuieg psihizma koji ," ",iaiZ" -
Jo
Danas iu nastaviti s_ ispitivanjem pojma ponavljanja,
svijesti. takvog kakvog ga predstavrja Freudov diskuis i isklstvo
Na kraju psihoanalize.
- u prvomzamjenjuje
moracija malo-pomalo
razdoblju pokusa, kad se reme_
Namjeravam naglasiti da je psihoan aLiza, na prvi po_
iama sobom i pribli. ,
Zava sve vi5e jednoj vrsti fokusa, srediitu, ga:"-iied" * gled, sadinjena da nas vodi idealizmu.
da bi se svaki dogadaj trebao predati _ upravo Sam bog zna da su joj to predbacivali
dasu vidimo da se odituje ono Sto (u nazvati_
u tom ona red.ucira
iskustvo, kaZu neki, koje nas potide da -na dvrstom tlu
u navocl_
.nicirna,. jer potrebno je mijenjati smisao t.ii" ,i:"ei, a" nalazimo upori5te sukota, bitlie, odnosno eksploatacije
bi im se dao domet otpor-subjekta, koji-u tom iar,, dovjeka po dovjeku, razloge na5ih slabosti _-orru .rroii
pqstaje ponavlj anje.u-dinu. prema ontologiji teL,nji, za koje ona smatra da su prvot_
Ono 5to iu navesti iduii put, pokazat ie vam kako ne, interne, da su vei sve dane poloZajem rsubjekia.
s o.vim, prisvojiti dudesno dervrro i peto Dovoljno je da se prenesemo na tragove ovog iskustva
::ir: ,y ,v:r!
poglavljd Aristotelove Fizi*-e,-on upotrebljava dva iirara od njegovih prvih koraka nadalje pa da vidimo da nam
klJt. o]oa, naprgtiv, ni po demu ne dopu5ta da zakljudimo afo-
.apsolutno otporni njegovoj teorili,
nijoj :"koja je ikad nastala o funtciji"uzroka _ "^:r"rr.A*
dva iztraza
rizmom iivot je san. Ni jedna praksa nije vi5e od analize
koja su neprikladno prevedena kao sludaj i rr"Cu. usmjerena prema onome Sto je, u srZi iskustya, jezgra
nuai
se o tome, da se-ispita odnos koji A-iistoi"l realnoga.
urpostarrila
izmedu automatona ami sa stanovi5ta moderne mate-
znamo dl je - mreza oznaditelja i onog; sto
latife
oznaiava kao tyhd
1o
- reahola.
koje je za nas susret
- i
'Gdje mi sreiemo to realno? U onome Sto je
Pitania i odgovori nedostaju. analiza
otkrila, radi ie zapravo o bitnom susretu o jednom
- s realnim
sastanku na koji smo uvijek pozvani na susret
5. veljadc 1964. koje izmide. Zato sam na pioeu stavio nekoliko ;l."dt
58
59

,.1
-_.koje su za nas oznake za ono demu se Zelimo pritrXiiiti.
Najprije {1._t6}oju smo posuditi, to sam proSli put
{l rekao,
LI iz Aristotelova rjednika o istraZivanju uzroka. Mi
(>1l_smo je preveii kao susret s realnim. Realno je s--one.strg-a-
y9 .qtltomatona, povratka, uzvrata, zahtjeva znakova, ka-
mo 11?s ppravlja nadelo ugode. Realno uvijek leii iza
automatona, i odito je u cjelokupnom Freudovom istra-
Zivanju da je to njegova briga.
Sjetite se razvoja, tako sredi5njegza nas, Covjeka.vuka
da biste shvatili istinsku Freudovu zaokupljenost, raz-
mjernu njegovom otkrivanju funkcije fantazma. On go-
tovo s tjeskobom prianja ispitivanju Sto je prvi susnet,
realno, koje rnoZemo potvrditi iza tantazma. Osjeiamo
da to realno tokom cijele ove analize odvladi za sobom
subjekt i gotovo ga svladava, i toliko usmjerava istraZi-
vanje da se nakg_a.Fv€€a danas moZemo zapitati nisu li
ta groznica, ta prisutnbst, ta Freudova lelja, mogle u
njegova bolesnika uvjetovati kasniji razvoj .njegove
psihoze.
Tako, nema razloga da se s ponavljanjem pobrkaju
ni povratak znakova, ni reprodukcija, ili modulacija's
jedne vrsti potaknute rememoracije. lponav*-j
. pona5anjem
je
ljanje nedto Sto je po svojoj pravoj prirodi u analizi
uvijek zamagljeno, zbog toga Sto se ponavljanje i prije-
nos poistovjeiuju u konceptualizaciji analitidara. To je
upravo mjesto gdje treba unijeti distinkciju.
Odnos prema realnome,,o kojem se u prijenosu radi,
iztazio je Freud ovako ni5ta ne moZe biti shvadeno
in effigie, in absentia - a ipak, zar nam prijenos nije
-
dan kao lik, i odnos prema odsutnosti? Ovu dvosmisle-
nost realiteta koja je u pitanju u prijenosu mogli bismo
razmrsiti samo polazeii od funkcije realnoga u ponav-
lianju.
Ono $to se ponavlja, zapravo je uvijek ne5to Sto na-
- izraz nam dovoljno govori o svom odnosu prema
.stajc
tyhC * kao slutajno. Tu se mi analitidari ne damo nikad
nasarnariti, nc Ll nadelu. U najmanju ruku, mi ukazu-
jemo trvi.iek rlt sc ne smijemo dati uhvatiti, kad nam
60
-a
subjeht kate da se dogodilo ne5to 31o ga je tog dana
rspr:ijeiilo da ostvani svoju volju, niime da dotle na
sgansu. Ne treba prihvaiaii qtvaii na t-e,.ryelju izjavq-.pub-
"
jehtq irrada imamo upravo posla s tom zaprekom, s
-
tom pote5koiom na koju nailazimo svaki das. To je pravi
nadin shvaianja, koje nalaZe novo de5ifriranje odnosa
subjekta prema onome Sto dini njegov poloZaj.
funkcija tyhd,, realnog kao susreta - susreta utolikcr
Sto rnoie biti neostvaren, 5to jest bitno neostvaren susret
najprije pojavila u povijesti psihoanalize u obliku
-koji je sAm se po sebi vei dovoljan da pobudi na5u paZnju
u obliku traumatizma.
- .Uodljivo je, da se u zadetku analitidkog iskustva real-
I no. prikazalo u otliku onoga Sto je u njemu nemogude
II +, i-
isimil.irati u obliku traume, odreclujuii sav njen slijed,
-
i nameiuii mu prividno sludajno potil"klo. Naiazimo se
u srii onoga Sto nam moZe omoguiiti da shvatimo radi-
" * kalni karakter konfliktnog pojma, koji je uveden kao
suprotstavljanje nadela ugode nadelu stvarnosti zato
ne bismo rnogli shvatiti da nadelo stvarnosti ima zbog-
svog ut;:ecaja posljednju rijed.
U stvari, traumu zami5ljamo kao ne$to 5to treba biti
tarnponirano subjektivirajuiom homeostazom koja u-
srnjerava ditavo funkcioniranje definirano nadelom ugode.
fskustvo nam onda postavlja problem koji proizlazi iz
tog-a 5to je u samom primarnom procesu saduvana us-
traj.nosi .traume da se podsjeia na nas. Tu se trauma*-\
doista pojavljuje i 6esto je razotkrivena. Kako san, no-
si[ac ie.lje subjekta, moZe proizvesti ono 5to ponavlla-
njern ponovo budi traumu ako ne njegov lik, barem
ekian koji nam pokazuje da- je trauma iza njega?
,Zaklljudimo, da sustav realnosti, ma koliko se on dalje
r37vija, drti zarobljenikom mreZe nadela ugode, bitan
dio onoga Sto jednostavno pripada realnom.
. Moram sondirati tu realnost, ako 'se tako moZe reii,
dija .je prisutnost za nas pretpostavka, tako da razvojno
kretanje, kakvo nam, na primjer, predstavlja jedna M6-
6t
lanie Klein, ne bude svodivo na ono Sto sam svojevre-
rneno nazvao livot je san.
;
Ovom zahtjevu odgovaraju one radikalne todke u real-
nom koje nazivam susretima i zbog kojih poimamo stVar-
nost kao unterlegt, untertragen, Sto ie se prevesti istom
rijedi, koja je u francuskom dvosmislena, souffiance.
Realnost je tu en souffrance, u zastoju. A Zwang, nrigjla,
koju Freud definira pomoiu Wiederholung, trali skre-
t4nje primarnog pJocesa. i ,:
no budi. Ja sam, koliko znan; pgiie nego li se ne probu'
dim takozvano ved naznateno u mo'
- "ktp$go*jg"
jim spisima, jest sam nadin priSutnosti ovoga iesam pti'
je buclenja. Ono nije uopde ekspletivno, orlo ie izraz
moje ukljudenosti, svaki put kad se ona treba oditovati.
Francuski jezik je definira u dinu njezine upotrebe. I/o-
6ete li zavriiti prije nego Ii on ne dode? nije vaZno jes-
l
te li vi zavr5ili, nedaj boi,,e, da on dode- prije. Hoiete li
i proii priie nego li on dode jer, kad vi budete do$li,
I

I
on vei neie biti tu.
-
"
Tr,imarni pro""r'- koji nije ni5ta drugo nego li ono Pogledajte kamo vas vodim prema simetriji ove
dto sam vam u zadnjim predavanjima poku5ao definirati -
strukture koja dini da se, nakon udarca butlenja, mogu
u obliku nesvjesnoga jo5 jednom shvatiti u
- trebamo
njegovu ishustvu rascjepa izmedu percepcije i ,svijesti,
prividno odrZati samo u odnosu sa svojom predodZbom,
l koja, prividno, 6ini od mene svijest. Na neki nadin to je
na onom mjestu za koje sam rekao da je bezvremeno, \
t smotan odraz u mojoj svijesti ia zahvadam ,samo svoju
koje primorava da se postavi ono Sto Freud n4giva, predodZbu. -
,

odajuii po5tovanje Fechneru, die Idee einer amderer Lo- I

I da li je to sve? Freud je dosta puta rekao, da bi tre'

kalitAt drugi lokalitet, drugi prostor, drtga scena,
-
iunedu percepcije i svijesti- l
bao nije to nikad udinio
jgsti.- MoZda iemo bolje vidjeti- vratiti se na funkciju svi-
o demu se radi, shvativ5i
ofio" Sto motivira pojavu prikazane realnosti
)

2'.
Taj primarni proces moZemo shvatiti u svakom dasu.
Neki dan sam bio probuclen iz kratkog sna u kojem
sam traZio odmor, nedim Sto je lupalo o moja vrata pri-
je nego li sam se probudio. Ovim uiurbanim udarcirna
vei sam bio oblikovao san, san koji je izraiavao ng$to
drugo, a ne ove udarce. A kad se probudim, ako posta-
nem svjestan ovih udaraca ove percepcije
- oko njih
ja ipak rekonstruiram svoju-cjelokupnu predodZbu.Znam
da sam tu, kada sam zaspao i Sto sam traZio ovim spa-
vanjem. Kad dopre buka udaraca, ne do moje percepci-
je, vei do moje svijesti, moja se svijest ponovo uspo-
stavlja oko ove predodZbe da ja znam da sam pod
- Vidimo
udarom buclenja, da sam knlocked.
AIi, pritom se trebam upitati Sto sam ja u tome,6asu
-kadusamtako neposredno prethodnom i odvojenom dasu,
podco sanjati pod tim udarcem koji me privid-
62
- naims,
fenomen, udaljenost, sAm zijev koji uspostavlja budenje.
I
Da to naglasimo, vratimo se snu koji je sav sazdan
na buci
-
i za koji sam vam dao dovoljno vremena da
ga nadete - u.Tumaieniu snova.:Sjetite se onog nesretnog
oca koji je oti$ao prileii u sobu susjednu onoj u ko'
joj leZi njegovo mrtvo dijete ostavljajuii dijete na
-
duvanje, kako kaZe tekst, jednom drugom starcu i ko-
jega odjednom nedto budi, Sto? -
to nije samo realnost,
iok, knocking buke proizvedene- da ga podsjeti na real-
nost, vei to prevodi todno u njegovu snu kvazi-identitet
onog Sto se zbiva, samu realnost prevrnute svijeie koja
pali krevet u kojem podiva njegovo dijete.
Evo nedega, Sto ne izgleda naznadeno da potvrdi Freu-
dove teze u Trautndeutung da je san ostvarenje lelje.
da tu izbiia,
-
gotovo prvi put u Traumdeutung,
t jedna funkcija sna koja je prividno sekundarna::- sa{l
ovdje samo zadovoljava potrebu da se produZi spavanje.
Sto Freud ieli kazati, navodeii na tom mjestu upravo
63
 taj san nagla5avajuii da je on puna potvrda za njegovu u izgovot'cnoj redenici? Nije li nastavljeni san' 1ko pogtt
reCi, bitno posveden promadenoj realnosti? -
realnosti
tezu u vezi sa snom? u bez-
koja ne moie nastati, vei ponavljati se beskrajno'
Ako je funkcija sna da prodtrZi spavanje, ako se san
gtu"ie"o nikad dostignuto buclenje' Do kakvog susreta
moZe toliko pribliliti realnosti koja ga izaziva, zar se ne
iroie doii s tim zauvijek nepokretnim biiem dak ako
bi moglo kazati da bi se ovoj realnosti moglo odgovoriti j ako ne, do onog koji
-se dogada
boz prekidanja spavanja? konadno, postoje somnam- ;il;;plamen pla'
bulne aktivnosti. - ;;;;" dasu kad ga na nesreiu sludajno zahvata
men? Gdje je realnost u toj nesreii? - ako ne u
tome
Postavlja se pitanje na koje, uostalom, navode sve
prethodne Freudove indikacije, koje glasi ;;:; ;;;?*l"ije ponavlj a porno.6u realnos[i'- real'
Sro nas to
budi? Nije li to jedna druga realnost z snu?- ona real- nosti u kojoj je onaj koSi;e Uio zadrtilen da bdije pored
nost koju nam Freud opisuje ovako - Kind an
Dass das tijela, ostao ipavati,iak i tua otac- dolazi nakon budenja'
- "iut je doilo do susreta, uvijek promaSenosl
seinem Bette steht, da je dijete pored njegova kreveta, !13edu
ihn an Arme fasst, hvata ga za ruku i Sapuie mu predba-
"
sna i buclenja, izmedu onoga koji uvijek spava i diji san '
neCemo doznati, i onoga t<o;i ;e sanjao samo zato
da se
cujuii, und ihm vorwurfsvoll zuraunt: Vater, siehst du
denn nicht, Ode, zar ne vidiS, dass ich verbrenne? da ja ne probudi.
gorim? Aio Freud zadivljen vidi u ovome potvrdu teorije Zelje'
ViSe je realnosti, zar ne,u ovoj poruci, nego u buci to je znak da je san samo fantazam koji 1e!11i.uY1.""ni"t'
uslijed koje otac identificira neobidnu realnost onoga Jer, samo se u snu potvrduje da je sin-j95iiv\$ii:lrtvo
Sto se zbiva u susjednoj prostoriji. Zar se u ovim rijedi- dijete, koje hvata svoga oca z^ ruku, ot<".ry11a--v-imia' oz'
rrlo rn€ dogada proma5ena realnost koja je uznrkovala hafa"a onostranost, koja izbija lz sna' telii se tu upri'
smrt. djeteta? Zar nam sAm Freud ne kaZe u toj redenici, r"*i":" kroz gubitak zami5ljen na n-ajokruJnijsj 'to6kj
zaista je-
treba raspoznati to Sto ovjekovjedtje za oca ove rijedi, pr"atltu. Sarno se u snu moie dogoCiti o-vaj
zauvijek odvojene od mrtvog djedaka, koje mu je moZda, clinstven susret. Samo ritual, uvijek ponavljani din'- mo'
pretpostavlja Freud, bio izgovorio zbog groznice + ali, Ze obnoviti uspomenu na ovaj susret za pamtivijgk -
tko zna, tnoida ove rijedi ovjekovjeduju odevu griZnju jer, nitko ne moZe reCi 5to je to smrt djeteta * ako ne
savjesti, jer onaj koga je ostavio da bdije pored kreveta r.,tac kao otac to je-st-ni$tavno svjesno biCe)
f -
Jer, istinska formui6 ateizma niie Bog ie mrtwv - dak
svoga sina, starac, neie moZda biti -sposoban da dobro
izvr$i svoje zadulenje, Die Besorgds dass der greise )( uto i,rt"-eljuje funkciju oca na njegovu u-b.ojstriu' Freud '

Wiichter seiner Aufgabe nicht gewachsen sein dilrfte,",ne- I

."^:
,iiir i;;;;il
i;'i;;k; arci;;a jest Bog ie nesvje'
(e, rnaLda, biti na visini svog zadatka. I doista, on je Iv stun. -=--,
Budenje nam pokazuje buelcnje svijesti subjekta kroz
zaspao.
L4 Zat vas ova redenica u vezi s groznicorn ne podsjeia predstavijanie onoga Sto se zbilo - rr":l:t?", sludaj u
realnosti,- kojem se treba suprotstaviti' Ali' kakav
je 19
na ono Sto sam u jednom od svojih posljednjih preda- onaj koji
vanja nazvao gzrokom groznice? Radnja, ma koliko ona bio dogadaj i faa svi spavaju istovremeno'
-
se htio odmoriti, onaj koji nije mogao izdtLali bdijenje
vjerojatno bila hitna, da se sprijedi ono Sto se dogada u
sus.iednoj sobi nije li moZda isto tako doiivljena, u i onaj pred dijim je krevetom netko clobronamjeran mo- jed-
svakom sludaju,- sada prekaslo odnosu spram onog ,uo ,Lei
-
Reklo Li se da spav:a,,kadmi znamo samo
o dcmu sc radi, spram psihidke -,u
realnosti koja se oeituje no, a to je, da se u cijelom ovom svijetu utonulom u
65
\(o+ )
\-/4. ,
 1
I
t

san, duo samo jedan glas -1 Oie, lar ne vidii da g"o11m?,,

Sama ova redelica je varnica I koji moramo ponovo istraZiti u onome Sto je san oba-.
ona donosi ii*" vio, omotao, Sto nam je skrio,-iza manjka predodZbe d.iji'
)

gdje padne a ne vidimo ono- Sto plamti kad"uir."

nas vatra i
je tu samo zastupnik. Tu je realno koje viSe od svega
zasljepljuje -dinjenicom da se vatra oslanja na Unterlegt,
.).

I
na Untertragen, na realno.
Upravo nas to navodi da u ovoj redenici iz sna, odvo_
jenoj od oca u njegovoj patnji, sagledamo nalidje onoga
Sto ie biti, kad se on probudi, njegova svijest i da ie
zapitamo Sto je u snu korelativ te predodZbe. Ovo pita_
nje je utoliko upadljivije, Sto ovdje san doista vidimo
kao aali6je predstavljanja to je slikovnica sna, a to je
prilika za rras da naglasimo- ono ito Freud, kad govori o
'nesvje. snom, oznadava kao ono Sto ga bitno odredule _
' Vorstellungsrei.prtisentanz. Tlln:e ,rrifii, kao Sto
3e p"reoe_
deno,,'?eprezentativ5ri pr.itSffiit (lS reprdsentant iepre-
sentatif),'vei zastupnik predstavljanle. U sljedeiem izla_
ganju razmotrit iemo njegou,t f"ttt<"i;i,
Nadam se da sam uspio omoguiiti vam da shvatite Sto
je kod zauvijek proma5enog suiietq dvorno i 5to u Freu_
dovu tekstu stvarno podrZava ono Sdo mu se u ovom snrl
dini apsolutno primjerno.
Sada nam treba obiljeZiti mjesto realnog, koje ide od
traume do fantazma
Sto je fantazam uvijek
- utoliko
upravlja naSe aktivnosti, a psihoanaliza nam to oznadava..
3
Tako se dogodilo da ie Freud donio rje3enje za prob-
lem, koji je ryjo-ifgii,isp.-i,tivai du5e p1.rje niega Kierke-
gaard vei usredotodio na ponavljanj\ -
-r'bio
Pozivam vas na ponovno ditanje teksta pod tirn naslo-
vom, tekst koji je bljedtav od lakoie i ironidke igre,
zaista mocartoviiki u svom donZuansksm nadinu ru5enja
. ljubavnih obmana. Kod mlaclog dovjeka, diji nam ujedno
i smijeian portret Jaje ki"rkegaard, s o5tri-
-# potrcsan
nom, bez moguiih replika, nagla5ena je ova crtq, loja
4
I je u njegovoj liubavi upuiena putem sjeianja sqma sg!i.
t - Zaista, ne postoji li tu ne$to dublje od La Rochefoucaul-
I
dove izreke lcako bi malo njih iskusilo ljubav da im
nisu obja5njeni- njeni nadini i putovi? Da, ali tko je za-
I
;- podeo? A zar sve u biti ne podinje s varkom prvoga koii
I je obuzet ljubavnim darom tko je dopustio da ovaj
I

samo ekran koji prikriva ne5to posve primarno, deterini- i / c'ar budc cgzaltacija drugoga,-postav5i zarobljenik ove eg-
nirajuie, u funkciji ponavljanja. Uostalom, to nam ujed_ 'taltacije, njene zahuktalosti koja je, s drugim, stvo-
no obja5njava dvosmislenost u funkciji buclenja i u funk_ rila najlaZniji zahtjev, zahtjev - za narcisnom satisfakci-
ciji realnoga u tom buclenju. Realno moZemo prikazati iom, bilo da ona pripada idealu ja, ili pripada tome
pomoiu nesretnog sludaja, male buke, malo_realnosti, Sto ja koji sebe smatra idealom? -
potvrduje da ne sanjamo. Ali, s druge strane, ove realno-
Kao ni u Kierkegaarda, ni u Freuda se ne radi ni o
sti nije malo, jer ono 5to nas budi jest druga realnost kakvom ponavljanju koje podiva na prirodnome, ni o
skrivena
I'a manjka onoga Sto nadomje5ta prldodtbu _ kakvom povratku potrebe. Povratak potrebe smjera na
to jeTrieb,kahe Freud.
PaZnja! ni,smo jo5 rekli Sto je taj Trieb _ ako on kriv- 6 potrr-'irriu, lioja jc na usluzi apetitu. Ponavljanje traLi
nesto novo. Ono se okrede prema ludidkom, koje od tog
njom predodZbe nije tu, kakav je Io Trieb o kojem je -I novog stvara svoju dimenziju to nam Freud takoder
rijcd nrolemo smatrati kao Trieb koji Ce tel d;i. -
- trc viclicti ga
Kaho rla btrdcnjc ima dvostruki smisao _ da
haZe u tekstu poglavlja o kojem sam vam pro5li put dao
podatke.
budcnjc ko.ic nus vraia u konstituiranu i predodenu real-
nost ima rlv,slrrrktr ul.gu? Stvarno je s one_strane sna Sve Sto se u ponavljanju mijenja, modulira, samo je
otudenje Odrastao dovjek ili naprednije
66
:j*-.r"-*{".
 t-
dijet-e traZeu w9;1m akti""rrJila, u igri, +ovo. Ali, ovaj
.pomak prjkrlva pra.vg -t4inu ludidkoga, naime najradikai-
iiju razliditogl koju uspostavlja ponavljanje u sebi sa-
mom.'nogitda;te to u djeteta, u njegovoj prvoj kretnji,
u dasu kad se ono oblikuje kao ljudsko biie, to se odi-
tuje kao potreba da prida bude uvijek ista, [a njeno is-
pridano ostvarenje bude ritualizirano, tj. doslovno isto.
t" Ovaj zahtjeu za jasnom konzistencijom detalja njegova
pripovijedanja inadi da catvarenje oznaditelja neie'.ni-
kada moii biti dovoljno briiljivo u njegovoj merfidiiZa"
ciji da bi dostiglo oznadavanje prvenstva znadenja kao
takva. To znadi, dakle, uzmicanje, prividno, razvijajuii ga
rnijenjanjem znadenja. Ovo mijenjanje dini da se zabo-
ravi cilj znalenja, preobraZavajuii njegov din u igru i
rastereiujuii ga u pogledu nadela ugode.
Kad je Fleud shvatio ponavljanje u igri svog unuka,
u uderstalo,m fort-da*, on"moZe naglasiti da dijetd fa+qpg
nira udinak nestanka svoje majke, tako da sebe dini uzro'
kom toga nestanlia ovaj fenomen je sekundaran. Wal-
lon to nagla5ava, dijete u prvi mah ne nadzire vrata kroz
koja je majka liSfu, pokazujuii tako da odekuje da ie
je=pon_qv=o- qu.
-vidjeti, ved otprve usmjerava svoju paZnju
na mjesto gdje ga je ona napustila, na mjesto koje je
ona napustila pored njega. Zijev, lng-sq naznadenom
odsutno5iu uvijek je otvoren, on osfdje uziokom centri'
fugalnog plafua gdfe, orio Sto se bira, nije drugi kao lik
u kojem se projicira subjekt, ved kalem vez^rt za'niega
pomodu niti koju on drZi kalem, gdje se izralava ono
-
5to se od njega odvaja u ovom ogledu, sarnosakaCenje,
polazeii_gfu&ojeg\ie se red znatenja ocrtati u perspekti-
vi. Jer, igr*'kalgwia jest odgovor subjekta na ono Sto je
stvorilo odsutribst majke na granici njegove domene, uz
njegovu kolijevku, naime jalak oko kojeg se samo rnoie
igrati preskakanja.
* Itort-da (onamo-ovdje) rijedi su jednogodiSnjeg djedaka diju
igrrr Freud analizira u II. poglavlju >S onu stranu nadela ugode<
(l'ritrt. ur.).
58
:1 ,
Ovaj kalem nije majka svelgqg_pa 4alu lo;4icu_g-qlljgd
nekakve igre dostojne JivaioA to je malo ne-znam-Sto
-
subjekta koje se odvaja svebivajuii jo5 nj,e-pg.,prip-a_dng,
jo5 zadrZano. Tu treba reCi, prema AiiCiotelu, da dovjS-
j
tIt
l/l/t' . misli sa svojim predmetom.'Sa svojim piedmetom dijete
f preskade granice svojega podrudja koje se pretvara u
okno i zapodinje s urokom. Ako je istina da je oznaditelj
prvo obiljeZje sqbjekta, kako ne preltoznati :-: safiiddi
dinjenicom da je ova igra praCena jednom od prvih opo-
zicija koja sg pojavljuje da moramo naznaditi subjekt
tu,ir predmetu -
na koji se ova opozicija primjenjuje, upra-
vo u klup[u. Ovom predmetu dat iemo zatim ime iz
lakanovske algebre malo a.
Skup aktivnosti-simboliziri ponavljanje, ali nikako
ponavljanje potrebe koja bi zahtijevala povratak majke
i koja bi se oditovala jednostavno u kriku. To je ponav-
ljafije odlaska majke kao uzroka za Spaltung u subjektu
natk-qlljeno alternativnom igrom fort-da, koje znaii
*-
tu i tampli koje u svojoj naizmjenidnosti smjera samo
to' da bude for.t nekoga d.a, i da nekoga fort. Ono cilja
na ono dto u biti nije tamo kao predstavljeno jer, to
-
je samo igra koja je Represiintanz neke Vorstellung. Sto
Ce postati Vorstellung, kad to Represiirttanz majke
njenom crteZu oznadena potezima, gvadom Zelje - u
bude
opet nedostajalo? -
I ja sam vidio, vidio svojim odima koje je otvorila rnaj-
dinska vidovitost, dijete traumatizirano zato 5to odlazim
usprkos njegovom pozivu prerano nagovijeStenom u gtrastr,,
koji se obnavljao jo$ mjesecima vidio sam ga, jo5
-
dugo vremena nakon toga, kad sam uzimao to di.jete
u narudaj vidio sam da spu5ta glavu na moje rame
da:utone u -san, san koji je jedfuri u stanju da mu omoguii
pristup Zivom oznaditelju, koji sam bio od dana traume.
fa siia koju
sam vam danas dao zafunkciju tyhd,, bit
Ce nam bitna da razludimo ono Sto je duinost analitiiara
u tumadenju prijenosa.
Neka mi za danas bude dovoljno da naglasirn, da nije
69
 I
,uzaludno 5to se analiza postavlja kao radikalniji mo'du- i ima organizatorsku funkci ju za razvoj. Kastracijska
latof ovogodnrrsa;"eovj*a,pre$ltt-sviietu;+-koii je-dugo -tjeskoba je poput Zice koja probada sve etape razvoja.
\/refirena uziman za spoznaju Ona usmjerava sve odnose 5to prethode njenoj pojavi
Ako spoznaju nalazimo tako desto u teoretskim napi- u uiem smislu rijedi odbijanje od
'sinra gdje se odnosi na ne5to analogno relaciji ontogene' - svaki od ovihdojke,
plina itd. Ona kristalizira
analna disci-
momenata u dija-
.ze plema filogenezi to je samo zbrka, a iduii put iemo lektici dije je sredi$te lo5 susret. Ako su stadiji posto-
-
pokazati da se sva originalnost psihoanalize sastoji u jani, to je zbog funkcije njihove moguie registracije u
torne, da ne usredotoduje psihotro5ku ontogenezu na te ta- izrazrma lo5eg susreta.
kozvane stadije koji doslovno nemaju nikakve odre- Snedi5nji lo5 susret je na spolnoj razini. To ne znadi
-
'dene osnove u razvoju u bioloSkom smislu. Akc razvoj da stacliji dobivaju spolnu boju koja bi se podela Siriti
posve oZivljava uslijed nesreie, uslijed neprilike tyh6, to od kastracijske tjeskobe. Naprotiv, zato Sto se ova em-
je u onoj mjeri u kojoj nas tyhd dovodi na istu todku patija ne stvara, govorimo o traumi i o praprizoru.
gdje je predsokratovska filozofija poku$ala motivirati sarn
svijet. 12. veljade 1964.
Negdje joj je trebao clinamen. Demokrit kad je po'
vei -
protivnik
€ ku5ao to oznaditi, postavljajuii se kao diste
funlicije negativiteta pri uvodenju misli - nam kate
-
mije prqilb to lto ie bitno, i dodaje pokazujuii vam
-
.da je ved u to doba, Sto je jedna na5a udenica nazvala
arhaidkom etapom filozofije, manipulacija rijedi bila ko-
ristena kao u vrijeme Heideggera to niie p'1db', to ie
-
derr, Sto je u grdkom kovanica. On nije rekao Srr , a da i
ne govorimo o dl , Sto je rekao? rekao je, odgovara-
- pitanje o idealiz'
juii na pitanje koje je i na5e dana5nje,
rnu. Niita, moZebiti? ne moiebiti niita, ve6 ne ni|ta.
- -
ODGOVORI

F. DOLTO: Ne vidim kako bi se opisivanie formira'

-
nja inteligencije prije tri; ietiri godine obavilo bez sta'
dija. Mislim da se za fantazme obrane od kastrociie i pre'
,krivania kastracije, iednako kao i za prikrivanie kastra'
,cije, treba pofivati na stadije.

Opis stadiia, tvoritelia libida, ne mora se pozivati na

prirodno pscudo-zrenje, koje uvijek ostaje mutno. Stadiji
sc urgnnizila.iu oko kastracijske tjeskobe. Kopulatorni
.din uvorln u se ksualnost je traumatski eto jednog reza
-
'70
 1l
{)

i,1
'j)

O POGLEDU
KAC PREDMETU MALO a

i. .

I
I

(l
 6

Sltiqa oka i pogleda

Shiza subiekta.
st trawnatizma.
P atvoreno
Mauric e Merl eau-Panty.
Filozofska tradiciia.
Mimetizam,
SvevideCi-
U snu to pokazuie.

ltJastavljam"
IAlietlerholwng, podsjetio sam vas na to a vei sam
vam clovoljno rekao, da bih vam naglasio u - etimolo5koj
referenci koju sam vam dao, haler (vuti), to da ona im.
plicira zamornu konotaciju.
'
\1e li,. izvlg(it i..Izy_laiiti Sto ? MoZda treba iskoristiti dvo.
smislene rijedi na francuskom ,l.izvtatitt na iie.{u (|trer au
sort). Taj Zwang bi nas onda riffijeravao'pidila corte
f*o.rcie ako je samo jedna karta u igri, ne mogu izvuii
dlugu. -
'Karar]<ter skupa, u matematidkom smislu, koj;i prg6"
stavlja stranu oznaditelja, i koji ga npr. suprotstavlja
neodredenosti cijelog broja, omoguiava nam da shvati-
nro qhegru gdje se odmah primjenjuj e tunkcija carte
forcd.a. alo-je Subiekr Subjekt oznaditelja ---hjime odre-
den moZemo zamisliti sinkronidnu mreZu kakvu on
daje -u dijakroniji prvenstvenih udinaka. Shvatite da se
tu ne nadi o nepredvidivim statistidkim udincima, ved da
sama struktura mreZe implicira povratke. Tu je lik koji,
pomocu eliicidaEij e -orio!A- gid- nizivamo' strategij ama, za
. r"-ll

nas dobiva Aristotelov aryt^o.1&q;l,a&:,.A isto tako mi auto-

r ct t i zr t t
rt
E1\prevodimo Zw an g iz W i e d erholun gzw ang, kao
prinu(l p/ravljanjb.
I
v75
w!*i^11tf,*4.*.,<^ m

I ono {io se izraiava u dnu tjeskobe ovog sna?
Iznijet iu vam kasnije dinjenice koje navode na to, u
izvjesnim trenucima onog infantilnog monologa neopr€z-
no okvalificiranog egocentridnim, da su te igre koje pro-
matramo disto sintaksidke. Ove igre zavrise od polja koje
nazivamo dreds.v_jesnirh, ali tvore, ako mogu reii, leli5te
nesvjesnog rezewata
- to mreZe.
dijanaca, unutar druStvene
treba shvatiti kao rezervat In-
Sintaksa je, naravno, predsvjesna. Ali subjektu izmide
to, da je njegova sintaksa povezana s nesvjesnim teze:tlva-
tom. Kad subjekt prida svoju pridu, latentno djeluje ono
Sto upravlja ovom iintaksom i dini je sve zatvorenijom.
Zatvorenijom u odnosu na Sto?
podetka svog opisa psihidkog otpora - nanaziva
ono Sto Freud od
jezgrom.
Ako kaiemo da se ta iezgra odnosi na neSto traumat-
sko, to je samo pribliZno. Od otpora subjekta treba nam
razlikovati taj prvi otpor diskursa, kad se on steZe oko
jezgre. Jer, izraz otpor subjekta implicira i previ5e, jedno
pretpostavljeno ja, za koje nije sigurno
se ovoj jezgri - pribliilavajuii
da je to ne5to Sto moZemo opravdano
- ja.
okvalificirati kao
Iezgra mora biti oaradena kao ne$to Sto pripada real-
nome utoliko Sto je identitet percepcije nje-
- realnome
no pravilo. U krajnjem, ona se temelji na onomo Sto
Freud smatra jednom vrsti predujma, koji nar4, preko
osjeiaja realnosti koji je autentificira, potvrduje da slno
u percepciji, Sto to znadi? je
subjekta, to se zove budenje. - ako to samo od strane
i kom prijenosa. Bit ie na5 problem, kad budemo pri5li
Ako sa.rq pro$li put preko sna iz sedmog poglavlja'Tar-
maienia snoy4 pristupio onome o demu se radi u ponav.
ljanju, to je zato Sto izbor ovog sna
tako zatvorenog, tako dvostruko, trostruko - tako ograderiog,
zatvorenog
jest ovdje indikativan, bududi da se radi o procesu
-sna rr n.icgovoj krajnjoj snazi. Da li je realnost
koja od-
redlujc brrrlcrrjc lagani Sum usprkos kojemu se carstvo
snov:r i lcl.jn otlrllva? Nije li to ne5to drugo? Nije li to
76'
/
naime,
- toliko
r
i
najiittimniji odnos oca prema sinu, a koji ne izbija
i u ovoj smrti, koliko u onome Sto je ona onostrana, u
l
smislu sudbine.
Izmedu onoga Sto se zbiva sludajno, kad svi spavaju
svijeia koja pada i vatra na plahtama, besmisleni doga- -
daj, nesretni sludaj, lo$a sreia i onoga Sto je potresno,
-
mada zamagljeno , t pde, zitr ne vidii, ja gpfjln postoji
isti odnos koji imamo u poiravljanju. To je ono-5to nama
predstavlja izraz neuroza sudbine, ili neuroza neuspjeha.
Nije proma5eno prilagodavanje, vei -susret.'r
rtyLh*{
To, Sto Aristotel formulira da J*&'il}r"tinira time
Sto nam moie doii samo od - bida sposobna za izbor,
proairesk, da nam tyhd, dobra ili lo5a sreia, ne moZe doii
od neZivog predmeta, od djeteta, od Zivotinje ovdje je
-
iskonstruirano. Sam dogadaj u ovom primjernom snu
nam to pokazuje. Sigurno, Aristotel oznaduje na toj tod:i
isto ono ogranidenje koje ga zausiavlja na rubu nastra-
Trih oblika spolnog pona5anja, koje on moZe okvalificirati
samo kao teriotes, monstruoznosti.
Zatvoreni-stiad odnoir i"*"ao dogailaja koji se po-
navlja i prikrivenog smisla, koji je istinska realnost i
vodi nas prema nagonu
- daje
rnistifikacija ovog artefakta
nam izvjesnost da se de-
u tretmanu, koji se zove pri-
jenos, ne sastoji u dovodenju na ono 5to se naziva aktual-
nost situacije. Smjer koji se ukazuje u ovom svodenju na
aktualnost seanse ili niza seansi, nema propedeutidku
vrijednost. Todan pojam ponavljanja treba postiii u dru-
gom smjeru, koji ne moZemo zamijeniti cjelokupnim udin-
funkciji prijenosa da shvatimo kako nas prijenos moZe
dovesti do srZi ponavljanja.
Upravo radi toga je potrebno najprije utemeljiti ovo
ponavljanje u samoj shizi koja nastaje u subjektu na mje-
stu susreta. Ta shiza udpostavlja karakteristidnu dimen-
ziju, analitidkoS ollrica i iskustva, koja omoguiuje da
shvatimo realno u njegovu dijalektidhom upadu, kao pr-
77
 2
\rotno nelrmjesno. Upravo tu pri subjektu realno najvi$e
sudjeluje u nagonu do kojeg iemo doii na kraju, jer
- Tamo
- slobodan t<3(q-jesu- dulrr"rtavim putem ko.
ie nam samo ovaj predeni put pomoii da shvatimo od jim vas vodi6i, na nafin-ko;i mi iZgteaa"najb'otjf .-pn:-
dega se on odvraia. vladeii svoju krivu iglu kroz tapiseriju, ja preskadem na
Jer, konadno, za5to je praprizor tako traumatski? Za- onu stranu gdje se postavlja pitanje koje se nudi kao
Sto je on uvijek ili p-rerin ili prekasaa?Za5to subjekt u raskriie izmedu nas i svih onih koji pokuSavaju zamisliti
tome ili previ5e uZiva barem smo tako, najprije, shva- put subjekta.
-
tili traumatski kauzalitet opsjednutosti - ili prernalo' Da li taj put, ukoliko je on traZenje istine, treba pro-
kao kod histerije? ZTito on ne budi subjekt odmah' ako krditi u nadem avanturistidkom stilu, s njegovom trau-
jeistinitodajesubjekttakodubokolibidan?Zastojetu mom kao odrazom izvjeStadenosti? Ili ga treba lokalizira-
dogartaj toliko dystyhia? Zalto le saliiglanie -pseudo in-
ti tamo gdje je to tradicija oduvijek dinila, na razinu
dijalektike istinitog i privida, vete na podeJku percepci-
stinkta povezano, ispresijecano' isprekidano s "tihiikim"' je u onome Sto ona ima temeljno ideidko, estetsko na
t'ekao bilr od riieli tYhd?
-je na5 horizont ono Sto se pojavljuje izvje6ta- neki nadin, i kad ie nala5ena vizualnim centriranjem?
Za sada To uopie nije samo puki sludaj prenesen na red disto
deno u temeljnom odnosu prema spolnosti' U anaXitid- ,tihidkog" - doii u rukdtnjig6
Sto ie vam ovaj tjedan
je
kom iskustvu treba podi od toga da, ako praprizor
trau- -
na$eglprijatelja Mauricea Merleau-Pontyja, koja se po-
matski, onda moclulacija onoga 5to se moZe analizirati ne javila posthumno Le Visible et l' Invisible (Vidliitta i ne-
Iz-
podrZava spolna empatija, vei izvjeStadeni dogadaj' vTdtltvo).
u3"Stue"rri clogadaj poput onoga koji se pojavljuje u tako Tu se izrai.ava, utjelovljeno, ono 3to se izmjenjivalo
surovo zacrtanom prizoru u iskustvu eovjeka'vuka - u na5em dijalogrr, a ne trebam poii daleko da se podsjetim
neobidnost nestanka i ponovnog pojavljivanja
penisa. na kongres u Bonnevalu, gdje je njegova intervencija
svjedodila o njegovu putu, koji je prekinut na jednoj
Plosli ppt-.s?{n, htio qalnaqiq gdje j1 shlz-a slbJekta' todki djela koje zbog toga nije manje dovr5eno, jer je
oua rhiru tt#." 6"4u":. izmedu povratka real-
"it"j" -- uoblideno Stujuiim radom Claudea Leforta, kojemu Ze-
nome, ponovnog predodivanja ivijeta koji opet
staje na
dogodilo' lim odati (ast za savr5enost koju je, mislim, dostigao u
nlge, uzdignutih ruku,i"koianesreia' {to se l
jednoj dugoi i teSkoi transkripciji.
ulis, koia glupost lcalcav idiot onai koii ie poiaa spau@[i-'
"uo3e
Avo Vidljivo i nevidliiv) moi:e za rras oznaditi doseg
i svijesti koja se opet tka, koja zr.la da lu",-lo doZiv- filozofske-tradieije one tradicije koja podinje kod Pla-
-ljava kao ko5mar, ali koja se ipak vra(a sebi; ia ta sve tona promaknuiem -ideje, za koju moZemo redi da se od
' iiiirn, nema potrebe da se uilin9m dablh$a1-$.4**+
-predstavnF'
polazi5ta u estetskom svijetu determinira u cilju datom
saniam.Ispada da je-oVa shiza tu samo kao biiu kao suvereno dobro, doseZuii tako ljepotu koja
dubtje shio, koi,t treba smjestiti metlu ono 5to izvjeSiu- je takocler njena granica. I nije tek tako ito Maurice Mer-
slika djeteta koje se pribliZa- leau-Ponty u oku prepoznaje njenog voditelja.
3e suU;et<t u maSinefiji-3na,
U tom djelu, konadnom i podetnom ujedno, otkrit iete
va, p<lglcd pun predbacivanja i, s druge strane, onoga
povratak i korak naprijed na putu prema onolne 5to je
Sto glr ttzrokttje i u demu on pada, poziv, glas djeteta' najprije formulirala Fenomenologija percepcijb, Doista
tralenje poglcclom Ode, zar ne ttidi| " '
-
79
78
 ?

se tu podsjeiamo na regulatornu funkciju oblika, prizva-

nei jedlqf,-da se oljelovi pgihidJcg reaJ4ost bga dengg
nu onim Sto je postepeno s progresom filozofske misli supstantificiranja. I

bilo dotjerano do vrtoglave krajnosti koja se oditovala U polju koje nam iznosi Maurice Merleau-Ponty, uosta'
u izrazu idealizam kako onda cla se ta podvojenost lom vi$e ili manje polariziranom nitima na5eg iskustva,
-
kakvom je postala predstava, poklopi s onim Sto bi ona u skopidkom polju, ontolo5ki status se predstavlja svo-
jom najnestvarnijom incidencom, naime najru5evnijom.
trebala pokrivati? Fenomenologiia nas je dovodila do re-
gulaciie oblika; koji ne predvodi samo subjektovo oko, Ali, mi ne idemo izmedu vidljivog i nevidljivog. Shiza
vei sve njegovo dekanje, njegovo kretanje, njegov zahvat, koja nas zanima nije razdaljina uslijed oblika koje na-
njegova muskulatorna i visceralna emocija ukratko, meie svijet, prema demu nas upravlja namjernost feno-
njegor,rr konstitutivnu prisutnost usmjerenu -prema ono- menolo5kog iskustva, odakle su i granice koje susreie-
me Sto se naziva njegovom potpunom intencionalno5iu. mo u iskustvu vidljivoga. Nama se pogled predstavlja sa-
Maurice Merleaufonty dini daljnji korak prelazeii gra- mo u obliku dudne moguinosti koja simbolizira ono Sto
nalazimo na horizontu i kao poduprtom naSim iskustvom,
nice ove iste fenomenologije. Vidjet iete da putovi koji-
ma Ce vas voditi ne pripadaju samo redu fenornenologi- naime kao konstitutivni nedostatak straha od kastracije.
je vizualnog, jer Ce oni pronaii to je bitno zavisnost
Oko i pogled, takva je za nas shiza u kojoj se nagon
od vidljivog u odnosu na ono Sto - nas postavlja- pod oko odituie na razini skopidkog polja.
, vidioca-(le voyant);, MoZda sam previ5e rekao, jer to oko
' je samo metafora za ne5to Sto bih radije nazvao izdanak
3
vidioca
- ne5to ispred
iiti posredstvom
njegova oka. Ono $to treba okru-
puta koji nam pokazuje, to je preegzi-
stencija pogleda ja vidim samo s jedne todke, ali u U na5em odnosu pnema stvarima, kakav je uspostav-
- ljen putem vida i ureden likovima predstave, ne5to klizi,
svojoj sam egzistenciji gledan odasvud.
prcnosi se s kata na kat, da bi uvijek bilo na nekom iz-
To vidieti, kojemu sam podloZan na originalan nadin,
nesumnjivo je ono Sto nas mora vcditi k svrsi ovoga
bjegnutom stupnju to se zove pogled
-
Da biste to osjetili postoji vi5e od jednog nadina.
djela, k onorn ontoloSkorn obratu dije bi slojeve trebalo -
Da to prikaZem, u krajnosti, pomoCu jedne od zagonetki
nadi u primitivnijoj instituciji oblika.
Za.mene je to prilika da nekima odgovorim,.da ja koiu nam postavlja priroda? Radi se ni{ta manje nego o
fcnomenu nazvanom mimetizam (mimikrijbl
imam svoju ontologiju za5to ne? kao Sto je svatko
ima, naivnu ili razradenu. - Jasno, ono-5to pokuSavam ocr- O tome je bilo mnogo redeno, a najviSe apsurdnosti
-
na primjer, da se fenomeni mimetizma obja5njavaju kao
tati u svom izlaganju koje, iako reinterpretira Freudo-
vo, nije bitno manje -usredotoieno na partikularnost is-
prilagodavanje. To nije moje mi5ljenje. Ja bih vas upliiio,
ttz ostalo, na jedno malo djelo koje mnogi od vas nesum-
kustva koje trasira nema zahtjeva da pokrije cijelo
polje iskustva. eak ovaj - medusloj, koji nam otvara razu- njivo poznaju, Md.duse et compagnie od Cailloisa, u ko-
jem je referencija prilagodavanja podvrgnuta posebnc
nrijevanje nesvjesnoga, zanima nas samo utoliko koiiko
pronicavoj kritici. S jedne strane, kod nagona npr., da bi
.ic, po Freudovoj uputi, naznaten kao ono Sto ie subjekt
odredbena mutacija mimetizma bila efikasr?, morz, nn:
lros.ic'tlovalti. Samo bih dodao, da odrtavanje ovog aspekta
fnr.iclizma, koji obidavamo okvalificirati naturalizmom,
stati odmah i na podetku. S druge strane, njeni navodni
sck:htivni clckti su poni$teni konstatacijom, da u ielucu
izgletll rreolrhodno, jer je jedan od rijetkih poku3aja, ako

BO
8l
 T

ptica, posebno grabljivica, nalazimo ittt"G koji su.to- To je o'no Sto moZemo obiljeiiti topikom koju smo prg
LoZe mimetizmoln, kao i insekte koji to nisu' 5li pui sadinili polazeii od toga 5to se qd poloZlja subjekta
"aStieeni
Ali, naravno, problem ni3e.t tome. Najradikalniji prob- pojavljuje, kad on pristupa imaginarnim oblicima koje
lem mimetizma jest u tome da doznamo, da li gqtrebgryo *,r au;r san, kao suprotnost oblicirna u budnog stanju'
pripisati nekoj oblikovnoj moii samog organizma koji Zar isto tako, u ouo* za subjekt posebno zadovoljava-
potuzrrle te,manifestaeije. Da bi to bilo opravdano' tre- juiem redu, koji je analitidko iskustvo konotiralo poj*
talo bi shvatiti kojim putem bi se ova snaga mogla naii mom narcizma
-
gdje sam se trudio da ponovo uvedem'
u poloZaju da svlada, ne samo sam oblik mimetiziranog bitnu strukturu koja proizlazi iz referencije na zrcalntn
tijela, u"L i ,r3"gov odnos premu sredini u kojbj se treba sliku u tome Sto se rasplinjuje od zadovoljstva, odnosr
ili isticati ili piikriti..A da !i le s-ve."k3z1J.o,-!39- 5to's -
no ljubaznosti, gdje subjekt nalazi podrSku za tako te-
a Ciillois, kad se radi o takvirn melSlto nepoznavanje ne ide li rnoi do te referencije'
- je potpunost koju sreie subjekt
rnii#titkim ma"if6;i;cijarn?, a posebno o onoj na koju filozofske iradicije koja
nas podsjeia funkciji odiju, naime Sarenice, trebalo bi u obliku motrenja - zar ne moZemo isto tako shvatiti'
shvaiiti da li ona impresionira dinjenica je da ona ima ono 5to je mimoiileno? - naime, funkciju pogleda' Ja
udinka na grabljivca ili na -
pretpostavljenu Zrtl'u koja je smatram, a Maurice Merleaufonty nam to istide, da smo
gleda da li ona impresionira svojom slidno5iu s odima' rni,/prorh-zitrana bi6l uTaiaTi5tu Sr1[-Q!a. Ono 5to nam tvori'
-
ili naprotiv, odi fasciniraju svojim odnosom prema obliku svijest, ustrojava nas u isti mafi kao speculum mundi'
Sarenice. Drugadije redeno, zat u tom pogledu ne treba Zai niie zadovoljistvo biti pod tim pogledom o kojem sarn
razlikovati funkciju oka od funkcije pogleda? ,prurro goygrio slij 9d9ei- |{3g1ce1 wti}Ieau:pontvp, pod
Ovaj distinktiv;i primjer, izabran kao takav - zbog tilrr pogleaom koji nis ot<ii;mie i*Kirjil-najpri'je dini od
svoje lokalnosti, svoje izvje5tadenosti, zbog svog izuzetnag nas gledana biia, a da nam.fo np"pokazuje?
karaktera za nas je samo sitna manifestacija funkcije su3etsko kaziiistc; spektaklnu ovom smislu nam se po-
-
koju treba izdvojiti one, kaZimo tu rije6, pjege' Ovai kaztrje kao svevideie. Uplavo je to fantazarn koji nalazi-
-
prim3er je dragocjen za utvrdivanje preegzistencije vide- ,.n., r platonskoj p".tp"kiiul' jedp-og apsolutnog biia k^o-
iemu je prenesen kvalitet svevideCdg. Na samoj razini
fe-
nog pred danim-za-viclenje'
, ,'fr*u potrebe da se pozivam na bilo koju pretpostavku notttenalttog iskustva motrenja pojavljuje se ova svevi-
postojanja univerzalnog vidioca. Ako je funkcija pjege deCa strana u zadovoljstvu Zene koja zna da je gledana'
|.irttett'ii t";Fi;;ionomiji i izjednadena snafunkcijom pod uvjetom da joj se to ne PokaZe'
'-iui:"l' j"-suerrideii, ali nije ekstribicionist s- on ne
pogleda, moZemo joj potraZiti trag, nit, trak, svim ka- .iza- fi
polju' Opazit faa ga podiffi-iz-aiivati, onda podinje
ioui*u ustrojstva svijeta u skopidkom ce- ziva na3 pogled. {
mo onda da je funkcija pjege i pogleda ujedno i ono Sto i osjcCa.i nastranosti.
njima najtajnije upravlja, a Sto stalno izmide shvaianju Sto to z.nadi? da, u budnom stanju postoji elizija
-
poglecla, clizija onoga $to, ne samo to gleda, ve( to poka-
ovog oblika vida, koji se sam sobom zadovoljava zamiS'
l.iajuCi se kao svijest. zuie. lJ polju sna, naprotiv, slika karaktgrizira to Sto ono
To, u demu se svijest moZe okrenuti sebi samoj - pokazuie.
shvatiti sc kao val6ryjeva Mlada Parka, kao videii se ka- Ono'pokazuie,,- ali se tu jo5 pokazuje poneki oblik
ko se rtidi (se uoyant se voir), predstavlja zasljeplje- izmicanje subjekta. Prenesite se na bilo koji tekst sna.-'
nje. lotuz.i do iz.micanja funkciji -pogleda' ,r" r;ort u na onaj kojim sam se posluZio pro5li put, gdje,
I
83
82 I

l
napokon, sve Sto Zelim kazati moie ostati zagonetno,
vei na svaki san. - smjestite ga u ove koordinate i
vidjet iete da toL.ono pokazuie izbija. Izbiia toliko, da
s karakteristikama kojim se--k-o6-rdfnira, naime, odsut-
no$Cu horizonta, zatvaranjem onoga Sto se razmatra u
budnom stanju, i karakterom pojavljivanja, kontrasta,
pjege, njegovih slika, intenzifikacijom njihovih boja
,4+*i_" na$ poloZaj. u snu, da,bqdemq onaj loji ne vidi.
-
Subjekt ne vidi kamo ono vodi, on slijedi, on se dak
prigodice moZe odvojiti, reii sebi da je to san, ali ni
u kojem sludaju on neie shvatiti u snu sebe na nadin
kako on sebe poima kao misao=u ]rartezijanskom co'
gito. An sebi moZe reii -- to je santo scti?. Ali sebe ne
poima kao onoga koji kaie usprkos svemu, ja sant
svijest ovoga sna.
-
U-,sng j9 on..leptir. Sto to znati? To znadi da on vidi
leptira u realnosti pogleda. Sto su tolike slike, toliki crte-
Zi, tolike boje? to je ono bezrazlolno daTi t'idie\, t
- u neznanju o onome Sto postoji s one-strane privida -
demu se nama pokazuje primitivnost biti pogleda. To
je, boZe moj, leptir koji se ne razlikuje toliko od onoga
koji terorizira eovjekavuka a Maurice Merleaufonty
mu dobro poznaje vaZnost, -koju nam donosi u bilje$ci
izvan teksta. Kad je Cuang-ce budan, on se moile zapitati
nije li leptir taj koji sanja euang-cea,'On, uostalom, ima
pravo, i dvostruko, najprije jer to dokazuje da on nije
lud, on se ne smatra potpuno identidan euang-ceu i,
-
drugo, jer ne vjeruje da je to dobro reii. Zaista, kad je
on bio leptir, on je sebe shvaiao na nekom korijenu svog
identiteta da je on bio, i da on u biti jest taj leptir,
-
koji se slika svojim vlastitirn bojama i time je on, u
krajnjem, euang-ce.
- dva cilia, ,icclan koii se tide analitidara, drugi, onih koji
. Dokaz je u tome Sto mu, kad
je leptir, ne pada na pa'
met da se zapita da li je on, euang-ce, budan, leptir koji
Lrpl'avo sania da to jest. Sanjajudi da ic leptir, on ie ne-
sumn.iivo kitsni.ie ttrot'ali sv.ictloiiti da se predstavljao
kao lclrtir', lli lo nc z.rteuYi tlit gzr.ic lcptir zatodio je
--o_n
znxrlrl,ic'rr lt'plir', rrli pliicn rriicger,.ier, u snu on nije leptir
a'l
L)a
ni za koga. Kad je on budan, on je euang-ce za druge i
uhvaien je u njihovu mreZu za lbptire.
Zato mu leptir moZe ako subjekt nije euang-ce,
vei eovjek-vuk - fobidki strah pri saznanju-da-
ulijevati
lepet malih krila- nije tako daleko od lupanja uzroka,
od prvobitne brazde koja oznadava svoje biie zahvaieno
prvi put mreZom ielje.
NalaZem sebi, da vas iduCi put uvedem u bit skopidkog.
zadovoljenja. Pogled moZe sadrZavati u sebi samom pred-'
met a iz lakanovske algebre, gdje subjekt pada, a ono Sto,
odreduje skopidko polje, i stvara zadovoljstvo koje mu
3'e svojstveno, jest, da tu, zbog strukture, pad qqbj-ek[4..
ostaje uvijek neprimijeien, jer se svodi na nulu.
U onoj mjeri, u kojoj pogled kao predmet a moZe sim-
lrolizirati sredi5nji manjak izraien u fenomenu kastraci-
je i, u onoj mjeri u kojoj je predmet a po svojoj prirocli
sveden na todkoliki, prolazni oblik
-. ostavlja on subjekt
u tom neznanjru tako karakteristidnom za svaki napredak
misli na putu koji uspostavlja filozofsko istraZivanje.
ODGOVORI
X. AUDOUARD: +- U koioj mieri ie u analizi potrebno"
:i
dati sLibfekVu-d.o-lnanja, da ga se gleda, ti. da slno po'
stavljeni kao onaj koji kod subjekta gleda proces gle- ii
danja sebe? I
I
Poii iu odozgo, J<ad vam kalem, da izlaganje tu ima
su tu clzr bi doznali da li je psihoanaliza znanost.
t'sihoanaliza nije ni Weltanschauungi rhi filozotija ko-
ia hamjerava clati kljud ii ivemii. Nju vodi poseban cilj,
koji je historijski definiran razradom pojma subjekt. Ona
ovaj pojam postavlja na nov nadin vodeii subjekt njego-
vo j znadcniskoi zavisnosti.
85
 -',
Iii od percepcije do znanosti jest perspektiva za kqju
se dini da poiazf samfod sebe, utoliko Sto subjekt nije
imao bolji pokusni prostor za shvaianje biia. Taj isti put
slijedi Aristotel, nastavljajudi se na predsokratovce. Ali,
to je put koji analitidko iskustvo Zeli ispraviti, jer on zao-
bilazi ponor kastracije. To se, na primjer, vidi tako, Sto
tyhd ne ulazi, osim u obliku todke, u 4Q$oniju i genezu.
Poku5avam ovdje shvatiti kako je tyhd)$re[stavljena u
vizignqli1gql. zahu-atu. Pokazat eu'd*-dtih1AA todka u
skopidkoj funkciji nalazi na razini koju ja'tdzivam pje-
ga. To znati da je plan uzajamnosti pogleda i gledanoga,
povoljan vi5e od ostaloga, subjektu za alib| Zato bi bilo
dobro, da mu na5im intervencijama na seansama ne omo-
guiimo postavljanje na tu razinu. Trebalo bi mu, na-
protiv, okresati ovu todku krajnjeg pogleda, koja je ilu-
zorfra.
Prepreka koju primjeiujete ilustrira dinjenicu da mi
bivamo vrlo oprezni. Mi ne kaZemo svaki das pacijentu
Oho! Kalcvo lice iinite! ih
Gornje dugme valeg ka-
-puta je otkopiano. Nije stoga- tek tako Sto se analiza ne
provodi licem u lice. Shiza izmedu pogleda i vizije ie nam
omoguiiti, vidjet iete, da skopidki nagon dodamo popi-
su nagona. Ako znamo ditati, primijetit iemo da ga vei
Freud smjeSta u prvi plan u Triebe und Triebschicksale
(Nagonima i njihovim sudbinama), i pokazrsje da nije ho-
mologan drugima. Doista to je onaj koji najpotpunije iz-
bjegava termin kastracije.
19. veljadr- 1964.
'/
7
Anantorfoqa
O terneliu sviiesti.
Povlastica pogleda kao predmeta a.
Optika slijePih.
Falus na slici.
Vainement tan image arrive d ma rencontre
Et ne m'entre oil ie suis qui seulement Ia montre
Toi te tournant tters moi tu ne saurais trouver
Au mur de mon regard que ton ombre r|vde
l" ,ri,ce mcllheureuzc comparable aux miroirs
Qui peuvent rdfl4chir mais ne peuvent pas voir
Comme eux mon oeil est pide et comme eux habitd
De I'absence de toi qui fait sa cdcitd
Sjedate se moZda, da sam jedno od svojih posljednjih
izlaganja zapodeo ovim stihovima koji su u Aragonovoj
Fou d'Elsa naslovljeni kgQelts*hWtf. Onda nisam znao'
da (u dopustiti aa setp-lt==anj" qppgledr;--iUliko razvije. Na
to me naveo nadin na koji saun vam predstavio pojam po-
navljanja kod Freuda
Nemojmo nijekati da se ova digresija orskopidkoj f""E -
ciji'lsmjeSta unutar obja5njenja za ponavljanje,-koia je
nesumniivo uvedena djelom Mauricea Merleau-Pontyja
koje sc Lrpravo pojavilo, Vidliivo i nevidliivo. Isto mi se
tako dini, ako susret postoji, onda je to sretan susret,
kojemu je svrha da naglasi, kao 5to iu ja danas to poku-
Sati, kako mi u perspektivi nesvjesnoga moZemo smjesti-
ti svijest.
Vi znate da poneka sjena, ili dak, da upotrebimo izraz
kojim Cemo se sluZiti, pbneka rezerva u stnislu u lib-
-
87
 jem .se govoti-o rezervi na platnu izloienu bojanju
-
oznadava dinjenicu syijesti u samom Freudovom diskurqu.
Ali, prije nego li proslijedim sa mjesta na kojem sam
proSli put stao, treba najprije todno odrediti pitanje oko
izraza za koji sam cloznao, da su ga oni koji rne sludaju
pogre5no duli. Ne znam koja je zabuna ostala u tim uii-
ma oko dosta jednostavne rijedi koju sam upotrebio i
komentirao,itjkj:,n-ki- Za neke je zazvu(ala kao kihanje.
Ipak sam rAzjasnio da se radi o pridjevu nastalon-r od
tyhd., kao Sto je ppih_iiki pricljev koji je nastao prema
imenici psych4 Nisam se sludajno poSlirZio oVorn analo-
gijom iz jezgre iskustva ponavljanj a, jer za svaku koncep-
ciju psihidkog razvoja kakvu je analiza rasvijetlila, 8i-
njenica tihidkog je sredi5nja. Upravo u odnosu prema
oku, odnosu prema entyhia-i, iii piema dysfyil{iti7 sret-
nom susretu, zlosreinom susretu, ravnat ie ie moje da-
naSnje izlaganje. ! ,
Vidjela seltyLfuko sevidim\e me voyais me voir), ka-
Ze negdjeJVllada Parklt. Zasigurno ovaizjavaima svoj ptrni
a ujedno i kompleksni smisao, kad se radi o temi koju
razvija ltllada Parka, o Zenskosti mi nismo dotle stigli.
Mi imamo posla s,4kuo.[qq, koji- poima ne5to Sto jele-
dan, od birnih ik6ielata svijeit\u njenu odnosu pi"-u
predodZbi i koje se naznadava kao ja se vidim lciko so-
vidirii: Koja se oditost moZe nadovezati na ovu formulu?
Kako to da ona ostaje, sve u svemu, korelativna ovom
temeljnom postupku na koji smo se pozvali u kartezi_
janskom cogito, pomoiu kojega subjekt poima sebe kao
misao?
Orro $to izdvaja ovo poimanje same misli sobom to je
vrst sumnje, nazvzufe metodidka sumnja, koja zadir-e lr
svc na $to bi se misao mogla osloniti u predodZbi. Kako
to orr<lrr yidim se kako se vidim ogtaje njen omotad i pod_
logn i rrtcrncljuje izvjesnost, moZda i viSe nego li se io
B8
misli? Jer, ja se griiem da se ogriiem jvst referencija na
tijelo kao tijelo, svladan"bairi-.i55jeiajem topline kola se
iz Silo koje todke u meni Siri i ogranidava me kao tijelo.
Dok se u ja se vidim kako se vidim ne rnoZe osjetiti da
sam na analogan nadin svladan vitlenjem.
StoviSe, fenomenolozi su mogli s todnoSiu obrazlohiti,
i to na zbunjujuii nadin, da je posve jasno da ja vidirn
izvana, da percepcija nije u meni, da je.ona na predmetu
koji zahvaia. A ipak, ja poimam svijetTpercepc{iom koia
izgleda da proizlazi iz imanentnosti /tosai ia ie vidii).:. .\
,tks_Lo ge vidinti. Izgled,a da se povlastica ."bfiil "ffi#i
I le u tom refleksivnom, bipolarnom odnosu koji dini da
i moje predodZbe pripadaju meni dim ih opazim.
a''i
Zato je ovaj svijet pogoden pretpostavkom idealizacije,'
_sumnjom da sebi predajem samo svoje predodZbb. OzLi-
ljan praktidar ne teZi mnogo , ali, zauzvrat, filozof idealist
je tu stavljen u neugodan poloZaj i prema sebi kao i pre-
rna onima koji ga slu5aju. Kako osporiti da mi se ,u" ,ru
svijetu pojavljuje samo u majim predodlbarna? to je
ne-svediv postupak biskupa Berkeleya, o kojem bi- se mo-
glo, Sto se tide njegova subjektivnapoloi,aja, mnogo reii
tlo se tidg
-maklo, epoga qto vam je, bez sumnje, usput iz-
to pripadaju fii od predodZaba, Sto podsjeia na
vlasniStvo. U krajnjem, proces ove meditacije, ove reflek-
tirajuie refleksije, svodi subjekt, koji poima kartezijan-
ska meditacija, na moi ni5tenja.
Nadin moje prisutqo.sti u svijetu jest da sam subjelt"
utoliko $to od silnog svodenja na ovu jed,inu izvjdno;t da
sam subjekt, on postaje, aktivno ni$tenje. Nasiavak filo.
zofskog razmiSljan ja zai'sta guia subjekt prema preobra-
Zujuioj historijskoj akciji, i, oko toga odrerluje oblikov:
ne nadine aktivne svijesti o sebi, putem njenih metamor-
foza u povijesti. Sto se tiie meditacije o bitku, koja
dostiZe svoju kulminaciju u Heideggerovoj misli, ona
vra(a samom bitku tu moi ni5tenja ili, najmanju
ruku, postavlja pitanje kako se ono tu - moZeuispostaviti.
I 'Maurice l\{erleau-Fonty nas dovodi ovamo. Ali, ako
se vratite na njegov tekst, vid;et iete da izabire
"+"'*f"-
89
sto za odstupnicu da bi nam predloZio da se okrenemo
izvorima intuicije 5to se tide vidljivog i nevidljivog, da se
vratimo onome Sto je prvenstveno refleksija, tetiika"iline-
-tetidka, da bismo obiljeZili pojavu samog videnja. On
Zeli obnoviti jer, kaZe on, moZe biti samo iijedi o re-
- neephodnost uvodenja dru-ge referencije, one koju uzima
konstrukciji ili restauraciji, a ne o prelaZenju puta u
suprotnom smjeru o ponovnom uspostavljanju puta,
ne od tijela, vei od- nedeg Sto on naziva mesom svijeta,
na kojem se mogla pojaviti prvotna todka videnja. Izgle-
da da se nazire, u ovom nedovr5enom djelu, ne5to poput
istraZivanja neimenovane supstance iz koje se ja sAm,
onaj koji vidi, izvladim. Iz mrela, iz zraka, ako hoiete,
prelijevanja boja, diji sam najprije ja dio, pojavljujem
se kao oko, izbijajuii na neki nadin iz onoga Sto bih
mogao nazvali funkcijom videnia (voyure).
Siri se divlji vonj koji dopu5ta da se na horizo.ntu
nazre Artemidin lov diji dodir kao da se spaja s ovim
-
d.asom tragidnog nastanka, kad smo izgubili onoga koji
govori.
Ali, ipak, da li je to put kojim je htio krenuti? Tragovi
5to nam ostaju od dijela njegove meditacije koji bi tre-
bao uslijediti dopu5taju nam da sumnjamo. Naznake ko-
je su tu dane, osobito one za nesvjesno disto psihoanali-
tidko, omoguiuju nam da opazimo da bi se moZda bio
usmjerio prema istraZivanju koje bi bilo izvorno s obzi-
rom na filozofsku tradiciju, prema toj novoj dimenziji
meditacije o subjektu, koju moZemo trasirati zahvaljuju-
(i analizi.
Sto se mene tide, ja samo mogu biti zapanjen nekim
bilje5kama, za rrrene manje tajanstvenim nego li Sto ie
se udiniti drugim ditateljima, jer se todno prekrivaju she'
mama posebno jednom medu njima, koje iu ja ovdje
- Proditajte, recimo, tu biljeSku koja se odnosi
imcnovati.
uir ()n() (l<l on naziva preokretanjem prsta na rukavici,
rrnclir sc r*irri cla to pokazuje pogledajte kako koZa
- Shematizirajmo
olrrrvijrr porlslirvu u zimskoj rukavici da svijest, u svo-
o j ilrrziii rlrr .rr' r,idi kako se vidi, - svoj temelj u pre'
nal.azi
f
ok rt'rrrrlo j :,1 ntk I rtt'i pogleda.
90
A Sto je pogted?
,Fodi iu od te prve todke ni5tenja, !d3e se u polju reduk-
cije subjekta pokazuje prijelom"- koji nas upozorava ria
an4liza da bi ogranidila povlastice svijesti.
Analiza srRatra svijest nepopravljivo ogranidenom i 1
uspostavlja je kao nadelo, ne samo idealizacije, vei i ne- l
spoznavanja, kao kao Sto se reklo, izrazorn koji do-
- Sto se odnosi na podrudje vizual-
biva novuF+'' vriiednost
nog --1 liao skotom\zraz je na polju analitidkog rjedni-
ka uvela Ecole frangaise. Da li je to jednostavno metafo-
ra? -- nalazimo tu dvosmislenost koja zahvaia sve Sto se
upiSe u registar skopidkog nagona.
Svijest vali za nas samo kad se odnosi na ono Sto sam
vam iz propedeutidkih razloga poku5ao pokazati pomo-
iu nepotpunog teksta polazedi od dega treba ponovo
- govoreii, u same Supljine onoga
irsredotoditi subjekt kao
u demu se, u samom podetku, prikazuje kao govoreii.
Ali, mi tu iskazujemo samo odnos predsvjesnog prema
nesvjesnome. Dinamika vezarra za svijest kao takvu,_paZ,-
nja koju subjekt poklanja svom vlastitom ieksiu" ostajt!-
do sada, kao Sto je Freud potcrtao, izvan teorije i, pravo
govor_gf i,- j
-oj neartikulirana.
Ovdje ja dodajem, da je interes koji subjekt poka4rje
prema vlastitoj shi'Zi-\ezan za ono 5to odreduje, naime,
za povla5ten piedrnet loji je iskrsnuo iz nekog primitiv-
nog razdvaj anja, iz neke automutilacije koju uvodi pri-
stup realnome, dije je ime u na5oj algebri predmei''A."i
U skopidkom odnosu, predmet od kojeg zavisi fanta-
zam koji jc objcscn o subjekt u bitnom njihanju jest po-
gled. Njegova povlastica a isto tako i ono zbog dega je
-
obje5eni subjekt tako dugo mogao zaboraviti da biva u
toj zavisnosti zavisi od same njegove strukture.
- odmah to Sto Zelimo kazati. eim nasta-
nc poglcd, subjekt mu se poku5a prilagoditi, pogled pbsta-
ic l:r.i toi:koliki predmet, ona todka biia koja i5dezava,
9l
s kojim subjekt mije5a vlastitu slabost. Isto tako, od
svih predmeta u kojima subjekt moZe prepoznati svoju
zavisnost u registru ielje, pogled se pobliZe oznaduje kao
neshvatljiv. Zbog toga je on vi5e od svakog drugog pred-
meta nepoznat i molcla iz tog razloga subjekt tako sretno
simbolizira svoju vlastitu i5dezavajuiu i todkoliku crtu,
u iluziji svijesti toga vidjeti sc lcako se vidim, gdje se
pogled elidira.
Ako je, dakle, pogled, nalidje svijesti, kako iemo ga
poku5ati zamisliti?
Pitanje nije uopie neopravdano jer pogledu moZemo
dati tijelo. Sartre mu u jednom od najsjajnijih stavaka
iz Etre et le Ndanf daje funkciju u dimenziji egzistencije
drugoga. Drugi bi ostao vezan za same uvjete, djelomidno
neostvarujuie, koji u Sartreovoj definiciji pripadaju ob-
jektivnosti, kad ne bi bilo pogleda. Pogled, takav kako ga
shvaia Sartre jest pogled kojim sam iznenaden
naden utoliko 5to on rnijenja sve perspektive, sve
moga svijeta kojim upravlja iz todkc ni5tavila gclje se na.
lazim, u neku vrstu zrakolike mreZe orgzrnizma.
Kao mjesto odnosa izmedu mene, ni5teieg subjekta, i
onoga Sto me okr-uZuje, pogled bi tu imao takvu povla-
sticu da bi i5ao dotle da navede mene koji gledam da sko-
tomiziram oko onoga koji me gleda kao predmet. Utoli
ko Sto sam pod pogledon:, pi5e Sartre, ne vidim vi$e oko
koje me gleda, a ako vidim oko, onda nestaie pogleda.
Da li je ova fenomenolo5ka analiza todna? Ne. Nije
istina, da, kada sam pod pogledom, kad traZim pogled,
kad ga odrZim, da ga onda ne vidim kao pogled. Slikari
su bili izvrsni u hvatanju tog pogleda kao takvog u ma-
ski, a trebam vas samo podsjetiti na Goyu, na primjer,
da biste to osjetili.
I'oglcd se vidi upravo taj pogled o kojemu govori
Sartrc, laj poglbcl- koii n-rc iznenaduje i natjera me na
slanr, .it'r' lo .ic os.jcria.i za l<oji on I<aZe da je najnagla-
Scniji. 'l'li po1',11.11 ko.ji srrsrcCcur lo treba obiljeZiti u
sanlolu Silrlrt'ovorrr tt.kslu - r-ril<ako videni pogled,
rri.ic
-
vcd polilt'rl hoji sirrrr .il zanrislio na pol.ju Drugoga.
92
Ako se obratite njegovom tekstu, vidjet iete, on je
daleko od toga da govori o ulasku ovog pcgleda na scenu
kao o nedemu Sto se tide organa vida, on se prenosi na
iznenadni Sum liSia, koji se duo dok sam u lot'u, na is-
krsli korak u hodniku, i kada? u dasu kad se on sam
-
pokazao kako g.leda kroz kljudanicu. Jedan pogled ga iz-
nenatluje u ulozi voajera, smide ga i natjera na osjeiaj
stida. Radi se o pogledu koji je prisutnost drugoga. Ali,
treba li reii da prvotno poimamo ono o demu se radi u
pogledu kod odnosa subjekta prema subjektu, u funk-
ciji egzistencije drugoga kao one koja me gleda? Zar
nije jasno da pogled posreduje tu samo utoliko Sto to
nije ni5teii subjekt, korelativan svijetu objektivnosti ko-
ji je iznenaden, vei subjekt koji srnatra da je u funkciji
Zelje?
Nije li upravo zato, Sto se tu Zelja osniva u domeni
videnja, da je moZemo prikriti?
- izne-
crte
3
Ovu povlasticu pogleda u funkciji Zelje moZemo shva-
titi protjeduii, ako tako mogu redi,tu,dtfi, vena preko ko-
jih se podrudje videnja integriralo s poljem Zelje.
Nije sludajno Sto se upravo u razdoblju kad kartezi'
janska meditacija otkriva funkciju subjekta u njenoj d.i'
stoii, razvija ova dimenzija optike, koju iu ovdje istak'
nuti nazivajuii je geometrijskom.
Prikazat iu vam pomoiu jednog predmeta ono 5to mi
se dini kao primjer za funkciju koja je svojedobno ne'
obidno navodila na mnoge refleksije.
Jedna referencija za one koji bi htjeli poii dalje od
olgga Sto vam danas poku3avam pribliZiti knjiga Bal-
trusaitisa Anamor pho s es.
-
U svom seminaru se uveliko sluZim anamorfozom, uto'
liko koliko je ona struktura za primjer. U demu se sa-
stoji anam orfoza, j ednostavna, ne cilindridna ? Pretposta-
93
vite portret koji bi se nalazio ovdje, na ovom ravnom
listu koji drZim. Ovdje, na sreiu, vidite plodu koja je
u kosom polqZaju prema listu. Pretpostavite da po4noiu
niza konaca i idealnih crta prenosim na kosu plodu svaku
todku slike nacrtane na listu, lako iete zamisliti tto Ce
proiziii dobit iete pr<-r5irenu i izoblidenu sli\u prema
linijama- onoga Sto se mole nazvati perspektiira. Pret-
postavlja se, da (e ako odstranim ono 5to je poslu-
Zilo za konstrukciju, -tj. sliku postavljenu u moje vlastito
vidno polje * dojam koji iu dobiti ostajuii na istorn
mjestu, biti osjetno isti u najmanju ruku, da iu pre-
poznati glavne crte slike- u najbolju ruku, irnat iu
ist!_-dojam. - sasvim rekonstruirati, zamisliti.
Sad iu vam dati da pogledate ne5to Sto ima vei sto-
tinjak godina, iz 1553. godine je, reprodukciju slike koju,
mislim, svi poznajete Ambasadori
Oni koji je poznaju neka - se podsjete, Hansa Holbeinn.
a oni koji je ne
poznaju neka ie paZljivo promatrajur. Kasnije iu se na to
vratiti.
Viilenjc je rasporecleno na nadin koii moZerno opie-
nito nazvati funkcijom slike. Ova se funkcija definira po-
dudaranjem po todkama dviju jedinica u prostom. Ma
koji da su optidki posrednici za uspostavljanje njihova
odnosa, bilo da je slika virtualna, bilo da je realna, bitna
je podudarnost todku po todku. fo Sto u vidnom polju
pripada nadinu slike moZe se svesti na tako jednostavnu
shemu koja dopu5ta da se ustanovi anamorfoza, to je.st
na odnos jedne slike, utoliko Sto ie ona vezana za neku
povriinu izvjesnom todkom koju iemo nazvati odistem
ili geometrijskom todkom. Slikom ie se moii nazvati
bilo 5to 5to je odredeno ovom metodom gdje ravna
crta ima ulogu da bude trasa za svjetlost. -
Ovdie se umjetnik mije5a sa znano5iu. Leonardo da
Vinci ie i znanstvenik i umjetnik sa svojim dioptridkim
konstrukci.jama. Vitruvijev traktat o arhitekturi nije da-
leko rd toga. Kod Vignole i Albertija nalazimo poste-
peno ispitivanic geometrijskih zakona perspektive, a u
istralivarriirna perspektive interes je nadasve usmjeren
94
I
prema podrudju videnja diji odnos s uspostavljanjem
-
kartezijanskog subjekta koji je isto tako jedna vrst oEi-
I
I Sta, todke perspektive, ne moZemo vidjeti. Oko geome-
triiske perspektive, slika ova valna funkcija na koju
iemo se vratiti - se na posve nov nadin u
organizira
-
povijesti slikarstva.
-"'
Sad se, molim vas, sjetite Diderota.'Pismo o sliiepima
za upotrebiitt., onih koji vide istaknut ie vam dinjenicu
da ova konstrukcija posve ispu5ta ono Sto se odnosi na
vid. Jer, geometrijski prostor videnja dak ukljudiv5i
-
tu imaginarne dijelove u virtualni prostor ogledala na
koje sam, kako znate, mnogo polagao slijepac moZe
-
U geometrijskoj perspektivi se radi samo o obiljeZa-
vanju prostora, a ne o vidiku. Slijepac moZe posve shva-
titi, da se prostorno polje koje poznaje, i poznaje'ga
kao realno, moLe oiutiti na udalienosti, i kao simultano-
Za njega se radi samo o tome, da shvati vremensktt
funkci-iu, naime trenutadnost. Pogledajte Descartesovu
dioptriku, radnja odiju je tu predstavljena kao spreg-
nuta radnja dvaju Stapova. Geometrijska dimenzija vi
ctenja ne c{pe, dakle, i daleko od toga, to 5to nam vidno'
polie kao takvo predlaZe kao prvotni subjektivirajuii
odnos.
Zato je vaZno opravdati obrnutu upotrebu perspektive
u strukturi anamorfoze.
Sam Di.irer je izmislio spravu za odredivanje perspek-
tive. Diirerova vrata5c4 se mogu usporediti s onim Sto
sam das pri;e postavio izmedu sebe i slike, naime izvje-
snu sliku (image), ili, todnije, platno, mreiu kroz koju ie
prolaziti prave crte koje nisu obavezno zrake, vei
mogu biti i niti-
-
koje ie povezivati svaku todku koju
vidim u svijetu -s todkom na platnu kroz koje ie ova
crta prolaziti.
VrataSca su izumljena da bi..gastala ispravna perspeh-
tivna slika. Ako ih obrnuto upotrebirn, imat iu zado'
voljstvo da postignem, ne povratak svijeta koji je na
95

podetku, ved na druggj pg"vrSini defoqmScijg p]i!e_.koju
bih d6bio na prvoj, i ja bih se zadri.ao na ovom postupku
kao u divnoj igri, pri dernu se svaka stvar moZe dobiti
posebno razvudena,
Molim vas, da vjerujete, da je takvo ushiienje vladalo
svojevrerneno. Baltrusaitisova knjiga pokazat ie vam Ze-
stoke polemike koje su izbile iz ovih praksa. i koje su
dovele do zama5nih djela. Franjevadki samostdn, sada
razoren, koji se nalazio pored ulice des Tournelles, imao
je na vrlo dugadkom zidu jedne od svojih galerija, pred-
stavljenog sv. Ivana na Patmosu, sliku koju je trrbalo
gledati kroz jednu frpu, da bi njena izoblidujuia vri-
jednost do$Ia do punog izraiaja,__
'Defogqlgija moZe biti povod i to nije sludaj s ovom
neobidnom fieskom,- svakoj paranoidkoj dvosmisleno-
sti, a sve se to iskori5tavalo, od Arcimbolda do Salva'
dora Dalija. Otidi Cu tako daleko, da kaZem da ova fas-
cinacija nadopunjava ono Sto od videnja izmide geomet-
rijskim istraZivanjima perspektive.
Kako to, da nitko nije pomislio da to poveZe. . . s
udinkom erekciBf Zamislite Saru utetoviranu na organu
i.d h,oc u stanju mirovanja, a koja dobiva u drugom po-
loZaju oblik, ako mogu reCi, razvijeni.
Kako ne vidjeti tu, imanentno geometrijskoj dimen-
ziji parcijalnoj dimenziji u vidnom polju, dimenziji
koja- nema ni5ta s vizijom kao takvom ne5to simbo-
Iidno za funkciju manjka pojavu -
falidkog fantoma?
- koja je, nadam se, do-
A sada, na slici Ambasadora
voljno kruZila i pro5la kroz sve
- ruke Sto vidite? Koji
je to neobidan predmet, lebdeCi, kos, - u pruom planu
ispred ove dvije lidnosti,
Dvije lidnosti ukruiene, ukodene u svojim ukrasima.
Izrncdu njih cijeli niz predmeta koji predstavljaju u sli-
karrstvu tog razcloblia simbole vanitas. Kornelije Agripa,
u isto clrrlra, pi$c svoj De vanitate scientiarum, irrajvii
pri torrrc: rr viclu znanost koliko i umietnost, a svi ovi
pt'cclnrcli srr siurboli znanosti i umjetnosti kakve su bile
96
I
u to doba grupirane u tyiu-i11m 1 quadriviwn, \4-ko znate.
Sto je onda, pred ovim prikazivanjem podrudja privida
u najodaravajuiim oblicima, Sto je, dakle, taj predmet
I koji lebdi, nagnut? Vi to ne moZete znati jer, vi se
odvradate, izmidr.lii fascinaciji slike.
-
Podnite u,laziti iz prostorije, gdje vas je slika, nesum-
njivo, dugo odaravala. Onda iete, osvrnuv5i se pri od'
lasku kao Sto to opisuje autor Anamorfoza obu-
-
hvatiti pod ovim oblikom, 3to? -
mrtvadku glavu.
-
Tako se u podetku ne predstavlja taj lik, koji 1u!or
usporeduje sa kosti sipe, a koji mene podsjeia vi5e na
kruh od dvije libre koji je svojedobno.p,a]i sa zado-
voljstvom'postavio na glavu starice,_ koju je namjerno
izabrao siroma5nu, prljavu i uostalom nesvjesnu, ili pak
ln' mlitave kazaljke, 6ije znadenje nije manje falidko od
I onoga Sto je prikazano u lebdeiem poloZaju, u prvom
I
Ii planu ove slike.
Sve nam to Holbein pokazuje-usred'.r'azdoblja--kad se
'"crta predmet i kad se traZi geometrijska optika, i pre-
doduje nam ne5to, koje je niSta drugo nego poni5teni
subjekt poni5ten u obliku koji je, pravo, redeno, sli'
-
Irnvita inkarnacija za minus phi l?dl kastracije, koja
za nas usrcclotoduje svu organizaciju Zelje kroz okvir
temeljnih poriva.
Ali, funkciju vida treba traZiti jo$ dalje. vidj.e,! .iemo,
kako se polazeii od nje, ocrtava, ne falidki simbol, ana-
t, rnorfidki fantom, vei pogled kao takav, u svojoj pulsa'
l,
tivnoi, jasnoj i otvorenoj funkciji, kao Sto ie ona na
toj slici.
Ovn .ic slikrr ono $to i svaka druga, zamka za pogled.
Nn bilo ko.io.i slici, dok traZite pogled, vidjet iete da on
tr svahoj lt.rdl<i nestaje. To Cu pokuSati obrazloZiti idudi
put.
97
 -. t
a

{
i
ODGOVORI gi dio knjige, njegovu referenciju na Covjeka-vuka, i na
prste na rukavici.
F. WAHL: Objasnili ste nam da prvotna ppljena po-
gleda u tudem- pogledu, kako je opisuie Sartre, nije bila P. KAUFMANN: Dali ste tipiinu strukturu u vezt
temelino iskusttto pogleda. Volio bih da toinije odre- - govorili o dilataciji svjetlosti.
s pogledom, ali niste
dite to ito ste skicirali, zaplienu pogleda u pravcu felie.
Rekao sam da pogled nije oko, osim u tom lebdeiem,
Ako se ne istakne dijalektika Lelje, ne shvaia se za3to
obliku u kojem Holbein ima drskosti da mi pokaZe mo- 'l
bi tueli pogled dezorganizirao polje percepcije. To je zato, 1
ju vlastitu mlitavu kazaljku. .. Idudi Cu vam put govo- !
Sto subjekt u pitanju nije subjekt refleksivne svijesti, riti o utjelovljenoi svjetlostl.
ved subjekt Ze1je. Vjerujemo da se radi o okuodi$tu,
a radi se o posve drugom oku onome koje lebdi u 26. i'cljade 1964.
prvom planu Ambasadora, -
'tr
Ali, ne razumije se, kako ie se drugi ponavo pojaviti
-

Slu5ajte, glavno je da ne slomim vrat!

Htio bih vam i to reii, da, kad govorite o subjektu

i o- realnome, pri prvonx slu1anju iovjek je doveden u t
napast da razmatra ov)e izraze po njima samima. Ali,
malo-pomalo se opali, da ih treba uzeti u njihovu od- i

nosu i da imoju topoloiku deliniciju subjekt i realno

treba smjestiti s jedne -
i s druge strane shize, u otporu
I

fantazma. Realno je, na neki naCin, iskustvo otpore.

i

'f tuko tede moje izlaganje - svaki izraz se odrailava

lsamo u svom topolo5kom odnosu prema drugima, a za
.subjekt cogito vaZi isto. i'
I

Da li je topologija za. las metoda otkrivahia ili

-
izlaganja?
d

TopoloSko obiljeZavanje svojstveno na5em analitidkom $

I
iskustvu, mo2e se uzeti u metafizidkoj perspektivi. Mi-
slim dn jc Mcrleau-Ponty i5ao tim putem, pogledajte dru-
t
98

I
8
Praaac i sajetlost
Zelja i slika.
' Prilao jednoi kutiiisardina.
Ekran.
Mimetizam.
i Organ.
) Nilcnd me ne gledai tanto gdie te
\ 1a vuim.
L Mala nanr shcma omoguiava cla primijetirno da izvje-
Funkcija oka mole dovesti onoga koji vas nastoji rasvi-
jetliti, do dalekih istraZivanja. Kada '|su se, na primjer,
funkcija organa, a najprije sama njegova prisutnost, po-
javili u razvoju iivih bida?
Odnos subjekta i organa je u ZiZi na5eg ispitivanja.
Medu svim organima s kojima imamo posla, dojkama,
straZnjicama i drugirna, postoji i oko, i iznenadluje nas
kad vidimo, da ono seie tako. daleko kod vrsta koje pred-
stavljaju pojavu Zivota. Vi jedete posve neduino kame-
nice, a ne zn te da se na toj razini u Zivotinjskom car-
stvu, vei pojavilo oko. Ovakva poniranja nas ude sva-
6emu, moZe se kazati. Usred svega toga treba -izabrati
ono Sto se tide nas.
Mislim da sam pro5li put dovoljno naglasio stvari
i omoguiio vam da shvatite znadenje ove male troku-
taste sheme, vrlo jednostavne, koju sam nacrtao na vrhu
plode.
Ona je tu da bi vas pomoiu trt izraza podsjetila na
<;ptiku koja jc upotrebljena u ovoj operatorskoj mon'
tali, koja svjccloCi o obrnutoj upotrebi perspektive, koja
ic zavlaclala tehnikom slikarstva, posebno krajem 15.
stoljcia, tc u 16. i 17. stoljedu. Anamorfoza nam poka'
zuje cla slikarstvo ne ide za realistidkom reprodukcijom
l0c
prcdmet geornetriiska todka
(oclstel
svijctla todka slika (tablcau)
predmeta Ll prostoru izraz cd kojgg qe, ugstglom,
treba ogracliti. -
sna optika pr:opusta ono Sto pripada vidu (/a vision).
Ta je optika nadohvat ,slijepima. Spomenuo sam vam
Diderotovo Pismo, koje pokazuje koliko je od svega Sto
nam pruZa prostor slijepac u stanju uvidjeti, rekonstru-
irati, zamisliti, reii. Nesumnjivo je, da Diderot na ovoj.
moguinosti gradi trajnu dvosmislicu s metafizidkim pri-
krivenim mislirna, ali ova dvosmislenost oiivljava njegov
tckst i daje mu zajedljiv znadaJ:
Nama geometrijska dimenzija omoguiava da naslu-
timo kako je subjekt koji nas zanima uhvaien, voden,
gvladaq u vidpom polju.
Na Holbeinovoj slici sam malodas pokazao neobidan
lebdeii predmet u prvorn plariu, koji tu gleda, hvata, re-
kao bih skoro da hvata zt zamku gledajuiegay tj. nas.
To je, kratko redeno, manifestan nadin, bez sumnje iz-
vanlcclan, koji treba zarhvaliti nekakvom trenutku sli-
karcvc rcllcl<siic, nardin da nam pokaZe da smo, u svoj-
stvu subjekta, n:r slici doslovno pozvani, i na njoj pri-
kazani kao uhvaieni. Jer, tajna slike, dije sam vam re-
zonance i srodstvo s vanitas naznadio, te odaravajuie
slike koja izmedu dva lika ure5ena i prikovana, prika-
zuje sve 5to podsjeia, u perspektivi toga vrehrena, na
rriitavnost umjetnosti i znanosti tajna slike dana je
-
l0l
u trenutku dok se udaljujuii polako od nje, malo-pomalo
na lijevo, a zatim se osvrnuvsi, ugledamo ono $to pred'
stavlja magidni lebdeii predmct. On odraZava na5u vla-
stitu ni5tavnost u obliku mrtvadke glave' Dakle, upc-
treba geometrijske dimenzije vida za svladavanje subjek-
ta - odigledan odnos prerna Zelji koja ipak ostaje enig-
matidna.
Ali, koja je to Zelja obuhvaiena, fiksirana, na slici?
a koja ipak motivira umjetnika, da stavi ne5to, i 5to,
-u djelo? To je put kojim iemo poku5ati danas progli-
jediti.
I met tamo gdje on jest, a da kubus ima izgled paralelo-
U ovoj gratti vidljivoga sve je zamka, i dudnovato -
ono Sto je tako dobro oznadio Maurice Merleau-Ponty u
naslovu jednog poglavlja u Vidliivom i nevidliivom
-
.isprepletenost (entrelacs). Nema ni jedne jedine podjele,
ni jedne jedine od dvostrukih strana Sto il'l predstavlja
funkcija vida, koja nam se ne mani{estira kao labirint.
Koliko god mi razlikujemo polja, opaZamo uvijek sve
vi5e koliko se ona kriZaju.
U podrudju koje sam nazvao geometrijskim, izgleda
najprije kao da nam svjetlost daje, ako mogu tako reii,
nit. Doista, ta nit, koju ste pro5li put vidjeli da nas po-
vezuje sa svakom todkom predmeta, i, na mjestu gdje
prolazi kroz re5etku u obliku ekrana na koji iemo na-
nijeti sliku, funkcionira posve kao nit. Dakle, svjetlost
se prostire, kako se kaZe, pravocrtno, i to je dokazano.
Izgleda kao da nam ona daje nit.
Ipak, razmislite, ovoj niti nije potrebna svjetlost -
njoj je samo potrebno da bude napeta ni!. Zato ie sli-
iepac moii pratiti sve na5e demonstracije, ako se imalo
potrr"rdimo. Dat iemo mu da opipa, npr. predmet izvje-
snc visine, zatitn cla prati napctu nit i naudit iemo ga da
l'azlikuic opilronr vt'$ltovit prsti.itr na povr5ini izvjesnu
kon['igut'rrc:i,iu ho.in rcproclucira oznlthtt slikc (image)
-
na isti rurrlitt Llrko rrri zarrrill.iitlllo, u distoi optici, odnose
102
razlitito proporcionirane i temeljito homologne, suklad-
nosti jedne todke prema drugoj u prostoru, Sto se.uvi-
jek,na kraju polaZu dvije todke iste niti.'Ova konstruk-
cija, dakle, ne omoguiava narodito da se shvati ono Sto
pruZa svjetlost.
Kako poku5ati dosegnuti ono Sto se dini da nam iz-
mi6e i u optidkoj strukturaciji prostora? Na tome uvi-
jek podiva tradicionalna argumentacija. Filozofi, od
Alaina, posljednjega koji se pokazao najsjajniji u izvo-
denju, od Platona do Kanta, razmalraju toboZnju var-
ljivost percepcije a istovremeno, svi su oni majstori
izvodenja, istiduii- dinjenicu da percepcija nalazi pred-
grama upravo zbog loma prostora koji pod-nosi samu
naSu percepciju, zbog dega ga i percipiramo kao kubus.
Sva ta igra, obmana klasidne dijalektike oko percepcije,
proizlazi iz toga Sto se ona bavi geometrijskim videnjem,
naime vittenjem u prostoru koji u svojoj biti nije vid-
" nost (levisuel).
Ono Sto je bitno u odnosu privida prema biiu, ko-
iemu filozof, osvajajudi vidno polje, postaje tako lako
gospodar, nalazi se drugdje. Ono nije u navnoj crti, ono
je u svjetlosnoj todki todki iradijacije, otjecanja, vat-
r€, u vrcavom izvoru-odraza. Svjetlost se prostire ne-
sumnjivo pravocrtno, ali ona se prelama, rasprostranju-
je, $iri, preplavljuje, ispunjava ne zaboravimo onu
daSicu, na5e oko - ona okolo odne da-
ona je prema5uje,
- niz organa, naprava, obrana. Sare-
Sice uvjetuje cijeli
nica ne reagira naprosto na udaljenost, vei i na svjet-
lost, i treba Stititi ono Sto se dogatla na dnu da5ice
koja bi u izvjesnim prilikama mogla biti o5teiena
a, i na5 je kapak zaduilen da na prejaku svjetlost od- -
mah Zmirne, odnosno da se sklopi dobro nam poznatim
pokretom.
Osim toga, nije samo oko fotosenzibilno, mi to znamo.
- izbiti fotosenzibilan,
Sav povr5inski sloj koZe raznih razloga, koji ni-
kako nisu samo vidni moie a ova
- mogla biti svedena na funkcio-
clinrenzi.ia nikako ne bi
103
r niranie vida. Izvjesni nagovje$taj fotosenzibilnih organa
su pigmentna zrnca. U oku pigment funkcionira u pot-
punosti, tako da vrlo kompleksan fenomen pokazivanja
funkcionira i u unutra5njosti odne jabudice, npr. u ob-
liku rodopsina, isto tako lunkcionira u unutra5njosti
razliditih leZi5ta mreZnice. Taj pigment dolazi, odlazi, u
funkcijama koje nisu ni sve, ni uvijek odmah otkrivene
i jasne, ali koje nagovjeSiuju dubinu, kornpleksnosf, a
istovremeno i jedinstvo mehanizama u odnosu na sv.!et-
Iost.
Odnos subjekta prema onome $to je svojstveno sv.iet-
losti vei se dobrano najavljuje kao dvosmislen. Vi to,
uostalom, vidite na shemi dvaju trokuta, koji se obrnju--
ju u isto vrijeme kad se trebaju prekriti. Oni vam tu
pruZaju pravi primj er za funkcioniranje tog ispreptreta-
nja, kriZanja, hijazma, koje sam vei naveo, i koje struk-
turira ditavo ovo podrudje.
Da biste osjetili pitanje koje postavlja odnos subjekta
prema svjetlosti, da bih vam pokazao da je njegovo
mjesto ne5to drugo od mjesta odi5ta, koje definira geo-
metrijska optika, ispridat Cu vam sada kratku pridu.
Ova prida je istinita. Ona je nastala kad mi je bilo
dvadeset godina, a u to vrijeme nisam i.mao drugih
briga nego da idem - okolo, da se zaokupim nekone di-
rektnom, ruralnom, lovnom, naime morskom praksoln.
Jednog dana, bio sam na malom brodu s nekoliko
osoba, dlanova obitelji ribara u maloj luci. U. to doba
na3a Bretanja nije joS imala veliku industriju, a n[ ri-
barskih brodova, ribari su lovili u svojoj orahovoj l.ir"tsci,
u opasnost su i5li na svoj rizik. Volio sam fijeliti upra-
vo te rizike i opasnosti, a bilo je i dana s lijepim vre-
menom. Jednog dana, dakle, dok smo odekivali das kad
icmo izvudi mreie, Petit-Jean, tako iemo ga nazivati
()n kao i njegova obitelj, umro od tuberkuloze,
-ko.ia icic,
rr to clobir bila zaista bolcst te sredine, koja je
istisnula titav ta.i rlru3tvcrri sloj pokaZc mi neki pred-
-
met ko.ii .ir: plrrtlo rra valovirna. Bila je to mala tr<ufija,
todnijc lirrli.jir z;r srrrrlirtc. Ona je plutala tu- na siitt,cu,
104
kao svjedok industrije konzerva, koju smo mi bili duZ-
ni snabdijevati. Ona se zrcalila'na surlou, A. PeJit:Jean
^uLrp"ie--:VidiS li ottu kutiiu? vidis li
je? E, pa dobro,
ona tebe ne vidi! {
Ovu malu epizodu smatrao je on vrlo smije5norn, ja
manje. RazmiSljao sam za5to sam je ja smatrao rnanje'
smijeSnom. To je vrlo poudno.
Najprije, ako to ima smisla, Sto mi Petit-Jean kaZe,
da me kutija ne vidi, to je zato 6to rne, u izvjesnonr
smislu, ona ipak gleda. Ona me gleda na razini svijetle
todke, gdje je sve ono Sto me gleda, a ovo nije metafora.
Izno5enje ove male pride nastale u maSti- mog druga,
dinjenica da ju je on smatrao smije5nom, a ia manje,
vezana je za to,Sto, ako mi se isprida prida poput ove,
to je zato Sto ja, u tom dasu takvom kako sarn ga
-
sebi ocrtao, s ovim ljudirna koji su s mukotn zaradivaii
za Livot, u stisku onoga Sto je za njih okrutna priroda
ja, ja sadinjavao sliku na dosta neiskaziv nadin-
-Da kaZemsam pravo, ja sam bar malo bio mrlja na slici. A
zato Sto sam osjetio da sam pozvan iako, u toj humo
ristidkoj, ironidnoj pridi, meni ona nije ba5 smije$na.
Tu uzimam strukturu na razini subjekta, ali ona odra-
Zava ne5to 5to sc vet nalazi u prirodnom odnosu koji
oko unosi na rniestu svjetlosti. Ja nisam naprosto to
todkoliko biie, koje je obiljeZeno geornetrijskom tod-
kom, odakle je moguie obuhvatiti perspektivu. Nesum-
njivo, u dnu mog oka nastaje slika. Slika, naravno jest
u mom oku. Ali, ja, ja sam u slicil".o
Ono Sto je svjeilost, gieda me, i zahvaljujuii toj svjet-
losti, na dnu mog oka se ne5to slika a to nije na-
prosto konstruirani odnos, predmet na- kojcm se zaclr-
Lava [il<tt.o f vci jc clojaurr, sli.icvrn.ie povriinc kctja zs.
-
mene nijc unaprijed smje5tena na svojoj udaljenosti.
Tu je nesto 5to upleie ono izostavljeno iz geometrijshog
polja sa svim onim dvosmislenim,
odnosa
- dubina
promjenjivim, Sto ona predstavlja, kojim nikako ne m,)-
gu ovladati. Dapade, ona me svladava, potide me u sva-
kom dasu i dini od krajolika neito posve razlidito od
r 0.5
r ./
perspektive, nesto drugadije od onoga Sto sam nazvao
slikom.
Korelat stiqi, toli se smjcSta-q ilro mjesto kao i_ona,
tj. izvana, to je gledi$te, to[ka fogleda, A ono Sto po-
sreduje izmedu njih, Sto je izmedu njil-r, drugadije je
prirode od geometrijskog optidkog prostora, ne5to Sto
igra upravo obrnutu ulogu, koje djeluje rp_4ato da bude
pr_obojno, vei naprotiv, da buds t 9p_1g4rfto to je
ekran}1 - raza jednog polja ili jedne boje. Postavimo, - na primjer,
'"U'tbme Sto se meni predstavlja kao prostor svjetlosti,
u tome Sto je pogled, postoji uvijek poncka igra svje-t-
losti i neprozirnosti. To_1gc-aUede koje se nalazilo u sre-
diStu moje male pride, uvijek me spredava, u svakoj
todki, da budem ekran, da udinim da svjetlost izgleda
kao blistanje koje ga preplavljuje. Sve u svemu, todra-
pogleda je uvijek dio dvosmislenos-ii"diblulja.
A ja, ako jesam ne5to na slici, onda sam to u obliku
ekrana, hoji sam malodas spomenuo.
2 naz\tao slikom? Sigurno ne.
Takav je odnos subjekta prema podrudju vida.'subjekt
tu ne treba shvatiti u uobidajenom smislu rijedi, u sub-
jektivnom smislu ovaj odnos nije idealistidki odnos.
To nadlijetanje koje - nazivam subjektom i pomoiu ko-
jeg slici dajem postojanost nije samo reprezentativno
nadlijetanje.
fma tu vi5e nadina da se prevarimo u vezi s ftrnkci
jom subjekta na podrudju spektakla.
Sigurno, za funkciju sinteze onoga Sto se zbiva u po-
zadini mreZnice ima primjera u Fenomenologli percep-
cije. Merleau-Ponty izvladi znaladki iz obilne literature
vrlo znadajne dinjenice koje pokazuju da, -na primjer,
sarna dinjcnica Sto se pomoiu ekrana maskira jedan
clio polja ko.ii funkcionira kao izvor sloZcnih boja
naplavl.icnih, na prirrr.jcr', porrtriu dva kotada, dva ekra- -
na, koji okrccarrcli se .jcclan za clr-urgim, moraju sloZiti od-
redcni ton sv.jctlosli - tla samo ova intervencija poka-
106
zuje posve drugadije kompoziciju o kojoj se radi. Ovdje
u stvari shvaiamo posve subjektivnu funkciju, u uobi-
dajenorn smislu rijedi, prikaz srediSnjeg mehanizma koii
posreduje, jer se pode5ena igra svjetlosti u eksperimen-
tiianju, a dije sve sastavnice mi poznajemo, razlikuje
od onoga 3to spoznaje subjekt.
Treba primijetiti i drugu stvar i subjek-
- Sto imaudinke
tivnu stranu, ali posve drugadije uredenu od-
Zuto )olje pokraj "p-tqvog plavo ie se polje, prima-
judi svjetlost odraZenu sa-iutog polja^ pone5to izmije-
niti. Ali sigurno, sve Sto je boja, jest subffiivno,; ni-
kakav objektivni korelat u spektru ne omoguiuje nam
da poveZemo kakvoiu boje s valnom duZinom ili sa za-
interesiranom frekvencijom na toj razini svjetlosne vi-
bracije. Tu postoji ne5to subjektivno, ali drugadije po-
stavljeno. /' t,
na ti je to sve? Da li je tu ono o demu gorrorim,
hacl govorim o odnosu subjekta prema onome Sto sam
Neki su filozofi dotakli odnos subjekta prema slici,
ali su ga postavili, ako mogu reii, po strqq!.-P.1q!-ilqitb
knjigu Raymonda Ruyera naslovljenu, N d.o-finalis,me:f.
pogleclajte kako se, da bi smjestio percepciju u teleo-
logidku perspektivu, smatrao pozvanim da smjesti su-
bjekt u apsolutno nadlijetanje. Nema nikakve potrebe,
osim u najapstraktnijem pristupu, za-postavl;anjem sub-
jekta u apsolutno nadlijetanje, kad se radi, u njegovom
primjeru, samo o tome da nam predodi 5to je percep-
cija jedne Sahovske plode koja u biti pripada onoj
- izdvojio na podetku. Mi
geometrijskoj optici koju sam
smo tu u prostoru partes extra parte,t koji uvijek po-
stavlja toliko zamjirki shvadanju prediireta. U tom po-
gledu, stvar je nesvediva.
Ipak je to fengme-nalno podrlldje beskrajno raspros-
-
tranjenije od povla5tenih todaka gdje se ono pojavljuje
koje nam omoguiava shvaianje subjekta u njegovoj
-pravoj'prirodi, u apsolutnom nadlijetanju. Jer, on nije
107
 potraiiv zato Sto mu mi to ne damo da bude. Ima di-
njenica koje se mogu artikulirati samo fenomenalnom di-
menzijom nadlijetanja, dime se ja smje5tam u sliku kao
rnrlja to su mimetidke dinjenice.
Tu -se ne mogu upustiti u obilje problema, vi5e ili
manje obraclenih, koje oni namedu. Pristupite posebnim
djelima koja nisu samo privladna vei su i krajnje bo-
gata gradom za razmi5ljanje. Zadovoljit iu se nagla5a-
vanjem onoga Sto, moZda, nije bilo dovoljno nagla5eno.
A najprije Cu postaviti pitanje o poznavanju vaZnosti
funkcije prilagodavanja u mimetizmu.
Strogo uzevli, u odredenim fenomenima rnimetizrrla
moZe se govoriti o prilagodbenoj ili o prilagodenoj obo-
jenosti, i shvatiti na primjer kao 5to je naveo Cudnot
da je obojenost, ukoliko se- prilagodava podlozi, sarno
-nadin obrane od svjetlosti. U srydini gdje. zbog okoli5a
prevladava zeleno isijavanje, kao dno vode usred zelene
trave, jedan sitnoZiv mnogobrojni su, koji nam mogu
posluZiti za primjer - postaje zelen ukoliko svjetlost
moZe na nj Stetno djelovati. - On, dakle, postaje zelen, da
bi odvratio svjetlost kao zelenu, i tako, pomoiu prila-
godavanja, bio za$tiien od njenog udinka.
Ali, u mimetizmu se radi o posve drugoj stvari. Fri-
mjer je izabran gotovo nasumce da ne mislite da se
radi o posebnom sludaju. Kad se -mali rak zvan caprella,
i kojem dodajemo pridjev acanthifera, ugnijezdi usred
one vrste Zivotinja, na rubu Zivotinjskog, koje. nazivamo
bryoloa, 5to opona5a? ono, $to je kod ove
Zivotinje, skoro biljke, rrllja - opona5a na toj fazi bryozo* 1ed-
nu uvijenost crijeva dini mrlju, - u drugoj funkciomira
nedto poput obojenog centra. Ovom zamrljanom obliku
prilagodava se rak. On postaje mrlja, on postaje slika,
on se upisuie u sliku. Tu je, zapravo, prvctni potrrr-etad
mintclizma. I, polazeii odatle, terneljni razmjeri u;oisiva-
nja sub.iclitit rr slikrr izglccla.ju oprlrvclaniji ncgo li bi se
to molllo rr por.Yt'llirr prrrlcdi.
Vcc sirrrr r,l)ollt('lru{) ilo o lorrrc kaZc Caillois u svojoj
kn.iilici A'lt'tlrtt,' r'l t'tttttl)(tlirlic', s rtcclvojbenorn pronica-
108
vo$iu, koja je ponekad svojstvena nestrudnjacima nje-
gova mu distanca omoguiava da shvati bolje obrise ono-
-
ga $to je specijalist mogao samo sricati.
Foneki Zele vidjeti u registru obojenosti samo, raz-lidito
uspjele--udink6 piilagodananja:'-Ali; dirijdniCe pokazuju,
da gotovo ni5ta iz*reAi prilagotlavanja takvog kakvo
je obidno naznadeno, vezano za potrebe - preZivljavanja
da, gotovo ni5ta nije ukljudeno u mimetizam, koji
-se u veiini sludajeva, bilo djelotvoran, bilo nedjelotvo-
ran, pokazuje u posve suprotnom smislu nego Sto bi
zahtijevao pretpostavljeni prilagodbeni ishod. Naprotiv,
Caillois istide tri razdjela, koji su zaista glavne dimen-
zije, u kojima se odvija mimetidka aktivnost p-leru'
-
Savanje (travesti), prikrivanje (camouflage) i zastra5i-
v anje' ( in t imida tion ).
U gtgj se dgmeni. u stvari, pokazuje dimenzija kroz
koSu i-g se sub;"kt uvuii u sliku. Mimetizain pokazujq
nefto, toliko koliko se ono razlikuje od onoga Sfo-bi
se moglo nazvati cin sani,a, koje je pozadi. Udinak mi'
metizma je prikrivanje, u diSto tehnidkom smislu. Nije
rijed o slaganju s podlogom, vei, db se-ne3efenoj pod'
lozi postane Saren upravo kakva je i tehnilia prikri'
-
vanja u ratnim operacijama kod ljudi.
Kod preru5avanja se smjera na izvjestan spolni kraj.)
nji cilj. Priroda nam pokazuje da se ovaj spolni cilj
stvara svim vrstama efekata koji u biti pripadaju pre-
tvaranju, maskaradi. Tu se stvara plan--odvojen od sa-
mog spolnog cilja, koji igra bitnu ulogu i koji ne treba
prebrzo izdvojiti, kao da pripada obmani. U ovoj pri'
lici funkcija varke jest ne5to drugo, pred dim je uputno
odloZiti odluke na5eg duha prije nego li joj se dobro
odmjeri incidenca.
I(onadno, fenomen zvan zastra5ivanje sadrZi takoder
tu nadvrijednost koju subjekt uvijek Zeli dosegnuti u
svom prividu. I tu ne treba prenaglo unijeti u igru
intersubjektivnost. Svaki put kad se radi o opona5anju,
duvajmo se prebrzog razmi5ljanja o drugome, koji bi
bio toboZnii oponaSani. Opona5ati jest, nesumnjivo, re-
109
 i
I
!
l
producirati iednu slibp*gygee). Ali, za subjekt tg_zqqdi
uvui_i.se u fuakiju dije obavljanje ga obuzima. Na tome
se moramo privremeno zauSTaviti.
Da vidimo sada Sto nam kaZe nesvjesna funkcija kao
takva, ukoliko je ona polje koje se za nas nudi subjektu
na osvajanje.
U tom nas smjeru vodi opaska samog Cailloisa, koii
nas uvjerava, da su mlmetidk-a" djela na Zivoti.njqkpj na-
zini analogpa on!5na koja se kod ljudskih biia oi[tuju
kao umjetlgi_L,- +_ .q_l!!q1stvo. Jedina je primjedba tome
St'o- izgleda da to ukazuje n'a to da je za Ren6 Cailloisa
slikarstvo dovoljno jasno da bismo pomoiu njega razjSd.
njavali d*gg_qtJelt.
iSto j6-siikarstvo) odito je da nismo tek tako nazvati
slikom funkciju u kojoj se subjekt treba obiljeZiti kao
takav. Ali, kad se ljudski subjekt zaloLi da stvori sliku,
da stavi u djelo ne5to demu je sredi5te pogled, o demu
se radi? Na slici, kaZu poneki, umjetnik Zeli biti subjekt,
a umjetnost slikarstva se razlikuje od svih ostalih po
tome, Sto nam se umjetnik namjerava nametnuti kao
subjekt, kao pogled. Na to drugi odgovaraju istiduii pred-
metnu stranu umjetn-idlog proizvoda. U ia dva pravCa
se odituje ne5to vi3e ili manje podesno, koje sigurno
ne iscrpljuje ono o demu se radi.
Preii iu na idudu tezu sigurno je, da se na slici
-
uvijek odituje ne3to 'od pogleda. Slikar to dobro zna,
njegova pouka, ispitivanje, tra1enje, zais,ta su odabir iz-
vjesnog nadina pogleda, bilo da pri tome ostaje ili da
to varira. Gledajuii slike, dak i one najli5enije o4og
Sto obidno nazivamo pogledom i koje se uspostavlja pa-
rom odiju, slike na kojima je odsutno svako predstav-
ljanje ljudskog lika, kao 5to su krajolici holandskih i
flarnanskih slikara, na kraju iete vidjeti kao na filigra-
nu ne5to tako specif ilno za svakog slikara, da iete imati
110
i.)
osjeiaj, da je pogled prisutan. Ali, to je samo predmet
istraZivanja, a moZda i iluzija.
Fq{cija slike.- s obzirom na onoga kojemu slikar do-
slovno daje svoju sliku da je vidi iu vezi je s pogle-
dom. Taj odnos nije takav, kao Sto se - dirii u pivi mih, ti.
da buile zaroi.ka za pogled. Moglo bi se povjerovati, da,
kao sudionik, slikar te?i za jesi-li-me-vidio; i Zeli biti gle-
dan. Ja to ne vjerujem. Mislim, da postoji odnos prema
pogledu ljubitelja, ali da je kompleksniji. Slikar daje
onome koji treba biti pred njegovom slikom ne3to, 3to
bi se najmanje_u-ditavorn je.dnom dije,tu
sazeti ovako -- Vi hdias sledilt'i?' Iia' dabra;,i;ldi??$,{ On
daj e oku ne5to At ptsit-tlil-p orivi-onoE komii J J
predstavljena da tu poloZi svoj pogled, kao Sto se polaie
ort'Zje. U tome je umirujuii, apolinijski udinak slikar-
stva. Ne5to je dano, ne toliko pogledu koliko oku, ne$to
Sto sadrZi opu$tanje, polaganje pogleda.
Problem je, Sto se cijela jedna strana slikarstva odva-
jrod ovog polja ekspresionistidko slikarstvo. Ono, a
- pnrLa ne5to 6to vodi u smisao izvjes-
to ga razlikuje, ono
nog zadovoljenja u smislu u kojem Freud upotreblja-
- o zadovoljenju nagona izvjesnog
va izraz kad se radi
zadovoljenja onoga Sto je traieno pogledom. -
Dnlgim rijedima, sada treba postaviti pitanje, Sto je
s okom kao organom. Funkcija, kaZe on, stvara organ.
Cisti apsurd ona je dak ni ne obja5njava. Sy"-itr1q.
organizrpu-postoji kao organ uvijek pokazuje f4no!|ro)
funkcija. |Iasno je da se u oku spajaju razliditelhnkctjd
Razlikovna funkcija se izdvaja maksimalno na razini fo-
vea, odabranom mjestu distinktivnog vida. Ne5to se dru-
go odvija na preostaloi povrdini mreZnice koju specijali-
sti s nepravom razlikuju kao mjesto skotoptidke funkci-
je. Ali, tu se opet vraCa hijazam, jer to je posljednje
polje toboZe napravljeno da osjeti Sto je u efektima os-
vjetljavanja neznatnije, Sto daje najveiu moguinost da
se osjete udinci svjetlosti. Ako Zelite vidjeti zvijezdu pete
ili Seste velidine to je Aragoova pojava nemojte upe-
- -
11t
riti pogled ravno u nju. Morate gledati malo po strani, da
bi se ona pojavila.
Ove funkcije oka ne iscrpljuju karakter organa, uko-
liko se on pojavljuje na divanu i 5to on tu determinira
.ono Sto i svaki organ
cluZnosti. Kad se pozivamo na
nagon, tako zbrkan, pogre5no - je Sto ne primjeiujerno,
da je l?gon nadin na koji organizam treba najbolje mo-
guie izaii na kraj s nekim organom. Brojni su primjeri
sludajeva, na Zivotinjskoj ljestvici, kad organizam podli-
jeZe zbog poveianja, hiperrazvoja, nekog organa. Izgle-
da, da pretpostavljenu funkciju nagona u odnosu organiz-
ma i organa, treba definirati kao moralnu pouku. eudi-
mo se takozvanoj preadaptaciji nagona. Cudno je da or-
ganizam moie od ,svog organa ne5to napraviti.
Za nas se, u na5oj referenciji na nesvjesno, r4di o
odnosu prema organu. Ne radi se o odnosu prema spol-
nosti, dak ni prema spolu, ako uopie moZemo ovom iz-
razu dati specifidnu referenciju vei o odnosu prerira
falusu, utoliko Sto ne udovoljava- onome Sto bi od real-
noga mogao dostidi spol u svojoj usmjerenosti.
Zato Sto u jezgri istraZivanja nesvjesnog imamo ovaj
.organ
odreden kod subjekta manjkom koji je organi-
ziran u- kompleksm kastracije mi moZemo shvatiti u
kojoj je mjeri oko zahvaieno -slidnom dijalektikom.
Vei pri pryom pristupu vidimo da u dijalektici oka i po-
gleda nema podudarnosti, vei postoji potpuna obmana.
Kad u ljubavi traZim pogled, uvijek je potpuno nezado-
voljavajuie i proma5eno ono Nikad nte ti ne gleda|,
tamo gdje te ia vidim. - -*- tlnrgo, da ima nekakav odnos s rnanjkom.
Obrnuto,,l to Yto gledam, nije nikad ono ito i,elim yi-
djeti. A odnos na koji sam mfiias-p-odsjetio, odnos sli-
kara i ljubitelja, jest igra trompe-I'oeili.ma Bto god ka-
zali. Tu nema nikakve referencije na ono ito se netodno
naziva ligurativnim, ako unutar postavite bilo koju re-
lcrrcnciiu rtr rcrrlnost klro podlogr.r.
ll irrrliclkoi irpologiii o Zr:rrl<sirlu i Paraziju, zasluga je
Zculisitlovrr i,to ir. :;tvot'io groZctc ko.ic je privuklo ptice.
Naglusirlt rrijr. rr:r t='irrit.rrit.i llo su ovi grozdovi na neki na-
112
din savr5eni, naglasak je stavljen na dinjenicu da je dak
ptidje oko bilo prevareno. Dokaz, Sto njegov drug Para-
ziie likuje nad njim, jer je na zidu znao naslikati takav
z;lslon, tako vjerodostojan da je Zeuksid okrenuv5i se
prcrnrr rrjemu, rekao --'Dakle, pokaii iim iad.a ti, |to si
*-
iz.u ovogu naslikao. eime je dokazao da je rijed o tome, da
sc pnevari oko. Likovanje pogleda nad okom.
0 ovoj funkciji oka i poglecla nastavit iemo na5im pu-
lcrn s).icclcii put.
ODGOVORI
M. SAFOIIAN: zlko doltro raT,untijcnt, pri promatraniu
slikt <tko sa orlrtturu txl poglt:du,
Vr:.rrtil CLr ss na di.ialcktikr-r privida i onog 5to mu je,
Itirzavii, clar, ako s-one-strane privida nema stvari u sebi,
onrlil ima pogled. U tom odnosu smjeSta se oko kao organ.
Da li ie s one-strane privida manjak, ili je pogled?
-
Na razini skopidke dimenzije, ukoliko tu sudjeluje na-
gorr, ntlazirno istu funkciju predmeta a, koju je moguie
ollil.[t"iiti u svim ostalim clirncnzijarna.
Prcdrnct a .ic nclto od dcga sc subjekt, da bi se kon-
stit.uirilc-r, oclvojio kao organ. To vaZi kao simbol manjka,
li. l'alusa, ne kao takvog, vei ukoliko on dini manjak.
'l'r'cb;.r, daklc, da to bude jedan prednet ptro, odvojiv
-
Odmah iu
vrrrrr rrbraz.loliti ono ito ielim kazati.
Nir orirlrro.i raz.irri, to .ic: niita, ukoliko ono dega se sub-
jckl liiio rri.jc vilc rriilir za rr.jcga. U mentalnoj anorek-
si.f i, orro ito tliie:lc .icrtlc, .icst r-ri$ta. Ovim zaobilaznim pu-
lcru slrv:rtiirlc hako prcchnct li5avanja moZe podeti funk-
t ir;nil:rti rrat razini kerstracije kao odricanje.
Anatrrra razina jc mjesto metafore jedan predmet
-
rrrrrit'sto rllrrgogzr, izmet umjesto falusa. Tu shvaiate za-
tl slrr t(' rrrrrrlrri nag-on podrudje Lrtve, dara i poklona.
113
{
 I

!r' I

J
Tamo gdje smo zatedeni, tamo gdje se zbog manjka ne
moZe dati ono Sto treba dati, postoji uvijek nadirt da 9
,se da druga stvar. Zato se svojim moralom dovjek upisu-
1je na analnu razinu. I to je istina posebno za matefija-
I

: lista.
' Na skopi0koj razini, nismo vi5e na razini zahljeva, vel tn it to slika?
ielje, Zelje Drugoga. Isto je tako dak i na razini invoka-
cijskog nagona koji je bliZi iskustvu nesvjesnog.
Na op,ienit nadin, odnos pogleda prema onome Sto Ze- BiCei njemu natik.
limo vidjeti, jest odnos varke. Subjekt se pokazuje kao Varka ekrana.
ne5to drugo nego li jest, a to Sto mu se daje da vidi, Kr oti-po gled i t romp e-1, o eil,
nije ono 5to Zeli vidjeti. Zato oko moZe funkcionirati kacr Pogled od, pozad,i.
Kretnja i dodir.
predmet a, tj. na razini manjka (9). Dati-tidj eti i invidia.
L

4. oiujka 1964. Danas, dakle, treba ispuniti ono Sto sam obeiao izabrav-
Si teren gdje je predmet c najnepostojaniji u svojoj funk-
ciji simboliziranja srediSnjeg manjka Zelje, koji sam ja
uvijek jednoznadno biljeZio algoritmom (-9).
- Ne znam vidite li plodu na koju sam, kad i obidno, sta_
vio neke bilje5ke. Predmet a u polju vidljivog jest pogled.
Nakon toga sam u zagradi napisao:

! u prirodi
I kou : 1-*1

Doista moZemo shvatiti ne3to Sto veC u prirodi prila-

godava pogled funkciji, do koje u simbolidkom odnosu
moZe doii kod dovjeka.
NiZe sam nacrtao dva trokutna sustava, koje sam vei
raniie uveo prvi je onaj koji u geometrijskom polju
-

subjekt predodZbe 1

\
1

ll5
 istavlja na na5e mjesto sub.iekt prcclodZbe, a drugi je onaj
koji mene dini slikom. Na clcsno.i crti se, dakle, nalaz.i
vrh prvog trokuta, todktt gcomctlijskog subjekta, i na
toj crti ja isto postajcrn slika pocl pogledom, koji treba
upisati na vrh drugog trokuta. I)vzr su trokuta tu polo-
.Zena jedan na drugi, kao 5to je to u stvari kod djelovanja
skopidkog registra.
I podvojenosti ch-ugoga, i sebe sama, ostvaruje spoj od
Za potetak moram naglasiti to u skopidkom polju
-
pogled je izvana, ja sam gledan, tj. ja sam slika.
',fu je funkcija koja je najbliZa instituciji subjekta u
vidljivome. Ono 5to me posve odretluje u vidljivome,
to je pogled, koji je izvana. Preko pogleda ulazim u svjet-
lost, a od pogleda primam udinak. Odatle proizlazi, da
je pogled instrument preko kojeg se svjetlost utjelovlju-
je, i preko kojeg ako mi dozvolite da se posluZim jed-
-
norn rijedi, kao 5to to desto dinim, razlaLuti je sam
- -
ja.loto-gra'firan.
Tu nije rijed o filozofskom problemu predodibe. U toj
perspektivi, u prisutnosti predodlbe, ia sebe uvjeravam,
ukratko, ja se uvjeravam kao svijest koja zna da je to
samo predodZba i da s one-strane postoji stvar po sebi.
Iza fenomena je noumen, na primjer. Ja tu ne mogu ni5ta,
jer nroje transceniTZrttaltile kategoriia, kao 5to kaZe Kant,
rade po svojoj volji i prisiljarrajr'r me cla uzmem stvari po
niihovoj volji. A na kraju je i dobr:o tako sve se sretno
sredtr.ie.
- Goldsteina, vidimo veC na jednostavno perceptivnoj razi-
rl Za nas stvari nisu uravnoteZene u ovoj dijalektici povr-
Sihe i onoga Sto je s one-strane. Mi polazimo od dinjenice
t cla postoji neito 5to uspostavlfa'irrijelom, podvojenost,
l
.shiz.rr biia, demu se ono prilagodava po prirodi.
,t
il
I
lfa sc i:in.icnica molc zam,iietiti na razlidito modulira-
no.i licstvici ortoga Sto ie honadno moguie upisati pod
glavr.rirrt pt'celrrtt'lottt trtitttctiz.tna. To je clno Sto ulazi u
igru, ot'ilo, islo lirlio spolttom u sjcdinjenju, kao i u borbu
116
na smrt. Biie se na uzbudljiv nadin tazlaLe na svoje'
biie i na njemu nalik, na sct-e,samo i na tog papirnatog.
tigra koieg pokazuje. Bilo da se radi o paradi, najde5ie.
kocl rnuZjaka Zirrotinje, ili o kreveljavom napuhivanju
kojim stupa u borbenu igru i zastra5uje, biie prima od
cL'ugoga ili daje od sebe ne5to Sto je maska, dvojnost,
omotad, oderana koZa, oderana da bi pokrila okosnicu'
(bAt Stita. Ovim oblikom odvojenim od sebe biie ulazi
u igru iivota i smrti, i moZe se reCi, da se pomoiu ove'
kojeg polazi obnavljanje biia u razmnoiavanju'
, Varkarovdje igra bitnu ulogu. Nema druge stvari koja
nas zahvaia na samoj razini klinidkog iskustva kad, u
odnosu na ono Sto bi se moglo zamisliti kao privladnost
prcma clrugom polu, privladnost kao zdmZivanje mu$kog
sa Zenskim spolom, shvatimo prevagu onoga Sto se po-
kazuje kaol travestiia.- Bez sumnje, mu5ko i iensko se
sredu na nblo3triji, najZe5ii nadin posredstvom maQkd"
,Samo subjekt-ljudski subjekt, subjekt Zelje koji je bit
dovjeka iii3e iiopie, piotivno Zivotinjskom, potpuno'
uhvaien ovom imaginarnom zapljenom, on je tu obilje'
Zen. Kako? Utoliko 5to on izdvaia funkciju ekrana; i igra,
ic. Covjek u stvari zna igrati masku kao da je to ono, s'
one-strane dega je pogled, Ekran je tu mjesto za medi-
taciju.,
Spomenuo sam proSli put referenciju koju iznosi Mau-
rice Merleau-Ponty u Fenomenologiii percepciie, gdje na
dobro izabranim primjerima, koji istidu pokuse Gelba i
ni, Icako ckran opet uspostavlja stvari u njihov status re-
alnoga. Ako nittua z.avlada svjctlost, ako nas, na primjer,
snop sv.ictlosti koji vodi nir5 pogled osvoji toliko, da
r-rarn izgleda poput mlijednog sto5ca, i sprijedi nas da vi*
climo ono Sto osvjetljava samo uvodenje malog ekrana
-
u to polje, koji izdvaja ono Sto je osvijetljeno, a ne vidi
sc, stavlja u sjenu, ako se tako moZe reii, mlijednu svjet-
lost i istidc predmet koji je ona skrivala. To je na percep-
l17
tivnoj razini feqomqn onog odnosa koji treba shvatiti u
,bitnoj funkciji, znajudi da se u svom odnosu prema Zelji
realnost pojavljuje samo marginalno.
@ realnost jc
marginalna
Upravo tu je jedna od smo, izgleda,jedva vi-
"rt4.ftoju
djeli u slikovnom stvarainj( Ipak je to igra koja osvaja
iznati slici ono Sto je, pravo rekav5i, kompozicija,
-crte koje na
je slikar stvorio da dijele povr5inu, smjernice,
silnice, sklop u kojem slilia nalazi svoje pravilo
dudim se, da se u jednoj knjiZici, uostalom zapailenoj,- ali,
nazivaju okosnicama (charpentes). Jer, tako se ispu5ta nji-
hov glavni udinak. Kao nekom ironijom, na poledini ove
knjige stoji Rouaultova slika, gdje je nacrtana kruZnica,
koja omogudava da se dokudi ono bitno o demu se radi.
Doista, postoji ne5to na slici, dija se odsutnost uvijek
moZe primijetiti protivno od onoga Sto je u percep-
- polje, gdje
ciji. To je sredi$nje se separativna moi oka
u viclenju provodi do maksimuma. U svakoj slici ono
rnoZe biti samo odsutno i nadomje5teno rulom
- uikrat-
ko, odraz zjenice iza koje je pogled. Posljedidno, i ukc-
liko slika ulazi u odnos prema ielji, oznateno je uvijek
mjesto sredi5njeg ekrana, koji je upravo ono zbog dega
sam pred slikom elidiran kao subjekt geometrijskog
plana.
Zato slika ne djeluje u polju predodZbe. Njena svrha i nog Kubina, i k tome na ono slikarstvo, koje bismo, dud'
.udinci sr,r clrugdje.
118
2
U skopidkom polju se sve artikulira izmectu dva tzraza
koji djeluju antinomidki po strani rstvari- postoji po-
-
gled, tj. stvari me gledaju, a ja ih ipak vidim. U-ton€mi-
slu treba sh-v4liti udarnu rijed u Evandelju-:.Oni-Tfra>
ju oii do it" uida:ou ne vide, Sto? upravo'to,Za ih
-
stvari gl.daju. -'
To je razlog Sto u na$e istraZivadko polje uvodim sli-
karstvo kroz mala vrata koja nam je otvorio Roger Cail-
lois svi su primijetili moj lapsus, pro5li put, kad sam
-
ga nazvao Ren6, bogzna za5to uz zapal-anie, da je mi-
-
metizam nesumnjivo ekvivalent funkcije koja se kod
i'ovjcka ispunjava slikarstvom. ,
Ovo nije trenutak da izvrSimgipsihoanalizu slikap koia
ie trviiek tako skliska, Skakljiva i kod auditorija izazi''ya
leakciju stida. Ne radi se ni o kritici slikanstva, a ipak,
netko tko mi je blizak i dije mi5ljenje znadi za mene
mnogo, rekao mi je, da se pobojao da se ne prihvatim
nedega Sto bi bilo tome nalik. Naravno, to ie opasno, pa
iu poku5ati udiniti tako da ne bude zbrke.
Ako razmotrimo sve modulacije koje su tokom vre-
rncna slikalstvu nametnule varijacije subjektivirajuie
struktule, jasno je, da ni jedna formula ne moZe sabrati
ove teZnje, prevare, te beskrajno razlidite trikove. Uosta-
lom, vidjeli ste pro5li put, nakon Sto smo {oqulirali da
r-r slikarstvu postoji dompte-regard (kroti-pogleit), tj. da
onoga koji gleda slika uvijek n?vodi da spu3! svoj po;
glcd, ja sam naveo odmah nakon toga ispravak, da se
ipak ckspresionizam direktno obraia pggledu,. Za one koii
bi sc kolcl:ali, ob.iasnit Cu, Sto Zelim kazati - mislim na
slikarstvo .icdnog Muncha, jednog .Tamesa Ensora, jed-
novato, mogli geografski postaviti kao slikarqtvo .k*gje
opsjeda ono Sto se danas od slikarstva skuplja u Parizu.
Hoiemo li doskora vidjeti da su prekofadene granice
ovc opsaclc? sa slikarom Andrd Massonom sam ne'
-
clavrro razgovarao o tome. Pa, navesti referencije poput
119

ovih, ne znadi uii rr histolijsku igru, prekopavanja, kriti-
ke, koja poku5ava shvatiti koja jc funkcija slikarstva u
datom trenutku, kod tog autora ili u tom vremenu. Sto se
mene tide, ia pokulavarn postnviti na osnovnom nadelu
funkcije ovc lijepe unrjctnosti.
\
Odmah istidem, da je Maurice Merleau-Ponty ullravo
polazeii od slikarstva doSao do toga, da obrne odnos ko-
ji je misao stvorila izmedu oka i duha. Da je f,unkcija
slikara ne3to posve drugo od organizacije polja pre-
dodZbe, gdje nas je drZao filozof u na$em statusu subjek-
ta, to je izvrsno naznailio, polazeii od onog Sto naziva,
zajedno sa Cdzanneom,)ta mala plavetnila, te male snte-
dine, te male bjeline, te ntrlje, koje ki5e sa slikaievi
kista.
Sto je to? Sto to odretluje? Kako to odreduje ne5to?
To vei daje oblik i utjelovljenje polju, kojem se psiho-
analitidar pribliZio slijedeii Freuda, pomoiu onog 5to je
r !._od.Freuda luda smjelost, a koje kod onih koji ga slijede
, gbrzo postaje nerazboritost.
Freud je uvijek isticao s beskrajnim strahopo5tova'
njem da nije kanio razlagati ono Sto je kod umjetnidkoe
stvaranja tvorilo istinsku vrijednogt. Sto se tide slikara,
kao i pjesnika, postoji crta na kojoj se njegova procjena
zaustavlja. On ne moZe reii, on ne zna, za sve, za one koji
gledaju ili duju, 5to tu dini vrijednost umjetnidkog stva-
ranja. Medutim, kad proudava konarda, on nastoji pro-
naii ulogu koju je njegov prvotni fantazam odi,grao u
njegovu stvaranju njegov odnos prema tim dvjema
majkama koje vidi -predodene na slici u Louvreu, ili na
crtehu u Londonu, prema tom dvostrukom tijelu koje se
radva iz struka, koje izgleda da nestaje u mje5avini nogu
na podnoZju. Treba li na tom putu istraiivati?
Ili treba vidjeti nradelo umjetnidkog stvaranja u onome
$to ic ono izvudi sjetitc se kako ja prevodim Vorslg|'
lungsrcpriise,xtunz
- to ne$to Sto zastupa predodZbu? Da
je -
li tu orro Ccmtr vas voclim razlikujudi sliku (tableau) od
onog Sto jo prcdodlba?
t20
i
Zasigurno ne osim u_ osirn u
-"rlo_ 4i"t\!4r_djelima,
slikarstvu koje -se ponekad po_javljuje;r_ _9$l#gblp...gl.i- .
I kp5*s*typ,,""takp*rijptkomi.da ge je4"e smjg,ftams u funkci-
i ju slikarstva. -Uostaloth, moZda je tu granica, gdje bi
I trebalo postaviti takozvanu pgilppato-lqikq gqiglnast,
Ono 5to je slikarevo stvarala$tvo,,gtrukturirano je vrlo
razlidito. Uprurro u onoj mjeri u kojoj uspostalrliamo
stanovi5te ,strrkture u libidnom odnosu, moZda je doSlo
vrijeme da ispitamo s uspjehom jer nam na5i novi
-
algoritmi omoguiuju da bolje artikuliram_o* odgovor
lono o demu se radi kod umjetnidkog stvaranja. Za nas -
se radi o stvaranju kakvo oznaEava Freud, tj. u obliku
sublirnacije, i o vrijednosti koju ono dobiva u druStve-
nom polju.
Na ncodrcclen i odreclen nadin ujedno, i koji se tide
samo uspicha cljela, Freud formulira, da, ako stvara-
nje leljc, diste 5to se tide slikara, dobije komercijalnu
vrijednost nagradu koju ipak -mciZCmb--okvalifidirati
-
kao sekundarnu to je zato, Sto njegov udinak ima ne5to
korisno za druStvo,- za oio Sto od dru5wa padne poil
njogov udinak. Ostanimo joS u neodredenom, dok ne ka-
Lemo, da ih djelo smiruje, tje5i, pokazujuii im da moZe
postojati poncko tko Zivi od iskori5tavanja svoje ielje.
Ali, da bi ih to potpuno zadovoljilo, treba postojati i
druga podudarnost, da njihova LeIja za priimatranjem
nade tu neko smirenje. To im uzdiZe du5u, kako se kaZe,
tj. to ih potide na odricanje. Zar ne vidite, da se tu po-
kazuje ne5to od funkcije koju sam nazvao ftro-ti.pogledi
(dompt e-regard)?
Kroti-pogled, rekao sam prethodni put, pokazuje se
kao trompc-I'oeil.\.trzgleda da idem protivno od tradicije,
koja smatra cla mu ic lunkciia vrlo razlidita od one kod
slikarstva. Ipak, nisam oklijevao da pro5li put zakljudine,
naznadujudi u opoziciji djela Zeuksida i Parazija, dvo-
strukost dviju razina, one koja pripada prirodnoi.funkci-
ji varke, i one kod trompe-I'oeil.
Ako bi se dvije ptice srudile na povr5inu gdje je Zeuk-
sid nanio svoje mrlje, 'smatrajudi sliku grozdovima za
, l2l
 l
kljucanje, primijetimo da uspjeh takvoga pothvata ni u
dernu ne implicira to da su grozdovi zadivljujuie repro-
ducirani, takvi kakve moZemo vidjeti u ko3ari koju drZi
Caravaggiov Bacchus u Ufficima. Da su grozdovi bili
takvi, malo je moguie da bi se ptice prevarile, jer, za5to
bi ptice vidjele grozdove u tom snainom stilu? Mora po-
stojati ne$to saietije, ne5to bliZe znaku, u tome 5to za
ptice moZe sadinjavati plijen grozd. Ali, opredan primjer,
Parazije, osvjetljava to ako hoiemo prevariti dovjeka
pruZamo mu sliku zastara, - tj. nedega va Eega on traZi
da vidi.
Ova apologija dobiva vrijednost u tome da nam uka-
zuje. za5to se Platon buni protiv iluzije slikarstva. Glav-
na stvar nije u tome Sto slikarstvo daje iluzorni ekviva-
lent predmeta, ia.$.p se Platon prividno moie tako izrazi-
ti. Vei, trompe-I'odil slikarstva se prikazuje nedim dru-
gim, nego li jeste.
Sto nas zavodi i zadovoljava u trompe-l'oeil? Kada nas
osvaja i dovodi do ushiienja? U 6asu kad uslijed jedno-
stavnog premje$tanja na5eg pogleda moZemo primijetiti
da se predodZba ne mide s njim, i da je tu samo trompe-
-l'oeil. Jer, on sc tu pojavljuje u tom dasu kao nedto dru€o
od onoga za 5to se prikazivao, ili pak, on se sada prika-
zuje kao da je ne5to drugo. Slika se ne nadmeie s privi-
dom, ona se nadmeie s onim 5to nam Platon naznadava s
one-strane privida kao bivajuii Ideja. Zato ito slika jest
taj privid koji kaZe da je ona to Sto daje taj privid.
Platon ustaje protiv slikarstva, kao protiv aktivnosti koja
je protivnidka njegovoj.
Ta druga stvar je rrralo a, oko koje se vrti bitka, iija
je du5a trompe-l'oeil.
Ako poku5amo predstaviti konkretnije poloZaj slika-
ra u povijesti, primijetit iemo da je on izvor nedega Sto
moic prcii u t'calno, i da to u svako doba, ako mogu reii,
uzinrirrrro rr zirktrp. Slilcar, ka7c sc, ne zavisi viSe od boga-
tih rrrcccna. Ali, sitrrrrt'i,iu sc nijc tcmcliito izmijenila s
proclavirt*inr;r sliktr. I orri srr ntcccnc, i to mecene iste vrste.
Prije plcrrrt.rriloll ln(.('c.nc, crkvcna institucija je narudi-
722
vala svete slike i davala posla. Uvijek za slikara postoji
neko zakupnidko druStvo, i uvijek se radi o predmetu a,
ili bolje, da ga se svede Sto varn na izvjesnoj razini
moZe izgledati mitsko - jedno a s kojim, to je u kraj-
na
-
njem todno, slikar kao stvaralac razgovara.
Ali, mnogo je uputnije vidjeti kako a funkcionira u
svojoj dr-udtvenoj reperkusiji
Ikane Krist u slavi na svodu Daphnisa ili krasni
bizantski-mozaici djeluju odito tako da nas drZe pod
.svojint poglcclorn. -Mogli bismo se tu zaustaviti, ali to
zaisla nc bi znadilo shvatiti pobudu onoga Sto dini da je
slikar angaliran da napravi tu ikonu i onoga demu ona
sluli kacl nam je prikazana. Ima tu unutra pogleda, si-
fturno, ali on dolazi iz vede daljine. Vrijednost ikone je u
tomc Sto .ic bog kojcga ona prikazuje takoder gleda.
Smalra.ju cla scr ona svi<la bogu. Umietnik djeluje na toi
razirri na lrtvcnom planu _- igra na to, Sto ima stvari,
ovcl.ic likova, koji mogu pobuditi Zelju boga.
.Bog je stvoritelj, uostalom, zato ito stvara neke slike
knjiga Postanka nam na to ukazuje sa Zelem El.o,nm.
-A ikonoklastidka misao duva bar to, da postoji jedan
bog koii to ne voli. Taj je jedini. Ali, danas ne Zelim poii
clal.ic u tom registru, koii bi nas doveo do srZi jednog od
r)a.ibitnijih ele:mcnata iz podrudja Imena-Oca, a to
;e da
sc nel<a nagodba moZe uspostaviti s one-strane svake sli_
ke (inzage). Tu gdjg-dcsmo, slika ostaie posrednik za bo-
lanstvo ako Jahve zabranjuje Zidovima, da stvaraju
idole, to-je zato 3to'se oni svitldju i drugim bogoviml.
U odredenom registru, nije bog taj koji nije aiitropo-
nrorfan, ved se trali od dovjeka da to ne bude. Ali, ostavi-
ln() t().
Prr,'([inro na slicclcdu cLaplr Icoju iu nazvati komunal-
nonr. Foilimo u vcliku salu Duideve palade gdje su na-
slikane sve vrste bitaka, Lepantska i ostale. Dru5tvena
funkcija, koja se ocrtavala vei na religioznoj razini, tu
je odita. I'ko dolazi na takva mjesta? Oni koji tvore ono
sto Retz nar.iva narodi (Ies peuple.s). A Sto narod vidi na
tim prostranim kompozicijama? pogled ljudi, koji vi_
-
t23
 jeiaju u ovoj sali, kad oni-narod, nisu tu. Iza slil<a je
njihov pogled.
Kako vidite, moZe se reii da je tamo pozadi uvi.je{< sve
puno pogledA. Ni5ta novoga Lr tom pogledu nije uvelo
razdoblje koje Andri Malraux razlikr-rje kao rioderno,
ono u kojcm prevladava neusporedivr nentan, naime po-
gled slikara, koji nastoji da se nametne kao da je sam
po sebi pogled. Uvijek je postojao poglecl tamo-iza" Ali,
to je najosjetljivija todka
- odakle dolazi taj pogled?
3
Vraiamo se sada Cdzanneov im malint plavetrill,fnm;
malim bielinama, malim smedinama, ili pak onom $to
M. Merleau-Ponty uzima tako lijepo za primjer, r_r jed-
nom skretanju u Zrutkovima. vraiano se toj neonriSno_
sti usporenog fihna u kojem je uhvaien Matisse ru tre-
nutku kacl slika. Znatajno je cla ie i sam Mertisse bio time
potresen. Maurice Merleau-ponty nagla5ava paradoks te
,l
kretnje, koja je poveiana uslijed razvudenoiti vrernena,
i !a]<o nam omoguiava da zamislimo najpotpunije raz_
mi5ljanje pri nano5enju svake od ovih *riju. to
3e samo
obmana, kaZe on. U ritmu u kojem kaplju .u ,iikuouu*
kista, ove mrlje, koje ie postati dudesna slika, nije rijed
o izboru, vei o nedem drugom. Zar ne moZemo ptt"suti
formulirati to nedto dr-ugo?
Zar nije u pitanju, da se pobliZe zahvati ono $to ,sam
nazvao ki5a kista? Kad bi ptica slikala, zar to ne bilo
tako Sto bi pustila da pane njeno perje, a kod zmije bi
to bile ljuske, a stablo bi se otreslo gusjenica ili bi otki
Silo svoie listove. To Sto se ovdje nagomilava, jest prvi
tin polaganja pogloda. Nestrmnjivo, suvereni din, jei se
odvi^i. u rrt'trcrl il. sc rrrrlcr-i.ializ.ira i Sto ie, ocl orr* r,r_
vcrt:rr'sri, rrt\irriri rrt'rrr,t'rrirrr, iskl.jrrtcrrin-r, nedjelotvornim
svc ()n() :,io :,r. lrrrrlt., pr.oisl.jccyrrci s clr.r_lg<_rg mjesta, pOja_
vil<l ;trt'tl I iitr Pr oizvorlo!ll.
t24
Ne zaboravimo da je slikareva mrlja nesto gdje zavr-
Sava pokret. Nalazimo se pred nedim, lto duj" i at r-
E4diil smisao izrazu regresije nalazimo se"oui
pred po-
lireta,ckim elementom u smislu-odgovora, utoliho Sto on
-stval'a, unazad, svoi vlastiti stimulus.
Tu 'ie ono, uslijed dega je prvotna vremenitost, kroz
kojur se kao odnos spratn drugog, postavlja razgovijetno,
ovcnjc rr skopidkoj clirrer-rziji koja pripada zavr5nom tre-
rrutkrLr. Ono ito ic sc u iclcntif ikatorsko.j clijalektici ozna-
iitcllja i g<-rvorcnt-iga projicirati unaprijed kao Zurba, ovdje
je, naprotiv, kraj, tj. ono 5to ie se na podetku svakoga
no\rog razurnijevanja nazivati trenutak videnja.
Taj zavr5ni trenutak nam omoguiava da razlikujemo
din strdi kretnje. Putem kretnje se na platno stavlja atarf.
A tolll[io je istina da je kretnja tu uvijek prisutna da, ne-
sunanjir"o, sliku na.iprije doZivlju.iemo, kako kale izraz
itnpresijn lli in,tpresioniTam, kao bliZu kretnji od bilo
koje cXnuge vrste kretanja. Svaka radnja predstavljena na
.slici izgledzrt ie nam kao prizor iz bitke, tj. kao teatral-
na, nuino nastala kretnjom. A upravo to uvr3tavanie u
kretnju, dini da sliku
kakva god ona bila, figurativna
ili ne ne moZemo -postaviti naopako. Ako se obrne
- odmah iete primijetiti da vam pokazan
dijapozitiv,
ie
slijeva r-rmjesto zdesna. Smisero kretnje ruke dovoljno
oznacir!a tu bodnu simetrijr-r.
Tu, dakle, vidimo, da poglecl djelujc u izvjesnom spu-
stll, sillstu Zelje, nesumnjivo, ali kako to izraziti? Sub-
.iekt niie potpuno tu, on je upravljan iz daliine. Modifici
raiudi formulu koju dajem za,,,Lelju kao nesvje
i.L,liu ien'ieka je i,elia Drugogu (Qe I'Autre)
- na iu
reci da
sc r';t<li <r ncko.i vrsti Zclje Drttgotrtc (i l'Atire), kraiu
t'c1yi1 51' rrrrlazi rltrt i-r,idiaI i (la tlonncr-;yy<tir).
Kilko lo clali-vicl.jcti zaclovol.iav;r nesto? tako, Sto
posto"1l ape t.it oha kocl onoga koji glecla. Taj - apetit _olia,
lio.je tleba nahraniti, dini vrijednost draZi slikarstva. Nju
Ilcb,a, za nas, traliti na niZem planu nego li se pretpostav-
li;r, ur onorne ito je prava funkcija organa oka, oka pu-
r)())r 1.(,lrlt'1'rc, kal<vo ie zlo oko.
l2s
 ;l
Zapanjujuie je, ako se pornisli na univerzalnost funk_ ODGOVORI
cti-e_slajla, da nigdje nema traga dobrom oku, oku ffije
blagoslivlja. sto reii -_ nego, da oko sa sobom nosi smrt- M. TORT: Da ti biste mogli toiniie odrediti odnos
koji ste -
postavili izmedu- kretnie i tr?nutka ttid.enia?
nu funkciju, da je po sebi obdareno _ dozvolite mi tu
da igram na vi5e registara separativnom moii. Ali Sto je to kretnja? Kretnja prijetnje, To
ovo separativno ide mnogo dalje - od nije udarac koji se prekida. To je ne5tb "iEiln:er?
U€iiijeiio da bih
odvojenog vida. Moii
koje mu se pripisuju, da moZe presafrnlti *tij"ko koa se zaustavio i primirio.
Zivotinje na koju se usmjeri MoZda iu je poslije dovesti do kraja, ali kao kretnja
- vjerovanje
nase vrijeme kao i u ostarim vremenima
ra5ireno ,i u
i u najcivilizira- prijetnje, ona se uvr5tava pozadi.
nijim zemljama
- damoZemo
.sllsret, gdje ove moii
sa sobom donosi bolest, nesretan
bolje zamisliti ako ne kod
Ova vrlo posebna vremenitost, koju definiram iztazom
zaustavljanja, i koja stvara iza sebe svoje znadenje, up-
invidi.e.. - ---- ravo ona dini razliku izmedu kretnje i dina.
t'i
. Ipq,ldil.dolazi
ja
od videre)lZa
je invidia ona, koju
nas analitidare najizraziti- Neobidan je
-
ako ste bili na zadnjoj izvedbi Pekin5ke
samvei davno otkrio kod Augusti opere nadin na koji se tamo bore. Tuku se kao $to se
na, naime kod malog djedaka koji promatra svog malog tuklo u- svako doba, vi5e kretnjama nego udarcima. Na-
rra.dojci majke, gleda ga omare conspectultuko;" ravno, sama predstava se odvija u potpunoj prevlasti
, nbrlru
\u izvorniku nap. gorka pogleda, koji ga izobii-
- utjede red.),
duje i na njega
kretnje. U tim se baletima nikad ne udara, klizi se rr
kao otrov. razliditim prostorima ili se rasprostire niz kretnji, koje
Da bi se shvatilo Sto je invidia u svojoj funkciji pogle- ipak imaju u tradicionalnoj borbi vrijednost onrtja, zato
da, ne treba je pobrkati s ljubomoro*. brro dijete, iii 6in
Sto u krajnjem mogu zadovoljiti kao sredstva za zastra5i'
tko, zavidi (envie), to nije neizbjeZno ono Sto bi rnogao vanje. Svi znamo da primitivni narodi idu u borbu s na-
Zeljeti (avoir erwie), kako se netodno izra?avamo. ft" kreveljenim maskama uz stra$ne, zastra$ujuie, pokrete.
kaZe da je djedaku koji promatra svog malog brata jo$
To jo3 nrije prestalo! Ameridke marince ude da u borbi s
potrebna dojka? Svatko zna da je zavist opienito \zaana-
Japancima dine tolike grimase kao i oni. NaSe suvre-
na posjedovanjem dobara koja, onome koji zavidi, ne bi meno oruZje moZemo isto tako smatrati kretnjama. Dao
bila ni od kakve koristi i diju stvarnu prirodu on dak i bog da ostane na tome!
ne sluti.
Autentidnost onoga 5to se pojavljuje kod slikarstva,
Takva je. sfvarna zav-i5,t\Ona dipi
fu subjekt probli.jedi,
pred dim? prcd s-rflfofu!;moeu]ffpq,Nti koja ,L ,u- umanjena je kod nas, ljudskih biia, stoga Sto morarno
na5e boje trahiti tamo gdje one jesu, tj. u govnima. Ako
tvara, i pred tim da-i6aiB) aic odvqeno-ia ko;L _*e on
sam spomenuo ptice koje bi mogle ispustiti perje, to je
zakvadi, moZe biti za' ai:iiiif posjedovanj", t oie L., p.,i-
\tazadovolJstvo,,Befrtedigang. e'rJv' r'vJv'rq zato $to mi nemamo perja. Stvaralac Ce sudjelovati samo
:ru- u stvaranju malog prliavog taloga, slijeda malih prljavih
T-reba iii po ovom registru oka odajnog zbog pogleda
- taloga jednog do drugoga. Mi smo zbog ove dimenzije u
da bismo shvatili utaZujuci, civilizatorsti i oeur.a"6i,,ci gesta kao kretnja, dana na vi-
skopidkom stvaranju
djclokrug funkcije slike. Temeljni odnos a prema jelji -
poslulit Ce mi kao primjcr za uvodenje u orro Sto ju p"- ti djelo.
Da li vas ovo obja3njenje zadovoljava? Je li to pitanje
I
vezono s prijenosom.. o, t/ I

l koje ste mi postavili?

I

126 t27
 -
Ne, htio sunz tlu. prec:ii,it-ttltt ttrto lto ste rekli o
rcj 'rrqr
Ii.rscirurtotslio $to uvodi pogled. Jeste li malo zado-
vremenitosti, lcojtt rle 1tt:.ai jcdttottr spornenuli, i koja pret- totr.irii.l i,' I'o';vci) Zamalo.
postavlja, Cin.i mi sa, relcrt,ttt.iit: ktija ste d.ali ,lrugi\", -
o
logiCkom vrcnlenlt. lr WAlll.: Ostavili ste po strani jedan fenomen koii
,,t' ltopttl z.la -oka nalaz,i u ntediteranskoi civilizaciii, a to
- Slu$ajte, ja sam naznadio $av, pscudo_identifikaciju, ir pntf ilalctitlco oko. Posto ji neka zqititniilca funkciia ko'
koja postoji izmeclu onoga Sto nazivam vrijeme konad_ jrt tntjc za vrijeme izvjesnog prijelaz.a, a niie l)ezqna za
nog zaustavljanja kretnje i onoga Sto, u drugoj dijalek_ ;.i t r,t s! uv I j uni e, ued za kretani e.
tici, koju sam nazvao dijalektiki identifikatoiste ;urbe,
uzimam kao pr-vo razdoblje, tj. trenutak viclenja. T; ono 5lo je profilaktidko jest, ako se moZe reii, alopa-
prekriva, ali sigurno nije identidno, jer je jednopodetno,
; ticl<o, bilo da su to rogovi, od koralja ili ne, ili tisuiu
a drugo zavrino. rlrugilr stvari diji je izgled jasniji, kao Sto ie turpicula
Recimo i dmgo, o demu, zbog nedostatka vremena r r:.s, koju je, mislim, opisao Varon to je falus, jedno'
ni- -
:;tavno. Jer, utoliko i!o- je- svaka ljudska Zelja qte-noe]iena
sam mogao dati neophodne podatke.
Ovo zavr5no doba pogleda, koje okondava kretnju, rra l<astraciji, oko preuzima svoju pakosnu, agresivntr
vodim u tijesnu vezu s onim Sto sam rekao o zlu
do_ Iurrliciju, a ne jednostavno varljivu, kao u prirodi. Medu
oku. ovirrr amuletima mogu se iznaii oblici u kojirna se ocrta-
Po.gled, po sebi, ne samo da zavr5ava kretnje,
prikiva. Pogledajte te plesove o kojima .uirr' lru* go-i
vee ih 1:

vrr protu-oko. To je ilomeopatsko. Pomoiu ovog okoli5a-

ri
rr jr uspijevamo uvesti redenu profilaktidku funkciju.
]/orl-o,
oni su uvijek istaknuti seriiom zaustavnog trenut- lt
ka, kad se glumci zaustavljaj., ., ,kod"oom poloZalu. rl
il
Govorio sarn sebi, na primjer, da u Bibliji mora biti
je ovo uporiSte, ovaj trenutak zaustavljanja kr"tnlel Sto orllomaka, gdje je oko dalo blagoslov. Postoji pokoje
je samo opdinjavajuii udinak, utoriko sto se radi io LI
,i
rrr.jc:sto kojc me pokolebalo ali, ne. Oko moie biti pro'
o odu. I
,lr lillktitl<o, uli rr svakom
-
sludaju ono nije dobronamjerno,
zimanju pogleda od zlog oka, radi odvraianja. Zlo
oko ll (rno .ic' zlolrobtro. IJ llibliji, dak u Novom Zavieta, dobrog
je f.g;9i11.ym koje djeluje tako da zaustavf:. fi."tnj. I

ia.l, ,rkl rrt'rru.r, zl,, ol(o nnl:lzimo posvtrda.

dos]91no ubija Zivot. U dasu kad se subjekt ,urrr,urrt;u irt
I

prekidajuii kretnju, on je poniZen. Funkcija antiZivJt, lli

anti-kretnja te zavr5ne todke jest fascinunt, i to je upravo J.-A. Mlt-l,lilt: Vi ste natn obiasnili nakon izvies'
j,"di3 od dimenzija gdje ," irrurrrro
lr
I
-
rtog broju preduvania, cla se subiekt ne ntol.e lokalizirati
izvr$ava moi pogle_ ti
da. Trenutak viilenja moZe tu posredovati samo tuo ti
li rr dimcnliju kvantiteta ili miere, u karte1iianski prostor.
sastavljanje imaginarnog i simbolidnog, i on je preuzei
i*; tl S tlruge strune, rekli ste da Merleau-Pontyievo istraiiva'
u dijalektici, u toj vrsti vremenskog progr"rl ko;a se t,li trjt' lcotrvcvgiru s valim, vi ste ialc tvrdili da je postavio
1i , r'j.t rtt li t' 7,11 111'.sv j t.stttt . . .
pole.t, pgkret
love.Lyrbar 33priig4,- koji se zakljudrlje u ii
fascinumu. Nisirrn lo li,ltzro- I'r'ct;tostztvio sitnt da bi ga poneki trag
h istidem potpunu razliku izmedu skopidkog registra i i
I
l.oii o tre'r;v.jcsnottr postoji u tim bilieSkama moZda bio
prizivaj,udeg, rizivnog polja ( invo quant,- i'
-p vo"aloiri, roca_ tlovct-r, rccirno, clo mog polja. Ali, nisam siguran.
t.ictnncl). U skopidkom polju, protivnom od orrogu, ..rl!
jekt nije bitno neodreden. SuU;ekt je, zapravo, odreden - - Nrts!uvliant. Dakle, ako M. Merleau-Portty polcuiava
samim oclv:rjarr.iem koie odreeluje oltrtrili futrlt'z.ijcrnslci prostor, da Ii ie to zato da bi ottto'
frorez maloga a, tj.
12B 129
rio transcercdentalni prostor odnosa prema Drugowee?
Ne, to ie radi pristupanja ili dimenziii takozvane inte.r-
subjektivnosti, ih onoj iz talcolvanog predobiektivnog,
tlivljeg, pruobitnog svijeta. To me sve navodi da vas u.p!-
tam navodi Ii vas Vidljivo i nevidljivo da promijenite ne-
\to u Clanku koii ste objavili o Mauriceu Merleau-Ponty-
ju u jednom broju Temps modernes?
Apsolutno niSta.

11. oZujka 1964.

PRIJENOS I NAGON
10
s--.-{

P risutnost analiti iara f'\

I

Problemi prijenosa.
Mratnjaltvo u analizi.
,\blata causa.
Drugi, rte6 tu.
Nesvjesno ie izvana.
ahnak ar International Journal.

Da ne bih stalno traiio $ibice, dali su mi jednu kutiju,

vcliku kakvu viclite, na kojoj pi$e ovo
- umiiete slulania
gotovo je isto umije|u dobrog izratavania. To dijeli na5e
zadatke. Nadajmo se, da.iemo im gotovo biti na visini.
Danas iu raspravijati o prijeflb=Sii,:naime, priii iu tom
pitanju i nadam se da,Cu vam-tlipjeti dati ideju o tom
pojmu prema projektl-koji sam najavio u na$em drugom
razgovoru. { ,,
''

\r
I

Prijenos je, prema opiem miSljenju, prikazan kao afekt.

Kvalificira se neodredeno, kao pozitivan''ili*kao -negatF'
van. Opdenito je prihvaieno, ne bez osnove, da je poziti'
vni prijenos Ijubav pri tom treba reii dd jd--'ovai-izraz
u nvoi upotrebi posve- pribliZan.
Freucl jc vrlo rtno postavio pitanje autentidnosti takve
ljubnvl knkvn rtuslaie rr prijenosu. Da odmah kaZemo,
opdu terrrlcnr:ija .jc cla sc s.matfe kako se radi o nekoj
vrsti lnlnc ljrrbavi, sjcne ljubavi.rFreud je, naprotiv, da-
lcko ocl-togn cla daje prevaglr ovom smislu. Vrlo je zanim-
ljivo zr iskustvo prijenosa da postavlja pitanje o onome
ltrr se zove autentidna liubav, eine echte Liebe, i da nas
vtxli dirl,ie ncgo li se ikada uspjelo stiCi s tirn pitanjem.

t33
 Kod negativnog prijenosa snto oprezniji, umjereniji u
nadinu t^ t oSi ga spominjemo i nikad ga ne izjednad[ie-
,1.3 r. mrZ1jo3.. Radijc se upott'cbljxa izraz
cilasizraz koji jo5 viSe od prvoga dobro maskira stvari,
zbrkane stvari, dija upotreba nije uvijek odgovarajuia.
Todnije redeno, pozitivni prijenos je kad irnamo onoga
,o home se radi, analitidara u ovoj prilici, po dobrome,
a negativni kad nambode odi. *
F o s t qi t rl-r4 V- up- otr eb a frir azf n ri j e19 s; ko j a z a sluiu e
da se izdvoji; t<a4-kaZemtdton strukidrira
spram onog drr:igog"t, koj! je analitidar, i da vrijddnost
suit mitli koje giavitiraju oko ovog odnosa moramo ko-
notirati znakom posebne uzdrZanosti. Odatie- izraT l kgji
se uvijek biljeZi kao neka vrst zagrade, suspenzije, sum-
nje, lcad se on uvodi u,-vezi s pona5anjem subjekta -
at't ie u punom priienosu.''To pretpostavlja da se sav nje-
gov nadin apercepcije restrukturira na nadmoinijem
sredi5tu, prijenosu.
Ne idem dalje, ier mi se ovo clvostruko sernantidko
,snalaZenje dini zasada dovoljnim.
U svakom sludaju ne bismo se njome zadovoljili, jer,
na5 je cilj pribliZiti se pojmu prijenosa.
Ovaj je pojam odreden funkcijom koju on ima u prak-
si. Taj pojam upravlja nadinom postupanja s pacijentom'
,Obrnuto, nadin postupanja upravlja pojmom.
MoZe se diniti da se od samog pristupa rje5avaju pita-
nja da Ii je prijenos vezan ili nije za analitidku praksu,
da li joj je on proizvod, odnosno artefakt. Meclu brojnim
autorima koji su izrazili svoje mnijenje o prijenosu, Ida
Madalpine je po$la najdalje u poku5aju artikuliranja pri-
jenosa u ovom smislu. Koja god bila njena zasluga
kaZimo odmah, da ne
racli se o vrlo tvrdoglavoj osobi
-
rnoicmo pr:ihvatiti ovo ekstremno stanovi5te'
Aho smo piturr.itt pristqtili na taj natill, u svakom slu-
taiu to rtc zttit(*i tla sttro ga i ri.ic3ili. Alio i moramo pri-
jcrros srtrrrlrirli pt-oizvotlotrt trrralitiikc situacije, moZemo
reci cl:t ovrr silttirt'iilr rrt'bi rrrogllt stvor:iti od svake stvari
134
taj fenomen, a za njegovo stvaranje potrebno je da izvan
'ambivalei: nje veC postoje navedene moguinosti kojima ie ona dati
kompoziciju, moZda jedinstvenu
To uopde ne iskljuduje da tarno gdje nema nnalitiealal
na horizontu moZe biti efekata prijenosa;toji-se-totno-
mogu strukturirati poput igre prijbnosa u analizi. Jedno-
stavno, analiza Ce, otkrivajuii ih, pustiti da im se da
-
eksperimentalni model, koji se neCe posve razlikovati'-od'
j moclela koii Cc nazvati prirodnim. Tako pojava prije-
sve odnose nosil u analizi, gdje nalazi svoje strukturne temelje, riroZe
biti jedini nadin da se izloli univerzalnost primjene ov-og
pojrna. Bit Ce onda dovoljno da se presijede vrpca nje-
gove sadrZine u sferi analize, i jo5 vi$e, doxe, koja je tu
dorlirna.
Svc .je tr.r na kraju samo otrcana istina. Vrijedilo je
lrucla Sto srno je ogranidili na podethu.
'2
Ovom je uvodu cilj da vas podsjeti na sljedeie: prilaz
tcnlcl.iima psihoanalize pretpostavlja da u glarrne poj'triove-
ko.ii .ic utcmcliuju uvedemo izvjesnu koherenciju. Ona se
vcc pokazuie u nadinu na koji sam pristupio pojmu ne-
sv.jcsnoga rnoiete se sjctiti da ga nisam mogao odvoJiti..
- analitidara.'
ocl prisutnosti
Prisutnost analitidara to je vrlo izraz i ne bi
bilo pravo da ga svedemo - na onu vrst lijep
pladljive propovi-
.icrli, r:a mlaku nadutost, na ono pomalo Zarko milovinje,
kako ga ut.jclovljuju u jcdnoj knjizi pod tim naslovom.
Ilrisutnost analitidara jcst i slmo oditovanje nesvjesno-
lta, tuko rla, liatl sc ona clanas odituje ur odredenim susre-
-
tilrra kao oclbijanjc ncsvjcsnoga to je tendencija, i
-
;rriznata, koju ncki r"r legriji fogry.uliqaju i tof mora
biti intcgrirano u pojam nesvjesnoga. Tu- moZete brzo
lrristtrpiti l-onnulaciji koju sam postavio u prvi plan, jed-
rrr.rp krctanja subiekta koji se otvara samo zato da bi se
rr orlrt:rk'no.i vrermenskoj pulsaciji zatvorio pulsaciii
-
l3ir
koju radikalnijom od umetanja u oznadite-
naznadar,'am-
lja'koje gd nesumnjiv-o motivira, ali mu nije priniarno
na razini biti, kad ste me vet izazvali da govorim o biti.
Iznio sarn majeutidki, raspravljadki, da je trebalo vidje-
ti u nesvjesnom udinku govora na subjekt - utoliko Sto
su ovi udinci tako radikalno primarni da su upravo ono
Sto odrecluje status subjekta kao subjekta. To je pretpo-
stavka koja treba vratiti frojdovsko nesvjesno na njego-
vo mjesto. Zasigurno, nesvjesno je bilo oduvijek pri5ufi-rc,
poitojalo je, djelovalo, i prije Freuda, ali vaZno j,e na-
glasiti da sva znadenja koja su prije Freuda dana 'ovoj
funkciji nesvjesnog nemaju uopie ni5ta zajednidkog s
Freudovim-_BeSyiesnirn.
Frvg_t1rg lglyjggrDXneivjesno kao arhqidna -lpkcija)
nesvjesno kao zastrta prisutnost jedne misli koju treba
postaviti na razinu birrstvovanja prije nego se ona otkl-ije,
metafizidko nesvjesno Eduarda von Hartmanna
kos referenciji koju daje Freud u ponekom argumentu
- uspr-
ad hominerz nesvjesno nadasve kao nagon sve to
-
nema ni5ta s Freudovim nesvjesnim, niSta
-koji god
-
bio analitidki vokabular, njegovo pregibanje, savijanje
ni5ta to nema s na5im iskustvom. Ovdje Cu se,obrat.!!i"-
-analitiiarima : da li ikad, bar na trenutak, osjeiate dtt
mijesite tijesto od nagona? \
U svom sam referatu iz Rima pritsao novom savezu sa
smislom frojdovskog otkriia. Nesvjesno je zbroj udinaka
govora nb subjekl, na onoj razini na kojoj'se subjekt
konstituira od udinaka oznaditelja. To dobro pokazuje
da u urazu subjekt zato sam ga ja vratio na podetak
-
ne naznadavamo Zivi supstrat potreban subjektivnom
-fenomenu, niti ikoju vrst supstance, niti ikakvo biie spoz-
naje u njegovoj pathiji, drugoj ili pnotnoj, dak ni logos
koji bi se negdje otjelovio, ved kartezijanski subjekt koji
sc pojavljujc u trenutku kad se sumnja prepoznaje kao
- lz.uzcv$i da sc, na5im pristupom,
izvjesnost podloga
ovog strb,jcktir pokale rnnogo 5ira, ali istovremeno zavis-
nija u otlnosrr rur izvjcsnost koju ne postiZe. U tom leli
ncsvjcsno.
136
Postclji veza izmedu tog polja i trenutka, Freudova tre-
nutka, kad se ono objavljuie.Izrai,avam tu vezu, pribliiu-
juii ga postupku Newtona, Einsteina, Plancka, kao a-
-kozmoloiki postupak, u tom smislu Sto se sva ova
polja karakteriziraju time Sto u realnome trasiraju novu
brazdu u odnosu na spoznavanje, koje bismo od pamti'
vijeka mogli pripisati bogu.
Razlika koja osigurava postojanje Freudova polja je
paracloksalna, jer jc frojclovsko polje polje koje se po svo-
joj prirocli gubi. Tu je nenadomjestiva prisutnost psiho'
i,uralitidara kao svjecloka ovog gubitka.
Na toj razini nc moZemo vi5e ni$ta izvuii jer to je
-
disti gubitak l<oji se ne plaia nikakvim dobitkom, ukoli-
ko sc trc racli o preuzimanju u funkciji nagona gubitak
-
rrirstaic u s.icnovit.oj z.oni koirr naznalava kosa crta ko-
jorn orl.jcl.iu.ictn formule -ito sc razvijaju lincarno prema
svakom t-rd ovih izraza, nesvjesno, ponavljanje, prijenos.
Sto se ti6e tih dinjenica analitidke prakse, ova zona gu-
bitka iak na izvjestan nadin pojadava pradnia5tvo*-vtlo
karakteristidno za dovjekovo sfanje.p na5e doba tlko'
zvane inforrnacije mradnja5tvo za koje, a da ne znamo
-
ba$ za$to, v.icrujcm da ie u buduinosti izgledati be-
zazlcno.
Uloga ko.itr jc itnaliza prcuzcla u propagiranju stila, ko-
ji se sarn naziva\afircricanway ol lile,,;iest upravo ono Sto
oznadnvam pod ovim izrazom mradnjaStva, utoliko 5to
rcvalorizira vei davno oborene pojmove na polju psiho-
irnaliz.c, kao npr. prevladnost funkcije Ja.
Stoga, daklc, prisutnost psihoanalitidara tamo gdje se
pojavljrrjc ispraznost nj"gova diskursa, mora biti uklju-
dcna u pojanr ncsvjcsnoga. Mi, clana5nji psihoanalitidari,
trcba cla o ovoj Sl.iakl vodimo raduna u na5im operacija-
rrra kao o t;oput mortuwn ptkrivanja nesvjesnoga. Ona
opravdava, unutar analize, odrZavanje konf liktn-e -qituaci'
je, neophodne za fostoianje sarn-d;ndfi#.-Ako j" ioe"o
cla analiza podiva na temdljlomFkg-b^3,,11podetnoj i ra-
clikalno; drami svegi $to se mbze itaviti"ti nibiiku p!i:
hid:kog, obnova na koju sam podsjetio, a koja se zove
l3'7
F
4 poztuanje na polie i na ftmkciju govora i jezjka u piihr- za ruktt, kao u pjcsmi, spriiedili bi cla sc ttzt'oli trnrijcill
q4qlillikory iskustvu,lne trali da bude poloZaj iscrpljiva- u njihov krug.
nja u odnosu na nesvjesno, bucluii da je ona sama inter- Ovdjc ue trcba definirati nesvjesni uzrok ni liao biv-
vencija u sukobu. Ovo pozivanje ima svoju neposrednu stvurjucc, niti kao oix 6v ne-bivstvujuie kao 5to to
vainost u tome 5to je i samo odraz prijenosa. Ovo je isto liale, mislim, Henri Ey, da je to jedno -
ne-bivstvujuie
tako priznato upravo zbog toga Sto se rnoglo predbaciti kojc pripada moguinosti. Ona (moguinost) je pf dp in-
rnom seminaru da igra, u odnosu na moje sluSateljstvo, tcrdikcija koja donosi biiu neho bivstvujuie usprkos
opasnu rlogo, kako je smatralo u svojoj ortodoksnosti svorn nc-clogac.lan.iu, ona ic I'urrkciia nemoguieg na demu
psihoanalitidko udruZenje, opasnu, jer sam zahvatio u pri- st" lr'rrtc:l ii izv.ictsttosl.
jenos. Dakle, daleko od loga da ja to odbijam, ovaj od-
raz prijenosa dini mi se u stvari radikalnim, buduii da 1
je sastavni dio ovog obnavljanja veze s Freudovim ot-
knidem. To pokazuje da je uzrok nesvjesnom
- vidite
a 'l'() ur!:i rlovocli clo
da rijed uzrok treba uzeti u njenoj dvosmislenosti,
ic pri.icnosa. Jer, to neodre'
ILrnl<ci
kao ro
rlt'r i' is l a htljc
ol,; bivs l.vovani rtct.nll pristupa odreclenju,
stvar koju treba podrZati, ali isto tako i funkcija uzroka l:ri Plirnrrlrri |111e111.i tlcsv.icsrtoga koji se artikulira kao
na razini nesvjesnoga ovaj uzrok mora biti posve shva- liorlsliltrilurr rrcotl t-cclivo$itr subickta to je ono demtr
ien kao izgubljena stvar. - A to nam je jedina moguinost -
rr:rnr prijcnos omogutiava pristuP, l1?. enigmatski nadin.
koju moZerno postidi. 'lir .ic gorclijshi dvor koji nas dovodi do toga subjekt
Zato sam u neshvaienom pojmu ponavljanja istakao po- tr rii svoju izvjesnost. A izvjesnost samog analitidara u
-
dnudje koje pripada uvijek proma5enom susretu, pro- vt'zir s ncsviesnim ne moZe se izvuii iz pojma nrijeqo3la
rna5enoj sreii. Funkcija proma5aja je u srediStu anali Ncnbi{:no je Ito se zamjeiuje mnogostrukost, pluia.-)
tidkog ponavlianja. Susret je uvijek proma5en, Sto iiqi, IiIr't, o<lrros111; viicrz.naCnost koncepcija prijenosa, koje su
spram tyhd, niltavnost ponavljanja, njegovo konstitutiv- rr lrrrrlizi bik: I'ornrttlirane. Ne kanirn vam iznijeti iscr-
no prikrivanje. p;lrr prt'glccl" I'olittiat Ctt vas vocliti izabranirr putovima
Fojam ponavljanja podupire dvojbu: ili da disto pre- islr lrz"ivatr.jir.
uzmemo kao analitidari na5u implikaciju u raspravljad. oal sanrc pojave prijenosa u Freudovim teks,tovima i -
korn karakteru nesloge svega izncsenog u na5em isku- uit:riliura, vreba na nas opasnost od nekog iskliznuia'
stvu ili, da se pojam ispravi na razinu neiega Sto bi li<.,|c uc trcber pripisati Freudu a to je, da u poimu
bitro -te5ko objektivirati, osim transcendentalnom anali- pojam -
ponavljanJa. Ne z*ota'
lrriic:noslr vicliltto samo
zorn uzroka. virrrrr tlrr n;un lircttcl, pl'cclstavlja.iuii ga, kale Cno
Ona bi se izrazila polazeii od klasidne formule ablata 1t'1:(t .\.' rrt: tn'i,r'ttto ltrisicliti ponavlia sc u
-
postupku.
tl
causa tollitur effectus
-
mi bismo samo istakli jedninu l);r bi sc olhrilo Sto potravlja taj postupak, on je pre-
pr<.rtazc, ablata causa, stavliajuii u mnoZinu izraze apo-
lruitc:rr lc:horrstrttkci.ii analititara! MoZe se vjerovati dal
tloz.a, lollturttrr a[[cch,{ Sto bi znadilo da su uiirtci st' ncprozirnost traume takva kakvu je Freudovo mi-
-
dobri .t(tntt, rt otlstttrrosli tr;,.roltrt. Svi udinci su podvrg- -
slicrric saduvalo u njenoj podetnoj funkciji, za nas, nai-r
nuti prilislirr lr':rtt:rf';rlilrr:rlrrol', r'r'rlu, uzroi:nog, l<oji traZi 1111', {)lpol zruri'crt.ia smatra posebno odgovornom za
dil rrtkr rr rriilrov,r Lol,, lrli lrl<.o bi sc oni dobr-o drZaii r
-
u1' r .r t il:r't tol; l :;.it'cltr r.ilr.

138 139
NI
tt ,,
Napokon, tu bismo se mogli dobro snalaziti u vlasti-
tom teoretiziranju, spoznav5i da postoji vrlo znadajan
momenat p relazS 119-{_i_ o_4 _qgbjp}tA. _n-a- *D;ggggr, onoga
"velllii-_Or*ei, . ()nolr,u $to .ic bitan odnos prema velikom Drugom.
koji nazivamo q,"ii.o" gonort virtualno
mjesto istine.
Da li je to mjesto, gdje se pojavljuje pojam prijenosa?
gnalitidar-eva
.interpfetacija laino prikrivq dinj-e_nicu da
je nesvjesno ako je- ono to Sto ja kailem, naime, igra
ozniditelja - ved u svojim formaci;ama san, lapsls,
simptom - krenulo putem interpretacije.- Drugi, veliki
Drugi je ved- tu u ostvarenju nesvjesnog, ma koliko ono
bilo kratkotrajno.
Fr.eud. gd p q-C-e,Ila .$kaasj e "dg* i.e. _p"f U *g:
.nam. ,H q?.1
g1ppr,.pbgrtyagl.rry_g.s.lui!-gf:tqnd.pri jenosi;sr;A;1vd-br;-
-e,
'! ko kojega se prekida komunikacija nesvjesnoga, preko
kojega se nesvjesna zatvara. Daleko od toga da bude
prelazak moii na nesvjesno, prijenoS-je nipioli" nie-
ggvo zdtyaranje.
Bitno je naznaditi paradoks koji se opCenito izyqfiava
u ovbrnc --=-L.eji--sF eak ms-Ze. .4ai-|3*_Fr-eud"ovom rekstu
{a analltidar trebS,iehai-i Ra p+je..l1oS..da.bi zapp[eo
-s interpretacijom.
Naglasit iu ovo pitanje, jer je ono razmeda dq-brog i
lo$eg nadina shvaianja prijenosa.
U analitidkoj praksi postbji viie nadina da_-qg. to -r.rAini.
Oni se nulno nc iskljuduju. Oni se mogu definirati na
razliditim razinama. Na primjer, ako su koncepClfijod-
nosa subjckta plenra jednoi od ovih instanca, Sl9 je F'rgqd
140
rr drrrgtrrrr rli.je:lr"r svoje Topike definirao kao ideal za Ja
lll Nncl-jn, parcijalne, to je desto samo lateralno vicleiije
Ali, irru.r i drugih razilahenja., koja su nesvodljiva. Po-
stoli .iccluir koncepcija, koja, tamo gdje se formulira,
rrro7c sarno kontaminirati praksu ona koja traZi da
-
:rnaliza prijengsa djeluje na temeiju veze sa zdravim di-
*db"
j c I otl sub j eli tov a lA; i 56- SaTtbji--u pozhrarrju@v
razum da bi mii'uReifala na iluzorni karakter takvih nje'
govih drianja unutar odnosa prema analitidaru. To je
tcza koja obara ono o demu se radi, naime -**i914-njFljp
9yq shi1e..g.gpje!<ta, koja se ostvaruje tY, u -sam9i Y,.i
sutnosti. Pozivati -ss-,J,a*zd{av-i dio subjekta, koji bi bio
tu u realno4g. spggoban da s analiii8Eiffirrse-ono
Sto se zbiva u fiijA;,su";;elo*6t n;pii?naTi"d[ je
upravo taj dio sudionik u prijenosu,Qa cin ZffiiiaTieffi, i'
ili prozoi, ili zasloii, k1k'd-Eoretq__f$Egg i,
I
s kojom Zelite razgovarati ianio i2a; i samo feka da se
-tisu l"tEqpretacijalpestafe \
zaslon p--odign e. Zato u iiim
odludujuia, jer je potrebno obratiti se ljepotici.
Tu Cu samo ukazati na to, da ova sltema obrig-4pde\
lioji sc ima_ u glavi. Ncgdje sam kazao du i{Jr"tuJ3yq'
dislutr.s Drufttga. Dalclc, diskurs Drugoga koji tr&a_o_stva'
riti, dlsfiurJ nes!j-6ii:;.Aa) ne nalazi se s one'slr;ne^id' +.
pora, on je izvatiL,' Uprayo on, ustima analitidara,,.zove
da ponovo ostvarimo zaslori.
Preostaje da se naznali paradoks koji je u ovoj kret-
rlji .zatvar4nja kao podetnom momentu kad interpr.eta-
cija rnoZe dostiCi svoj domet. A tu se otkriva trajnakon-
ccptunlnn kriza koja postoji u analizi u vczi,9.qgdilom
nn lco.ii trcba shvntiti funkciju prijenosa.
Prrrtlrr.iednost n.legove funkcijc ko.ia omoguiuje, da se
shvati lcao cloclirna todka interpretativnog dometa, uto-
liko Sto je on u odnosu na nesvjesno tremifa"F zatva-
rtrn,ia * sve to uvjetuje da ga smatramo onim Sto on
jcst, nuimc, dvorom. Smatrat iemo ga ili ne, gordijskim
t(voloul, to ir:c6a viclleti. On jest dvor-i--naVddi nas-ha
111

to da ga razrje5ujemo * Sto ja vei viSe godina dinirn
i to u topidkim razmatranjima koja, nadam se, nede
-biti izliSno iznijeti.
4
U an:rlizi postoji kriza,\a ja imam razloga,buduii cta
u tome nema ni5ta pristranog, da izaberem posljednji
tekst, koji to moZe najoditije pokazati, jer nije osrednji.
To je zgusnuti, vrlo privladan dlanak Thomasa S. Szasza
koj'i nam govori iz Sirakuze, 5to ga, naZalost, ne dini
-srodnim
Arhimedu, jer se ta Sirakuza nalazi u drZavi
New York u zadnjem broju International Journal of
-
Psychoanalysis.
Autora je u tom dlanku nadahnula jedna ideja kohe-
rentna s istraiivanjem, koje nadahnjuje i njegove pret-
hodne dlanke, to je zaista dirljivo istraZivanje autentid-
nosti analitidkog puta.
Posve je zapanjujuie cla jedan od autora najuvaie-
nijih u svom krugu, krugu ameridke psihoanalize, raz-
matra prijenos samo kao psihoanalitidarevu obranu i
zavr$ava zakljudkom poput ovoga prijenos je oslonac
,,tutt(, tttt,: tttlr'Tit ilt'l
ttttulilituru i analititke sittttttiic ttt0!.c
.,1trr,,iti tttl gtit'ttju jedinslvc-
the unique dialoguc
- -
rttry tlr jttlttlyt i:.ttttdu utaliti5ara i analiziranog.
'f ir j
lro:.vt' izrni$ljcn procijep uvjetovan je za autora
Lirricrrit'orrr tll bi on mogao shvatiti an''d,frzu prijenosa
1,nnr(, ll olivim pristanka dobivenog od zdravog dijela
irr, orro1l.a ko.ii je u staniu prosuditi o realnosti i otklo-
rriti iltrzi.ju.
N.icg,rrv i'lattak polin.ic tako, logid priienos je na'
lilc lxtjtttot'ittttt pultt.tl grclkc, iluzije ili fantazma. Kad je
rrvco pristrtrrost pri.icllosa, preostaje samo pitanje sla-
lilrr.iir iznrcdu analizilanog i analitidara, s tom razlikom
slo .ic arralitiiar tu sudac bez opoziva i priziva, pa smo
tlovctk'rri rkr loga clir svut unalizu prijenosa nazovemo po-
lit'rrr tYisloll r izililr, bcz. krtnlnrlc.
I lrt'tr rirrrr llr,i t\lirturk liao krirjnji sludaj, ali izrazit,
ho ji rrrr:, lrolilic tlu obrtovitno oclrcrlenje koje bi uvelo
rr lp.rrr icrlirrr rlrrrgi rccl. To ic red istine. Istina se temelji
,,iurf o n;r lorrrc cla se govor, dak i laZljiv, poziva na nju
r polit't' it'. 't'rr .jc climcnzija uvijek odsutna iz logidkog
p'zitrvizrrrrr lioii ckrntinir':.r u analizi pojma prijenosa kod
5,/ il', / tl

na kojem poiiua cjelokupna struktura' - psihoanalitidkgg- lVlugl,r r,(' F'.r,vorili, rr vczi s mojom koncepcijom ne-
je ,,\'lcr,n(' rltttirnriltt', o irttclchtttaliz.aciji * pod izlikom da
tretmana. To pojam koji on nallva inspired klonim
se uvijek laZnih prijatelja u engleskom rjedniku, - poku- ,,ruil lr ;rr vr |,lirrr ;r()slilvio l'r"rrrkci.iu oznaditclja. Zar se
Sao sam da mu odvaZem prijevod. eini mi se da ovo rr,' prirrr jt'ttttic tl;r tt ,,vott-t opcrntivnom nalinu gdje
inspired ne znadi nadahnut, inspiriran, ved ng5to poput ,'(' 11r,r' otlilqlrrvir tt sttoiirviur.iu iz.rnc<Iu realnosti -i kono'
usluZan (officieux) to ie usluian koncept koliko i trrr i;r' ilrrri,ir', ku.i:r vocli pojavi prijenosa boravi to-
- I ruirr jir irrtclck I rr:rl izlt'i.ia'/
-
neophodan citiram i prula utoti|te harbour
- -
ne samo klicama svog vlastitog raTaranja, -
- vei i raza- Itrrh'ho ',rrro ,rl loli:r tlrt t'itztttatratrto dva subjekta u
ranja same psihoanaliT.e. Za(to? Zato 3!o nastoji pastaviti rluirlrr,,rrr pulrri;rirr, rl;r ur'.pr';rvl.i:tttrtl o <tb.icktivnosti koja
litnost analitiiara iann kuinje realnosti, takve-u kqkwt lri r,t' lrr nrlluTilir hiro rrr''irurk ;rltlir pli tiska u ponaSanju,
tnole T.qposti sa svojim pacijentima, svojim kolegama i rrri rrror;uuo irirzv;lli po,itrvtt potlt'ttt"t.iit tnogudc varke. Kad
stttrtittt xtltont. Ovaj rizik this hazard treba biti :riun uV('(, r.rrlr.ickl lilrlczi.iattskc izvjesnosti kao neophod'
iskrctt<t l'r'rrrrkl.y priz.nat. -
- Ni prot'esionalirycija, ni rro ;rolrrziilt: svrrkc rra$c spckulacije o onome Sto otkriva
yxli:,tttt ja- sturttlurtltt, - trl elklalclitke analize dovedene.dcr rrt.:.v.jt':;rro, tlobro sitm oznadio kod Descartesa ulogu bit-
ltrisil jttvtttt j tt t'ocrcccl training analysis tnog{t rrt' prulrrlt'it' lio.ju ima Drugi koji, kaZe se, ne smije ni
ttus:tt.ltiliti ott t,t,(' ()pusnoslf. A tu dolazi do zbrke q; florrr r.lut';r.irr biti varljiv. U analizi je opasno da taj
- l'
lr t43
142 ri

I
 pr'(:\'i-ll('r. 'l', rrijt. ir,tlir.r rrinrcnzija kt.rju rreba
clr r-rgi br-rclc
sl*'utiti ltocl pLijcrrt>.s.. Ali, 1r'izrra.itc, alr, postoji i;"dno
poclnri'.jc Ll lt-ovol.Lr rr lio.jr.rrr virrta moZc Lspj"ti, :to j"
zasigrrr', ljub.v, li.j:.r grr.uli.r rrroclcl. Najboiji nadin ia
.sc uv.jcrirno tr ko.io.i sc rrr,ier.i val.illr)o jcst cla uvjerirno
cl.ugrg' tr i.stin* o'ogr-r r':crr* prilazirno! Nije li to te-
mcl.ina sr.r'ukt*r'. clirnc'zije Ijr-rbavi, srr-r-rktura koju rno-
iemo zamisliti zahvaljuiuii prijenosu? Uvjcravajuii dru-
goga da pos;eduje ono 5to nis moZe upotpuniti, mi uvje-
ravarno sebe da moZemo nastaviti ne poznavati ono Sto
narrl urDi:a\zo nedostaje. Krug obmane, utolikq ito i,e u
ne-veCenoj todki u'iiniti da se pojavi dimenzija ljubavi _
poslu2it ie nam kao uzorni pristup za pokazivanje obrata
kcji se zbiva.
Aii, to nije sve Sto sam vam htio reii, jer nije to ono
5to radikalno uzrokuje zatvaranje, koje donosi prijenos.
Ono Sto ga uzrokuje i Sto ie biti _clruga strana na5es
ispitivanja pojma prijenosa, to je strana koja ,* odrrori
na upitnik upisan na li.jevoj strani, strani siene, neclo-
stupnoj strani oznadio sam je kao predrnet a.
-
ODGOVORI
F. WAHL: Na koiu bi se teoriiu spoznaie u sttsta:tu
pastojeiih teorija- moglo nadoye:iiati o*o ito ste re!:li
u prvoj pol}vici izlaganja?
Kako sam upravo rekao, da je novost frojdovskog
polja u tome Sto naln Ll iskustvu daje ne5to dto je kao
takvo potpuno shvaieno, nije dudno Sto ne nalazite mo-
del kod Plotina.
Kad sam to rekao, znam da sam ja, usprkos svom
odbijanju da slijedim prvo Millerovo pitanje o subjbktu
ontologi.je nesvjesnoga, ipak ispustio mali krajieak to-
n()llrr p()r"nodtr vrlo, vrlo preciznih r-eferencija. Govorio
sanr o 6t, o olr. P<lrrr<ldu dz salrr vrlo precizno smjerao
nit lr'rr*rllrt'iirr li..irr cla.ic I'Ic'ri F,y, ito se ne moze redi
da .ic rra.j liorrrpctcrrtni.ic Sto sc tide nesvjesnoga _ on
t44
rr.,pi.icvir rrt.gcljc srnjcstiti nesvjesno u svojoj teoriji svi-
it'r,ti. (iovoliu sam o p,t1 6a, !r ?abfanjenom; o reEeno-dii:ne.
'l'u rrt' irlc rlaleko kao disto metafizidka indikacija, i tu
rrl nri:;liru pleii granicu koju sam sebi postavio. Ali,
ip:rli, trr s[r'ukturira neki savr5eno prenosiv nadin, todke
rra koje ste oslonili vaSe pitanje. U nesvjesnom postojil
zrrarr"jc koje se ne moie shvatiti posve kao znanje, koje
j
.sc clovr5ava , zatvara.
0t, ot)x 6y, pi 6r, i slidne formule jo5 uvijek pr:erri5e
su;rstarrtiviraju nesvjesno. Zato ih ja paZljivo izbjegavam.
Ono ito postoji s druge strane, Sto sam rrazvao ljepo-
l.icon'r iza kapaka, to je ono o demu se radi, a Sto clanas
nisanr dotaknuo. Treba oznaditi kako je ne5to od su-
bickta pozadi magnetizirano, magnetizirano do visokog
stupnja disociiacijc, ,shize. To je kliudna todka u kojoi
LrcL,a vidjeti gordijski 6vor'.
P" KAUFMANN: l{oji jc odnos onoga ito
.sta - Sljalcu, i onogaiutrcdtL
orynCili lcao trosku, o iemu ste pret-
Itotlno govorili kao o ostatku?
()stntak ic uviiek u liudskom Zivotu plodan. Troska
,ic rrgirscrri ostalak. Ovclje ie pojam troska upotrebljen
u l,rl\\,(. rrcgirtivrrorn z.rritr":t:n,irr. On smjera na stvarno na-
/rrrl'r'.rr jc rkl lio,ir,g rrro).c tkrt,i rra tcoretskom planu psi-
Irol,,.!ot' sl)oznirit:, rr rlrro.i rrr.icri rr h<l.ioj sc analitidar nade
u p,rllrr koir. rrroll izb.icl1lvlrli. Orr onda traZi potvrde
rr tr'.rr r jrrrrur lioit: sc iz.vorlc kao or.topcclske, prilagodava-
;rlc tc'rrrpi.ie, lio,ic pliprcma.iu subjcktu pristtrp najmit-
'.kilrrrr ..lrvirriirrr,j irrv,t lrultpincssc. To, zajedno s nekritidkim
;ro.,1rr1r;rr1jerrr s t.volrrci<nrizmom stvat"a ugotlaj na$e epo-
lrr. 'l rrirhrr r.rl ovrlit. sirrrri irrurlilirrnr-i, niSta clrugo dok I
1e ollirir(,nr.!vlr..;nop,,io{ :,vit.h:, i llr.ilika je, kakve nije
-
I
Irilu,:,r prrvt'lrl.
| I r';rvrr jlr t()(r.1.
"

11
Analiqa i istina,
ili qataaranje nesilJcsn0ga
Reii istinu, Iagati, prevariti
Lahem i mislim.
Homunkul ili $.
V al i anost P s ihoto gi j e.
Iluziia i nieno ispravlianie.
Priienos je provodenie realnosti
nesviesnoga.
Pro5li sam put uveg'pojam prijenosa. To sam postavio
problematski, temeljedi se na teikodama koje on po-
stavlja analitidaru. Iskoristio sam sludajnost koja mi se
pruZila kad sam nai5ao na posljednji dlanak objavljen u
sluZbenom glasilu za psihoan alizu, I nt ernat ional I ournal
of Psychoaialysis, koji dak dovodi u sumnju upotrebu
pojma prijenosa u psihoanalizi. Nastavit iu s izlaganjem.
I
Prema autoru, smatra se da analitidar naznadava pa-
cijentu vi5e ili manje odigledne udinke nesuglasic6 koje
nastaju s obzirom na realnost analitidke situacije, nairne,
s obzirom na dva realna subjekta koji su tu prisutni.
Najprije imamo sludaj kad je udinak nesuglasica vrlo
odit. Moie se vidjeti ilustriran pod humoristiEkim perom
.jcrdnog Spitza, veterana koji poznaje sredstvo da zabavi
svoirr prrbliku. On uzima za primier svoju pacijenticu,
ko,il gn u snu koji rritziviuno prijcnosnim - ti. u snu
rr ko.jt'lrr oslvirt'rr.ic l.irrblv sit svojim analitidarem, a u
ovoi prilit'i it' lo Slritz, -_ vitli s bujnom plavom kosom
146
je vidjela jajoliku lubanju
ie se svakoj osobi koja
-1c Sto
lidnosti, a on je dovoljno poznat da bi bio slavan"
uliniti sludajem na kojem ie analitidar moii dobro po-
k:rzati subjektu do kojih iskrivljenja dovode efekti ne-
sv.jcsnoga.
Ali, Iiacl treba okvalificirati pona5anje pacijenta kao
rrcljtrbazno prerna analitidam onda postoii jedna od
dvijc stvari, kaic Szasz, ili sc- pacijent slaie, ili ie o_n
uttltt(1, tte slai.a; o lot,tc tko inru pravo tko te odlutiti,
se,
uI() n(, tttt<'clttu 1to.slrwk.a, da unalitiia.r ima uvijek provo.
'fo rras plcbacujc prcma ujedno mitskom i _idealiziraju-
ccrrr poln, ko.ii Szasz naziva integritet analitiifut Sto to
znaii, ako ne povratak dirncnziji istine.
.l:r, clzrklc, ntogn samo smicstiti ovaj dlanak u onu per-
spcklivu u ko.jtr ga srtrjc$ta i njcgov autor, smatrajuii da
rrc' rl,jclrr.ic: nar hcuristitko.j osnovi, vei na eristidkoj, i
izr-aZlva.irrii, tr svojoj reflcksiji u procijepu, prisutnost
stvalnc hrizc svijesti u funkciji analitidara. Ova nas kri-
za .svijesti zanima samo lateralno, buduii da smo poka-
zali da k tomc nuZno teZi izvjestan unilateralan nadin
tcorctizirania prakse analize prijenosa. Na to smo vei
rlllvrro rrkazali.
l)ir bisnro <kr(li clo gotovo fenomenolo3kih podataka
I'o.i i rurrrr orrrogucrr.irr clu opct postavimo problem tamo,
;r,rl.ic on.jcst, ploSli sflnt vanl put ukazaro, da je u oclnosu
.icrlrrog l)rcntll clrugornc (subjektu), koji se uspostavlja
rr rrrrllizi, .icclna dirncnzija izmakla.
.lrrsrro .ic da sc ovaj odngs uspostavlja na planu koji
rri,jc rr,r:i;rroi':lrr, sirnctrid4n. To ustanovljuje Szasz, 2a-
h'tti :, rrt.Pr';t\'()ttt - u ()voln Odnosu jednoga prema dr.u-
l{r)r!t(' lr.l)or,l;rvli;r sc islrli.ivurr.ic istinc, gclje se pretpo-
.,lrrr'lj;r, rll it'rl;rrr /nlr, u lur.irrran.iu ruku d:r zna viSe od
rlrrrl',,1';1. lz lo1'.;r izvilc otlrnah pomisao, da, ne samo da
()n n('srrri.ir.rlrr sc prcvari, vci i da ga se moZe prevariti.
'l'rt lttt't'tttiti sr,rr isti jc mah prebadeno na subjekt. Ne
r,rrli r,t' .,rnr() (, lorrrc da ie jednostavno subjekt statidki
r rriuril'rr, rr z:rlrlrrrli. On.ie u,svom diskursu Zivo"
lrif rr,,,,rrr;t'iltrr tr rlirrrr.lrzi.iu -t()ga prevariti se:r- -
147
 Itlalazim te naznake jo5 kod jednog analitidara. Racli
se o Niinbglgu,, koji je napisao u Internatiotml lounutl
ot' Fsychology, 7926, dlanak pod naslo ,,om fhe Will ot
R{covzfy. Recovery nije zapravo ozdi'avljenje, to j{@o-
ravak, povratark. Rijci je vrlo dobro izabrana i postar'lja
pitanje koje zasluZuje paZnju. Sto, konadno, moZe na-
gnati pacijenta da potraZi analitidara, da od njega zatrali
ne5to 3to on naziva zdravlje, kad je njegov simptom
takav teorija nam to kale da mu donosi izvjesno
-
zadovoljenje?
- lirronri.itr uma u isliazr,r iu laiem, kad svatko zna d_a je
fttrnogim primjerima, ne bez humora, Niinberg je bez
muke-pckazao da ne treba mnog-o zakoraditi u analizu,
da bi se vicljelo, da ono Sto je motiviralo pacijenta da
zalra.Li zdravlje, rarmoteZu, db je to upravo njegov ne-
svjesni cilj u ivojern najneposrednijem dometu. Kakvo
mu, na primjer, utodi5te pruZa pribjegavanje analizi, da
bi nspostavio mir u svojoj kuCi kad zakahe u svojoj sek-
sualnoj funkciji, ili pri kakvoj izvanbradnoj Zeiji! OJ
samog podetka pacijent potvrduje da time 5to napultn
svoj dom Zeli suprotno od onoga Sto je predloZio kao
svrhu svoje anali ne spa5avanje svojega braka, vei
njegov prekid.
Mi smo konadno najtjeSnje u samom dinu angali',
ranja analize i, daklq izvjesno- pri njenim prvim kora-rr
cirtra suodeni s dubokom dvosmisleno5iu svake tvrd'
nie -
pacijenta i sa dinjenicom da ona sama po sebi ima
dvostmk6*Ilse. Kao da se najprijc uspostavlja u nekoj,
lati, i pomoiu nje, tako viclirno nasta.ianjc dimenzije
ist_ine,- pri d.qru ona nije, pravo rehav$i, uzdrmana, jcr
se laZ kao takVa i sama postavlja u tu dimenziju istine.r
2 r k'l r,t trt i r r i rrrt ro lcl loirk l ivlro, ;rr.rsll.icr slvoreno znadenje na
To nesumniivo znadi da smo u na5oj didaktidkoj po-
slavci ogranidili ns5vjesno na ono Sto bi se moglo na:
zvati njegovom najuZom platformom. Ali, upravo u odnosu
na ovlr lodku diobe moZemo izbjeii gre5ku bilo kakve
sLrps tan tifikacije.
lJsrcclotodit iemo stvari na shemu sa detiri kuta, na
naicnr nacrtu, koji razlikuje plan iskazivanja od plana
iskaza. Njcna upotrcba se obja5njava time Sto suvi5e
lrlrmalna Iogii:arska misno unosi apsurdnosti, naime an-
Jt('r'nLt.
Svrrliirko ic pogrcSno oclgovoriti tome ia laiem, da, ako
kaZc$ irr l,1i.t:n1,, znaii cla govori3 istinu, daklc ti ne la-
ZcS, i tako reclorn. Posve jc jasno, da je ja lafent, us-
plkos svolll J)amdoksn, posvc valeCe. Doista, ono 7<qltoje
iskazu.ie, jct ,iz iskazivanja, nije isto 5to i ia iz is7<aza,
tj. shittcr kbji ga u iskazu oznadava. Tada mi je, s todke
s koje iskazujem, posvc moguie valiano formulirati da
ia - jct, koje u tom dasu formulira iskaz upravo laZe"
da je lagalo malodas, da ie lagati nakon toga, - ili dak da,
govcrrcii luient, ono potvrdtrje da ima namjeru prevariti.
Nc trcb:.r jii sr.rvi5c daleko, da bi se ovaj primjer ilu-
stlirlo _- poglcdajtc Zidovsku pridici"r o vlaku, za koji
.icclart ocl clva suclionika u pritici tvrdi da ie njime pu*
tovirti. Ja idutt tt L,erttbcrg, kaize on, na Sto mu drugi.
oclgovara Zctito nti kaiei da idei u Lentberg, kafl. ti
:.uislu lttttto - ideY, a ti mi to govorii, stLtito da bih'ja
lrotnislio da idet u Kralcov?
'l'it porl.icln na iskaz. i iskaziil\e dini cl-a-<loista od
in ltt;\.tttt, ko.ic jc rrir razini larrca iskaza laleti je ozga-,
dit('li, lroil ic rr l)r'rrlqorrrc <lio r'.ict"nitkog - lrlaga gdjeija,
.l \

Vi shvaiate zaSto je odnos subjekta prema oznaditelju
znak koji srno htjeli postaviti u prvi plan u opiem is-
plavl.iarn.iu analitidke teoriic, icr on je prvi i konstitu-
f
irairrrli ;rri uspo.stnvl.iarr.jrr analitidl<og isliustva, kao i u
l
tcLtrr'l irro j I rrrrlit'iii nt'rr'ir:srroga. { rrlrrrf n(rurl olrlikrr. On<l kaZe
't:
148
r;rzirri isliirzir, on()t{.r ito proizvr-rcli na razini iskazivanja
rrirsliric jtt tt' ttururm. Ja tc varam proizlazi iz todke
I ,'rlrrltlt' irrr:rlitii'al odckrrje subjekt i Salje mu prema for-
rrruli r,r:o.irr vluslilrr porrrk\r u istinskom znadenju, tj, u
u tcine ja te Varam,'3'lo
-
149
l
 /
-z-----xt. Iskazivanje
Ja te varam O cogito
Iskaz
(A)
kqq po.rukw, qp1avg ie gttg \to li ia izra\artam, i
t! iatjeS
.iineii to, ti kaiei istinu,-"
I Nu putu obmane na kc ii se upu5ta subjekt, analitidar
f
je u mo8uinosti da formrlira to ti lcaZe| istinu, a na3a
f interpretacija irna smisla samo u ovoj dimenziji.
i Htio bih vam tkazati na pomod koju nam pruZa ova
r shema u shvadanju temeljnog Freudovog postupka, ko-
jim datiram moguinost otkrivanja nesvjesnoga koje
je, sigurno, tu oduvijek, u Talesovo vrijeme kao - i na
razini najprimitivnijih nadina meiiuljudskih odnosa.
Prenosimo na tu shemu kartezijansko ia mislim. Si'
gurno, razlikovanje iskazivanja od iskaza omoguiuje uvi'
jek izmicanje, a time i moguiu todku spoticanja. U stvari,
.ako je ne5to uspostavljeno od cogito, to je registar mi;
sli, kao ne5to $to je izvudeno iz opozicije prerna pro-
status, ali dovoljan u redu znadenjske
teZnosti
- krhki
konstitucije. Kaiimo, da torne cogito daje izvjesnost uprei-
vo zauzimanje mjesta na razini iskazivanja. Ali, status
za ia mislim, je isto tako ograniden, isto tako minima-
lan, isto tako punktualan mogao bi isto tako biti u
slr,rllri konotaciie to ne znati- ni|ta kao za spomenuto
ju luI.ant.
-
Moicla, rnislim svedeno na ovu punktualnost da sg-
uv.jcri s:urlo u apsolutnu sumnju u odnosu na svako-
150
iskazivanje
znadenje, ukljudujudi i svoju, ima jo5 krhkiji status od
onoga gdje se moglo oboriti na ialaiem
Prema tome, usudit Cu se okvalificirati kartezijansko
ia mislint kao ne5to $to sudjeluje, u svojoi telnii za
-
izvjesnoSdu, u nekoj vrsti pobadaja. Razlika statusa, koju
subjektu daje dimenzija otkrivena frojdovskim nesvjes'
nim, proizlazi iz Zelje, koju treba smjestiti na terini co'
gilo. Ono Sto pokreie iskazivanje, ono o demu govori
svako iskazivanje, pripada Zelji. Usput vam napominjem,
cla lclia kakvu ja formuliram, u odnosu na ono Sto nam
donosi Frcutcl, kazuje vi5e o tome.
Zakadit (u r.a" funkciju kartezijanskog cogito izraz nre'
donoSde ili homunkul. Ona je prikazana nazadovanjem
koje se dogatlalo u povijesti, nazadovanjem onoga 6to
nazivamo misao, a koje se sastojalo u tome, da se ia
iz col3ito smatra homunkulom koji se odavno pokazuje
svaki put, kad sc hode provoditi psihologija - svaki
prrl kltl sc obritzlalc psiholoSka ni$tavnost ili nesklad,
linrc $lo it: tr t*ttvicku prisutr,tn duvcni mali dovjeduljak
ko"ii rr jirtrc trpravl.i:t i lco.ii je upravljad kola tolka, za
-
ko.itr sc clutras kale da je todka sinteze. Funkcija tog do-
v.jert*rll.ika .jc vcc dcmaskirana u predsokratovskoj misli.
Mi, rrlprrliv, u svom rjedniku simboliziramo suljekt
1'rorrot'rr prc.kriZcnog $ tSl, ukoliko je on konstituiran
krro rlrrr1,.i (po t'trtlrt), u odnosu na oznaditelja.
15r

Da vam ilustriram, podsjetit iu vas da se stva,r rnoie
najjednostavnije prikazati unarnom crtom. Prvi oznadi-
telj, to je urez kojim je oz.nadeno, na primjer,- da je
subjekt ub;ia jednu'Livotinju. zbog toga vreza on se neie
zabuniti u svom sjeianju, nakon 5to bude ubio jo5 deset
ostalih. On se neie trebati sjedati koja je koja, i polazeii
od te unarne crte on Ce ih brojiti.
Sam subjekt se oznaiav-q unarnom crtom, .i najprije
se oznadava tg,tgJ_l.T?1_rym kao prvim od oznaditeljqr(ad
jelaj oznaditelj, taj jedan, uspostavljen iznos je jednp
jedlr. Na razini ne jednog, vee, iednog-jedan, ni'ra{ni
iznosa, subjekt se smje5ta kao takav. !*i+qme se vei
dva jedan razlikuju. Tako se oznalava prva shiza, lioja
uzrokuje da se subjekt kao takav razlikuje iid Lnaka u
odnosu na koji se mogao najprije konstituirati kao iu-
bjekt, Pokazujem vam da se duvate, cla ne pobnkele
fr"rnkciju $ sa siikom predmeta a, utoliko Sto subjekt
na taj naein vidi sebe udvostrudenog _- viCi sebe kao
da je konstituiran odraZenom, trenutadnom, privreme-
nom slikom nadmodi, zamiSlja se dovjekom samim tim
Sto zamiSlja.
Ako u analitidkoj praksi obiljeiimo subjekt u odnosu
na realnost, kakvu pretpostavljamo da nas konstituira,
a ne u odnosu na oznaditelja, to znadi pad u degradaciju
psiholoSke konstitucije subjekta.
3
Svako polazi5te od odnosa subjekta prema realnom
kontekstu moZe imati svoje opravdanje u takvom isku-
stvu psihologa. Moie dati rezultate, imati udinka, omr>
guditi sastavljanje tabele. Sigurno, uvijek ie to biti u
kontckstinrir tr kojima mi stvaramo realnost - npr. kad
prcdtnlcrrro sulrir:kttt lcstovc koje smo sarni izradili' To
jc clorrrcrrir vll.iirrtosli onoga ito nazivamcl psihologijom,
koj:r lrc:rrrrr ttlkrrkvr' \/ezc s t'lzinont na kojoj podrZavamo
152
I
psihoanalitidko iskustvo, i, ako to mogu reii, nevjerojat-
no udvr5iuje li5avanje subjekta.
Ono 5to sam nazvao p:*plgki*jfp&enije stara, ili
uvijek rnlada, tradicionalno sazdana monada kao sredi
5te spoznaje, jer lajbnicovska monada npr. nije uopie
izolirana, ona je sredi5te spoznaje, ona nije odvojena
od kozmologije, ona je u kozmosu srediSte, gdje se iz-
vr5ava ono Sto je zavisno od infleksije, kontemplacija ili
harmonija. Psiholo5ki izolat se nalazi u gOjn+u""J.p. koji
je <igvijacijom, hoja je, mislim, sarno zaobilaznica
-
pomije5an u analitidkoj misli sa subjektom koji je u opas. -
nosti u odnosu na realnost.
Najprije Zelim naznaditi da je ovaj nadin teoretizira-
nja o radnji u potpunom neslaganju, u potpunom razdo-
ru s onim na Sto nas iskustvo navodi da ga promidemo,
i Sto ne moZemo izostaviti iz analitidkog teksta s funk-
cijom unutarnjeg predmeta. - ' i
Izrazi introjekc,ija i projekcija uvijek se upotreblja-
vaju ni sredu. Afi, sigurno, dak u tom kontekstu Sepave
I teoretizacije, dano nam je ne5to Sto na svakoj strani do-
l'av.i rt prvi plan, a to je funkcija unutra5njeg predmeta.
Ona se polarizirala u krajnosti u tom dobrom ili loSem
prctlmctu olr.o c\cga se sigurno okreie sve Sto u pona5anju
subjckta proclstavlja iskrivljenje, otklon, paradoksalan
strah, strano ti.iclo. To je i opcratirara toika na kojoj su,
u hitnim sludajevima na primjer pri izbom subjekata za
lazna zaclui,enja, za-rukovodioce, kibernetidare, kad se
r':rdi o obudavanjr-r pilota u avijaciji ili vlakovotta
rrcki zabiljcLili, cJ.a se radi o lioncentfifanju fokusiranja -
brz.orn arralizom, otlnosrrr.r rlrrujcvitom analizorn, odnosho
rrpoh'cborrr izv.icsnih lr.'stovr.r za litnost.
'l'r'cbu poslrrvili pitrrrr.jc slltusir tog unutar"njeg precl-
nrclu. Da li ic [o prcchrrct zamjcdbc? Kako mu pristupi
li? Gdje se on pojavljuje? U nastavku ovog ispravljanja,
u icnru bi se sastojala analiza prijenosa?
Pokaz.ao sarn vam model koji Ce trebati nadalje usavr-
{irvnli, claklc, shvatite ga kao problematidki model. She-
rrrt' rrsrt'rlotodcnc na funkciju ispravfianja iluzije imaju
1-53
I' i-

takvu privladnu moi, tako da nikad neiu prerano lansi- irnaginarnoj lealnosti. Ova shema osvjetljava nagla-
Savarn to u vezi s posljednjim elementima koje - sarn iz-
rati ne5to. Sto-bi predstavlj alo prepreku.
Ako je nesvjesho ono Sto se prema vremenskoj pulsa- nio oko skopidkog nagona da tamo, gdje se subjekt
.ciji zatvara dim se otvorilo, ako s druge strane ponavlja- vidi, naime gdje se kuje ova- realna i okrenuta slika nje-
nje nije jednostavno stcreotipija ponaSanja, vei ponav- gova vlastitog tijela datog u shemi za la, to nije tamo
ljanje u odnosu na ne5to uvijek proma5eno, vidite sada odakle se on promatra.
da bi prijenos takav smo sebi predstavili, kao nadin Ali, doista, on-,se vid.i u prostoru.Drugoga, a todka
pristupa onome-Sto se skriva u nesvjesnom mogao biti odakle se on gleda je takocler u tom prostoru. Dakle, tu
sam po sebi nestalan put. Ako je prijenos-samo poryw-
je i todka odakle on govori, jer utoliko Sto on govori,
ljaqie, bit ie to ponavljanje uvijek iStog neuspjeha. Ako na mjestu Drugoga podinje on uspostavljati tu istinitu
prifenos zahtijeva da pomoiu ponavljanj a vrati konti- laZ, dime se privude ono Sto od Zelje sudjeluje na razini
nuitet jednom dogatlaju, on ie to udiniti samo oZivlja- nesvjesnoga.
vajuii odnos koji je po svojoj prirodi sinkopiran. Vidi-
rno, dakle, da prijenos kao operativni nadin ne bi bio u
stanju da se pomije5a s djelovanjem ponavljanja, s ob-
navljanjem onoga Sto je skriveno u nesvjesnom, naime
s katarzom nesvjesnih elemenata.
Kad vam govorim o nesvjesnom kao o onome Sto se
pojavljuje u vremenskoj pulsaciji, moZe vam se pojaviti
slika urie koja se otvara, na dnu koje ie se ostvariti ulov
ribe. Prema slici bisage nesvjesno je ne5to izttzetno,
zatvoreno iznutta, u Sto moramo prodrijeti izvana. Ja,
dakle, obriem topologiju tradicionalnih slika, pokazuju-
ii vam ovu shemu
OptiCki model prikazan u
Remarque sur le rapport de Daniel Lagache

Dirklc, subjekt moramo razmatrati u odnosu na vr5u

- lrosr:llrro rr odrrosrl na njen otvor, koji tvori njen bitni
shema vr5e li:rlrrl'1.'r' - k:ro rlrr jt: rrrrrrlar n.jc. Nije vaZno ono Sto
rrl:rzi, rr :;klrrrlrr s l'iir.iirrra l:.virrrtlcl.ja, vcC ono Sto iz nje
i rl:t ti
Morat icte je prekriti optidkim modelom koji sam .

vrrrn tlr<r u sv()nr i:lanl<u Rcntarque sur Ie rapport de Da- Moicrrro slrvirlili zlpor rrcsvjesnoga kao ne5to Sto igra
ttit'l lrtgt<'hr', rr vczi s irk'rrlrrirrr .Lr i irlcalom ja.Vidjet rrlo1,,rr zlllvlrrlrlir prcclmet ai isisan, usisan, na otvo-
- -
r rr r,'rit'. Moicrno nacrtati sliku nalik onim velikim bub-
iclc rllr sr' :;rrlrit'lil lt;ro itlt'rrl konslitrtit'lt u Drugome, da
()n rf()r';r izoilrili oiro :1,1o <loltzi l<ao .ja, ili idealno Ja
f
r j<'virrr;r u ko jirnir sc mijeSaju brojevi za lutriju. Ono
l<o.f r. rrijt' irl,'rrl z:r l:r
-
I.j . rrrora sc konstituirati u svojoj
',lo '.t' rr toi i,clilio.j nrlcti probavi, prvi iskazi slobodne

154 155
asocijacije, izlazi van u intcrvalu kad predmet ne zr:dep-
ljuje otvor. Ova gruba, elernentarna slika ornoguiuje vam
da povratite konstitutivnu funkciju simbolidkoga u n.fe-
nu reciprodnu kontrapozici.ju. To ie igra subjekta, ravno-
pravna ili neravnopravlla, s onim Sto se prikazuj,e u
stvarno.i akciji analitii:kog rlancvra.
Ta shema je posve nepotpuna, ali to je bulcloZer-sherna,
koja omoguiava spoznaju da je prijenos ujedno prepre-
ka rememoriranju i uprisutnjenju zapora nesvjesnoga,
koji je u navedenom dasu uvijek proma5aj pravcg
susreta.
l\{ogao bih vam ilustrirati sve to o rnnogostrukosri i
neskladu formula koje su dali analitltari za fr"rral',eiju
prijenosa. Sigurno je da je prijenos jedno, a terapeutshi
cilj drugo. Prijenor Se rl€ qil!1!je_,!rka!i s pbidpim srod-
stvorn. Tu se nalaze dva ekstrerna onoga 5to je biio fcir-
mulirano u analitidkoj literaturi. Koliko iete puta pno-
c*itati formulc koje, na primjer, spajaju prijenos s po-
i5levjcieniern, a poistovjedenjc ie sairo zastoi, samo lafan
zavr5etak anarlize, koji ic vrlo desto pobrkan s nor-rnehlirn
zar,r5etkom. Njegov odnos s prijenosom je vrlo uzak, ali
upravo rr torne lto prijenos nije bio analiziran. Obrnuto,
vidjet iete da se funkcija prijenosa formulira kao srecl-
stvo realizirajuieg ispravljanja, protiv dega je upravlje
no cijelo moje dana5nje izlaganje.
Nemoguie je prijenos smjestiti u bilo koju od ovih
referencija. Buduii da se radi o r-ealnosti, namjeravarn
preniieti kritiku na taj plan. Danas Cu iznijeti aforizam
koji ie vas uvesti u ono 5to Zelim izlo"ziti iduii put
prijenos nije pokretanje (mise en acte) iluzije, koja -bi
nas dovela do tog otudujuieg poistovjeienja koje 6ini
svaki konformizam, bilo to prema idealnom rnodelu ko-
jenru analitidar ni u kom sludaju ne moZe biti osionac
-*- pri.icnos .ic pokrctanje r:ealnosti nesvjesnoga.
'l'o:r:rrrr o.,llrvio rrrri.ic'it'rro rr po.i rnrr ylgglr.iesnoga
-
ertclnlr slviu, l(r r:,lo :i(' tiv(: viSc i vi:";rt zabor:avljalo nlsam
tti .jl tlo :;;rtl:r :,prlnr('nrr(). Nlrtlltrrr sc rla iu u nastavku mrr-
156
L'; 6:plavdati takav postupak. Od nesvjesnog sam do sa-
da sp,r-16gnr,ro utjecaj konstitutivnog dina subjekta, jer to
ruoriir,no isticati. Ali, ne smetnimo ono Sto je u prvom
redu islithao Freucl kao sirogo konsupstancijalno di
melrziji nesvjesnoga,,'hairne spolnost. Time Sto je anali-
za sve vi3e zaboravljAla $to znadi ovaj odnos nesvjesnog
prema spolnom, vidjet iemo da je ona naslijedila koncep'
ciju realnosti koja vi5e nema veze s realno5iu kakvu je
Freud postavljao na razintr sekundarnog procesa. Ostar'
tjajudi prijenos kao pokretanje realnosti nesvjesnoga,
podi derno dalje.
ODGOVORI
Dr F-OSOLATO: Mogu vam izniieti svoia ruzmiiliu'
-
nja u toku saninara. Naipriie iedru analogiia - vain
sherrtu. neobitno slidi oku. U koioi rnieri bi malo a igrala
ulop,w lede? {l lcoioj mieri bi ova IeCa mogla igrati i)lbg't
tnrerce? Volio bih nadalie da precizirate ono |to moiete
reci a idealu Ja i o idealnom Ja unutar ove sheme? Na
lcra ju, ito razumiievate pod pokretaniem (mise en acte)?
F't,lrretanje (nise en acte) je izraz koji obeiaje. NuZno
jc cJe{lr-rirati prijenos pokretanjem, zato da on ne bi bio
rniesiu :rlibija, nedovoljnih operativnih nadina shvaienih
l<ao .-,i;oliSanja, koja nisu utoliho neizbjeZno nedjelotvor-
rrrr i 1,;,irle izvjeStavaju o granicama analitidke intervencije.
l):ur;rs -irm iznio netodne definicije koje moZemo dati o
rr.icgariu zavr$cthu, kao Sto je Balintova kad on govori
o 1r,r,i, l''r'it'tlcrr.irt s rrrrrrlitilitl'ctu. Akcl nc tlzlncte prijenos
n;r r' llr itvrto.i t lrzitti, lioilt, trtot;trtr ltrdi, tllttt:-ts ,ioS lriic bila
pr rir.rr.ruir, ir il{r t't' lrili prt'rlrrtt'l irlrrttcl1 li()lll;n:lrll, nroii ic-
It' r.lrr';rl il i :,;rrrto tl it'iotttit'ltt: iltciclcltcc.
5lo s(' lir c v:rSilt prirrr.icctbi, to ic zab:rvno. Kod topolo-
I'iit st' trvi.jek trcbit duvati onoga Sto joi daje funkciju
t)t..trtl!. Sto rtc znadi cla nam pc-rnekad izvjesni iivi oblici
nt ; rrzu jrr osicdai tllt stt neka vrst bioloSkoga napora
,!:r 1,, 'l,,rvrrli nt'ilo rralil< isl<r'iviietlju tih osnovnih topo-
157
 loSkih predmeta koje sam iznio podev5i od. seminara o
Poistovjeienju, na primjer, sjeiate se sigurno mitre ko-
ja je odbadena povriina u prostor s tri dimenzije, koja
se sama ponovo kroji. Mogao bih vam vrlo dobro naztua-
djti tu todku ili plan anatomsl<e konfiguracije koji kao
da nam prikaztrje dirljiv napor Zivota da clostigne to_
polodke konfiguracije.
Izvjesno je da nam samo ova razmatranja mogu dati
sliku onoga o demu se radi, kad je ono koje se nalazi
unutra takoder i izvana. Zato su ona posebno neophodne
kad se radi o nesvjesnome, kad vam prikazu3em-u;edno
kao ono 6to ie unlrtar subjekta, ali se ostvaruje safito
izvana, tj. na onorrl mjestu Drugoga gdje jedino mote, za-
dobiti svoj status. Ne mogu se ovdje posluZiti svinae dto
srno stekli na prethodnim seminarima, zato Sto je dobar
dio mojih slu5alaca nov. Dakle, ja sam upotrebio distu
i jednostavnu shemu vr5e, i jednostavno uveo pojarn
zatv;r.ada. Predrnct je zatvarad, treba jo5 samo znati [ra_
ko. On niie pasivni zatvarad, dep, koji sam htio slikovito
prikazati da bih usmjerio valu misao na izvjesnu puta-
nju. Dat iu potpuniji prikaz, gdje iete moZda ,rud[ t,.,
srodnost sa strukturom oka.
Posve je dudnovato ito nam struktura oka pokazuje
opii oblik na koji se lako podsjetimo svaki pui kad pL-
ku5amo kronolo5ki predstaviti odnose subjekta pouioo
svijetu. Nesumnjivo, to nije sludaino. Bilo bi dobno ne
zalijetati se na to da ne bismo pristupili prednmetu
preusko.
Sto god bilo, buduii da ste napravili tu opasku, isho-
ristit cu da vam naznadirn razliku izmeclu moje sheme i
one na kojoj Freud prikazuje Ja kao leiu kroz kojul per_
cepcija-svijest djeluje na amorfnu masu Unbewusstie.in.
Freuclova shema vrijedi koliko vrijedi, isto je tako ogna-
nidcna u closcgu kao i moja, na izvjestan nadin. Ati ipak
rrr'Zclr: .p:rzili .irzlikrr _- cla sarn negdje u shernu X.ltio
1r<rstrr'ili ^l:r, lri, lrilr rrrPisrrtt i(u). Lzr r.ras.ic tu u pitaraju c.
22. lrrrvnj;r ll)('.1
15B
I2
Spolnost il ni<a o<naiitelja
Realnost nesujesnag ie spolna-
O kineskoi astronomiji.
Protiv Junga i hermeneutike.
D es eksualizaci i a r ealno s t i,
T,!k"t"r'!,3lif,"ou",io.
Znvllio snrrr prrrili ptrt s l'ormulotn i primijetio sam
tllst' orxr svicl.icla, ito rtrogrt pripisati samo torne, Sto ona
satllii obc(anja, .icr u svotn aforizmatidkom obliku ona
.ioi nijc bila izloZcna.
Rekao sarn da iemo se uzdati u sljedeiu formulu
prijenos je pokretanie realnosti nesviexooga. Time je na- -
iavljeno ono 5to se u analizi prijenosa najvi5e Zeli izbjedi.
I
Kad plistupim t-rvoj lornruli narlcm se u problematid-
rroj situaciji 5to sam najavio u svom udenju o nesvjes-
nonle- Nesvjesno, - to su udinci govora na subjekt, to je
rlirncnz.ija u kojoj se subjekt odreduje u razvijanju udi"
nrrlirr grlvor"a, rrsliied dega ie nesvjesno strukturirano kacr
.icrik. Iito rlobrrrg rrsrnjcrcnjd da se, naoko, svaki domet
Irc,v jr':,rrog i:;lr'1,,rrr: iz. r'crrlrtosli drr"rgadi.ic od <lne koia
iiipo:,1;rvli;r :,rrlr.it'lil. A ipirli .it' ovo rricnic bilcl usttrjere-
no n;r r ill ho jr :,;rrrr oliv;rlilit'it'lur lratrslcrcncijalnim, Da
lrilr porrovo rrsrrr.iclio <lnc clo kojih mi je najvi5e stalo
rr :rrrtliloli.jtr --- psihoanalitidarc u svrhu koja odgo-
virr;r rrrurlitii'konr iskustvu, samo- upravljanje pojmorn
!n{}r'ir, l)r'('nra r"azini s ko.je polazi govor uditelja voditi
r,ri nnir o tl.it'lovirrr.irr lolrnulacit'e na slu5ateljstvo. Svi smo
159
 mi tu, ukljudivli onoga lioji poudava, u jednom odnosu
prema realnosti nesvjcsnoga, koju na5 zahvat ne samo
objelodanjuje, vci, clo izvjcsnc mjere, proizvodi.
Predimo na dinjcnicc. Rcirlnost ncsvjesnog jes! _:: ne-
odrZiva istina * spolna rcalnost. U svakoj je prilici to
Frcr'rd artil<rrli'a., lino srnijcr' r-cci, rviclogtu-uo. ziiita
je to neodrZiva istina?
I-I pitanju spola mi smo od vremena kad je Freucl ob-
razlaiio svoje otkri(e, tj. od 1900. godine, ili u godina-
rna koje joj neposredno prethode, znanstveno napredo_
vali. Koliko god je znanost o spolnosti bila integriiuru ,
naiinr. mentalnim slikama, ne moZemo smatrati da je ta
znanost koju smo tada uveli, bila tamo oduvijek. I{i zna_
mo rnalo vi$e o spolnosti. Znamo da spolna podjela, uto_
liko Sto vlada kod najveieg dijela Zivih biia, lest onc
Sto csigurava odrZavanje biia jedne vrste.
Da Ii iemo zajedno's platonom svrstati biie jedne vrste
rneciur ideje, ili ako slcupa s Aristorelom ]<aZemo da nije
nigctrje do li u jedinkarna koje ie nose, ovdje je to nL-
vaino. KaZimo da vrsta opstoii u obliku .svojih jeclinki.
Opstanak konja kao vrste irna smisla _ ,uuki konj je
u protrhzan i umire. Time shvaiate, da je ueza izmedu
spol-
nosti i smrti, smrti jedinki, temeljna.
Elgzistencija, zahvaljujuii spolnoj podjeli, podiva na
koputraciji; koja je obitseZ"tra arru-u pofo"i-u lco.ie ule-
kovna tradicija ozna{ava kao mu5ki pol i Zensfii ptf.
Na tome podiva podrudje razmno"tavzrnja. Ocluvijeli su
se okc.r ove temcljne realnosti grupir-alc, harrrnonizirale
ostale osobine viie ili manje vezane za krajnji cilj raz-
mnolavanja. Tu mogu samo navesti ono Sto se u bioloi-
k93 reeistru povezuje sa spolnom diferencijacijom u
obliku sekundarnih karakteristika i funkcija. iurro, ,rru-
mo kako se na ovom terenu osnovala u dr-u5tvu ditava
jcclrra raspodjela funkcija u jednoj naizmjenidnoj
igri.
Na.iboljc ic to znao p.ecizirati moclerni stiukturralizarn,
cla sc'a'azini s.r-rclstv', kao opreci prirodnom
'k:-rzrjuii
nuroT.t:rrju, obavljaju temeljnc razmjene _ dakle, na ra-
zini ,zrlri:ilt:l.jlr
- a tu po'ovo nalazimo najelementarnije
160
strukture dnr$tvenog funkcioniranja, koje treba upisati
u izr aie komb inatorike.
Ukljudivanje ove kombinatorike u spgtnu realnost po-
stavlja pitanje, nije li tim putem oznaditelj do5ao na sv,i;
jet, u dovjekov svijet. r- --.
Ono Sto bi opravdano moglo potvrditi da je oznaditeli"
udao u svijet preko spolne realnosti Sto znati da ie
dovjek naudio misliti
- polje otkriia,
to je skora5nje
- studiranjcm mitoze. Tako se
koje podinje korektnijim
otkrivaju nadini zrenja spolnih stanica, naime dvostruki
proces redukcije. U ovoj se redukciji radi o gubitku iz-
vjresnog broja elemenata, krornozoma. Svatko zna da nas
je to dovelo do genetike. Sto p\gizlazi iz te genetike?
dominantna funkcija, u odredeniu nekih elemenata Zivog
-
organizma, jcdnc kor-nbinertorihc l<oja cljcluje u nekim
-
svojim fazarna iskljr,riivan.icnr ostaloga.
Poziva.iuii sc rla funkciju malog a, ne upadam u ana'
lognu spekulaciju naznadujem sklonost zago-
nethe spolnosti prema igri oznaditelja.
Tu samo iznosim opasku da se zaistakroz povijest pri-
mitivna znanost ukorijenila u jedan nadin mi5ljenja, ko-
ii sc oslania na kombinatoriku, na o1:oziciju kao Sto su
Jirrlr. i .lurrrg, vorlit ivulra, toplo i hladno, i primorava ih
<la vorlt: plc:s -- r'i ici .ic iz.abrittra zbog svoje metaforidno-
:;1.i, .icr sc njihov plcs tcrnclji na rituralima plcsa irotpuno
nri-ri-iviranog spolnorn podjelom u druitvu.
Nc mogu ovdje odrlati tedaj, dak ni skraieni, o kine-
:;lio.i astronomiji. Pozabavite se kn.iigom Leopolda - de
Srrrrssr-rrca 1111n s vremena na vrijeme genijalnih ljudi u
-
Io.j pororlici. 'l'ittrto ictc vidieti da se kineska astronornija
lcrrrrt:lji rr:r i1,,r'i ozrrai'itclilt, l<o ji pos;vc oclzvan.laju politi
korrt, rlrrtilvon()nI strttlilttt't-rrtr, ctil<olrt, pr'<-lv.icravanjcrrl i
najmanjc raclujc, rr olla .ic ipzrk vrlo dobra astronomska
znanost. Islina je, clo izvjesnog trenutka cijela se nebeska
realnost moZe upisati samo u jednu Siroku konstelaciju
oznaditeljA.
tl hrajnjem, primitivna bi nauka bila idemo do kraj-
rro:;ti icdna vrst spolne tehnike.
-
Granicu je nemogu-
-
t6l
 de obiljeZiti, jer to je ipak znanost. Njihova posve vatr"jana
opalanja pokazuju nam, da su Kinezi imali, na primjer,
savr5eno efikasan sistem prcdvidanja dnevnih i nodnih
promjena, i to vrlo rano pomoiu njihovih znatnih bi-
-
ljeZenja moZemo datirati, a ono je closta davno da bi se
preciznost ekvinocija pokazivala prerna nebu, da potrarna
zvijezcla nije na istom mjestu kao i danas. Tu nema dio-
bene crte izmedu eksperirnentalnog sravnjivanja, Lroje
ostaje valjano za sve, i nadela koja su njime upravtrjala.
A Claude Ldr5tS-trauss nagla5ava da se ne moZe reii da
je sve f.antazija i dim u primitivnoj magiji, jer se u njo.i
skuplja mno5tvo posve upotrebljivih iskustava.
Ali, ipak dolazi das kad se prekida lanac spolnim uvo-
,denjem tog mehanizma. Ma koliko to izgledaio paradok-
salno, raskid nastaje to kasnije Sto je funkcija oznadite-
ija implicitnija, manje obiljeZena. Ilustrirat iu ono {to
Zelim reii. Nakon kartezijanske revolucije i newtonsl<e
revolucijc, joS nalazimo u srcu pozitivistidke doktrine
religioznu teorijr-L o zemlji kao velikom {ctiSu, teoriju
savr5eno koherentnu s izjavom Comtea da nikad neie-
mo upoznati kemijski sastav zvijezda,-da ie zvijezde i
dalje biti prikovane na svom mjestu, tj. ako to znamo
- funkciji
postaviti u drugu perspektivu u distoj ozna-
- u isto vrijeme analTza
ditelja. Corrte nema sreie, gotovo
svjetlosti nam je ornoguiila da na zvijezdama vidimo ti-
suiu stvari, ukljudujuii i njihov kemijski sastav. Onda
je do5lo do rascijepa izmeclu astronorni.ic i astrologije
Sto nc znadi cla z.tt. vclilt broi liudj io5 r"rvijek ne iivi
-astrologija.
2 ,lirr l{i( {)(.ilr :.r. r.l:rlt' rl:r P()sl0ii rrCitO ocl ClvC climenzije
Kamo vodi ovo izlaganje? da se zapitamo treba f-i
ncsvjcsno smatrati preostatkom - ovog arhaidkog spoja
je
nrisli sa spolnom realno5iu. Ako spolnost realnost ne-
sv.icsrr<rg -- pripazite Sto ovdje treha razrije5iti tako
,4
jc tcilio pristupiti stvari, da je mi moZda moiemo - ra-
svi.ict I i t i srr ro r':rzr na trajuii povijest.
rr
162
l'ovlrrlili llzirrrt rra liojtlj ljudska rnisao sli.iccli paclinc
..1rolrro1,, i:'hu:;lvl, l<o.lc .ic ogranidilo osvajanjc znanosti,
l' ir. r it':.r'rrit: koic: ic u povijesti uoblidila Jungova misao
:.1, tlovocli tlo ot.iclovljenja psihidkog odnosa subjekta
I)r'('rrr:r lt'rrIiLcttr, pocl nazivom arhetip.
l)rrlilt:, ,iurtgiz.ttm je -_ ukoliko on od svojih primitiv-
rrilr ruri'irrit artiktrlacijc sviicta dini ne5to postojeie, jez-
l,r'rr, l,irit' ()rr, srtllt(' lrsiltc - ntlZno praien odbacivanjem
t/.t'it/',t lilritlo, rrt'rrlt ltliz.it ltrt.icrrr ovc Iunl<cije pribjegava-
rr jcrrr poirtrrr psilrii'lic cncrgijc, pojmu interesa hoji je
rrrr l( )l!( I viil: 1totl1ltl<:lr.
Nc urtli st: ltt.icclnostnvno o verziji neke Skole, o ma-
loi r:rzlici..lc't', to St<l I;r'cr-rc[ Zcli prikazati u funkciji Ii-
lritllr rriic rropce lrr"haii'lii oclrros, llrimitivni pristup misli,
.,vilt'l l,oii lri trr lrio ltlto pttsl.o.icda s.icua starog svijeta
Prcko lr:t:.('l',. l,ilritlo ir.r prisr'rlnost Zclje, cljelatna prisut-
nr).,1 l\ir() lrtl<vrt. Prcoslajc cla se tako obiljeZi Zelja'- koja
rriic srrpstanca, koia je tu na razini primarnog procesa
i orlrcitur.ic naicut pristupu nadin.
Nr:rllvrro sam pcn"lovo ditao, u vezi s mojom intervenci-
iorrr rur lionpl'cstt oclrZanom 1960, ono Sto je o nesvjesnom
rr;r j;rVi(| ttt'ltio izvrttta koii se pokuSao pribliZiti koliko
;iorl i,'nl()l',iro, slt ttt.lt'slit rrr l<ojcm se nalazi, da bi kon-
, r'lrlultlizitlto tt;t(rt tlotttt'tttl -* g<lspodin Ricoeur poi-
II t('l l( ('.
()rr tloi'strt bio clovoljntl daleko da bi priSao onorn
.ir,:
',trr .jr: zrr .icclnog lilozofa najteize, naime realizmu nesvjeq-
,,,,,,,, l.r,tt", cllt ncsvjcsno nije dvosmislenost ponaSa-
rr;;r, lrrrrlrlttt: zttlttt.ic t<o.ic vci zna da se ne zna, vei rupa'
rt'r, r';r'.t'it'p, lioli it: srrslltvtri clio nckog manil<a' Gospo-
.,lo lrt'lrt 1;trlrz;rli. lr.:to lilozol rttt je prisvaja' On to nazi-
r,:r lrt't tttt'ttt'rII iliottl.
l);rrtr[r s(: rrrtt()11() llolai.c na hcrmenetrtiku' Hermend-u'
tilirr rrt'z:rtn.ittt'lt sittrlo ollolrl sto sam nazvao nasom anali*
ti, k(}rrr ;rv:tttltlr'ottt, otra zamjera strukturalizmu takvom
k:rk:rv ir' izttt':;t'tl rt lncloVirna Ldvy-straussa' Dakle, Sto je
Irt r rrrcrrt'ttliiirr,) :tlitl to nije, da u slijedu dovjekovih
r63
I'
pronjena razaberemo napredak znakova prema kojima
on stvara svoju povijest, napredak svoje povijesti po-
vijesti koja se moZe i produZiti u neodredenija vre- - Frctrcl smatra libid6'bitnim elemtih-tom primarnog pro-
mena. A gospodin Ricocur vraia u distu sludajnost
ono sa dime sc analitiiari susreiu na svakom kora-
ku. Treba l<azati da mu uclruZenje analitidara ne daje
dojam, izvana, tako temeljnog slagania, da bi ga se to mo-
glo dojmiti. Ipak, to nije razlog da mu se prepusti teren'
Smatram da se na razini analize * ako se koji korak mo-
ie napredovati treba otkriti ono dirne je pulsacija ne-
-
svjesnog vezarra za spolnu realnost. 'Io dvorno mjesto se
zove i,elja i sve teoretske razrade koje sam pratio pos-
ljednjih godina pokazuju kako se ielia postavlja u zavis-
nost prema zahtjevu koji, artikulirajuii se u oznadite-
- ostatak koii dospijeva pod nje-
lja, ostavlja metonimidki
ga, elernent koji nije neodreden, koji je ujedno apsolutni
i nedostiZni riviet, element nuZno u procijepu, nezadovo-
ljcn, nemogr-ti, clcrncnt l<o.ii sc zovc Zclja. To dini spoj s
poljcrn kojc jc Freucl clclirrir:ao kao poljc spolne instance
na razini primarnog proccsa.
Funkcija ielie je posljednji preostatak udinka oznati-
telja u subjekta.'Desidero, to je frojdovski cogito. Odatle
se neophodno ustanovijava bitno u primarnom procesu.
Itazmotrite dobro Sto Freud kaie o ovom polju gdje se
pciicaj bitno zadovol.java halucinacir'om.
Ni jedna shema mehanizrna neie nikad mcii objasniti
ono Sto je dano kao regresija rclleksivnog luka. Ono Sto
dolazi putem sensoriuma mora otiii putem motoriuma, a
ako motorium ne radi, to se vraia' Ali, vraga, ako se to
vrati natrag, kako moZemo shvatiti da to dini percepciju?
ako to nije slika nedega Sto dini da od zaustavljene
-strt.ie potede energija u obliku svjetiljke koja se pali,
ali, za k<>ga? Dirncnziia treiega je bitna u ovoj takozva-
rroi r'1'1,,;'1'siji. orrlr se: rttoic shvatiti sarno u strogo analo'g'
n()ln olrlilirr, u ()n()nre: ilo srttr-t ncki tlan nacrtao na tabli
l<ao olrlili rlvolii'rrosti srrbickta isl<aza prema subjektu
iskrrziv;rrr j;r. Si:tttto pt'istrtrtost subjektzr koji Zeli, i koii
164
I
l
spolno Zcli, donosi nam ovu dimenziju prirodne metafo- "
rc, oclaklc se oclluduje takozvani'identitet percepcije'
ccsa. 'fo znadi protivno nego Sto izgleda u tekstovima
- da u halucina-
gcl.ic liokuiava ilustrirati svoju teoriju
-
ci.j i, u naj jednostavnijoj halucinaciji naj jednostavnij e po-
trcbc, u samoj halucinaciii n vezi s hranom kakva se na
primjer clogacla u suovima m:rle Ane, kad ona kaZe, ne
znirrn vt'r( il<t, koltt(,, jagodu, iaia i osterle poslastice,
rrr:rrra i'istog i "jcclnostrtvuog ttpristttnicnja predmeta po-
-
trebc. Sarno .ic z.bog scksualizacije tih predmeta moguia
lralucinacija sna -_ jer, moZete zapazitr, mala Ana haluci-
irila samo zabranjene predmete. Treba'slvar raspraviti, u
svakom sludaju, ali je apsolutno bitno oznaditi dimenziju
znadenja u svakoj halucinaciji clir bismo rnogli shvatiti
ono o demu ie riicd u nadclu ugode. Na todki gdje subjekt
Zeli, dana je u halucinaciji konotacija realnosti. A ako
I?r'eurl supr-otstavlja nadelo stvarnosti. nadelu ugode, upra-
vo je to u onoj mjeri u kojoj je realngst tu definirana
kao deseksualizirana.
tJ najnovijim analitidkim teorijama desto se govori o
rlt:st'kstr;rlizirlrnim fr-rnkciiama, kale se, na primjer, da
itlt:rrl .ilr lrotliva nit zupos.ietlanju deseksualiziranog libida.
lzp.lcda rrti vrlo tr:iko llovoliti o cleseksualiziranom libidu.
Ali, cln pristrrp rcaln<-rsli sarclrli deseksualizaciju, to doista
strr.ii rr nadelu Freudove definicije u Zwei Prinzipien des
1ts.1'cltist:ltcn Gcschehens, rt dva nadela gdje se dijeli psi-
hitqko clogailanjc.
Sto rt'Ci -*- da trcba vidjeti teZinu spolne realnoqti u
pr i.jt'rrorrr. N:rivcr(irn rli.icl<lrn ncpoznata i do izvjesne mje-
rc ckr,rvt'rr;1, ()nir lcr*t' ;ro<l onirn $to sc zbiva na razini
:rrur!rlit'ko1, rlisl+rrf:;rr, ko.j i, pt'ctna svojim oblicima pripada
z:rlrljt'vrr rriic rr:rs lck t:rko c"iclokupno iskustvo doveltr
rlrr togn rlrr .ic rr.iiicrrro izntcilu izraza uskrate i nagrade'
l'okrriiro sirrn rrpisati na tablu topiku subjekta prema
,rzrr:rci ko.irr s:rru svojcvremeno n:rzvao unutra*nia osnd'
r rr 'l'' 1t' z:r:,ilirrrrro nc3to $to podsjeia na duveni Eulertv
Lrrrli. lrrri vii'.r', i,lti st', k:ro Sto moZete opaziti, radi o po-
16s
vr5ini koju moZete sami izraditi. Rtrb se nastavlja, osim
u jednoj todki, ne ide a da ne biva prekriven povr5inom
koja se vei prethodno razvila. Ovaj crteZ gledan s odre-
dene perspektive, moZe izgleclati kao da predstavlja dva
polja koja se presijecaju.
Libido sam uvrstio tamo gdje reianj, odreden kao r_az-
vojno polje nesvjesnoga, prekriva i zamraduje drigi re-
ianj, relani spolne realnosti.
Ovaj nam crteZ omogudava da predstavimo ielj'u kao
mjesto spajanja polja zahtjeva, gdje se uprisutnjuju
sinkope nesvjesnoga sa spolnom realno5iu. Sve to zavisi
od crte koju Cemo nazvati crtom Lelje, vezane za zahtjev
i putem koje se u iskustvu uprisutnjuje spolni odraz.
Kakva je to Lelja? Smatrale,li da tU_oZfraca.vam instan-
cu prijenosa? D4 i ne."Vld.jet _ig[e, da stvar ne ide-ppJcbi,
kad v1ry kahem, d,a ilelja o kojoj je rijbd, jest Zelfa a-na-
Iitidara. t
I

\ 3
I
I
I Da ne biste ostali zatedeni tvrdnjom, koja vam se
moZe diniti odvaZnom, samo iu vas podsjetiti na ulaz u
nesvjesno u Freudovu vidokrugu.
,Annai0. tu pridu o 'O., zovimo je njenim
UnutraYnja osmica pravim imsnom - ostavimo
Bertha Pappenheim veliko je ime u
socijalnoj pomodi u Njemadkoj - mi je jedan
Libido bi tako bio ono 5to pripada obama poljima..- moj udenik donio zazabavumarkicu - nedavno
s njenirn likom, ape-
sjeci5te, kako se kaZe u logiei. Ali, to Lrpravo nisam htio dat je udaren u Njemadkoj, to kaiem, da vidite da je osta-
reii. Jer, ovaj sektor, gdje izgleda da se polja prekrivaju, vila neki trag u povijesti. Q vpzi s Annom O. otkriven je
jest, ako vidite pravi profil povr:Sine, p4aznina. pri,icnos. Breuer je bio odu$evljen postupkom koji je pro-
Ova povr5ina pripada drugoj, dijgL gam topiku svojo' voilcn s rrdenom osobom, to je i5lo kao podmazano. U
vremeno opisao udenicima, a koja se naziva cross-cap, torrr d:asu nitko nc bi opovrgavao oznaditelja da su znali
drugadije redeno mitra. Nisam je tu nacrtao, ali.vas mo rr).iv.icti ovu ri.icC iz stoidkog rjednika. Sto je vi5e oznadi-
lim da jednostavno razmotrite koja je njena karakteri- tcl.ia clavala Anna, to je bolje iSlo. Bila je to chimney-
stika koja upada u oko. Moiete je dobiti polazeii od -cilret ii5ienje. U cijeloj stvari nije bilo traga ni najma-
unutra5nje osmicc. Udinitc talco cla se dva i dva kraja rr.ioi neugodnoj stvari, primite tu opasku na znanje. Ni$ta
spoje, tako kako se pokazuje ovdje, komplementarnom spotrnosti, ni pod mikroskopom, ni na daleko.
'spolnost je
povr5inom, i zatvorite je. Ona u neku_ruku igra istu ulo- uveo Breuer. Njemu dolazi ta misao Ti
gu komplementa u odnosu na podetnu osmicu, kao kugla se rnalo previ\e -
baviY time.,Onda se taj dragi dovjek, a do-
u odnosu na krug, kugla koja bi zatvarala ono za Sto bi bar suprug uostalom, prestra5io, i nalazi da je toliko do-
se vei krug ponudio spremnim da sadrZi. Pa dobro! ova voljno zbog dega, kao Sto vam je poznato, 0. pokazu-
.ic povr5ina Moebiusova povr5ina.a njeno lice nastavlja .lc divne - i dramatidne znakove onoga Sto se naudnim je-
rr.icno rralii.ic. I drugar nuinost proizlazi iz ovog crte1a, a ziknm naz.iva pseudocyesis, $to jednostavno redeno znadi
to .ic cla ()n rnor':r, cla bi zalvorio svoju krivulju, negdje rnali balon trudnodu, koja je neurotidna.
pl'cci prcrtlroclnu povr$inu, a to ie na ovoj todki, prema li- -
Strr onu poknzrr.je? moZemo postavljati teorije, ali bo-
rti.j i koirr tirr cl:rli n:r drrrgorn rncldelu. lit',1,' rr.'prrrurllliti sc-s govorom tijela. Recimo, jednostav-

r66 167
 nodadqulgqa..tlgltgstipqkazq j.eprirodn-o.f unkci-oninan je
znakova. Nu t"i .iiili se radi o oinaeiteljirna,Jei SAUrtti
befo-n 'simptom, a prema clefiniciji zrtaka, ne5to z? ne'
koga. Oznaditelj, koji je posve ne$to drugo, predstavlja
!"Ui"t t za clrugog oznaditelia
U ovoj je prilici potrebno spornenuti veliku razliku, jer
smo skloni reii da je u svemu tome gre$ka na Berthi. Ali,
ja iu vas zamoliti da na das prekinete misao o takvoj te-
zi zalto ne bismo Berthinu trudnoiu razmatrali pre-
-
ma fonmul i -iet j a i ov i eka- ib ZeI i a Dr i {rifri;1kao manifesta-
. ciju Zelje Breuetrd? Zi5to ne bist6 doSli'"do'pomisli, da
Breuer Zelio dijete? D,at iu varn podetak dokaza, a to
da je po5av5i sa sVojoih Zenom u Italiju Breuer poiurio
da joj napravi dijete, na Sto Jones podsjeia sugovornika
dijete koje je, zbog toga Sto je rodeno u ovim okotrno-
-stima, kaZe ovaj nepokolebljivi Vel5anin, u dasu ka'd
Jones govori, upravo izvr5ilo samoubojstvo.
Ostavimo po strani ono Sto u stvari moierno misliti o
Zelji kojoj ni ovaj izlaz nije stran. Ali, razmotrimo ono'
Ah, Sto! kakva neprilika! Pri-
' Sto kale Freud Breuem
- Sve to moZe biti zabavno. Ali, u toku takvih dogadaja
ienos ie spontanost nesviesnoga retene Berthe. To niie
,i tvoja, niie tvoia lelia 7 ne znam da li su se tikali, al"i to
je vjerojatno J to ie ielia D'rUgoga. Pri demu, mislim da
: je Freud s;natrao Breuera histerikogl, buduii da mu on
fvoia ielia iest'Ftia Dini@ga eudna stvar, on
kale
-
'ga ne lisa;;Iqivri:jtj, ali je sigurno da ga oslob'ada stTtq
oni koji poznaju razliku koju dinim izmedu ove dvije
-razine, mogu tu dobiti indikaciju.
To nas uvodi u pitanje o onome 5to je Freudova felja.
odludila, kad je okrenula 'sav domet prijenosa, tako da
je on sada doveden do krajnje apsurdne todke, kad je'ian
analitidar moZe reii da je sva teorija prijenosa samo ana-
Iitidareva obrana.
Poljuljat du ovaj krajnji izraz. Pokazujem todno dnrgu
stranrr kazujuii vam, da je to analitidareva Zelja. Trcba
rrrc stijccliti'. Sve to ne dinim jednostavno zato dabih-stVari
iznkrtnlro. Pomodu ovog kljuda ditajte opii pregled o'pi-
tan.irr priierl()sir takav kakav moZe napisati bilo tko,
-
r68
netko, tko moZe napisati jedan Que sais-ie? o psihoanali-
zi mote vam dati opii pregled prijenosa. eitajte dakle ta-
kav opienit pregled prijenosa, koji je tu dovoljno nazna-
den i oslonite se na to.
Zar doprinos koji svatko daje resoru prijenosa nije,
Freud na stranu, neBto gdje ie njegova Zelja savrdeno
I
ditljiva? Izw5it du analizu Abrahama jednostavno pola''
r,! zeci od njegove teorij e djelomidnih predmeta..,rye-igq!9ji
I s€uno ono Sto iti
analitidar u po x,k L
I
EiiFnta. Postoii i ono Sto- analitidar hoie da-lje€ov*p-g
-----l----;. .
je ;iFirt udtnt. odr "j"Eu.Abraham
rr r !- ,-^-:--^^
je, recimo, Lr:^ biti -^+
htio L:a: pot
je puna majka.
E-zatim, mogao bih se jo5 zabavijati naznadavajuii
granice Ferenczijeve teorije na duvenoj Georgiusovoj pjes-
mi Ja sam sin-otqc.
I Ni.inberg ima svoje namjere, a u svom zaista zapaLe-
norn dlanku Amour et transferf, pokazuje se u poloiaju
suca o moii Zivota i smrti, pri demu se ne moZe ne z^pa-
ziti teiznja za boZanSkim poloZajem.
mogu se izdvojiti funkcije kao 5to su one' koje- sam lrtio
prikazati na plod^i.
Da bih 'povezao shemu vr5e sa'shemama koje sam na-
pravio prilikom odgovora na psihologiziraiuiu teoriju
psihoanalitidke lidnosti, dovoljno je da od zatvarada, o
lojem sam varn vei govorio, napravite zatvatal fotograf-
skog aparata, tako da on bude ogledalo. U tom malom
oglcdalu koje zatvara ono 5to je s druge strane, subjekt
vidi kako se oblikuie igra, zahvaljujudi demu on rnoZe
prsma iluziji kojn se dobiva u iskustvu okrenutog bu-
-ketu, naimc realnc slikc * prilagoditi svoiu vlastitu sliku
oko onoga $to sc pojavljuie, oko maloga a.lJ zbroju ovih
pritagodavanja slika subjekt mora naii priliku za bitnu
integraciju. Sto ni znamo o svemu tome? - ako je to
samo prepu5teno plutanju u povijesti analize, angaiira'
nju Zelje svakog analitidara, do5li srno do toga da doda-
mo takav mali detalj, koji nam omoguCava da na mzini
169
Zelje kvalificiramo prisutnost svakog analitidara. Freud veze s uvjetima diskursa nesvjesnoga. To se vidi u teoriji
je tu ostavio ovaj dopor, kako on kaZe, koji-ga Slijedi. skupova. U dasu kad je kombinatorika skopdana za zap-
Konadno, ljudi koji su slijedili Krista nisu bili tako ljenu spolnosti, teorija skupova ne moZe doii do izraLaja.
blistavi. Freud nije bio Krist, ali je on moZda bio ne5to Kako je moguie ovo iskljudenje? Odgovor moZemo dati
pqput Viridijane. Oni, koji su u tom filmu tako ironidnrr na razlni telje.
slikani rnalim aparatom, ponekad me podsjeiaju, neodo-
ljivo, na grupu, isto tako slikanu bezbroj puta, onih koji 29. travnja 1964.
su bili Freudovi apostoli i epigoni. Treba li ih umanjiti?
Ne vi5e od apostola. Upravo na toj razini mogli su oni
nositi najbolje svjedodanstvo. Oni su nas najvi5e poudiii
izvjesnom naivno5iu, izvjesnim siroma5tvom, izvjesnom
nevino5iu. Istina je, da je oko Sokrata bila mnogo sjajni-
ja prisutnost i da nas ona ne udi manje prijenosu * oni
koji se sjeiaju mog seminara o ovom predmetu mogu
to posvjedoditi.

Odatle iu nastaviti svoje koradanje iduii put poku5a-

vajuii vam iznijeti doseg funkcije analitidareve Zelje.

ODGOVORI

J."A. MILLER: Postavlia se pitanje specifitnog

odnosa ovih dvaju-diskursa, znanstvenog diskursa i dis-
kursa Drugoga, bilo to nesviesnoga. Za razliku od diskur-
sd koji prethode njenom pojavljivanju, znanost se ne te-
melji na nesvjesnoj kombinatorici. On se ustanovljava
tako cla s nesvjesnint uspostavlja odnos ne-odnosa. Ona
je iskljutiva. Nesvjesno ne nestaie, ipak, a njegovi se od-
razi i dalje osjedaju. MoIda bi razmihljanje o znanstve-
nosti analize, koje vi zastupate, dovelo do pisanja nove
historije znanosti mbli. Volio bih znati \to o tome kaiete.

Viditc cla sc pokazuje dvostmko dovotlenje u pitanje.

Ako molcrno vczati psihoanalizu za tok rnoderne znano-
sti, uspt'kos bitnoj incirlcnci, i nnclalje za analitidarevu
lcljrt, inrarno t)rnvo postaviti pitanje o lel.ii koja stoji iza
nroclerttrt: zrr:rrrosli. Sipiurno .ic rlu znanstvcni diskurs kida

170
 1,3
Rastau nagona
Zavr5io sam svoje posljednje izlaganje istidudi m"iesto
do kojeg sam vas doveo topolo5kom shematizacijom sta-
novite podjele i perimetra, koji se uvija nad samirn so-
bom, a koji tvori ono Sto obidno netodno nazivamo anali-
tidkom situacijom.
Ova topologija Ce vam pomodi da shvatite gdje je todka
razdvajanja i spajanja, udruZenja i granice, gdje se samo
moZe smjestiti analitidareva Zelja.
Da bismo i5li dalje, da bih vam pokazao kako je ovo
oznadivanje uvjetovano svim okoliSanjima pojma i prak.
se, 5to nam omoguiava da sakupimo dugadko iskustvo
analize i njenih doktrinarnih iskaza, potrebno mi .je
- tr jeclncrrn tckstu, koji je dio iz Jenscits des Lustprinz.ips
za sve one koji nisu mogli pratiti moje prethodne semina-
re iznijeti detvrti pojam, koji sam najavio kao bitan
za -
analitidko iskustvo a to je nagon.*
- nostavno shvaianje, koje bi se upotpunilo.,referencijom
I ['ixieru.ng?
Ovaj uvod, da upotrebim Freudov izraz Einfiihruytg
* moZsmo udiniti samo slijedeii Freuda, iako je or,'aj po-
iam kod Freuda posve nov.
It.rzrz 'l'rlcb ima, naravno, dugu povijest, ne sanx) u
psihologi.ji ili u |iziologiji, veC i u samoj fizici i, doista.,
niie srrnro slul'airrosl Ilo jc F-rcud izabrao ovaj izraz, Ali,
* No fnrn< rrskorrr: /rr pttlsiotr, ()p. ur.
172
L
on je Trieb= tako specifidno upotrebio, a T.rieb je toliko
ukljuden u samu analitidkii praksu, da je njegova pro5-
lost zaista zasttta. ProSlost izraza nesvjesno jako priti5ie
njegovu upotrebu u analitidkoj teoriji
Stq se odnosi na Trieb, svatko ga upotrebljava- tolikokaoo ozna-
tome
ku neke radikalne danosti u na5em iskustvu.
fak ga ponekad neki navode protiv mojeg udenja u
vezi s nesvjesnim, predbacujuii tom udenju intelektuaii-
zaciju da se znalo Sto mislim o inteligenciji, sigurno
-
bi razmislili o ovom prigovoru -_. i o tom nekom nerna-
rlr prema onom Sto svaki analitidar zna iz iskustva.
U stvari, iz iskustva znamo za ne5to Sto ima nerepresivan
karakter dak i kroz represiju uostalom, tamo gdje
treba neito suzbijati, tamo postoji - i ne5to Sto izbija. Nije
potrebno otiii dalcho u analizu odraslog, clovoljno je biti
praktidar s cljecorn, da bi se upoznao ovaj element 5to
svarkorn sludaju na kojem radimo daje klinidku teZinu, a
koji se zove nagon. eini se da ovdje postoji referencija na
posliednji podatak, na arhaidno, na prvotno. Takvo pri-
bjegavanje odricanju, na koje vas poziva moje udenje,
izgleda neizbjeZno, da bi se shvatilo nesvjesno.
Da li ono o demu ie rijed u nagonu pripada organskom
rcgistrr,r? Ircba li ovako interpretirati ono Sto kaZe Freud
cla nagon, Trieb, predstavlja die Ausserung der Triigheit,
-
oditovanje inercije u organskom Zivotu? D'a li je to jed-
na obuhvaianje ove inercije, koja bi bila udvrSiivanje,
Nc samo da ja tako ne mislim, vei smatram da bi oz-
biljrro ispitivan.ic lrcuclove razrade pojma nagona po-
knzlrIo px.rtivno.
Ilirgorr nijc plil.isak. Trieb nije Drang ako ne zbog dru-
ti()g a r;no iz sliedcdeg razloga. U jednom dlanku napisa-
rronr 191.5. znadi godinu dana nakon Einfilhrung zum
-
l\'l rtt.'i:;:;ttrtr.s, r.rvicljet iete vaZnost ovog podsjeianja pod
rt;r.lovrtrrr 'l'ticltc und Triebschicksale treba -izbieti
-
f rr,=v,,rlt'rrit ,;t ttt,uter, kad bi bile Triebwandlungen, tobi
173
 bilo avatar, Schicksal to je avantura, preokret dakle,
u tom dlanku Freud kaie daje kod nagona vaino- nazlil<o-
vati detiri momenta. Uzmimo najprije Drang, pnitisak.
Quelle, iz1'o1, Objelct, predmet. Ziel, cilj. Naravno, kad
ditamo, ovo nabrajanje moZe izgledati posve prirodno.
Zelim vam dokazati da je svaki tekst napravljen da nam
pokaZe kako to i nije tako prirodno.
Bitno je najprije podsjetiti se, da nam sam Freud ka2e
na podetku ovog dlankd; dd je nagon Grundbegriff , te-
meljni pdjam; On dodaje, pri demu se pokazuje dobrim
epistemologom, da je podev5i od trenutka kad je on,
Freud, uveo u nauku nagon, moguia od dvije stvari jed-
na ili ie ovaj pojam biti zadrLan, ili ie biti odbaden.
On-ie biti zadrLan ako bude funkcionirao, kako bi se
to danas reklo ja bih rekao, ako trasira svoj put u
realnom u koje- treba prodrijeti. To je sludaj sa svim
ostalinr Grundbegriff e u naudnoj domeni.
Tu se ocrtava ono Sto pripada Freudovu duhu, a to su
temeljni pojmcivi Iizikc. Njegovi uditelii iz fiziologije su
oni koji promidu ostvarenje, npr. integraciju fiziologije s
temeljnim pojmovima moderne fizike, a posebno energe-
tike. Koliko je u toku historije pojam energije, kao i
sile pri svakom ponovnom preuzimanju terne oburhva-
iao sve vi5e i viSe realnost!
To predvida Freu$ Napredak spolnaje, kaie on, me
podnosi nikakl,vu Stariheit, nikakvu opiinj enost definici-
jama. Negdie drugdje kale, daje nagon dio na5ih mitova.
Sto sc nrene tide, ja bih odstranio ovai izraz rnit
uostalorn, u istom tekstu, u prvom paragrafu Freud upo- - lit"no llrrli () s:unor.n frcudovskom polju, u njegovu naj-
trebljava rijed Konvention, konvencija, koja je rnnogo
bliZa onome o demir se radi, a koje bih ja nazvao bentha-
mcrvskim izrazom fikcija, na koji sam ukazao onima
lio,ji rnc sli.icde. - ljcrru k:to trr.ilo noSr.n(,, ue ci.it:lirn orgauizmom, vei Ziv-
'f'o.jc ir.rirz,kalcm usput, poZeljniji od rnodela koji je
prcvi(e z.lorrpollcltl.jcn. U svakonr sludaju model nije ni-
kacl (''r tttttlltty,rill, .icr', u izvjesnom polju vi5e modela
nrtrirr lrrrrkciorririrli horclativno. A lo ne vrijedi za Gruntl-
ltcyirill, lrrrrt'lirri poiurrr, niti zu tcmcljnu fikciju.
174
2
Zapitajmo se sada, Sto se najprije pojavljuje kad iz
blilega promatramo detiri momenta nagoSrg' .!qjp*"_ie* iz-
nio Freud. KaZimo, da se ova tetiri izraza mogu pojaviti_
samo_-q_{vojeno.
Pritisak, najprije, koji ie biti poistovjeien sa disrom
i jednostavnom teZnjom za rastereiivanjern. Ova teZnja
se ostvaruje stimulusom, naime transmisijom dijela do-
datne energije prihvaiene na razini stimulusa to je
duvena kolidina Qniz Entwurfa. -
Sarno, Freud daje dalekoseZnu opasku o tome.
Nesumnjivo, tu iina siimulaCije;;td;ataf; da upotre-
bimo izraz kojim se na ovoj razini sluZi Freud, Re;i1, na-
draiaj. AIi, Reiz o kojem se radi u nagonu, razlidit je od
svake stimulacije koja dolazi iz vanjskog svijela, io je
urrutarnji Reiz. Sto to znali?
Za obja5njenje imamo pojam potrebe)kakva se mani-
festira u organizmu, na razliditim razinarna, a najprije
na razini gladi, Ledi. Izgleda da Freud ieli reii to, kad
razlikuie unutra5nji i vanjski nadralaj. Pa, dobro, neka
budc tal<o, cla od prvih redaka Freud postavlja najfor-
rrralnijc, cla sc u Trieb uopde ne radi o pritisku potrebe
liirkva jc llungcr, glad, ili Durst Led. 1 i i'
Zaista; da bi ispitao Sto je Trieb, da li se Freud poziva
rra nc51o'$to se odvija na razini organizma u njegovu to-
lnlitctu? fta li realno u svojoj skupnosti tu provaljuje?
l);r li .ic iivo biic tu zainteresirano? Ne. Uvijek se speci-
rrrtlilt'rr.rrc'ilirrri.ir.rrr obliktr, l<o.ii mu ic Freud dao na po-
r'r'llrrr i lrrr ji ft. rrir ovo.j lrrzini, cla sc plcnesemo na Slcicu,
lrrritt r.ittrt rl;ro ru;rlor';r:., Ir'lr, IIuil-1cfu. Ilcal-Ich je zamiS-
a ir r r i r I I sllsl itv( )r r r, ( )rr i nta l<urahtcr planiranog, objektivi-
riurrll r,rrlr.ir.lila. Naglu$avan karaktere povr5ine ovog
p,ljrr r;rzrrr;rllir.irrd'i ga topolo5ki, i pokuSavajuii vam po-
l*rrllI h;rh,r r,virrr polrerbarna n.jegova upravijanja odgo-
t'itt rt, ;tlirt lt;l llllllr'lll9 rr 9[lil<tt povr5ine.
t75
 .i ./
ijednostavno, :

je posve zadavolieqie nagona znati, da on

Ous"jp-bltua=todka, jer, kacl buCerno gledali iz blrtega,
vidjet iemo, da je Triebreiz ono dime su neki elernenti
tog polja, kaZe Freud, triebbesetzt, nagonski zaposjednu-
ti. Ovo zaposjednude nas dovodi na podr-udje energije,
jer Freud 1o najbolje razlaize karakteristika nagona
-
iest da je -
konstante Kraft, stalna sila. On ga ne moZe
koncipirati \Vo- 71t o m qn ! ap e S t a sskr af t.
.
Sto to zna(i, tnomentane Stosskrafr? Oko rtiedi Mo'
nxent smo vei u povijesti imali nesporazuma. Pariiani
su se za vrijeme opsade Pariza 1870. rugali izvjesnom
psychologisches Montent, koji je upotrebio Bisrn.arpk.
To im se dinilo posve smije5no, jer su Francuzi sve do
neclavno, kad su se navikli na sve, bili osjetljivi na todnu
upotrebu rijedi.
Taj posve novi psiholo5ki rnoment pruiio im je priliku
za ismijavanje. To je jednostavno znadilo psiholo5ki lck-
tor. Izraz momentane Siasskraft rnoi.da ne treba uzeti
porG u smislu faktora, ved u smislu momenta u kine-
rnatici. Mislim da ova Stosskraft, udarna sila, nije ni-
Sta drugo nego referencija na Zivu silu, na kinetidku ener-
giju. Kod nagona se ne radi o kinetidkoj energiji, ne radi
be o nedemu dime se moZe upravljati zajedno s pokretom.
Rastereienje o kojem je rijed je posve drugadije prirode,
a njegovo mjesto je na posve drugorn planu.
Postojanost pritiska prijedi svaku usporedbu nago-
na s biolo5kom funkcijom koja uvijek ima neki ritarn.
Prvo Sto Freud kaZe o nagonlr jest, ako se tako mogu
izraziti, da on nema ni dana ni noii, da nema ni pro-
ljeia ni jeseni, da nema ni uspona ni pada. To je kon'
stantna sila. Trebalo bi, ipak, voditi raduna o tekstovi-
ma,aioiskustvu.
3
Nrr rllrliorrr krlrirt travotli Ft'crrcl nc5to Sto pi5e posve
t\ isl r r, ;r I i l;ir I r;r l r r:rvotl r r i l<lt
- I) a I riedi(ete
$ltr zrr:rii z;rrlovoljt'nic tutllonn? Vi
17 tt
dostiie svoi ZieI, citi.
Divljad izlazi iz svoje rupe qu.erens quanx devoret, a
kad je na5la ne5to Sto ie staviti pod zube, zadovoljna je,
probavlja. Sama dinjenica da se siidna slika moZe prizva-
ti pckazuje dovoljno, da snto je doveli u suglasje s
mitologijom nagona.
Fostoji jedna stvar koja se tu odmah suprotsta'rlja -
zarojetljivo je, da je nitko nije istaknuo, od dol:a kad
nam zadaje zagonetku, hoja je poput svih Freudovih za-
gonetki dri.ana zalogom do k::aja njegova ilivota, a da
se Freud nije udostojao da je bolje razjasni ostavio
je vjerojatno posao onima koji bi ga mogii -
obaviti. Doi-
sta, sjeiate se da treia od detiriju teiqeljnih prorqiena
nagona, koju Freud stavlja na podetak dudno je da po-
stojq detiri promjene, kao 5to ima -
detiri elementa nagona
jest sublirrracifl)a! u tom flam dianku Freudpo tisuiu
-pufa kaZe, da je sublimqgiia z4dovpljenje nlEona, iako je
ona zielgehemmt, zaprijedena da dotle do cilia---:- iako ga
ona ne dostUe. Sublimacija je ipak zadq,volj.eqjg.ga€944r
i to bez potiskivanja.
Drugim rijedima u ovom dasu ja ne vodim ljubav,
-
ia ne lucam, ja vam govorim, ali, ja mogu osjeiati isto
zadovolistvo kao lcad bih vas lucao. 'fo sam htio reii. To
uostirlom postavlja pitanje, cla li se ja zaista tucam' Iz'
mectrur taidva izraz.a uspostavlja sc krajnja antinomija,
Iioia nas podsjeia da upotreba ftrnkcije nagona nema za
nas,dr-ugog doma5aja osim da postavi pitanje Sto je to
zadovoljenje nagona.
Svi oni tu medu vama, koji su psihoanalitidari, mora-
ju sada osjetiti do koje todke dovodim najbitniju razinu
prilagodavanja. Jasno jc, cla se oni s kojima sam imao
posfa, patcijcnti, nc zaclovol.iavajtr, kako se kaZe, onim
ito iesu. A ipak, mi znamo da sve ono Sto oni jesu, sve
r'lo oni proZivliavaju, sami njihovi simptomi, sve to za-
visi ocl zaclovoljstva. Oni zadovoljavaju ne5to, Sto se ne-
,,rrrrrrriivo protivi ol'ron'Ie ito bi ih moglo zadovoljiti, ili
gung, zadovoljenje.
p4, {s l,rrlir', oni lrtlovol.iava.iu nutenu4. Oni nisu zado-v-o]i.ni
kazati
- 177
svojim stanjem, ali ipak, bivajuii u tako malo zadovo-
ljavafluCem Stanju, oni se zadovoljavajg. Cijelo je pitanje
upravo u tome, da znamo, Sto je ovo se, koje je ta za-
dovoljeno.
U cjelini uzev5i, i pri prvom pristupu, rekli bismo da
je ono 6emu se zadovoljava neugodom, ipak : to je
opienito prihvadeno da se za
tu vrst zadovoljstva, -.zakoil"ugoile..;KaZimo,
oni previSe mude. Do izvjesne mje-
re, ouo furer4311tsp-.'W*iiflLjedino opravdava na5e inter-
vencrJe.
Ne moZe se, dakle, reii da cilj nije dosti,gnut, Sto se
tide zadovoljstva. On je dostignut. Time nismo zauzeli
kona{gg_ gtidko stanovi5te. Ali, na odredenoJ razini je to
nadin na koji mi, arnalitidari pristupamo problemu
utoliko Sto mi znamo malo vi5e od ostalih o tome $to -je
normalno, a Sto nije. Znamo da oblici ureclenja koji po-
stoje izmettu onog Sto ide dobro i onog 5to ide loSe, tvore
kontinuirani niz. Ono Sto je pred nama u analizi, sustav
je u kojem se sve sreduje, i koji dostiZe svoju vlastitu
vrst zadovoljstva. Mi se tu upledemo u onoj mjeri u ko-
joj smatramo da postoje i drugi putovi, kraii na prim-
jer. U svakom sludaju, na nagon se pozivamo prema tome
da li se stanje zadovoljstva moile ispraviti na razini na-
gona.
-
lfo iadovoljstvo je para{ok.$lqgl Kad se gleda izbliza,
piimjecuje se da u igru uiazi neSto novo kategorija ne-
- zamisli
rnoguieg. Ona je u temeljima frojdovskih posve
radikalna. Put subjekta da tu izredemo araz u odno-
su na koji se jedino moZe- postaviti zadovoljstvo put
subjekta prolazi izmectu dvije zidine nemoguieg. -
Toj funkciji nem.oguCeg treba priii oprezno, kao i
svakoj funkciji koja sc predstavlja u negativnotr obliku.
Htio bih vas jednostavno naputiti, da nije najbolji nadin
pristupa ovom pojmu, ako ga uzmemo za negaciju. Ta
mctocla bi nas dovela do pitanja o nemoguiem, a nernogu-
co niJc nulno protivno mogudem, ili pak, bududi da je
protivno mogudcln sigurno rcalno, mi Cemo doii do toga,
da dcfinirlruo rculno kro ncmoguCe.
t78
Sto se mene tide, ne vidim prepreku toj defin-iciji, uto-
liko manje 5to se kod Freuda realno pojavljuje u tom eb-
liku, naime kao prepreka nadelu ugode. Realno je udar,
to je dinjenica da se stvar ne sreduje odmah, kao Sto Zeli
prulcna ruka prema vanjskim predmetima. Mislim da
jc to posve iluzorna zamisao, da ju je Freudova misao
svela na tu todku. Rea-luq-re razlikuje, kao Sto sam pro$li
put rekao, odvajanjem ,r.1 polja nadela ugode svojbm
dcscksualizacijom, dinjenicorn da njegova ekonomija do-
puita neSto novo, a to je upravo nemoguie.
Ali, nemoguie je prisutno i u drugom polju, kao bitno.
Nai:clcl ugode .se dak karakterjzira time, 5to je nemoguie
trt plisuLno, Sto nije nikad priznato kao takvo. Ideja, da
.ic I'unkciiar naclcla ugode da se zadovolji halucinacijom,
.jcst 1r.r cla ilustlila to jc samo ilustracija. DostiZuii
svo.i prcclrnct, nilgon- na ncki nadin shvaCa da nije ba$
tllio zaclovoljcn. Jer, ako na podetku dijalektike nagona
rirzlikujenro No/ i Bediirfnis, potrebu od zahtjeva nagona
je zato Sto ni jedan predmet bilo koje Nof, potre-
-be,tone moZe zadovoljiti nagon. Kad biste, ipak, vi klju-
kali irsta ta usta, koja se otvaraju u regisfru nagona
()nil - ne bi zirdovoljila hranom, ve6, kako se ka2e,
-rrgorlonrscrrsl:r. 7.ato sc u analitidkom iskustvu oralni na-
llorr lst'ctic u z:rdrr.icm tenninrr, u situaciji, kad on samo
1r';rli jclovnik. To $t<-r priparla nadelu zadovoljenja, obav-
l.ia ncsurrrnjivo ustima Sto ide kroz usta, vraia se kroz
I rrslir i troIi se u ugodi, -koju sam nazvao ugodom usta.
iI '['o rrarh kalc Frcud. Uzmite tekst
-
Ono \to Se tite-
pt(ltrtrla u nagonu, Tnajte, da on nema,
,:
I iisto reieno,
ttikttkvt t'tt{,rrttsti. On je posve indiferentarz. Uvijek treba
r"iltrli lrlt'rrrlir rrapctih u$iju. Kacl se ditaju slidne stvari,
tlt'llrr ilt rrrnlo ;lrt.lrcsti.
Kirko trclrl slrvatiti pt'cdmet nagona da bi se moglo
rlrli, tln .ic orr tr bilo kojem nagonu indiferentan? 234 gr_al-
ni rrll4r.lrr rru prirnjer, odito je da se u njemu ne radi uopie
u lrnrrri, rri o s.jc:ianju na hranu, ni o odjeku hrane, ni-o
rrrrrjiirroj hrizi, vcd o nedem 5to se zove dojka i Sto se
, irri rlrr irlt'srrrrro po scbi, .icr ic u istom nizu. Ako Freucl
l7q
\
stavlja opasku, da predmet nagona nema nikakve vaino-
sti, vjerojatno nam tFeba ievidirati dojku u-"j1"1-ipy,-9i.f"n&-
ciji predmeta.
Tifrr' iiojkama u njihovoj funliciji predmeta, predmeta
kao uzroka Zelji * treba dati takvu funkciju, da im mo-
Zemo odrediti mjesto u zadovoljenju nagona. Najbolja
narn se formula dini ova da ih nagon tu izt'rie. Pri'
je
rnijenit iemo i na drug-e
-predmete. \zvt(e (fait ,le tbur)
treba uzeti -g,dyosmisleno5Cu koju mu daje fransgski
jezik, ikaoi'irn,'S-to omedu3e ono oko dega kruii, i triih
nekoga izigr ati, smotati.
4 postajc zanirnljiva po tome Sto nagon, prema Freudu,
Na kraju donosim pitanje o izvoru. Ako hoierno pod
svaku cijenu Vratiti Zivotnu regulaciju u funkciju nago'
na, reklo bi se sigurno da je u tome okolidanie.
Za#o? Za{to su takozvane erogene zone priznate samo
ukoliko se za nas diferenciiaiu svojim mbnim struktu'
rama? Za|to se govori o ustima, a ne o jednjaku, ili o Ze-
lucu? Svi oni sudjeluju u oralnoj funkciji, ali na eroge-
noj razini govorimo o ustima, i ne samo o ustima, vei o
usnama i o zubima, o onom Sto Homer naziva ogradom
zubi!
Isto je tako s analnim nagonom. Nismo sve rekli, kad
kaiemo, da je izvjesna iiva funkcija izmsl' uklopljena
- i
u funkciju izmjene sa svijetom. Irna drugih izludnih
funkcija, ima i drugih elemenata koji u tome sudjeluju
osim anusa, koji je ipak za rras specifidno onaj, koji se
definira kao izvor i podetak nekog nagona.
Krd,iut iu, ako je nagon idemu nalik, to je montaZa
(sklapanje).
To nije montaZa shvaiena u perspektivi svrhovitosti.
To jc pclspclctiva koja se uspostavlja u n-rodernirn teori-
jama nagorra, gcljc .ic prikazivanic taltve montaZe uzbud-
ljivrr. Montala .ie trPr. spcrcifii:an obli]i, zbog kojeg ie
kokoS lctli ttz tlo, alio rlclcoliko tllt:tala iznad nje stavite
i80
papir izrezan u obiiku soko!4, naime, neSto 5to ukljuduje
manje- ili'vite odgcvarajuiu reakciju, uostalom, moiento
opaziti da ova reakcija nije neophodno pogodna. Ne go-
vorim o toj vrsti montaZe.
tuIontaZa nagona j9 montaia koja se najprije pokazuje
kao ne5to Sto nema ni glave hi repa u smisiu u kojem
gouo,:i*o o itto"taZi u naeL'ealistidkom - kolaZu. Ako pri
bliiimo paradokse koje smo definirali na razini Drang,
paradoks o preclmetu i paradol<s o cilju nagona, mislim
da bi nastala slika pokazivala hod dinama prikljudenog
na plin, odakle izlazi paunovo pero koje Skaklja trbuh li-
jepe Zene, koja je tu zbog ljepote stvari. Uostalom stvar
clclrcduic sve nad'ine na koje se obrde slidan mehanizam'
'I'o rtc znacli cln iertro obrnuti dinamo * odvit iemo nie-l
govc rriti, one Cc postirti paunovo pero, plinovod ie uii u
usta dalnc, a trtica izadi po sredini.
Eto, 5to Freud pokazuje kao razvijen primjer. eitajte
taj Freudov tekst, vidjet iete u svakom dasu skok, bez
prelaza, najheterogenijih slika s jedne na drugu. Sve to
prolazi kroz gramatidke reference, diju iete zamrSenost
shvatiti rlrrgi put.
l)oisla, Jial<o sc molc listo i jednostavno reii, kako
to dini lireud, da jc cl<shibicionizam suprotan voajerizmu,
ili cla jc rnazohizarn supr<.rtan sadizmu? On to tvrdi samo
iz disto gramatidkih razloga, zbog inverzije subjekta i
obickta, kao da su gramatidki sub.iekt i objekt realne
lrrrrkciic. l,alco je dokazati da nije tako, i dovoljno je
plc:ni.ieti sc na nzr$u struktum iezika da bi ova dedukcija
postllu nrolltria. Ali, t<-t $to nam on oko te igre donosi u
vczi s lrili rrrrl:1rttl,.iesl <trto il<t itt vam idtrdi put defini
ltrl i kiro prlirtt.jtt Cittit.
ODGOVORI
l)r' (iltliljN Postoii to{:lta koju ste istakli i koia
- kapitalna. Ta je iinienica da ietiri od'
i.'ylrtlrt tlrt jr ot\ilo
lil;,. lt,j,' ,;ptriliciruju nagotx moraju biti shvaiene kao
181
dislcontinuirani elementi. Pitanie koie postal)liam odno-
si se na element pritiska, koje ste malo zanemarili u
svotrt danainjem iTlaganiu, jer, mislim da vam ie izgle-
dao jedan od najkraiih putova da nas zavedete. Ali, ako
je, kako vi pokazuiete, nagon konaino posveden kombi-
natorici iinienica diskontinuiteta, postavlia se problem
proturjeiia koje ie inherentno energiii sustava, lcoia je
shvadena kao sila ujedno konstantna i podloZna promje-
nama. Volio bih da precizirate ovo pitanje, utoliko ito
ono posredwje kod glediita koje je za mene vrlo vaino,
a koje slabo uodavam u yasem uienju, naime, ekonom-
sko glediYte.
I od otvora, do izvjesne mjere individualiziranta, promje-
Da, mi iemo dotle doii, i vidjet iete kojim putem. To
je uostalom lako predvidjeti, ako proditate moj dlanak.
Postoji referenca koja nas moZe dovesti do puta, a na
koju se nisam htio pozvati, i zato Sto nisam imao vre.
trnena, i
zato Sto se to samo po sebi eliminira najdeSde
ja zacrtam put u -
samorn clodiru sa slu5adima. To je re-
ferenca na odredeno poglavlje energetike.
U granidnom sustavu postoji izvjestan nadin upisiva-
nja svake definirane todke kao karakterizirane u odnosu
na potencijalnu energiju prema najbliZim todkama go-
vori se o oznadavanju ili skalarnoj kotaciji. Tako se-moZe
svaka todka definirati odredenom derivacijom
znate da je to u infinitezimalnom radunu jedan od nadina - -
za kotiranje beskrajno malih varijacija. Postojat ie, dak-
le, za svaku todku derivacija u odnosu na najbliZu stranu,
a ta (e derivacija biti zabiljelena za svaku todku polja.
Ta se derivacija moZe upisati u obliku vektora, a skup
vektora moZemo lako sastaviti. Postoji zakon koji na prvi
pogled izgleda dudan, ali koji je nesumnjivo temeljen
ono Sto od takvog vektora koji ostvaruje kompoziciju
-
tih l<orrotiranih derivaciia svake todke polja sa stanoviSta
potcrrciialnc cncrlliic, clalclc, ono $to od takvog vekto.
la pn'v;rli otlrctlt'rrrr povr$irrrr- hoia nijc ni5ta drugo,
lrcg() ()n() ilo i:r rr;rziv:rnr zijcv,- .jcr .ic clcliniran rubnom
stlrrhltrrrrrrr --.jcst, zlr islrr povr$inu, konstanta. Varija-
182
cije sustava su ono 5to mogu biti, ono Sto se nalazi ipak
ns lazini integracije potencijalnog, ono Sto se naziva pri-
liv je, dakle, konstantno.
Ono o demu bi se radilo o nagonu u Drang, to je ne5to
koje se, i to jedino, moZe konotirati u odnosu prema
Quelle, utoliko 316 Quelle upisuje tu rubnu strukturu u
ekonomiju nagona.
Psiholodke varijacije, duboke varijacije, one koje su
sastavni dio cjeline organizma, podvrgnute su svim rit-
movima, Stovi5e i rastereienjima koja mogu nastati usli-
jed nagona. Naprotiv, ono Sto karakterizira Drang, prrti-
sak nagona, to je odrZavana postojanost, koja je, zavisno
njiva. To znadi, ljudi imaju vi5e ili manje veliku gubicu.
Trebalo bi o tome ponekad voditi raduna pri izboru ana-
litidara. Ali, konadno, to je stvar kojom iemo se baviti
u drugom kontekstu. Eto, Sto ne iscrpljuje pitanje koje
ste postavili, ali Sto ukazuje na racionalno rje5enje anti-
nomije koju ste naveli, i koja je upravo ono Sto sam
zanemario. Jer, ja sam potcrtao ono Sto Freud potcrtava
cla, kad sustav funkcionira u spoju s Umwelt, radi se
-rr lastcrcCivetn.iu, a kad se radi o Triebreiz, postoji pr+
lrrckir. 'l'o .jc (odka koioj sc ne poklanja palnja. Ali, Sto
lo zrraii. Ncrrrer prcprcke, ako zaposjednuie nije u sa-
vi nronr polju. Tal<o da trcba todno naznaditi sljedcie
trtt-rliko Sto polje samo sadrZi to zaposjednuie, u njemu
sc nc moZe raditi o funkcioniranju zapreke.
Dr MATFIIS: Jedno pitanie u vezi s rubnom struk-
Itrrotn. Kad se radi - o ustima ili o analnom zavrietku, da
li vi lokrtliz.i rulc t:roti?.a<:i ju na la rlva ekstremiteta? Gdje
- sttt jcittttt, otttt lttt st: tnof.c dogad.ati na razini iednjaka,
tttt lytstri(ktti ruz.ini, lod lmrlcunja, kod povra1ania, na
rttz.itti rltt.inikn? I,ostctii li tu neito temeljito razliiito od
(,,'t)l:(t.i/() r/c tiltruzloi.ili na raz.ini usana?
.,;rrrr ..r.
l;r olinurir'io rra clv:r l<ra.ia koja pripadaju trak-
Irr M,'1',1,r.,;un v;rur i:ilo lirko rcdi da su krmeliiv rub na-
t 8.1
5ih kapaka, na5e oko, na5 pupak, isto tako krajevi, i da
je sve to u funkciji erotizma. U analitidkoj tradiciji mi
se uvijek pozivamo na posve fokusiranu sliku zona sve-
denih na njihovu rubnu funkciju. To uopie ne rnora
znaditi da u na5u simptomatologiju ne ulaze i druge zone.
Ali, mi smatramo da one ulaze u zonu pada, koju nazi-
vam deseksualizacijom i funkcijom realnosti.
Uzmimo jedan primjer. U funkciji u kojoj spolni pred-
met ide prema padini realnosti i pokazuje se kao paket
mesa, izbija onaj oblik deseksualizacije tako odite, koja
se kod histeridne osobe naziva reakcijom gadenja. To ne
znati, da smatramo da je uZitak lokaliziran u ovim ero-
genim zonama. Zelja zanima bo,gu hvala, mi dobro
znamo druge stvari, i dak -posve drugadije stvari od
- a sve implicirajuii na raznim razinama orga-
organizma,
nizma. Ali, srediSnja funkcija nagona koje zadovoljstvo
treba proizvesti? Upravo u onoj mjeri u kojoj su aneksne
i koneksne zone iskljudene, druge preuzimaju njihovu
erogenu funkciju, one postaju specificirani izvori za n -
gon. ShvaCate?
Naravno, i druge zone osim ovih erogenih sudjeluju u
ekonomiji Zelje. Ali, razmotrite dobro Sto se zbiva svaki
put kad se one pojave. Nisam sludajno uzeo funkcijrr
gaclenja. Postoje zaista dva velika sliva Zelje, kakva se
moZe pojaviti u padu seksualizacije s jedne strane
gadenje izazvxro svodenjem spolnog-partnera na bilo
koju funkciju realnosti, s druge strane, ono Sto sam naz-
vao, u vezi sa skopidkom funkcijom, invidia, zavist. Za-
vist je ne5to drugo od skopidkog nagona, a gadenje nedto
drugo od oralnog nagona.
6. svibnja 1964.
1,4
Djelomiini nagon i njegou tok
Die ganze Sexualstrebung.
Svaki je nagon d.jelomiian.
Nagon, spol, sntrt.
Navodni stadiji.
Schaulust.
Sado-mazohizam.
rQ x6lrQ Buopa B[og Egyoo 6d Bdtavog. Ileraktit. B 48
(LCrku je ime Zivot, a djelo smrt)
Pri ditanju dlanka gospodina Edwarda Clo"""" t' ptp
cl ut anal! t ic Q uart erl!, koii igna"Wfuitdios.w -
-lrcudian, potpuno usmjeren protiv konstmkcija gosiro-
rlirrir Alexirnclcra, osieCam ruZan zadah ustajalog, u ime
zasttriclilr kritcrija napada se konstr-ukcija poput ove,
gospotlirra Alcxandcra. Bolc moj, nisam oklijevao da je
napadncrn prijc dctrnaest godina na kongresu psihijatrije
1950, ali, konadno, to je konstrukcija vrlo talentiranog
dovjeka, i kad vidim na kojoj se razini o njoj raspravlja,
odajcm sebi priznanje, Sto se uza sve preobraZaje koje
tloZivljava moje predavanje, ovdje, a sigurno i drugdje,
ipak moZe redi, da to moje predavanje spredava da vam
i.slcustvo analizc budc preneseno na zaglupljujuii nadin.
Nastavliam prcrclilyxnjc [Go"":rpristrrpio sam mLt
pri.jc ncgo li sarn izlolio, "da je prijenos ono Sto se u
isl<rrslvr.r odiLuie pokrctanjem realnosti nesvjesnoga, uto-
l,i krr {lo ic ona spolnclst. Zastao sarn nad sadrZajem ove
lvrrlrtjr'.
Alr,r ,,nr,r ri1'.rrrrri tll .jc spolnost prisutna u djelovanju
1rr lllrru'.r1, lu lr. zirlo ilo srr u izvjesnim trenucima otvore-
I tts
 .t
!lrt tnu
[*1*'n, 'vi .{
no po_!a**je--u oblilg_lj"bgyi. Tu je ono o demu se radi.
na (tiuUav-predffiffiEfrunac, zavr5ni trenutak, ne-
ospo#fftor, koji nam uprisutnjuje spolnost u hic et
ntmc pmjenosa?
Torne najjasnije prigovara Freudov tekst, naravno, ne
izoliran, vei sredi5nji, koji za predmet ima nagone i nji-
hove peripetije.
vremenu mogao
prisjetiti tog teksta, bilo da se radi o onima koji su ga
mogli ditati na njemadkom, Sto mi se dini vrlo poZeljno,
ili su ga mogli, u nedostatku boljega, Eitati na engleskom
ili francuskom, u viSe ili manje todnim prijevodima
-
najlo5iju ocjenu dajem francuskom prijevodu, a neiu
se zadrtavati naznadujuCi istinske falsifikate kojima vrvi.
Cak ste pri prvom ditanju mogli primijetiti, da je taj
dlanak podijeljen na dva toka: prvo, rastav nagona; dru'
go, ispitivanje das Lieben, ljubavnog dina. Mi Semo priii
ovoj drugoj todki.
,-#
1
Freud je izridito rekao da se ljubav ne bi mogla ni-
kako smatrati predstavnikom dovodi u
pitanje pod izrazom die gan S exualst(bff l, ti. teznia,
oblici, konvergencija spolno!; napora, utoliko Sto-bi se
ona za vala u z€, I lJo
Kommt aber auf damit nicht zuher, to ne ide posve
tako, uzvikuje on, u dasu dok odgovara ovoj okolnoj su-
gcstiii. I)ali smo je rni, ostali analitidari, u svim vrstama
folrrrrrla, kojc srr isto t:tko varrl<c. Sav je dlanak sazdan
taho rl;r rr:rrrr ;rokrric cll srr rrrgoni u odnosii'"iia-6fiiltffki
cil.i , orlrrosrro r;rzlrrrroT.avirrr.ic, tahvi kakvi se pokazuju u
pl'()cesu p:;ilrii koli r crrlilcta, diclomidni nagoni.
186
Nagoni su po svojoj strukturi, po napetosti koju r;Sgo'
stavljajr.r, vezani za jedan ekonomski faktor. Taj ekonom'
_ru
ski,,filit dvija funkcija
nadela ugode na razini o kojoj iemo govoriti kad bude vri-
jeme, pod nazivom ReaI-Ich. KaZimo odmah, da ReaI'Ich
rnoZemo shvatiti kao sredi$nji Zivdani sustav, utoliko Sto
on ne funkcionira kao sustav odnosA, vei kao sustav pred-
odreden da osigura izvjesnu homeostazu unutrainjih na-
petosti.
Zbog realnosti homeostatidkog sistema spolnost ne
ulazi u igru u obliku djelomidnog nagona. Nagon je upra-
vo ona montala preko koje spolnost ,sudjeluje u psi-
liidkom Zivotu, na nadin koji se mora prilagoditi struktu'
ri zijeva u nesvjesnome. /----=*-,
--fodimo
--Fadimo
u dviie krajnosti analitidkog iskustva\Prv$"
dvijc iskustva\Prv9J"'/
@i/i ono sto se nadograduje da
bi mozemo
ovrl4ijlsha. PotisnutdEirnptom su homogeni i moZe ih
se svesti na funkcije oznaditelja. Njihova struktura, ma'
da se gradi redoslijedom kao svaka zgrada, ipak se na
l<raiu mole upisati u sinkronidnim terminima.
Na clrugom kraju postoji interprglgiia. Interpretacija
sc odnosi-na @enske strukture, ko-
.ju sam polcu$ao clclinirati mctonimiiom. fnterpretacija,
rr svom tcrminu, obiljeZava Zelju, kojoj je u izvjesnom
smislu istovjetna. Zelja je, sve u svemu, sama interpre-
taciia.
L) rintervalu je spoJpst. Da se spolnost nije u obliku
d i c I o rtttnog-n-;rgofif, odi tovala kao dominiraj uia nad eko'
norrri.iortt ovog irttcrvirla, nalc bi se iskustvo svelo na
lrrirrrlikrr, ko.joi lli ntoltlit prista.iao ncutralni termin psi-
hii'lie' r'rrcr-gi.ic, rrli gtl,ie bi pt'otna$io ono Sto tu tvori po-
sl r r jirrr.jc, I )usti n, sJrol nosti.
Slrol .it: u intcrprctaciji nesvjesnih mehanizama eitljiv
rrv i ir.k l1.r r',,irkr-iv-i6. 6iTliii63@r-
rr('t;r( iir, k;rtl tt svakom povijesnom trenutku ne bismo
nr,1rl1 lrrti rrvit'nrrri, da su djelomidni nagoni uspje5no
187
posredovali u pravo vrijeme, na pravom mjestu. I to ne
kako se moglo smatrati u podetku analitidkog iskustva, u
nepravilnom obliku. Da djedja spolnost nije plutajuii
ledeni blok otrgnut od velikog ledenjaka spolnosti odras-
lih to se dokazalo odmah u analizi i s takvom preg-
-
nantno5iu
Nakon fri eseja o teoriji sltolnosti\ogao je Freud po-
sraviri polimorfno, abe-
"pb@
rantno. Drai. takozvane infantilne nevinosti je razbij'ena.
Buduii da se ta spolnost nametnula tako rano, rekao biir
skoro previ5e rano, prebrzo nas je odvela na ispitivanje
onoga Sto ona predstavlja u biti. Treba znati da su u
odnosu na instancu spolnosti svi subjekti jednaki, od dje-
teta do odraslog da oni imaju posla samo s cn:im
-
5to iz spolnosti prelazi u mreZe subjektivnog ustroja, tr
mreZe oznaditelja da se spolnost ostvaruje samo dje-
lovanjem nagonA, -utoliko 5to su oni djelomidni nagoni,
djelomidni u oclnosu na bioloSlcu svrhovitost spolnosti.
Integr provodi
uvodenjem u tijelo onoga Sto iemo oznaditi nazivom apa-
rat pod tim shvaiamo ono dime se tijelo u odr6,oiu
- ako moZe po
na-spolnost slidnosti sabrati (s'appareiller), za
razliku od onoga dime se tijela mogu spariti (s'apparier).
Ako u diskusiji o spolnim nagonima postoji zbrka, to
je stoga Sto ne uvidamo da nagon nesumnjivo predstavlja,
ali santo predstavlja, i to djelomidno, _h$_"-t"t!]".igpunje-
nja spolnosti kod Zivog biCa. Zalto se duditi Sto je njen
iadnji termin srnrt? Jer, prisutnost spolnosti kod Zivog
biia je vezana za smrt.
Danas iu na plodi reproducirati Heraklitov odlomak
iz monumentalnog djela u kojem je Diels sakupio ono
5to je ostalo rasuto iz predsokratskog vremena. Biris,
pi$c on, a to kao da izvire iz njegovih udenja o mudrosti,
za lroic rrrolcrno rcCi cla, prije svalcog kruZenja znan-
stvcrrc: r-lz.rir{lc, idu 1'losvc llvno clo cilja lfiku ie dano
ime l.it,ttltt -
Ilirts, rraglusak ic na prvom slogu, a nje-
govo djtlo jr- sutt t.
188
Ono Sto nagon otprva integrira.u svoje cjeiokupno
postojanje, to je i/m;fm;:lE]Afrekao bih dak hitac
h-rkom. Time mu moZemo odreiffii mjesto u psihidkoj
ekonomiji.
2
Freud nas sada uvodi u nagon najtradicionalnijim pu-
tem, koristedi neprestano zalihe iz jez\ka, i ne oklijeva-
juCi da se osloni na ne5to Sto pripada samo izvjesnim
lingvistidkim sustavima, to su tri nadina, aktirmi, pasii'
ni i povratni. Ali, to je samo ovitak. Treba uvidjeti da
je taj oznaditeljski powat ne3to di'ugo od onoga 5to on
odijeva. Na razini svakog nagona temeljni su odlazah i
povratak, gdje se on strukturira'
se
; Znadajno je, da je Freud mogao oznaditi ova dva pola
frtr:*"iu;:#
werdet't, muditi i biti muden. To je zato Sto Freud smatra
cla je po sebi razumljivo da ni jedan dio predenog puta
nagona ne moZe biti odvojen od svog odlaska i povratka,
ocl svojeg temelinog obrata, od svog kruZnog karaktera.
Isto je tako znadajno da 3e za ilusrrira4ie.di$t?r]3je
Verlcqlrung
':- on izabrao Schaulusf, zadovoljstvo gledanja,
i ono Sio moZe oznaditi samo spajaniem dvajr-r iztaza,
sado-mazohizam. Kad bude govorio o ta dva nagona, a
posebno o mazohizmu, bit ie mu stalo da dobro naznadi
cln u ovom nagonu ne postoje clva razdoblja, vei tri.
'l'reb,a dobro razlikovati povratak u kruZni tok nagona
ali isto tal<o da se ne
<rcl <rnoga Sto se poiavljuje
pojttvi
-
u treCcm r;rzcloblju. Narime, poi-"";Zn-nZu"t
-
5u$iiekt treber shvatiti ovalto re, da vei'Jedai-ffib:i6Et
-
l)ostoji, tj. subjekt nagona, vei da je novo to Sto se
po.itva subjekta vidi. Taj subjekt, koji je upravo drugi,
poiavlitr.ic sc utoliko Sto je nagon mogao zatvoriti svoj
I'rrrhri loh. Sumo njegovom pojavom na razini drrrgoga,
rrro){' :,t' oslvlrri Li ono Sto pripada funkciji nagona.
189
 fVoih,tt (v,il,l 3traPcac6'e{ c'f \
t4nnw
(yulrct'ef fi ,VanlCa't' rY"
hicu luka ,cilj, to koju iete pogoditi, to je
vanJe tka i time postizan
o nagon
biolo5ke to 7
L
us
on {

ttrr/il\{,
Ovim gore Zelirn privuii va5u paZnju. Ovdje je na plodi
oznadeno gibanje po krivulji ove strelice koja se uspinje
i spu5ta, kao Drang Sto je ona u podetku, prelazeii po-
vr5inu uspostavljenu onim Sto sam vam pro5li put defi
nirao kao rub koji je u teoriji smatran izvorom, euelle,
tj. takozvana erogena zona u nagonu. Napetost je uvijek
petlja, i ne moZe ne slagati se sa svojim povratkom na
erogenu zonu.
Ovdje ie se objasniti misterij oko zielgehemmt, tag
oblika koji nagon moZe uzeti da bi dostigao zadovolje-
nje, a da ne dostigne svoj cilj utoliko Sto ie on biti
-
odreden biolo5kom funkcijom, realizacijom reproduktiv-
;log-sptdqrja. Jer, nije u tome cilj djelomidnog ffrgona.
g-
jo5 s odgovorom, ali pristupimo tom izra-
zu >cilj<,. i dvojakom smislu koji on moZe inaati. Da
bismo te smislove razlikovali, izabrao sam engleski jezik
u kojem su oni posebno izratajni. Aim netko korne
je zadan<l neko zaduZenje, to ne znadi ono - Sto on mora
clonositi, to znadi kojim putem mora-peii. The aim, to
.ic trasl. Cili ima clmgi oblik, to je Goal nije pri
f:Sb -'"-&
190
pov ,,/
Ova je teorija prisutna kod 'Freuda. Negdje nam on
kahe, da su idealan model @ autoero-fiffi)jedna jedina
usta koja bi ljubila sebe rneEf6-ra, dak zano-
sna, kao i sve ostalo pod -lsjajna
njegovim perom, i koja samo
zahti;eva da bude upotpunjena jednim pitanjem. Zar ta
usta nisu u nagonu ono Sto bi se moglo nazvati ustima
prostrijeljena Etrelicom? za5ivena usta, iz kojih u
-
analizi, u izvjesnim Sutnjama, izbija do vrhunca dista
instanca oralnog poriva, zatvarajuCi se nad svojim za-
dovoljenjem.
U svakom sludaju, ono Bto nas primorava da razliku-
jemo ovo zadovoljenje od distog i jednostavnog atljo-
erotizma erogene zone, to je onaj predmet koji predesto
t"ct'fr-<rji j ne, praznine,
ko.iu 1pol.9_zalfrc!&19 Freud, qt!_!9
irtstauc.-u_ poznaicnro sarno u obliku
ta Predrnet rnalo a nije izvor oralnog nagorur.
toga, Sto nikakva hrana nikad neie zadovoljiti oralni
rlagon, osim ako ne okruZuje vjedno nedostajuii predmet-
Pitanje ie za nas sada da znamo gdje se ovaj tok
grana i, najprije, da li je zaodjenut karakteristikom spi-
rale, tj. da li se tok oralnog nagona nastavlja analnim
nagonom, koji bi tako bio sljededi stadij. Postoji li tr-t
clijalektidko napredovanje koje nastaje iz opozicije? To,
zir onc koji su navikli da u ime ne znam kojeg misterija
rirz.vrr.iu dr).c stvar gotovom, upisanom u orgarrizmu, T;fra-
r' i tlol.lt'r'nl i tlllcko s pitanjem.
t9l
 Izgleda da ovu koncepciju podrZava dinjenica da, 5to
u takozvanom konadnom obliku,
se tide pojave spolnosti konzistenciju osigurava jedino predmet, u ime nedega
doista imarno posla s organskim procesom. Ali, nema Sto hora biti okruZeno.
uopde razloga da se ova dinjenica pro5iri na odnos iz- Ova nas artikulacija navodi da manifestaciju nagona
medu ostalih djelomiinih nagona. Nema nikakvcg od.- shvatimo u obliku acefalnog subjekta, jer se tu sve ar-
nosa stvaranja jeclnog djelomiinoe naggna p-rgqta. dru- tikulira u terminima napetosti i prema subjektu ima
gome. samo odnos topolodke zajednice. Mogu artikuliiati ne-
Pre.laa-orl-oralnog---reagona na anal-ni ne nastaje pro- svjesno kao ne5to Sto se naiazi u zijevu, koji raspodjela
cesom sazrijevanja, vei posredstvom nedega Sto ne pri- znadenjskih opsada uspostavljjt. u*.subjektu, i koje se
pada polju nagona interye"ctjom, obrto ja predstavljaju u algoritmu ka{roTg-[O] koji postavljam
-
.l-tnrgega. Ako navedemo na intervenciju ostale nagone, u sri svakog odnosa nesv.lesM$-izmedu realncsti i su-
diji niz moZe biti utvrden, a diji je broj dosta rnalen, bjekta. .Pa, dobro! zato 5to .ie neSto u aparatu tijela
posve je jasno da bismo se na5li u nedoumici kad bismo strukturirano na isti nadin, zbog topoloikog jedinstva
htjeli Schaulust ili skopidki nagon, odnosno ono 6to iu, zijeva, nagon preuzima svoju ulogu u fuirkcioniranju
kad bude vrijeme, razlikovati kao zazivni nagon, posta- nesvjesnog.
viti u odnos prema nagonima koje sam imenovao, u
historijskom redoslijedu, i uspostaviti rnedu njima i naj- 3
manji odnos cledukcije ili geneze.
Slijedimo Freuda, kad nam on govori o Schaulust,
N" p-ottoji tikol."u pt i. plcobraZai oralnog-llgo-
'. ,,i,t:j,if 7.
i14,,''.
'^ na u an4!n!, Ma hakav bio privid koji nam, prema pri-
vidieti, biti viden. Da Ii je to ista stvar? Kako se moie
{'t:l'lik"*r,, tako odrZati, osim ako se ne upi5e u izrazima oznali-
itl"tl,.r
llt'! ! ,'r i -^-^-'-^--
*-de pruZiti igra simbola,--' kfua
^^-J- u drugim kon- iclia? Ili postoji neki drugi misterij? Postoji jedan po-
ftli44f,{ tekstima tvori takozvari analni predmet, nairne izi-net,
'svc drugad:i.ji nristcrij, i, da bih vas u nj uveg,jreba samo
L"'l
{ n u odnosu na falus u njegovom negativnom nagibu, ne
irnali nrr trrrrrr,- dir sc' Sclrutlusl odituje (qqfysofi. Nu-
,,'l] ?-{v'1
moZe se ni u kojoj mjeri iskustvo nam dokazuje
f v" ' smatrati da postoji kontinuitet - analne faze u falidku
- 1,,luiuvrrrrr,l,,(n"1ll,,,nrK-'j--itc-rvd?iip.enig;;6ki karakter
I i l'r:
r-r rk va p rcclddCr1-fiflTilfoffi-fr t'nvo j c Ll tome, $to nam
r
fazu, da postoji odnos prirodnog preobraZaja. I
15

on lcli clati raclikalnu strukturu u koioi su I

Treba razmatrati nagon u okvi@koji - I
ga podrZava kao stalnu napetost. Poclimo sve do meta-
fora koje nam daje Freud, dabi izrazio te ishode, Schub,
n:rt\irr lrrr l<o.i i sc subiekt tr-r srnieS-kr. il
kaZe on, Sto odmah prevodi slikom koju nosi u svom
T'd;l,J,fficlov u njemu je tekst.
duhu, vatromet lave, materijalnog odadiljanja energet-
rltttp1lt'it.ttrl,ttrlr,tl.irrlatcr.i.jigdj"Fry@
pttl tlolrtilr lrrltt'oltt1'.lt oslltvl.ja isl<opanrr gradu n?jnje-
ske deflagracije, koja se odvija u raznim susljednim vre- ,,lrr lrrko rln, nlro istrnTlvriiiic-iisl]rr-rc rrcdovr5cno, mo-
menima, koja dolazedi jedno za drugim upotpunjuju taj
r.r'uro z.rrirli slo zrurcc isl<olxrrri prredmeti. Kad gospodin
oblik putanje povratka. Zar se ne vidi da se u frojdov-
lierrit'lrr'l prrrtlc, orr tri:irri lialco se dinilo ranije, on pokupi
skoj metafori otjelovljuje ta temeljna struktura .,r,r", :;l;rr,,i lo u svo.it' cllcpove i vitrine, bez reda, ili po
Sto Sto izlazi iz jednog ruba, Sto joj udvostmduje za-
rrr'li,'nr prrrizvol.j norrr rccltr, tako da vi5e nitko niSta ne
tvorenu stmkturu, slijedeii putanju koja se vra(a, a diju
lllrr,r tt,tr i

t92
193
 rnlf ca3e je u dasu voajerova Tako u ovom Freudovom tekstu imamo kljud, dnor
ffi subjekl_edig_js ohjekt? Ja sam vam rekao, aubjekt onoga Sto je toliko prijedilo shvaCanje mazohizma. Freud
nije ttt-fif-olriko se radi o gledanju na razini nagona gle- pstavlja najodludnije, da na podetku sado-4qirzohistid-
danja. on j*""lq_keg-p9rve{44rr_f lqlgzi se samo na za- Log nugona Loli nema. Radi se o HercschfiliEffiffi
vrletku peil;e. 5io se tie" preamita i" J"-"ib st" guiFi-asitrnfdftim? nad nedim Sto je tako nedo-
vam-RlOja topologija ispisana na plodi -ne omoguiava da voljno imenovano da se -Freud kloni da mu nade model,
vidite, ali Ce varn dopustiti da pretpostavite petlja koji bi se u,klopio u ono Sto vam iznosim, u nasilju koje
se kreCe oko njega, on je -
raketa, i pomoiu njega se u subjekt dini nad sobom, radi nadmodi.
Xrerverziji dorstiZe ni$an. On tu odstupa. A iz dobnih razloga. Asket koji iJbl
Predmet je tu pogled je
- u hicu nakojimetu.subjekt, koji
pogled duje dini to za tredega. Dakle, nije to uopie ono Sto.
ga dostiZe, koji je mu5ica Trebam vas Freud Zeli redi. On samo hoCe oznaditi da se podetak i
samo podsjetiti na ono 5to sam rekao o Sartreovoj ana- se ukljudrrju u vlastito tijelo.
lizi. Ako la analiza prouzrodi pojavu instance pogleda,
to nije na ratzini drugoga diji pogled iznenaduje subjekt I
u dasu kad gleda kroz kljudanicu. Drugr ga iznenaduje, nost bola podvrgnuta onome Sto je u tom iasu postalo
njega, subjekt, kao da je on sav skriveni pogled. ,subjekt nagona.
To je, kale nam on, u dasu kad se petlja zatvorila,
kad postoji prelazak od jednog pola na drugi, kad je
drugi u5ao u igru, kad je subjekt uzeo sebe kao cilj,
ugoga. odredi5te nagona. U tom dasu ulazi u igru bol, utoliko
Sto do tog trena subjekt pokuSava vidjeti? Ono $to Sto ga rsubjekt doZivljava od drugoga. On Ce postati, moii
,poku$ava vidjeti, znajte dobro, to je pre{pgl}eg_odsut- postati, u toj teoretskoj dedukciji, sadistidki subjekt,
'iL!', nost, Ono Sto voajer traLi i nalazi, samo je sjena, sjena utoliko $to ic dovr$ena petlja nagona uvesti u igru akciju
t '
-ffiavjese. On ie u rsvojoj fantazijri izmislifihg-h-
'- vsK,,\ koju m@i6u prisutnost najljupkije mlade djevojke, dak
clrugoga. Ono o Cemu se radi u nagonu otkriva se ko-
naCno tll nagona je jedini oblik prijastupa dopu-
,^ Itx
ll-
* '
i ako se na drugoj strani nalazi dlakavi atlet. To Sto - put
lteri subjektu u odnosu na nadelo ugode,
')' on traZi nije, kako se kaZe, falus ved upravo njegova
- Subickt Ce primijetiti da je njegova Zelia samo uzar-
odsutnost, i zato daje prednost izvjesnim oblicima kao ",k.ctur,-5"
1.,.Iu.,
predmetima svoj ega trahenja. -Std*tc
Gle.da_g-gaq-igse ne moZe vidieti. Ako se, zahva-
trtoliliir Affi i"tervenirati, a on ie opaziti da
posloji trl,ivanjc s one strane nadela ugode.
ljujuE uvotlenju eftip poftffi-Iifrmilra nagona, ona
Djclorniiui ru{Iou plobiji},nadclo ugorlc, i eto, to nam
se upotpunjuje doista samo u svom obrnutom obliku,
u svom obliku povratka, koji je pravi aktivni nagon. U onrt)1.1rrCnvn rln slrvatirno da su djclomiCni nagoni dvo-
ekshibicionizmu subjekt cilja na ono Sto se ostvaruje srnislcrri, srnjcltcni na granici Erhaltungstrieba, odrZa-
u drugome. Istinski cilj Zelje je drugi, utoliko Sto je vunja hom-c.ostazc, njegove zapljene od s:trane skriveira
---.."--
prisiljcn iz.van svojc implikacije u sceni. U ekshibicio- llku ko.ii pripada spolnosti.
niz.ml nc strrlJclujc sqgg-trrfva* ve(.afir+u odfuu pr.e- (ltcrliko $tri nagon svjedodi o probijanju nadela uggde,
rqa nckorrr .1.,,g,r,r l_"it_ig-ul"d; - ;xrsv.icrltrr(cno nunl jo da s one-strane od, Real:Ich intet
---------s-
t94 195
ll'
venira d.ugeJSg$aLL-Za koju iemo vidjeti kojim je po-
vrATkoffi6na, u zadnjoj ilrstanci, dala tom Real-Ich svoiu
strukturu i promjen jivost.
ODGOVORi
J.-,\. MII-LER: -- Pitutrjc je o ocltrr,tsu nagon(I prerro
realnonL, i o razlikama iz.ntedu predmetd rl(tgone, fantaz-
nn i lelje.
Predrnet nagona treba postaviti na razinu onoga Sto
sam metaforidki rtazvao acefalnom subiektivizacij orn, su-
bjektivizacijorn bez subjekta, kosti, tragom, strukturorn,
koja predstavlja jedno lice topologije. Drugo iice ic cno
Sto dini da je jedan subjekt, svojim odnosima prema oz-
naditelju, Strplji subjekt. Te rupe potjeiu oclnekucl.
U svojim prvim lconstrukcijama, svojim prwirn zna-
denjskim rur-cZama raskrSia koje se stabilizirajur, Ijreucl
id.e za nc,iim 5to jc kod subjckta prccloclrccleno cla oclr-
Zava do maksimunra ono ito sam llzlz-vao hon-leo,stazorn.
To ne znadi napnosto prekoradivanje izvjesnog praga raz-
draZenosti, vei i dijeljenje putova. Freud dak upotreblja-
va rnetaiore, koje doznaduju jedan promjer tim puto-
vima, koji omoguiavaju odrZavanie neke opsade i njenu
uvijek jednaku disperziju.
Negdje Freud formalno kaie da je pritisak onoga 5to
u spolnosti treba potiskivati da bi .se odrZavalo nadelo ugo-
de libido omoguiio napredak mentalnog aparata
kao- takvog i, -na primjer, uspostavljanje one moguinosti
zaposjednuia u mentalnom aparatu, koju nazivarno Au:t'-
marksamkeit, mogutnost painje. Odredivanje funkcioni-
ranja ReaI-Ich, koje ujedno zadovoljava nadelo ugode,
a istovremeno je zaposjednutobez obrane usponom spol-
nosli, clo, to je odgovorno za njegovu strukturu.
Na lo.j r':rzirri nisnro tak ni prirrrorani da uradunamo
bilo lirrkr,'u srrlrjt'li, liviz:rt'i.irr srrblcktu. Sub^jckt je aparat.
'l'ir.i lrp:rlrrt jc rrr'., 1o :,rrpliiklrvr) i rr irrpliini sultjekt uspo-
srlrrvljlr lrrrrl'r ijrr nt'lio1' prt'rlrrrt'llr l<ito izgr-tblicnog precl
t
()6
meta. Tn ie status predmeta a, utoliko Sto je on prisutan
u nagonlr.
U fantazmu je subjekt desto neopalen, ali je tu uviiek,
bilo u snu, sanjarenju, u bilo kojem vi5e ili manje raz-
vijenom obliku. Subjekt se sam postavlja kao odre<len
I'anlirzmorrr
Fantazam ie podtrpilai Zelje, a predmet nije podupi-
rad Zclie. Subiclit sc cilli kito onaj ko.ii Zeli u odnostt
na znadcrr.iski skrrp, koii ic Lrviick l<ompleksni.ii. To se:
strillrro vitli l-ro oblilirr sccnerriiar koii on ttzina, gdje ic
strb.iclit viic iIi rrrau.ic prcpoznatljir', ncgclje rascijepljen,
obidno poclvojcn u s\/()n) oclnosrr pr-ema tom predmetn,
l<oii najdclcc viSc rrc poliazt-t.ic svo.i plavi lik.
lcltrrli ptrt ttu sr'osvlrtttli rtit ono slrl sltltl lltlzvil(l struk-
Iur'()nr 1rt'r'vt'r'zijt'. l)r'irvo lci't'tto, to .ic irtvct'zarlr ttiinerk
llrrrllrzrrrir. Sulr.lclil sc slnr otl rccltr.ic lia,t prccltuct, Lr svoll-)
:,rrsrcIrr s pocl jelorrr sutriclttivitctrt.
l)ohazat iu vam inpss s?Irl rrrrorzlo prekinuti zbog
vr-emena, i to Zalim
- -- cla Lrpravo subjekt koji preuzima
r"rlogu prcclmeta podrZava realitet situacije onoga 5to na-
zivamo sado-mazohistidkim nagonom, i koji postoji samo
tr jcclno.l todki u samoj mazohistidkoj situaciji. Sado-
'rrrlzohistitki nagon - se zatvara i konstituira zbog togtr
slo srrl;-.lcl<t postaje predmetom druge volje.
Sirnrcr .jc u drugo j fazi, kao dto nas Freud upuiuje rr
()v()m lckstu, moguia sadidka Zelja u odno,su na fanta-
z:rrrr. Saclidka Zelia postoji u mno5tvu konfiguracija, isto
lirl\() u ncut'ozalnn, ali to ios nije sadizam tr pravom smi-
:,lrr rijctYi.
Molirrr r';rs, rl;r sc siclilc nrog <llanka Kant avec Sade,
r irljcl r't'lt' tllr s:rtli:il sirtt zltrtziltta trticslo prcclmeta, ali
n(' zn:r jricr lo, zlr tlolril:rl' rllttliolr,:t, za i'i.ic rrTivarnje on
,I r;11,1 i; 1 :,vo j t r r':ttl t t j t t 1lt't'vt't zt ro-sacl istiiku.
'l'rr, rlrrlile , virlilc viic: rrtt-rgt-tcrrosti funkcije predmeta
,r, Ioii st'rrilirrtl rrc rraluzi tr poloZaju mete ielje. On je,
r I r ; rr .', l:,r rI r ick I ivrri, i I i
.jc tcrnrclj poistovjeienja subjekta,
rlr llrrr,'l ; p'i:,tov jt't't'rr.ia l<oic subjekt osporava. U tom
'.rrrr',lrr'.,r,lrz.rnr j.' s;rrrro rriit'kanjc rnazohizrna. Ova ie
I
(t'/
formula omoguditi osvjetljavanje mnogih stvari koje se
tidu istinske pnirode sadizma. 15
Ali, predmet Zelje opienito jest ili fantazam, koji je
u stvarnosti podupiraC Lelje, ili obmana.
Analiza koju daje Freud za ljubav, omoguiit Ce nam Od ljttbaui do libida
da se pribliZimo subjektu obma.ne, koji istovremeno po-
kreie prethodna pitanja koja ste malodas postavili o od-
nosu subjekta prema realnome.
Stbjekt i Drugi.
Freudova neophodnost da se pozove na odnos lch prc- Narcistitko polje,
ma realnome, da bi uveo dijalektiku ljubavi dok je, Spolna razlika.
-
pravo redeno, neutratno realno uistinu deseksualizirano Nagorcko polie:
Dati se ... vidjeti, iuti, sbati,
realno
- nije intervemirala
biti najkorisnije
na razini nagona. To Ce narn
u vezi s onim $to morarlo shvatiti o srati.
Mit o lameli.
- naime, o njenoj strukturi koja
funkciji ljubavi je
temeljno narcistiika. Danas sam naumio $to ne znadi da Cu imati vremena
Da poctoji realno, posve je nesumnjivo. Subjekt ima i da provedem - - da vas od lJubavi, na dijem sam
konstruktivni odnos s realnim samo u uskoj zavisnsti pragu ostavio stvari pro$li put, odvedem do libida.
od nadela ugode, nadela ugode koje nije prisiljeno na- Odryralryajryljujem sto
udrnarrlaJqvtJuJem Ce biti
5to ce brtr wnunEcT9olglrqlasnJe-
whhE-c-ovo;g:pojasnje-
gonom, i to je to[ka kad se pojavljuje predmet ljubavi, nja(- Ii6ido--aije ne5to 5to izrnide, fluidno, on se ne
Sto Cemo vidjeti idudi put. Cijelo je pitanje u tome da di jelffiEa-akupl jaseEqq_masetizarnLl__qf gdtl{ry&-
se zna kako ovaj predmet ljubavi moZe ispuniti ulogu kuS treba shvatiti
analognu predmetu lelje na kojim nesporazumima kaoiorgan, u dvostrukom sgrislu ove rijedi, organ dio
podiva za predmet ljubavi-rnoguinost da postane pred- organinrna,.f organ instrulbnt -
met ielje. -
IspriCavam sc ako, kao Sto mi je pro5li put redeno,
Da li sam ovim izlaganjem unio ne5to svjetla? irna tame na putovima kojima vas vodim. Mislim da je

- 1Vs5Y1e svjetla i neito sjene.

13. svibnja 1964.

Nesvjcsno (poljc Drugoga)

199
to osobina na5eg polja. Ne zaboravimo da je uobidaj.eno
prikazivati nesvjesno kao jamu, ako ne kao spilju; da
podsjetimo na onu Platonovu. Ali to nije dobra uspo-
redba. Nesvjesno je prije nesto blisko mjehuru, ako se
unutar tog mjehura stavi malo svjetla, to moZe poslu-
Ziti kao lanterna. Zalto se duditi, ako je ponekad svjetlu
potrebno nedto vremena da se upali?
U subiektu koji se alternativno pokazuje i skriva uz
pomoi nesviesnory;-<fiT?dh4raiamo samo djelomidne na-
gone. Ganze {u""otgrub@,-predstavljanja totaliteta
spolnog ,r^gorrL to kuZ", toga ttr- nema.
=Tilana*
PGfrIlb-vom rezultatu vodim vas nakon Freuda, i tvrdim
vam da se sve Sto sam naudio iz svog iskustva slaZe s
tim. Ne mogu tr:aZiti od svih ovdje prisutnih da se s tim
sloZe, ier nekima to iskustvo nedostaje, ali va5a prisut-
nost tu odgovara izvjesnom povjerenju pr"ema onome
5to iemo nazvati ja sam prema vama u ulozi Druloga
-
dobra viera. Ta jc dobt'a vjcra nesumniivo uvijek
-rresigurna, prctpostavljcna, icr, konadno, gdje zavrSava
taj odnos subjekta prelrla Drrgome?
Subjekt je kao takav u ncizvjesnosti zbog toga Sto je
podiiefiei*ieinkom
slijedeii-ireu<love tragove i "traii vani a. Uslij eMfnka
govora subjekt se ,sve vi5e ostvaruje u Drugome, ali on
tu vei ne prati viSe od polovice se6dffiEi-Zffiju Zelju
sve podjeljeniiu, raspr5enu, u metonimiji govora. Udi
nak govora je neprestano pomije5an s onim Sto je pod-
Ioga analitii:kog iskustva, da ie subjekt samo subjekt
utoliko Sto ie pokoravanie polju Drugoga. 9qltgtsl_-B*k
izlazi iz svng sinkronidnog pokoravanja u poljilDrugoga.
Z rm izllla-
DrdEb-Tr-etflroput njega izvuii, i$Eifati'se; Tu postaje
nco osti, da se
isl:r irrrplilirr<'iia poteskoie n oclnosu na putove Zelje na-
l:rzi islo l:rlio i rr l)rugonrc.
T,slirrrr it', rr ovoltr smislu, ono itq trdi iza istine
it to ic tluur p.<lic,ja-+riirn;kafro1v-as jaTodim, kao
200 (',(r ri\ r'l
\
'l li,.l
Akteonovi psi, iza mene. Kad budem naiao prebivaliSte
boginje, preobrazit iu se nesumnjivo u jelena, a, vi iete
me .moii raznijeti, ali jo5 imamo vremena pred sobom.
:
I
Jesam li vam, dakle, proSli put prihazao Freuda popu[
Abraharna, Isaaka i Jakoba? Lcon Bloy u Salut par les
juifs, ih otjelovljuje u lihu tri jeclnaka starca, koji su
tu, prema iednom od oblika poslanstva Izracla, preda-.
juii se na nekom sabirali5tu tom temeljnom zar:imanju
koje se zove starina. Oni odabim. Jednu stvar ocliaZrr
na jednu stranu, drugu na drugu. Freucl na jednu strantr
stavlja djelomidne nagone, a na clrugu ljubarr,. On kzrZc
to ni jc isto.
- Nagoni nas uvjctuiu u spolnom redu to, to dolerzi
od srca. Na na5e veliko iznenadenje, on -nas udi, da lju-
bav, s druge strane, dolazi iz trbuha, to je am-am.
To moZe iznenaditi, ali nam osvjetljava neSto temeljno
u analitidkom iskustvu, a to je da genitalni naggn.3Bo
postoji, nije posve artikuliran kao osTali nagoni, i to
,
usprkos arnbi'; emisa-
rna i u svom vlastitour tekstu, Freud sebi proturjedi up-
ravo kercl l<aic cla arnbivalentnost noZe biti jedna od
karal<tcris[iha obrata nago]la, Varlcehrtntg. Ali, hacl ga
ispituje, on nam kaLe da to nije posve jednako, ambi-
valentnost i obra[.
Ako, clahle, genitalni nagon ne postoji, on se samo moZe
clati I. . . formirati drugdje, na drugoj strani, a ne ondje
ltrlic ic nilgon, s li.icvc stranc rnoje sheme. Vi vei vidite
tll it' l, tlcsrro, rr poliu Dt't"tgoga, gq:" t" g-"itil; t
r.rrur t'lrlrl<ovttl t,
'ii-a
ffir;.rrr pt'iclttritt,ic ,ttortrc stu uci ana'
litidl(o isliustvo, nainrc, 'as
cla .ic genitalni nagon potdinien
li lctani rr Edipova kompleksa, elementarnim strukturama
i osl.alirn srodnima. To je ono Sto -se oznadava.poljern
krrllrrr'.'- - rrt:rlovol.ino, jcr se pretpostavlja, da se to polje
- It.rrrt'lii riir rro tnttrt'.s lttttd gcljc bi genitalnost kao takva
2() I
postojala, dok je ona u stvari rasuta, nesabrana, jer
nigdje u strbjektu nije dostilna ganze Sexualstrebung"'
Ali, mada nije nigdje, ona je ipak rasprostraniena, a
to Freud u ovom dlanku Zeli da osjetimo.
Sve Sto on kaZe o ljubavi nagla5ava to da se za 6Po'
znavanje ljubavi treba obratiti na strukturu posve dru'
gadiju od nagona. On tu strukturu dijeli na tri razine
razinu realnoga, razi,nu ekonomskoga i razinu bio'
-lo$koga.
Opggicije koje tu odgovaraju su trostnrke. Na razini
realnog zanima i
onoga prema demu smo ravnodu5ni. Na razini ekonour-
skoga je ono Sto izaziva zadovoljstvo i ono Sto izaaiv-a
nezadovoljstvo. 'Samo na razini bi,oloSkoga se opozicija
aktivnost pasivnost predstavlja u svom pravom obli'
ku, jedino -valjanom Sto se tide njenog gramatidkog smi'
rslA pozicije voljeti biti voljen.
Freud nas poti6e, - da ljubav u njenoj biti smatramo
icao spolnu strast od gesamt lch. Gesamt Ich ie trr tt
njegovu djelu kao hapax kojemu trebamo dati smisao
onoga $to je zacrtano kad izvje5tava o nadelu ugode.
Gesamt lch je ono polje za koje sam vam predloZio da
ga smatrate povr$inom i to tako ogranidenom povr$inom
da bi je tabla rnogla predstavljati i da se na nju moZe
sve nanijeti. Radi se o mreii koja se prikazuje lukovima,
linijama koje povezuju sjeci$ta, &iji zatvoreni krug ozna'
dava ono Sto se ima saduvati od homeostaze napetosti,
od najmanje napetosti, od nuZne derivacije, od Sirenj.a
uzbuclenja u tisuCu kanala svaki put kad bi u ie&
nome od njih ona rnogla biti
- previSe intenzivna.
Filtracija od podrataja do rastereie.nja, to je onaj apa-
rat, kalota gdje se najprije odretluje ono Sto on naziva
-
stadijem Real-Ich-a. I tome on u svom izlaganju pripi-
suje odliku outoerotisch.
Iz toga su analitidari zakljudili, da -_ kako je to no
ralo biti "'mjestcno u ononle $to se naziva razvoj, a bu-
duCi da jc Frcttrlovt ri.iei: svcto pisrno da su za do'
jende svc slvirli oko nicg:r indiferentne. -Pitamo se kako
202
se takve stvari mogu odrZati u polju promatrada, kad
nadela vjere imaju veiu vrijednost od promatranja. Jer,
konadno, ako postoji ne5to na Sto nas dojende navodi,
to je da se zarrima za orro 5to ulazi u polje njegove
percepcije.
Nema sumnje da postoje predmeti iz najranije dobi
novorodenadke faze. Autoerotisch ne n-noie nikako irnati
smisao nezainteresira.nosti. Ako ditate Freuda, u ovom
iete tekstu vidjeti da se drugo razdoblje, ekonornsko,
sastoji upravo u tome da drugo lch drugo po pravu,
drugo u logidkom vremenu jest -
Lust-Ich, za koje on
- Lust-Ich, koie
kaie da je purifizierf. ProdiSieno se uspo'
stavlja u vanjskom polju, u kaloti u kojoj naznadavam
prvo Real-Icfu iz Freudova objaSnjenja.
u tome * a Freud sam to na'
meta--dp-bffh-Aa-4cge*Ono je mjerilo za pojavu i dije'
ljenje predmeta.
?u se, dakle, uspostavlja Lust'Ich, a takoder i polje
za (lnlust, predmeta kao ostatka, kao stranog. Predmet
dobar da se upozna, i to opravdano, jest onaj koji se
definira u polju lJnlust, dok su predmeti iz plia Lust'
-Iclr vrijedni ljubavi. Hassen sa svojom dubokom vezom
sa spoznavanjem pripada drugom polju.
, Na toj razini nema traga nagonskim funkcijama, osim
onirna koie nisu istinski nagoni, a koje Freud u svom
tckstu naziva lch-Triebe. Ich ima ne-nagonsku razinu,
i rra tome molim vas da paZljivo proditate ovaj tekst
-
Freurl temelji liubav. Sve Sto je definirano na razini
-/r.'lr ncma spolnu vrijednost, a prelazi od Erhaltungs'
lriclr, rrugona odrlnvanja, na Sexualtrieb seuno u funkciji
priovajanja svakog cxl ovih polia, njegova zaposjednuia
iodnim od djclomidnih nagona. Freud upravo ka2e da
Vorhang des Wesentliclrcn, izvladenje bitnoga, jest posve
pasivni nadin, a ne nagonski, na koji subjekt registrira
tittssrre lLeiTe, ono $to dolazi iz vanjskoga svijeta. Nje-
F'rrv;r irktivrrost clolazi samo' durch seine eigenen Triebe,
(.;rc n;rp. ;rs'1"y.), r>d njegovih vlastitih nagona. Tu se
243
 radi o razliditosti djelomidnih nagona. Pri tome smo,do-
vedeni do treie razine koju on uvocli, aktivnost-pasivnost.
Prije nego li oznadimo posliedice, htic bih vam jednor
stavno svratiti paZniu ner klasidni karakter ove koncep-
cije ljubavi, htjeti sebi svoie clebro da li je potrebno
naglasiti da je16T[ravo -
ekvivalent onome Sto nazivarno,
u tradiciii, fizidkom teorijom ljubavi, velle bonttnt alicui
svetog Tome, koji za nas irla zbog funkcije narcizrna
upravo istu vrijednost. Ja sam davno naglasio varavi ka-
rakter ovog takozvanog altruizma, koji se zadovoljava
duvanjem dobra, dijega? .- upravo onoga, koji nam ,ib
potreban. [ iena, Sto ni5ta ne znadi
"
'
t\ /'Lt'$"'iO
{ , ,o.df\ it-2 ' r\r 2 grupi. Vrlo je upadljivo Sto su predstavnice ovog spola
;t\ Lu:! '
ii
Eto, dakle, gd ie Freud hoie
Samo pomoiu aktivnosti-
spolirva? Molim vas da se obratite tom poglavliu u {o-
p&u*@<t,u ili takvim poglavljima r Pglltsihoanaligl,
JJyil.!<
ffiurvilu. Freud tu objainia',r^ du ie prclhe=ffi-
cija aktivnost-pasivnost tu da imenuje, prekrije, mota-
torizira ono Sto ostaje nedokudivo u spolnoj razlici: On
nikad nigdje ne tvrdi, da je odnos mu5ko-Zensko psi-
holo3ki shvatljiv drirgadije osim pomoiu predstavnika
opoziciie aktivnost-pasivnost. Utoliko Sto takva opozicija
mu3ko-Zensko nije nikad dosegnuta. To dovoljno oztra'
dava vaZnost oiroga Sto je ovdje ponavljano, u obliku
glagola prilidno o5trog u izratavanju onoga o demu.ie
rijed ova opozicija aktivnost-pasivnost ,se provladi, pri-
- ubrizgava. To je arteriograf ija, a sami odnosi
liubliuje,
mrriko-Zensko ne iscrpljuju je. I ,
Nrrrrvno, clobr"o se zna da nas opozicija akt'vn stf'a-
sivnosl nrolt' uPoznali s rnrtrxrirn stvarima iz domene lju-
bavi. Ali, tui itrxrrrro pry5l11 ul)l'av() s torn injekcijom, ako
llrl<o rtro!'lr rt'tti, s;rtl,r rrrirzolrizrrta, hoiu trc moZemo, Sto
st' lii'r' sPoltro,, osl\;ui'lrilr, l)()sve tvl'li t.zt gotovo.
204
U
i:else\Kgiu w!,jgdnost ima za tebe moja ielja2-:r- vjedno
pitanjU k63e se postavlja u d@avnika.
Ali, takozvanu vrijednost, na prirnjer, lenskog mazohiz'
ma, kako se kaie, bolje je staviti izmedu zagrada ozbilj-
nog pitanja. Ona je dio tog dijaloga koji se moZe defi-
nirati, u dosta todaka, kao mu5ki fantazam. Mnogo stvari
daje do znanja da podrZavati ga znati suradnju s na$e
strane. Da se ne bismo posve prepustili rezultatima an'
glo-saksonske ankete, koja u ovom predmetu ne bi dala
bogzna Sto, da ne bismo rekli da se radi o pristanku
ogranidit iemo se, opravda-
nije, mi, ostali analitidari,- na Zene koje pripadaju na5oj
1
u analitidkom hrugu specijalno raspoloZene d1r PodrZa-
I
vaiu tgmm mazoTit-am\ Nesurn-
njivo-ju-da-tu p ici pr-e-
I
rano, a koji se tide interesa spola. To je uostalom uda-
ljavanje od naieg predmeta, ali udaljavanje duboko po'
vezano s njirn, vidjet iete, jer iemo se na to jo3 morati
vratiti.
Bilo o tcmu da se radi, na ovoj nam razini ni3ta ne
iz.laz.i iz polia liubavi, tj. iz okvira rtarcizma, za koji nas
Frcucl rr tom dlanku upU(Ujc,-vlastitirn izrazirna da je
sadinjen ocl umetan ydTru t o e-1p1 i s ch.l u organizirane inte-
relsJa.
Unutar ovog okvira moie posto-iati predstavljanje
predmeta iz vanjskog svijeta, ubora i rasudivanja, mo-
guinosti spoznavanja, ukratko, ukljudeno je cijelo polie
rur ko.jcrn ,sc oclvi.jala klasidna psihologiia. Pa, zbog toga
.ir: c:i.icln psilrololli.iir irl'clilt tkr Iit'cucla propala - jer,
rririlir trr nr: zustttpit lh'u11oga, r'aclik;rlrrog f)rugoga, Dru-
liolilr kiro l:rltvog.
Ovo prcclslirvl.iarr.ic I)r'urgoga nedostaje upravo izmedu
llr tlvrr su;rrrrlstavl.icna svijeta koja nam spolnost ozna-
t irvir kiro rrrrri;lto i Tcnsko. Ako idemo do kraja rnoiemo
t'irh rrt'r rlrr srr rrrtrihi iclcal i Zenski ideal predstavljeni
205
 om rak-
o kojoj sam upravo govorio. Oni pr.o-
nje to je maskiranje.
-
Maskiranje nije ono Sto ulazi u igru, u nuZnu paradu
sparivanja kod iivotinja, jer se isto tako ukras pojav-
ljuje opienito na mu5koj strani. Maskiranje ima drugi
smisao u ljudskoj domeni, a to je da ne djeluje viSe na
imaginarnoj razini, vei na simbolidkoj.
Polazedi otuda, trebamo pokazati da se spolnost ka<r
takva ponovo pojavljuje, razvija svoju vlastitu aktivnost,
pomoCu ma koliko to izgledalo paradoksalno dje-
-
lomidnih nagona. - tako se seks, ili ud, veseli Sto je gledan. Tko je zaista
3 osjcCaja?
Sve to $to Freud sride o djelomidnim nagonima, po-
kazuje nam pomak koji sam pro$li put trasirao na plod,i,
taj kruZni pomak pritiska, koji izlazi preko erogenog
ruba da bi se vratio na nj kao svojoj meti, nakon 5to
je napravio krug oko nedeg $to nazivam predmet a. Tvr-
dim a todno ispitivanje cijelog teksta potvrduje isti-
nitost- toga da subjekt tim putem dostiZe ono $to je,
- dimenzija velikog Drugoga. ,/-\
pravo govoreii,
i Istidem {a,4ikalnu razliku koja postoji izmetltf egJEJi)
\ t".pffiarffiar- 5to u narcistidkolq;oIg-predgnutu
@transcendencij u-TF-liudenom p redme tu
.
vratka-otvara,u- svom rntervalu zrJev.
beschauen, promatrati strani predmet, predmet disto
redeno, prema biti gledan od strane osobe, beschaut
werden.
'ltuo, je u tome da predmet i osobe nisu ista stvar. Na
rubu krugu, rccimo, da se oni otpu5taju. Ili, da nam
todkasta lirri.iu izmide. Uostalom, da bi ih vezao, treba
2M
u bazi gdje se podetak i kraj sustiZu da ih
- tamo
Freud stisne u Saku, i da ih pokuSa povezati - upravo
u todki povratka. On ih stiska govoredi da korijen- sko-
pidkog nagona treba zahvatiti u subjektu, u dinjenici da
se subjekt sam vidi.
Samo, tu se, zato Sto je on Freud, ne vara. Q 49 :gltdi
vid , to je selbst ein Sexualglied beschaa-
efi on se gleda,
-
^--
samo, paznJal nl to ne rde.'Lato sto Je tal rsl(az rzJed-
nafen sa svojim nalidjem koje je prilidno neobidno
-
i'drrdim se da nitko nije otkrio njegovu duhovitost. T<r
daje Sexualglied von eigner Person beschaut werden.
U neku- ruku, kao Sto se broj dva veseli Sto je neparan, t
ikada mogao shvatiti subjektivirajuCi karakter takvog
U stvari, artikulacija petlje polaska i povratka nagona,
dobro postiZe to, Sto mijenjamo u posljednjem iskazu
samo jedan F'reudov termin. Ja ne mijenjam eigenes Ob-
iekt, predmet pravo redeno, koji je ono na Sto se svodi
subjekt, ja ne mijenjam ton fremder Person, drugi na-
ravno, niti bcschaut, ali umjesto werden stavljam ma-
chen ono o demu je rijed kod nagona, to je dati se
- Aktivndst
pidjeti. nagona 'se koncentrira u ovome dati
.sc, a ako to prenesemo u polje ostalih nagona, moZda
icmo dobiti pone5to svjetla.
Mor4m pofuriti, i ne ,samo $to skradujem, veC i zat:.ta-
l'run rupu koju je Freud, vrlo dudna stvar, ostavio otvo-
rcnrr u svnm nabrajanju nagona.
Nnk<nr duti .sc vidieti, navost Cu ne$to drugo,
v ' dati se
slt'Jatli,rr t'enru n,rrrr Ttt'cticl Calini@ffi;-
-
Mrrrrrrn vnrn br-zo rrlvcsli razliku od dati se vidjeti.lJSi
ru tr lrtrlfrr nesv.icsnog jr:dini otvor koji se ne rnohe za-
lvrrriti. l)uk sc duti st vidjct.i po\aaqi" ttryllg-otq-_kpj'aff
rrr|sl ir vrnCa prcrna subjcktu, da[*_q-e-s1&q.tL l!l:g-l4w--
rlnrgonrc. ltazLrg jc u str.ukturii urno-je-da-fo-gseut
hnlrtn.
lrredtlrrro nn eirulni nagon. Sto je to? Govori se o fan-
207
 tazmu proXdiranja, vatko zapravo zna, da crnog koji je imao dosad, u ,sferi indukcije lch. Taj ne-
svim rezonancama mazohizma, altri- dostiZni organ, taj predmet koji moiemo samo okruZiti,
ficirani termin oralnog nagona. Ali, za5to ne dovesti stva- i da svc kaZem, taj laLni organ eto, taj organ treba
ri do kraja? Buduii da se pozivamo na ishranu i na dojku* sada ispitatri. -
sisanje, kaZimo da je oralni nagon
,u.-lpJ*nu .ie W4 t"\
+-"-.* Organ nagona se smje5ta u odnosu prema pravom
V,:qt!.F to jc vampir. organu. Da biste to osjetili i da bih potkrijepio tvrdnju
" To riam uostalom objaSnjava ono Sto je tako posebno
da je to u podrudju spolnosti jedini pol podesan za na5e
Zelim u va5em duhu otrgnuti od metafore ishrane
- Sto
dojke. Dojka je isto tako ne5to prikriveno, koja sisa,
rslrvaianje, posegnut Cu z.a mitom u kojem iu preu-
-Sto? organizam majke. Na taj je nadin zcti povijcsno skrbni(tvo nad onim- Ito ie redeno u pla-
- na ovoj razini, koja je potraZivanje dovoljno
znateno,
na.
subjekta, za
lcrrrovo.i ()oz.bi, kroz usta Aristr-rfana, o prirodi ljubavi.

nedim Sto je odvojeno od njega, ali mu pripada, i dime

se mora upotpulj!!-_______
Na razini,;arfflfrog ttugq#- malo qprls$apja tu iz-
gl_*du 4q td ba5 p"r{{nlrdg. A ipakldatt id s{aifrilma - torra, irli dao sam irl sirmo aparat za kopanje toga polja.
rt@ se ut Zestoki.o iosrati. oo-
sroji odnos s vjednimeMkad
jednostavno poistovjetimo poznati izmet s funkcijom
koju ima u metabolizmu opsesivne neuroze. Nemarno
pravo kad ga prikratimo u onome Sto prigodice pred-
stavlja, kao dar, kao odnos prema nedistoii, i5di5iavaniu
katarzi. Nemamo pravo kad ne vidimo da odatle pro-
-izlazi funkcija oblativiteta, darivanja. Da kaZemo sve,
predmet tu nije bai udaljen od domene du5e.
Sto nam ovaj kratki pregled otkriva? Zar ne izgleda,
da je u ovom izvrtanju koje pokazuje njegov dZep, i
invaginirajuii se kroz erogenu zonu, nagon optereien
traZenjem nedega, Sto svaki put odgovara u Dmgome?
Neiu ponovo navesti ditav niz. KaZimo, da je na razini
Schaulusta to pogled. Navodim ga ,samo zato, da bih
kasnije raspravljao o udincima koie iina na Drugo ta
prizivajuia l<retnja.
4 hrrlrrstr, tl;r lrisrrro litr ;lol<r'clrrrli.
ozlr,t":i, lrilr rr,rlrr,s p,la'i rct. nagonsk'g cikrusa pre-
nut nr,t\t.trur Slo jt.rrvi,jt.li rr :;r.crliilrr. 1l'o.jc organ nagona
ttzerl liir, irrslrrrrrrr.lrl rr tlr.r-rgadi,icnt smislu, dakle, od
1
I
2()r.i
tI
I
lfo prctpostavl.ia upotrebu aparata koji sam uvijek
prccl prcthodnim zruditorijem izbjegavao upotrebiti. Dao
sarrr svojirn slusardirna antidke modele, posebno iz pla-
Nisrrrrr ocl onih ko.ii klZu Djeco rnoja, tu
*- zlrog icga ic oni pr-coravati - polje. Ja sam imima blagtt
dao ralo
i plrrg, nnime znarr.je da je nesvjesno isazdano od jezika,
i u jcclnom trenutku, tri i pol godine je od toga, nastala
su tri dobra rada. Ali, sada treba reii Blago se mole
rtaii samo na putu. koji pokazuiem. -
Terj put irna u sebi ne5to komidno. To je bitno za
shvac'an.ic i na.inran.jeg cliialoga kod Platona, a fortiori
orrogir ilo.jc u.Oor,lti. l{acli sc dak, ako hoiete, o farsi.
Iti.ici: .jc ,rili'avrro o Aristol'anovoj bajki. Ta bajka je sto-
ljcdirrra ir.:itz.<tv, jcr jc onzr kroz njih pro5la a da nitko
rri.ic udinio nc5to boljc. Ja iu poku5ati.
'l'r'urlctli cla saZmern ono Sto je redeno na Kongresu
'sc
rr llonrrt:vlrlu, izazvao .sam ne5to Sto se izrai.ava ovako
- (itrl'ttti! tttt t'ttttt tt ltttttcli.
Aktr 7t.lilt. rrtrp',llrsili rri.irral< l'ursc, nazvat (ete je hom-
tttt'lt'ltt'. l.rrliit: it. ;rrrirrrilr ti t'lr.i lrotttrrrclclls, od prvobit-
rrol', iov.jt.lirr rr t*iirr lillrvrr rrvijek tr.cba postaviti homun-
Sv;rl'i prrt lilrrl sc rlzbi.itr opnc na jajetu, odakle izlazi
It'lrr.. lio ji po:;tlr.jc rrovororlcuic, nc5to zamislite nadas
orl:rtlt. polijr.trt', nt.ito (lo sc lako moie - udiniti s jaje-
lrrrr fi;rrr i:,;r rlovjcliorrr, rrlrirnc hrnntnelette, ili lamela.
2W

Lamela je ne5to posve plosnato, 5to se premje5ta kao
ameba. Samo je malo kompliciranije. Ali, prolazi svu-
gdje. A buduii da je to odmah iu vam reii no5to
Sto ima veze s onim 5to - spolno biie gubi u spolnosti,
-
to je, kao Sto je ameba u odnosu na spolno biie, bes-
mrtno. Zato Sto nadZivljuje ,svaku podjelu, zato Sto op-
staje u svakoj razdiobi.
Pa, to nije ohrabrujuie. Zamislite samo, da vam to
obavije lice dok mirno,spavate. . .
Morali bisrno uii u bitku s takvim biiem. Ali, to ne
bi bila ugodna bitka. Ta lamela, taj organ, dija je oso-
bina da ne postoji, ali koji zato nije manje organ
mogao bih vam viSe izlagati o njegovom zooloSkom po-
-
loZaju to je libido.
-
To ie l&ido kao disti nagoglZivglg.tj. besmrtnog 2i-
vota, ne@a kojem nije potreban or-
gan, pojednostavnjenog i nerazorivog Zivota. Upravo to
je oduzeto Zivom biiu kad je potdinjeno ciklusu spol-
nog razmnoZavanja. A tome su predstavnici, ekvivalenti,
svi oblici predmeta a, koje moZemo nabrojiti. Predmeti
a su samo predstavnici, figure. Dojke
- kaosisavaca, pla-
nesporazum,
kao karakteristidan element organizacije
centa na primjer predstavlja taj dio samog individua
-
koji on gubi pri rodenju, a koji moZe poslutiti za simbo-
liziSanje najdublje izgubljenog predmeta. Za sve ostale
predmete mogao bih navesti iste referencije.
Odnos subjekta prema polju Drugoga'je tu rasvijet-
ljen. Pogledajte Sto sam nacrtao na donjoj strani piode.
Evo obja5njenja.
2t0
"l
['g'e'tk{y'4 ((r:&f
$\tYt< *r(r" e--
U svijetu Real-Ich, Ja-a, spoznaje, sve moZe postojati
kao sada, ukljudiv5i i vas i svijest, a da za to ne postoji,
ma Sto god vi mislili, ni najmanji subjekt. Ako je su-
bjekt ono Sto vas udim, naime, subjekt odreden leiikom
i govorom, to znali da subjekt, in initio, podinje na
mjestu Drugoga, utoliko $to se tu pojavljuje prvi ozna-
Sto je-to ozn gjlElj? ja vam to vei dugo verglam, pa
ga ne brh ponovo morao artikulirati, gZgaitlglljg_ogg
5to pr-ctlstavlja subjekt, za koga? ne za iruei ,rbi"t r
vc! ttdrLrgos mstra"fie - ovo!-ffiFina
prcfpostavitc da u pustinji nadete plodu prekrivenu hi_
icroglifima. Vi ne sumnjate daiza toga stoji subjekt koji
ih .jc ispisao. Alj grnatl?ti da je svaki oznalitelj upueen
varnil, to ic grc$ka
.aztrmleti. Nrp.otiv, -iloEima
vi ih.,@iq. :4to
ito .stc sigurni cla se svaki od ovih oznaditelja odnosi na
sva.@.ga ed ostalih. A o tome je rije@a
p r'"nl r.ldJ! Dr,, e-qgu.
- OdiiitS lricryra l)rugornc ic uprarvo to Sto
za nas rzro-
krric pojavu onoga Sto prcdstavlja lamelu ne
rri ;rolaritct, oclnos mu$koga prema Zenskome, - veiseksual-
odnos
iivo11 srrb.ickta prema onome Sto gubi zbog toga 5to radi
lrrzrrurolirvunjl mora prolaziti kroz spolni ciklus.
'l'rrlio obi:rsrr.iavurn bitni afinitet
svakog nagona prema
porlrrri:.irr srrrrli, i tako iz-miruiern clva lica-nugJrru
lllfl(ltrir lio ji u,jcrlrro rrprisrrtn.irr.jc spolnost nesvjesnog- i
prttl:.lirvl jir rr :;vojo.i lrili srrrr.t.
Vi svr.jt.rlrro slrvin:ltc tll, ako saln vam govorio o ne-
:.v j.srrtrrrr hir, ()lt()I. it' sc z.tLvara i otvara, to je.zato
'
s oznaditeljemJ Subjekt,
2tt
 \ati, i cijelim popisom koji sam dao. To temeljito uklju-
duje aktivnost, pri demu dostiZem ono Sto je Freud sam
obrazloZio razlikujuii dva polja, nagonsko polje s jedne
bung. Nema dnr,ge. Samo je tu strane i narcistidko polje ljubavi s druge strane, isti-
stavljena na razini nesvjesnoga. duii da na razini ljubavi postoji uzajamnost izmedu vo-
Uostalom, odnos spolova je prepu5ten rizicima polja lieti i biti volien, a da se u drugoilrr polju radi o distoi
Drugoga. On je prepuSten obja5njenjirna koja se za nju aktivnosti durch seine eigene Triebe za subjekt. Shva-
daju. On je prepu5ten starici od koje to nije isprazna cate? U stvari, uodliivo .je cla dak u takozvanoj pasivnoi
bajka Dafnis udi Sto treba diniti da -bi se vodila ljubav. fazi izvr5avanje nagona, mazohistidkog na primjer, za-
-
htiicva cla sebi rnazolrist zada, ako smijem tako reii,
pasju bol.
ODGOVORI
29. svibnia 1964.
F. WAHL: * Pitanje se odnosi na gubitak koji doiir,-
Ijaua spolno biie, zaiim na artikulaciiu aktiunost-pastv-
ttost.

Vi zaista istidete iedan nedostatak mog izlaganja. La-

mela ima rub, ona sc umeie u erogenu zotttJ, tj. na jedan
od otvora tijela, utoliko Sto su ovi otvori cjelokupno
iskustvo nam to pokazuje -
yg7zni za otvaranjeqatva-
ranje zijeva nesvjesnoga. -
Enogene zone su vezane za nesvjesno, jer se tu razvija
prisutnost livoga biia. Mi smo otkrili da upravo organ
Iibida, lamela, vezuje za nesvjesno nagon zvani oralni,
analni, kojima ja pridodajem skopidki nagon i onaj koji
bi trebalo golovo nazvati zazivnim nagonom, koji, kao
Sto sam uzgred rekao niSta od onoga Sto kaiern nije
za Salu ima pr-ednost - da se ne moZe zatvoriti.
-
Sto se tide odnosa nagona prema aktivnosti-pasivnosti,
mislim da sam se dovoljno izjasnio rekavSi da je on
na razini nagona disto grarnatidki. On je potpora, umije-
ie koje Freud upotrebljava, da bismo mogli shvatiti od-
lazak i povratak nagonske kretnje. Ja sam u pet-Sest
navr-ala ckriao do toga da ga ne bismo mogli jednostavno
svcsti nlr rrza.iamnost. Danas sarn naveo vrlo jasno da
jc svirkrr otl tri \/rcn-lcna u, b, c, kojirna Freud obrazlahe
nitgon, r'rr2rro zlrrrriieniti formulom duti se vidjeti, slu-

212
 16

Subjekt i Drugi: Otudenje

SltotttcL dinamika.
Aphanisis.
PiaZeovslca gre|lca.
Vel.
Kesu ili livot!
ZaSto?

subjekta.
Na to se dogodilo, u doba za koje rrislim da je nadi
clcno, cla mi se predbaci kako sam, dineii to, i'stiduii
slrrrktultr, zaposl.avio clir-rarniku koja je tako prisutna
rr rra(errr islitrstvre Iak .ic rcdeno da ja zaobilazirn afir-
rrrilurro furi'r:lo rt I'r,o.iclovsko.j cloktrini, cla ie ova dina-
rnihu r.r s,vo.io.j lljti l<r't-rz tursliroz spolna.
Nitclarur sc clit vattr lclk mog 'serninara ove godine, a
lrl)r'av() kacl ic stigao do svog vrhunca pro5li put, poka-
zrr.jc tla .ic ova clinamika daleko od toga da gubi.

lri orri li.,,il, n,,proili put bili odsutni

l)orls.it'trirrrr, tlrr
z.turli clit siur ckrcluo l)osvL: n<;vi clement toj dinamici,
i.iilu iclno lrrinricrntr urshoro vicljeti.
Nrripli ir: surn istirkao razcliobu koju uspostavljam, da
hilr ,rr otlrrosrr n:r rrlaznl< nesvjesnog suprotstavio dva
p,l i;\, p,lir',,rrl'ii'lir,, i tx,li.' D;GG{ Drugi je mjesto

'Jr ({ f\uz*f / r Li"

r/t t, 1 t ' | )''
 gdie se postavlja lanac oznaditelia, koji upravlja svim
r r I i i J
-.
Sto-se ',
ott subjekta moZe uprisutnTti, to je polje tog Zivog
biia, gdje se subjekt ima pojaviti. A ja sam rekao
na strani tog Zivog bi(a, pozvanog na subjektivnost, odi--
/
tuje se bitno nagon.
Buduii da je s obzirom na bit nagona, svaki nagon dje-
lomidan nagon, ni jedan nagon ne predstavlja Sto
Freud u jednom dasu napominje, da bi se zapitao,- da li
ga ljubav ostvaruje totalitet Sexualstrebunga, seksaal-
-
ne tendencije, ukoliko bi se mogla shvatiti kao prezenti-
ranje funkcije Fortpt'LanTung, razmno1avanja, u psihiz-
mu, ako bi ona tu spadala.
Tko ne bi priznao tu funkciju na biolo5kom planu? Ja
tvrdim, prema Freudu, koji to na sve nadine potvrduje,
da ona kao takva nije zastupljena u psihizmu. U psihiz-
mu nema nidega preko dega bi se subjekt mogao posta-
viti kao biie mu5ko ili biie Zensko.
Subjekt u svom psihizmu postavlja samo ekvivalente
i aktivnost i pasivnost su daleko od toga da tu funkciiu
-iscrpno predstavljaju. Freud to postavlja dak ironidno,
; Ilmjcsto mitskog predstavljanja misterija ljubavi, anali-
nagla5avajuii da ovo predstavljanje nije ni tako obavez-
no, ni tako iscrpno durchgreifend und ausschliesslich
polaritet Zenskoga- i muikoga biia pred'stavljen je sa-
-mo polaritetom aktivnosti, koja je samo pasivnost prema
vani, gegen die iiusseren Reize.
Sama ova podjela tu sam zastao pro5li put dini
neophodnim ono Sto -je najprije osvijetljeno analitidkim -
iskustvom, da su putovi onoga Sto trebamo diniti kao
muSkarac ili kao Zena prepu5teni posve drami, scenariju,
koji pripada polju Drugoga Sto je upravo Edip.
-
ProSli sam put to naglasio, rekavSi vam, da ono Sto
treba diniti kao muikarac ili kao Zena, ljudsko biie uvi-
jek udi u potpunosti od Drugoga. Podsjetio sam vas na
slarit'rr iz. pride o Dafnisu i Kloe, baike koja nam poka-
zrric, <lrr postoji krajnie polje, polje spolnog izvrSenja,
di.je prrlovr', na kraju, nevinaSce ne poznaje.
Du .jc t() n:rll()n, d.ielomidni nagon, koji ih usmjeruje,
da .lc jt.tlirro rljt'krrnid'ni nagon taj koji u psihizmu zastu-
2t8
pa posljedice spolnosti, znak je da se spolnost u psihiz-
mu predstavlja odnosom subjekta koji se izvodi iz druge
stvari, a ne iz same spolnosti. Spolnost se uspostavlja u
poliu subjekta putem koji pripada manjku.
Tu se prekrivaju-dva*r j&a. J
njeg nedostatka o
nja-suqXffid-u svoje pravo biie u odnosu prema Dtrrgo-
uslijed dinjenice da subiekt,zardsi-o&-oznaditelja
i da ozffiolju
je Drugoga. Ovaj manjak
preuzima dr,rgt manjak, koji je stvakfianjak i prethodi
nadolasku iivog bi6a, tj. spolnom razmnoLavanju. Stvar-
ni manjak je ono Sto Zivo biie gubi kao Zivo, razmnoia-
vajuii se spolnim putem. Taj manjak je stvarni jer se
odnosi na ne5to stvarno, a sastoji se u tome da Zivo biie,
buduii da je spolni subjekt, potpada pod individualnu
smrt.
P<lsJglpilk dopunjavania tog rnanjka na- slikaJ[Fisto-
[ansr-n4 na patetidan i varljiv nadin, obrazlaluii da ii-
vo bide u ljubavi traii drugo, svoju spolnu polovicu.
lii'ko isktrstvo uzima subjekt, ne kao spolnu dopunu,
veC huo rlio koji jc zauvijck izgubljen, a uspostavljen je
r{irr.jcrrit'otrr tlu .ir: orr sarno spolno Zivo biie i da vi$e nije
lrt'sttrt ltro.
()lrrrl:r, vi slrvlrtiult: -- i'r. istog razloga $to .ic putcm var-
l<t: s1>olrro livo bitic navctlcno na sv<tjc spolno ostvaren,je
-- n:rlr,()n, cl.icl<.rrnidni nagon je u potpunosti nagon smrti,
i rr sclri salnoul prcclstavlja dio smrti u spolnom Zivom
lrir'rr.
'l';rk,r, plliost'r'i rrroZrl:r prvi prrt u povi.iesti mitu koji
tliivlr llrlio vt'lik rr1',lt'rl,:t Potlsictio snm da ga Platon pri-
pisrr;t'Arisloltrrrrr, lil:iiun llroili ptrt urtr.jcsto njega uzeo
rrril, rll lrilr ot.jcklvio tlio koji ncclostaje, a nazvao sam ga
rrrilorrr o larrrcli.
()rr it'vrr):rn.it:r nc oznadava libido kao polje sila, vei
kit,t ,t1 1';,11.
rr f rl,r,l,, jr. lrit:rrr ()r'l',;ut za shvaianje prirode nagona.
\
219
 POLJE DRUGOGA
I POVRATAK PRIJENOSU
 To je irealan nl Irealan nije imaginaran. Ireelqo se
od r*je@kojinamiz-
mide i upravo to uvjetuje da njegovo predstavljanje bude
mitsko, kao Sto smo i udinili. Ali, to Sto je irealan, ne
spredava jedan organ da se otielovi.
PruZam vam odmah materijalizaciju. Jedan od najsta-
rijih oblika da se ovaj irealni organ otjelovi u tijelu jest
tetoviranje, brazgotinanje. Urez ima funkciju biia nami-
i
,{
jenjenog Drugome da u njemu smjesti subjekt oznadu-
juii njegovo mjesto u polju grupnih odnosd izmedu sva-
koga i svih ostalih. A istovremeno on odito ima erotsku
funkciju koju su osjetili svi oni koji su se pribliiili re-
alnosti.
Pokazao sam jo5 da , je u temeljnom odnosu nagona
bijna kretnja koj ts-
udalii od
smislu onaj koii_*u krafkqlx*Jpoju-tr.leyrije od svakog
dt{tgqg.-urpjjgy+ svonr potezir spajaiuii n-a]du6ljc sno
iu funkciju "
strbjekta sa svojim_ pos.tgjanjem Zelje. Po-
vrata-lt nagona je tu posve drugadija stvar od varijacije
aTnbivalencije, zbog koje prelazi predmet iz polja mrZnje
u polje ljubavi, i obratno, prema torne da li on koristi
ili ne koristi dobrobit subjekta. Ne postaje se mazohist
zato ito predmet nije dobar svom cilju. Nije mala Freu-
dova bolesnica, zvana homoseksualka, postala homosek-
sualka zato Sto.iu je otac razolarao ona je mogla imati
-
litrbavnika. Svaki put kad smo u clijalektici rtagona, za-
povijeda druga stvarr. Dijalektika nagona se razlikuje te-
meljito od onoga Sto pripada redu ljubavi kao ono Sto
pripada dobru subjekta.
Zato danas ielim naglasiti operacije ostvarenja sub-
lekta u njegovoj oznaditeljskoj zavisnosti jILSie.EIL*
l)r'rr1J.glr.
(--
----
---
220
2
Sve izran.ja iz strukture oznaditelja. 'Ova se struktura
zasni ao funkcijom ure-
za, a koja se sada u toku mojega izlaganja obrazlaZe kao
topolo5ka funkcij a ruba.
Odnos subjekta prena Drugomc r,r potpunosti nasta,je
rr proCeiu zijeva. Bez toga bi sve moglo biti tu. Odnosi
izmedu biia u realnome, pa svc do vas i uklj;urdujuii vas,
ovclje, mogli bi nastati u terminima obrnuto uzajamnih
oclnosA. Na tome se trudi psihologija i cijeli jedan smjer
sociologije, a ona rnoZe i uspjeti kad se radi o Zivotinj-
slroj domeni, jer zapljena imaginarnog dostaje za moti'
viranje svih vrsta pona5anja Zivih biia. Psihoanaliza nas
poclsjcia cla liudska psihologija pripada clrugoj di-
rrrcrrziji.
l)l bi sc ova dimcnziia odrlala dovoljna bi bila filozo-
Ii.ia, ali ona se pokzrzala nedostatnom, jer nema zadovo-
I javir.ir-ric definicije nesvjesnoga. Psihoanaliza nas, dakle,
pocls.jcia, cla se dinjenice ljudske psihologije ne bi mogle
shvaliti tr oclsutnosti I'r"rnkciie subiekta, definirane kao
rrt'i r ur li ozrrai:ilcl ia.
()r,tlit' lrt'ba ob.ilrstrili proccsc kiro kruZnice koje idu
orl srrlrlt.'kla clo l)rrtgt)[,.ir --- ocl sr.rbjcltta prizvanog k Dru-
,',()nr(', tlo srrlrie klrr lio.j i .ir: ttglcclao scbc liitho sc pojav-
lirr jt' nrr poljrr I)r'r"rgoga, I)t'r.t11oga ko.jc sc tu vraia. ,Ovai
jt' lrrrrt'cs klultti, ali po svo.ioj plirodi ic bcz uzajamnosti. ,
Zrrlo ilo.jt' lirtrZrri, on .jc disimctririan.
MoZclc osit'liti, rla vas dzrnas ponovo vodim na po-
rlr rr, ;t' loliiltt' t'i jrr vrrrrr bilrrtr vitinost lclim istaknuti.
Svirlr;r rlvo,,rrri,,lcrrosl zn:rlirr pr<tit.l'.r't,i otttclit Sto on pred-
',1;rvlj;r rtt':.1, r;r ttckop,,:t.'l'o ttt'llio ttto/.c ltiti mntlgo stvari,
lu trtuTt' lrilr t ijt'li :.r,r'rrrir'. rtlolilio ilo Itits. ltdc dar u njemu
l'ttturrltlrlttttltt'ij:rli:rrlrrt.1,'lrlivcrrrr..lpi.jc.@
r ',t. .,krrpl jirirr zir;rliirvh rrlolilio ito oni predstavljaju ne5to, --
rrrrrl' hlll uTcl-let rrt'lko. Ono Sto treba naglasiti k
t, r (, I v |,, r',, I . ( l ('\ i;n rFtTdil!--r-Y,i674
r r j I i
;
,r, l,r,lr,r1,r,,zr'rilil,'li)
^r i\u'h
N\''
, r{t-,*r
),. 22t
' l'tit '/
\ ,l\,

Buduii da nastaje na polju Drugoga, oz@j
i"j Aii, on funkcioni-
ra ffi
ry
svodi subiekt na to da bude
s u*o or r,u Eite!(7p etrif icf, a; u C i @;
e@, d?_gg"ql', _ht_:-Lb_l"ktJ" j"
upravo vremenski nagon, gdje se uspostavlja ono Sto je
karakteristika podetka nesvjesnoga hao takvog - za'
tvaranje.
Jedan analitidar je to osjetio na drugoj razini i poku-
Eao izraziti izrazom koji je bio nov i nije nikad otada bio
kori5ten na polju analize aphanisis, nestanak. Jones,
koji ga je izmislio, uzeo ga- je kao ne5to prilidno apsurd-
no, strah od nestajan ja ielje. Dakle, aphanisis treba po-
staviti radikalnije na razinu gdje se subjekt odituie tftoj
kretnji nestanka, koji sam okvalificirao kao smrtonosni.
Ovu.sam kretnju jo5 nazvao fading subjekta.
Zas da osjetite tr
kojoj je mjeri rnoguie naii se u konkretnom isliustvu i
dak promatranju, pod uvjetom da niime upravlja ovaj
resor i odstrani njegova zasljepljenja. Pokazat iu vam
to na primjeru.
PiaZeovska gre5ka za one koji vjeruju da je to neo-
r .-_-----;-- -
logizarr5 nagla5avam da se radi o gospodinu Piagetu
je gre5ka koja leZi u pojmu onoga Sto nazivamo egocen- - Ir.lr.r 1,,,tlrt1rr r1t.lr .virrr rrlrlirrr ;.,ptlt.;rtr k6ii1r sc sluzinr
triini govor djeteta, koji je definiran kao stadij u kojem
bi nedostajalo ono Sto ova alpska psihologija naziva
uzajamno5iu. Uzajamnost je daleko od horizonta onoger
Sto nas treba upravljati u tom dasu, a pojam egocentrii-
nog govora je proturjednost. Dijete u tom duvenom go-
voru, koji se moZe snimiti magnetofonorn, ne govori za
rsebe, kao Sto se kaZe. Nesumnjivo, ono se ne obraia dru-
gome, ako ovdje upotp$mo teoretsku pod.jelu koja se
izvocli iz funkcijci idi jl. Ali, potrebno je da tr-r ima i
clrullih vrijerne'njihove prisutnosti djeca ie
posvc prt'rllti malim igrama, kakve im se zadaiu u nekim
mctorllrrrur zvurrirn aktivni odgoj, onda oni govore oni
-
sc nc olrr':rt';rjrr lrlrne i tome, oni govore, ako rni dopu-
222
-\
itrrlr: r'iicr":,pranlo kulisi. Taj egocentridni govor, to je
lko itrttt rtii ttelcu tuie!
'l'rr r'r'rrto, clalilc, naiii na konstituciju subjekta na po-
o rn l.irr l)r'rr1,,o1,,ir, kitkvu vam pokazuje ova mala strelica na
plor'i. Ako 114 shvatimo u njegovu nastajanju u polju Dru-
go1,,:r, l<rrnrlitcristika subjekta nesvjesnog jest da se nalazi,
porl ozrradilcljcm koii razviia svoje ntreZe, svoje lance i
:;voirt povi.icsl, ttlt ttt'tltlt'c:clcttorn mjcstu.
Vii,c' orl it'rlrroli t'lt'tltcttllt slla, g()tov<-r svi, mogu biti
l(!i.l\it ilit krrj()j t.t.rrr(} 1lir llrzlii:ito srrl.icstiti tt intcrprcta-
t iii. h;rrl trti:'littt.r <1il 11lt tttolct.tro travcsti da izrazi $to
iclirrro, lrl ztt:rii tlrt ttisttttt rtiStit shvatili - treba reii da
:,r' p',ilrtxur;rlilit'ltr i Itc izt'nZavaju baS clobro. Interpreta-
t ri,;r r;r' ttt' trtoit: savi.iirti u svim pravcitrra. Ona oznadaval
:,;un(| 1r'rl.rrr sliit'rl oz.naditcljn. Ali sr-rbjckt cloista moZe'
r;rrrzirrrirli r:rzliiillt tltir:sta, prcrrril totnc da li se stavlia'
por l ov;r j ili on:r l orl ovih oznaditelja.
s:rrl;r rlolrrzittt clo clvije operacije koje namjeravam
olrnrz.loiili rlltrrrrs rt rlclnosu subjekta prema Drugome'
3
Itr,rr r',. r rrl,.r, I' tttzlti lrlttt ('s, (xlllos lro.ii ic u pitanju,
lr,r..rll,r,rilttrtittt trl)t;r\() tl sv()lll lltlrltt.icr' jc trcophgdanza
rrl, l;rr, ir';rrri| tt tt,'lii (}tl llotovilr pl't-riz-voda ovc dijalektike'
N, rrr,)l,.lt( (' i(' n(' rrli, llrriiti 1llr, tra lrrimj-gll!-sam fanta'
.,irr ,,,','t' O :r [s',r,r,'.'rl,i;CiJc,;nt,;1. nemoW--
r=, 1, ,,,' ,rlrljrr,'ili 1';r tt 'v:ri r:rtlikltlrri i'vor, gdjc se spajaju
r,rlrl;, r' i tt.r1',rrr, r \',r (),/lr,r('t',t $ o 1'l [s prccrla]1%-ijg
l', ltl,,' lll, .t ltr,1l Irt"tt,', trt,'6lt rrau.vlli lu'ili'
l)rltrrrrl ',i .\'r,1' ttt;,1,,11 t,,tttlrll.'l'rl ic t'ltb, r'ub koji funk'
r iornr;r l).\'r,lilt, r .j,' .'rrrrlrtlit'li lilr vcktor.'skim trentiere'
se nlr'nr, lu rr tt,r',t'ttt prirrtit'r'tt tt srrtjcru obrnutom od ka'
;,rl1l,r rr:r ',.tltt ;r ltt ir' t'azlogit cla u na5im pismirrnfl
r tl,rlt ,lrg,'r',r tt;ltl,"'tto.
223

Patnjal to su potpore za va$e misli, koje ne idu bez smi-
calica, ali nema topologije koja ne bi zahtijevala da bu-
je
de poduprta nekom smicalicom,
- to upravo
rezultat
dinjenice, da subjekt zavisi od oznaditelja, drugadije re'
ieno, od izvjesne nemoii va5e misli.
Recimo to, da je rnalo v donje polovice romba vel,
uspostavljen prvom operacijom, na kojoj bih se nadas
zadrtao.
A 'l'rr r,r'l, koji je dobro prikazati da bismo ga razlikovali
V rlvijt' rrpolr-cbe. Uz minimalnu logidku naobrazbu Pozna-
MoZda ie vam se, uostalom, udiniti da su to prilidno
glupe stvari. Ali, logika je to uvijek ponalo. Ako ne do-
premo clo kori.jena lucl<astosti, zerpadamo neizbjeZno u
bezumlje, za Sto ic lako clati prirnjere, kakve su, na prim-
jer, toboZnje antinomije razuma, kao katalog svih kata-
loga koji ne sadrZavaju sebe, i dolazimo do iorsokaka,
koji logidarima zadajll, ne znam zaito, glavobolje. Rje5e-
nje ie uostalom vrlo jednostavno, zap\-avo oznaditelj koii
se oznadava, odito nije isti oznaditelj kao onaj kojim oz-
nadavamo drugi oznaditelj. Riiet zastariela, utollko Sto
mole znatiti da je rije( zastarjcla i'sama zastdriela tijet,
nije ista rijed s jedne i s druge strane. Ovo bi nas treba-
lo ohrabriti, da iznesemo taj vel, kojisam spomenuo.
Rijed je o vel iz prve bitne operacije u kojoj se ute-
meljuje subjekt. Nije izli5no to ovdje tazloiiti pred 5i'
rokorn publikom, jer se radi ni5ta manje nego o onoj
opcraci.ii, koju moZemo nazvati otudafiem.
'l'o oluclcr.r.ic, bolc moj, prilidno je u opticaju u
tloblr. Slo ,lotl ttirrili, svltl<iur srrro danom malo otudeniji,
bilo to rt t'l<r,ttotttit i, politici, psilttrpatologiji, estetici i
luko rt'rlotrr. Mozrl;r rrt'lri bilo loic viclicti u demu je ko-
li jcrr ic' Io1'. i ttvcrroI' oI rttlr.'tt ilr.
224
l)ir li to zrrati, a diji sam izgleda pobornik, da je sub-
ickl osrrtlt'rr cla vidi svoje pojavljivanje in initio samo u
poljrr l)r'rr1rotrq:r? To bi moglo biti tako. Ali, nikako ni-
h:rh' rrikirko.
-
olrrrlt'rric sc sastoji u ovome vel,koje ako rijed oser-
rl,'tt irt' it.at.iva va5e primjedbe, uzimam je- osuduje sub-
-
it'kl cll sc pojavi samo u toj razdiobi koju, dini mi se,
rlovolirro obrazlaiem, ako kaZem da, ako se on pojav-
lirr jc s ietlnc strane kao smisao prroizveden oznaditeljem,
,, rllrrl',1' sc: slranc pojavljuje kao aphanisis.
it:
rrrl rllrrgilr upotreba vel, od drugih upotreba i/d. Postoje
t(r vrurr ic rla postoji iskljmdivi rtel
nro rrlto itlcrn amo, ne idem tamo -
idem ili amo, ili ta-
treba izabrati.
- na jednu stra-
lrrr,.trr ji i tlrrrgi nad,in upotrebe ttel idem
rrrr ili rirr tlrtrl4tt stl'anu, baS me briga, - svejedno mi je.
'1, .,n tlvir yr'l ko.ia nisu jednaka. Pa, postoji i treie, a da
vir', n(' lrilr zllrrrrio, r'cii iu vam odmah demu on sluZi.
\rrrrlrolii'k:r loliika, vllo kot-isna jer je osvijetlila osjet-
l;tv,r porlrrrf it', ttitrtt*ilrt ttas .lcr raz.likovati domet ove ope-
r.r( il(' liolr rurrivirtttrr ttrri|lttt.icltt. Govoreii kao 5to se
prr rvlr I k,r,l
',r' r rrrli o :,kttprlvitttrr, .ietltrir .ic stvar zbrojiti
rl-t'llr rlrlr hr', it rlt tt11rt tlrrit lli ilr. Ako tl l()lIl, lijcvom,
Lrrrllr inlt pr'l prc'rltut'ltr, i itko rt clt'ttgottt irrtlr io$ pct --
,rh,r ilr ulrrojtttrr itrrir ilt tlt'st'1. Ali, irrr:r ilr lio.ii pripadaju
,,l,lrr! kr rrllrvitrr;r. Ako poslo.i., tlv:r takva ko.ii pripadaju
,,lrirrr hr rp(,\,rnn, tttrilrtrr.ic rtt:ttc biti u udvostruienju nji-
Ir,,r'ir lrroirr, lr rrrriii r'r' lrili ositttr plccltlctel' Izvinjavam
',r'rrk' rr\, p'rl', 1r','rrttlr' izlilt'rl:r rrrtrlo cl ici'ic, ali to dinim
,l,r lrilr rruu lrrtt,lln polrtttt, rl;t ..,t'ovlt.i ll'/ lio.i i pokr-r$ava.m
,,lrr ;r;lniil i, IurlttPil r r..tltto lof i1"lr1t,, ollliliorlt r.rnijc.
I r'l ulrrrlrrr;rr rlt'l ittitrttt.itr izlrotottt, di.ie clsobine zavise
na5e
,,,1 t,,1,,1 trrr:r li rr rrniji ttcki clclttcnat, koji pridonosi dau
lril,r h,r jr'rrr rrlror.rr orr itttit kiro posljedicu neko ni iedno,
,ti tl. ,tt,., lrlrilr 1t' :;iuil(, u sltoznaji ielimO li Saduvati je-
,l,rrr r,,l ,l;1i'l,vrr, rl,,k rlrrrlli tt svitkom sludaju nestaje.
225
 Ilustrirajmo to onim Sto nas zanima, biiem subjekta,
onoga subjekta koji je tu pod smislom. Izabrali srno biie,
subjekt neqlaje, izmide rram, zapada u nesmisao iza-
-
biremo smisao, a smisao opstaje samo krnjen za taj dio
nesmisla, koji je, pravo redeno, ono Sto u ostvarenju sub-
jekta tvori nesvjesno. Dr-ugim rijedima, u samoj je naravi
takvog smisla, kakav se pojavljuje u polju Drugoga, da
u velikom dijelu svoga polja bude zasjenjen nestankom
bida, koji je induciran samo funkcijom oznaditelja.
\\
\\
\I
Otudenie j l
To, kazao sam vam, ima direktnu implikaciju koja je
i previ$e neprimijeiena kad vam budem rekao, vidjet
i iete da je -
to odigledno, samo je to odiglednost koja se
' ne vidi. Otuclenje ima za posljedicu to da interpretacija
nema svoj zadnji resor u tome da nam pnrta znadenje
puta kojim vodi ono psihidko, koje je pred nama. Taj do-
ma5aj je samo preludij. Interpretacija ne cilja toliko na
smisao, koliko na to da sved€ oznaditelje u njihov nesmi-
sao, da bismo mogli izna(i odrednice cjelokupnog pona-
Sanja subjekta.
Molim vas da se sjetite onog Sto je moj udenik Leclaire
na kongresu u Bonnevalu naveo u prilog primjeni rnojih
teza. Vidjet iete da je u svom zahvatu odvojio niz s jed-
norogom, ne kao Sto se rnislilo u diskusiji, u njegovoj
znalcn"iskoi zavisnosti, ved upravo u njegovu nesvedivom
i br:srrr isl('r ron r kamk teru |anca oznad,itelj a.
Ali, rrcdcruo govoriti previ5e o vaZnosti ovoga Sto sam
navco. ()vo otutlu jute ili nije samo proizvoljan izum i,
226
kao Sto sc kaZe, duhovno vielenje. Ono je u jeziku. Ovo f/i
postoji. Toliko je prisutno u jeziku, da bi ga i u lingvi-
slici trcbalo razlikovati. Navest iu vam odmah primjer..
Kcsu ili Livot!Ako izaberem kesu gubim oboje. Ako iza-
' lrt:n:rrr liv<lt, imam iivot bez kese, naime okrnjen Zivot.
' Virlinr rla ste me dovoljno shvatili.
Korl I legcla sam na5ao legitimnu potvrdu za ovaj naziv
otrrrhr.juCi r,,cl. O dcrnu ie rijed kod njega? ukratko,
- dovjek
r':rtli sc o rr:rsl:rrrkn prvog otuclcnja, onoga u kojem
knril rtn put nrpstv'.t. Sl<tboda ili Iivot! Ako on izabere
..,lolrotlrr, lrop! llrrlri otllnirh oboje, iivot,
orluzt l;r rrru .ic slollotl:.t r.r iiv<-rtu. - ako izabere
'l
rr lil()r:t l)()sl().iirli rrcilo poscbno. To nesto posebno
lir,r\'irl {'('tn{r .,,,,r, lttttttst!i lttlttttr.'l'<l jc onai faktor koji je
pri.;rrlrrir u rrt'kirrr rirrtliolr:urr;r, ko.ic nam ta igra oznadi-
Irllrr poliarrrrjr:, hoirr rrckurl viclilno kako so ocligrava rr
',;rnrrri :,ril i,lvvl;r lo rrrtzivrrrtto kt'ortr<-rsotrtitttA, a do-
l',r,l,r :.r' rla rrirt'ilrr n.iirrrl llosl.o.ii -icrl:rn k<lji ima smrtonos-
rrrr lrrrrlrt iju. N:rtti t{trlrr<) potvt'du u rn:.rlo trcobidnom iskazu,
rp1,,,1 lr'r'i rr jr'rlrro orl ovilr Jroljl samo smrt.
l.,i:r lrrirrr jr'r , .,loltorltr ili. :;utrl! Iludr-rCi da tu u iglu
ttltt,'i ',,ttr i p1r',ljt'rlir;r jr' prlrrt'ilrt ltrz.lit':il.it stfr"rktura. TU
rrri rr,rlr;r :,lrrr:rl;! ,i.l;r1r. r,lr,rit.. Skrlr<ltl:r ic:, znertc konadno,
li;r,r rrf i ( uv{'n;r r;lolr,rrl:t lltcl;r, ztr lio.irr sc izgleda borila
Ir:urr rr',li;r icv,,lrrr ii:r lo islo l:rko lnclZc biti sloboda da
'.,'r tlittt'otl !'l.rtli, i:rk jt: svc h torpe vOdilO tOkOm Cije-
1.1, r lr'1,r'l rr;rr".lu1i :llol itrlrr, zitto ic trebalo revidirati neka
rr;ir'r.l,i Vi iz:ilriictt' slob<Nlu, pu dobro! to je sloboda da
!r!rrri ti f rrrlrr;r ',tv;rr. potl rrv.jt"tima tt kojima vam se kaie
2?,7
sloboda ili smrt!, seim dokaz slobode, koji moZete imati,
jest da izaberete,smrt, jer time iete dokazati da imate
slobodu.izbora.
U ovom dasu koj'i je uostalom'i hegelovski, jer to je
ono 5to ,se naziva Teror, ova posve,razlidita podjela od-
redena je da vam pruZi uvid u ono Sto.je u ovom polju
bitno u otuduiuiem vel, smrtonosni f,aktor
4 srrrrrc strukture oznaditelja, leZiSte je onoga Sto sam u
Drugu operaciju mogu samo navesti s obzirom na kasni
sat. Ona zavriava kruZnost odnosa prema Drugome-ali
'---y-*8-
se prr tome poKazuJe Drtno lzvrJanJe.
Dok se prvo razdoblje temelji na podstrukturi unije,
drugo se temelji na podstrukturi koju nazivamo presjek
ili produkt. Ona se postavlja upravo u taj isti polumje-
sec, gdje iete ponovo naidi na oblik zijeva, ruba.
---
Presjek dvaju skupova se sastoji od elemenata koji
pripadaju obima skupovima. Tu ie se odvijati druga ope-
racija, isto tako bitna za definiranje, jer ie tu izbiti polje
prijenosa. Ja iu je nazvati, upotrebljujuii svoj drugi no-
viizraz, razdvajanje.
Separare, razdvojiti preii iu odmah na dvosmisle-
nost se parare, se parer, - i svako znadenje koje ima u
francuskom, i odijevati se, i braniti se, i snabdjeti se po-
trebnim da se bude na oprezu, poii iu i dalje, na Sto
me ovlaSiuju latinisti, do se parere, do nastati, roditi se,
o demu se radi u ovoj prilici. Kako se subjekt na ovoj
razini moZe smoii, opskrbiti? (procurer) u tome je po-
rijeklo rijedi, koja u latinskorn eznalava - radanje. Ona
je pravna, kao uostalom, zanimljiva stvar, u indoevrop-
skom sve rijedi koje oznadavaju donijeti na svijet.I sama
ri,iet, parturition potjede od rijedi koja u svom korijenu
znadi pribaviti muiu dijete, pravnu, i recimo i to, dru-
ilvt'rru opcraciju.
Irlrrrii t'rr vam put poku5ati pokazati kako se poput funk-
cije otrrtlrriu(cgvel, tako razlidite od do sada definiranih
228
<rslarlilr vcl, rnole primijeniti pojam presjeka. Vidjet ie-
rno hako sc on pojavljuje iz prekrivanja dvaju manjaka.
.lcrLrrr rrranjak subjekt sreie u Drugome, u samom
prizivarr.jtr kclje mi.r upuiuje Drugi svojim diskursom.
tl plchiclima diskursa Drugoga, pojavljuje se u iskustvu
tljelcta neSto 5to 'se tu moZe korjenito obiljeiliti on
trti lcai.e to, ali |to on hoie? -
U tom intervalu koji presijeca oznaditelje, koji je dio
rl rtrgim registrima svog izlaganja nazvao metonimijorn.
'l'u lrrrzi, tu klizi, tu izmide, poput lasice, ono Sto naziva-
ruo lcljom. Subjekt spoznaje Zelju Drugoga u onome Sto
sc nc uklapa, u manjku diskursa Drugoga, a svi djetetovi
:.tt.ilo? rnanie svjedode o pohlepi za razlogom stvari nego
f i sto stvnrrir.iu isku5enje za odrasle; jedno zaito mi ti to
1,,ovto1i.i.t rrvi.ick nanovo izvire iz svog temelja, koji je
zr rp',or rc t ka lcl.ic odraslog.
otlp.ovararjuii na ovaj zahvat, subjekt poput Grebouil-
It'rr rlonosi odgovor prethodnom manjku, o s_v,gm vlasti-
t()nr rl('stilnliu, ko.li tu postavlja na todku manjka u Dru-
t',()nr(.. l'r'vi pre:tlntct ko.ji on nudi toj roditeljskoj Zelji,
r iii lr. lrrctlrrrul rrt.pozrurt, .icst njegov vlastiti gubitak
-
IIt', ,' lt tn., (,n i.'.ytltili,, lilrrllzarn njegove smrti, nestan-
l';r, grr vi jr' prcrlrnt'l koii srrlrickl lrerba trvcsti u igru u toj
,lr;,rlt'htiti, iorr lirr tloisl:r rrvorli .-- z.ntrln() to z.bog tisuiu
r.irr jt'rrit'r, 1xr i surrxr rrrcrrtalnil irrrorcksi.ia. Znamo i da
lrrrrl:rz;urr rrit'1r.ovc: srrtrti opd:cnito pokrcic dijete u njego'
lun r )(ln{r:,ilrrrr I jrrlxrvi prcura rcclitcljima.
It'rl;rrr rrr;rrr jirk pn'liriva dnrgi. Tada dijalektika pred-
rrr,'t,r i.ljt', rliirrlcktihrr rr koioi sc Zclia subjekta prikla-
rr1.r z, l;r llrrr1,.1':r vt'trslun varrr clitvtto rekao da je to
i',t,r t;r rlr j:rlt'Llil,;r prol:rzi l<rrrz. rrcilo, Sto nije direktno
,,, l1',rr {rt('nl. lo jr. rrrlrlr.j:rli pr'oizveclctr prethodnim raZ-
rl,,l'li1'111 I'ojt':,lrrzi rlir orlllovori manjku izazvanom slje-
,1,, irrr r :rzrl,lrlit'tn.
I'J.rrl.rnr ..t' rl;r s:rrrr <iovol.irro naglasio ta dva elementa
l,,,prrr,r '..rrrr .l,rrr:r:, prislrrlrio rr novoj i temeljnoj logidkoj
rr(' !!/;r irrrnrro:,1 i izvi'ianje u povratku.
 ODGOVORI
17
J.-A. MILLER: Zar ipalc ne ielite polcazati da se
-
"otudenie subiekta, koie ie definirano time da ie
rodeno
.u jecln'om poliu, ttspostavlieno tim poliem, i podred'eno,
tom polju koie mu ie vanisko, radikalno tazlikuie od
Snbjekt i Drugi (II): Apbanasis
.otudinia samosviiesti? Illcratko, treba li to ortako shva'
titi Lacan protiv Hegeia?
- Pitanje o V orst ellungsrepriisent anz.
Sloboda.
Vrlo je dobro Sto mi to govorite, to je upravo suprot- Pr eds t avl i anj e i he gelovs ki mannc.
no od onoga Sto mi je rekao Green - on se pribliZio ste- Descartesova ielia.
Zuii mi toktt, bar moralno, i rekao mi - Smrt struktu' Skepticizam, iatiesnost i subiekt
raliunu, vi ste Hegelov sfre. Ne slaZem se. Mislim da ste za koji se pretPostavlia da zna.
rekavSi Lacan protiv Hegela, vi bliZe istini, iako se, na- MaIa slova.
V rij ednost pavlovslco g iskustva.
ravno, uopie ne radi o filozofskoj debati.
lr.:rtl srrnr vam na podetku na5ih susreta rekao 4Jo W*t
- fl---r
Dr GREEN: Sinovi ubiiaiu oieve!
- l rr,tiittt,ll!-!!Iu.i*"*islio sam pritom da se ru*d6"
\ u Freudovu poliu i skupliati gnajts.-c€-1aln9 mg-
27. svibnja 1964. "a1,'ii'ii
I. ned'i.
lrikr lu i trcbalo ga je samo pokupiti. Sjeiam se iznenade-
rrj:r rrckilr,.icdnog clana, koji su bili na istom tragu kao
r i;r. k;rrl srr virlicli *lo sc mole napraviti od einziger Zug,
1t'rlrrr, ;rt i ;rrllt'2.
l);r,r,,r., lrilr v;urr lrlio ukuzoli nrt vltZttost, vci naznadenu
p!or.lr llul rl rrrojoi sltt:rrti, ()rl()JIrt ito Iircttcl nazivlt na ra-
z i i rr rl ish iyi r irr V t t t t I I t t t 1is t't' 1t rii st' t t t tttt7,.
rr 1
r r .s t

l',,i ir'llrnrl; .,;rrlr ii orru vr':;l ptlkotil'tc, ko.ia navodi nje-

rl;rr'l.r ;.'rrli ,l;r ',1;rvlj;r tt.',,11t'ttvtlltltc .s-ovc, k<lii sc ne mo-
tiu l!r i(l{,tl;rlr rr,r rrr!n(,i rlt'klirrlrt:i.j i oclrcdnica, ali koji su
urr ptil r llrru r.r povt'zivlrtt.ic sloZcnih rijedi. Postoje, dakle,
,lvrlr' riict i 1i111 slr'llttrrg, Ilcpriiscntanz.
(,i,r,r,rr{r ,.;ulr v;rrrr prosli put o obliku otudenja, koji
' :rnr !iir',lr ir;ro ponr{rr1u viic primjera, i za koji sam vam
r, 1.,,', r I,r'.r' I i'r(' :r r'l i k r rl ir"irti u icdnom vel vrlo neobidne
r

23t
prirode. Mogli bismo ga danas poku5ati obrazloiiti na ne-
ki drugi nadin. Na primjer nema nedega ... bez ne-
-
deg drugog. Dijalektika roba je odita, nema slobode bez
fivota, ali za njega neie biti ni Zivota sa slobodom. Od
jednog do drugog postoji nuZan uvjet. Taj nuZni uvjet
postaje upravo dovoljan razlog, koji uvjetuje gubitak
prwotnog zahtjeva.
MoZda je tu neSto do dega dolaze oni koji me slijede.
Nema nadina da me se prati, a da se ne prode kroz moje
oznaditelje, ali prolaZenje kroz moje oznaditelje obuhva-
ca taj osjeiaj otudenja, koji ih potide, prema Freudovoj
formuli, na traZenje male razlike. Na nesreiu, zbog te
male iazlike gube dohvat pravca koji sam im naznadio.
Tako broZe moj, nisam ja tako osjetljiv dopuStam
svakom -
- da slijedi svoj put u smjeru koji pokazujem
-
bio bih se rado li5io isticanja onoga Sto mi je izgledalo
vaLno ra5distiti u prvom prijevodu koji sam dao.za
V ors tellungsrcpriisett tanz.
Istaknuo sam da je kod Freuda nagla$eno to, Sto po-
tiskivanje prenosi na ne$to Sto pripada redu predstavlja-
nja, koji on naziva V orstellungsrepriisentanz.
!:@inaiznioo:nr*oPask{ri**to*
-b
o n adi n di t an j a onog_1 i! g*f'geq{ prie_ .1l-g 4 n?-s loyorn
c i
.i
vffig@ElanatrToji slijedi iza dlanka o nesvjesnom
u ffikstova sakupljenih kao metapsiholo5kih
gla5avao sam dinjenicu da Freud potcrtava da afekt - nije
potisnut. Afekt a v,idjet iemo Sto on znadi u na5oj teo-
riji se Seta -dr-ugdje, tamo gdje moie. Bit
- -ij-_uvijek
dostaprof esorapsihologjjg_.keii_.9p.qhf a"l_o_"Zj-ti,p"?*c5-egg"-
kakmafiekt*im*-srniszi6" uprav g-tamo ..S_fi e..Jlie--nrje.,na
ie ispraviti prijevod koji sam dao. Vorstellungsrepriisen-
tanz ie predstavnift, koji je predstauni, reprdsentatif.
To nije ne5to posebno. Ali, u jednoj knjiZici o psihoso-
matici nalazi se ditava argumentacija o toboZnjem ne-
poznanju nedega o nedemu koje treba nazvati mojom
teoriiom Lelje, i pornoiu male biljeSke koja se odnosi
na to nedostiZno poglavlje uzeto iz teksta, koji su do-
nijela moja dva udenika, nagla5ava se da, ako me slijede,
oni od Zelje dine predstavnog predstavnika potrebe. Ne
raspravljam o tome da li su moji udenici to zaista napi-
sali .- nismo mogli naii taj odlomak vaZno je to, da
- sadrZajne knji-
se jedina zgodna opaska ove krajnje malo
ge sastoji u rijedima radije iemo reii da ie ielja ne"
- (le reprdsentant non
-predstawil predstavnik reprdsen
t atif).
Upravo to ielim kazati i kaZem jer ja i kaZem ono
it<r iclim kazati kad prevodim -Vorstellungsrepriisen-
t u n ?.
- predstavlj anja.
kao predstarrnik
Vorstellungsrepriisentanl moZemo smjestiti u na5u
shc:mu izvornih mehanizama otudenja, i to u prvu ozna-
t-ilt'l iskrr sprcgrr, koia nam omoguiava shvaianje, da se
srrbickt nlipriic pofavlitric u Dmgome, utoliko Sto se
lrrvi oznrriitcli, ietlincati oznac\itclj, pojavljuje u polju
l)r'rrgo1';1 i ilo orr pn:rlslavli:r subickt zer neki dr:ugi ozna-
i'itt'l i t*iii ie rrtYilrlrk rtphrtna.sis subickta. Otucla i clioba sub-
na-
kacl sc suhjckt ncgdjc pojavliuje kao smisao,
,lrrrl'rli(' sc ()({ihric kao fading, kao nestajanje. Postoji,
rl:rklt'.:rk,' sc nro'Ic reCi, stvar Zivota i smrti,'rdzinetfifliFall*
dln.nrq'znri:i tcl i. i subjekta
nrrcYitclia binarnol oznadiielia.\
kao binamqe
subiekta tr'a6.
I ""tggffqi
zlr,,1' i,'1,,,r,,, rt's I :r irr rr ia. V ors t cllungsrepriisentanz je bi)
1 1 r

rr:rr rri ozrr;rr{ileli.

sv6ffi*friA;;:Zato s;nilffiiirri*"ttu to*" d; po-- 'f'rr jozrr:rt"'ilt'l rr:,po.;llrvlilr sr-c<li(rrjrr todku z.aUrtterdriin-
tis;ffiiiie u Ze]ii onn $to je predstavljeno, znadenje, i
7:r ()n() :ilo jt', lrurlrrrti da .ic pre$lo u nesvjesno,
vci, prevod im doslovn o, pr eds t avnik O1y4 q !UUsH,is.- (re-
lirtrrrl nrrvorli rr svo.io.i tcori.ii, todka za Anziehung,
priscrr tlrr I dc Ia lcpri'serr tation'|-**P
"irriii-J<cijn toi t:r Jrrivl:tt!rrosli, lirrrz ko.iu ie biti moguia sva potiski-
o{rirTcrria rrr pcrsiecltijc kocl ovoga ili onoga, iatirlil, ,rslirli :;lii'rri pr"olazi na miesto [Jnterdrilckt,
koji, vi(c ili rrrrrrr jt' obr-rzct bri,gom oko povlastica sveu- r rn! |l';t
;,' L:ro ozrrrrt"'itrrli proSlo na donju stranu. Eto
ciliinog :rrrI,r ite'trr, i zaltcscn preuzimanjem funkcije, ho- u l/ t t r.s ! r I I t t n gs r epriis ent an\,

232
 subj*! qalqqi put po
ove operacije koju sam nazvao razdv . Pomoiu
l-a-Fo se tako moZe reii, slabu
todku primitivne sprege znadenjske artikulacije, utoliko
Sto je ona u biti otudujuCa. U intervalu izmedu ta dva
oznaditelja leii ielja koja se nudi subjektu da ga obilje-
Zi u iskustvu govora Drugoga, prvog Drugoga s kojim ima
poslao recimo radi ilustracije da se radi o majci. Utoliko
Sto je njena Zelja s ove ili s one strane onoga Sto ona ka-
Ze, 5to ona nalaie, Sto ona dini da se pojavi kao smisao,
utoliko je njena Zelja nepozrTata, a u toj todki manjka
uspostavlja se ielja subjekta. Subjekt se putem proce-
sa koji nije bez varke, bez tog da predstavlja ovo temelj-
- spoclara, smrt borbe za prestiZ. Otkriie biti gospodara
no izvijanje, zbog kojeg to sto subjekt iznalazi nije isto
ono Sto oZivljava njegovu kretnju iznalaLenja vraia
na podetnu todku, a to je todka njegova manjka- kao tak-
vog, manjka njegove aphanasis.
Vratit iemo se detaljno na posljedice koje odatle pro-
izlaze za samo lijcdenje i vidict iemo da je takav udinak
izvijanja bitan za integriranj e faze izlaska prijenosa. Za
sada iu se zadfiati na onome Sto je bitno za funkciju
Zelje. Nairne, subjekt igra svoju ulogu u razdvajanju,
zbog toga Sto je binarni oznaditelj, Vorstellungsrepriisenr
t anz, unterdrilckt, potisnut.
Bitno je, dobro obrazloiiti stvar koja odmah osvjet-
ljava vnlo razlilita podrudja, Sto je znak interpretacije.
Nije naodmet usput napomenuti ma koliko to me-
tafizidki rnovze izgledati, ali na5a tehnika - konadno desto
upotrebljava izraz osloboditi neito, kao da stvar ide
sama po sebi .= nije naodmet'opaziti da se tu odluduje
o izrazu, koji zasluiuje kvalifikaciju fantoma to je
sloboda. Subjekt se treba osloboditi afanasidkog - udin-
ka binarnog oznaditelja, a ako pogledamo pobliZe, vidjet
icmo, cla se doista radi o frrnkciji slobode.
Nijc stoga bilo uzaludno 5to sll za opravdavanje izra-
zt val na razini na$cg iskr-rstvzr, clvije najoditije potpore
ko.iilr srrro sc:;iclili bila tir clva izbora, ko.ji svoiom for-
mulrirtr sl rrr li I r r r-i ra.ju, jcrlzrn, poloZaj roba, drugi, poloi.aj
234
gospodara. Buduii da je robu dan izbor slobode ili ii
vota, on se svodi na nema slobode bez iivota, iivot ostaje
zauvijek prikraien za slobodu. A nadalje iete vidjeti da
se na isti nadin strukturira otuitenje gospodara. Jer, ako
Hegel navodi da se status gospodara uspostavlja smrt-
norn borbom radi distog prestiZa, gospodar uspostavlja
svoje temeljno otudenj e zato Sto njegov izbor treba pro-
ii kroz smrt.
Doista se moZe reii da od smrti nije po5teden rob viSe
od gospodara, da ie je on na kraju imati uvijek i da je
to granica njegove slobode. Ali, tirne je premalo redeno,
.icr ta smrt nije konstitutivna smrt otudujuieg izbora go-
crditnje sc u dasu straha, kad mr-r se kaZe sloboda ili smrt,
i kad mo7.c izabrati samo smrt da bi imao slobodu. Vrhun-
slir slilia gospoclara ie taj lik iz Claudelove tragedije Syg'
rtc la ('ofit'ontainc koju sam dugo obrazlagao na jednom
scnli.nnru. To je osoba koja nije htjela ostaviti ni5ta iz
svog rcgistra, registra gospodara, a vrijednosti koje ona
lr tvu.|c clonose joj, uz nieno Zrtvovanje, samo nuZnost
rrrlrit'an.irr rlo p<rl-punog vlasni5tva, do vlastitog biia.Lrt'
vrrirrr'i :;r'o.jr: vri.icdrtosli, ona ie primorana da se odride
:,r'oit' lriti, :.;rrrro1r, svolr; biiir, clo najintimniieg u svom biiu
l.rhc, ql:r orut liott;tittto ilttstrit'a t'a<.lilialno otuclcnie slo-
lrorlc krr,l :.lrtr1o11 1,,os1xrtlltt'4.
.,
lr lr ;,r rlr t'lrrro lrt Ir;r1gl:rsiti, tlrr li jci RepruscnlanZ treba
'.lrv:rlrli n;r l:r1 rr:rt'irr rrrr I'oii :'t'otlviilritt stvari na razini
r r ,rlrr'1', 1'rll{' 1(' rl '-v;rlir,i !itlt!''lio j riottrt:tti <lstvaruje ko-
rnilih;lr r l:l
'I r
1,rr',i',1;rvrrir i ',r!, r,r ;,r itrr.ie t , rttto $to opienito nazi-
r.i!!ri' l,r, ,l ,l;rvnih lii:tttt'rt:;lic. Sttl treba da dine cliplo-
rrr.ti r 1..,,1 1,t,'p,,,1';1r :r jrr,' ()lti igrair-r jedni prema dfUgima
'.r!!rr' lu!rli( !1i r i,lilr pr-cclslitvnika, a njihovo se vlastito
. r,,i. , ., r. ir.' ..nn;,' rrrrriici;lrli. liacl cliplomati vode tazgo-
235
vor, smatra se da oni predstavljaju ne$to dije je zmade-
nje, uostalom dirljivo, izvan njihove osobe, Francusku,
Engleski.r, itd. U samom dijalogu svatko treba registrirati
samo ono Sto drugi prenosi u 6istoj funkciji oznaditelja,
ne treba voditi raduna Sto je ona'i drugi, kao dovjek,'kao
pojava, manje ili vi5e simpatidan. Interpsihologija je u
toj igri nepravilnost.
Izraz Repriisentanz treba uzeti u ovom ,smislu. Ozriadi-
telj treba registrirati kao takav, on je na suprotnom po-
lu od znadenia. Znadenje ulazi u igru uVorstellung. i
U psihologiji imamo posla s Vorstellung kad se preuzi-
ma briga oko predmeta iz svijeta, t zagradi subjekta, u
kojoj bi se odvijao cijeli niz a, a', a" i tako redom. Tu'se
smje3ta subjektivnost na koju se nadovezuje teorija
spoznaje. Naravno, pri svakom predstavljanju potreban
-ie subjekt, ali to nije nikad disti subjekt. Ako smatramo
da se svaki subjekt odrlava u svijetu pomoiu svojeg iz-
vornog Weltanschauunga, onda put istine prolazi ka-
ko nam joS pokazuje neka psihologiia ili zaostala -psiho-
sociologija kror. istraZivanje, totalizaciju, statistiku
-
drugih WeltanschauunF;a. A stvari bi mogle biti takve, da
u svijetu postoje subjekti koji bi bili zaduZeni da pred-
stavljaju neke koncepcije svijeta.
U tome je, uostalom, bitna pukotina filozofskog ideali-
zma, uostalom neodrZivog, i koji niie nikad radikalno
podrZavan. Nema subjekta, a da negdje ne postoli apha-
nisis subiekta, i u tom otudenju, u toj temeljnoi razdio-
bi se uspostavlia diialektika subjekta.
Da bih odgovorio na pitanje koie mi je prethodni put
postavljeno u vezi s mojim pristupom hegelovskoj dija-
lektici, zar nije dovolino da odgovorim, Sto se tile vel,
osietliive todke, todke ravnoteZe, da nema pojavljivanja
subickta na razini smisla vei njegove aphanisis u Dru-
g()nr nricstrr, koii pripacla nesvjesnom? Stovi$e, to ne
srrrlrli rrikrrl<r,o posrt.clovlrric, a ako br"rdem izazvan uka-
zlrl t1u rur lo rlrr slr,;u rro iskuslvo koie jc nastalo u teZnji
zir ll)ri{rlrrlrrirrr zrurn jt'rrr rrikacl nc clovodi do onoga Sto
bi rr;r lrilr, li'rji rrrrYirr rrror',lo ilrrstrirati hegelovsku viziju
236
strsljcdnih sintezA, do nedega Sto bi moglo izgledati kao
obeianje koje Hegel vezuje za tai stadij, a koje je netko
ialiivo ilustrirao pod naslovom Nedielio Zivota - kad
ni jedan otvor ne bi ostao razjapljen u srZi subjekta.
Potrebno je da navedem odakle prolzlazi -lregelovski
mamac. On je ukljuden u postupak kartezijanskog nzi-
slint, u kojem sam vam nazna(io podetnu todku, koja
rrvodi u povijest, u na5e iskustvo, u na$u nuZnost, otudu'
.iu(e vel, i koja nas zauvijek spredava da ga spoznamo.
U kartcziianskom postupku vel ie uzeto po prvi put kao
konstituent dijalektike subjekta, otada je neodstranjivo
rr n.icgovorn radikalnom temelju' Ova ie mi referencija na-
tlal.ic biti vrlo neophodnaza karakteriziranje iskustva pri-
.fcrr<rsa i z,ato iu se na nju vratiti da obrazloZim neke
r' t't t'.
3
Krrrtczijanski postupak razlikuje od antidkog istra-
zivirrr.iir t'ltisltntc, od skepticizma koji mu je bio jedan
orl lt'r'rrrinr, uplavo to Sto iemo poku5ati obrazloZiti po-
l:rzt't'i orl rlvosl t'ttlic Itrnkci.ie otudenja i razdvajanja.
lri lo I r rzi l)t'sr'rr llt's ? iz.v.icsnost,
;
'icclnu krajnost. Ja imam,
krrl,'rrrr, l,tttitritt ':.t'ljtt rltt tttrtttittt ruz.likowtti istinito od
Irt.\.trtt1,,tt polt'r'l:r.i lt: /.t'l,itr -- du bilt iustttt t'idio ilo?
:;t'()it' l,().\lttplic, i ltrttltttt su silltrttttittt lcrttz.
-
or'oi iivol'
'/,:tr rrc l'lcli o l)osve tlrugoj stvari, a ne o teZnji
z:r ztt;ttt 1t'ttt,' rriit' ni postttpak dijalektidara, ni profe-
',,r,r, I l.', nr;rttic liorrilrrrilia. lsticitno ic, Descartesova
1,r,,1,rirlrl,r l(' l,tilt' .,r't'l',;r olrilit'lt'rr:r lt.icgovim lutaniima
,.rr,,rr'lirrr:r, rr izrrirtl svc1.1a n.icgt-lvom
lri '.r ll{ lll, lllt'lro\'llll
lit iltr rt I I I l.l ll I lr'l I rltl Irttr'ttltt,; lttrtrlt'tt. Alio to biljcZim,
r,tltu',illt,,,1,rtrtlt k,rli :,rrr:rlr':r jrt lrt'igtt ztt biografijom
tt orltt,)'.lr rrit :.rrrisrro rr.icgovlt djela, to je zato
'rln,,rrr
llr .r l, '. r .,;urr rr:r1,,lrr(lrvlr, cla su njcgova biografija,
.trrp,1l1 lrilrri z;r slrvrriitrt.ic njegove metode, pu-
237
 upravo obrazlale da ono Sto je dao, nije kao Sto je rlrugog ter-rnina otuitujuieg vel. Oni su u biti pironisti,
On
poku5ao udiniti Bacon nekoliko godina -
prije njega skcptici, i Pascal ih oznadava njihovim imenom, iako
- irn nije dovoljno naglasio smisao i izrazitost.
opie sredstvo za pravilno vodenje uma, bez odstupanja,
Skepticizam nije susljedno i nabrojivo dovotlenje u sum-
na primjer, pred iskustvom. To je njegova metoda, uto-
n.iu svih miSljenja, svih putova kojima se poku5alo priii
liko $to je krenuo tim pravcem sa Zeljom da naudi razli-
z.rrirnju. To je pridrZavanje subjektivnog stava ni^Yta
kovati istinito od laZnog da bi jasno vidio, 5to? - Wgig -
pesrugle. Ovaj je primjer, dakle, poseban, a Descartes sr nc moie znati.Ima tu ne5to $to bi vrijedilo ilustrirati
It';rczom svih onih koji su bili njegove povijesne inkar-
eak nadodaje, ako se taj njegov put, u jednom dasu, ne
rr:rcijc. Iltio bih vam pokazati da je Montaigne zaista
dini drugima dobar, to je njihova stvar, neka skupe iz
orr:r.i koji se usredotodio, ne na skepticizam, vei na Zivi
njegova iskustva ono Sto mogu skupiti. To je dio Descar-
rrt'rrrrtak aphanasisa subjekta. U tome je on plodan,,vjed-
tesova uvoda u njegov put prema znanosti' Znadi li to,
rri v<>clii koji nadilazisve Sto je mogao predstavljati u tre-
da je svaka tehnia za znaniem odsutna? Znadi li to, da
rrulkrr koii se moZe definirati kao historijska prekretnica.
teZina znanja nije prisutna u Descartesovu presjeku? Ali,
znanja on ima napretek, ima ga Ali, trr sc ne radi o skepticizmu. Skepticizamje ne5to 5to
on podinje ovako
- rrri vi(c nc poznajerno. To je etika. Skepticizam je nadin
uvijek, ima ga joS. Nisam ja onaj koji postavlja aX.uziju,
f ovit'kovrr ocL'lavanja u Zivotu, koje ukljuduje tako te-
to je sam njegov tekst. Njega su obrazovali najbolji pro-
irrk, trrrurt'lii pololaj da ga dak vi5e i ne moZemo zamisliti
fesori, on izlazi iz koledia La Flbche, on je isusovadlci
udenik, a Sto se lile znania i mudrosti, toga mu ne nedo-
rrrrltl:r rrl)r'avo zbog ovog postupka koji je prona$ao
l)t",r;rr lt's, i koji vodi istraZivanje puta izvjesnosti do sa-
staje. Zar da kalern, da on, upravo zato Sto je izi5ao iz
rirt' toikc olrrtlrrirrCcg vcl, iz koje je samo jedan izlaz
isusovadke $kole, nosi o5tar osjedaj toga preobilja zna- -
nja? Zar u srZi onoga Sto prenosi kroz humanistidku 1,rti 7r'l jr'.
'l ;r z,'l
mtrdrost nije ne5to poput skrivenog perinde ac cadaver, it t;r itvjr':,itoititt <lovcla .ic Descartesa do sumnje
i:1,,,r ,r\'rrl, llul;r lgrr ;t'rl.,"t'o tltl ncollid:nog razdvajanja.
koje nije tamo gdje se obidno stavlja, tj. u toboZnju smrt
!llir, !iiir,l,,t,rl,rrirli trr'hr lrri':k1'111;.j11 t1t'lliltll pomodi da
koju zahtijevaju pravila svetog Ignacija? Sto se rnene ..lrr;rlirrr,i jt,l;11; lrilrrrr lrtrrtrt i.irt, i:lko prilirivcnrr, koja jc
tide, ja nisam jako osjetljiv, a ovi isusovci kakve ih ja
vidim, izvana, dini mi se da su tu na mjestu, i dak su ne- i'.. iii';r, Pr i',trlrrri, vr)Lk!';t tt llitio.i lrrt:ltlrli istralivanja
nr-:,v jt-';tt, t;';t
prestano Zivi, njihova se prisutnost osjeia, dak i !r razno-
likosti koja je daleko od one koja evocira smrt" Ne, 4
smrt o kojoj je rijed skrivena je iza samog pojma huma-
nizma, u srZi je samog humanistidtog razmatranja. I pod
l;r,ii',rr.'.1 rrilr' ,',r l),",,,1r1l",;l tttorttt'tllll zil koii se moZc
ovim terminom humanistiike Tnanosti pokuSava se oZi- .rrr:rtr,rti ,l,r i, ,"irl,lritt"rr. l'.rtl ',ttt,l letltrolrr tltlili clo nje-
viti ne5to Sto ierno nazvati le5 u ormaru.
Upravo tu Descartes pronalazi novi put. Njegov cilj F,:r l trr lrt'lr;r ''r';rLi Irtl, ;.r "'.';tlio1',;t, lrili ;rrlrltlvljcn' To je
ri.ryirn l. !r' ,ri iir'til;tr i;',k;r lot'k:r, ko.jtt jc posebno te5ko
nijc opovrgavanje neizvjesnih znania. On ie ostaviti zna' rr:,lr j;rr':rli rr rr';1t'lirr Lr,.j i .io.i clir.ic vrijcdnost. To je, u
rr.jir n:l miru i s njima sva pravila dru5tvenog Livata.
i,t :r1i '!n ',rrri',!ri r iir'f i, rr';poslitvljanje nedega odvojenoga.
Uostalorn, Ii;ro i svi oslali u tom povijes,nom trenutku na
l..,r,l lr! ..t;rr t{'.. rr;ri:rvljrt.ic pojetur izvjesnosti, koji se ci'
podctkrr 17. stolieia, u trenutku kad se pojavio subjekt,
on inrir oko st:lrr: libcrtince, koji vrve, i koji su poput !, ;:r',rrir':r tti, ltt ,,t.ili,rr kollitircijc, oznadene tom todkom
ii
239
238
bez-izlaza koja postoji izmetlu uni$tenja znania i skepti-
cizma, Sto nisu dvije slidne stvari moglo bi se reii
da je njegova greSka u tome Sto -misli da je u tome
znanje. Sto kaZe da zna nesto o toj izvjesnosti. Sto ne
dini od ja mislim obidnu todku nestajanja. Ali, udinio je
druge stvari koje se tidu polja koje on ne imenuje, gdje
lutaju'sva ta znania za koia je rekao da bi ih trebalo
postaviti u radikalnu suspenziju. On postavlja polje ovih
znanja na razinu tog naj5ireg subjekta, subjekta za koji
se pretpostavlja da zna, boga. Znate da je Descartes mo'
rao uvesti njegovu prisutnost. Ali, na kako neobidan
nadin!
Tu se postavlja pitanje vjednih istina. Da bi se uvjerio
da se pred njim ne nalazi bog obmanjivad, on treba pro-
ii kroz medijum boga - kod njegova se boga ne radi
o nekom savr5enom biiu.
Da li Descartes ostaj e vezan, kako je to do njega uvi-
iek bivalo, za zahtjev da jamdi cjelokupno naudno istra-
iivanje time da suvremena znanost postoji negdje, u po-
stojeiem biiu, koji se zove bog? to jest, time Sto se
pretpostavlj a da bog zna?
- I'r ol I'o..toii prv;r rrrcrrllrlrra opcraoi.ia koju treba izvesti,
MoZe vam se diniti da vas odvodim daleko od na5eg
polja iskustva, a ipak, podsjeiam na to da bih se ujedno
i ispridao i odrZao va5u paZnju na tazini naSeg iskustva
subjekt pretpostavljen da zna ie u analizi analitidar.
- Iduii iemo put raspravljati o funkciji prijenosa, kako
to da mi ne osjeiamo potrebu za idejom'savr5enog i
beskrajnog biia korne bi palo na pamet da ove dimen-
-
ziie pripi5e svom analitidaru? da bi se uvela funkcija
subjekta pretpostavljenog da zna,
- .rr!rrrr rr Lo;ilr jc lr,;' ..lv,r'io sviict, i zil koje znate da
Vratimo se na5em Descartesu i njegovom subjektu
pretpostavljenom da zna. Kako ga se on oslobada? Pa,
znate, svojirn voluntarizmom, prvenstvom koje je dao
htiieniu boga. To je sigurno jedan od najneobidnijih ob-
rata u povijesti duha vjedne istine su vjedne, jer bog
hoie da budu takvc.
- i,,!1ri,, i,i l,il,, r;r ilrr:;tr-:rt-rjrr k:rzati vam da niz
Mislirn da cijenite eleganciju takvog rjelenja, koje ditav
jedan dio istina, vjedne istine, ostavlja bogu na teret.
240
Shvatite da Descartes hoie reii, i kaie, ako su dva i
dva detiri, to je zato Sto bog tako hoie, posve jedno-
stavno. To je njegova stvar.
Pa, istina je da je to njegova stvar, i da to Sto su dva
i dva detiri nije ne5to Sto ide samo po sebi, bez njegove
priiutnosti.
Poku$at iu ilustrirati Sto mislim reii. Kad nam Des-
cartes govori o svom postupku, svojoj metodi, o jasnim
iclejama i o neiasnim idejama, o jednostavnim idejama
i o sloicnim idejarna, on izmedu ta dva 6lana svoje me-
tocle postavlja red koji treba slijediti. Moguie je, na-
poslictl<u, cla jedan vi5e jedan vi5e jedan vi5e jedan, ne
rLr.jt. icliri, i rnoram vam reii da upravo na tome arti-
lirrlirirrrr olrrrlu.iuc{i rrcl, clobar primjer z.a to. Jcr, u kardi
rrirlrr,,!rr rr.rlrr lri lo izlllerl:rkr otprilikc oval<o:
I I (t r (t I (l I (...)))).
Sr,,:rlr,i put klrtl st: rrvocli novi dlarn postoji jedan ili vi5e
srr izloZcni opasnosti cla nam kliznu kroz
pr,.l1'. l):r bi st.tlo(lo ckr ictir-i vaian 1'e glavni, a ne redni
,';rlirrr rlrrrlt;r, ;r;t lrr.r':it, llr r{t:lvl-lll. Alio ih ne izvr5ite po
r,',lrr, rr'lir.;l;rlr- ilr ltcllrtivrro .ic rlr-trg0r.azrcclno znati da
li ir:r lir;rirr rit( un:t lo izrrosi lr.i. rlt:liri ili tlva. 'l'o je stvar
lr,,1t;1 l)r.,,t;u lr..r; r..'rrllr rtvotli i orlrrurlr ilrrslr.it.it, .ier, isto-
r;,rr r,vo.jolrr l irsl)l'lv()ul () rrrctocli on uvodi
.,r'trirr lierrrrrt.lri jrr i ilioptrilcrr, sljedeic on zamj*
rr!rrir- rrr;rl;r r,lov;r l, /r, r. iltl. svoic algebr:e velikim- slovima.
\/i'lilt;r,.u, ;rl.,r lrorit.lr. zrr:rli, slova hebrejskog alfabeta
f
:i:r[,r iirr;r ir;r!ir';,' r ,l;r ,;v:rlrorrt orlllovrtt.it jccla[ broj,. Raz-
!ili:r i,'rri,,1rr rrr,rliir i r.r.liliilr .,1'r,:r k.tl t)csc:u-tcsa ie u to-
trr;rl:r .,lrrr,:r ncnr;rlil lrt',lilt, zamienjiva i
iur,r , r rr ri irun!r!l;1. i1;i orlr.r.rlili lriilrov pr.oces.
lr;r i; !,. 1 l! lrrrrjl iltrplit.ir-lrrur pr:itutnost.:Dn*gOgao*der-
_b_r_Oj.efa.""_ --
, ! r., :: ! r,,
1
1,1 1.r 1. :r l, t l l :.;r!tlur rrvtrdi:fi nUIU,- na .man_ic--ili
1
I !:rkk., rrrrla jc prisutnost_ qubjgkll
24t

5 orr
p@kao takve. To iu ilustrirati
,rei.tt o* poviatka. Ipak proslijedimo koji korak s funk-
cijom Zelje.
Zapravo, Descartes uvodi polazne osnove za znanost u
kojoj bog nema posla. Jer, karakteristika na5e zqA4osti
i n3ena rizlika oa antiefififfiostllesf-flil; daffi1ti.o
ne usuduje, da ne bude smije5an, upitati da li bog neSto
zna, da li bog lista rasprave iz moderne matematike da
bi bio u toku.
Ja sa+ dTas dosta napre s+ $to
nisam i;HNapusta red-
mqt
li
polo@LDa se analiza moie po-
staviti u na5u znanost, utoliko Sto se smatra da u njoi
bog nema posla?
ODGOVORI
Dr GREEN i Zar ne postoji sredsttto za artiktiiranje
-
pitanja o Vorstellungsreprhsentanz prelnt onom |to ste
posebno polazeii od odnosa subiekta prenu ogle-
rekli
- rr ',unrrrlr,lioru. 'lo :,r. orlirvltrt z.tr;t. Ako govorimo o psiho-
dalu, tako da ga taj odnos upuiuie na subiekt pretpo'
stavlien da zna tko ie u ogledalu?
No. Konadno... ja vas neiu slijediti u tom smjeru'
Ja mislim da je to kratki sPoj.
Todka gdje se pripaja ponovno preuzimanje Vorstel-
lungsrepriisentanz, koju sam desto upotrebljavao u da-
na5njem izlaganju, jest todka za koju sam vam rekao da
je virtuelna todka funkcije slobode, iako se izbor, vel,
6eit.,1" tu izmedu oznaditelja i subjekta. Ja sam to ilus-
tr"irao otvorom nad onim Sto bismo mogli nazvati pre-
obraZajima ove slobode, koju, konadno, nitko od ozbilj-
nih ljudi nije prona$ao. A zatim sam pre5ao na Descartesa,
koji se za nju ne brine mnogo, osim u djelovanju' U
djclovanju, i to na putu na kojem on nalazi svoju izvjes-
242
nosl, pxrlaz.i i n.icgova sioboda. To ne znadi da nanr je
zuvjcllir na ime bankovnog raiuna.
Kroz. V<trslallungsrepriisentanl trebat iu proii idudi
;rrrl, pli.ie nego li na razinu prijenosa ukljudim izraz,e
Ito.jt: siurr llio primoran uvesti danas oko funkcije Dru-
pioliir. 'l'o su prividno vrlo udaljene stvari od na5e do-
nrcnc. To ic, tod'nije, psihosomatika.
l)sihosorn:rtika je ne5to Sto nema oznaditelja, ali koja
ir: ipirk pojml.jiva samo onoliho koliko se oznaditeljska
inrlrrkt:i.jir rrr razini subjekta dogodila na nadin koji u
ilirr r rrvorli u plutnisis subjekta.
ll rliclcu o kojcm sarn govorio i dije iete blebetanje
rrror''i ocijcrriti, lr:rliv,i sc ipak ova mala bitna primje{b:
rrrirtlrr orur it'li o;rovrgnuti, nc mclte, ia nisam bog, vei
orrt' ku.i i lt(,v()r'c u rrro.jc irrrc cla Zclja nije predstavnik
-
lrolrr:lrt'. N;r ovoru (c lujcstu Vorstellungsrepriisentanl
urrrrr()li(,tnc ogliruititi narSu igru interpretacije, zbog toga
,'to srrlr.ickt , k:l.t apluurr.sis, ne sudjeluje u terrre.
ll orroi rrrit:r'i rr ko.ioj potreba sudjeluje u funkciji Zelje,
pr,rlror;orn;rlika rrroic biti sltvadena kao ne5to drugadije
,,,1 ,,!',,11 olrittrrol'. lrlt'bclanja, kojc sc sastoji u tome Sto
lr.r/r' ,1.r po.,loii pr,ilrilk:r zirrn jcnu z.a svc Sto se zbiva
'.lrrrirlir r, lo 1t' r,lrrr'ir j rr rrricri rr k<;.io.i tarrro treba posl'c-
rlrrvirli zr'l.ilt. lltuliko, koliko .jc liarilta iclic rr njo.i sadu-
virn,r, r'.lL trko i vi:",r'rrc rno).cnto vorliti radunzr o fr.rnltcili
,t 1,1 ttu t,t.r'. :,rrllit'k lit.
lliu lrilr. lrirrl :,;rrrr vt't: na tont potlludiu, da osjetite
I
,r ( r'rrr ..t' r,rtlr h,rrl rrv jt.lovanog I'r:l lckslr. Il pavlovskom
'.r' lrr]liil'.il
'rr rrirVilrli rlrrv0l jlr0 tllr jr' <lrr lnogtri trkoliko
je' nr,y'11q'1' r ir\lirvit i rljr'lov:rrr.it: lrioklikc ltrrrkcije, tj. ono
, r'uln urrTr'nr(l pr r1lr,.;rli rr jt:rlirr"jrrirtdrr, t<ltillizirajuiu ftrnk-
, rIr lr,lrr'lrr' ()n.r r,r.rrro/.c r':rstaviLi, jer se tu isprepleie
r r.,r' {)rl icrlrrr'yi ()r'l'.iurit. l(arl viclitc da va6 pas slini gle-
il;r jrrr i l.,,rrurtl nr(':iir, rlrr<l $to vas nadalje zanima jest
,l.r ;,r,',r;r'r-r'tr' .,tvlr lr:r rrr.icstu izludivanja sline, i da po-
l,;r,., t, ,l,r .,,. ,rn.r nr()^/.(' obllzloZiti nedim 5to funkcionira
243
 'l'ako je otvoreno novo pitanje u ispitivanju. JoS se, ne-
kao oznaditelj, jer je to udinio eksperimentator. Drugim sunrn.jivo, nc radi o nedemu demu moZemo dati pun sta-
rijedima, Drugr je tu.
Ius oznaditelja, osim za nas koji brojimo frekvencije.
Ali, Sto se tide toboZnjeg psihizma nesretne Zivotinje, lpak, din.icnica da Zivotinja bez vjeZbanja prelazi od
to ne dokazuje ama baS niSta. Cak ni toboZnji udinci stotinu I'rckvencija u jednom registru na stotinu fre-
neuroze, koji se postiZu, nisu udinci neuroze, iz jedno-
kvcrrci.ja u drugom, omoguiuje nam da moZda odemo
stavnog tailoga oni se :ne mogu analizirati govorom.
Najveie znadenje- ovih uvjetovanih refleksa jest u tome
rrralo dalje na disto zamjedbenoj strukturi.
lskoristio sam postavljeno pitanje da vam iznesem
da nas naude Sto Zivotinja moZe oiutjeti. Mi se sluZimo slvari, koje sam namjeravao reii, a to nisam udinio.
nije oznaditelj za njega, ali koji se,
oznaditeljem
- kojikao
da bi funkcionirao oznaditelj, mora uvrstiti a raz-
Ostanimo pri tome.
liku da se vidi Sto ima diferencijalno moguCeg na
razini- njegova perceptum4 Sto uopie ne znadi da ie on
3. lipnia 1964.

biti percipiens u subjektivnom smislu rijedi. VaZnost

tog pokusa je u tome, da nam ukaZe koja je diferenci-
jalna lepeza kod Zivotinje koja ngma ni5ta s predstav-
ljanjem, naravno, jer tu nema drugog subjekta osim
subjekta eksperimentatora. A to ide i dalje. Uistinu, mi
ispitujemo Zivotinju prema na5oj zamjedbi. Ovaj nadin
ogranidavanja pavlovskih pokusa, vraCa im istovremeno,
to se vidi, njihovu vrlo veliku vaZnost.
Njihove stvarne znanstvene prednosti su one koje sam
naveo, i samo za to se one stvarno upotrebljavaju.
Interes mole, konadno, biti u iznoSenju pitanjra koja
nam postavlja dinjenica da kod Zivotinja otkrivamo da
jer smo mi eksperimentatori,
oznaditelji
- koji su na5i,u zamjedbi
ti koji ih rasporectujemo
nose neku vrst ekvivalencije. - medusobno pre-
Ne tvrdim da sam rije5io ovo pitanje formulirav5i ga.
Ova nam vrst ekvivalencije uostalom omoguiava da
postav,imo problem realizma broja u obliku koji nije
isti prija5njem, kad sam vam pokazao koje pitanje im-
plicira svaku upotrebu broja, i to Sto dini aritmetiku
znano5du, koja je doslorrno osujeiena uno5enjem alge-
bnzma. Ovdje broj posreduje u ime diste frekvenoije u
onome Sto moZemo nazvati, postavljajuii stvari na nji-
hovo mjesto, pavlovskim signalom. Treba znati da ili-
votinja uvjetovana stotinama vizualnih poticaja u se-
kundi reagira na stotinu auditivnih poticaja u sekundi.

244 /\i(
1B biti preneseno u iskustvu, od dega se on odvraia. Ta
pokretna todka jest ono Sto ja naznadujem na nadin
koji vam, mislim, izgleda dovoljno motiviran,- ali gdje
ie vam, nadam se, usporedo s na5im napredovanjem iz-
O subjektu qa koji se pretpostaalja gledati sve ja,s*l*j,a_-sue*agglt-lgdsije* to je ono sto
oz n adavam k"6,
!, rl@gius! k^WA
da qna, o pruoj dijadi i o dobru Proili sam vam put pokazao mjesto kroz koje se tu
prikljudio kartezijanski postupak, koji u svom podetku
i u svom kraju ne ide su5tinski prema znanosti, vei pre-
Pov j erenj e prema anulitiiaru. ma vlastitoj izvjesnosti. On je u nadelu nedega Sto nije
Znanost. znanost u onom smislu u kojem je kod Platona nadalje
Cim postoji subjekt za koji se pretpostavlja
da 1na, postoji i prijenos.
udinila predmet filozofske meditacije vei je Ta zna-
Vjerovanje.
-
lrost, naglasak je na Ta, a ne na znanost. Ta zfranost
Otudenie shvadeno u fort-da. jc on;r u kojoj smo ufivaie-ni,-trqia-iini.Jronteks.t-nafug*
Otutlenje u ugodi. tllckrv:rrr.ir.r tr vrcinCnu u kojem .Zivi-q,.,i. kqjgf gg qoZe.,-"
.

izlrit'i rri san'r psihoiiriilitiECrf

.

;c-r onp -tv.or1 i dip njc-

Cilj mojega udenja je bio i ostao [ilururr;" analitidara.
Stvaranjc analitidara je predrnet na dnermom redu ana-
lit*IggjglraZivanja. Meclutim vei .u*-.iu--!"iiJio
dokaze za to u auali*h)j -U!Sl3j"Ii*g_afsfu-13gr,i_du.
-
Jasno je u iskustvu svih koji su pro5li kroz to stva-
ranje da se nedostatak kriterija zamjenjuje nedim Sto
pripada redu ceremonije, i Sto se moZe prevesti samo
ovako Jer, za analitilara ne postoji ni-
- simulacija.
kakvo s-one-strane, ne postoji nikakvo bitno s-one-strane,
na $to bi se moglo odnositi to za ito se on osjeia opu-
nomoien za izvriavanje svoje funkcije.
Ono Sto on postiZe je neprocjenjivo povjerenje su-
1',ov:r st:rn.i:r, td ic Znanost.
ll orln<lsu na tu znanost treba postaviti psihoanalizu.
'l'o rrrolcmo udiniti samo ako za fenomen nesvjesnog
:rrliktrliramo rcviziju koju smo dali na utemeljivanje
h ;r rt t'zi.jrr nslrog srrbjckta.
l);ur:r.; rtll por'i rlo fcnomcnologijc prijenosa.
I
I
I'r ii.rros jc priava rr koiu stua.icdno\yrkljudeni ,,rblekt \
i 1'., i rr r: r;r I i I ir'ar:.'4 l<o ih podij elimo na prljgpqs*j--plgfrA
I rr

- putdni
i rezultati, koje postiZe 1r;.lJt'ni-1.r - mi koliku sm.ielost i nehajnost sebi dopu-
ffiesne .,lrlr lt:rrl jr. l'i jr.i'o ovo.j lcmi
On se to je samo nadin da
ko dega se ono '.t' l:tt,ltltlr' ()!l() (l a<'ttttt :;t' t-lttli- -
jr' irilrr:r polrrv:r, v('zunlr z.l Lclju kao dvorni
I'r i;r'rrrrr;
Nesumnjivo, za onoga koji se uzda, koji dobiva ne5to l('ir{,trt('it lirrrl:,ko1i lrit':rr koii ic otkriven prije Freuda.
zauzvrat, pitanje se moie mimoiii. Ali, ne moZe ga mi- llro jt' :;:rvrAt'rro oll'irzloicn utro$io sam dobar dio
moidi psihoanalitidar. Formiranje psihoanalitidara zahti- -
ir'rlrrr' 1'qrr!irrt. posvt:icnc pri icnosu da to dokaZem s
jeva da on zna oko dega se kretanje vrti u procesu u -
r!;riv.'r'.rrrr toirrri:';r(u, u lckstlt gdje se spori oko ljubavi,
kojem vodi svog pacijenta. On mora znati, mora mrr n:!inrr' rr lui:rloriuvoi Ott:.lti.

246
247
 Moguie je da je taj tekst napravljen za Sokratovu lid-
nost koja se tu posebno diskretno pokazuje. Bitni, po-
detni momenat, na koji se treba odnositi pitanje o akgiji
analitidara, jest onaj u kojem je redeno da Sokrat nikad
nije tvrdio da i5ta zna, osim onoga Sto se odnosi na
Eros, tj. na ielju. Zbog ove dinjenice i zato ito u Gozbi
ide dalje nego igdje pri ukazivanju znadenja komedije
svojih dijaloga i stvar tjera do mimike, platon nam je
mogao samo naznaditi najtodnije mjesto prijenosa.
eim se negdje nalazi subjekt za koji se pretpostavlja da
zna koji s.gq_ vam dan4 na vrhu plode skratio kao
s -
$*.1:"jo ?a$
Sta 1ffi$@je psihoanalitidara koje podjeljuje
ru j o oip oT66qeno s fif *=Tzffi-T*da*ori6 *upu-
iuje"loffu_
kome sEEbTffibratiti ako hoiemo predstav-
ljati taj subjekt za koji se pretpostavlja da zna.
Izvjesno je i svakom poznato da ni jedan psihoanali.
tidar ne moi,e zahtiievati da predstavlja, pa i najmanje,
apsolutno znanje. Zato,u izvjesnorn smislu, moiemo reii,
da je onaj kog4"mqaemo osloviti, ako postoji,S;ll,no-.je-
dan jedini.'Tffi iedaju bio je, dok .ie bio Zivr{reud. ei-
njenica da je'-hreff, Sto se tide nesvjesnogaffi-iegi
timno subjekt za koji smo mogli smatrati da zna stavlja
po strani sve Sto se tigqlqaqglitidkog odnosa, kad su ga
nj egovi paci j enti edno s n j inipift fcft*n"'"=***':-
za j
On nije bio samo subiekt 2a koji se pretpostavlja da
zna. ron je znao,-i on nam je pruZio to z4qJlig u fg*5ryinima
za kojdfr6Zbmo reii da su neuni5tivi, mada su otkad su
r \\_.4-+'
iznijefi podloZni- ispitivanju koje se do sada jo5 nije
iscrplo. Nikad nije postignut ni najmanji napredak koji
ne bi zastranio, ako je bio zapostavljen koji od termina
oko kojih je Freud odredio putove i ,staze nesvjesnoga.
To nam dovoljno kazuje o ftrnkciji subjekta za koji se
pretpostavlia da zna.
Furrkci.ia, a istovremeno Freudov ugled kao njena po-
sljcclicra, rr:r lrorizontrr su svakog poloZaja analitidara.
Oni tvorc rlramu clnritvcne organizacije, zajednice psi-
hoanarlitiiir rrr,
248
Tko se moie osjetiti posve zaposjednut tim subjektom
za koj;i se pretpostavlja da zna? Nije u tome pitanje. pi-
tanje je, najprije, za svaki subjekt, odakle polazi da bi se
obratio subjektu za koji se pretpostavlja da zna. Svaki put
kad je ta funkcija za subjekt otjelovljena u bilo kome, u
analitidaru ili ne, proizlazi iz definicije koju sam dao,
da je prijenos vei utemeljen.
Ako stvari idu tako da je to kod pacijenta vei odre-
deno za osobu koja se moZe imenovati, koja je njemu
dostupna, proiziii C.e za onoga tko se u analizi za njega
bude brinuo posebna te5koia koja se tide pokretanja
prijenosa u akciju. Dogacla ,se da i najgluplji analitidar
zl:am da li postoji taj krajnji dlan, to je funkcija
koju ovdje oznadavam samo onako, kako se u logici
oznadava ona vrsta mitskog broja kao, npr., najveii broj
koji se moie izraziti u toliko i toliko riiedi dakle, dak
i najgluplji analitidar opaia, prepoznaje, i -vodi analizi-
r lnog prema onome koji za njega ostaje subjekt za koji se
lrrclpostavlia da zna.To je samo detalj i gotovo anegdota.
I'r-cclinro sada na ispitivanje onoga o demu je rijed.
Arralit.idar, rekao sam, drZi to mjesto time Sto je pred-
rrre r p'i.it rr.sa. fskrstvo nam potyfdgje,_"-da*ie s-qbiekl,
k;rrl rrrlt. rr irrurlizrr, tlaleko od toga da mu prida to mjesto.
( )s I v i
rr o t! s k a r t czi!!1,r {u_]ltpi_ietn,:aa j.e* p_iihq1 "
rr r rr: r ir
;rnrrlilii:u' vulllit:4., Niu nc trcba lt;;i;;"
iskfiutiiilz
Icrrorrrcrroloikog kontcksta izvjesnih pristupa u analizi.
Ali, psilroarraliza nam pokazuje da ono Sto, pogotovo u
;rolrrzrro i I'azi, najvi5e ogranidava povjeravanje paciiena-
l,.oliko :.r. pula tr na5em iskustvu dogodi da vrlo kasno
rrl)()7n'uno vrriirn biogra[ski detalj?
l);r lristt.rrrtr shvatili, rcii Cu, na primjer, da je u tom
i';r.,u .,\,ol: zivollr sult.lckt clobio boginje. A zaito mi to
ut.ti. tttttijr, tt,/.'li,, mogli bismo postaviti pitanje, ako
-
.f rf{r lo,. rlovolirro nlivni. ifnino, reii ie vam analizirani,
,1,, ..,rrrr t,ttnt t'{,litto t.rrrriit,, tttogli histe bili pripisati tome
lr,,t,',,t ,!i,, i11a1,11, .,tttt.!ttji, 1111i/A tAk SVe, A tO fltO Sam
)
249

--4
to nije zato da biste mojim smetniama dali organski -)
pod kutom dru5tve'
treba sagledati na razne nadine
-
nih predrasuda, znanstvenih rasprava, zbrke koja ne-
staje oko samog nadela analize. Ovdje ga iznosim samo
ce
On
zadrlava neke elemente da analiti.dar ne bi i5ao prebrzo.
Mogao bih vam to predoditi bolje drugim primjerima.
Zar onaj koji moZe biti prevaren ne bi trebao a't'ortiori
biti pod sumnjom da moie, posve jednostavno, preva-
riti se?
Dakle, tu je granica. Oko ovoga PreuaU!:;eJe^Je7$Ua,
u1el r:lTJ+ljjre todke, i-ntiEEzrffirs, koju n*Tlera-
ve,n*-objasmtr.
Fretpostaviv5i da analiza moZe biti u nekih subjekata
dovedena u pitanje, dak od samog podetka, i pod sum-
niom da je mamac kako to, da se oko ovaga pre-
-
variti se neSto zaustavlja? eu&i analitidarima P-o!ii-
tanjem ukazuje povjerenje u njih6V[-iZVi"e!5iru nepogre-
Sivost, koja ie takvom analitidaru, ponekad, u vezi sa
sludajnonn gestom, pripisati neke nakane. Vi,s-t-qJg-1!ci'
nilijs.-ru.e-isMaae!
Sokratska diskusija je uvela sljedeiu temu: da bi pre-
poznavanje uvjeta dobra po sebi imalo za dovjeka neSto
neodoljivo. To je paradoks naudavanja, ako n'e Sokrata
ito mi znamo o tome, osim preko platonovske ko-
-medije neiu reii dak Platona jer, Platon se razviia
na terenu
-
- komidnog dijaloga, i ostavlja sva pitanja otvo-
vei u izvjesnom kori5tenju platonizma, za koji
se moie reii da se odrZava usred opieg podrugivanja.
Jer, tko zaista ne zna, da najsavrdenije prepoznavanje
stania clobra ncie nikad nikoga sprijediti da zade u su-
protno? Oncla, o demu se radi u tom povjerenju prema
analitiCirrrr? Kako mu moZemo vjerovati da Zeli to do-
bro, i to jo$ za drugoga? Objasnit iu.
250
": l(t'Q'J
Li.,ri
tt\ tf#\ Lu'Lrs'rr'i
Tko ne zna iz iskustva da se moZe ne htjeti uZivati?
Tko ne zna iz iskustva to uzmicanje koje svakome po-
stavlja pristup uZivanja kao takvom, utoliko Sto ono u
sebi sadrZi uZasna obeianja? Tko*_gg qna da se moie
ne htjeti misliti? cijeli nam sveilZiT6ffiffiiloTJsora
-
to moze posvJeoocltl. ,l--
v-lv.-.
Ali, Sto moile znalitil,lte htieti felieli? Cjelokupno ana-
litidko iskustvo koje ovdje samo daje oblik onome
5to je za svakoga - na samom zadetkg-n^Lgeva iskustva
svjedodi nam da j{ ne htjetijguellljeligli.rsta stvar.
- sadrZi f azui-6-rane ko i
ciplina kojom $u se bavili, i izna$li izlaz iz tjesnaca
sokratovskih pitanja, ljudi koji nisu bili samo filozofi
vei raznovrsni redovnici na svoj nadin stoici, epiku'
rejci. Subjeht zna da ne hqeti Zeljeti u- sebi ima ne$to
isto tako neoborivo kao i ta Moebiusova traka, koja nema
nalidje, naime, prelazeii preko nje matematidki Cemo
sc vratiti na povr5inu za koju se pretpostavlja da je
clublira.
Na toj todki sastanka deka se na analitidara. Utoliko
ilo se prctpostavlia da analitidar zna, pretpostavlja se
lakocler cla c'c poCi u slrsret nesvjesnoj ielji. Zato valn
ia l<rl.crn __ icludi ciu vam put to ilustrirati pomoiu
nralog topolo$kog cltcla, koji ie vei bio na plodi * da
ic iclja os, eslonac, poluga, motka, bat pomoiu kojeg
sc primjen-iuje element sile, inerciia koja se skriva iza
()n()l1a $Lo se najprije formulira u razgovoru pacijenta
liao piltn.ic, rrairne, prijenos. Os, zajednidka todka oJS-
rtvrsllrrhc sicklq'c, tq ic telia na-
Iirvrrrrr hlro bilrrrr l'rrrrkci.ju. I ncka mi ne kaZu, da ja
tu ir('lirr rri' irix,ii,ri.rt', jcr rrpruvo sc ovo pitanje mo2e
.rr IikrrIillrIi s:rrrru ;rorrror11,.odnr-rsa lel ie prernaJqlii.
'
l'. c r r r I lr i r.j i ot I nosl Zcl i dgy-i-ekq-.ig-Zsli^Itqg
i rrr r r
'/,trt ln rri.ic rcprocluciran element ".
otudenja koji sam
!;uu nirruirt''io rrtcnrclfujuCi subjekt kao takav? Ahg.e"-q:
r, !r'k rrrolt' plt'poznali svoju Zelju samo na .razini Zelje
lltrtl|r,}i;l'illlkao-}cljr'rDrugoga,za@
251
/r"'-xto diniti kao prepreka
ikd ;e nl
Odatle proizlazi da se na razini drugog oznaditelia subjekt
potdti i-'To- je "ono -51,ffij" " potaknuto, niti
-j.e, za poti-
gubi.
canje, jer nam analitidko iskustvo pokazuje da se Zelja Zato sam vam naveo greSku koja postoji pri nekim
subjekta uspostavlja kad uglecla da se u igru ukljuduie prevodima te Vorstellungsreprtisentanz, koja je, rekao
diteV lanad na raziniielje Drugoga. sam, oznaditelj Sz rzpara.
U odnosu Zelje prema Lelji saduvano je ne5to od otrr- Tu treba artikulirati ono 5to je u igri i Sto je u tekstu
denja, ali ne s istim elementima ne s tim Sr i Sz iz jednog mog udenika nasluieno, ali je izraLeno tako da
prvog para oznatitelja odakle sam - izveo formulu otu- pruLa moguinost da se pogreSno razumije, upravo zato
ilenja subjekta u svom predzadnjem predavanju vei, Sto je propustio naznaditi temeljni karakter funkcije su-
- od
s jedne strane, s onim Sto je konstituirano polazeii bjekta. On je neprestano govorio o odnosu oznaditelja
prvotnog potiskivanja, od Unterdriickung, od binarnog i oznadenog, Sto se tu odriava u onome Sto iu nazvati
oznaditelja i, s druge strane, od Sto se pojavljuje b.a. ba pitanja. Jasno, bilo je potrebno da jednog dana
najprije kao- nedostatak, manjak, onog
u onom $to je ozna- iznesem na plodi ne$to Sto je vei bilo formulirano na
deno parom oznaditeljA, u intervalu koii ih povezuje, podetku sosirovskog razvoja da bih pokazao odakle sam
naime, sa Zeljom Drugoga. krenuo. Ali, odmah sam pokazao da je to bilo djelo-
tvorno i pogodno za rukovanje samo ako je bila uklju-
i'cna funkcija subjekta u prvotnom stadiju. Ne radi se
2 o svodenju funkcije oznaditelja na nominaciju, tj. naljep-
rricu. To znadi propustiti bit jezika. Moram reii da je
Ponovo iu iznijeti izvjestern bi'oj folmula koje treba t-rrrai tekst za koji sam pro5li put rekao da je dokaz za
zadrlati kao upori5ne todke bez kojih misao moZe po- z.aslijcpljcnost isto tako i dokaz za neznanje, jer kale da
srnuti. 'Otudenje je bitno povezano s funkcijom para .jc o torrre li.jci rrlr rlz.ini pavlovskog iskustva.
oznaditelja. Bitno je drugadije da li imamo dva ili postoje Ako poslo.i i rrcilo Sto sc rnoZc postaviti na razinu is-
trioznaditelja. krrslvrr rrvjctovurrog rcl lcksa, to sigurno nijc pridruZivanje
Ako Zelimo shvatiti u demu ie funkcija subjekta u ovoj zr r:r lirr .it'dr roj sl v:rri.

oznaditeljskoj artikulaciji, treba operirati sa dva ozna- llilo r-lir Pavkrv to priznaje ili ne, pridruiivanje ozna-
ditelja, jer se subjekt u otudenje moZe pritisnuti uza zid i ittljtt.it: upravc.r karaktcristika cjelokupnog stanja isku-
sarno pomoiu dva. Prelaze(i od drugoga k treiernu, on ',lvl, rrtoliho ilo .ic orro uspostavljeno urezom koji se
se vrada na prvi drugome. Udinak uphunisis koii ttto/.r' pr oizvr':.li tt ot'11lrrrslio.i or1;anizaciji potrebe 5to
djeluje pod jednim- ali,odnedva oznaditelja l'ezan je za defi- ',r'o/rr;rr'irv:r trt;rrrilt',,llrcij,rrr tr:r r':rzirti ciltlusit prckinutih -
niciju kaZemo, da upotrebimo jezik moderne inate- lrnlrr'lr;r, rr..lo r{'rl!r lu rr:rr i rr;r rrrzirri ;l:-tvlovshog iskustva
rnatike - To je takav skup elemena- li:rrr rrr ,lrl;r' I l,irl.o :,t' lo htrZt', t-ttttt'r'.ttiltt jc vaia kti
- skupa oznaditeljA.
ta, tla, ako postojc kao Str-r se kaLe u te'.-rriii, oznadeno
n,l. ttttt (.l() z;r.,ll} /,rv()lirr.j:r rrili,ircl ttccc nauditi govofiti.
-
pornocLr oburtrtog vclikog E sarno clver, onda se do-
ll;rr n{' n:r ovirj rurr'irr..lt'r' lc onir odito za jedno razdob-
-
gacla Lcnorrrcn ol-uCtcn.ia -- narirne, da .je oznaiitelj onai
ll, rr .,,r,'..t:rtkrr l'okrrs trroic tr njoj izazvati cijeli niz ne-
rr rlir ..r'irLrr lr',1 prrrtrrrt'r::r.jrr, ali buduii da do sada nije
koji prcclstarvl.ia subjekt pornoiu drugog oznaditelja.
1,i,, !,,,;, I',\,,r r, orr;r rriit' ;rozvana da dovgdg u pitanje
25?
253
ielju eksperimentatora koji bi, uostaiorn, da ga se pita,
bio u neprilici s odgovorom.
Preostaje da se bitno artikulira takvo istraiivdnje, koje
nas zanima, da bi nam omoguCilo da utvrdimo ono Sto
je potrebno shvatiti o psihosorlratskom efektu. eak du
izreii i to, kad nema intervala izmeclu Sr i Sz, kad se pn'i
par oznaditelja udvr5duje, holofrazirao dobivamo rnodel
za ditav niz sluiajeva
zirna isto mjesto.
- iako u svakome subjbkt fie zau-
xo...
O, s, s', s'1 s"1 S
S,
(i (a, a', a", a"',,,,))
Sr
O. s, st, st'; s"'r...: slijed smislovn
i (a, a', 1", {"r,,.1: sliied poistovjeienja
Kad na primjer debilno dijete zauzme mjesto na plodi,
ispod i desno od S, s obzirom na to Sto ga majka svodi
da bude samo potpora njene ielje u opskurnom termi-
nu, u odgoj debila se unosi psihotidka dimenzija, To je
upravo ono Sto na5 kolega Maud Mannoni pokuSava na-
znaditi u knjizi koja se upravo pojavila i koju valn pre-
porudujem, onima koji bi na bilo koji nadin mogli rnnk-
nuti zapreke.
To je ne$to Sto pripada istom redu kao i psihoza. Ta
dvrstoia, to cjelovito uzimanje primitivnog znadenjskog
lanca, jest ono Sto spredava dijalektidko otvaranje koje
se odituie u fenomenu vjerovanja.
U osnovi same paranoje koja narn izgleda sva proieta
vjerovanjem, vlada taj fenomen Unglauben. Tu se ne radi
o nettjerovanju u neito, r'ei o odsutnosti jednog terrnina
vjerovanja, termina gdje se naznaduje razdioba sr-rbjekta.
Ako dnista ncma punog i potpunog vjerovanja, to znati
da rrcnra vjcrovan.ja liojc u svojoj osnovi ne pretpostavlia
da ic z.ucln.ia dinrcnzija koju ono treba otkriti striktno
kolcltrlivnu tr onom iasu kad njen smisao nestaje.
254
Sva moguia iskustva su tu da nam to posvjedode. Jed-
no mi je vrlo Saljivo iznio Mannoni, koji je tu prisutan
i koji je o jednoj neuspjeloj pustolovini Casanove iznio
najzabarrnije i najuvjerljivije razmi5ljanje. U izrazu mi-
stifikacije kojom uspijeva pokrenuti nebeske snage i raz-
mahati oko sebe oluju, koja ga uistinu pla$i, Casanova
koji se dotada predavao najcinidnijoj avanturi s ma-
-lom guskom, koja mu daje povod za sve to oko dega
on poteie krug imbecih Casanova, vidjev$i da njegova
- da se ostvaruje, u sebi istin-
mistifikacija dobiva smisao,
ski propada
izaziva zemlju - i komidno
je to za jednog Casanovu, koii
nebo na razini svoje Zelje, 5to on zapada
u nemod, kao da je zaista sreo lik boZji koji ga zau-
stavlja.
Pogledajte opet onaj tekst. Tamo se, na primjer, pri-
kazuje forl-da kao ne5to otrcano Sto i jest, ako se do-
vick ne isprida Sto upotrebljava -jo5 jednom to fort-d.u
rra kojem je svatko obrisao noge. Ponavljaju ga kao pri-
rrrjer prvotne simbolizacije, ispridavajuii se kao da je to
rrcSto ito vei spada u javnu domentr. Pa, to mi se ne
i'ini nran.iorn greskom, jer ono svoju podetnu snagu, kojrr
rricgovir rcpctitivna bit obia5niava, ne vude iz diste su-
;rrtrlrrosti izlrrt'tlrr lttrt i rlc. ltcii da se jednostavno radi
o lorrt: rlir sulr.it:kl rrslirrrovi svojtr l'unkciju svladavanja
Irtilvlr .ir: g,lrrpersL Mcharriz.nri otudcnjar sc otjelovljuju
rr <lv;r lt'rrorrr(:tri! ko.ii sc iz.ralavajrt, ma koliko vam t()
; r: r t, nzt t'ttr.ini I or l.
rrrr I o k si r I lr<r izglcrlal r
Nt'tlil ltrrt bt'r. r/a i, ako sc rnoZc re(i, bez Dasein. Ali
nl)r.rvo prolivrro ()n()rnc 5to poku5ava zahvatiti cjelokup-
rrir l rrrorrrcrrololli j:r, kiro l'irrlikalan tcmclj opstojanja, cjc-
loh1s1r,,, lcrrrrrrrrrroloplijit I)ttst'ittttttttlysa, uctna Daschut
rirllrlrrrr n ltt11. 'l o zrr;rt i rllr rrcrrrl iz.llclrlt. Alio se mali
r.rrl,jll, I rrroir' prlrlirv;rli loj iliri lttrt du, to.ie upravo zato
;,lu',r'{rn nr' ;,r,'tlirjr',.jcl rri jcrlutt subjeht ne moZe do-
.trr'i trr r,rrlrl.;rlrrrr lrrlili,trlaci.iu. On se predaje pomoitr
rrr.rl,'nr,11 l,;rlt'rrur, li. porrrodu prcdmeta malo a. Funkciia
t,r. (l,r\irirl.r '. ovirrr pr'crlmctom se odnosi na neko otu-
rl, rr ir .r n( n.r lrlo ko jc i prctpostavljeno svladavanje,
255

za koje nije ba5 posve jasno 5to bi ga poveiavalo u neo-
dredenom ponavljanju, dok neodredeno ponavljanje o
kojem je rijed iznosi radikalno njihanje subjekta.
3
Moram prekinuti stvari, kao po obidaju, u izvjesnim
granicama. Ipak, ielim naznaditi, makar ukratko, Sto
ie sadinjavati predmet razgovora sljedeii put.
Na plodi ,sam naznadio, u obliku dviju shema, bitnu
razliku o kojoj je rijed.
U svom tekstu o Triebe i Triebschicksale, o nagonima
i peripetijama nagona, Freud postavlja ljubav i na razinu
realnog i narcistidkog, na razinu nadela ugode u korela-
ciji s nadelom stvarnosti, i zakljuduje da je funkcija
ambivalencije posve rczlitita od onoga Sto nastaje tVer'
kehrung, u kruZnom kretanju. Na razini na kojoj se radi
o ljubavi imamo shemu za koju Freud kaZe da se ras-
lojava u dva doba.
Najprije jedan lch,Ich objektivno odreden uzajamnim
djelovanjem aparata sredi5njeg Zivdanog sustava sa sta-
njem homeostaze, da napetost odrZava na nekoj niZoj
razini.
MoZemo zamisliti da je to Sto je izvana, ukoliko po'
stoji izvana, samo ravnodu5nost. A na toj razini, buduii
da se radi o napetosti, ravnoduSnost jednostavno znadi
nepostojanje. Freud nam ipak kahe da pravilo autoero'
tizma_ nije nepostojanje predmeta, vei funkcioniranje
predmeta samo u odnosu na ugodu. U zoni ravnodu5no-
sti diferencira se ono $to donosi Lwt i ono $to donosi
Unlust, ugodu ili neugodu. Zat, uostalom, nismo svi vi'
djeli dvosmislenost izraza Lustprinzip? - buduii da ga
neki pi5u ikao UnlustPrinziP.
Postavlja se pitanje prikazivanja ovog stadija * arti'
kuliranja homeostaze i ugode. Jer to da ne5to donosi
ugodu previSe je za ravnoteZu. O tom hipotetilkom lch,
u kojem se motivira prva konstrukcija aparata koji funk-
256
cionira kao psihizam, koju shemu, najbliZu i najtodniju,
da bi funkcionirao, moZemo dati? PredlaZem ovu.
Vidite ICH oznadeno velikim slovima, Ich l<ao aparat
koji teZi za stanovitom homeostazom koja ne moZe
-
\
\
I
,
I
I
Dokaz predmetom a
biti najniZa, jer bi to bila smrt, a uostalom, Freud je
raz.ntatrao stvar u drugom razdoblju. Sto se tide Lust,
to niie polje u pravom smislu rijedi, to je neki predmet,
prcdmct ugode, koji se kao takav ogleda u Ja. Ta slika
rr oglcclalu, laj obostrano jednozna(an korelat predme-
lrr, lo jc ;rnri:i$clcni Ittsl-trclt koii se zadovoljava pred-
nrel()ln li;ro /,tr.s/.
h llttlrr.tl .jt.rurprrrliv orro ilr> sc rrc rnolc pripisati na-
,'t'lrr rrpqrult', ilr,r sc rrc: lnolc svcsti rra Io rriti'clo. Polaz.eti
,r,f lrrl,.ir l;r'crrrl rrirrn kaic: rla dc nastzrti nc-ja. IJnlust se
1o.,1;rvli:r ;xrz.ilc clo[trrr untrtar kruga prvotnoga Ja,
,rn t!ir rt1'.rit:r,;r tll 11tr lr<lrncostatsko- funkcioniranje nikad
rri' rr',pil(. rr',,r,r lrillrli. ll ovonrt: rnoicte vidieti porijeklo
. rr,lrir .,1, t rrrrn :;t r.,;li lt:rsrrijr. rr Itrrrl<ciii takozvanog lo-
;;r'1,
lrl i'rlrrrr'lrr (uir;t.l'.1:r)
Moir'lr' u.,liuror,'ili rl;r io rilo sllrrhttu irlt t'azinu ugode
(- i nl \,('( r;tr'r'l ;r li nr(lF il( t. ;r r l i lt r llrc'i.jc ot trtlctr.ia.
r
Itr',1 ',r u u;ur1-ko j zorri izririlvlr nchako ah! Ich
l,' tlt,tl, tti't.trt ['intt' lti sr lt't'lttilo ltoz.ahaviti.- A dim se
nfulr'li;rvrr,l,.,;rv!.,t.rri nril rrcsla.jc iz Ich. Lust-Ich, a
i.f rrrf r nli rrr i ltttltr',t :.t. lt.rrrr.l.i ilo r.ttzluduju od ne-ja. To
257
ne ukljuduje nestanak aparata za Ich, naprotiv' Vidite'
da jednostavno dolazi do otkrnjenja, oklja5trenosti' na
,rekll primitivnoj razini, koje istidem u dijalektici sub-
jekta pr"*." Drugoml Sl-! ov*c{e q d*e9'l*.':-T]j]j:---" "
'-;;;;t;'ll:r*,a- arura bcz 7.ta, rrcmo do'b*t Liaz pdtnie \
koia tom dobrg,-tr- zili daid kdilkter naiznrjenidnosti,
moguieg ddZlianja, i na 5to ie se, pogre5no, svesti arti-
kulacija koju sam dao za par oznaditelja' Jer, da preuz-
*"*o opei stvari na razini clobra i zla, svatko zna c1a
hedonizam pada kad treba objasniti mehanizam ielje"
To je zato Sto se, prelazeii na drugi registar, ne otudu-
juii artikulaciju, izratava posve drugaiije' Skoro cn'e-
,ri* Sto ma5em tim tricama hojima se imbecili igraju
vei dugo, kao s-ane-strane dobra i zla, a da i ne znajr-r
pravo t d"*.t ,govore. Preostaje da se artikulira ono
Sto ," zbiva na razini otudujuie artikulacije ovako -
nema zla, a da iz toga ne proizade neko dobro, a hail
ie dobro tu, nenta dobra koje pristaj e .uza zlo'
Zato etika propada, kad se kreiemo u registru diste
ugode, i zato joj Kant s pravom prigovara da suvereno
d6bro nikako ne bi moglo biti zamiSljeno kao infinitezi-
miranje bilo kojeg malog dobra. Jer, nije moguig posta-
viti zakon o onome Sto moZe biti u predmetu dobro'
Najvi5e se ctobro, ukoliko se ovaj zbunjujuii izraz
mora zadfiati, moie naii samo na razini zakona, a ja
sam pokazao u Kant avec Sade da to znali, da na razini
Zelje stoje karakteristike koje upravljajti dijalektikom
.rgo.l", pasivnost, narcisizam i ambivalencija, koje se na-
laze na iijevoj strani skice. Krajnji termin te dijalektike
je, pravo redeno, ono 5to se naziva poistovjeienjem'
Prepoznavanje nagona omoguiava da s najveiom iz'
vjesno6iu konstruiramo funkcioniranje koje sam nazvao
razdiobom subjekta ili otutlenje. A kako smo prepoznali
sam nagon? Prepoznali smo ga po tome, umjesto da smo
ogranidili dijalektiku onoga 5to se zbiva u subjektovu
ncsv.icsnom na referenciju polja Lust, na slike povoljnih"
clobxri:initcliskih predmeta, mi smo prona5li izvjestan
258
tip predmeta, koji konadno ne sluZe nidemu. To su pred-
rneti a, dojke, izmet, pogled, glas. U ovom novon ter-
minu podiva todka koja uvodi dijalektiku subjekta kao
subjekta nesvjesnog.
Iduii iu put cdatle proslijediti razradujuii subjekt
prijcnosa.
ODGOVOP{I
X,I. SAFOUAN:
-
Jo! ttvijek mi je teiko stwatiLi razlilcu
iunedu predmeta nagonu i predmeta u ietji. I{ad trebo
LL
vidjeti razliktt ianedu onoga. (Id) t predmeta na.gotte,
gt.lbim nit.
Slur5aite, radi se o pitanju terrninologije. Ljubazno je
s va$c strane Sto postavljate takvo pitanje, iako ono
govori o stanovitoj zbunjenosti, jer to moZe koristiti
svilna.
f'ostoji mnoStvo stvari, vrlo ugodnih, za koje rnislimo
da ih Zclirno, akosmo zdravi, ali ni5ta o tome ne moZemo
lcfi, osirl rnislimo da Zelimo. To su, dini mi se, stvari
rr:r rlz.irri -ko.ju .ic moguCe prenijeti, ali ne spadaju u
;rrr:rlil ir'lirr lt'oliirr.
I'rtrlrrrcli lioii st' n:rluzc rr polju I'ttsttt imaju prema
,',rrlr1.'l, lrr polpruro rr:rrt'islittki <ltln<ls, lako cla u sin-reiriji
tilr rlr,,r jrr polirr lczi r irzlol:, rrrislcri.ia toltolnjc lcgresije
l1ul,.rvi rr poislov.jr:t'r'rt.j<:- t rrc vitlirn z.ltito jc l"o zada-
r',r!o Iolilir' polt'(lio.-tc, i:tli i I;r'cttclu. T<l jc, clr:rgi ntoj,
l,r,'rlrtrt'l I irrlr:rvi.
ll,,t.rlurrr. r,i lo rrvitllrlt:, kacl g<-lvoritc o predmetima
1,,,;r rr, rr;r1rr ;,,,'.r'llir{)1, rrr;r(r("rrjlt z:t ;rlctllncI nagona. Vi
rriril.r lr.r.,r lr'. L.iri rlo ;t' I'rcrrtl It:tltont('tttt() -- Volint ja-
!tlt t t ttti'tt !o ;r. r',lu lr.r,, li.ttl k;tzclt: t,ttlint ltt i ttt
, i,'. 1,,,,!ii :, l'ril r.r,'lrkorrr :,lrl lo kaicl-c njclj, a to
!!rit{ !!l.r ,.r'(' Vr 1,rj lo k:ri.r'lt: iz. r':tzloga koje iu objasniti
rilrri i lrr!1.
\/i,lrt, ;rr1,rr jct i rl1',rr- Nistc sigurni da ga Zelite. Uzmite
i.,lirr'.i*r lr1, 1,,' nr('1i:u i('(:. Ona voli kavijar, ali ga ona
iii . 1 ,'i,r', l,.r ,rrr;r ir'li. Slrv:rliter, da je predmet Zelje uzrok
259
 Y

Lelii, i taj predmet uzrok Zelji jest prgdmg-t nagona

-
'guduei da tazgo-
il rilaatnei oko kojeg se vrti hag-on. 19
vafdrri"3'oniffiil kbji su radili ria mojim tekstovima, mogu
se izrailavati zatvorenim formulama. Zelia se ne vje5a
za predmet nagona ; Zelja id9 oko tj"e.t t{li"Ep.51o
on potidb'nagon. Ima i praznih ielia, ludih Zelja, koie
Od interpretactje do prijenosa
polaze upravo od toga radi se samo o Zelji za onim
-
Sto vam je, na primjer, bilo zabranje.ng. Zato Sto vam
je zabranjeno-, vi ne moZete, 4- -{* i-zy]esno -1rileT,9 n1 Polje-ia i polje Drttgoga,
Metaf ora.
mislite na io. I to spada u Zeliu. Ali, svaki piit kad Interpretacij a nii e otvorena svakont
imamo posla s dobrim predrnetom, mi ga oznadavamo smislu,
to je pitanje terminologije, ali je ta I'erminologija Neodredenje i odredenie subiekta.
-opravdana kao predmet ljubavi. Opravdat iu to icluci I'j ub art, ielj a, Prij eno s.
- odnos koji postoji izmedu ljubavi, pri-
put obrazlaZuii Ideal-ia, i malo a.

jenosa i ielje.
Ono Sttr iu clanas iznijeti, nije s obzirom na rjednik
neito sa dim se niste upoznali.
10. lipnja 1964.
Radi se o najuobidajenijim izrazima, kao 3to su 4i-
sLoviecenie, idealiziran ie, proiekcija, introjckcija. To nisu
ir zato Sto
daju smisao. -"" )
Sto je obidnije odfoi.torrje&r4fl1zgleda dak da je
to bitna operacija iniSlsen;a. Idealiziranje ie t?koder
modi posluZiti kad psiho!9gts4*9_*33ovi5te bude istra-
Zenije. Projicirati i introiiffio-
ndk-€ d rzraza.
cla s6iedan od ovih izraza odnosi napolje r-r kojem pre-
vladava simbolika, a drugi na polje u kojem je imagi
narno, zbog dega se oni barem u izvjesnoj dimenziji ne
susreiu.
Tntuitivna upotreba ovih izraza, polazeii od osjeiaja
l<o.ji imamo da ih razumijemo, i da ih razumijemo iz-
rlvo.iene kao da razvijamo njihovu dimenziju u opiem
razumijevaniu, odito je izvor svih proma5aja i zbrke. To
ic opia sudbina svih stvari iz govora. U opienitom go-
volrr, onaj koji govori, bar materinjim jezikom, izraLava
sr' lalio sigurno i tako savr5enom birano$iu, tako da se
nrolarno obratiti najobidnijem korisniku jezika, neobra-

26t
 I

zovanom dovjetu, da bismo upoznali pravu upotrebu jed-
nog izraza
Dakle, kad dovjek Zeli samo govoriti, on se orijentira
prema temeljnoj topologiji jezika, koja se razlikuje od
simplicistidkog realizma za koji se hvata suvi5e iesto
onaj koji misli da je udomaien na podrudju znanosti.
Prirodna upotreba takvih izraza uzmimo ih zaista
nasumce A psrt soi, hon grl mil- 8 i#r-za
razliku od- une chose d faire, implicira skrivenu topolo-
giju u kojoj se subjekT prep&naje kad govori spontano.
Ako se mogu obratiti psihoanalitidarima i poku5ati
oznaditi na koju se implicitnu topologiju oni odnose
upotrebljavajuii svaki izraz koji sam naveo, odito je,
da ih u cielini desto nesposobni bili zbog
- ma koliko
neobrazovanosti, da ih artikuliraju oni obidno, s istom
- analize. Neke se dogadaju na razini prvog polja, polja
spontano5iu dovjeka u obidnom govoru, pravilno upo-
trebljavaju. Jasno je da, ako budu poSto-poto htleli doCi
do rezultata jednog promatranja i shvatiti ono 5to ne
shvaiaju, da ie ih onda neprirodno upotrebljavati. U
torn sludaju ie malo tko preuzeti njihovu upotrebu.
Danas se obraiam tom taktu pri psihoanal4iikoi-rrpo=--
trebi nekih rijedi, da bih ffiusEladb-T-€niaencijom to-
poiogfd-Eoju sam tu iznio i koja je, na primjer, na plodi
prikazana u shemi koja vam pokazuje polje prvotnog
Ich, predmetnog Ich, konadno u Zivdanom aparatu lch
realnoga. Ne-ja se razlikuje kao strano tijelo, fremfu
Ob ttrneti-kdjii -tvone ?"a
*ilu E*ga po uzoru na Eulerove. Pogledajte sliku. Da-
kle, u registru ugode nalazi se objektivirajuia uteme-
ljerrost koju moZemo iznijeti, kao znalac koji ustanov-
ljava funkcioniranje predmeta, koji mu je stran.
Samo Sto mi nismo takvi znalci, a dak i da jesmo,
trebamo biti i subjekt koji misli. I utoliko Sto rsmo
subjekt koji misli, mi smo ukljudeni na posve drugi na-
din jer zavisimo od polja Drugoga, koje je bilo tu mnogo
prije nego li smo do5li na svijet, i dije nas kruZne struk-
ture odreduju kao subjekt.
Radi se o tome da ustanovimo u kojem se polju do-
gaelaju razlidite stvari s kojima se susreiemo u polju
Ich, a neke druge koje je bolje odmah razluditi, jer,
-
ako ih pornije5amo ne razumijemo vi5e ni5ta u dru-
-
gor-n polj'r"r, polju Drugoga. fznio sam vam bitne artiku-
lacije za ovo drugo polje, za dvije funkcije koje sam
dcfinirao i obrazloZio kao otudenje i razdvajanje.
Nustavak mog danaSnjeg izlaganja pretpostavlja, na-
korr ito sam ih Lrveo da ste ih isku5ali to znadi
- -
rlr stt' poklriali dovcsti ih do funkcioniranja na razlidi-
lirtr r':rzirurrrur.

iz homeostatidkog polja u odnosu na koji se polje .Lersf, VcJ: sarn pokr-riao uckc llosljcclicc tog tako posebnog
ugode, razlikuje od polja Unlttst. lr'/ ko.ie:tvori otudcnjc snspcr-rzija subjekta, njegovo
-
liolcbirnic, gr-rbl.jen.ic smisla utjeloviti u oblicima kao
Vec sarn naveo da Freu{_iirz]]kuje razinu lch, na pri- - koji se opet ponavljaju
mjer u dlanku o Triebe, istiduii u]aclno,T5 se ona mani- kcsu ili iivot, sloboda ili stnrt
11 ltit't' ili .strri.;uo u izraz.ima kojima prilazim s otpo-
festira kao organiZii6na, Sto je narcistidki znak, i utoliko -
je ona disto artikulirana u polju realnoga. U realnom on r'onl i rrrolirrr vas cla sc nc prenaglite optereiujuii ih
razlikuje, on povlasiuje, samo ono Sto se u njegovu polju :,rrrislorrr koji bi ilr br"z<> polir-rljao, a bolie ie da se toga
r-eflektira efektom Lust kao povratak homeostazi. ttrrvlrt)r) u ll()v()t'u.
Ali, ono Sto je nesklono homeostazi i odrLava se pod 'l'rr birlcrrr rrvorlirrr orro Sto iu pokuSati obrazloZiti idu'
svirkrr cijcnu hao Unlust, nagriza jo5 i vi5e njegovo irolje. (:('!'()(linc. Ilit clc to nclto Sto ie trebati nasloviti subjek-
Nir trr.j rr:ri:irr orro ito priperclet reclu Unltst postaje sas- tit'tti ltoltti.rtii. Nuinrc, sva se ova priprema u vezi s te-
jer niSta nije nemo-
- tlio .ll, lilro rrc-ja, rrcguci.ia, t-rlirr-r.lcnje za Ja.$e-ja
titvni
sc n(' rrrijcsrr s orrinl $to ga oltltrZnjc, sa prostranstvom
rr rt l iir rr;r ; rur lizc n lola rirzvijati
r
-
1,ur ( u,,rt'rlotot:iti ilo rrc proizlazi iz poloLaia subjekta

262 263
 da bismo pokazali Sto moZe ilustrirati artikulacija
-analize, polazedi
od Zelje.
Subjektivni poloZaji dega? Kad bih se prepustio oriom
Sto se nudi rekao bih stfujektivni poto\aii postojanja,
sa svim povoljnostima-Sto ih moZe imati ovaj izraz, zato
Sto je vei udomaien u na5em prostoru. NaZalost, to ie
nam omoguiiti strogu primjenu samo na razini neuroze.
To, uostalomi neie biti tako loie. Zato iu radije reii
subjektivni poloiai bi6a. Ne jam6im unaprijed za svoj
naslov, moZda iu iznaii bolji, ali u svakom sludaju ie
o tome biti rijed.
1
Nastavimo. U jednom dlanku, koji sam vei spomenuo
da bih u njemu ispravio ono 5to mi se udinilo lo5e, i5ao
je autor za tirn trudeii se, ne bez zasluge obli-
kuje ono 5to moj - govor - da je-
uvodi u vezi sa strukturom
'1 karaca. Temeliito transbiolo5ki karakter odinstva, uve-
zika inherentnog nesvjesnorn. Do3lo se do formule koja
se sastoji u prevodenju formule koju sam dao za meta-
foru. Moja formula je bila bitna i upotrebljiva, jer izra-
Zava dimenziju u kojoj se pojavljuje nesvjesno, utoliko
Sto je operacija znadenjske kondenzacije temeljna za nj.
Naravno, znadenjska se kondenzacija sa svojim efek-
tom metafore, moZe promatrati otvoreno u najmanjoj
pjesnidkoj metafori. Zato sam uzeo primjer iz Booz en-
donni (Usnuli Booz). Sjetite se mog dlanka iz Psycho-
analyse pod naslovorn L'Instance de Ia lettre dans l'in-
conscient. Uzeo sam onu pjesmu, boZe moj, koja se od
svih u francuskom jeziku govori najvi5e po sjeianju. Tko
u svom djetinjstvu nije recitirao tu pjesmu! To nije
nepogodan primjer za analititku upotrebu, pogotovo ne
u trenutku kad sam je uveo, to iest kad sam i,stovre-
meno uveo odinsku metaforu
Nciu vam ponzrvl.iati taj dlanak, ali njegova je poanta
odito u lorrrc rlu valn pohaZc kako se smisao ostvaruje
u dinjcnic'i cla .jc onerj koji jc u pjesmi Booz tu kao
boZanski olac', a rricclno i boZie orude -
oznaden meta-
- l)lr)l)oI( Ilr'
264
forom sa gerbe n'etait pas avare ni haineuse. Dimen-
- otvorena ovom metaforom
zija smisla nije"ni5ta manja
od onoga Sto nam se pokazuje u zavr5noj slici, slici zlat-
nog srpa nehajno badenog u zvjezdanom poljr.r. To je
dak skrivena dimenzija u ovoj pjesmi. eak skrivenija
nego li vi to mislite, jer nije dovoljno da ja tu izvudem
kosir kojim se sluZio Jupiter da bi naplavio svijet Kro-
nosovom krvi. Dimenzija kastracije o kojoj je rijed u
biblijskoj je perspektivi posve drugadijega reda, a tu je
prisutna u svakom povijesnom odjeku, do Boozove in-
vokacije boga Comment surgira-t-il de moi, vieil ham-
-
me, Ltne descendence?
Ne znam da li ste opazili bolje bi€Ig ,pgz{i-da-.utn
ove godine odrZao seminar- o fmenima-Oca, kako sam
'8iie
nams-pod-, je ihe neizgovoreno,
onaj koji bdije nad radanjem ialovih Lena i starih muS-
rden tradicijom sudbine izabranih naroda, ima ne5to Sto
: je izvorno potisnuto i koje se uvijek ponovo javlja u
dvosmislenosti hramanja, spoticanja i simptoma ne-su-
sreta, dltstyLla, sa skrivenim smislom.
To je dimenzija koju uviiek nalazimo i koja, ako je
hoiemo formalizirati kao Sto se potrudio autor o kojem
sam govorio, zasluZnje da n.iome opreznije postupamo
nego li ie to udinio on liad sc na ncki nadin pouzdao
u formalizam razlomka -tako da je oznadio posrednidkom
crtom vezu koja postoji izmedu oznaditelja i oznadenoga.
Nije posve nepravilno smatrati da ova crta u izvjesnim
trenucima oznatava u odnosu oznaditelja prema oznade-
nome indikaciiu vrijednosti, koja je upravc-r to Sto izra-
izrva n.icna upotrcber kao rerzl<lrnkzr u matcrnatidl<om smi-
slu izraza. Ali, orra rri.ic sanro lo. Iznrcclrr ozniqitcl.ia i
oznar'cnog-1o{9j j**cL:ugi,octuos-=^r--tots1l6rJ,.f$"
rrlirt_ljl. [Jpllvo hacl tr rnctaloli trcba obiljeZiti udinali
srrrislrr, rrc r.rroic sc rropic i bcz predostroinosti, i bez
srrr.it'losli, rrplavliati tom crtom u razlomadkoj trans-
lirr rn:rr iji ilo hi bilo <lopu5teno da se radi o crdnosu
265
 S' Z-nag toga ne moiemo reii da je interpretacija, kao
S'ST_ Sto je napisano, otvorena svakom smislu, pod izlikom
n (--|)s * (+) s _-x-->-
SSS da se radi samo o vezi izmedu oznaditelja i oznaditelja,
S to jest o ludoj vezi. Interpretacija nije otvorena svakom
Formula metafore Transformirana formula smisnu. To bi znadilo, da priznajemo onima koji se diZu
u navedenom dlanku piotiv neizvjesnog karaktera analitidke interpretacije da
su sve interpretacije moguie, 5to je u stvari disti apsurd.
Kad se radi o razlomku, moZe se transformirati um- da je udinak interpretacije u izoliranju
AC jectrfr6fjezgra u subje@
noiak ^ x " u formulu na detiri kata, kao Sto je ne@ie sama interpretacija ne-smisao.
BD
A trnterpretacija je znadenje, ali ne bilo koje. Ona dolazi
tu na mjesto s, i obrie odnos koji dini da je udinak
oor. . Autor dlanka je prosudio da je to umjesno za
'C i- oznaii.telja u jeziku oznadeno. Njen je udinak pojava ne-
-D- svodivog oznaditelja. Treba interpretirati na razini s koje
metaforu, obrazloZivii to ovako onome Sto u nesvjes- niie otvoreno svakom smislu, koje ne moZe biti bilo Sto,
nom daje teZinu u artikulaciji -
zadnjeg oznaditelja, koji koje je znadenje kojemu se, nesumnjivo moZemo samo
otjelovljuje metaforu s novostvorenim sm'islom koji na- pribliiiti. Ono Sto tu postoji, bogato je i kompleksno
staje uslijed upotrebe, trebalo bi odgovarati neko zahva- kad s" radi o nesvjesnom subjekta, i namijenjeno da
tanje, od jednog do drugog, dvaju oznaditelja u nesvjes- izazove pojavu nesvedivih znadenjskih elemenata, non'
nom. -sensteal, nastalih od ne-smisla. U tom istom dlanku Le'
Posve je sigurno da ova formula ne moZe zadovoljiti. claine je posebno dobro ilustrirao prijelaz od znadenjske
Najprije bi trebalo uvidjeti da nema takvih odnosa ozna- interpnetacije prerna znadenjskom ne-smislu, kad nam
ditelja prema samome sebi bududi da je oznaditeljeva u vezi sa svojim opsjednutim iznosi formulu zvanu Po-
osobina da ne moLe oznadavati sama sebe a da ne pro- ordjeli koja medusobno vezuje dva sloga riieti licorne,
izvecle neku logidku greiku.
rivodeii u njenu sekvencu cijeli lanac gdje se animira
Da bismo se u to uvjerili, potrebno je samo pozvati
njegova ielja. Iz onoga Sto Leclaire bude joi objavljivao
se na antinomije koje su nastale dim smo pokuiali s
" vicliet iete da stvari idu mnogo dalje.
iscrpnorn logidkom formalizacijom matematike. Katalog i
katalogA koji ne sadrZe sami sebe odito nije isti katalog i
koji sam sebe ne sadrZi - kad je on taj koji je uneseni
u definiciju i kad je taj koji ie biti upisan u katalog. c
Mnogo je jednostavnije primijetiti da je to Sto se rl(A)
zbiva sljede(e: zamienski oznaditelj do5ao je na mjesto
drugog oznaditelja da uspostavi udinak metafore. On pro- S (i (e', a", a"',..))
tjerava oznaditelja na drugo mjesto. Ako ielimo zadt'
vzati moguinost postupka razlomadkog tipa, postavit
iemo nestalog oznaditelja, potisnutog oznaditelja ispod
glavne crte, u nazivnik, kao unierdrlickt.
267
265
 I

Interpretacija nije otvorena svakom smislu. Ona nije razmatrati dvije strane toga X konstituirajuii mo-
bilo koja. Ona je znadenjska interpretacija i ne smije menat, kad nastaje znadenje, - artikuliramo na jed-
koii
biti proma5ena. To ne prijedi da to znatenje ne bude za norn mjestu u njegovoj funkciji na razini nesvjesnog,
subjekt bitno. Bitno je da subjekt vidi preko tog zna- ali isto tako i udinak povratka, koji nastaje u tom od-
denja, kojemu je oznaditelju ne-smislu, nesvedivom, nosu, koji moZemo zamisliti polaze(i od razlomka. Taj
traumatskom -
kao subjekt, podloZan. odnos treba uvesti oprezno, ali ga jezidni udinci dobro
-
To vam omoguiava da shvatite ono Sto je materijali- naznaduju.
zirano u iskustvu. Molim vas da uzmete jednu veliku Svatko zna, ako se nula poiavliuie u nazivniku, vri-
Freudovu psihoanalizu, najveiu od svih, najsenzacional- Jeunusr ,a7]()ml.ia rt oo-
niju jer se u njoj vidi bolje nego drugdje kamo kon. biva ono sto mate'frilJffivaju beskonadna vrijed-
- problem
vergira izrrrjene fantazma i realnosti, naime, u nost. Na izvjestan nadin je to jedno od razdoblja su-
ne5to nesvedivo, non-sensical, koje funkcionira kao pr- bjektove konstitucije. Utoliko Sto je prvobitni oznaditeLj
votno potisnut oznaditelj govorim o opservaciji io- disti ne-smisao, postaje on nosilac infinitezimacije vri-
vjek-vuk. TJ Covjeku-vuku, -reii iu to da bih vam pr-uZio jednosti subjekta, koja nije otvorena svakom smislu, ved
Arijadninu nit koja ie vas voditi pri ditanju, nagla po- ukida svaki, Sto je posve druga stvar. To obja5njava za5to
java vukova na prozoru u snu igra ulogu s kao pred- se nisam mogao sluZiti odnosom otudenja, a da ne une-
stavnika subjektova gubitka. sem riied sloboda. U radikalnom smislu i ne-smislu su-
Ne radi se samo o torne da je subiekt fasciniran po- bjekta funkciju slobode utenreljuje upravo taj oznaditelj
gledom tih vukova, sedam na broju, kojih je uostalom -koji ubiia svahi'smisao.
na njegovu crteiu pet i rasprieni su po stablu. Njihov Zztto je pogre5no reii da je oznaditelj u nesv
fascinirani pogled jest sam subjekt. otvoren n konstituira-subFkt u nje-
Sto nam pokazuje cijela opservacija? U svakoj se etapi na svaki smisao. ali to ne?.raEi
subjektova Zivota dogodila neka,stvar koja je u svakom er, s[vari koje se umjesto nu.le
trenutku mijenjala vrijednost odreclbenog indeksa koji uprsuJLr u rojnik su znadenja,-ZIij
tvori taj prvotni oznaditelj. Upravo je tako shvaiena di- TI

jalektika subjektove Zelje, kao Zelje koja se uspostavlja p

od Zelje Drugoga. Sjetite se dogadaja s ocem, maikgm,
scstl'om, sa vkom GruSom. Svako to razdoblje obo-
gaiuje nesvjesnu sl$fektovu Zelju nedim Sto treba po-
staviti u brojnik, kao znadenje uspostavljeno u odnosu
prema Drugome.
Razrnotrite dobro Sto se onda dogada. Molim vas da
uzmete u obzir logidku neophodnost tog trenutka kad
sc strbjekt X uspo,stavlja samo od Llnverdriingung, od
neophoclnog nestanka prvog oznaiitelja. 'On se konsti-
tuira preko (lnverdriingtttg, ali ga ne rnoZe zamiieniti kao
takav jcr lri oncla jcdan oznaditelj morao predstavljati
umjesto- dmgoga, dok tu postoji samo jedan, prvi. Treba
Bit ie vaLno pokazati u nastavku mog izlaganja iduce
godine, kako nas iskustvo analize prisiljava da traZimo
na putu takve formalizacijc u kojoj se posredovanje tog
lreskraja subjekta s konadno56u Lelje moZe izvr3iti samo
irrtervencijom onoga $to Kant, kad stupa u gravitaciju
misli koja sc naziva filozofskom, unosi s toliko svjeZine
lr<rcl nazivr,r t-n n aAq I itt r.t u v e I i i in a.
Sv.lcZinar tu ima-froiLrJiEGTliaravno, jer izmedu
prisil.iavan.ia I'ilozol'a razmi$liaju o dinjenici -da minus-
clar
ir:rllrr niic nula, i toga, da pri tome oni ostaju gluhi
srrralririucii rlrr ilr sc to ne tide velika je razlika. Na
Lr:rlrr prr.osll jc -- u to jc jedina - korist referencije na

268 269
filozofsko obrazloZenje da ljudi preZivljavaju sarno
-
da bi svakog dasa zaboravljali sve oro Sto su osvolili,
govorim o njihovim subjektivnim osvajanjima. Narav-
no, u dasu kad su ih zaboravili, ona nisu manje osvo;iena,
ali oni su vi5e osvojeni udinkom svojih osvajanja. A biti
osvojen od nedega Sto ne poznajemo ima ponekad stra-
5ne posljedice, od kojih je prva zbrka.
Negativna je velidina, dakle, jedan od oslonaca za ono
Sto nazivamo kompleks kastracije, odnosno nega.tivna
incidencija u koju ulazi predmet falus.
Sve je to samo prethodna indikacija, ali ,smatrarn da
je vrijedno iznijeti je.
to je Kako nastaviti? Prijenos je nezamislir,,
pretpostavljamo da zna.
Danas uvidate bolje za Sto je pretpostavljeno da zr-ra.
Pretpostavlja se da zna ono demu ni5ta ne bi moglo
izbjeii, od dasa kad ga on formulira disto i jedno-
stavno, znadenje. - norn funkcioniranju distorn od obmana.
To znadenje irnplicira, naravno a zato sam najprije
izvukao dimenziju njegove telje - da se on tu ne rnoie
prikratiti. - icljom pacijenta. To je ono Sto je Freud prenio u neku
Ta povla5tena todka je jedina kojoj moZemo priznati
karakter apsolutne todke bez ikakva znanja. Ona je ap-
solutna upravo zato Sto nije nikakvo znanje, vei spona
koja vezuje njegovu vlastitu Zelju s rezolucijom onoga
Sto treba objaviti.
Subjekt ulazi u igru podev5i od te temeljne potpore
pretpostavlja se subjekt zna, samim tim Sto je
-subjekt Zelje. Sto sedaonda zbiva? Zbiva se ono Sto se
u svojoj najopdenitijoj pojavi naziva udinak prijenosa.
Taj udinak je ljubav. Jasno, kao svaka ljubav, ona se
rnoZe pronaii, kao Sto Freud kaZe, samo u polju narciz-
ma. Voljeti, u biti, jest htjeti biti voljen.
270
Ono Sto se pojavljuje u udinku prijenosa suprotstav-
lja se objavi. Ljubav intervenira u funkciji koja je ovdje
objavljena kao bitna, u svojoj funkciji obmane. Ljubav
je, nesurnnjivo, udinak prijenosa, ali to mu je opiruia
strana. Vezani smo za odekivanje tog udinka prijenoszr
I du bir*o mogli interpretirati, a istovremeno mi znamo
f da on zatvara subjekt udinku na$e interpretacije. Ovdje
I je
apsolutno odit udinak otudenja, gdje se artikulira udi-
nak da mi jesmo, u odnosu subjekta prema Drugome.
Trebalo bi tu istaknuti 5to se uvijek ispu5ta, 5to
-
Freud artikulira i Sto nije isprika, ve( razlog prijenosa
da se ni5ta ne moZe dostiii in absentia, in effigie.
- To znldi, da prijenos po svojoj prirodi nije sjena ne'
dega Sto je otprije doZivljeno. Upravo protivno, subjekt
utoliko Sto je podvrgnut Zelji analitidara, Zeli ovog pre-
variti tim podvrgnuiem, udiniv5i da ga on voli, predla-
Zuii sam tu bitnu laZnost koja je ljubav. Udinak prije-
nosa jest udinak obmane, utoliko Sto se ponavlja odmah
tu i sada.
To je ponavljanje onoga 5to je bilo takvo samo po
tome Sto je istog oblika. On nije ektopija. On nije sjena
starih liubavnih obrnana. On je izolacija u svom aktual-
Zato mohcrno rcdi da je to Sto stoji iza ljubavi zvane
prijenos potvrdivanjc vczc izmedu Zelje analitidara sa
vrst brzog zasljepljivanja rekav5i konainefi-jzswno
-
'l'u lcl.iu
rrovali Lcl,iu?
naur- p111/.:1 pr].!iy1!gja t o.
Ni.ic li rrcobiino to sr.rglasjc na koje smo naiSli ako
snro imalo z:rtroli nos
-
suglasjc etike analize sa stoid-
-
koru ctikom. Sto jc stoidka etika u svojoj biti? nego
rlir li Crr ik:rda imati vrcmena da vam dokaiem, -
prizna-
vrrrrit. ir;rs<rlutnc vladavine Zelje Drugoga, to Budi volia
lvtt ju! l)r'('trzclo u krlCanski rcgistar.
77t
 Mi smo potaknuti radikalnijom artikulacijom. MoZe
se postaviti nitq+jg gdnosa Zelje gospodara i roba. Hegel
je za nj rekao da je razrije5eno, ali ono to nije ni u konr
pogledu.
Buduii da se bliZi moj rastanak s vama za ovv godinu,
a iduie predavanje ie biti posljednje, dozvolit iete mi da
nabacim neke todke koje ie vam pokazati u kojem iemo
smjeru proslijediti.
Ako je istina da se gospodar postavlja odnosom pri-
rode,nim uznesenju od smrti, mislim da je te5ko pripi-
sati mu neki shvatljivi odnos spram Zelje. Govorim o
gospodaru kod Hegela, ne o antidkom gospodaru diji
portret imarno primjerice u Alkibijadu, diji je odnos
prema Zelji dosta vidlj'iv. On traZi od Sokrata neito 5to
ne zna pravo Sto je, ali Sto naziva agalma. Nekima je
poznata njena upotreba koju sam svojevremeno spome-
nuo. Ponovo iu je preuzeti, ttt agalmu, taj misterij koji
u maglici okruZuje Alkibijadov pogled, koji predstavlja
neSto izvan svih dobara.
Kako ne vidjeti prvi nagovje5taj tehnike nalaZenja
prijenosa u dinjenici cla mu Sokrat odgovara, ne ono
Sto je govorio dok je bio mlad Brini se za svoju duiu
-
vei ono 3to dolidi uspjebnom i otvrdlom dovjeku
-Borim se za svoju felju, - I;r'cucl sc lu zaustavio
brini se za svoja jaja. Ta jaja,
to je krajnja Platonova ironija, 3to ih je inkarnirao u
dovjeka koji je ujedno apsurdan i ni5tavan, gotovo la-
krdija5. Mislim da sam prvi primijetio da su stihovi
koje mu Platon stavlia u usta, a koji se odnose na pri-
rodu ljubavi, indikacija njegove ni5tavnosti koja granidi
s lakrdija5kim pona5anjem, koja od toga Agatona dini
nesumnjivo najmanje pogodan predmet z,a zadfiavanje
Zelje gospodara. A i to Sto,se on zove Agaton, tj. imenom
kojemu je Platon dao suverenu vrijednost, pridodaje
tu .jeclnu rnoZda nenamjernu, ali neprijepornu notu
irortijc.
Tarko /cl,ia gospodara izgled.a, ocl svog ulaska u igru
u povi.jcsti, la.jprcma$eniji izraz po svojoj prirodi. Na-
272
protiv, kacl Sokrat leli dobiti svoj vlastiti odgovor, orr
se obraia onom koji ima najmanje pravo da mu Zelja
bude uvaZena, robu. On je siguran da ce taj oclgovor
dobiti. Glas razunta je ni4k, kaie negdje Freud, iLi on
govori uvijek isttt stvar. Ne usporedujemo to da je Freud
upravo to isto rekao o helji nesvjesnoga. I kod njega
je njezin glas nizak, ali je njeno nastojanje neuniitivo.
Moguie je, da postoji veza izmedu jednog i drugog. Zbog
izvjesne srodnosti, kad bude trebalo oznaditi Sto je Zelja
analitidara, morat iemo upraviti pogled prema robu.
3
Ne bih vas htio danas napustiti, a da za iduii put ne
navedem dvije opaske, opaske koje se temelie na Freu-
dovu obiljeZavanju funkcije poistovjeiivanja.
Ima enigmi u poistovjeiivanju, a ima th i za Freuda.
Izgleda da se dudio Sto se regresija ljubavi zbiva tako
vje5to u odnosima poistovjeiivanja. I to pored tekstova
g1d.je obrazlaLe da ljubav i poistovjeiivanje imaju ekvi-
valencijr.r u izvjesnom registru i da su narcizam i pre-
c.icrr.jivarr.ic prcdmcta, Ircrlicbtheil, u ljubavi ista stvar.
molim vas, da u tekstu pro-
rraclctc l.zrc 7:lp1ss, kaho- kaiu Englezi, tragove oznake
oslavl.jcuc nar pisti. Mislim cla je grcSha SLo su neke stvari
prcvi$e lazluri:cno.
[I poglavlju Massenpsychologie und lch-Analyse, koje
.jc posvcieno poistovjeiivanju, naglasak sam stavio na
clrrrgi olrlili poistovjciivanja, da bih tamo naznadio i
trclv<r.jio citt;1.i 14t'1" Zug, unurnu crtu, temelj, srZ ideala-ja.
Sta.ic 1u ururrrra crl:r?.lc li to povler5teni preclmct u
pol.irr /,lr.sl2 Nc.
Ilnarrra r:r'ta rri.jc u pt.vonr polju narcistidkog poisto-
vicc'ivun.in l<o.jcm Fr.cucl pripisuje prvi oblik poistovje-
tliv:rrr.il l<oic, vr.lo duclno uostalom, on inkarnira u
jt'rlrrrr vrst ltrrrkcijc, ;rrimitivnog modela koji uzima otac,
lrrt.llrorlrrol' :,:rrrro.j libi<lnoi opsacli rnajke __ mitsko vri-
273
 T
F jeme, nesumnjivo. Unarna crta je, utoliko 5to se suh'iekt
za n3u hvata, u polju Zelje, koja se u svahom sh'ldaju
moze konstituirati samo u carstvu oznaditelja, na razini
gdje postoji odnos subjekta prema Drugome' Polje -Dru-
$to od nje
Ioe"ta."duje funkciju unarne crte,.utoliko u topici' koju je
iJi"j" vi5e razdoblje poistovjeiivanja
l'azvio Freud naime, idealizacija, ideal-ja' Pokazao
-
1
sam vam tragorre tog pr-v'og oznaditelja na primiiivnoj
je
kosti na kojoj lovac stavlia zareze i tako broji koliko
i
puta imao pun Pogodak.
Ustijed iupt"pl"tuttja podinje unarni oznaditelj djelo-
vati u polju-Lu-st, tj. u polju primarnog narcistidkog. p?i-
stor,;eienia, koje je bitno poclrudje incidencije ideata-ja'
kako u ogledalu ugledamo l4u*
-to t** koje
Orugaj"
-ja, biie "piiuo
se pred subjekt pojavljuje u obliku
-
roditelja koji ga drZi pred ogledalom' Vje5ajuii se 1a
oUifj"Z3. ottogu Lo;i gu gl"do u ogledalu subjekt ne vidi
pojuu" ,lr"g fu"ula-;a, vee svoj idealni ja, todku na kojoj
ieli ugadati sam sebi.
Tule funkcija, resor, djelotvorni instrurnent ko'j[ us-
postav[a ideaija' Neclavno mi je jedna djevojdica [ju-
Lurn rekla da-je vei uveliko vrijeme da se netko poza-
bavi njome kakt bi ona sebi izgledala vrijedna ljubavi'
Time je dala neduZnu izjavu o poletu koji ulazi u iglr
,, p*o* razdoblju prijenosa. Sredi5te subjektova odnosa
p."-u njegovom analitidaru je na razini povlaStenog oz-
naditelja, t<oii se naziva ideal-ja, jer se subjekt 'sarno na
toj razini osjeia zadovoljnim koliko i ljubljeniin'
ili, postoji i dr-uga funkcija koja uspostavlja poisto-
vjeienjle poiu" drugadije prirode i koja je uvedena pro-
cesom razdvajanja.
Radi se o povia5tenom predmetu koji je otkrila ana-
liza, o tom predmetu dija je sama realnost 6isto ttotrto-
lo5ka, o torrr predmetu oko ko;"gu nagon kruii' o p.ned-
metu koi'i stvara grbu poput drvena jajeta u platnu' koje
u analizi Zelite zalirpati predmet a'
-
Taj preclmct poJupire ono Sto je u nagonu odredeno
i specilicirano time, Sto mu ulazak u igru kao oznadite-
274
lja dovjekova Zivota omoguiuje dovjeku da shvati smisao
spolnosti. Za dovjeka, a zato Sto on poznajc oznaditclja,
spolnost i njena znadenja uvijek su podesni za uprisut- i
njenje prisutnosti smrti.
Razlikovanje izmetlu nagona iivota i nagona smrti je
stvarno, ukoliko odituje dva aspekta nagona. Ali, pod
uvjetom da shvatimo da se svi spolni nagoni artikuliraju
u nesvjesnom na razini znadenja, utoliko Sto oni prizi-
smrt kao oznaditelj, i samo kao oznaditelj,
vaju smrt
jer, moZemo - li reii da postoji biie-za-smrt? U kojim uvje-
tima, u kojem odredenju, smrt oznaditelj moZe izbiti
posve ojadana u toku lijedenja? To se moZe shvatiti samo
na5im nadinom artikuliranja odnosa.
Uslijed funkcije predmeta a, subjekt se razdvaja, pre-
staje biti vezan za njihanje biia, r.r smislu koji je sama
bit otuclenja. Ona nam je vei odavno dovoljno rrazrra'
dena. Svojevrcrneno sam pokazao da je nemoguie shva-
titi fenomenologiju verbalne halucinacije, ako ne shva-
iamo 5to znadi sam izraz koji upotrebljavamo za njeno
oznadavanje
-
to jest, glasovi.
Uiroliko je predmet glasa tu prisutan, prisutan je per'
cipiens. Verbalna halucinacija nije krivi percepturn, to
ic iskrivljcn\ percipierzs. Subjekt je imanentan svojoj
vcrbalno.i halucinaciji. Ta rnoguCnost je tu i zato mora-
r.no postaviti pitanic o tome Sto pokuiavamo postiii u
irrralizi u vczi s prilagodavanjem percipienstt.
Do analize je put spoznavanja bio uvijek zacrtan na
;rrrtLr oii5denja subjekta, percipiensa. E, pa rni kaZemo
drr lt'nrcljimo subiektovo uvjerenje na njegovu sllsretu
s ;rrJ.i:rvilinorn koia ga poclupirc, ,s rnalitn a, tija je pri-
srrlrrost rrco;rlroclrur ito s prlrvoln moZenro rcii.
-
5 jctitc st' Sol<r':rl:r. Soklutovu ncpokolcbl.iiva tisLoca i
rr.it:lirrvl rtl(,1)itr srr uzlr.jilmnc. U svakom trcnutku inter-
\r('rIi r-lr clcrrrotrii'lrrr glas.
l)rr li bistc: rrrogli rcci cla glas koji vodi Sokrata nije
:,:rrrr S,olir';rt? Ocl n<ls Sokrata i njegova glasa je nesum-
rriiv, zrrl',orrctli:r lio.ia 'jc uostalom dovela u isku5enje psi-
tro1,r;rlt' l)()('("ll\()nt t(). slclliccra, i njihorta rtelika zasluga
275
 Y
F je vei u tome Sto su se usudili dotaii to pitanje, jer da-
nas nitko ne bi u to dirao.
Treba istraZiti novi trag da bismo znali ono Sto ielimo
i kazati kad spominjemo subjekt percepcije. Ne pripisujte
i
mi rijedi koje nisam izrekao - analitidar ne smije duti
glasove. Ali, ipak proditajte knjigu jednog analitidara
dobrog kova, Theodora Reika, neposrednog udenika Freu-
da, i njemu pri'sna, Listening with the thitd ear - ja ne
prihvaiam, istini za volju, ovu formulu, kao da nije -do-
voljno Sto imamo dva uha da bismo bili gluhi. Ali on
smatra da mu treie uho sluZi da duje neki glas koji mu
govori da bi ga upozorio na prevaru on je iz clobre
-
epohe, herojske epohe, kad se znalo slu5ati ono 5to go-
vori iza prevare pacijenta.
Mi smo nakon toga, naravno, udinili bolje, jer mi zna-
mo prepoznati u tim okoli5anjima, rascjepima, predmet
a, dim se pojavi.
ODGOVORI
P. KAUFMANN: Postoji, z&r ne, ia'iestan odnos iz-
-
ntedu onoga lto ste ponovo rekli o Boozu, o Theodont
Reiku, i onoga \to ste drugdie rekli o octt s poietka sed-
mog poglavlia uTumadenju snova?
To je posve jasno. On je zaspao, no. On je zaspao da
bismo i mi zaspali s njim, tj. da ne bismo shvatili ono
Sto treba shvatiti.
Da bih nastavio tarno gdje je Freud stao htio sam
uvesti Zidovslftr tradiciju, jer nije Freudu tek tako za-
stalo pero u rukama kad je do5ao do razdvajanja su'
bjekta, a upravo prije toga ie's Moisiiem i monoteiztnom
I
najradikalnije doveo u pitanje Zid,ovsku tradiciju. Ma
kako historijski sporan bio karakter njegovih oslonaca
ili njegovih putova, ostaje, da je uvodeii u srZ Zidovske
povi jesti apsolutno oditu radikalnu distinkciju prorodan-
ske tradicije u odnosu na drugu poruku kako je bio sa'
vjestan, kako je napisao na razrre nadine -_ uiinio od
'276
dosluha s istinom bitnu funkciju nadeg analitiikog die-
lovanja. I mi se baS tu ne moZemo pouzdati, tnoiemo
se predati tome samo utoliko koliko se osloboclimo sva-
kog dosluha s istinorr.
Buduii da sam tu pomalo medu bliZnjirna i buduii
cla je vi5e osoba upoznato sa zbivanjima unutar anali-
tidke zajednice, mogu vam reii ne5to zabavno. Jutros
sarn, slu5ajuii nekoga tko mi je izlagao svoj Zivot, od-
nosrlo svoja razodaranja, razmi5ljao o tome kako u nor-
mainoj znanstvenoj karijeri moZe biti optereienje to Stcr
ste asistent, voditelj istraiivanja iii 5ef laboratorija ne-
kog redovnog profesora o dijim idejama morate voditi
raduna, ako hoiete napredovati. A to je najveie optere-
ienje za razvoj znanstvene misli' Pa dobro, postoji jedno
polje, polje anali'ze, r7a kojem smo mi i na kojem je
-
strbiekt tu sermo zato da traZi svojr-r habilitaciju u slo-
lrcrclnom istraZivanju u smislu verididkog zahtieva, i moie
sc :;matrati autoriziranim od dasa kad slobodno djeluje'
?a, nekom vrsti dudesnog efekta vrtoglavice, poku3ava
se tim putem maksimalno rekonstituirati hijerarhija sveu-
d.iliSne habilitacije i njihova profesura udiniti zavisnom
t.rd neke clruge vei prihvaiene. To ide dak i dalje' Kad
oni btrclu na5li svoj put, svoj nadin miSljenja, svoj nadin
krctani:r po analitidkom polju, oni ie poku5ati, od dru-
gih, koic smatraju imbecilima, dobiti autorizaciju, od-
nosno kvalifikaciju da su sposobni za prakticiranje
analize.
IVlislim cia to ilustrira razliku i vezu, dvosmislenosti,
izrnccltr analitidkog polia i sveudili5nog, polja. Ako se
lirrlc:, cla stt sami :rnalitidari dio problema nesvjesnoga,
/.rl'\/iu.u s('lrc i:irri tla imate za ni dobru ilustraciju i
rlobltt prilikrr za analiz.irltnic?
17. slpn.ia 1964.
Y

OSTAJE DA SE ZAKLJUEI
 Y
/

2A

U tebi uiie od tebe

!
I'
.t Volim te,
.[i tt Ali, zctto |to neabja*tjiuo
^, iln\tsr "\r. Volint tt tebi neito
\ \'
L-\/'.\
(\ vi\e od tebe
predmet malo- a,
Osakatuiem te.

Ostaje mi c'la zakljudim predavanja koja sam morao vo-

diti ove godine, na ovoill mjestu, zbog nekih okolnosti,
koje su tt toku mog poui:lrrrarnia uprisutnile ne5to o demu,
konadno, iirvjeitava j,tj4ntr.il-temeljnih pojmova koje
sarn 1u iznio -- pojan(dysI1'lti19)ptomadenog susreta'
Taho sam zastao pritcrraf,u koji sam se spremao po-
clnzeti za one koji su pratili moje udenje o Imenu-Oca,
cla bih tu ponovo, precl' ovim auditorijem drugadijeg sas-
tava preuzeo pitanje o kojem je rijed od podetka mojega
udenja u koii to red sp&da istjna-SJe:i3*ttyqfa LL$r-
-
pralcscL?
Iz'riesnost o na5oj praksi moZe nam dati ono za Sto
sam vam dao temeline pojmove pomoiu detiri rubrike:
nesvjesnog, ponavljanja, prijenosa i nagona - vidjeli
za nagon unutar rnog istra-
ste da. sam morao
prijenosa.
{ati skicu
Zivanja
Da li ono Sto nada praksa rada ima pravo da se odredi
ncophodnostima, dak implikativnim, u teZnji k istini?
70 vq--se-pi+aqie-+noZc-iileliie]i u ezo teridnoj
f ormr-rli
-
f [;ko znali r{a ttisttto lrrralr'.'c? \

I
Nijt' prctjcrano kazati, ako dovodimo analizu takvu
lilrkvrr onlr .icsl, net'ijeiena, u pitanje, lle samo u mnijc-

28l

nju, vei i u intimnom iivotu svakog psihoanalitidara, pri'
jevara lebdi u zraku suzdrZana, iskljudena, dvosmisle-
-
na prisutnost protiv koje se psihoanalitidar osigurava iz'
vjesnim brojem ceremonija, oblika, rituala.
Tf -' zato 5to
izra7prijevare
iemo preko njega moii pristupiti odnosu psihoanalize i
religije, a time i znanosti.
U vezi s tim iznosim formulu koja je svoju historijsku
vrijednost imala u osamnaestom stoljeiu, kad je prosvje-
titelj, koji je bio i dovjek uZitka, doveo u pitanje religi
ju kao temeljnu prijevaru. Uzaludno je upozoravati vas
koliki smo put otada pro5li. Kome bi danas palo na pa'
met uzeti religiju tako pojednostavnjeno? Danas moZe-
mo reii da religija u cijelom svijetu, pa i tamo gdje se
bore protiv nje, uZiva opie po5tovanje.
To je pitanje poput onoga o vjerovanju koje smo izni-
jeli u terminima, koji su nesumnjivo manje pojedno-
stavnjeni. Mi imamo praksu temeljnog otudenja u kojem
se odraZava cjelokupno vjerovanieza onaj dvostruki sub-
jektivni dlan koji, u trenutku kad izgleda da znadenje
vjerovanja najdublje nestaje, dini da biie subjekta dode
na svjetlo onoga Sto je u pravom smislu rijedi realnost
toga vjerovanja. Nije dovoljno pobijediti praznovjerje,
kako kaZu, da bi njegovi udinci u biiu bili ublaZeni.
To nam zadaie pote5koie pri spoznavanju koji je mo-
gao biti status nevjerovanja u 16. stoljeiu. Dobro znamo
da smo danas u tom pogledu neusporedivo i paradoksal-
no razoruZani. NaS zakon, jedini, a vjernici su to osjetili,
jest ta ravnoduSnost, kao Sto kaZe Lamennais, prema pi-
tanjima religije, diji je status upravo odreden poloZajem
nauke.
polje u dijalektid a subjek-
jima, njegovom nadinu govora, njegovom nadinu govo-
282
.r:#S--*
ra pomoiu kojeg se nizom predostroZnosti podalje
od izvjesnog broja pitanja 3to se odnose na status znano-
sti, diji je sluga. To je jedan od najvaZnijih druStvenih
problema, ali manje valan od problema o statusu koji
treba dodijeliti korpusu znanstvenih dostignuia.
Domet tog korpusa znanosti shvatit iemo spoznajuii
da je on u subjektivnom odnosu ekvivalent onoga Sto
sam nazvao predmet malo a.
Fostojana dvosmislenost koja je u pitanju, Sto se u
analizi moZe a 3to ne moZe svesti na znanost, razja5nja-
va se kad pokaZemo Sto ona u stvari implicira iz one-
-strane znanosti smislu Znanosti, diji sam
vam status poku5ao - u modernom
naznaditi u kartezijanskom ishodi-
Stu. Uslijed toga bi analiza mogla potpasti pod klasifika-
ciju koja bi je postavila u poloZaj nedega diji su oblici
i dija je povijest analogna naime, u poloZaj Crkve, da-
kle, religije. -
Jedini pristup tom problemu jest poii od toga da re-
ligija izmedu postojeiih nadina da se dovjek zapita o
svojoj egzistenciji u ,svijetu, i izvan njega, i religija
kao nadin opstojanja subjekta koji se pita - razlikuje
se jednom sebi svojstvenom dimenzijom koja - je pala u
zaborav. U svakoj religiji koja zasluiuje to ime postoji,
u 'stvari, dimenzija bitna za duvanje nedeg operativnog,
6to se naziva sakramenat.
Zapitajte vjernike, odnosno sveienike u demu je
razlika izmedul krizme i kr5tenja? jer,-konadno, ako
je to sakramenat, ako to djeluje, -to djeluje na ne5to.
Tamo gdje to pere grijehe, gdje obnavlja izvjestan pakt
tu stavljam upitnik, da li je to pakt? da li je to ne5to
-drugo? Sto ,se dogatla u toj dimenziji? u svim odgovo-
rima koje bi nam dali, mogli bismo -uvijek razlikovati
to obiljeZje kojim se podsjeia na operativnu i magidnu
onostranost religije. Ne moZemo podsjetiti na tu opera-
tivnu climcnziju, a da ne primijetimo da je unutar reli-
11iic, :r iz potpuno odretlenih razloga razdvajanja, ne-
rrrot{i rur$cg l'azllma, na5e konadnosti - to zaboravljeno.
-
283

Ipak, utoliko 3to se analiza na temelju svoga statusa
nalazi na neki nadin pogodena slidnim zaboravom, ona
je oznadena u ceremoniji onim Sto bih nazvao istim praz-
nim licem
Ali, analiza nije religija. Ona proizlazi iz istog statusa
kao Znanost. Ona se razvija u sredi$njem manjku, gdje
se subjekt isku5ava kao Zelja. Ona dak ima posrednidki
status, avanturistidki, u zijel'u koji je u sredi5tu dijalek-
tike subjekta i Drugoga. Ona nema Sto zaboraviti, jer ona
ne implicira nikakvo priznanje bilo kakve supstance na
kojubionadjelovala,dakni,supstancuspolnosti.
Zapravo, ona vrlo malo djeluje na spolnost. Sto se ti6e
spolnog djelovanja ni3ta nas novo nije naudila. eak ni
najmanje nije pridonijela erotolo3koj tehnici, i o tome
ima vi5e u onim knjigama koje se stalno izdaju, a potje-
du iz arapske, hinduske, kineske tradicije, a povrerne-
no i iz na5e. Psihoanahza dira u spolnost samo utoliko
$to se ona u obliku nagona odituje u nizanju oznaditelja,
gdje se konstituira dijalektika subjekta u dvojnom vre-
menu otudenja i razdvajanja. Analiza nije na polju spol-
nosti odrZala ono Sto smo rnogli kao obeianja odekivati
od nje, ona nije odrZala jer to nije ni trebala. To nije
njeno podrudje.
Protivno tome, na svom podrudju se ona istide tom
izvanrednom moii gre5enja i zbrke, uslijed dega, uvjera-
valn vas, njenoj literaturi neie trebati mnogo pa da se
uvrsti u ono Sto nazivamo knjiZevni ludaci.
Doista, pogodeni smo Sto vidimo koliko moie grije5iti
analitidar pri todnoj interpretaciji dinjenica nedavno
me to i pogodilo dok sam ditao knjigu Ndvrose - de base,
knjigu koja je ipak tako simpatidna zbog okretnosti ko-
jom se skupljaju i povezuju brojna zapalanja na koja
nailazimo u praksi. einjenica o funkciji dojki;koju iz:1
nosi Bergler, zaista je izgubljena u uzaludnoj tekuioj i ati
raspravi o nadmoinosti mu5karca nad Zenom, i Lene nad lL. i
rnu5l,arcem, naime o stvarima koje str u analizi nalmalJ
nje vaZne.
Danas nlorarn naglasiti ono Sto se u kretan'iu psiho-
284
analize odnosi na {'unkciju toga 5to izdvaja* krqG;)
.ln€t--gr - i nisam tck tako naveo Berglerovu knjigtr koJa
iezbog nedovoljnog oznadavanja funkcije svojstvene dje-
lomidnom predmetu i onoga 5to znade npr. dojke, o ko-
jirna mnogo govori, osudena na gre5ke, koje gotovo po-
ni5tavaju njene rezultate, mada je knjiga po sebi za-
nimljiva.
2
Predmet n je onaj predmet koji nam se u samom isku-
stvu, u toku procesa koji podupire prijenos, pokazuje u
posebnom statusu.
Neprestano govorimo o tome da uopie ne znamo 5to
zna'il@Sto to moie znaditi? Na koje
se raEunovodstvaodl-osi rijed likvidaciia? Radi li sc tr
nekoj operaciji u destilatoru? Radi Li se o to trelgJe{i
.i isprazniti se negdje? Ako je -
prijenos pokretanje nesvjes-
;ogd;zna6- li to cla bi prijenos rnogao biti likvidaci'ia
nesvjesnoga? Zar nakon analize nemam.o vi$e nesvjesno-
ga? Da li bi subjekt za koji se pretpostavlja da zna morao
biti likvidiran kao takav?
Bilo bi ipalc neobidno da se taj subjekt za koji pretpo-
stavljamo da zna, pretpostavljamo da zna neSto o vama,
a koji u stvari ne zr:a niSta, moZe smatrati likvidiranim
u dasu kada, na kraju analize, on upravo podinje pone5to
znati o vama. Dakle, u dasu kad bi on dobio najdvr5iu
rpodlogu, taj subjekt za koji pretpostavljamo da zna
trebalo bi smatrati iSdezlim. MoZe se, dakle, aka izraz li-
kvidacija ima nekog smisla, raditi samo o trajnoj likvi-
claciji te obmane preko koje prijenos teZi da se izvrSava
r"t smislu zatvaranja nesvjesnoga. Ja sam vam objasnio
njen mehanizam, povezujuii ga s narcistidkim odnosom,
preko knl"g sub.jekt od sebc dini voljeni predmet. S refe-
rcncijo'ifi na onoga lioji ga lrlora voljeti, poku5ava uve-
sti Drugoga u odnosu obrnane, gdje ga on uvjerava da
ir: vri jcclan voljenja.
l'r'irrrrlrro isprurjenje tog odnosa Freud nam naznadava
rr lrrlit iii i'iii ic naziv poistovjeien.ie. Poistovjeien.ie o ko-
285;
 T
jem je rijed a Freud to vrlo tankoiutno obrazlate,
molim vas da-se podsjetite dvaju poglavlja koja sain na-
veo pro5li put iz Gruptte psihologiie i analiz-e Ja, iedgo je
Pgistovjeienje, a drugo Stanje zaljubljenasti i hiptwza
trd-
fno poistovjeienje. Ono je potpora. Ono podrZava per-
\pektivu koju je subjekt izabrao u polju Drugoga, odakle
moZemo gledati na zrcalno poistovjeienje na zadovolja-
juii nadin. Todka ideala-ja jest ona todka na kojoj de se
subjekt vidjetffiko se kaZe, kao da ga gleda netlco drugi
5to ie mu omoguiiti potporu u dvojnoj situaciji koja
-je za njega zadovoljavajuia sa stanovi5ta ljubavi.
Utolilro Sto je zrcalna prikaza, ljubav je u biti obmana.
Ona se smjeita u polju na razini referencije ugode, tog
jedinog oznaditelja potrebnog za uvodenje perspektive
usredotodene na idealnu todku, veliko I, smje5tenu negdje
u Drugome, odakle me Drugi vidi onako hako mi je
drago da budem viden.
U toj istoi konvergenciji kamo spada analiza zbog ob-
mane koja postoji u prijenosu, nailazimo na neSto, rito
je paradoksalno na otkriie analitidara. To otkride je
shvatljivo ,samo -
na drugoj razini, na razini na kojoi srno
smjestili odnos otudenja.
Preuzimanje tog paradoksalnog, jedinstvenog, istakrru-
tog predmeta, koji nazivamo predmet a, bilo bi puko
ponavljanje. Ali, ja vam ga iznosim zgusnutije, nagla$ava-
juii da analizirani kaZe svom partneru, analitidat"tt *
im u tebi meit
Volim te
tje od tebe predmet ntalo a. ia te osa
U tonre je -smisao dojke, grudi, tog ntarttutal-contplexu,
diji odnos prerna oralnom nagonu Bergler uvida, tirn vi$e
Sto orainost u pitanju nema nikakve veze s ishranorn, i
sav je njen-akcenat na tom udinku osakaienja.
Ia se dajem tebi,kaie pacijent, ali taj dar nrcft ':';abe
kako kale misterij! miienja se u dar go\'il{t
-isto tak<l bitnidrugi
izraz -lraSeg iskustva.
- vr3i na taj nadin? Na toj todki, kad se prepustite nekak-
Kad sc nlr lcraju interpretativnog razjaiirjavanja posrig-
ne taliarv zaokrct, shvaia se retroaktivno ta vrtoglavica,
286
na primjer pred bijelom stranicom, koja je kod neke oso-
be koja je nadarena ali vezana psihotidnom granicom,
sredi5te simptomatidne zapreke, koja joj prijedi svaki pri-
stup Drugome. Ako ona tu bijelu stranicu na kojoj se
zaustavljaju neizredeni intelektualni izljevi ne moZe do-
slovno clotaknuti, onda je to zato Sto je moie shvatiti
iedino kao zahodski papir.
Kako da objasnimo posljedicu koju u gibanju prijeno-
sa ima prisutnost predmeta a, na koji stalno nailazirno?
": Danas imam malo vremena, ali uzet iu radi ilustraci-
je malu bajku, apologiju diji sam podetak smislio raz-
govarajuii u intimnom krugu s mojim slu5ateljima. Do-
dat iu zavr5etak tako da ie oni kojima se ispridavam $to
je ponavljam vidjeti da je nastavak nov.
Sto se dogatla kad se subjekt obrati analitidaru, tj. sub-
jektu za hoji se pretpostavlja da zna, ali za koji je jo5
sigurno da ni5ta ne zna. Analitidar-u je pruZeno neSto Sto
ie se nuZno uobliditi u pitairje. Tko ne zna da je to ono
Sto je usmjerilo svaku misao o analizi k priznanju funk-
cije uskrate! Ali, Sto subjekt trali? To je cijelo pitanje,
jer subjekt zna, ma koji bili njegovi apetiti, ma koje bile
njegove potrebe, da nitko neie tu naii zadovoljenje, ako
ne bude mogao sastaviti svoj jelovnik.
U pridi koju sam kao mali ditao iz slika u Epinalu, si-
romaSni prosjak se na vratima pedenjarnice gosti miri-
som pedenja. U toj prilici je miris jelovnik, tj. oznaditelj,
buduii da se o tome samo govori. Pa, postoji jedna po-
te5koia tu podinje moja prida jelovnik je napisan na
- -
kineskom. Zalo treba najprije zatraliti da ga gazdarica
prevede. Ona prevodi
-
carska pasteta, prolietna rolada,
i ostalo. MoZe se lako dogoditi, ako dolazite prvi put u
kineski restoran, da vam taj prijevod ni5ta ne /azuie, i
vi konadno zapitate gazdaricu - preporugit/ mi!, Eto
znati- ito ja tu Ielim, trebate znati vi. <y
Ali, je li opravdano da tako paradoksalna situacija za-
voj vidovitosti gazdarice dija vainost raste sve vi5e, zar
ne bi bilo pogodnije, ako vam to srce kaZe, i ako je zgod-
287
na prilika, da je malo poSkakljetc po. gr.tdima? Jer-' nc: ljaju preko ruba. Obratite paZnju. da to uopie nije pro-
ideie u kineski restoran samo radi jela, vei radi
jela u tuslorrno, dak ni u najobidnijem prostoru tim viSe Sto
egzotidnim dimenzijama. Moja prida Zeli rlii d.a ?elja.za je, da bismo mu shvatili domet, potrebno -iskljuditi se iz
h"ranom ima drugi smisao ocl hranjenja' Ona
je tu sim- trodimenzionalnog prostora, jer se ovdje radi samo o to-
bol seksualne dimenzije, jedine koja je izba(ena iz psihi' polo$koj realnosti, koja se ogranidava na funkciju povr-
zma. TJ pozadini toga je prisutan nagon u svom odnosu Sine. Na taj nadin moZete lako shvatiti kod triju dimen-
prema djelomidnom Predmetu' zija, kako jedan od dijelova plana, u dasu kad drugi dio
Pa, koliko god vam paradoksalna, naime nehajna iz- svojim rubom dotle do njega, odrecluje neku vrst
gledala ta maL apologija, ipak je ona upravo to o demu presjeka.
fe radi u realnosti analize. Nije dovoljno da analitidar Taj presjek ima smisao izvan naieg prostora. On je
podupire funkciju Tirezije. Potrebno je, ka9 Sto kaZe strukturalno odrediv i bez referencije na tri dimenzije, i
ipollirraire, da ima dojke. Zelim -reii, da djelovanje i to izvjesnim odnosom povr5ine prema samoj sebi, uto-
uiravljanje prijenosa treba provoditi tako da se odrZava liko 3to, vradaiudi se sebi, ona presijeca todku, koju, ne-
distanca izmldu todke na kojoj subjekt vidi sebe kao
ne- sumnjivo, ona treba utvrditi. Pa dobro, ta poprednica
t ogu tLo je vrijedan ljubavi - i te druge todke' gdie mole za nas simbolizirati funkciju poistovjeiivanja.
,.r6;"k, vidi sebe kao manjak prouzroden predmetorn a' i
edje a zadepljuje zijev, koji tvori podetno
razdvaianje
subjekta.
Itialo a ne prekoraduje nikad taj zijev' Sjetite t9 p9- Z= pravac zahtjeva
gleda, nalkarakteristidnijeg tlana za,shvaianje funkcije PP: pravac presjeka
u p-olj" obmane narcisti-
[."a*"tu a. Tai a se pokazuje predmet P: todka prijenosa
fke funkcije Zeije Lrpravo kao koji se ne moZe Z: T,€LJA
progutati, ut o t" tako moZe reii, koji zastaje u grlu ozna-
iiti:u. U ovom dasu manjka mora se subjekt prepo-znatl'
fo 5e razlog da se funkcija prijenosa moie topologizi
rati u- obliku koji sam vei izveo u svom seminaru o Po- Zapravo, samim radom koji obavlja subjekt govor+
istovjeieniu naime, u obliku koji sam 'svojevremeno je u analizi svoj govor -
upravlja k otporu pri-
-
nazvao unutarnia osmica, to je dvostruka krivulja'
koja Ci da
jenosa, obma,ni, lsto- datako ljubavnoj prevari i agresivnoj
se preklapa oko sebe same i dija ie bitna osobina' da se
prevari nastaje ne5to, dija se vrijednost zatvaranja
,uoiu njena polovica, nastavljajuii se, prikljuduje u sva-
naznaduje - u samom obliku te spirale, koja ide prema
koj todki preihodnoi polovici' Pretpostavite, jednostavno' sredi5tu.
Ju :" ,u"iii"nu jedna polovica- krivuije, i vidjet iete da To Sto sam ovdje prikazao rubom vraCa se na plan koji
ona potpuno prelcriva drugu polovicu' rugoga, polazeii gdje se subjekt,
polazeei od mjesta gclje
je odreden fvorts#$€s'toQgrgoga,
To nije sve. Buduii cla se radi o planu, koji realizirajuCi se u fovoru, uspostavlja na razini subjekta za
rezom, Uit e" dovoljno cla uzmete list papira pa da
s
koji se pretpostavlja da zna. Svaka koncepcija analize koja
malo lijepljenja sebi predoditc ono Sto vatn Zelim reii' sc obrazlaZe a sam bog zna da to podinje posve ne-
Lako je-zamisliti da krilo koje tvori ovu povr5inu' na
svo-
clulno -
da bi se odredio cilj analize kao poistovjedenja
joj povratnoj todki prekriva drugo krilo, a oba se nasta\'- -
289
288
s analitidarem, istovremeno otkriva da je njen istinski
I ment koji se tedko moZe dosegnuti, ali je on neosporno
pokretad izostavljen. Postoji ne$to s one-strane ovog po-
istovjeienja, i to je definirano odnosom i distancom iz-
medu predmeta malo a i idealizirajuieg velikog I iden-
ti,fikacije.
Ne mogu ulaziti u detalje onoga Sto slidna tvrdnja im-
plicira u strukturu prakse. Tu se pozivam na Freudovo
poglavlje o Stanju zaljubljenosti i hipnozi koje sarn ved
spomenuo. Freud tu sjajno razlikuje hipnozu od stanja
zaljubljenosti, sve do njegovih krajnjih obl,ika ko.je ozna-
dava kao Verliebtheif. On na najizrazitiji nadin, doktri-
narno postavlja ono sto se moZe proditati svugdje
ako znamo ditati.
- to je najpouzdanija strukturalna definicija koja je dana.
Postoji bitna razlika izmedu narcistidki odredenog pred.
rneta i(a) i funkcije a. Sam pogled na shemu o hipnozi
koju donosi Freud odmah pnrta formulu za kolektivnu
fascinaciju, koja je u dasu kad je pisao taj dlanak bila re-
alnost koja je rasla. On tu shemu daje todno onako kako
sam vam je prikazao na plodi.
Predmet-ia
-7>-' x Vanjski
preclrnct
Freudova shema
U njoj on oznadava ono Sto naziva predmetom (objek-
tom) u tome treba prepoznati ono Sto ja nazivam a
- -
Ja i ideal-ja. Krivulje tu pokazuju vezu izmedu a i ideala-
-ja. Tako Freud daje hipnozi status, stavljajuii jedan iz-
nad drugoga, na isto mjesto, predmet a kao takav i ozna-
diteljni znak, koji,se naziva ideal-ja.
fznio sam vam elemente za razumijevanje sheme rekav-
5i vam da predmet a mohe biti jednak pogledu. Freud
todno istide dvor hipnoze kad kaZe da je tu predmet ele-
290
pogled hipnotizera. Sjetite se onoga Sto sam vam iznio o
funkciji pogleda, o njegovim temeljnim relacijama pre-
ma pjegi, o tome da u svijetu vei postoji neito Sto gleda
prije nego li postoji kao vid, da bi vidio, da je oko u mi-
metizmu neophodno kao pretpostavka dinjenice da ,sub-
jekt moZe vidjeti i biti fasciniran, da je fascinacija pjege
prethodna vidu koji je otkriva. Vi ujedno shvaiate funk-
ciju pogleda u hipnozi, koji, konadno, moZe biti zadepljen
kristalnim depom, ili bilo dime Sto svjetluca.
Ako definiramo hipnozu kao zbrku na nekoj todki iz-
medu idealnog oznaditelja gdje se obiljeZava subjekt i c".
Pa, tko ne zna da je analiza uspostavljena razlikova-
njem od hipnoze? Jer, temeljni pokretad analitidke ope-
racije jest odriavanje distance izmedu ,I i a.
Da bih vam dao obrazac reii iu ako prijenos odvra-
-
ca zahtjev od nagona, helja analitidara ga vraia. Na taj
nadin on izolira a, postavlja ga na najvi5u moguiu distan-
cu od I, koji analitidar na zahtjev subjekta treba otjelo-
viti. Analitidar se rnora otrgnuti toj idealizaciji da bi bio.
potpora razdvajaju(em a u o5roj mjeri koliko mu njegova
Zelja dopu5ta da u obr:nutoj hipnozi otjelovi hipnotizi-
ranog.
To prekoradenje plana poistovjeienja je moguie. Svatko,
tko je sa mnom u didaktidkoj analizi i$ao do kraja anali-
tidkog ispitivanja zna daje to istina.
Krivulja se /atvara s one-strane funkcije c, tamo gdje
ona nikad nije imenovana u vezi s ishodom analize. Nai-
me, nakon obiljeZavanja subjekta u odnosu na a, iskustvo
tcrneljnog fantazma postaje nagon. Sto onda postaje
ona.i koji je pro5ao kroz iskustvo tog rnradnog odnosa do
iz.v<>ra, clo nagona? Kako moZe subjekt, koji je proSao
l<r'oz radikalni fantazam, Zivjeti nagon? To je s one strane
analizc i nikad se tome nije pri5lo. Dosad se tome moglo
pliii sluro na razini analitidara, utoliko Sto se od njega
z.alrli.ir.va cla u potpunosti prede ciklus analitidkog is-
krrstv:r.
291
 Postoji samo jedna psihoanaliza, to je didaktidka psi
hoanaliza a to je psihoanaliza koja je dokraja zatvo-
-
rila taj zavojak. Potrebno je vi5e puta preii kroz tai za-
vojak. Zapravo, ne postoji drugi nadin da se izvijesti o iz-
razu dtrcltarbeiten, o neophodnosti razrade, osim poirna-
njem da zavojak treba preiivi5e puta. O tome ovdje ne-
iu raspravljati, jer to unosi noye_ poteikoie, a ja ne mogu
reii sve buduCi da se tu radi saino o temeljima psiho-
analize.
Shema koju vam ostavljam kao vodid kroz iskustvo i
kroz ditanje, pokazuje vam da se prijenos odvija u tom
smislu, da svedemo pitanie na poistovjeienje. Utoliko ko-
liko Zelja analitidara, koja ostaje x, teZi k upravo suprot-
nom smislu od poistovjeienja, moguie je prekoradenje
plana poistovjeienja pomoiu razdvajanja subjekta u is-
kustvu. Iskustvo subjekta je na taj nadin dovedeno na
plan na kojem se, iz realnosti nesvjesnoga, moZe prika-
zati nagon.
- podrZavati i koju je moZda samo jedan dovjek znao pri-
3 hvatljivo formulirati
Vei sam ukazao na interes koji postoji da se na razini
subjektivnog statusa, odredenog kao status predmeta a,
smjesti ono Sto je dovjek prije tri stoljeia definirao u
znanosti.
MoZda se potezi koji se danas tako izrazito pojavliuju
u qgpektu onoga Sto manje-viSe todno nazivamq ma$s'
,, yfredih, moZda se sam naS odnos prema znanosti kbj*,Sve
YviSe'preplavljuje naSe polje, rnolda se sve to moie razjas-
niti referencijom na ta dva predmeta, dije sam vam mje-
sto vei naznadio u temeljnoj tetradi a to je glas, koji je
-
pomoiu na5ih aparata gotovo planetiziran, odnosno stra-
tosferiziran i pogled, diji preplavljujuii karakter nije
-
manje sugestivan, jer, mno5tvo spektakala, mno5tvo fan-
tazama ne potide toliko na5u viziju koliko izaziva pogled.
Ali, preii iu preko tog poteza da bih naglasio neSto dru-
go Sto mi se dini bitnijim"
292
U kritici poviiesti koju smo doZivjeli postoji neSto
potpuno maskirano. To je drama nacizma koja pokazuje
najmonstmoznije oblike Lrtve, koje 6u smatrane nad-
ma5enim.
Smatram da nikakav smisao historije utemeljen na he-
gelovsko-marksistidkim postavkama nije u stanju objas-
'niti to ponovno izviranje, kojim se dokazuje da je prino-
, Senje irtvenog dara rnradnim bogovima ne5to demu mali
broj subjekata ne podlijeZe kao stra5an plijen.
Neznanje, ravnoduinost, skretanje pogleda mogu ob-
jasniti pod kojim je velom jo5 skriven taj misterij. Ali,
onome koji je u stanju hrabro upraviti pogled prema tom
fenomenu -i, jo$ jednom, malo je onih koji ne podlijeiu
fascinaciji Zrtve po sebi irtva zna(i, da poku5avamo
- potvrdu
u predmetu na5ih Zelja nadi o prisutnosti Zelje
tog Drugog koji ja nazivam mraini Bog.
To je vjedni smisao Zrtve kojemu nitko ne moZe odo-
ljeti, osim ako nije zadahnut onom vjerom koju je te5ko
naime, Spinoza, u Amor intellec-
tualis Dei. -
mozg o ificirati_frao pan
polja boga na unive
nastaje jenost od ljudske Zelje. Utoli
ko 5to Spinoza kate i utoliko
- @bir,
ito on tu Zelju uspostavlja, u radikalnoj -biisrio5til &l
univerzalnosti boZanskih atributa, koja se moZe zamisliti
samo pomoiu funkcije oznaditelja, utoliko on postiZe
onaj jedinstveni poloZaj u kojem se filozof a nije sve-
jedno 5to ie to Zidoy_glgijepljen od_Svqie- tradicije--*
rnoZe stopiti s tran"S-endenffio-m-Iifi6avi.
Za nas to nije odrZiv poloZaj. Iskustvo nam pokazuje
da je {gl$sttqitiji, a ja sam dokazao da se njegova
teorija svijesti, kao 5to on pi5e o praktidnom umu, moie
odrtafi,samom specifikacijom morainog zakona koji je,
kad se ispita pobliZe, samo ielja u distorn stanju, ona kc>
.ia vodi Zrtvovanju svega Sto ie predmet ljubavi u liucl.
293
 T
kaLerrr, ne samo do odbacivanja patolo'
skoj njeZnosti -
Skog-predmeta vei do njegovog Zrtvovanja i ubojs'tV-a'
Zato samnaPisao Kant avec Sade'
To je primjer za udinak deziluzije koji nam omoguia-
,u tradicionalnoj etici mnogim naporima, dak i
^tlliiuu

BIL]ESKA

Htjeli smo bez ikakva dodavanja dobiti

rrjernu transkripciju djela Jacquesa Lacana,
koja ie za buduinost vrijediti kao izvornik
koii ne postoji.
U stvari, takvom ne moZemo smatrati ste-
odinske rnetafore. nografsku verziju koja vrvi nesporazumima,
Zelia. To ,i i u kojoj niSta ne mote zamiieniti geste i
intonaciju. Ipak je to verzija sine qaa non,
koju smo rijed po rijed odmjerili, ispravili,
nema ni tri stranice otPadaka.
- NajteZe je postaviti interpunkciju, jer sva-
ko odmjeravanje z rez, todka, crta, pa-
ilno rnoZe Zivjeti. ragraf odluduje-o smislu. Ali po tu cijenu
- Eitljiv tekst, i po istim nadelima
smo dobili
demo prirediti tekst seminarA svih godina.
24. lipnia 1964.
J. A. M.
 POGOVOR

Tako ie se ditati ova knjiga kladim se.

NeCe biti kao s- knjigom mojih
Spisa koja se kupuje:
kaiu, ali zato da ih se ne dita.
Nije sludajno Sto su te$ki. PiSuCi Spisi na omot zbirke
kanie sap samom sebi nagovijestiti: napis po meni je na-
pravljen da se ne dita.
Togovori o nedem drugom.
O demu? Kao Sto sam prisutan govorio, to iu ovdje pri-
kazati, po svom obidaju.
Tome Sto ditamo, barem se pretpostavlja da Cu mu napi-
sati predgovor, nije dakle napis.
Transkripcija, eto rijedi koju otkrivam zahvaljujudi skrom-
nosti J. A. M. Jacques-Alaina, prezimenom Miller: to Sto se
dita prolazi kroz rukopis ostajuCi u njem nepovrijedeno.
Dakle, ono Sto se dita, o tome ja govorim, buduCi da je
ono Sto kaZem podloZno nesvjesnom, odnosno, prije svega
onome Sto se dita.
Trebam li nagla5avati? jer, tu ja ne piSem.
- Naravno:
Da to €inim, ja bih svoj seminar brisao, a ne bih mu pisao
pogovor.
Ustrajat iu, kako valja, da se to dita.
Ali, duZan sam jo5 autoru ovog rada Sto me uvjerio
sto mi je to posvjedodio tokom predavanja da to sto -se
dita o onom Sto ja kaZem, ne dita se manje-zato Sto ja ka-
Zem. Pri tome je naglasak na kazati, jer ja moZe jo5 pri-
dekati.
Mala bi dobit bila za ustaljivanje analitidkog diskursa da
se uzdam da ie me ponovo ditati. Postaviti to u vrijeme
mog dolaska na Ecole normale samo je obiljelavanje kraja
mojc pustinje.

2e7
 T
Zbog vremena koje sam uloZio ne moZe se posumnjati da
mi je Zao ishoda koji sam ocijenio kao usmeiivanje. Ali da se
ono Sto kaZem objavljuje i zaboravlja tako da mu se dade
sveudili5ni obrat, naravno da se s tim ne slaZem.
Ako se postavi napis kako sam ja udinio da se primijeti
da je krajnje steden, to ie mu Stovi5e dati status. Bude li me
bar malo u tome, neie smetati Sto je ustanovljeno dobrano
prije mojih iznaSa5ia, jer konadno Joyce je taj koji je uveo
napis za-ne-ditanje, bolje bi bilo da kaZem: ne prevodi, jer
ako se od rijedi udini put k onoj strani jezikd, jedva da se
prevodi, i svugdje je jednako malo za ditanje.
Ipak s obzirom na to kome se obraiam, moram ukloniti
iz tih glava to Sto vjeruju da drile sate u $koli, nazvanoj ne-
sumnjivo materinsko j zbog onog $to se tu ima od demater-
nalizacije: naime, udi se ditati alfabetizaglqpl;,tjuii se. Kao
da dijete znajuii proditati s jedne slike da treba reii ilirafa,
a s druge Zenka majnuna, naudi samo Z kojim se oboje piSe,
nema niSta od tog ditanja jer ne odgovara.
Ako se onda ono anortografije Sto nastaje moZe prosuditi
samo ako se funkcija napisa smatra drugim nadinom govo-
reieg tr jeziku, onda se tu dobiva malo-pomalo u odskoku, ali
bi i5lo brhe da se zna o demu se radi.
Ne bi bilo lo5e da se )ditati se< shvati kako treba, tamo
gdje je duZnost interpretirati. Ako se kod rijedi ne dita ono
dto ona kaie, kod toga se analitidar trgne nakon trenutka Sto
se upinje da slu5a do iznemoglosti.
Namjera je, izazvan se izvladi, izazivajuti se brani, uzmide,
mrgodi, sve ie mu biti dobro bude li samo duo >za5to mi laZets
govoreii mi istinu?" iz pride koju smo nazvali Zidovskom,
najmanje je glupo Sto je ovdje pribjeZidte ne knjiga za tita-
'nje, vei vozni red pomoiu kojeg se dita Lemberg i ne Krakov
ili pak da cijelo pitanje rjeSava putna karta koja odaje
-stanicu.
AIi nije onda funkcija napisanog pokazatelj, vei je to sam
put Zelieznice. A predmet (a) kakav sam nav-eo jesi tradnica
putem koje se dolazi do vi5e-uZivanja onoga dime se nasta-
njuje, StoviSe zaklanja pitanje koje treba interpretirati.
Ako ditam da pdelinje skupljanje meda ima udjela u plod-
nosti sjernenjada, ako predvidam najprizemnijoj- skupini da
lastavidjim letom dostigne olujnu sreiu
vorim, da vodim raduna o onom Sto ih dovodi - todoinadi-da go-
oznaditelja.
fu se prisjeiam bezodnosti koja mi je pripisana za te
tpi:!: 4u sam od rijedi nadinio svoju mjeru.-Jebna Japanka
je bila izvan sebe, demu sam se dudib.
298
Ja nisam znao, mada pokrenut upravo njenom brigom, da
ono rn-lesto gdje se smje5ta njen jezik ja dotidem ipak samo
nogonn. llek sam onda shvatio Sto osjeiajno dobiva tim pis-
mom koje od on-yomi do Kun-yonti odbija oznaditelja do te
mjene da se on tu razdire tolikim prelamanjima, Sto zadovo-
ljavaju i podrZavaju i najrnanji dnevnik, i tabla na raskr5iu.
Ni3ta toliko ne pomaZe ponovnom stvaranju zraka koje vrcaju
tolikirn aluzijama, Sto ih objelodanjuje izvor Amaterasu.
Onda sam sAm sebi rekao da se govorno biie moZe tim
putem saduvati od umje5nosti nesvjesnoga koja ne odekuje
da se tu zatvorl Kraj'nji sltrdaj da se potvrdim.
Vi ne razumijete stepismo. Utoliko bolje, to ie biti razlo-
gom da se objasni. A ako ostane nerije5eno, bit Cete liseni
neprilika. Vidite, po onom Sto mi preostaje, ja iu preZivjeti.
K tonrre joS neprilika treba biti ozbiljna da b'i to vaZilo.
Ali rne ,-t zato moZete slijediti: ne zaboravite da sam tu rijed
predao njenoj sudbini na svonl scminaru o tjeskobi, naime tr
godini prethodnoj ovoj. Time vam kazujem da se mene ne
moiete tek tako rije5iti.
Odekujuii da vam budu sklone ljestve onoga Sto se tu
tita: ne navodim vas da se penjete da biste se ponovo
spustili.
Dok aitam ono Sto je bila noja rijed zapanjuje rne sigur-
nost koja me saduvala od gluposti u odnosu na ono Sto je
uslijedilo.
Rizik nai se svaki put dini potpunim i to me zamara. Sto me
J. A. 44. po5tedio toga, navodi me na pomisao da za vas to
neie biti niSta, ali me isto tako navodi da vierujem, ako
ja ton:e umaknem znadi da imam od napisa vi5e nego li
vjerujem.
Prisjetimo se da mi vierujemo manje nego li u Japanu,
5to se narneie iz teksta knjige Postanka, da iz ex nihilo ne
nastaje niSta do oznaditelj. Sto ide samo po sebi jer u stvari
vi5e i ne znadi.
Nezgoda je,Sto od toga zavisi postojanje, o demu svjedodi
i sarno govorenje.
einjenica da se Bog dokazuje, trebala je vei davno posta-
viti stvari na mjesto. Naime, onra za koju Biblija postavlja da
nije mit, vei pripovijest, oznadena je, i u tome se evantlelje
po Marxu ne razlikuje od na5ih ostalih.
Straino je da se odnos iz koje izbija svaka stvar odnosi
sarno r.ra uZivanie, a da iz zabrane koju odrazuje religija
zlr.jcclnr"r s panikorrr iz koje tu proistjede filozofija, izvire
299
 1'-{$f- -

mnoStvo supstanca kao nadomjestak jedinoj distoj, onoj o ne-

moguinosti da se o tome govori, da bude realno.
Zar ova >stanca-za-dolje< ne bi mogla biti pristupadnija
onim oblikom kojim vei pismo poeme kazuje manje glupo?
Zar to nije vrijedno da se izgradi, ako je kako pretpostav-
ljam to obeiana zemlja za novi diskurs kao Sto je analiza?
Ne moZe se odekivati taj odnos za koji kaiem da odsutnost
stvara pristup govornoga k realnome.
Ali smicalica kanala putem kojih uZivanje uzrokuje ono
Sto se dita kao svijet, eto, potvrdit ie se, ono Sto trali da se
dita, izbjegava onto-, Toto biljeZi, onto, odnosno ontotauto- KAZALO IMENA
logiju. Manje ne moZe.

1. sijednja 1973.
Abraham, Karl 169 Diels, Hermann 188
Agaton 272 Diogen 13
Alain 103 Dolto, F. 70
Alberti, l-con Batlista 1).1 Duhem, Pierrc Maurice Marie 15
Alkibijad 272 Diirer, Albrecht 95
Apollinaire, Guillaume 288 Drvclshauvers 30
Aragon, Lauis 23,24,87
Arcimboldi, Giuseppe 96 Einstein, Albert 137
Arhimed 142 Ensor, James ll9
Aristofan 2W,219 Euler, Leonhard 165, ?;63
Aristotel 27, 47, 58, 60, 69, 75, 86, Ey, Henri 9, 139, 144
160 Fechner, Gustav Theodor 62
Audouard, X. 85 Fenichel, Otto lE, 193
Ferenczi, Sandor 169
Bacon, Francis 238 Flacelibre, Robert 8
Balint, Micha6l 157 Flammarion, Camille 30
Baltrusaitis 93, 96 Fiiess, Wilhelm 51, 52
Bergler 2M,286 Freud, Sigmund 7, 10, L7-m,
Berkeley (biskup), George 89 2{n, 32--47, 49--40, 62--48,
Bismarck, Otto Eduard Leopold 80, 86-S8, 91, ttl, 120, l2l, 133,
176 l3fl,m, l$, 151, 156-160, 163-
Bloy, Ldon 201 168-170, t72-t77, 179,
Braudel, Fernand 7_8
-165,
181, 183, 186, 188, 189, l9l-193,
Breuer, Joseph 167,168 195-198, 2ciJ-2U, 212, 2r3, 2t8,
na, Bt-43, 247, 248, 256, 257,
259, 262, 267, 26[, n0, 27t, n3,
Caillois, Roger 81, 82, 108-110, n4, n6, 285, 286, 2n
l19
Caravaggso 122,
Gelb 117
CCzanne, Paul 120,124 Georgius 169
Clatrdcl, Paul 235
Glover, Edward 185
Conllc, Atrguste t62 Goldstein ll7
CuCnot 108
Goya, Francisco Josd 92
Napomena urednika Grebouille 229
l)nli, S:rlvrrrlor 96, 97 Green, Dr 230,242
Dcrtrokrit 70
Za razlilirL ttrl o.slalilt. izdania biblioteke ovo diel.o objav- l)t'st'rrrtr",, l{1'rrr' ,ll 4.t, 50, 53, 95, Hartmann, Eduard von 30, 136
liuje sc ltt,7 rtaitt1l pogopora na zahtiev"Psiha<
inozentnog zastupnika l4r, 7.\, 277 242. Hegel, Georg Wilhelm Friedrich
autorskih pruva. l)irlrrot, l)errl.; 15, 16, 95, l0l 2n, 23,O, 23s, 237, 272

300