IVAN BUZOV

SKA MEDIC
ZAGREB
 JUGOSLAVENSKA MEDICINSKA NAKLADA
BIBLIOTEKA POSEBNA IZDANJA

IVAN BUZOV / PSIHOANALIZA ZALOVANJA

Napisao: Buzov, dr. sc. Ivan, psihijatar, psihoterapeut u

Centru za mentaino zdravlje, KBC Zagreb

Recenzenti:
prof. dr. sc. Vladimir Gruden (Zagreb)
prof. dr. sc. Stanisa Nikolic (Zagreb)
 IVAN BUZOV

PSIHOANALIZA
ZALOVANJA

JUMENA
ZAGREB 1989
ISBN 86-7111-035-4
 Razmisljanje o smrti najbolje ce
sacuvati u nama ustrajnost u cestitu radu.
M. Marulic, Institucija, 1506.
Govori se
Da rijec mre,
Kad je recena.
Ja velim
2iva
Upravo biva
Tek toga trena.
E. Dickinson (1830—1886)

»Oko odra« — T. Kolombar (1899—1920)

 Predgovor

... all zlvi

zive ko zdravi zubi u ustima:
ispod njih, sve mrtvo bude hrana.
N. Petrak, 1980.

Zalovanje je skup tjelesnih i dusevnih odgovora na smrt osjecaj-

no nam bliske osobe. Osjecajna je povezanost preduvjet zalovanja. No,
ne smijemo zaboraviti da, zahvaljujuci toj povezanosti, dozivljavamo
srecu i nalazimo opravdanje nasega zivljenja. Zalovanje koje uslijedi
nakon gubitka samo je znakom da smo voljeli, a preko tuznog ras-
polozenja u stanju smo zivot shvatiti, ma koliko to zvucalo otrcano,
dubljim i smislenijim.
Zalovanje je do prije pola stoljeca bilo izvan podrucja istrazivanja
medicinskih radnika. U opisivanju zalovanja bill su djelatni antro-
polozi, filozofi, a pjesnioi su to bill oduvijek ukoliko su opravdali
da budu tako imenovaoi. Izuzetak je psihoanaliza, koja je s Freudorn
(1914; 1915) zatim Abrahamom (1924) te H. Deutsch (1937) uvela
zalovanje u podrucje psihijatrije kao dijeia medicinske znanosti.
Danas je zalovanje predmetom mnogih istrazivanj'a: bioloskih,
psiholoskih i socioloskih.
U nasoj sredini o zalovanju, ill tocnije o obicajima vezanim uza
smrt i umiranje, pisalo se kao o pojavnostima koje su se proucavale
samo u sklopu etnologije ill narodoznanstva.
Psiholoska medicina nije zalovanju davala posebne pozornosti te
je ova knjiga prva na hrvatskom jeziku u kojoj se to cini.
Ona se dijelom temelji na diisertaciji »lnternalizaoija u tijeku
reakcije zalovanja«, koju sam obranio 18. lipnja 1985.
Mentor istrazivackog rada iz kojega je proistekla disertacija bila
je prof. dr. E. Cividini-Stranic, i ovom joj prilikom najiskrenije zahva-
Ijujem na strpljenju i trudu. Da nije bilo njezina zauzimanja danas
ne bih ni bio clanom kolektiva Centra za mentalno zdravlje.
 ZAHVALA

2elim se zahvaliti onim osobama koje su mi, po mom osobnom

sudu, bile od dragocijene pomoci u pripremanju ove knjige: prof.
Ivanu Bozdaru, bibliotekaru Nacionalne i sveucilisne biblioteke u Za-
grebu, prof. Nediljku Dominovicu, knjizaru Antikvarijata »Matice Hr-
vatske«, ocu Radojiku Karamanu Dl, prof. dr. Matku Marusicu s Me-
dicinskog fakulteta u Zagrebu, prof. Anici Mazuran, knjizaru Antikva-
rijata »Matice Hrvatske«, prof. Andi Raic, uredniku u JUMENI, Danki
Starcevic, korektoru u JUMENI, prof. Zivku Strizicu, poslovodi Antikva-
rijata »Matice Hrvatske«, prof. Fanici Seper i mr. Miljenku Zagaru,
direktoru JUMENE.
Ujedno se zahvaljujem slikarima Nives Kavuric-Kurtovic i Ivanu
Lackovicu-Croati na dopustenju da reproduciram njihove siike, kao i
prof. Mladenu Spoljaru, kustosu Muzeja grada Koprivnice koji mi je
poslao fotografiju crteza T. Kolombara.
 Sadrzaj
PREDGOVOR 7
1. SMRT I UMIRANJE: PROSLOST, SADASNJAST 11
2. 2ALOVANJE 15
3. RELIGIJA I SMRT 17
3.1. Religijska objasnjenja smrti 17
3.2. Judaizam i smrt 21
3.3. Katolicka crkva i smrt 26
3.4. Pravoslavlje i smrt 29
3.5. Islam i smrt 30
4. PSIHOANALIZA I ZALOVANJE 31
4.1. Psihoanaliticka istrazivanja zalovanja 31
4.2. Zalovanje kao obred prijelaza 47
4.3. Pounutrenje 48
4.4. Pounutrenje i zalovanje 59
4.5. Etnografske istoznacnice pounutrenja 62
4.6. Eksternalizacija 64
4.7. Eksternalizacija i zalovanje 69
4.8. Zalovanje: Ispitivanje zbiljnosti, poricanje i ja-rascjep . . . 40
4.9. Snovi i zalovanje 75
4.10. Reakcija obljetnice 78
5. OBLICI 2ALOVANJA 31
5.1. Zalovanje za bakom ili djedom 31
5.2. Zalovanje za roditeljom 82
5.3. Zalovanje za bracnim daigom . 83
5.4. Zalovanje za djetetom 84
5.5. Zalovanje nakon abortusa 85
5.6. Zalovanje u djecjoj dobi 87
5.7. Zalovanje zbog kucnog ljubimca 92
5.8. Zabranjeno zalovanje 94
6. ZALOVANJE I ESTETSKO DO2IVLJAVANJE 97
7. LIJECENJE OZALOSCEN1H 101
7.1. Psihoanaliticka psihoterapija zalovanja 101
7.2. Sveobuhvatna skrb za ozaloscene 144
8. HRVATI: UMIRANJE, SMRT, 2ALOVANJE 145
8.1. Starohrvatska groblja 145
8.2. Statut grada Splita 143
8.3. Istarski »Ples mrtvaca« 149
8.4. Senjska »Mestrija dobrog umrtja« 150
8.5. Fortis i Lovric 151
8.6. Bratovstine 152
8.7. Iz »Zbornika za narodni zivot i obicaje« 154
8.8. Alilovic, Krpan, Pavicic, Tambaca 162
9. STATISTICKO ZRCALJENJE SMRTI: S R HRVATSKA . . . . 165
10. ZALOVANJE: GROB, GROBLJE 179
ZAKLJUCAK 181
DODACI 183
SUMMARY 188
LITERATURA 189
KAZALO 199
 7
Smrt i umiranje: proslost, sadasnjost

Duboko sam uznemiren os/ecam u sebi smrt

a sto mogu od neba jesenl
od njeznog neba jeseni koje me preuzima
N. Petrak, 1968.

Mnogi podaci o stajalistu prema umiranju, smrti, pokojnicima i

svijetu nakon prestanka zivota sto in nalazimo u knjigama antropologa
ill etnografa slijevaju se u jedinstven zakljucak da su umiranje i
smrt u takozvanih primitivnih naroda bill sastavni dio zivota. Veza
s pokojnicima mije se tako potpuno prekidala kao sto je slucaj sa
suvremenim covjekom Zapada. Ako je netko umro, onda on nije pre-
stajao biti clanom zajednice kojoj je pripadao, a povezanost mrtvih
i zivih ocitovala se na razlicite nacine. Thomas (1975, 1, str. 284) kaze:
»Tesko je zapadnjackom duhu da u svojim kategorijama razlozi sve
te sisteme, a da 1m velikim delom ne osakati znacenje i snagu. Rec
je o konkretnoj, zivotnoj sveukupnosti koja pripada narocitu redu
mita; intelektualna svest ne moze da pojmi svu njegovu supstancu.«
Edgar Morin je razlucio tri covjekova stajaHsta prema smrti u Ijud-
skoj povijesti.
U prvom periodu, u ljudi arhajskih drustava, smrt nije bila nesto
konacno. Ona je bila uvod u novo rodenje i materinski bliska. Pokojnici
su nastavljali zivjeti na drugome svijetu, ali u isto vrijeme kao dvoj-
nici (utvare ill duhovi) usko prozeti svakodnevicom arhajskog covje-
ka (Morin, 1950; Thomas, 1975). Za te ljude bilo je osobeno da samim
cinom smrti ne prestaje kontakt mrtv-ih sa zivima. Pokojnici kao da
su samo dio Hi aspekt cijeloga zivota zajednice pa odatle proizlazi i
obaveza odredenih postupaka prema pokojniku, i prema njegovu tijelu,
a i prema dusi (Thomas, 1975; Levy-Bruhl, 1922).
Drugi period obuhvaca metafizicka drustva. Tu se dogada korje-
nito odvajanje zivih od pokojnika, a medu mrtvima dolazi do rasloja-
vanja na manje vazne i na one posebno vazne koji su postupno po-
stali bogovi. Primjer, koji, doduse, ne oslikava u cijelosti ovo zbivanje,
jest krscanska religija.
U trecem je periodu covjek moderna doba koji nijece duh i dusu,
a obezvreduje mitove i obrede prethodnika. Upozoravam na slijedecu

11
paradoksalnu situaciju. Covjek moderna doba, nalazeoi se tehnicki na
najrazvijenijem stupnju, na izazov smrti reagira vecim strahom od
ljudi prijasnjih epoha. Njegova negacija smrti samo je lice, a ne i
nalicje, koje je preplavljeno strahom od umiranja i smrti. Takav razvoj
stajalista prema smrti i njegovo danasnje ocitovanje vjerojatno su i
razumljivi, buduci da covjeku treba dosta vremena da bi razvio pri-
mjeren sistem ideja i djelatnosti, koji bi nadomjestio stari koji ga
vise ne zadovoljava.
U clanku »Pornografija smrti« G. Gorer (1955) iznosi ovakve mi-
sli: Unatrag dvije stotine godina, spolni odnos i porodaj bile su rijeci
koje se nisu smjele spominjati u pristojnu drustvu.
U isto to vrijeme smrt nije bila tajna, izuzevsi onoliko koliko
smrt uvijek ostaje tajnom.
Stariji su poticali djecu da govore o smrti i da o njoj razmisljaju.
Zajedno s roditeljima odlazili su gledati pokojnike, a i pogrebi su bili
dogadaji koji su okupljali citava mjesta. Uostalom, i groblja su bila u
sredistu mjesta ill neposredno uz crkvu.
U nasemu stoljecu dolazi do zaokreta. Smrt se kao prirodan pro-
ces ne spominje, all zato spolnost dolazi u prvi plan. Malo je nasih
suvremenika vidjelo les ili bilo nazocno pri necijem umiranju. Danas
se umire u bolnicama.
Prirodni procesi truljenja i raspadanja tijela postal! su gadljivi
isto onako kao sto su prije bili spolnost i radanje.
Price o dolasku na svijet (roda, glava kupusa) ostale su iste izu-
zevsi tematiku. Sada se djeci kazuje kako se pokojnik pretvorio u
cvijece.
Gorer (1955) misli da se slabljenjem vjere u besmrtnost duse
pojavljuje potreba za nijekanjem cinjenice da tijelo propada i da se
raspada, da i tijelo umire.
Ako ne postoj'i barem malo vjere u zagrobm zivot, tada je tes'ko
suociti se s umiranjem, smrcu i onim sto se dogada s tijelom.
Zapazeno je i ovo. Iz filmova i knjizevnih djela prirodna je smrt
istisnuta, all je zato naglaseno prisutna, da ne kazem iskljucivo,
nasilna smrt (rat i borba).
Suvremeni pisci clanaka <i knjiga o umiranju i smrti opetovano
govore i ponavljaju Gorerovu (1955) tvrdnju da su umiranje i smrt
teme o kojima se ne smije govoriti; one su tabu. Simpson (1979) po-
malo zajedljivo primjecuje kako je cudno sto je o zabranjenom, u
vrijeme dok je on sastavljao bibliografiju o toj temi (Simpson, 1979),
u tisku bilo ni manje ni vise nego 750 knjiga.
Taj autor suvremeno znanstveno zanimanje za umiranje i smrt
usporeduje s literarnim zanrom »Mestrije umiranja« (»Ars Moriendi«)
otprije pet stoljeca.
Smatram da se o umiranju i smrti mnogo pise, ali se osobni
susret s tim pitanjima odgada. A najveci broj osoba nikada ga pak
i ne postavi.
Prema broju napisa o njima smjeli bismo kazati da su nam umi-
ranje i smrt bliski, ali cini mi se da je to vise govor straha nego po-
mirenosti s neumitnim cinjenicama.

12
 Onima koji tanatologiju smatraju pomodnom novokovanicom dajem
ovaj podatak.
U Gottingenu je u Ijeto godine 1785. tiskana knjiga THANATO-
LOGIA — Sive in Mortis Naturam Causas, Genera ac Species, et
diagnosi Disquisitiones (Simpson, 1979).

13
 w

Zalovanje

»Kad covjek vidi zivotin'iu kako urn/re, obuzima ga jeza:

ono sto je on sam — sustina njegova propada pred njego-
vim ocima — prestaje postojati. All kad umre covjek, i
to voljen covjek, onda pored jeze koja nas prozima kad
gledamo kako propada zivot, osjecamo i prijelom i du-
sevnu ranu koja, isto onako kao i tjelesna rana, ponekad
donosi smrt, ponekad zacjeljuje, all uvijek boli i strep! od
vanjskog dodira kojl je povreduje.*
(Rat i mir, kn'i'iga IV, dio 4, str. 173)

Reakcija zalovanja ili zalovanje ukljucuje niz dusevnih i tjelesnih

pojavnosti u osobe koja je ili smrcu ili na neki drugi nacin izgubila
osobu uz koju je osjecajno vezana. Do te reakcije moze doci i zbog
gubitka neke 'ideje, vjere ili ideala.
Cini mi se uputnim zalovanje podijeliti u tri skupine. Prva uklju-
cuje samo odgovor do kojega dolazi nakon smrti osobe uz koju smo
vise ili manje osjecajno vezani. Izgubljena se osoba u psihoanal.itic-
kom nazivlju naziva objekt. Taj naziv upotrebljavat cu i ja, u ovoj knji-
zi iako sam svjestan hladnog odjeka rijeci objekt.
Zalovanje koje je dio normalnoga psihoseksualnog razvoja i sa-
zrijevanja svake jedinke, zatim ono koje je posljedica razdvajanja od
voljene osobe ili pak uskrate njezine ljubavi svrstao bih u drugu sku-
pinu.
Pomocu mehanizama djelatnih pri zalovanju moze se proucavati i
ono sto se zbiva nakon gubitka vjere, ideje ili svjetonazora. I to se
moze nazvati zalovanjem.
U ovoj knjizi iskljuciva pozornost bit ce dana zalovanju iz prve
skupine: dakle odgovoru zivih na smrt emotivno bliske osobe.
U zalovanju se zbiva slozen 'intrapsihicki proces nazvan »radom
zalovanja« (Trauerarbeit; work of mourning; travail du deuil), a defi-
nira se kao »intrapsihicki proces, nakon gubitka voljenog objekta,
pomocu kojeg se osoba postupno uspijeva odvojiti od tog objekta«
(Laplanche, Pontalis, 1967, str. 504).

15
 Buduci da je zalovanje uobicajen odgovor svake osobe koja je
izgubila osjecajno ulozeni ill zaposjednut objekt, postavilo se pit^nje
je li ono bolest i da li je ozaloscenima potrebno pruzati lijecnicku
pomoc.
Vecina ozaloscenih sama proradi svoje zalovanje i nanovo se
ukljuci u zivot. Manji pak dio zatrazi pomoc bilo od svojeg lijecn!ka
primarne zastite, lijecnika tjelesne medicine ili se obrati psihijatiu-
-psihoterapeutu.
Cesto se lijecniku kao razlog trazenja pomoci ne navodi poda-
tak da je umro netko osjecajno blizak. To mogu biti tjelesne ili du-
sevne tegobe, koje bolesnik i ne mora dovoditi u svezu s dozivljenim
gubitkom.
Engel (1961) u svojem klasicnom clanku odgovara da zalovanje
moze biti bolest kao i svaka druga i da »zalovanje, u svim svojim
oblicima i pojavnostima, postaje legitiman i svojstven predmet istra-
zivanja medicinskih znanstvenika«.
U Medunarodnoj klasifikaciji bolesti, povreda i uzroka smrti
(1978) zalovanje je svrstano u reakciju prilagodbe (sifra; V/309), i to
u Kratkotrajnu depresivnu reakciju (sifra V/309.0).
U svjetski poznatom americkom Dijagnostickom i statistickom
prirucniku (DSM — 111 — R, 1987) zalovanje se ne smatra dusevnim
poremecajem. Ono se svrstava u skupinu »Stanja koja se ne mogu
pripisati dusevnom poremecaju, a koja su u zaristu paznje ili lije-
cenja«.
Pod nazivom Jednostavno zalovanje citamo: »Ova kategorija mo-
ze biti upotrijebljena kada je zariste pozornosti ill lijecenja normalna
reakcija na smrt voljene osobe (gubitak necijom smrcu). Cijeli depre-
sivni sindrom normalan je odgovor na takav gubitak, s osjecajima de-
presije i s pridruzenim simptomima, kao sto su los apetit, gubitak na
tezini i nesanica. Medutim, bolesna preokupacija bezvrijednoscu, pro-
duzenim ili izrazenim funkcionalnim ostecenjem i izrazena psihomo-
toricka usporenost neuobicajeni su i sugeriraju da je gubitak kompli-
ciran razvojem psihoticne depresije. Pri jednostavnom zalovanju kriv-
nja prezivjelog, ako je nazocna, uglavnom je u vezi sa stvarima uci-
njenim ili propustenim u vrijeme smrti; razmisljanja o smrti obicno
su ogranicena na razmisljanja da bi bilo bolje da su ona ili on (tj.
prezivjeli) mrtvi ili da je trebalo da umru zajedno s osobom koja je
umrla. Osoba s jednostavnim zalovanjem obicno osjecaj depresije
smatra 'normalnim', premda on ili ona mogu traziti profesionalnu
pomoc za ublazavanje takvih pridruzenih simptoma, kao sto su ne-
sanica ili gubitak apetita. Reakcija na gubitak ne mora biti nepo-
sredna, all se malokada dogada nakon prva dva ili tri mjeseca. Tra-
janje normalnog zalovanja zamjetno se razlikuje u razlicitih kulturnih
grupa« (DSM — III — R, 1987; str. 361—362).

16
 Religija i smrt
'

3.1. RELIGIJSKA OBJASNJENJA SMRTI

0 odnosu religija prema smrti i onozemaljskom zivotu moze se

pisati na razlicite nacine.
Ja sam se odlucio najprije ponuditi sazeti prikaz stajalista koja
su zastupljena kod razlicitih religija. Zatim slijedi izbor stajalista
triju religija: judaizma, krscanstva i islama.
Namjerno sam odustao od prikaza ostalih brojnih religija buduci
da bi njihov prikaz samo donosio podatke koje bi trebalo opsirnije
opisati ako bi se zeljelo da te religije budu shvacene u potpunosti.
Primjer su hinduizam i spaljivanje udovica ili pak odlaganje tijela po-
kojnika lesinarima kod sljedbenika zoroastrizma. Opisivanje onoga sto
nalazimo u Egipatskoj ili Tibetanskoj knjizi mrtvih malo moze po-
moci suvremenome covjeku Zapada pri susretu s umiranjem i smrcu.
Van Baaren (1987) navodi da rezultati antropologijskih istraziva-
nja upucuju na to kako vecina religija istice zivot u odnosu prema
smrti. Istina je da se kod triju najvecih religija svijeta (budizma,
krscanstva i islama) veca vaznost daje onozemaljskom i vjecnom ne-
go ovozemaljskom i ogranicenom zivotu.
Covjek se u suocavanju sa smrcu borio da ponudi i odgovore na
pitanje odakle ili zasto ona dolazi.
U svim religijama u pocetku je postojalo vrijeme kada smrti nije
bilo. Poslije se zbog odredenih razloga pojavljuje i smrt. To znaci da
ona dolazi naknadno u izvorno vjecno oblikovani ljudski zivot.
Objasnjenja o smrti Van Baaren (1987) svrstava u osam skupina:
1. Smrt je covjekova prirodna sudbina ili je ona pak posljedica
prvotne bozanske voije. Iz toga proizlazi da se cinjenica umiranja i
smrti mora prihvatiti bez prigovora.
2. Covjekova smrt posljedica je smrti bozanstva ili nekog mit-
skog bica.
3. Smrt ljudi posljedica je sukoba medu bogovima.
4. Smrt je posljedica toga sto su bog ili neko mitsko bice pre-
varili covjeka. Moze takoder biti posrijedi bezbriznost ili nemarnost
mitskog bica.

17
 5. Smrt je posljedica nekog ljudskog nedostatka. On u ljudskim
ocima moze biti i beznacajan, all nije takav po bozjem misljenju.
6. Smrt nastupa kao posljedica covjekove pogresne prosudbe ill
pogresna izbora.
7. Smrt se objasnjava kao posljedica nekog oblika krivnje, naj-
cesce, all ne i iskijucivo, ljudske. Tri se razloga krivnje jasno mogu
odvojiti: neposlusnost, seksualni prekrsaj i ubojstvo.
8. Smrt je posljedica covjekove zelje.

Smrt kao posljedica prethodnog prirodnog ili bozanskog plana

Vrlo su cesti mitovi u kojima se kazuje kako je smrt dana covjeku
po izvornoj bozanskoj volji. Primjer je ep o Gilgemesu u kojernu isto-
imeni junak u susretu s vrhovnim bozanstvom saznaje da se mora
pomiriti s cinjenicom da su bogovi sebi odredili zivot vjecni, all
ne i ljudima.
I u starih Grka, a to se vidi u Ilijadi (6.146 — 149), narastaji ljudi
usporeduju se s liscem na stablu:
»Kakav je liscu rod, i ljudskom je plemenu takav;
Jedno po zemlji lisce razbacuje vjetar, a drugo
U sumi brsnatoj raste, kad proljetno nastane doba.
Tako i ljudi jedni dosp'jevaju, a drugi ginu.«
(Prevod T. Maretic)
Jedno pleme u Patagoniji (Juzna Amerika) osvecivalo se bozan-
stvu nakon smrti svojega clana. Oni su zauzvrat ubijali zivotinje koje
su pripadale bozanstvu.

Smrt kao posljedica bozanske smrti

Postoji i objasnjenje dolaska smrti kao posljedice smrti boga ili
nekog mitskog bica. U ovom slucaju obrazac koji je pokazao bog obve-
zan je sada i za covjeka.

Smrt kao posljedica bozje prevare ili bezbriznosti

Ovoj skupirn pripadaju oni koncepti dolaska smrti u kojima se
bog posluzio varkom. Varalica se, prema vjerovanju indijskih pleme-
na iz Kalifornije, zvao Sedit. Bio je personificiran u liku kojota. Tako
se kazuje da je on sravnio sa zemljom brdo na cijem je vrhu bilo
jezero s vodom zivota. Naravno da je posljedica toga cina bilo otje-
canje vode.
Smrt moze nastupiti i kao posljedica nemarnosti ili bezbriznosti
nekog nizeg bozanstva preko kojeg je vrhovni bog poslao vjecni zivot.
Zbog nemara toga nizeg bozanstva ili covjek poruku o mogucnosti
vjecnog zivota primi prekasno ili pak dode do covjekova pogresnog
izbora.

18
 Smrt kao posljedica ljudskih nedostataka
U Africi je zabiljezen mit u kojem je ljudski nedostatak bio po-
treba za spavanjem. Dok im je bog priopcivao vijest o vjecnome zivo-
tu oni su spavali, i tako je prilika ostala neiskoristena.
Kao nedostatak ill pogreska koja je odgovorna za smrt moze biti
i svada u prvoj ljudskoj obiteljii.
Smrt moze nastupiti i zbog toga sto je bila pracena veseljem
ill priredbama. Tu nelogicnost mitovi nastoje 'ispraviti tvrdnjom da
su se ljudi najprije tako ponasali prilikom smrti zivotinja. To je bo-
zanstvo veoma naljutilo, jer su smrt zivotinja morali obiljeziti bez
veselja i pratecih plesova.

Smrt kao posljedica pogresnog izbora

Covjeku se u izvornu polozaju nudio >izbor izmedu vjecnog zivota
i smrti, a on je pogresno odabrao.
Tako je covjek iz plemena Holohola, potplemena Luba, odabrao
orascic koji je simbolizirao smrt, a ne onaj koji je simbolizirao zivot.
Toj skupini pripada a mit o pogresnom izboru izmedu kamena i
banane. Ljudi su odbacili kamen koji im je dao bog, a uzeli su banana.
Nisu shvatili da kamen predstavlja vjecnost. Istina je da banane brzo
rastu, da se mogu jesti, ali brzo i propadaju.

Smrt kao posljedica ljudske krivnje

Krivnja kao tema nije samo prisutna u Bibiiji nego i u mnogim
drugim mitovima.
U ovoj skupini moguce su tri potpodjele. Prva se tice neposlus-
nosti. Najblizi su nam primjer Eva i Adam koji su brali i jeli zabra-
njene plodove.
Uzivanje u spolnom cinu unatoc bozanskoj naredbi o suzdrza-
vanju tprimjer je smrti uzrokovane spolnom neposlusnoscu.
Prema jednom mitu, bog je dao ljudi ma vjecni zivot, ali dok je
on bio u liku Sguane, ljudi su ga, ne znajuci tko je uistinu, i ubili.
Smrt je tako zauvijek usla u njihov svijet. Taj mit kao razlog covje-
kove krivnje uvodi ubojstvo.

Smrt kao covjekova zelja

Covjek izmoren i izmucen, bilo bolestima ili iznemogloscu, za-
molio je boga da mu dade smrt i otada je ona tu.
»Poslije toga Job dozivje dob od sto cetrdeset godina, i vidje
djecu svoju i djecu svoje djece do cetvrtog koljena. Potom umrije Job,
star, nauzivsi se zivota.« Job, 42; 16.

19
 3.2. JUDAIZAM I SMRT
.

Ne treba previse tugovati za mrtvim, i tko god previse

tuguje zapravo tuguje za nekim drugim.
(Iz Shulhan Aruka)

U Encycloaepedii Judaici (1972) zalovanje se definira kao »izra-

zavanje tuge i zalosti zbog smrti bliskog srodnika, prijatelja, nacio-
nalnog vode ill kao odgovor na nacionalnu nesrecu« (Rothkoff, 1972).
Koncepcija zagrobnog zivota u temelju je religije 2idova (Lamm,
1969), a za njom slijede dolazak Mesije i uskrsnuce.
O stajalistu prema umiranju Lamm (1969) u zavrsnom poglavlju
svoje knjige kaze sljedece: »Smrt ima znacenje ukoliko ga ima i
zivot. Ako netko nije sposoban zivjeti, hoce ii on biti sposoban
umrijeti?"
Pravovjerni 2idov ima u svojim vjerskim propisima tocno pro-
pisan redoslijed zalovanja, ali ti propisi sve vise postaju dio proslosti.
Mnogi od njiih preinacera su u skladu s reformiranim judaizmom,
navodi se u Encycioaepedii Judaici (1972).
U skladu s vjerom Zidova osoba koja je ozaloscena naziva se
onen. Tako se navode osobe koje obvezno zaluju i zbog kojih je
obvezno zalovati:
1. otac
2. majka
3. brat ) ozenjeni ill neozenjem;
4. sestra ) na ocevoj ill na majoinoj strarti
5. sin
6. kci
7. bracni drug.
Zalovanje se dijeli u ovih pet stupnjeva:
Prvi je amnut, a ukljucuje vrijeme izmedu smrti i ukopa. Kroz
to vrijeme ozaloscera ne samo da je osloboden svih drustvenih nego
i religijskih obveza.
U drugi stupanj uklopljeno je vrijeme od prvih triju dana nakon
ukopa. Ozalosceni nije obvezan odgovoriti ina pozdrave i ostaje u kuci.
Ne savjetuju se posjeti daljnje rodbine i poznanika.
Trece je razdoblje shiva, a obuhvaca sedam dana nakon pogreba,
ukljucujuci i prva tri dana. U to su vrijeme pozeljra posjeti poznanika.
Cetvrti je stupanj sheloshim, a traje 30 dana nakon ukopa, uklju-
cujuci >i shivu. Ozalosceni se potice da se polako pridruzi drustvu,
ali i da ima na pameti da jos rfije proteklo dostatno vremena da bi
preuzeo sve drustvene obveze.
Peti stupanj traje 12 mjeseoi, a ukljucuje i sheloshim. Kroz to
vrijeme ozalosceni se ukljucuje u posao, ali zbog pretpostavljene
unutrasnje rane ne dopusta mu se zabavljanje i veselje.
Istekom toga vremena od ozaloscenog se ne ocekuje da du/e
zaluje. Izuzetak su obljetnice smrti (yizkor ill yahrzeit). Na kraju toga
razdoblja kazuje se i Kaddish, obvezan za djecu kojoj je umro roditelj.

20
U vec spomenutoj Encyclopaedii Judaic! (1972) citamo da Kaddish
citaju osobe u zaiovanju za roditeljem ill djetetom u tijeku jedanaest
mjeseci.
Prema Lammu (1969), Kaddish je najljepsa, duboko misaona i
duhovna molitva u zidovskoj liturgiji. Ona se nekada citala na jeziku
na kojemu je napisana, na aramejskom, a sada se cita na hebrejskom.
Kaddish je odjek one Jobove: »Premda me je On ranio, ipak
cu ja vjerovati u Njega.«

Donosim reprodukciju Kaddisha (slika 1), transliteraciju te pri-

jevod:

a IP

j] ,x;p^ IP

Kin /nphip crt^f rt

21
 KADDISH

(HEBREJSKI) (HRVATSKI)

Ozalosceni: Yisgadal v' yiskadash shmai Velicanstveno i posveceno

raba. neka bude
Njegovo veliko ime.
Skup: Amen.
Ozalosceni: B' olmo deev' ro chir' usai, Na ovom svijetu koji je On
stvorio u skladu sa svojom
voljom,
v' yamlich malchusai, neka On brzo uspostavi
b' chayechon iT vyomechon, svoje kraljevstvo u tijeku
tvojega zivota,
u' vchayai d' chol bais Yisroel, i u tijeku zivota cijele kuce
Izraela;
ba' agolah u' vizman koriv, i kazimo amen.
v' imru amen.
Y' hai shmai rabah m' varach, Neka Njegovo veliko ime
I' olam bude blazeno
u' lalmey olmaya! zauvijek i za citavu vjecnost!
Skup: (Ponavlja gornje stihove)
Ozalosceni: Yisborach v' yishtabach Blazeno, hvaljeno, slavljeno,
v' yspa-er v' yisromam; i velicano;
v' ysnasai v' yishadar v' yisaleh uzdizano, casceno, velicano i
v' yis — halal, slavljeno,
shemei d' Kudsha, b' rich Hu. neka bude ime Svetoga,
blazen neka bude On.
Skup: B' rich Hu. Blazen neka bude On.
Ozalosceni: L' aila min kol birchasa On je najveci od svih
v' shirasa, tushbechasa blagoslova, himni, hvala
v' nechamasa, i utjeha,
da' amiron b' olmo; v' imru, koje mogu biti izrecene
Amen. na ovome svijetu; i kazimo
Amen.
Skup: Amen.
Ozalosceni: Y'hai shlama raba min shmaya, Neka obilni mir s neba side
v' chayim alenu na nas, i neka zivot bude
v' al kol Yisroel; obnovljen za sve nas
v' imru amen. i za cijeli Izrael; i kazimo
amen.
Skup: Amen.
Ozalosceni: Oseh shalom bimeromaw, On koji stvara mir na nebu,
Hu ya' aseh shalom, neka On stvori mir,
alenu v'al Kol yisroel; za nas i za cijeli Izrael;
v' imru amen. i kazimo amen.
Skup: Amen.

(preveo s engleskog: Ivan Buzov)

22
 Sheloshim, ili vrijeme od 30 dana, cini ispunjeno vrijeme zalo-
vanja, osim ako se ne radi o smrti majke Mi oca.

Za vrijeme sheloshima treba se pridrzavati sljedeceg:

1. Ono sto je obvezno samo za vrijeme shive, a ne nastavlja
se u tijeku sheloshima:
a) sjedenje na nisku stoicu,
b) ostajanje u kuci,
c) nosenje papuca koje nisu koznate,
d) suzdrzavanje od bracnih odnosa,
e) zabrana rada,
f) zabrana proucavanja Tore (pravovjernome to stvara uzitak,
a veselje je zabranjeno, op.l.B.)
2. U vrijeme shive i sheloshima zabranjeno je:
a) sisanje, brijanje, rezanje noktiju, kupanje i nosenje nove
ili svjeze ispeglane odjece,
b) stupanje u brak,
c) odlazak na zabave,
d) ozalosceni smije pozdraviti, ali ne bi trebalo da mu drug!
odgovore na njegov »shalom« (»mir«). Pretpostavlja se
da dusa ozaloscenog nije prozeta mirom. I darovi, uklju-
cujuci i purimske, ne salju se ozaloscenom, ali je oza-
iosceni na Purim obvezan poslati poklone drugima.
Keriah, kidanje odjece, jedan je od obicaja o kojemu se, izvan
zidovskih zajednica, zna ponajvise. Obavlja se u vremenu prije ukopa,
a »simbol je raspuklog srca i istinskog znaka odvajanja od onog koji
je bio snazno voljen, od onoga s kojim je osoba koja zaluje bila u
krvnom srodstvu ili u bracnoj svezi« (Lamm, 1969, str. 42).
I prema suvremenim pravilima (reformiranog judaizma) ozalos-
ceni i dalje moraju sjediti na niskim stolicama, a umjesto koznatih
papuca nose one od »platna, pusta (filca) ili gume« (Enc. Jud, 1972].
lako postoje pokazatelji da je i medu Zidovima bilo uobicajeno
nosenje crnine u tijeku sheloshima, danas se crnina zabranjuje. No-
senje erne odjece ili trake oko rukava smatra se obicajem nezidov-
skog podrijetla pa se u skladu s time i odbacuje (Enc. Jud, 1972).
Za vrijeme pogreba cita se najcesce Psalam 23, a njega donosim
prema prijevodu Bartola Kasica (1640). Slijedi faksimil i translitera-
cija Psalma 23 (22).

Gospodin vlacla mene, i nechie Gospodin je pastir moj:

menni nissta pomagnkatti : na
mijstu od passcae ondlye mene
namisthio.
Varh vode od pokripglenya
odhranioye : dussu moyu
obratioye.
ni u cem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dusu moju.

23
Doveoye mene varh uliga od
pravdae : radi Immena sfoga.
Yere, i ako buddem hoditt po sred
sinnae od ssmaerti, nechluse
boyatti od zala : yere si tij
samnom.
Soibikka tvoya, i Sftap tvoy : onasu
mene utiscila.
Priprawiiosi prid lijcem moyim
tarpezu : protiva onezima, koyi
xallostive mene.
0 pritiliosi u ulyu glavu moyu : a
casca moya opiyayuchia, kolikoye
lijpa?
1 mllosaerdye tvoye slijditischie
mene : u sfe dnevi xivota moga.
I neka pribivam u kucchi
Gospodinovoy : i u produxenyu od
dana.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je ii dolinom smrti
proci,
zla se ne bojim, jer ti si
sa mnom.
Tvoj stap i palica tvoja
utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostires
na oci dusmanima mojim.
Uljem mi glavu mazes,
casa se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit ce mene
sve dane zivota moga.
U Gospodnjem cu Domu
prebivati
kroz dane mnoge.

Sliku zidovskog stajalista prema zalovanju prenijet cu jos s dva

navoda iz Shulham Aruka, koji je u 16. st. sabrao rabbi Jozef Karo
od Safeda:
(Iz Poglavlja 394)
1. Ne treba previse tugovati za mrtvim, i tko god previse tuguje
zapravo tuguje za nekim drugim. Tora je postavila granice za svaki
stupanj zalovanja, i mi im ne smijemo nista dodavati: tri za plakanje,
sedam za naricanje i trideset za nenosenje ciste odjece i od rezanja
dlake — i nista vise.
6. Tko god ne tuguje kako je zakon propisao smatra se bez
osjecajnim. Naprotiv, kada se dogodi gubitak, trebalo bi da osoba
zadrhti i prestrasi se te preispita svoja djela, i iznad svega on
treba da se pokaje, vrati i promijeni svoje put.
»Prah si, i u prah ces se i vratiti.« (Post 3, 19] vodece je zidov-
sko nacelo ne samo u biranju kovcega vec u citavom pristupu onome
sto nazivamo zemnim ostaoima. Cini mi se da se zidovsko stajaliste
smiije sazeti u sijedece: Pokojniku treba odati i odavati duzno posto-
vanje, ali ne smije se zaboraviti da se zivot nastavlja. Ukratko: na-
glasak je na zivotu i zivima.
Unatoc Reimerovu misljenju (1974) da je »Zidovski nacin smrti
r a z l i c i t . . . kao sto je razlicit 'i zidovski nacin zivota«, poredbeno
proucavanje zalidbenih obicaja drugih naroda pokazuju vise na slic-
nost nego na razlicitost.

24
 3.3. KATOLICKA CRKVA I SMRT
Obred pokore, pomazanja i popudbine

Put moja ujislo jest pica, Tko blaguje tijelo moje

a krv moja jest zaisto pitje,
/ ki blaguje put moju, i
pi/e krv moju, on pribiva u
meni a ja u njemu.
(Lekcionanj B. Spljecanina,
1495)
i pije krv moju,
ima zivot vjecni,
i ja cu ga uskrisiti u posljednji dan.
Tijelo je moje jelo istinito,
krv je moja pice istinito.
Iv 6, 54—55.

Prema ucenju Katolicke crkve, koja je tijelo Kristovo, a vjernici

njegovi udovi, svaki katolik mora u stanjima bolesti »koja su blizu
smrtnoj pogibli« dozvati svecenika i proci kroz »susljedni obred
pokore, pomazanja i popudbine« (Bolesnici, 1984].
Ako se ne moze obaviti obred posljednje ispovijesti, ucini se
obred pokore. On se sastoji od priznanja osobnih grijeha te molbe
za njihov oprost.
Sljedeci obred jest pomazanje. Sastoji se od cina svecenikova
mazanja bolesnikova cela i ruku maslinovim ill nekim drugim bilj-
nim uljem.
Din popudbine jest primanje krvi i tijela Kristova, cime se
»okrijepe bolesnici koji se nadu u blizoj smrtnoj pogibli«.
Prema naucavanju Katolicke crkve, euharistija je jedan od sedam
sakramenata (Badurina, 1979).
Sastoji se od gutanja hostije umocene u vino i vodu koji sim-
boliziraju Kristovu krv, a svecenik guta hostiju i pije gutljaj vina.
Tim cinom vjernici se sjedinjuju s Kristom, jer prijetvorbom ho-
stije i vina u Tijelo i Krv Kristovu, te njihovim gutanjem i pijenjem,
izvrsavaju se Kristove rijeci:
»Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje« (Mt 26, 26b); i
»Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv . . . « (Mt, 26, 28a).
Prema Mandicu (1954), »euharistija u II stoljecu dobiva one iste,
magijske osobine, kao sto in ima kod primitivnih naroda, koji uzivaju
meso i krv totemske zivotinje, da bi potvrdili svoju identicnost P
njome i osigurali njezinu pomoc. Misterija transsupstancijacije, pre-
ma kojemu se kruh i vino pretvaraju u Kristovo tijelo i krv, dakle,
nije nista drugo nego prastaro magijsko vjerovanje, prema kojemu je
nadnaravni zastitnik licno nazocan kod svake pricesti u neposred-
nom doticaju sa svojim vjernicima, da ude u njih i da poveca njihove
snage- (Mandic, 1954, str. 381—382).
Green (1972) daje psihoanaliticko tumacenje razloga zbog kojeg
se hostija mora progutati, a ne snrije se gristi. On misli da je to
posljedica ambivalencije.

25
 Ja u tumacenju cina gutanja hostije polazim od sljedeceg. Ako
gutanje hostije znaci primanje tijela Kristova, tada, zeli li se imati
cijeli Krist u sebi, i cin primanja mora biti sto je moguce oprezniji.
Zrela Ijubav zeli od primljenog objekta sacuvati sto je moguce
vise a da ga pri tome ne osteti. Cinom gutanja upravo se to zeli
postici. Premda se Tijelo Kristovo uzima kroz usta cinom gutanja, pri-
manje je blize introjekciji ili identifikaciji nego utjelovljenju.
Jer, Krist kaze »on pribiva u meni, a ja u njemu«, dakle, upozo-
rava na to da su i dalje zadrzane granice izmedu sebstva i objekta
(Krista) (v. pogl. o pounutrenju).
Ako ove podatke sada usporedim s onima o ulozi psihoanali-
tickog mehaniizma pounutrenja u razvoiu, tada smijem kazati ovo.
U obredu pricesti, prema ucenju Katolicke crkve, pounutrenje se
provodi svjesno. No, ono je razradeno do rituala koji ima simbolicko
znacenje koje je poznato 1 sveceniku i vjerniku, primatelju hostije.
U Ritualu rimskom prevedenom na hrvatski od isusovca Bartola
Kasica 1640. god. u poglavlju »OD POHODYENYA I POBRINUTYA od
nemocchnika« citamo ovo:
»1. Parok se imma uspomenuti da najprvo, 'da da nij nayposledgni
dio sluxbe gnegovvae, imati od nemocchnika pobrinutve. Za'to ne torn
budde uzaznatti, daye tkogod od virnih brinutyu gnegovvu priporuce-
nib nemochian, nechie cekati, da budde zvan k gnemu, neggo on irnrm
povcchi k gnemu i nezvan ; i to ne yednom samo, neqgo cestokrat,
koliko potrebno uzbudde bitti : i imma nagovarati parokiale svoje,
da mu dadu naznanye, kadase dogodi'i, dave nemochian tkogod u
svojoj Parokiy], navlasc ako budde nemocch bitti texa.
16. Ako budde nemocch texa, i poghibia fmartna, nagovarattichie
nemocchnika, da, dokleye u ciloy pameti, sfe sfoyae sftari pravvo
naredi, i teftamenat, illi naredbenftvo zakonito ucinij : ako imma sfto-
god tuyhe, da vrati, i za lijk dufcae sfoyae od dobara blaga sfoga.
illi ubossctva, sctomu u Gofpodinu budde ugodno, naredi : alii, ovaga
nagovarayucchi, immafe cuvati sfakoga zazrenya od lakomofti Mifnik.«

Umiranje i smrt
... ondje ni tuge vise nece biti
Otk 21,4
Stajaliste Katolicke crkve prema umiranju i smrti nedjeljivo je
od vjerovanja u zagrobni zivot i uskrsnuce. No, ako je to ateistu
dvojbeno, ipak ostaje ono sto se mora prihvatiti kao istinito, a to
su sljedece rijeci Aurelija Augustina iz »Govora o krscanskoj nauci«:
"Smrti se bojite, cega se boj'ite? Doci ce. Bojao se ili ne, ona
se primice. Kasno, hitro, ona ce doci. Ako se bojis, ne cini ono, da se
ne dogodi cega se bojis. (. . .} Bojis se da ces zio umrijeti, a ne bojis
se zio zivjeti. Popravi los zivot, boj se zle smrti. No, ne boj se: ne
moze zio umrijeti tko dobro zivi. Odlucno tvrdim, usudujem se kazati:
Uzvjerovah, zato besjedim (Ps 116,10): ne moze zio umrijeti tko je
dobro zivio. No, ti vec sebi govoris: Nisu li i mnogi pravednici pro-

26
pascu propali? Ne moze doista zlo umrijeti onaj tko je dobro zivio
(Aurelije Augustin, PL 40, 676; prijevod Radojko Karaman Dl).
Suvremeni napisi o umiranju i smrti katolickih pisaca nisu pro-
zeti stajalistem da je ovaj svijet dolina suza i da je priprema za onaj
pravi, onostrani.
Prema misljenju pisca teksta »Pomoc u zalostU (Listic, 15. 11.
1987), Crkva ne smije u liturgiji i krscanskom sluzenju zaboraviti da
je nepozeljno isticati iskijucivo aspekte uskrsnuca, dakle vjecnoga
zivota. Pisac, dalje, primjecuje da treba dopustati izrazavanje tuge i
zalovanja pokojnikove rodbine. Ako se skrb krscanske zajednice —
misli spomenuti pisac — ne svede samo na liturgiju nego i na krs-
cansko sluzenje, tada ce i ozalosceni dozivjeti da nisu sami u zalosti
i da svi moramo »umrijeti dostojno covjeka« (Bockle, 1979).
Na sjevernom podrucju Hrvatske misa za pokojnike (sveta misa
zadusnica) sluzila se neposredno uoci, za vrijeme ill nakon pogreba.
U krajevima uz more mise su se sluzile sedmi i trideseti dan te
nakon godinu dana.
Preporucuje se i kasnije sluziti misu svake godine na dan po-
kojnikove smrti.
U Rimskom misalu (1980) i Malom redu sprovoda (1973) ima citav
niz pokojnickih misa koje se razlikuju vec prema tome je li umrlo
dijete, djevojka, mladic, starija osoba ili svecenik.
Kao psihoterapeut primijetio bih i ovo. Istrazivaci zalovanja uop-
ce ne uvidaju da i u Katolickoj crkvi postoji podrska zajednice kojoj
se pripada. Jedini uvjet jest pridrzavanje propisanih obreda i s njima
povezanih obicaja.
No, buduci da je covjek u svakodnevnu zivotu. ne samo na nasim
prostorima, sve manje okrenut duhovnom, razumljivo je sto je taj
aspekt mnogima nepoznat.
Sto se pak tice spaljivanja pokojnika, u Zakoniku kanonskog
prava (1983) pise ovo: »Crkva usrdno preporucuje da se cuva pobozni
obicaj pokapanja tijela peminulih; ipak ne zabranjuje spaijivanje, osim
ako je izabrano zbog razloga protivnih krscanskom nauku.« (ZKP, Kan
1176 &3).
Upozoravam na razliku izmedu blagdana Svih Svetih (1. 11.) i
Dusnog dana (2. 11.).
Svi Sveti su blagdan posvecen uspomeni na one koji su stigli u
nebesku slavu, sto smo uobicajili nazivati rajem.
Dusni dan jest dan koji obvezuje zive da se sjete vjernih pokoj-
nika, pa se taj dan naziva i Dan svih vjernih mrtvih.
Znak zalosti »koji previadava u svim nasim katolickim krajevima
jest da se za pokojnikom nosi crna odjeca« (GK, 8. 5. 1988), ali i to
dozivljava promjene u skladu s vremenom.
0 suzdrzavanju od izlazaka, gledanja televizije ili slusanja glazbe
»Ucenje Crkve o torn pitanju nema nikakvih propisa« (GK, 8. 5. 1988).

27
 3.4. PRAVOSLAVLJE I SMRT

Bolia je zalost nego smijeh, jer kad je lice

neveselo srce posfa/e bolje.
Srce je mudrijeh Ijudi u kuci gdje je zalost, a
srce bezumniieh u kuci gdje /e veselje.
Knjiga Propovijednikova 7; 3, 4
(prevod: O. Danicic)

0 daci kao najistaknutijem dijelu obrednog zalovanja kod pripad-

nika pravoslavne vjere Nodilo je prije stotinu godina napisao slijede-
ce: »Sto se najvaznije radi kraj groba, to je davanje dace. Davali su
dacu svi redom Arijci, istocni i zapadni. Kod jednih i kod drugih, glo-
danjem vremena, a poglavito uticajem novih reh'gija, hristjanske i
muslomanske, iistrosi se prastari obicaj, pa ga i nestade po nekim
zemljama. Izmegju Slavena daca se zar najbolje uzdrza kod Srba (No-
dilo, 1885—1890, str. 151).
Ovo jelo, daca (podusje) daje se za dusu umrlog covjeka, a »dusa
koja jede i pije, to ne bijase nikakva umna poteskoca priprostim na-
sim ocima«, pise Nodilo.
Daca se daje nakon cetrdeset dana (cetrdesnica), nakon pola go-
dine i nakon godine dana, a i ! kasnije na godisnjice.
U pripadnika pravoslavne vjere i danas su se u obicajima zalova-
nja zadrzali mnogi »paganski« elementi. Jedan od njih jest vec spo
menuto davanje dace, a suvremenu pojavu gradnje grobnica-kuca sa-
mo cu spomenuti.
U dnevnom listu »Politika« (25. 10. 1986) izisao je clanak pod
naslovom »Pokojnioi u novim kosuljama«. U torn izvjestaju o jednom
znanstvenom projektu u podrucju Homolja I. Milic (1986) kaze: »lpak,
jedan paganski obicaj, koji na srecu, postepeno nestaje, moze imati
veoma stetne posledice. Rec je o 'izuzetnim pokojmcima', najcesce
mladim ljudima, koji tragicno iizgube zivot. Oni se, posle cetrdeset
dana, vade iz groba, umivaju, presvlace i daruju. Pokojnik ... iz Laz-
nice koji je u 19. godirxi zivota poginuo pod traktorom 1979. godine,
izvaden je iz groba, presvucen i uz muziku ponovo sahranjen.«
Od hrvatskih krajeva taj obicaj dvostrukog pokopa zabiljezen je
na Bracu, al;i se ne navodi vrijeme kada je to bilo uobicajeno (Da-
kovic 1985).
 3.5. ISLAM I SMRT
/ ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli:
"Mrtvi su!« Ne, on! su zivi, all vi ne znate!
Krava — a/ — Baquara

Tko je ikada vidio muslimanska groblja, a pripada drugom svje-

tonazoru, upitao se zbog cega su ona zapustena. Grobovi su obrasli
travom i korovom, a nadgrobni su spomenici, ako ih uopce ima,
skromna izgleda.
Odgovor ne treba traziti u nehaju prema pokojnioima, vec upra-
vo u suprotnom. Prema islamskom ucenju, »sjecanje na mrtve...
nije vezano za groblje i njihovo posjecivanje«.
U krajevima u kojima zive muslimani zapostavljen je kult groba,
a »uzdignut kult duse« (Omerbasic, 1987).
U pogrebnoj povorci ne sudjeluju zene, a ne nosi se posebna
odjeca koja bi odavala da je osoba u zalovanju.
Prema islamskom ucenju grobovi se pokojnika ne posjecuju,
premda sam pronasao i jedan Poslanikov hadis koji savjetuje su-
protno.
Iz ovih oskudnih podataka moze se uociti da islamska religija
potice mehanizam pounutrenja i da je okrenuta prema njemu. Koliko
to utjece na dozivljaj smrti i na zalovanje, treba tek istraziti.
Uopcene tvrdnje o islamskom mirnom prihvacanju smrti i mire-
nju prezivjelih s gubitkom, prema mojem misljenju, ne smiju se
uopcavati.
Objasnjenje za takva stajalista prije se moze potraziti u pojaca-
noj religioznosti u islamskim zemljama nego nekim posebnim odli-
kama te religije.
Slijedi kratak izbor Poslanikovih hadisa o smrti i o grobu.

O smrti:
Pripremi se za smrt, prije nego sto nastupi (br. 368).
Covjeka u zivotu nece pogoditi nista teze od smrti. Ali smrt je,
uistinu mnogo laksa od onog sto slijedi iza nje (grob, prozivljenje po-
slije smrti, Sudnji dan, polaganje racuna i drugo) (br. 1317).

0 grobu:
Cesto odlazi na groblje i razgledaj po grobovima, da uzmes pou-
ku [razmisljajuci) o prozivljenju poslije smrti! (br. 391)
Alejhisselam je zabranio da covjek sjedi na grobu; da se grobovi
uljepsavaju i krece, i da se nad njima grade mauzoleji (turbeta)
(br. 1794).
Nemojte prema grobovima klanjati niti na njima sjediti (br. 1887)
(Prevod J. Memic)

29
 Psihoanaliza i zalovanje

4.1. PSIHOANALITICKA ISTRAZIVANJA ZALOVANJA

Ima jedna psiholoska skola po imenu Freudova psihoana-

liza,... (koja je) ... prosirila ulogu dusevnoga od svijesnih
teznja i dozivljaja na tamne zaboravljene dozivljaje pro-
slosti, na dozivljaje nase mladosti, a narocito na doziv-
Ijaje nasega najranijeg djetinjstva.
B. Vranesic, 1931.

Freud
Freud je (1917) u radu »Zalovanje i melankolija« istrazivanje
usmjerio na ovaj drugi poremecaj i navodi ovo: »Kao sto su nam
snovi posluzili kao normalan obrazac (Normalvorbild) narcistickih du-
sevnih poremecaja tako cemo i sada pokusati da bacimo nesto svjetla
na narav melankolije usporedujuci je s afektom zalovanja« (Freud,
str. 243).
Vazno je istaknuti kako je reakcija zalovanja, a tako ce jos dugo
biti u psihoanalizi, posluzila kao materijal za proucavanje jednog dru-
gog poremecaja, i da nije bilo namjere da se proucava izdvojeno,
Ja cu u prikazu Freudova rada uglavnom sazeti njegova stajali-
sta prema reakciji zalovanja. To cinim zato sto je ona danas jasna i
ogranicena dijagnosticka kategorija. No, vazno je i napomenuti, da
ni moje istrazivanje nije usmjereno na proucavanje slicnosti i razlika
izmedu te reakcije i melankolije, odnosno depresije.
Kao prvo Freud (1917, str. 243—244) istice da se reakcija zalo-
vanja i unatoc tome sto pokazuje veci otklon od normalnoga ne sma-
tra patoloskim stanjem. Ne samo da se ljudi s torn reakcijom ne
upucuju lijecniku nego se i sama interferencija s tim stanjem smatra
beskonsna, pa cak i stetna. Svrha je rada zalovanja da se libido koji
je bio vezan uz objekt, a izgubio se, povuce natrag u ja i da se
zatim upotrijebi za nova ulaganja. U torn procesu istaknuto mjesto
zauzima ispitivanje realnosti (Realitatsprufung) jer »...je pokazalo da
voljeni objekt vise ne postoji, te nastavlja sa zahtjevom da se citav
libido povuce od vezanosti uz taj objekt« (Freud, 1917, str. 244).

31
 Taj se proces ne zbiva lako buduoi da libido tesko napusta svoju
poziciju, aH »Svako sjecanje ili situacija ocekivanja, koji pokazuju ve-
zanost I'ibida za izgubljeni objekt, suocava se sa sudom realnosti da
taj objekt vise ne postoji, a ja, u nastojanju da izbjegne njegovu sud-
binu, pod utjecajem brojnih narcistickih zadovoljstava koja potjecu
iz cinjenice da je, nasuprot objektu, jos uvijek na zivotu, kida vezu
s izgubljenim objektom« (Freud, 1917, str. 255).
Potrebno je napomenuti da odnos prema izgubljenom objektu
pri zalovanju, prema Freudu, nije oznacen ambivalencijom. To je vrlo
vazno buduci da pri ambivalenciji teznji da se libido povuce stoji pro-
tuteznja da se on zadrzi. » . . . mrznja i ljubav se bore jedna s drugom;
jedna trazi da se libido povuce od objekta, a druga da se, unatoc
napadima, zadrzi to mjesto libida« (Freud, 1917, str. 256). Ambivalent-
ni odnos prema objektu karakteristican je za melankoliju.
Ovdje je potrebno napomenuti da Freud u oznacavanju afektivnih
odnosa prema objektu, sto se tice same ambivalencije, nije bio do-
sljedan, tako da se danas prihvaca njegovo misljenje (Freud, 1917,
str. 293) da je svaki osjecajni odnos ambivalentan. Iz toga proizlazi
da cemo i pri reakciji zalovanja modi, u vecoj ili manjoj mjeri, za-
mjecivati djelovanje ambivalencije.
Libido koji je povucen od objekta, pri melankoliji nije upotrijeb-
Ijen za ulaganje u novi objekt. On sluzi za identifikaciju ega s izgub-
ljenim objektom.
»Tako je sjena objekta pala na ja, i ono (tj. ja, op. I. B.) moze ka-
snije biti sudeno od specijalne agenoije kao da je objekt, izgubljeni
objekt« (Freud, 1917, str. 249).
Kao preduvjete koji pogoduju razvoju melankolije Freud navodi
jaku fiksaciju Hbida uz objekt, ali u isto vrijeme ulaganje u objekt
mora imati malu moc rezistencije. Ovu je kontradikciju razrijesio
O. Rank primjedbom da je izbor objekta bio po narcistickom tipu,
tako da ulaganje u objekt, kada se pojave teskoce, moze regredirati
u narcizam. Na taj je nacin narcisticka identifikacija s objektom po-
stala zamjena »za erotsku investiciju, rezultat cega je da, usprkos
konfliktu s voljenom osobom, ljubavni odnos ne mora biti napusten«
(Freud, 1917, str. 249).
Freud priznaje da nije potvrdeno da je u melankolika postojao
naroisticki izbor izgubljenog objekta. Jednako je tako vazno napome-
nuti da, prema Freudu, u nesvjesnom ne postoj'i predodzba nase vla-
stite smrti, jer »Uistinu je nemoguce zamisMti nasu osobnu smrt;
kada god mi to pokusamo, mozemo zamijetiti da smo doista jos pri-
sutni kao gledaoci. Zbog toga se psihoanaiiticka skola moze usuditi
na tvrdnju da u dubini ratko ne vjeruje u vlastitu smrt, ili da posta-
vimo stvar na drugi nacin, da je u nesvjesnom svatko od nas uvjeren
u svoju besmrtnost" (Freud, 1915, str. 289).

Abraham
Abraham je svoja zapazanja o zalovanju iznio god. 1924. u radu
»Kratka studija razvoja l-ibida promatrana u svjetlu mentalnih pore-
mecaja«. Usporedujuci, kao i Freud, odnos zbivanja pri zalovanju

32
s onima pri melankoliji, on zakljucuje da se i pri zalovanju dogada
introjekcija izgubljenog objekta, all »Medutim, premda se introjekcija,
u zdrave osobe u zalovanju i u neurotika ne dogada nista manje nego
u melankolicara, ne smijemo previdjeti vazne razlike izmedu zbiva-
nja u jednih i u drugih. U normalne osobe ona je pokrenuta stvar-
rtim gubitkom (smrcu), :i njezina je glavna nakana da se sacuva od-
nos osobe prema mrtvom objektu, ill — sto dolazi na isto — da se
nadoknadi njezin gubitak. Osim toga, svjesno znanje o gubitku nikada
nece napustiti normalnu osobu kao sto ce melankolika. Proces in-
trojekcije u melankolika, uz to, temelji se i na korjenitom poreme-
caju njegovih libidnih odnosa prema objektu. On lezi (tj. proces in-
trojekcije, op. I. B.) na jaku konfliktu ambivalentnih osjecaja od kojih
on moze pobjeci samo tako da prema sebi okrene agresivnost koju je
prvotno osjecao prema spomenutom objektu.«

Bonaparte

Bonaparteova je (1928) dala autobiografski pri log vlastite reakcije

nakon majcine smrti. Reakcija je bila identifikacija.

Lagache

Lagache (1938) o radu zalovanja pise kao o slozenu zbivanju, koje

se ne odvija na reprezentanciji objekta, nego na samom objektu koji
je kao u nekoj omotnici utjelovljen. Taj je proces intrapsihicki i ima
kao cilj »ubiti mrtvaca« (»tuer le mort«).

Klein

M. Klein daje vrlo zanimljivo tumacenje zbivanja pri zalovanju-

Usporeduje ga s onima u depresivnom polozaju dojenceta. U njezinu
opisu vidimo svu slozenost njezine teorije gdje se zbivanja u vanjsko-
me svijetu ispreplecu s bogatstvom unutrasnjeg, sastavljenog od in-
ternaliziranih objekata.
Da je citiram: »Usporedo s odnosom djeteta, najprije prema maj-
ci, a zatim prema ocu i drugim osobama, odvijaju se i procesi pounu-
trivanja kojih vaznost uvijek isticem u svojim radovima. Malo dijete
dozivljava svoje pounutrene roditelje kao ziva bica u vlastitu tijelu,
na onaj stvaran nacin svojstven dubokim nesvjesnim fantazijama, i
oni su u njegovoj svijesti »interni« 'ili »unutrasnji« objekti, kako ih
ja nazivam. Prema tome, u djetetovom nesvjesnom izgraduje se jedan
unutrasnji svijet kao odraz njegovih stvarnih iskustava i dojmova kojo
stjece o ljudima i vanjskom svijetu, koji je, medutim, izmijenjen pod
utjecajem njegovih vlastitih fantazija i poticaja. Uskladenost odnosa
medu ljudima u torn svijetu i vlastitog Ja omogucit ce ostvarenje
unutrasnjeg sklada, sigurnosti i povezanosti u cjelinu« (Klein, 19^0.
str. 73).
Kada netko izgubi voljeni objekt, onda ostrina toga gubitka »znat-
no posjesuje i nesvjesne fantazije ozaloscene osobe o izgubljenim

33
unutarnjim 'dobrim' objektima. Ona tada osjeca da 'losi' objekti nad-
mocno prevladavaju i da njezinom unutarnjem svijetu prijeti propast«
(Klein, 1940, sir. 81).
U tijeku zalovanja osoba, »osim sto pounutruje (ponovo ugractuje
u sebe) osobu koju je tek izgubila, ponovo uspostavlja i svoje pounu-
trene dobre objekte (u osnovi svoje voljene roditelje), koji su sastav-
mi diio njezina unutarnjeg svijeta jos od najranijih razdoblja razvoja«
(M. Klein, 1940, str. 81).
Uvijek kada dode do gubitka nekog voljenog objekta, dozivljava
se kao unisten i svijet svih dobrih objekata i »Tada ponovo ozivljava
rani depresivni polozaj, a zajedno s njim i osjecaji krivnje, tjeskobe,
gubitka i ozaloscenosti koji izvorno potjecu iz situacije dojenja«.
Uz to pojavljuju se i strahovi orobljavanja i kaznjavanja ovih po-
novno aktiviranih likova zastrasujucih roditelja. Ukratko, to je osje-
caj proganjanja.
Depresivni se polozaj pojavljuje u dojencetovu razvoju, kada se
ono odbija od dojke i predstavlja zalovanje za njom, kao i za onim
sto ona sfimbolizira. To su ljubav, dobrota i sigurnost.
Proces je zalovanja spor, jednako kao i prorada depresivnog po-
lozaja, jer treba uspostaviti i ponovno izgraditi svijet unutrasnjih
dobrih objekata.

Deutsch

Svoj doprinos proucavanju zalovanja dala je H. Deutsch god.

1937. u clanku »Odsutnost zalovanja«. Kao sto i sam naslov clanka
pokazuje, njegov je sadrzaj u opisu odsutnosti zalovanja, Samo usput
autorica navodi da njezina iskustva potvrciuju Freudova da je ambiva-
lencija ta koja je odgovorna za produzeni tok zalovanja, a jednako
tako kaze da osjecaji krivnje i ambivalencije mogu poremetiti nor-
malan tok ove reakcije. Freud bi kazao da im daju patoloski oblik
(pathologische Gestaltung). Jednako tako H. Deutsch napominje da
se nakon gubitka umjesto zalovanja moze pojaviti stanje jake tjesko-
be. Svoje tvrdnje iznosi u tniima tockama: a) smrt voljene osobe
mora dzazvati odgovarajuce osjecaje pri normalnu toku dogadaja,
b) nedostatak takvih emocija jednako se mora smatrati varijacijom
normale kao i produzeno jli pojacano zalovanje; c) neobjelodanjeno
zalovanje bit ce u cijelosti izrazeno na neki drugi nacin. Ona misli
da do odsutnosti zalovanja dolazi ill zbog prejakog osjecaja ill pak
zbog slabog ja. Dok u djece nailazimo na slabi i jos nedovoljno raz-
vijeni ja, u odraslih uz slabi ja moze djelovati i obrambeni mehani-
zam izostavljanja (omission) prejakog osjecaja.
Opisuje pet slucajeva odgodenog zalovanja i zakljucuje da se
svako nerazrijeseno zalovanje mora izraziti u nekom obliku. Ona to
naziva borbom za realizacijom ("Striving for realization"), a
»Proces zalovanja kao reakcija na stvaran gubitak voljene osobe
mora bit! doveden do kraja« (H. Deutsch, 1937, str. 235).
Bez obzira na razloge odsutnosti zalovanja, kao i na oblike ocito-
vanja (»bjelodano patoloski iH u maskiranom obliku, premjesteni, trans-
fornrirani, histenformm, opsesionalni, ili shizoidnU, H. Deutsch., 1937,

34
str. 235), kolicina bolne reakcije koja je bila primjerena za izostav-
Ijeno zalovanje mora biti svladana. Ona pretpostavija postojanje jed-
nog regulatora »cija joj priroda nije jasna«. Taj regulator procjenjuje
sposobnost ega da svlada osjecaj i da, u slucaju slabosti ega, potak-
ne odbacivanje ill premjestanje osjecaja.
Zelio bih pripomenuti da je i poznati Freudov pacijent »Wolf-
-Man«, Covjek-vuk, takoder imao odgodenu reakciju zalovanja, odnos-
no da u vrijeme gubitka voljenog objekta nije zalovao.
Freud je napisao: »Lako se moglo pretpostaviti da je bol s gubit-
ka najmilijeg clana obiteiji bila zaprijecena u izrazu zbog Jos zive lju-
bomore i primjese sad vec nesvjesne incestuozne zaljubljenosti u
nju, ali se nisam mogao cdreci kakva nadomjestka za izostao izljev
boli« (Freud, 1918, str. 199). Nekoliko mjeseci nakon sestrine smrti
bolesnik se nasao u kraju u kojemu je pokopan jedan poznati pjesnik
i tu je plakao. »Reakcija je i njemu bila cudna, jer je znao da je od
smrti stovanog pjesnika proslo vise od dva vijeka. Shvatio je tek
kada se sjetio da je pjesme pokojne sestre otac rado usporedivao
s pjesmama velikog pjesnika« (Freud, 1918, str. 199).
Pri odsutnosti zalovanja ne smije se zaboraviti da je smrt vise
nego biologijska cinjenica. Ona je psihologijska kriza za koju su sva
drustva uspostavila rituale i ocekivanja kako ce i kada prezivjeli zalo-
vati (Weisman, 1973; Blauner, 1966; Durkheim, 1912).

Fenichel

O. Fenichel dao je dva priloga napisima o zalovanju, jedan 1935.

(»0 prisilnoj sumnji na vijest o smrti«) i drugi 1945.
Za zalovanje, kao i za melankoliju, karakteristicno je da se po-
javljuje introjekcija objekta, a »ova« identifikacija (N. B., da Fenichel
Jos dosljedno ne razlucuje nazivije: introjekcija, inkorporacija i iden-
tifikacija) . . . se subjektivno dozivljava u obliku oralne inkorporacije
slicne onoj koja se dogada kod melanholije, ali manjeg intenziteta«
(Fenichel, 1945, str. 311). Buduci da je cilj rada zalosti da se libido
povuce od izgubljenog objekta, proucavanjem reakcije u normalnih
se ljudi moze uvidjeti kako je za osobu »mnogo lakse da popusti veze
s introjektovanim objektom nego sa spoljasnjim objektom«. Ta intro-
jekcija sluzi olaksavanju ovog povlacenja libida od objekta. Smjeii
bismo pojednostavljeno kazati da se reakcija zalovanja odvija u dva
stupnja: a) introjekcija objekta i b) popustanje veza koje spajaju s in-
trojiciranim objektom. Tok se zalovanja usporava i komplicira ako
postoji ambivalentni odnos prema objektu, jer u torn slucaju introjekcija
izrazava zelju da se objekt sacuva kao i da se unisti. Ako prevladava
ovo drugo, onda se pojavljuje osjecaj krivice. Smrt bliske i voljene
osobe pogodan je trenutak za ocitovanje ambivalencije. zalovanje
civilizirana covjeka samo je ublazeni i usporeni »oblik zestokog pri-
mitivnog afektivnog rasterecenja straha i autodestrukcije kakva se
nalazi kod necivilizovanih u toku zalosti« (Fenichel, 1945, str. 312).
Te su reakoije to jace sto je odnos s izgubljenim objektom bio
ambivalentniji. Zalovanje civilizirana covjeka »koje traje jedno izves-

35
no vreme, jeste nacin koji nas stiti od zestine tih primitivnih afeka-
ta«. Fenichel zakljucuje da je »zalost okarakterisana ambivaletnom in-
trojekcijom izgubljenog objekta. Osjecanja koja su bila upravljena na
objekt usmjerena su sada na introjektovani objekt. Osjecanja krivice
se nadovezuju na to« (Fenichel, 1945, sir. 312).
U kratku napisu iz 1935. god., a objavljenom god. 1953., Feniche!
razmatra pojavnost prisilne sumnje na vijesti o necijoj smrti. Djelo
vanje poricanja, o kojemu Fenichel ne pise, zasigurno je prisutno pri
ovoj pojavi, a on zariste istrazivanja usmjerava na zelje za smrcu
koje su bile gajene prema umrloj osobi. Citiracu veci dio toga kratka
clanka: »Nakon primitka vijesti o smrti, stare nesvjesne zslje za
smrcu (death wishes) pojavljuju se u ovome obliku: 'Ja sam vec ce-
sto miislio da je 'X' mrtav, premda to nije bila istina. Dakle, i sada
mi samo moje zle misli to sugeriraju. AM ja nikada prije nisam vjero-
vao u zbiljnost ovih misli, samo sam se poigravao s njima, i nisam
govorio o njima nikome. Sada kad vjerujem da sam primio vijest o
smrti izvana, to je kudikamo ozbiljnija stvar. Ako je covjek uistinu
mrtav, onda je sve u redu. Ali ja imam necistu savjest buduci da sam
cesto mislio o njegovoj smrti; dakle, moguce je da sam i sada po-
grijesio, da sam pogresno cuo ill pogresno procitao. Ako ja spome-
nem ista o ovoj smrti, moje ce zle misli postati ocite, ja cu biti kom-
promitiran, i bit cu kaznjen.'«
Izraz »Hvala Bogu«, kojim se cesto primaju vijesti o smrti znaci:
»To je objektivna istina — ja nisam od onih losih ljudi koji ovako
nesto pomisle kada to nije istina« (Fenichel, 1935, str. 331).

Pollock

Buduci da gubitak voljene osobe uzrokuje poremecaj psihicke

ravnoteze, reakciju do koje dolazi nakon toga gubitka G. H. Pollock
(1961) usporeduje s mehanizmima prilagodbe. Svoju pretpostavku pot-
krepljuje navodima iz djela Ch. Darwina (prezivljavanje najsposobni-
jeg), C. Bernarda, W. Cannona (nacelo homeostaze), Sigmunda i Ane
Freud (nacelo postojanosti) te Hartmanna (adaptivni procesi koji po-
tjecu od ja). Pollockova (1961) definicija zalovanja glasi: »Zalovanje
kao proces prilagodbe na jedan znacajni gubitak dogada se u poku-
saju da se odrzi postojanost unutrasnje psihicke ravnoteze.«
Ovaj autor razlikuje akutni od kronicnog stadija zalovanja, a prvi
dijeli na tni faze: 1. faza soka, 2. reakcija tuge (grief reaction) te
3. reakcija odvajanja (separaoija). Postupnim napredovanjem akutnog
stadija nastupa kronicni, a, prema Pollocku, opis zalovanja sto ga je
dao S. Freud upravo se i odnosi na kronicni stadij koji je »nastavak
procesa koji je kudikamo akutnije poceo neposredno nakon gubitka«
(Pollock, 1961).
Glavna osobenost faze soka najbolje se moze opisati pozivanjem
na koncept narcistickog ponizavanja (mortification) kako ga je opisao
Ludwig Eidelberg (1959). U torn stadiju osjeca se naglasena bol, a
u psihickom aparatu dolazi do prevlasti nacela ugode-neugode (Lust-
-Unlust Prinzip) nad nacelom realnosti. Postupno, s povratkom inte-

36
gracije ja, ponovno se u punoj snazi vracaju nacelo realnosti i sekun-
darni proces misljenja, sto dovodi do smanjenja boli,
»Smrcu objekta pojavljuje se privremena dizrupcija ja s regre-
sijom na ja-stanje, pri cemu je nacelo ugoda-neugoda najvaznija oso-
bina mentalnog funkcioniranja. Buduci da je nacelo realnosti privre-
meno ukinuto, sposobnost da se ceka na osiobad'anje (discharge) i
sposobnost da se traze alternativni putovi postupanja s povecanom
napetoscu vrlo su umanjene« (Pollock, 1961), Treca je faza reakcija
odvajanja, a »0na se moze ocitovati na razlicite nacine, i biti mnogo
jaca u osoba s ranije nerazrijesenim konfliktima u ovom podrucju.
Realnost gubitka pojacava tu reakciju, i u pocetku se prepoznavanje
traumatskog dogadaja moze izbjegavati.« Na taj bi se nacin mogli
protumaciti i opis! pacijenata H. Deutsch u kojima nalazimo odsut-
nost zaiovanja, koje je posljedica (izbjegavanja da se prepozna trau-
matski dogadaj. U pocetku, u fazi reakcije odvajanja, dolazi do ponov-
nog ulaganja u reprezentancije (slike) izgubljenog objekta »jer se na-
gonske energije koje bi bile izbacene (discharged) u stvarnom odnosu
s objektom, a koje su i sada neizbacene, ponovno ulazu u sliku objek-
ta" (Pollock, 1961, str. 349). Naknadno dolazi do dezinvesticije unu-
trasnjeg objekta (tocnije, njegove unutarnje slike), a energija koja se
oslobada upotrebljava se za nova ulaganja.
Originalnj Pollockov doprinos je naglasak na zalovanju kao adap-
tacijskoj djelatnosti, zatim podjela na stadije i faze (za prvi stadij) te
iscrpniji ppis tjeskobe odvajanja.
On navodi kako se odvajanje moze poricati »premjestanjem ula-
ganja od objekta na pomocnice (auxiliaries) koje su podsjetnici na
pokojnika«. Tu se mogu naci zaceci onoga sto je kasnije Volkan opi-
sao kao vezujuce predmete i pojave ("linking objects and linking
phenomena-; Volkan, 1972).
Potrebno je Jos napomenuti i istaknuti velik doprinos G. H. Pol-
locka (1970, 1971) istrazivanju reakcija obljetnice (anniversary reac-
tions). One su u uzrocnoj svezi s gubitkom objekta na koji se reagi-
ralo patoloskim Mi nepotpunirn zalovanjem.
Vazan je i Pollockov cianak (1972) u kojemu pise o patoloskom
zalovanju Berthe Pappenheim, odnosno Ane O., koja se smatra prvim
psihoanalitickim bolesnikom (lijecio ju je J. Breuer; Breuer j, Freud
S, 1895).
Tim clankom upozorava na vaznost zaiovanja jer su njezine tegobe
bile u uskoj svezi s gubicima. U djetinjstvu je B. Papenheim izgubila
jednu sestru, a druga je umrla prije njezina rodenja. Dok se lijeoila
bio joj je bolestan otac (anticipirajuce zalovanje). Kasaij koji se po-
javio dok je lijeoila oca bio je simptom poistovjecenja s ocevim ka-
s'ljem. Bertha je sebe dozivjela kao nadomjestak za izgubljenu sestru
(Flora) dok je pak ta sestra bila nadomjestak za sestru koja je umrla
dok se Berta Jos njje rodila. Kuca u kojoj je vladao strah od smrti,
a u takvoj se odgajala Berta, vjerojatno ju je cinila osjetljivom da
razvije odgodeno i patolosko zalovanje koje se ocitovalo tek u trenut-
ku bolesti i smrti oca kojeg je ona njegovala, smatra Pollock.

37
 Bowlby

Da bi se mogli pratiti i razumjeti doprinosi Johna Bowlbyja pro-

cesu zalovanja, prijeko je potrebno poznavati njegove teorije o pori-
jeklu vezanosti dojenceta uz majku i izvoriste reakcije odvajanja.

Djetetova vezanost uz majku

Pregiednim clankom posvecenim toj problematici Bowlby (1958)
utvrduje da postoje tri skupine teorija.
Prve su one koje se jasno oslanjaju na teoriju ucenja.
Zatim slijede one koje odrazavaju zaclovoljstvo teorijom da je
vezanost uz majku sekundarni nagon, all ne pruzaju nista eksplicitno
ill prihvatljivo mjesto nje.
U trecoj su skupini teorije koje potjecu od madarske skole psi-
hoanalize i etologa. One pretpostavljaju primarni odgovor priljublji-
vanja (clinging) i/ili slijedenja, koji su sposobni ostvariti dojencetovo
vezivanje uz majku.
Bowlby prihvaca ovu trecu grupu teorija. Smatra da je vezivanje
primarna potreba i pojava i da se ne razvija (ili sto bi se psihoanali
ticki kazalo ne naslanja) na neks druge pojave. Prisjetimo se na
ovome mjestu naslanjanja libida u tek rodena djeteta na ja-nagone, i
odatle proizasle djetetove vezanosti uz majku.
Citiram Bowlbyja: »Kod svih ovih vidova ponasanja koji posreduju
odnose deteta i majke, a zatim deteta i oca ili drugih bliskih odra-
slih osoba koje sam ja oznacio opstim terminom ponasanje vezivanja,
pretpostavlja se da sisto tako bazicnu biolosku funkciju imaju i pona-
sanja hranjenja u funkciji ishranjivanja i seksualna ponasanja u funk-
ciji reprodukcije. A posto je funkcija svakog od ovih vidova ponasanja
razlicita i podjednako vazna za odrzavanje vrste, malo je verovatno da
u toku razvoja neki od ovih vidova ponasanja na ovaj ili onaj nacin
proizlaze iz drugih, kako to Frojd tumaci. Mnogo je prihvatljivije siiva-
tanje da svaki od njih postoji i razvija se nezavisno« (Bowlby, 1974,
str. 118).
Buduci da Bowlby zna »da je rezultat mog nastojanja teoretski
model sasvim drugaciji od Frojdovog«, on ce potaknuti dvojaku reak-
ciju. Prihvacanje od protivnika psihoanalize te negaciju od strane or-
todoksnih psihoanaliticara, No, »Oni pak umereniji videce u ovom
novom modelu samo jedan napor da se psihoanaliza postavi na nauc-
nu osnovu, jedan pokusaj koji treba ozbiljno uzeti u obzir, ali kcji
zahteva ozbiljno proucavanje pre nego sto se ustanovi da je dobro
zasnovano« (Bowlby, 1974, str. 120).

Tjeskoba odvajanja

Pregledom psihoana'iticke literature Bowlby (1961) razvrstava teo-

rije odvajanja u sest skupina:
1. teorija transformiranog libida, koju je Freud prvi put opisao
1905. i koje se pridrzavao do god. 1926;
2. teorija traume rodenja, prema Ranku (god. 1924);

38
 3. teorija signala (signal theory) koju je Freud uveo 1926. god. i
koja ima svoje brojne inacice (varijante), vec prema tome
kako se zamislja da se izbjegava traumatska situacija;
4. teorija »depresivne tjeskobe«, prema M. Klein;
5. teorija »progonstvene tjeskobe«, takoder prema M. Klein;
6. teorija frustriranog vezivanja ("frustrated attachment").
Prema ovoj, sestoj teoriji tjeskoba se odvajanja ne moze svesti
na nesto drugo, kao sto je npr. »progonstvena tjeskoba« posljedica
projekcije agresivnosti na majku i naknadne projektivne identifikacije.
Ona je, tj. tjeskoba odvajanja, jednostavno posljedica prekida djete-
tove vezanosti uz majku.
Bowlby se u svojemu radu sluzi kombinacijom seste i trece teo-
rije. Teorija koju zastupa Bowlby (1961) »smatra da je odvajanje ma-
loga djeteta od figure uz koju je vezano samo po sebi neugodno
(distressing) i da pruza priliku za stanje u kojemu se pojavljuje in-
tenzivni strah. Kada dijete osjeti bilo koju mogucnost buduceg odva-
janja, kao posljedica, u njemu se pobudi odredena mjera tjeskobe.«
Jednako je vazno istaknuti da Bowlby smatra kako je proces koji
se zbiva u dojenceta i u ranome djetinjstvu, u situacijama odvajanja.
istovjetan s onim sto se zbiva kada odrasla osoba izgubi objekt, dakle
pri zalovanju.
Bowlbyjeve teorije o porijeklu djetetove vezanosti uz majku, tje-
skobe odvajanja i posebice zalovanja u dojenackoj dobi izazvale su
brojne reakcije kod psihoanaliticara. To su u prvome redu radovi A.
Freud (1958, 1960), Schura (1960), Sptiza (1960) te S. Lebovicija (1974),
D. Widlochera (1974), D. Anziea (1974) i F. Duyckaertsa (1974).
U svojem clanku, koji je osvrt na neke pretpostavke J. Bowlbyja,
A. Freud navodi kako »Proces zalovanja (Trauerarbeit), shvacen u ana-
iitickom smislu, znaci za nas napor osobe da prihvati cinjenicu u
vanjskome svijetu (gubitak invest!ranog objekta) i da se provedu od-
govarajuce promjene u unutrasnjem svijetu (povlacenje libida od iz-
gubljenog objekta, lidentifikacija s izgubljenim objektom)« (A. Freud,
1958, 1960. str. 179—180). No, buduci da bar prvi dio ovoga zadatka
zahtijeva odredene sposobnosti od dusevnog aparata (kao sto su spo-
sobnost ispitivanja realnosti, prihvacanje nacela realnosti, djelomic-
nu kontrolu id-nagona od ja), ona je suzdrzana da djetetovu reakciju
na gubitak objekta opisuje terminima zalovanja. O tome se moze
govoriti tek onda kada dijete dostigne stupanj razvoja u kojem objekt
dozivljava postojanim (konstantnost objekta).
Schur (1960) misli da za opis reakcije na odvajanje u djeteta
nije potrebno prizivati se na zalovanje u odraslih i da je koncepcija
depresije, u psihoanalitickom smislu, dovoljno siroka »da opise sve
odgovore na dozivljeni gubitak objekta. Proces zalovanja tada moze
biti sagledan ne kao posebice jak tip depresije, nego prije kao poku-
saj obnavijanja prijasnjeg stanja koji moze uspjeti ili ne uspjeti (which
may or may not succeed)".
R. A. Spitz (1960), u osvrtu na Bowlbyjev clanak, smatra da, bez
obzira na to je li pri separaciji rijec o depresiji ill o zalovanju, po-
stoji razlika izmedu zbivanja u djeteta i u odrasle osobe. Bowlby za-

39
lovanje dijeli u cetiri faze. Istaknuo bih da sama podjela zalovanja
na stadije ill faze podrazumijeva da ono nije nesto staticno, dakle
stanje, nego dinamicno, tj. proces.

Faze zalovanja prema Bowlbyju (1980, str. 85))

1. Faza ukocenosti (numbing) koja obicno traje nekoliko sati do
tjedan dana i moze biti isprekidana izrazitim napadima nela-
gode i/ili ljutnje.
2. Faza zudnje i trazenja izgubljene osobe koja traje nekoliko
mjeseci a katkad i godina.
3. Faza neorganiziranosti (disorganization) i ocaja.
4. Faza manjeg ili veceg stupnja reorganizacije.
Ovo je opis toka normalnog ili, da kazem isto drugom rijecju,
prosjecnog zalovanja. Postoje, prema Bowlbyju (1980, str. 138), i dvije
glavne inacice poremecenog zalovanja. To su: 1. kronicno zalovanje
i 2. visa ili manja odsutnost svjesnog tugovanja, kada se zivot osobe
koja je nekog izgubila nastavlja na istom stupnju psihicke organize-
cije kao i prije. Kao trecu varijantu navodi euforiju koja »u nekih
osoba moze biti takva intenziteta da se predstavlja kao manicna epi-
zoda« (Bowlby, 1980, str. 139).

Svojstvenosti kronicnog zalovanja (Bowlby, 1980, str. 141—152)

1. Depresivno raspolozenje koje je udruzeno ili se mijenja (alter
nira) s tjeskobom.
2. Samooptuzivanje.
3. Mumifikacija.
4. Razmisljanja, planiranja ili pokusaji samoubojstva.
Uputno je pripomenuti da se kronicnim zalovanjem smatra stanje
kada je zalovanje s opisanim svojstvima nazocno, duze od godine dana
nekon gubitka.
Buduci da mi se cini da od navedernih svojstvenosti kronicnog
oblika zalovanja mumifikacija izaziva dvojbu o cemu se zapravo radi,
kratko cu opisati tu pojavu. Mumifikacija je naziv koji je uveo Gorer
(1965), a upotrebljava se u opisivanju ponasanja bliznjih, nakon gu-
bitka. Ono se sastoji u tome da se netaknutima cuvaju prostori u ko-
jima je pokojnik zivio. Npr. u sobi koja je pripadala izgubljenom dje-
tetu sve ostaje isto, prostorija se posprema, stavlja se cvijece ltd.
Poznat primjer takva ponasanja bilo je ponasanje engleske kraljice
Viktorije nakon suprugove smrti. Opisani su i krajnji oblici te pojave
u obliku cuvanja lesa u kuci, od nekoliko tjedana do deset godina
(Gardner, Pritchard, 1977).

Produzena odsutnost svjesnog zalovanja

Prvi opis ove varijante zalovanja dala je H. Deutsch (1937).
Bowlby (1980, str. 153) osobe s ovom inacicom zalovanja oznacuje
kao samodostatne, ponosne na svoju samostalnost i samokontrolu.
Pokazuju prezir prema suzama i osjecajima. Smatraju se ponosnima
sto se nakon gubitka ponasaju »kao da se nista nije dogodilo«. Pazlji-

40
vi promatrac iza te maske ipak moze zamijetiti napetost i razdrazlji-
vost. Uz to mogu se pojavititi i tjelesni simptomi (glavoboije, palpi-
tacije), a uz nesanicu nazocni su i neugodni snovi.
U tih osoba mozemo zamijetiti jos i ovo:
a) u zamjenu za vlastito odsutno zalovanje pojavljuje se prisilna
briga za druge osobe te cesto odabiru nekoga tko je imao tuzan ill
tezak zivot i, kao u pravilu, pretrpio je gubitak. Ovo me podsjeca na
Greeneovu (1958) koncepoiju zamjenskog objekta, ali Bowlby taj
clanak ne navodi;
b) za razliku od osoba koje pokazuju ponasanje koje je opisano
kao mumifikacija, oni s predmetima koji ih podsjecaju na pokojnika
postupaju vrlo jednostavno. Pronalaze nacina da ih se sto prije rije-
se. U svojem neselektivnom lisavanju odbacuju predmete koje bi
drug'i sacuvali;
c) prije ili kasnije neke od tih osoba dozive slom, i to najcesce
u obliku depresije (Bowlby, 1980, str. 156—161).
Pitanje koje se namece nije zbog cega je do toga doslo, nego
kako i zasto se to u nekom odredenom trenutku dogada.
Utvrdeno je da taj slom precipitiraju ovi dogadaji:
1. obljetnica smrti koja nije bila zaiovana. Ovdje je potrebno na-
vesti da postoji brojna literature o zalovanju potaknutom obljetnicom
(odnosno o reakciji obljetnice), a naveo bih radove Pollocka te Born-
steina i sur. (1973);
2. neki drugi gubitak, obicno manjeg stupnja;
3. dostizanje istih godina kao sto je bio i izgubljeni objekt;
4. gubitak osobe oko koje se prisilno brinulo, a s cij<im se do-
zivljajima osoba koja nije tugovala identificirala;
5. promjene u ponasanju, tocnije u osjecajnom zivotu. Afektivna
hladnoca, depersonalizacija i si.

Euforija
Ovo je treca inacica poremecena zalovanja, a mogu se uociti dva
razlicita oblika:
1. uz euforicno raspolozenje nalazimo i energicno odbijanje ci-
njenice da je osoba umrla. Uz to se pojavljuje i ziv osjecaj pokojniko-
ve prisutnosti;
2. u drugoj skupini ne samo da se potvrduje gubitak nego se
tvrdi da on znaci dobitak za prezivjelog.
Prema Bowlbyju (1980, str. 212), sklonost poremecenu zalovanju
pokazuju osobe kojih su emocionalne veze s izgubljenim objektom bile
oznacene inesigurnoscu i tjeskobom, kao i one koje su, premda su
pokazivale emocionalnu samodostatnost, zapravo to temeljile na nesi-
gurnoj osnovi. I u jednih i u drugih odnosi su bili prozeti jakom ambi-
valencijom, otvorenom ili skrivenom. Varijable su koje utjecu na tok
zalovanja, prema Bowlbyju, ove: 1. identitet i uloga izgubljene osobe,
2. dob i spol osobe koja zaluje, 3. uzroci i okolnosti gubitka, 4. soci-
jalne i psihologijske okolnosti koje na osobu koja zaluje utjecu u
vrijeme i nakon gubitka, 5. osobnost (personality) osobe koja zaluje,
posebno njezine sposobnosti da stvori emocionalne odnose i da
odgovori na stresne situacije.

41
 Parkes
C. M. Parkes (1972) rezultate je svojih istrazivanja reakcije zalo-
vanja objavio u mnogim radovima te u posebnoj knjizi. Metoda rada
ovoga autora sastojala se od ispitivanja intervjuima i upitnicima ve-
likog broja zena i muskaraca koji su izgubili svoje bracne drugove.
Njegov su okvir orijentacije Bowlbyjeva teorijska stajalista o porije-
klu vezanosti i tjeskobe odvajanja, a opis procesa zalovanja slijedi
model sto ga je opisao isti autor.
Prema Parkesu, patolosko se zalovanje ocituje u dvama glavnim
obiicima: kao (1) produzeni ill kao (2) odsutnost reakcije zalovanja.
Bitna oznaka veza kod ovih slucajeva jest ambivalentan odnos prema
pokojniku. Vazno je istaknuti da udovice koje su pokazivale jaku iden-
tifikaciju sa svojim supruzima nisu brze prolazile kroz zalovanje od
onih koje nisu tako reagirale. Ovo bi se, prema Chodoffu (1973), moglo
uzeti kao cinjenica koja je u suprotnosti sa psihoanalitickim stajali-
stem da se objekt moze napustiti tek kada se ponovno uspostavi u ja.
Sto se tice stava prema lijecenju, Parkes je tu skroman; psihijatar
pri normalnom zalovanju nema druge zadace doii da pruzi suosjecajnu
pomoc. Buduci da je zaiovanje proces i da se smatra bolescu, onda
bi se, slijedeci dalje tu pretpostavku, doslo do stajalista lijecnika,
koje danas i prevladava, da zalovanje treba lijeciti. Drugim rijecima
kazano, na zalovanje se gleda kao bolest koju treba lijeciti, a ne kao
na vrijemo duhovne i emocionalne potrebe, smatra Parkes (1972,
str. 200).

Volkan
Izmedu dvaju krajnjih odgovara na gubitak objekta, jednostavnog
zalovanja i stanja psihosomatskih reakcija, neke neurotske slike ili
pak psihoze, prema Vamiku D. Volkanu (1972), nalazi se » . . . klinicki
entitet patoloskog zalovanja, s predvidivom simptomatologijom, psiho-
dinamskom konstolacijom i osobenim nalazirna. Medu njima je ... ti-
picna upotreba odredenih predmeta od ljudi s patoloskim zalovanjem,
od kojih je vecina ... svjesna da su investirali predmete sa simboliz-
mom, ali nisu svjesni sto je . . . simboiizirano.«
Te predmete Volkan je podijelio u cetiri skupine:
1. predmeti koje je pokojnik nosio (odjeca, nakit i si.);
2. predmeti koje pokojnik nije nosio, ali se mogu smatrati pro-
duzetkom njihova tijela, kao npr. kamera — produzetak vizual-
nog uzimanja;
3. predmeti s realistickom i simbolickom slicnoscu s pokojnikom,
cesto je to fotografija, i
4. predmeti koji su se zatekli pri ruci kada je stigla vijest o
smrti ili su vezani uz vrijeme pogreba.
Vazno je istaknuti da osoba koja zaluje te predmete ne upotreb-
Ijava za ono cemu su namijenjeni. Npr. rucni se sat dalje ne upotreb-
Ijava i ne nosi, nego se cuva u ladici. Za te predmete nije potrebno da
budu u neposrednoj biizini, kao sto je to kod prijelaznog objekta dje-

42
teta, ali zato oni moraju biti dostupni. »Vezujuci predmet mora biti
dostupan da bi se gledao ill dodirivao kada god nesvjesna zelja na-
dode, ali je uvijek moguce tjelesno distanciranje od njega« (Volkan,
1972).
Vezujuci predmet nije istovjetan s naslijedenim predmetom. Pr-
sten koji je naslijeden nosi se bez tjeskobe i napetosti i tu nema
konflikta izmedu zelje da se taj predmet pohrani i zelje da se nosi
Sto je odnos prema pokojniku bio ambivalentniji, veca je vjero-
jatnost da ce predmet koji se nasljeduje postati vezujuci objekt.
Vezujuoi objekt mozemo psihodinamski shvatiti na sljedeci nacin.
On je rezultat psihickih mehanizama pomocu kojih osoba koja zaluje
nastoji svladati gubitak odnosno tjeskobu odvajanja. Vezujuci pred-
met jednim dijelom predstavlja pokojnika, a drugim pak osobu koja
zaluje. On je, dakle, kompromisna tvorevina. Ambivalencija, odnosno
konfiikt, ocituje se i u nastojanju da se objekt pohrani — simbolicki
unisti, i da se gleda kada se za to osjeti potreba — odnosno da se
on sacuva.
Za razliku od razlicitih stupnjeva pounutrivanja (internalizacije)
kojima se psihicki aparat sluzi za razrjesavanje gubitka u tijeku pro
cesa zalovanja, kod vezujuceg objekta utvrdujemo ocitovanje ekster-
nalizacije i projekcije. Objektni odnos, za koji znamo da je internali-
zJran, s pomocu projekcije i eksternalizacije postaje nesto sto je
vanjsko i na taj se nacin izbjegne konfiikt u samom psihickom apa-
ratu. Ambivalentni odnos prema objektu eksternalizira se s pomocu
rnehanizma projekcije.
Volkan (1972) raspravlja i o odnosu vezajucih predmeta, prijelaz-
nih objekata, fetisa u djetinjstvu i u odrasloj dobi, te zakljucuje da su
vezujuci predmeti i pojave nesto posebno. Njegov je doprinos pose-
bice u tome sto, u usporedbi s ostalim autorima, naglasak pri proradi
reakcije zaiovanja stavlja na eksternalizaciju, a ne na pounutrivanje.
U vec opisani vlastiti psihoterapijski pristup reakciji zalovanja,
koji je nazvao »re-grief work«, Volkan je zajedno s Cilluffom i
Sarvayom (1976) uveo i vezujuce predmete kao pocicate'ja osloba-
danja emocija.
Osjecaji su pri patoloskom zalovanju smrznuti (frozen), a zadaca
je psihoterapije da ih oslobodi.
Moje su primjedbe na Volkanov doprinos ove : 1. smatram da je
tocno upozorio na ulogu vezujucih predmeta i pojava u nekih osoba
s patoloskim zalovanjem, ali mi se 2. »terapija ozivljavanja zalovanja«
(re-grief therapy) cini kao povratak na odreagiranje (Abreagiren) kac
cilju lijecenja (Breuer, Freud, 1895).

Pincus
Lily Pincus (1974), polazeci od vec odavno prihvacene cinjenice
da se brak moze promatrati kroz niz obrazaca medudjelovanja, daje
svoju prstpostavku o interakciji kao koncsptu za razumijevanje zalo-
vanja. U brakovima koji su bili utemeljeni na projekciji vidimo kako
suprug, kao jaka iicnost, zeii odrzati tu svoju sliku tako da od svoje
s::pruge stvori (projicira na nju) slabu osobu. Na taj nacin slika nje-
-.-'

43
gove jakosti postane jos jaca i uvjerljivija. Nakon njegove smrti, u
takvim brakovima, moze se dogoditi, ili se cesce dogada, iznenadu-
juca reakcija. Ranije slaba i ovisna supruga, sada se razvija u samo-
stalnu i poduzetnu osobu. Kao da se tek nakon smrti supruga, koji je
nesvjesno zahtijevao od nje podloznu ulogu, mogla pokazati njezina
samostalnost odnosno razvijati se individualnost. U brakovima koji su
uterneljeni na identifikaciji mogu se nakog gubitka supruga i kod dru-
goga ubrzo pojaviti bolest i smrt. Tu su vrlo vazni i dozivljaji iz dje-
tinjstva od kojih neki pojacavaju, a neki sprecavaju takav razvoj situ-
acije. Pounutreni dobri objekti sprijecit ce negativan razvoj, odnosno
da se identifikacija iz bracnoga zivota nakon gubitka ocituje u iden-
tifikaciji s pokojnikom u obliku smrti.
Pincus upozorava i na vaznost potisnutog (ili sto bi se jos moglo
nazvati odsutnog) zalovanja i za bracrm terapiju.
Na primjerima iznosi kako su se bracni parovi javili na terapiju i
"problem koji se uskoro otkrio bio je nesposobnost tih ljudi da do-
zive i izraze osjecaje i iz toga rezultirajuca blokada u komunikaciji
s vaznim osobama oko sebe. Kako se terapijski rad nastavio, moglo
se uvidjeti da je ta blokada bila uzrokovana zbog zabranjenog (prohi-
bited) 'ili potisnutog zalovanja u vrijeme prijasnjih gubitaka dragih
osoba smrcu. Ti gubici zbili su se sest, osam, cetrdeset ili pedeset
godina prije pocetka terapije« (Pincus, 1974, str. 131).

Abraham N. i M. Torok
Abraham i Torok (1972) opisuju mehanizam koji je odgovoran za
poremeceno zalovanje. Kao prvo, oni suprotstavljaju nazive »real-
nost« i »fantazija«. Pod »realnoscu« (u metapsihologijskom smislu)
razumiju sve ono sto svojim djelovanjem na psihicki sustav dovodi
do topografske promjene. Pod »fantazijom« razumijevaju bilo koju re-
prezentanciju, vjerovanje ili tjelesno stanje kojega je djelovanje suprot-
no, tj. nastoji se odrzati topografski status quo. Prema tim autorima,
inkorporacija je fantazija, a introjekcija proces. Introjekaija se razvija
iz dozivljaja praznih usta koja se najprije, misli se na dojence, is-
pune dojkom, a zatim i rijecima. Introjekcija je zapravo komunikacija
»praznih usta«.
Inkorporacija se pojavljuje onda kada se ne smiju upotrijebiti
rijeci da bi se iskazalo zalovanje pri gubitku objekta. Umjesto pro-
cesa introjekcije (tj. ispunjavanja usta rijecima) prelazi se na fanta-
ziju inkorporacije (utjelovijenja) koja u sebi sadrzi demetaforizaciju
(shvaca se kao doslovno ono sto se misli figurativno) te na objekti
vizaciju (ono sto se dozivljava nije povreda objekta nego gubitak
oL/jektaj. Demetaforizacija znaci: da bi se izbjeglo »progutati gubitak«
u prenesenu smislu, proguta se, u obliku fantazije inkorporacije, ono
sto se izgubilo, tj. objekt. Kao razlog zbog kojega ne dolazi do verba-
lizacije gubitka utvrduje se zelja subjekta da zadrzi idealnu sHku
objekta. Ako bi govorio o objektu, tada bi morao kazati i ono sto je
lose dozivio od njega. Obicno se to tice sedukcije, bilo stvarne bilo
dozivljene u masti.

44
 Fantazijom inkorporacije objekt se guta i skriva u unutrasnjosti,
u nekoj tajnoj grobnici (kripti). U njoj objekt i dalje nastavlja zivjeti
tako da unutar subjekta postoji i objekt koji zivi svojim zivotom. Taj
objekt u grobnici moze na razlicite nacine djelovati na svojega no-
sioca. Sam cin nosenja objekta u grobnici naziva se kriptoforija.
Tako subjekt moze obavljati neke radnje koje su i njemu samome
cudne i zagonetne, a to mora i biti tako buduci da pripadaju objektu
koji je nakon svoje smrti nastavio zivjeti u intrapsihickoj grobnici.
Autori navode primjer analize jednog djecaka kojemu je umrla
dvije godine starija sestra (djecaku je tada bilo sest godina). Djecak
je dozivio »zavodenje« od sestre. U doba puberteta djecak je poceo
krasti zensko rublje u trgovinama. Analizom je zakljuceno da te kra-
de potjecu od djelovanja sestre koja je bila u intrapsihickoj grobnici.
U tijeku analize on je kazao: »Pa naravno, s cetrnaest godina zivota
bio bi joj potreban grudnjak.«
Ako bi se zabrana izgovaranja pokojnikova imena i dozivljaja ve-
zanih uz njega prosirila i na one zabrane koje su izvan kruga spolnog
zavodenja, mislim da bi teorija Abrahama i Torokove (1972) bila pri-
mjenjivija.
U torn slucaju ta teorija pomogla bi nam u shvacanju zalovanja
djece koja su izgubila oca ill majku. Ako prezivjeli roditelj sklopi novi
brak, tada se u novoj obitelji moze prikriveno ili otvoreno zabranjivati
izgovaranje imena i dozivljaja vezanih uz pokojnog roditelja.
Iduca je mogucnost primjene ove teorije u tumacenju slike dru-
stvenog zabranjenog zalovanja (v. pogl. 5.8.).
Opisanoj fantaziji inkorporacije i smjestanja objekta u unutras-
nju i tajnu grobnicu (kriptu) slican je i koncept smrznutog introjekta
kako ga je opisao americki psihoanaliticar Giovacchini (1967).
Nakon gubitka objekta normalno dode do pojacana nagonskog
zaposjedanja u slike izgubljenog objekta. Do toga, medutim, ne mora
doci ako je ta slika zastrasujuca i prozdiruca, a takve su bile maj-
cine slike Giovacchinijevih pacijenata. U takvim slucajevima oblikuje
se slika izgubljenog objekta koja nije posljedica prihvacanja njegove
smrti, a ni njezina poricanja. Slika, introjekt izgubljenog objekta, upo-
zorava na to da on nije ni ziv ni mrtav, i da je »'smrznut' u stanju
obamrlosti«.

Furtos

Furtos (1973) razmatra zalovanja polazeci od odredene bipolarn-

nosti: smrt se izbjegava — smrt se zamislja.
Odmah nakon gubitka objekta, a zatim i jos kroz odredeno vri-
jeme, ne prihvaca se smrt izgubljena objekta, a vlastita se smrt za-
mislja (predocuje). Radom zalovanja dolazi do obrnuca te bipolarno-
sti: ne izbjegava se vlastita smrt i zamislja se (predocava) smrt po-
kojnika. Do toga se dolazi preko jednog medustadija u kojemu se
prihvaca realnost smrti: smrt je bila neizbjezna (za pokojnika) i smrt
je neizbjeziva (za prezivjelog, anticipaoija u buducnosti).
Autor daje i svoje zapazanje kako se u fazi trazenja (searching)
posebna paznja mora obratiti bolesniku. Treba mu protumaciti razlo-

45
ge trazenja pokojnika, buduci da postoji opasnost da on pribjegne
samoubojstvu i tako dovrsi to trazenje spajanjem s pokojnikom
u smrt.

Greene
Zanimljiv je i clanak W. A. Greenea (1958) koji uvodi naziv /a-
mjenskog objekta (vicarious object). Ispitujuci i istrazujuci reakcije
na prijasnje gubitke u bolesnika s leukemijom, autor je dosao do ova-
kvih zapazanja. Ako neka osoba, primjerice sin, izgubi oca, ona tada
najcesce reagira »identifikacijom ili introjekcijom izgubljenog objekta
ili osobe s poricanjem osjecaja tuge«. Istodobno se vaznost i osjecaj
tuge projicira na osobu koja je pretrpjela isti gubitak. U situaciji koju
opisujemo to bi se moglo ticati i majke. Osjecajuci se zalosnim »zbog
majke koja je izgubila oca«, bolesnik se, osim toga i identificira s
njome i, tjeseci je, postize stanovito olaksanje. Smrcu ili pak odva-
janjem od ovoga zamjenskog objekta neki od bolesnika, u populaciji
koju je autor promatrao, oboljeli su od leukemije ili limfoma. Zamjen-
ski objekt mogu biti i otac, brat, sestra ili pak dijete ako je izgubljen
suprug.
Kad sam vec spomenuo psihosomatiku, navest cu i rad Paulleya
(1983) koji misli da patolosko zalovonje ima izuzetno vaznu ulogu
pri pojavi autoimunih bolesti.

Lindemann
U ovome pregledu doprinosa rasvjetljavanju reakcija zaiovanja
smatram prijeko potrebnim spomenuti i rad E. Lindemanna (1944).
Premda on nije dao neka posebna psihoanaliticka objasnjenja ili
zapazanja, zasluzuje da navedemo njegove zakljucke jer je to prvi rad
o reakciji zaiovanja, objavljen u psihijatrijskom casopisu. On zaklju-
cuje slijedece:
1. akutno je zalovanje odredeni sindrom sa psiholoskom i tjeles-
nom simptomatologijom; 2. taj se sindrom moze pojaviti odmah na-
kon krize, moze biti odgoden, a moze biti i pojacan ili prividno odsu-
tan; 3. umjesto tipicnog sindroma mogu se pojaviti izmijenjene slike,
od kojih svaka predstavija poseban aspekt sindroma zaiovanja; 4. od-
govarajucim postupcima te izmijenjene slike mogu se uspjesno pre-
tvoriti u normalnu reakciju zaiovanja s razrjesenjem.
Kao primjer primjene psihoanalitickih zapazanja u svakidasnjoj
psihijatrijskoj praksi vrijedan je i spomena rad Wretmarka (1959),
a ne zelim ispustiti ni clanak Volfa (1982).

43
 4.2. ZALOVANJE KAO OBRED PRIJELAZA

Zalovanje se moze promatrati i pomocu teorije obreda prijelaza

(rite de passage), koju je prvi put opisao Van Gennep, 1909.
Obred je prijelaza sastavljen od triju faza:
1. odvajanje ili separacija — ozalosceni se odvaja od ostalih
ljudi. Buduci da on sada zaiuje, raziikuje se od ostalih. Ova
se faza naz<iva i preliminalna;
2. marginalna ili liminalna faza jest ona u kojoj je subjekt bez
statusa;
3. reagregacija ili postliminalna faza jest ona u kojoj se osoba
ponovno ukljucuje u prijasnju skupinu. Ozalosceni je sada kao
i ostali.

Tablica 1.
Leach (1976) ovu je opcu shemu prikazao ovako

nesvakidasnje stanje,
posvecenik bez
statusa, van
drustva, van
vremena
(Rite de marge,
marginalno stanje)
pocetno zavrsno
»svakidasnje«
stanje

posvecenik u
statusu A,
1 I1
»svakidasnje«
stanje

posvecenik u
• statusa 6
vremenska vremenska
faza IT faza 7a
obred ot red
odvajanja oc vajanja
(nanovoukljucenja)
(Leach, 1976)

Ozalosceni sa svojom zaioscu dobiva novu ulogu. Ona ima i svoje

vanjske oznake u odjeci te u ponasanju kojeg se mora pridrzavati.
Kategorija vremena takoder se mijenja. Sve je tu vjecno: »vjecna
tuga«; -beskrajna tuga«; »izgubljenog ce se uvijek voljetU ltd.
Turner je (1969) ispitao sredisnju (liminalnu) fazu u odnosu pre-
ma »normalnom« strukturiranom sistemu drustvenih uloga.

47
 Tablica 2.

Liminalnost Statusni sistem

jednakost nejednakost
anonimnost sistem nomenklature
nagost ill umformno razliike u odijevanju
odijevanje
smanjene razlike medu povecane razlike
spolovima
nepostojanje ranga razlike u rangu
seksualna apstinencija seksualnost
poniznost ponos na polozaj
svete spoznaje tehnicko znanje
sakralnost seksualnost
suspenzija rodbinskih prava rodbinska prava i duznosti
i duznosti
ludost razumnost
jednostavnost slozenost
prihvacanje boli i patnje izbjegavanje boli i patnje

(Turner, 1969)
—

Ako pogledamo lijevi stupac ove tablice, tada mozemo uociti raz-
loge zbog cega cesto kazemo da »smo u tuzi svi jednaki« i da nam
smrt bliznjih omogucuje neke dublje spoznaje (sakralnost), da nave-
dem samo dva primjera kao potkrepu opravdanosti oznacavanja zalo-
vanja kao obreda prijelaza.

4.3. POUNUTRENJE

Djetetu u psihologijskom smislu bioloska majka ill otac nista ne

znace ako ora od djetetova rodenja nisu s njim bili u emotivno blis-
kom odnosu. Naime, tek se tim odnosima omogucuje da dijete samo
sebi i roditelji njemu, a i oni u psihologijskom smislu »dodu na
svijet«.
Iz tih bliskih doticaja !i suzivljenja nastat ce unutrasnji lik majke,
oca, brata, sestre, djeda ill bake. Ovi unutrasnji likovi jedina su stvar-
nost koju posjedujemo i kudikamo su vazniji od vanjskih ili stvarnih

48
osoba. To posebice vrijedi za odrasla covjeka koji, i kada zivi tjeles-
no sam, ne zivi duhovnom samocom; s njime su njegovi unutrasnji
likovi »prijatelji«.
Kada govorimo o gubitku objekta, tada uistinu govorimo o gubit-
ku toga unutrasnjeg objekta. Iz navedenog ishodi da je za shvacanje
i razumijevanje osobe u zalovanju bitno vazno upoznati kakav je unu-
trasnji Hk, imago, slika, predodzba ili reprezentancija izgubljenog ob-
jekta. (Napomena: ove nazive upotrebljavat cu kao sinonime!)
Pounutrenje ili internalizacija jest proces koji je djelatan u:
1. u psihoseksualnom razvoju jedinke;
2. u nastajanju i razrjesavanju psihickog konflikta.
Postoje i teorije koje citav (3) terapijski ucinak psihoanalize tu-
mace procesom pounutrenja (Ogden, 1979; Meissner, 1982).
Pounutrenje je zajednicki naziv za sljedece mehanizme ili pro-
cese (Buzov, Cvidini-Stranic, 1985):
1. -inkorporaciju ili utjelovljenje;
2. introjekciju i
3. poistovjecenje ili identifikaciju.
Prema misljenju E. Gaddinija (1969), tu bi trebalo uvrstiti i:
4. oponasanje ili imitaciju.

Definicije pounutrenja
Definicija pounutrenja, prema Laplancheu i Pontalisu (1967, str.
226—227), glasi:
»a) Pounutrenje je naziv koji se cesto upotrebljava kao sinonim
za introjekciju.
b) pounutrenje je proces s pomocu kojega su intersubjektivni
odnosi pretvoreni u intrasubjektivne (pounutrenje konfiikata, zabra-
ne itd.).
Pounutrenje kao termin cesto se upotrebljava u psihoanaiizi. Ce-
sto se uzima, posebice za sljedbenike M. Klein, da znaci isto sto i
introjekcija, a to je prijenos u fantaziji osobina od jednog vanjskog
»dobrog« ili »zlog« objekta ili citavog ili djelomicnog objekta u »unu-
trasnjost« subjekta.
U uzemu smislu o pounutrenju govorimo kad se na taj nacin pre-
nose odnosi; na primjer za odnos izmedu ja i djetetova autoriteta
kaze se da se pounutruje u odnos izmedu ja i nad-ja. Pounutrenje
pretpostavija strukturnu diferencijaciju unutar psihe, tako da se od-
nos i konflikti mogu odvijati na intrapsihickoj razini. Takvo je pounu-
trenje u vezi s Freudovim topografskim konceptima, posebice s dru-
gom teorijom psihickog aparata. Premda smo radi tocnosti u nazivlju
razlikovali dva znacenja pounutrenja (a i b), zapravo su oni tijesno
povezani. Tako kazemo npr. da slabljenjem Edipova kompleksa subjekt
introjicira ocev imago dok pounutruje konflikt koji je u vezi s oce-
vim autoritetom« (Laplanche i Pontalis, 1967).
Meissner (1980) definira pounutrenje kao proces s pomocu ko-
jeg se gradi jedan unutrasnji svijet te uspostavlja i odrzava struktura
unutar ja.

49
 Kohut (Ornstein, 1983) govori o »transmutirajucoj internalizaoijU.
Ta Internalizacija razlikuje se od totalnog pounutrenja drugog objekta.
Prilikom transmutirajuceg pounutrenja samo se dio nekog sebsvo-
-objekta pounutruje. Dijete te dijelove zatim slobodno slaze u skladu
sa svojim dusevnim potrebama. Posljedica takva pounutrenja jest to
da proizvod pounutrenja ne mora, i najcesce jest tako, odgovarati
objektu oiji su dijelovi intrenalizirani.
Smatram uputnim upozoriti na to da se ovo moze i mora primi-
jeniti i na introjekciju i na pounutrenje a da ih pritom ne oznacujemo
»transmutirajucim«.
Schafer (1968), slijedeci Freuda (1938), Hartmanna (1939) te
Loewensteina i Hartmanna (1962), nudi ovakvu definiciju pounutrenja:
»Pounutrenje se odnosi na sve one procese kojima osoba stvarne
iii zamisljene regulatorne interakcije sa svojom okolinom te stvarne
ill zamisljene osobine svoje okoline pretvara u unutrasnje regulacije
'i osobine.«
U bilo kojemu zivotnom stadiju bolno je kada se izgubi voljeni
objekt. Tocnije, kada se lizgubi objekt koji se voli — mrzi (Volkan i
sur., 1976), buduoi da su, prema naucavanju psihoanalize, svi nasi
odnosi ambivalentni.
Jednako vrijedi i za gubitke zadovoljavajuceg odnosa s objektom.
Propust bi bio ne istaknuti da je taj gubitak posebno traumatican u
dobi dojenastva i ranog djetinjstva jer ja tada jos nije dovoljno jako
da bi nadomjestilo taj gubitak.
Prve objekte — roditelje — u normalnu odvijanju dogadaja dijete
najcesce stvarno ne izgubi. Ali procesom separaoije i individua-
oije vec u ranim godinama zivota dijete je stalno podvrgnuto lisava-
njima do tada zadovoljavajuceg odnosa s roditeljima il'i zamjenskim
likovima. lako stvaran gubitak pogodi samo neku djecu, neizbjezive
promjene u odnosu s prvim objektima moraju podnositi sva djeca.
I na svakom 'iducem stupnju psihoseksualnoga razvoja dojence (dije-
te) izlozeno je gubitku gratifikacije koja je odgovarala prethodnoj
fazi, all ako se zeli dalje razvijati, mora je se napustiti. Primjer nar-
cistickog povredivanja kao motiva pounutrenja jest strah koji pokrece
poistovjecenje s agresorom (A. Freud, 1936).
Pounutrenje i reprezentacijski svijet
Ideje 'introjekoije <i poistovjecenja mogu se konceptualizirati i u
nazivima promjene kol'icine nagonskog uiaganja (Besetzung, zaposjed-
nuce) unutar reprezentacijskog ill predodzbenog svijeta.
Da bi se objekt, sebstvo ill vlastito tijelo percipiralo, najprije se
unutar reprezentaoijskog svijeta mora izgraditi slika toga objekta, a
tek tada moze se krenuti dalje u preuzimanje njegovih osobina, tj.
prema introjekciji i poistovjecenju ii stvaranju nutarnjeg objekta. Sa-
ma stika nekog objekta jos nije znakom da je taj objekt dio nutarnjeg
svijeta, tj. unutarnji objekt.
Izgradnja reprezentacijskog svijeta jedna je od funkcija ja i ono
stvara imago objekta iz mreze slika utemeljenih na percepciji objekta.
Spomenuti se svijet »postupno diferenoira u tijeku razvoja kao po-

50
sljedica biologijske i psihologijske prilagodbe« (Sandier i Rosenblatt,
1962). Taj se proces odvija istodobno s razvojem ja jer razvoj »repre-
zentancija jest sine qua non za ja-pnilagodbu i preduvjet je za progre-
sivnu pnilagodbu« (Sandier i Rosenblatt, 1962).
Reprezentaoijski je svijet zapravo niz podataka koje ja vode
prcma odgovarajucoj prilagodbenoj i obrambenoj aktivnosti.
Reprezentaoijski svijet moze se usporediti s pozornicom u kaza-
listu. Likovi na pozornioi predstavljaju razMcite djetetove objekte kao
i samo dijete. Dijete je obicno glavno lice komada koji se prikazuje.
Kazaliste koje sadrzi pozornicu odgovaralo bi aspektima ega, a razli-
oite funkcije, kao promjena scene, podizanje ili spustanje zavjese i
sva pomocna masinerija za stvarnu kazalisnu produkoiju, odgovarali
bi onim ego-funkcijama kojih obicno nismo svjesni (Sandier i Rosen-
blatt, 1962). Treba jos podsjetiti na to da reprezentancija nekog objek-
ta ne odgovara njegovim stvarnim psihickim i tjelesnim osobinama.
Prema Schaferu (1968, str. 144—145), samo u svjesnom .imamo
priblizno potpunu reprezentanciju nekog objekta. U nesvjesnom, gdje
vlada zakon primarnog procesa misljenja, taj je objekt predstavljen
promjenljivom grupom dijelova. Buduoi da je identifikacija proces koji
se odvija u nesvjesnom, nikad se i ne moze postici potpuna identifi-
kacija. Imajuci ovo u vidu, analiticki rad je posebno zainteresiran za
dijelove objekta koji su nastali identifikacijskim procesom. Uzgred
receno potpuna identifikacija ne nalazi se r>i kod svjesnih napora
da se postane kao objekt s kojim se zeli identificirati (Schafer, 1968,
str. 144—145).
Unutrasnji i nutarnji svijet

Za razumiijevanje pounutrenja konisno je, prema Rapaportovu mi-

sljenju, upozoriti na mogucnost razlikovanja unutrasnjeg svijeta ("in-
ner world-) od nutarnjeg svijeta (^internal world«). Spomenuti autor,
da bi napravio ovu podjelu, slijedio je Hartmanovu ideju (1939).
Unutrasnjii svijet vrsta je intrapsihicke mape vanjskoga svijeta.
On je umetnut izmedu receptora i efektora, a s pomocu njega ja re-
gulira svoje odnose s vanjskim svijetom.
Nutarnji svijet jest organizacija 'i integracija intrapsihickih struk-
tura koje cine psiNcki aparat.
Unutrasnji je svijet svijet slika ili reprezentancija, a mora se raz-
likovati od nutarnjeg svijeta, koji je strukturni ishod iz predlozene
podjele.
Meissner (1979) smatra da je na polju interakoije osobe i nje-
zine okoline potrebno provesti sljedecu podjelu.
Za stvarni, svjesni ili faktografski, odnos osobe s nekom drugom
govorimo o objektnom odnosenju (obcjet relatedness). Naziv objektni
odnosi (object relations) trebalo bi sacuvati iskijuoivo za ono sto
se tice intrapsihicke dimenzije subjektova dozivljaja objekata. To se
postigne kada se razvije osjecaj sebstva (a sense of self) kao razli-
citog i, u isto vrijeme, u odnosu s tim objektima.
Mehanizmi pounutrivanja (internalizaoije), ako slijedimo ove de-
finicije, sudjeluju u izgradnji nutarnjega svijeta i uzrokuju strukturne
promjene.

51
 Pounutrenje i sebstvo

S mehanizmima pountrenja u uskoj je svezi i koncept sebstva ill

selfa.
Rycroft (1968) sebstvo definira ovako: »Kada se upotrebljava sa-
mostalno: subjekt gledan kao djelatnik, kao onaj koji je svjestan svo-
jega identiteta i svoje uloge i kao subjekta i kao djelatnika; 2. Kao dio
slozenice: subjekt gledan kao objekt vlastite djelatnosti.«
Primjeri za znacenje pod (2.) jesu: samo-promatranje, samo-posto-
vanje, samo-ocuvanje.
Kohut (1977) pise da sebstvo »jest srediste psihologijskog svi-
jeta osobe«. Ono je u vezi s onim kada kazemo: »Ja se osjecam tako
i tako,« Hi »Ja cu raditi to i to.«
Prema Hartmannu (1950), jasno treba odijeliti ja od sebstva. Ja je
organizirani sistem strukture i funkoije u srzi osobe, a sebstvo je in-
tersistemna jedinica koja sluzi kao spremiste narcizma. Ona postaje
objekt libidinalnih ulaganja pri razvoju sekundarnog narcizma.
Ako slijedimo ovu definiciju, tada bi se mehanizmi pounutrenja
odnosili na ja, all ne i na sebstvo.
Poistovjecenje s nekim objektom zbivalo bi se tako da dio ja
osobe koja se poistovjecuje postaje isti kao ja ili nad-ja osobe s ko-
jom se poistovjecuje.
Meissner (1979) pise da je »status sebstva u psihoanalitickoj
teoriji jos nedefiniran« i uz Levina (1969) podrzava stajaliste da je
sebstvo struktura.
Citav niz drugih psihoanaliticara (Jacobson, 1964; Sandier i Ro-
senblatt, 1962; Lichenstein, 1961, 1965) uz Schafera (1968) implicitno
ili eksplicitno smatra sebstvo reprezentancijom.
U razmisljanjima o unutrasnjim objektima nametnulo se pitanje
gdje su oni smjesteni.
Schafer (1968) te objekte smjesta unutar subjektivnog sebstva.
Moglo bi se pomisliti da je ovaj autor protuslovan buduci da za
njega sebstvo nije struktura, nego reprezentancija. Ono je ideja koju
subjekt ima o samome sebi. Kako objasniti da se slike objekta nalaze
isto tako u slici ili reprezentanciji?
Schafer (1968) izvlaoi se ovako. Sebstvo nije samo apstraktni
koncept koji ima osoba koja motri samu sebe, nego se moze odno-
siti i na subjekt kao:
1. organizam. ili kao
2. osobnost (personality) i kao
3. psihicki aparat.
Objekti postaju unutrasnji u subjektivnom sebstvu (subjective
self), a pod tim nazivom on razumljeva one dozivljajne podatke kod
kojih se osoba izrazava:
1. ja, engl., I,
2. mene, engl., me, i
3. ja osobno, engl., myself.
Subjektivno sebstvo ukljucuje raznoMkost promjenljivih i vise
ili manje organiziranih i preklapajucih sebstava.

52
 Nutarnji se objekt dozivljava smjestenim unutar subjektivnog
sebstva, all on ipak nije njegov dio, kao sto se i hrana moze doziv-
Ijavati unutar usta ili zeluca, all nije dio usta ili zeluca.
Medutim, buduci da osoba introjekt moze dozivljavati smjestenim
unutar subjektivnog sebstva, i sebstvo se na neki naoin dozivljava
kao objekt.
No, to je u suprotnosti s uobicajenim koncepcijama da su seb-
stvo i objekt u izrazitu protuslovlju; ili je jedno ili drugo!
Iz navedenih razloga Schafer smatra potrebnim razluciti tri vrste
subjektivnog sebstva:
1. sebstvo kao djelatnik (ja, engl., I),
2. sebstvo kao objekt (mene, engl., me) i
3. sebstvo kao prostor (za sto nema odredene osobne zamjenice).
Ako prihvatimo ovu podjelu, a s njome se slazu i Stechler i Ka-
plan (1980), onda je opravdano govoriti o tome da nutarnji objekti
postoje unutar subjektivnog sebstva kao prostora ili okruzenog mje-
sta i izvan subjektivnog sebstva kao djelatnika ili sebstva kao objekta.
Organizacija sebstva (Meissner, 1979) dozivljava se u nazivima:
1. razlicitim od bilo kojega strukturnog podsistema,
2. sadrzi kvalitete i funkcije koje se ne mogu jednostavno redu-
cirati na sastavne sisteme, i
3. sluzi kao zariste organizacije i Integracije tih podsistema, u
kojemu cjelina nadvisuje zbroj dijelova.
Reprezentancije sebstva odrazavaju ovu organizaciju i njezine
sastavnice, ali je ne konstituiraju (constitute it).
Uvazavajuci to, pomocu internalizaoije nastaju strukturne promje-
ne sistema sebstva.
Identifikacije mijenjaju sistem sebstva preko strukturnih pro-
mjena primarno unutar ja, sto ne iskljucuje djelovanje identifikacija
na modifikaoije viseg reda, tj. na superego i interakcije ego-su-
perego.
Nasuprot tome, introjekcije su strukturne promjene izravno i pri-
marno sistema sebstva, a tek sekundarno organizacije tripartitnih
struktura. Organizacija introjekata ukljucuje i utjece na funkcije i as-
pekte svih psihickih sistema. Nad-ja samo je poseban slucaj kod kojeg
introjekcija igra ulogu i ne iscrpljuje podrucje introjekcije.

Inkorporacija
Freud (1915) o inkorporaciji razmislja kao o zelji koja postoji u
oralnoj fazi razvoja. Ta se zelja sastoji od inkorporacije objekta. Na
taj nacin ispunjavale su se primtivne zelje razaranja (oralno sadistic-
ke) kao i zelje da se spoji s objektom. Inkorporacija se uzima kao
prototip kasnijih identifikacija. Freud u radovima koji su slijedili, a u
kojima je pisao i o identifikaciji, nije jasno pokazao kakva je tu uloga
inkorporacije.

53
 Prema Meissneru (1971), »stalno pitanje koje treba razrjesenje
jest da li je inkorporacija specifican psihicki mehanizam koji ima
funkciju specificnu za jednu fazu u psihickoj ekonomiji ili je ona
nesvjesna komponenta svih procesa internalizacije-.
Pokusaj nekih autora (Greenson, 1954; Sandier, 1960) da razjasne
ovu terminolosku zbrku sastojao se od prijedloga da se inkorporacija
suzi na tjelesnu aktivnost uzimanja. Psifoicka protustrana ovoga pro-
cesa bila bi introjekoija. Na taj bi se naoin inkorporacija u potpunost'
skrenula na tjelesni plan, a sigurno, i odvela od nacina kako ju je
upotrebljavao Freud, smatra Meiissner (1970, str. 283).
Laplanche i Pontaliis (1967) za inkorporaciju kazu da je: »Proces
s pomocu kojeg subjekt, na visoj ili nizoj razini fantazije, dopusta da
mu objekt ude u tijelo i cuva ga unutar tijela. inkorporacija cini jedan
nagonski cilj i naoin objektnog odnosa koji je karakteristican za oral-
nu fazu, i premda lima poseban odnos s ustima i s probavom hrane,
moze se jednako odvijati u odnosu s drugim erogenim zonama i dru-
gim funkcijama. Inkorporacija cini tjelesni prototip introjekcije i iden-
tifikacije.
Inkorporacija sadrzi tri znacenja:
1. daje uzitak jer dopusta da objekt prodire u osobu,
2. razara objekt i
3. postize objektne kvalitete cuvajuci ga u sebi.«
Inkorporacija nije ogranicena na usnu supljinu ni na oralni stadij,
premda oralnost pruza prototip inkorporacije. Kao putovi inkorporacije
mogu posluziti druge erogene zone -i funkcije: koza, respiracija, vid i
sluh. Moze postojati i analna inkorporacija u mjeri u kojoj se analna
supljina identifioira s ustima. Genitalna inkorporacija najjace se izra-
zava u fantaziji retencije penisa unutar tijela.
Inkorporacija je mehamizam internaliizacije koji odrazava primi
tivnu zelju za jectinstvom s objektom. Ono sto je karakterizira jest
totalitet (i globalnost internalizacije objekta; vanjski objekt gubi funlv
ciju objekta jer je u potpunosti uzet u unutrasnji svijet subjekta. Gra-
ndee 'izmedu unutrasnjeg ii vanjskog svijeta ne postoje. Te granice jos
nisu oblsikovane (novorodence) ili je zbog povlacenja nagonskog ula-
ganja doslo do njezine dediferencijacije (regresija).
Meissner (1971) smatra »da se moze prihvatiti da najranije pri-
mitivne identiifikacije s roditeljima pocinju inkorporacijom. Internali-
zacija izgubljenog objekta u depresivnim stanjima sadrzi bez sumnje i
inkorporativne fantazije, all inkorporacija nije osnovni proces. Inkorpo-
racija kao mehanizam internalizacije nesumnjivo je prisutna samo pri
izvjesnim psihoticnim stanjima u dubokoj regresiji.«
Na temelju Schafera (1968) i Meissnera (1971, 1979) nudim slje-
decu definiciju inkorporacije:
Inkorporacija je najprimitivnijii i najmanje diferencirara oblik in-
ternalizacije u kojem objekt nema, ili je pak izgubio svoju posebnost
kao objekt i biva potpuno uzet u unutrasnji svijet osobe. Inkorporacija
stoji na jednom kraju internalizacije i razlikuje se od manje pnimitivmh
i vise razvijenih oblika internalizacije.

54
 Introjekcija

Brojni su napisi koji su dijelom ill u potpunosti posveceni intro-

jokciji: Fuchs (1937), Fenichel (1925; 1931), Greenson (1954), Jacob-
son (1964), Sandier (1960), Hartmann i Loewenstein (1962), Loeweld
(1962) i Brody i Mahoney (1964), Ogden (1970), Meisner (1971) i
Abend (1981).

Slika 2. Nives Kavuric-Kurtovic, Rolada zivota (detalj)

Nagonska ulaganja u introjekte mogu biti toliko velika da se introjekti
dozivljavaju kao ziva bica unutar sebe.

55
 Introjekdija oznacuje mentalne mehanizme koji »uzimaju u sebe«
kao reciprocan koncept mehanizmu projekcije. U usporedbi s inkorpo-
racijom introjekcija je vise selektivna. Ona uzima u svoje ja, u ja-ideal.
Tezi tome da sacuva objektivnost objekta, tj. da ga ne proguta kako
od njega ne bi ostalo nista, sto je karakteristika za inkorporaciju. I
kada tezi da ucirri nejasnima granice izmedu vanjskog i unutrasnjeg
svijeta, ona ih nikada u potpunosti ne dokida. Ona je visi stupanj unu-
trasnje organizacije i sposobnosti za objektne odnose. S osjecajem
samostalnog identiteta i sposobnoscu za zrele objektne odnose intro-
jekcija je prijelaz izmedu primitivnog oralno-narcistickog jedinstva in-
korporacije i mnogo viseg stupnja integracije pri identifikaciji (Meis
sner, 1979).
Giovacchini (1967) smatra da nije bitno da li u stvaranju intro-
jekata sudjeluje samo proces inkorporacije ili introjekcije ill pak po-
istovjecenja. On misli da su svi ti mehanizmi zastupljeni i da su naj-
vjerojatnije osobeni za odredenu razvojnu fazu.
Za neke teoreticare introjekti — produkti introjekcije — imaju
osobito znacenje dinamicnog procesa. Kernberg (1966) introjektima
daje osobine u obliku valencije, bilo pozitivne ili negativne. Tako se
introjekti s negativnom valencijom udruzuju i postaju zli, a oni s pozi-
tivnom dobri unutrasnji objekti.
Schafer (1968) uvodi naziv »razmisljajuce reprezentancije seb-
stva i smatra je odgovornom za sekundarni proces misljenja. Za-
hvaljujuci njoj covjek u svako doba zna da nesto misli i da to nije
zbilja. Dokinuce ove funkcije dovodi do zamjene: misao nadomjesti
zbilju, kaze Schafer 1968, (str. 91). Ovaj koncept Meissner (1971,
str. 298). primjenjuje u interpretaciji introjekta i kaze sljedece: »ln-
trojekt sadrzi jaku investiciju slozenih fantazija i sjecanja bez njiho-
va zamjecivanja kao fantazije ili sjecanja. Gubitak razmisljajuce re-
prezentancije sebstva omogucava osobi da ih vise ne dozivljava kao
zivo sjecanje, vec kao introjekte.« (Vidi sliku 2.)
Laplanche i Pontalis (1967) introjekciju opisuju kao: »Proces u
kojemu subjekt u fantaziji premjesta objekte i njihove bitne kvali-
tete od 'izvana' prema 'unutar' sebe.«
Meissner (1971, str. 300) daje ovakvu definiciju introjekcije: »ln-
trojekcija je proces internalizacije kojim se prijelazni objektni odno-
si nadomjestava}u (postaju nadomjesteni) unutrasnjom promjenom
sebstva u obliku introjekata.«
Introjekti su tragovi primarnog procesa koji su prividno samo-
stalni unutar sebstva. To im dopusta da kao izvori aktivnosti pove-
zani s instinktom i ovisni o nagonu budu zamjena za prijelazni objekt,
smatra Meissner (1971).

Imitacija
Navodeci stavove Kagana (1958), Parsonsa i Schilsa (1962), Hen-
dricka (1951), Jacobsona (1964), Fenichela (1945), Meissner (1971)
sintezu istrazivanja brojnih prethodnika zakljucuje prijedlogom da je
»razborito priznati da su imitacija i identifikacija procesi koji su u
uskoj vezi, ali mogu biti i neovisnU.

56
 Prema Gaddirviju (1969), imitacija i introjekcija procesi su koji su
odvojeni i koji prethode identifikaciji. Imitacija je u razvoju dojenceta
prvotno povezana s percepcijom: »tu je zelja da se bude objekt, ill
kao objekt«. Introjekoija je prvotno povezana s ustima: »tu je zelja
da se objekt posjeduje«. Cini se da je imitacija bitni sastavni dio
strukture identifikacije, jednako kao i inkorporacija, ali ona izrazava i
osnovnu dispoziciju prema objektu, koju treba razlikovati od one koja
pripada introjekciji. Imitirati ne samo da r\e znaci introjicirati nego
moze biti i put obrane od tjeskobe sto su je izazvali introjicirani kon-
flikti, pa cak i onda kad se ta obrana moze okrenuti u kudikamo oz-
biljniju patolosku sliku. U procesu identifikacije imitacija i introjek-
cija fuzirane su i integrirane u sluzbi cilja adaptacije i principa real-
nosti (Gaddini, 1969).
Schafer (1968 str. 32—34) smatra da je imitacija opisni naziv koji
se moze primijeniti u razlicitim procesima. Ukljucena je samo u
jednom aspektu introjekcije, i to u imaginarnoj reprodukciji objekta
koji ne mora sadrzavati znacajne inkorporativne zelje ill vjerovanja.
U metapsihologijskim raspravama termin imitacija koristan je samo
u ogranicenu i usku smisiu; najcosce kao dio identifikacije (Schafer,
1968, str. 34).

Poistovjecenje
Za razumijevanje uloge mehanizma identifikacije nezaobilazni su
sljedeci autori: Fenichel (1926), Fuchs (1937), Koff (1961), Loewald
(1962), Broddy i Mahoneo (1964), Krupp (1965), Schecter (1968), te
Meissner (1970; 1972).
Laplanche i Pontalis (1967, str. 187) navode da je identifikacija
»psiholoski proces s pomocu kojeg subjekt asimilira jedan aspekt,
svojstvo ili atribut nekog drugog da bi se u cijelosti ili dijelomicno
pretvorio u model koji drugi daje. Licnost se stvara i diferencira s po-
mocu niza identifikacija«.
Koff (1961) pise da je prava identifikacija posljedica »pravog«
objektnog odnosa s odbacivanjem toga objekta u vanjski svijet.
R. H. Koff dalje kaze da su mnoge pojave koje se klinicki smatraju
identifikacijama zapravo obrambeni mehanizmi ega i smatra »da te
pojave nisu prava identifikscija, nego su proizvedene od nekih meha-
nizama ko}i uzrokuju identifikaciju, ali se razHkuju bilo strukturno ili
dinamski.« S ove tocke gledista promatra oponasanje, inkorporacije,
»rezonantnu identifikaciju« i »kao da licnost«.
Meissner (1971, 1979, 1980) identifikaciju smatra najsavrsenijim
oblikom — internalizaoije. Identifikaciju dalje naziva strukturaliziraju-
cim procesom koji se odvija unutar ega (Meissner 1980, str. 688). Za
model identifikacije smatra da je bitno istaknuti da on moze biti raz-
licit kao (1) introjekt, kao (2) strukturni aspekt realnih objekala ili
kao (3) vrijednosna komponenta kulture neke grupe.
G. Bibring i suradnioi (1961) razlikuju cetiri oblika identifikacije.
1. Identifikacija s voljenim objektom »opisuje oblik identifikacije
u kojemu osoba uoblicava sebe na osobinama znatno voljenog objekta
sa svrhom da uspostavi blizinu i stalnu prisutnost toga objekta. Tjes-

57
koba koja moze nastati nakon odvajanja ill napetost koja moze nastati
zbog hostilnosti pretna objektu na taj se naoin ublazuju« (Bibring, G.
i sur. 1961).
2. Identifikacija s >izgubljerim objektom »ponistava ill negira zalo-
vanje iili gubitak voljenog objekta uzimanjem osobina tog objekta
Cesto izgleda da je ovo pretezno introjektivna identifikacija« (Bibring,
G., i sur., 1961).
3. Identifikacija s agresorom.
4. Identifikacija !iz krivnje »opisuje onakav oblik samokaznjavaju-
ce iidentifikacije koja se pripisuje hostilnoj, destruktivnoj, komponenti
jedne ambivalentne veze uz objekt. Obicno vodi do preuzimanja oso-
bina samokaznjavajuce prirode, vise na introjektivnoj nego na ilmita-
tivnoj osnovi. Na taj nacin netko moze uspostaviti unutar sebe crtu
licnosti IH simptom koji je karakteristican za objekt, sto zapravo znaci
i destruckjiu i ocuvanje toga objekta-. (Bibring, G. i sur., 1961).
Abend (1980) kaze kako »identifikacija izrazava nesvjesnu zelju
da se bude, odnosno da se postane kao druga osoba zato da bi se
zadovoljili instinktivnii, obramben'i i superego-ciljevi, u kombinaoiji i
istodobno, prema pnincipima formiranja kompromisa koji upravljaju
psihickim z'ivotom".
Uz postojece koncepte identifikacije Muller — Pozzi (1985) uvodi
varijantu koju naziva »globalnom identifikacijom«. U svojem odnosu
s majkom »dijete se u prededipovskoj dobi moze globalno identifici-
rati s 'konfliktnim aspektima jedva diferenciranog imaga objekta'. To
dovodi do smanjenja anksioznosti zbog prijeteceg gubitka objekta,
ali i do odvajanja tih aspekata od dozivljaja djeteta.«
Schafer (1968) nud'i sveobuhvatnu defimiciju identifikacije: »Pro-
ces je identifikacije s objektom u svojemu punom znacenju nesvjestan,
premda moze Imati istaknutih i znacajnih i predsvjesnih i svjesnih
komponenti. U ovom procesu subjekt mijenja svoje motive i obrasce
ponasanja, reprezentanoije selfa koje im odgovaraju, i to tako da do-
zivljaj bude nalik, isti Hi stopljen s jednom <ili vise reprezentancija toga
objekta; u isto vrijeme subjekt predstavija kao svoje jedan ili vise
regulatornih utjecaja ili osobina objekta koji je za njega postao vazan
i nastavlja svoju vezu s tim objektom; subjekt ovu promjenu mo2e
zeljeti iz mnogo razloga; u subjektovim odnosima s dinamski zna-
cajnim objektima jedna identifikacija moze zadobiti relativnu autono
miju (Schafer 1968, str. 140).

Zakljucak
Pregled kroz literaturu i suprotstavljanja novijih koncepata o in-
ternalizaciji upucuju me na to da jos uvijek nisu u potpunosti zavr-
sena istrazivanja o internalizaoiji. Ono sto treba imati stalno na umu
jest to da su mehanizmi internalizacije ne samo procesi obrane vec
i da su prijeko potrebni za psihicki razvoj licnosti. Poznavanje teorij-
skih ii praktickih aspekata internalizacije potrebno je za razumije-
vanje nastanka konfilkta odnosno psihickog poremecaja.

58
 Zahvaljujuci internalizaciji unutrasnji svijet licnosti (jedinke) jest
svijet unutrasnjih objekata, a to su zapravo objekti s kojima mi uisti-
nu i zivimo. Kad -izade iz faze autizma (Mahler, 1968), ljudska jedinka
ulazi u svijet unutrasnjih objekata koji su stvoreni u interakcij'i s oko-
Mnom. S pomocu mehanizma internalizacije u bilo kojemu zivotnom
razdoblju moguce su ne samo prolazne nego i trajne promjene unutar
strukture instancija psihickog aparata: ega, superega i semfa. Smi-
jem tvrditi da je u covjeka kao psihickog bica upravo zahvaljujuci in-
ternalizaciji uvijek moguca promjena odnosno psihicki razvoj. Termin
razvojna psihologija, koja je sinoram za djecju psihologiju, zapravo se
odnosi na citavo zivotno razdoblje covjeka.
Mehanizmi internalizacije prisutni su u tijeku psihoterapijskog
lijecenja. Oni omogucuju jacanje sposobnosti odgode i zaobilazenje
neposrednog zadovoljenja nagonsklh potreba. S pomocu tog procesa
fleksibilnost odgovara na nagonske porive, kao i na poticaje izvana,
postaje sve razvijenija. InternaHzacija povecava raspon prilagodbenih
funkcija organizma i povecava njegovu sposobnost u borbi. To nas
upucuje na to da o internalizaciji razmisljam kao o najodgovornijoj
za uspjesan ishod psihoterapijskog lijecenja.

4.4. POUNUTRENJE I ZALOVANJE

Ne razasute na sve cetiri strane

vec u mom T'jelu leze ukopane
Otaca mo/ih put i kosti sve!
V. Nazor, 1912.

Freud (1917, str. 249) u radu »Zalovanje i melankolija- smatra

da je poistovjecenje s izgubljenim objektom prisutno samo pri me-
lankoMj'i, a ne i pri zalovanju. No, u torn stajalistu nije bio dosljedan
jer vec u »Ja i Ono« (1923, str. 29) kaze: »Kada se dogodi da osoba
mora napustiti seksuaini objekt, vrlo cesto tu dolazi do promjene u ja,
koja se moze objasniti samo kao postavljanje objekta unutar ja, kao
sto se dogada pri melankoliji; prava narav te zamjene nama je jos
nepoznata. Moze biti da s pomocu te introjekcije, koja je jedna vrsta
regresije na mehanizam oralne faze, bude olaksano egu da napusti
taj objekt ili da ucini taj proces mogucim. Moguce je da je ta iden-
tifikacija (dakle, Freud naizmjenicno upotrebljava introjekciju i iden-
tifikaciju, op. I. B.) jedini uvjet pod kojim id moze napustiti svoje
objekte. U svakom slucaju ovaj je proces posebice u ranim razvoj-

59
nim fazama, vrlo cest, i cini mogucim pretpostavku da je karakter
ega talog napustenih objektnih ulaganja i da sadrzi povijesti tih ob-
jektnih izvora.«
Abraham (1924) smatra da je i u mormalnome zalovanju, kao i
pri melankoliji, prisutna privremena introjekcija izgubljenog objekta.
Glavna svrha toga procesa jest da se sacuva odnos s izgubljenim
objektom.
»Proces zalovanja tako s pomocu njega (procesa introjekcije, op
I. B.) ishodi utjehu: 'Moj voljeni objekt nije otisao jer sada ga ja no-
sim unutar sebe i ne mogu ga nikada izgubiti'« (Abraham, 1924, str.
436—437).
Fenichel (1945, str. 311) navodi: »Za normalnog je, ocevidno.
mnogo lakse da popusti veze s introjektovanim objektom nego sa
spoljasnjim objektom. Uspostavljanje introjekoije tezi da oiaksa ko-
nacno napustanje. zalost se odigrava u dva cina. Prvi se sastoji u
uspostavljanju introjekcije, a drugi u popustanju veza koje spajaju
s introjektovanim objektom«.
Uvodeoi u igru jos i ambivalenciju jer »Ustvari smrt cesto de-
klansira (dovodi do izbijanja) ambivalenciju«, zakijucuje da » . . . j e za-
lost okarakterisana ambivalentnom introjekcijom izgubljenog objekta.
Osecanja koja su bila upravljena na objekt usmerena su sada na in-
trojektovani objekt. Osecanje krivice se nadovezuje na to« (str. 311).
Pollock (1961) introjekciju i identifikaciju svrstava u operacije
pounutrenja. Introjekcija je proces, a identifikacija konacni ishod pro-
cesa u kojemu se, u pocetku, nalazi introjekcija. Spomenuti autor
kaze da »intrapsihicki objekt koji je izgubljen identifikacijom postaje
dio ega«.
Loewald (1962) smatra da zalovanje povlaci za sobom ne samo
postupno napustanje izgubljenog objekta nego i pounutrivanje (in-
ternalizaciju), odnosno preuzimanje aspekta toga objekta. Hi, sto misli
da je tocnije, «...aspekti odnosa izmedu ega i izgubljenog objekta
koji se 'postave unutar ega' i postanu odnos unutar ego sistema«
(Loewald, 1962, str. 493). Prototip je zalovanja razrjesenje edipskog
kompleksa.
Bitan je naziv, i sve ono sto on sadrzi, stupanj internalizacije
(degree of internalization), a koji se mjeri prema udaljenosti od
sredista ili srzi ja (ego core). Ono sto se internalizira moze se po-
micati unutar sistema ja-nad-ja, pa se na taj nacin internalizacije mo-
gu nastaviti razvijati. Na primjer, nesto sto pripada ego-idealu, ili su-
peregu moze s vremenom postati osobina ega i tada se umjesto pri-
sile dozivljava kao dio ega. To se uocava {Loewald daje takav primjer)
u sinova koji nakon smrti oceva postanu kao i oni. Prije im je nesto
bilo zabrana (otac u superegu), a nakon njegove smrti postalo je di-
jelom ega.
Krupp (1965) navodi da se simptomi identifikacije nalaze i pri
normalnom i pri patoloskom zalovanju, ali je ono sto ih odvaja, kao
i kod ostalih sadrzaja zalovanja, naglasenost i trajanje.

60
 On predlaze cetiri tipa mehanizama internalizacije:
1. depresija — depresivna introjekcija uvijek je prisutna pri za-
lovanju; njezin izostanak upucuje na bolest;
2. simptomatska identifikacija — istodobno djeluje tako da po-
vrati izgubijeni objekt, kao i da nanese subjektu kaznu zbog zelje da
drug! umre, a i zbog toga sto ga je subjekt nadzivio;
3. osobne identifikacije — sastoje se od toga da osoba u zalova-
nju u stresnim situacijama poprima manire, osobine ill crte ponasanja
izgubljenog objekta;
4. konstruktivne identifikacije — slijede nakon depresivnog raz-
doblja. Zalovatelj preuzima aktivnosti i interese izgubljene osobe.
Kao da prezivjeli postaje zamjena za izgubijeni objekt, radeci ono sto
bi ovaj radio da je ziv. zivot se nastavlja, i kao da voljeni (izgubijeni)
objekt trijumfira nad smrcu.
Siggins (1966) vaznu ulogu takoder daje poistovjecenju, a pri
tome se oslanja na Abrahama (1924) te Loewalda (1962). Identifika-
cije dijeli na pozitivne te na negativne (identifikacija s tjelesnim simp-
tomima pokojnika) koje dovode do patoloske reakcije zalovanja.
Jacobson (1967, 1971) smatra da identifikacije pri zalovanju mogu
imati razlicite ishode, od (a) konstruktivnih rezultata do onih koji (b)
pod utjecajem ambivalentnih konflikata dovode do depresije ill drugih
patoloskih ocitovanja.
Furmanova i njezini suradnici (1974, str. 61) smatraju »da nitko
od nas ne zna za neki primjer u kojemu bar minimalna kolicina iden-
tifikacije ne bi imala ulogu pri zalovanju«. Identifikacija moze imati
(a) pozitivne i (b) negativne aspekte. To ovisi o procjeni svakog pa-
cijenta na temelju odnosa koji su postojali prije gubitka objekta. Na
primjer, identifikacija roditelja s pokojnim djetetom nikako ne prido-
nosi zdravom rjesenju reakcije zalovanja. To se posebice tice gubitka
malodobnog djeteta. Suprotno tome, identifikacija neke mlade osobe,
nakon adolescentne dobi, s pokojnim roditeljima moze biti pozitivna.
primjerice: postati uspjesan i marljiv kao otac.
Kada sam istrazivao kakva je uloga mehanizama pounutrenja u
zalovanju, tada sam ih podijelio u tri skupine (oznake 0, 1 i 2) (Buzov,
1984):
0. Prisutnost fantazija utjelovljenja
1. Prevlast introjekta
1.a. Zao introjekt
1.b. Dobar introjekt
'
2. Poistovjecenje
2.a. Poistovjecenje s tjelesnim simptomima
2.b. Poistovjecenje s osobinama licnosti izgubljenog objekta
2.b.a. Pozitivna poistovjecenja
2.b.b. Negativna poistovjecenja.
O prevladavajucim mehanizmima obrane u zalovanju, u slucaju
da to nije neki od mehanizama poununtrenja. Vidi str. 75 i 102.

61
 4.5. ETNOGRAFSKE ISTOZNACNICE POUNUTRENJA

I nedostatno upucen covjek, kao sto sam i ja, u spoznaji kompa-

rativnih antropologijsko-etnografskih istrazivanja mora osjetiti potvr-
du vlastitih naslucivanja u navodu G. R. Kruppa (1965, str. 310, f. 4)
da » . . . transkultura strazivanja folklora rituala smrtii zalovanja upu-
cuju na to da su identifikacija i inkorporacija uobicajene sastavnice
tuge u zalovanju«.
Freud je u »Totemu i tabuu« (1913) napisao kako su visi motivi
za kanibalizam medu primitivnim rasama biM slicni kao ii pri ostalim
radnjama koje pripadaju magiji, animizmu i svemoci misli.
»lnkorporirajuci dio tijela osobe jedenjem, u isti se mah zadobi-
vaju osobine sto ih je ona posjedovala« (Freud, 1913, str. 82). Ovu
misao u istome djelu (str. 143) razraduje u poznatu i osporavanu
pretpostavku o ubojstvu oca, vode prahorde, kojeg su ubili njegovi
sinovi.
Roheim je (1923) istaknuo kako je u nekim primitivnim drustvima
gubitak osobe smrcu pracen jacanjem seksuaine zelje i jedenjem po-
kojnika.
Levy-Bruhl (1922, str. 143) u knjizi »Primitivni mentalitet" pise
kako »Veoma rasireni obicaj da cuvaju i nose posvuda sobom kosti
a narocito lubanju i donju vilicu skorasnjih mrtvaca, sigurno nema
posvuda isto porijeklo. U nekim slucajevima ovaj obicaj zadovoljava
potrebu, da ljudi osjete stvarnu prisutnost ovih odsutnih clanova dru-
stvene skupine, kako bi od njih mogli zatraziti savjeta i pomoci.«
Ako sebi dopustim usporedbe sa zbivanjima u reakciji zalovanja u
danasnjeg covjeka Zapada, onda bi nosenje spomenutih diijelova
pokojnikova kostura odgovaralo nosenju, tocnije, internalizaciji pokoj-
nika u sebi. Ono sto je lubanja za covjeka iz prlmitivnih zajednica —
izvor savjeta i putokaza — to je danas introjekt u nekih ozaloscenih.
Kod plemena Mosi, koje nastanjuje obale rijeke Niger, postoji
obicaj, o kojemu nas izvjestava Mangin (1914), a sastoji se u tome
da se u okviru porodice odabere osoba koja bi se u svemu, nakon
smrti svojega clana, ponasala kao i on. Tu ulogu igra sve do neke
druge smrti u krugu plemena. Osoba koja je odredena da zastupa
umrlog nakon njegove smrti naziva se kurita. Vazno je napomenuti
da se ne samo clanovi porodice nego i svi drugi pripadnioi plemena
prema kuriti odnose kao da je on uistinu utjelovljeni pokojnik. Tako
ga djeca, ako im je umro otac, zovu tatom.
U ovoj pojavi dolazimo do zanimljivih paralela s danasnjim istra-
zivanjima reakcije zalovanja, i to na ulogu zamjenskog objekta kao
nacina borbe s gubitkom, kako je to opisao Greene (1958). Zamjenski
objekt nastaje ovako. Ako, uzmimo kao primjer, obiteij izgubi oca,
tada majka moze nesvjesno upotrijebiti sljedeci mehanizam. Ona zali
jedno od svoje djece pa kaze: »Za mene lako, ali zao mi je djeteta.«
Daljnjim mehanizmom moze podrzavati zalovanje u djeteta a da se
istodobno u nje zalovanje uopce ne ocituje. Tako je psihijatar u pri-
lici da vidi samo zamjenski objekt, a ne osobu koja je, odbivsi svoje
zalovanje, to prenijela na drugoga. Kada dode do gubitka zamjenskog
objekta, zbiljskii Mi simbolicki, tada se u osobe koja je potakla zalo-
vanje moze razviti tjeiesna bolest, prema Greenovu istrazivanju, naj-
cesce zlocudna (Green, 1958).
Malinowskl (1948), govoreci o dvojakom stajalistu prema pokoj-
niku, u plemena koja je istrazivao, a sastoji se od toga da se, s jedne
strane, tijelo unisti, a, s drugs pak, u cijelosti ocuva, navodi i pri-
mjer sarkokanibalizma.
Ovo dvojno stajaliste prema lesu, od kojih su mumificiranje i spa-
Ijivanje samo krajnji 'izrazi, podsjeca nas na ambivalentni odnos pre-
ma objektu koji je, prema psihoanalizi, uvijek prisutan. Zato Volkan \
sur. (1976) pisu o gubitku voljene — mrzene (loved-hated) osobe
kada raspravljaju o gubitku objekta.
Za sarkokanibalizam Malinowski (1948, str. 57) kaze da je » . . . obi-
caj da se meso umrlog jede s poboznoscu. To se cini s krajnjom od-
vratnoscu i strahom, i cesto posle toga dolazi obicno do jakog po-
vracanja. U isto vreme se smatra da je to najvisi cin postovanja,
ijubavi i odanosti . . . Mazanje tela mascu umrlog ... samo je mozda
jedna varijanta ovoga obicaja.«
U ovome opisu kanibalizma kao da nalazimo sazeto zbivanje pro-
cesa zalovanja kako ga je opisao Freud.
Gutanje pokojnikova mesa odgovara procesu inkorporacije (ili
nekom od mehanizama pounutrivanja) i povlacenju libida natrag u ja;
povracanje pak odgovara zavrsetku zalovanja, pri cemu se libido oslo-
bada i moze se upotrijebiti za nova ulaganja.
Pri raspravama o kanibalizmu ne smijemo zaboraviti razliku izme-
du endokanibalizma i egzokanibalizma (Thomas, 1975, 2, str. 290), tj.
jede li se meso pripadnika svojega ili tudega plemena.
S endokanibalizmom je Green (1972) doveo u vezu i tehniku do-
jenja. Prema njemu, simbolicka djelatnost »zapocinje sa prvim pred-
metom podobnim da zameni dojku. Predmet koji ce bit! i nece biti
dojka, prelazni predmet. Tako se oralni kanibalski odnos javlja tesno
povezan s razornom ljubavnom delatnoscu, sto u sebe unosi izgub-
Ijenii predmet. On je, dakle, temeljno rekuperirajuci. Njegov cilj je
da zadrzi predmet. Inkorporiran, predmet biva fiksiran, asimilovan:
covek se pretvara u predmet da ga ne bi izgubio.«
Krupp (1962) navodi da bulimija (prekomjerno jedenje), kada je
nazocna pri obicaju zalovanja, moze nesvjesno biti izjednacena s jede-
njem pokojnika. Taj nas podatak navodi da se prisjetimo karmina koje
su uobicajene u nasim krajevima.
Pokusat cu navedene primjere, a moglo ih je biti kudiikamo vise
u drukcije zamisljenoj knjizi, dovesti u svezu s mehanizmima pou-
nutrenja.
Moj je zakljucak da je u tzv. primitivnih plemena, u cijim je ritu-
alnim obicajima bjelodan mehanizam pounutrenja i njegov cilj ocit,
Uz to nailazimo i na jednostavniji stupanj pounutrenja: jedenje, koje
bi odgovaralo utjelovljenju, ili nosenju kostiju, da navedem samo
dva primjera.

63
 4.6. EKSTERNALIZACIJA

Eksternalizacija je zajednicki nazivnik za procese koji su odgo-

vorni za odstranjivanje unutrasnjih sadrzaja u vanjski svijet Hi, sto je
tocnije, u neki objekt.
Ovako shvacena eksternalizacija po svojoj je strukturi slicna po-
unutrenju, all su im putovi razliciti (Novick, Kelly, 1970).
Pri pounutrenju objekt, i sve sto ide uz njega (nagoni, osjecaji,
konflikti, frustracije), u vecoj ill manjoj mjeri ugraduju se u osobu,
u njezino ja, nad-ja ili sebstvo.
I pri eksternalizaciji cilj je jednak: rijesiti se uskrata vezanih
uz objekt (Giovacchini, 1967), all u ovom slucaju objekt ili dijelovi
sebe (ja, nad-ja ili sebstva) usmjeravaju se u objekte iz okoline.
Eksternalizaciju kao svaobuhvatan naziv i parnjak pounutrenju
definiramo kao »sve one procese koji vode do subjektivnog dodjelji-
vanja unutrasnjih fenomena vanjskome svijetu. Ti procesi mogu biti
normalni, patologijski, prilagodbeni iii pak neprilagodbenU (Novick i
Kelly, 1970).
Eksternalizacija je sastavijena od ovih mehanizama ili procesa:
1. projekcije,
2. projektivne identifikacije i
3. eksternalizacije, u uzemu smislu.
Buduci da se projekcija temelji na mehanizmu rascjepljivanja,
i o njemu se mora govoriti, ako se eksternalizacija opisuje kao slo-
zen mehanizam.

Rascjepljivanje
S pomocu mehanizma rascjepljivanja (Spaltung; splitting) dobre
osobine nekog objekta, a u pocetku razvoja i osobine samoga sebe,
drze se odvojeno od zlih ili losih osobina. Prevlast toga mehanizma
normalna je pojava u ranoj razvojnoj fazi dojenceta.
U pocetku djetetova psihoseksualnog razvoja stvori se slika ide-
alne majke. Njezine lose osobine drze se odvojeno i od njih se stvori
zla majcina slika. Ta se slika projicira u vanjski svijet, a kasnije
dolazi do spajanja tin slika u jedinstvenu, cjelovitu sliku. Dakle majka
— a to jednako vrijedi i za sliku sebstva — a kasnije i bilo koja
osoba koja postaje dio nase unutrasnjosti, ima i dobrih i losih osobi-
na. Ona se dozivljava i kao dobra i kao zla.
Nase stajaliste prema ovom objektu trebalo bi da odreduje
procjena u kojoj mjeri jedna od spomenutih osobina prevladava, a ni-
kako »zakon sve 'ili nista«.
Freud je mehanizam rascjepljivanja upotrebljavao za proces koji
se dogada unutar ja. Prema Laplancheu i Pontalisu (1967), rascjeplji-
vanje ja je: »Naziv koji je upotrijebio Freud da oznaci vrlo osobenu
pojavu koju je smatrao djelatnom iznad svega pri fetisizmu i psihozi:
Istodobno postojanje u srcu ja dvaju psihickih stajalista prema vanj-
skoj stvarnosti ukoliko ona stoji na putu jedne nagonske potrebe. Prvo

64
od tih stajalista uzima stvarnost u obzir, dok ga drugo porice i nado-
mjesta proizvodom zelje. Ta dva stajalista postoje jedno pored drugo-
ga bez medusobna utjecaja.«
Prema suvremenijim teorijskim dopninosima psihoanalize, tu slo-
bodno smijemo umjesto (ili) pokraj ja dodati i sebstvo (self), i to zato
sto ss taj mshanizam rascjepljivanja uzima kao aktivan kod slika seb-
stva odnosno strukture sebstva ako se ono smatra dijelom psihic-
kog aparata.
U psihoanalizi postoji i naziv rascjepljivanje objekta (Objektspalt-
ung) koji se odnosi na »mehanizam koji je opisala Melanija Klein i
smatrala ga najprimitivnijim oblikom obrane protiv tjeskobe: objekt
se podjednako s erotskim i destruktivnim nagonima usmjerenim pre-
ma njemu rascjepljuje u »dobar« i »zao« objekt; ta ce dva dijela imati
relativno razlicite uloge u meduigri introjekoije i projekcije ... Ras-
cjepljivanje objekta praceno je usporednim rascjepljivanjem ja u "do-
bar" i »zao«. Prema skoli M. Klein, ja se nuzno konstituira introjekci-
jom objekta. Iz navedenog se moze uociti da M. Klein mehanizam
rascjepljivanja smatra temeljnim mehanizmom u psihoseksualnom raz-
vitku jedinke« (Laplanche, Pontalis, 1967).
Detaljni opis psihoseksualnog razvoja dao sam u knjizi »Poreme-
caji licnosti" (Buzov, 1987).

Projekcija
Naziv projekcija ima razlicitu upotrebu, a prema Rapaportu (1944),
njime moze biti opisano ovo:
1. prototip onoga sto se dogada u dojenackoj dobi, kada se eks-
ternalizira sve ono sto je bolno i neugodno;
2. proces prijenosa u tijeku lijecenja, kada se na osobu iz sa-
dasnjosti (analiticara) projiciraju ona stajalista koja je bolesnik imao
prema vaznim osobama iz djetinjstva;
3. paranoidna, progonstvena ili obrambena projekcija vlastitih na-
gona i
4. strukturiranje, ;'ili izgradnja, vlastitog svijeta kao sto se to
potice s pomocu projektivnih tehnika ispitivanja (na primjer, Ror-
schah, TAT).
Projekcija se definira kao »zamjecivanje i postupanje s odrede-
nim neprihvatljivim unutrasnjim nagonima i njihovim derivatima kao
da su oni izvan sebstva. Nagoni mogu nastati u idu, ili se na taj
nacin mogu odrazavati aktivnosti superega, a primjer su halucinator-
ne optuzbe« (Bibring i sur., 1961).
U rijecniku Moorea i Finea (1968) projekcija se definira kao »pro-
ces s pomocu kojega se bolni nagon ili ideja pripisuju vanjskome svi-
jetu. Ideje ili osjecaji sto ih osoba ne moze podnositi u sebi mogu
proci kroz preobrazbu prije nego budu projicirane. Takav je slucaj
s paranoidnim projekcijama. Za njih je Freud kazao da se temelje na
nesvjesnoj homoseksualnosti. Kao prvo, osjecaj ljubavi preobrazi se
u mrznju, i tada se mrznja projicira na osobu koja je bila objektom
neprihvatljive homoseksualne ljubavi. Ta osoba uzima se kao progo-
nitelj, i bolesnik je objekt njegove mrznje« (Moore, Fine, 1968).

65
 Potrebno je istaknuti da se pri projekciji izbacuju prema van
nagoni i njima pridruzeni osjecaji, a ne dijelovi sebstva ili introjekti
koji izazivaju uskratu i nemir.
Novick i Kelly (1970) takoder Isticu da se pri projekciji radi o
izbacivanju nepozeljnih nagona.
Vazno je upozoriti i na cinjenicu da se subjekt koji projicira ne-
zeljene osjecaje ili nagone u drugu osobu udaljuje ne samo od izba-
cenog sadrzaja nego i od osobe koja je taj sadrzaj primila.
Ako osoba projicira osjecaje mrznje na neku drugu osobu, tada
ona kaze: »0n mene mrzi.« Prije toga ja te osobe potisnulo je dola-
zak osjecaja mrznje do svjesnoga, i zatim je nastupila projekcija.
Mrznja, kao sto vidimo, potjece od osobe koja se tuzi da je drugi
mrzi. Osoba koja projioira, zbog dozivljaja da nije voljena, udaljava
se od osobe na koju projicira. Njihovi su odnosaji oskudni ili ih uop-
ce nema.
Projekcija je zreliji mehanizam u usporedbi s projektivnom iden-
tifikacijom, smatra Kernberg (1987). Ona se u tijeku razvoja pojav-
Ijuje kasnije, i vezana je uz ja cije su obrane okupljene oko potiski-
vanja kao glavnoga obrambenog mehanizma. To znaci da je ona oso-
bena za osobe s neurotskom razinom funkcioniranja.

Projektivna identifikacija
Projektivna Identifikacija naziv je »sto ga je uvela M. Klein, a zna-
ci: mehanizam koji se otkriva u fantazijama u kojima subjekt umece
vlastito sebstvo — u cijelosti ili u dijelu — u objekt da bi ga povri-
jedio, posjedovao il'i kontrolirao« (Laplanche, Pontalis, 1967).
Prema Segalovoj (1973), pri projektivnoj identifikaciji moze doci
ne samo do dozivljaja da je objekt u kojega se projiciralo poprimio
osobine onoga koji je izvrsio projekciju vec i to da se onaj koji proji-
cira moze identificirati s objektom svoje projekcije.
Ogden (1979) smatra da projektivna identifikacija ukljucuje niz
fantazija i objektnih odnosa. Shematski se moze prikazati u tri faze:
1. Fantazija da se sebe lisava nekog nezeljenog dijela i da se taj
dio zatim stavlja u neku drugu osobu s namjerom da se ona kontro-
lira;
2. Izazivanje osjecaja u primaoca koji su sukladni projektivnoj
fantaziji. To se izvodi pomocu niza slozenih interpersonalnih inter-
akcija;
3. Prorada projekcije od primaoca, nakon cega slijedi ponovno
prihvacanje »metabolizirane projekcije« od osobe koja je projicirala.
Druga faza ukljucuje terapijski izazov i potencijal. Lijecnik se ne
smije ponasati u skladu sa sadrzajem pojedine fantazije i poticaja od
onoga koji je projicirao. On rnora ponuditi zreliji model prorade i sta-
jalista prema projiciranom a sada u njemu smjestenom sadrzaju.
Hamilton (1986) kazuje kako se pise o projektivnoj identifikaciji
kao procesu s pomocu kojega se izbacuje nepozeljni dijelovi sebstva.

66
On misli da se tim putem u drugoga podjednako mogu smjestiti i
dobre osobine sebstva. Predlaze podjelu projektivne identifikacije na
pozitivnu i negativnu.
Frosch se (1983) umjesto nazivom projektivna identifikacija radije
sluzi nazivom introjekcija-projekcija.
Taj autor podrzava stajalista Biona i Ogdena koji govore o tome
da vanjski objekt (majka ill analiticar) mogu »sadrzavati« projicirani
sadrzaj, a zatim ga dijete ill bolesnik mogu ponovno pounutriti (rein-
ternalizirati) u zdravijem obliku.
Porder (1987) daje definiciju koja se razlikuje od dosadasnjih.
On smatra da su u osnovi projektivne identifikacije mehanizmi obra-
ne »poistovjecenje s napadacem« i »okretanje pasivnog u aktivno«.
Premda se u terapiji bolesnik na svjesnoj razini ponasa kao oso-
ba koja trazi pomoc od lijecnika i kao ona koja o njemu ovisi, u ne-
svjesnom je drukcije.
Nesvjesno je bolesnik prevladavajuci i agresivni lik, a terapeut
ovisan i podlozan. Podrijetlo je toga u okretanju izvornog zbivanja u
tijeku bolesnikova odrastanja. Tada je on bio podlozan, a roditelji
agresivni i nadmocni.
Prema Kernbergu (1987), projektivna je identifikaoija nezrelij'i me-
hanizam od projekcije, a djelatna je kod ja ciji je glavni mehanizam
obrane rascjepljivanje ili, kako se jos naziva, primitivna disocijacija.
Taj mehanizam obrane prisutan je u osoba koje boluju od psihoze iii
pak imaju granicnu organizaciju ili poremecaj licnosti.
Ponovit cu vec receno: projekcija je prisutna pri neurozama ili
kod ja ciji je glavni mehanizam obrane potiskivanje.
Uz autore (Ogden, 1979; Kernberg, 1987; Porder, 1987) koji ja-
sno razlikuju projektivnu identifikaciju i projekciju ima i onih koji to
ne cine.
Misljenje je Laplanchea i Pontalisa (1967) da se projektivna iden-
tifikacija moze smatrati oblikom projekcije. Prema njihovoj ocjeni,
M. Klein govori o identifikaciji buduci da se radi o projekciji sebstva
osobe kcja projicira.
Meissner (1980) predlaze napustanje koncepta projektivne identi-
fikacije zbog »mijesanja i brkanja fantazije i procesa ili metafore i
'iiehanizma«.
Finellova (1985) razlikovanje ovih dvaju procesa smatra nemo-
gucim, ali vec iduce godine tiskan je njezin clanak posvecen »nemo-
gucem«: projektivnoj identifikaciji (Finell, 1986).
U cemu je bitna razlika izmedu projektivne identifikacije i pro-
jekcije? I pri projekciji se kao i pri projektivnoj identifikaciji nepozelj-
ni nagoni i dio sebstva izbacuje iz sebe u neki objekt. Medutim,
odnos je prema objektu razlicit pri upotrebi tih dvaju mehanizama.
Osoba koja je upotrijebiia projekciju ne osjeca se bliskom s objektom
projekcije. Onaj koji projicira osjeca se nekako stranim, ugrozenim i
bez dodira s objektom projekcije.
Pri projektivnoj identifikaciji i nakon projekcije nastavlja se kon-
takt s objektom. Slijedi druga faza u kojoj se objekt prisiljava da se

67
ponasa u skladu s projiciranim sadrzajem. U trecoj fazi nakon sto je
objekt »proradio« projicirani sadrzaj ponovno dolazi do prihvacanja
tog sadrzaja.
Na ovome je mjestu potrebno upitati se gdje se u osobi u koju
sa projicira smjesta izbaceni sadrzaj.
Na to su pitanje odgovorili Meltzer i sur. (1982). Ti autori za
projektivnu identifikaciju kazu da je »nesvjesni fantazam koji se u
radu upotrebljava s neleksickim aspektima govora i ponasanja; svrha
joj je vise komunikacija nego akcija (Bion)«.
Intruzivna identifikacija (engl. intrude to — ugurati se) jest
»omniopotentni nesvjesni fantazam; mehanizam obrane (Klein)«.
Oni prave sljedecu razliku govoreci o mjestima u koja se stavlja
izbaceni sadrzaj.
Govore o klaustrumu kao »unutrasnjosti objekta u koju je prodrla
uguravajuca (intruzivna) identifikacija«.
O sadrzivacu (Bionov izraz »container«) pisu kao onome dijelu
osobe koja je primila sadrzaj projektivne identifikacije.
0 mjestu u kojem se odlazu sadrzaji projektivne identifikacije
moglo bi se govoriti i u smislu Winrticottove (1958) uloge analiticara
kao »onoga koj drzi« (tzv. holding function) ono sto bolesnik proji-
cira odnosno donosi u tijeku lijecenja.

Eksternalizacija
Predlazem da se o eksternalizaciji u uzem smislu rijeci govori
onda kada se eksternalizira nezeljeni dio sebstva i/ili sadrzaja onoga,
ja i nad-ja.
Iz sebe se izbacuju slike ili reprezentancije, a ne samo nepri-
hvatljivi nagoni i osjecaji. Ovo posljednje osobina je projektivnih
mehanizama.
Giovacchini (1967) predlozio je drugciju podjelu. Prema njegovu
misljenju, pri projekciji se izbacuju objekti, sebstvo — objekt slike, i
prateci osjecaji koji su blize onome (dakle nesvjesnome!).
Pri eksternalizaciji 'izbacuje se »mehanizam ja«. Tako ce osoba
koja kao glavni prilagodbeni nacin ^ima ja-potiskivanje traziti i potis-
kujucu ili represivnu okolinu. Tocnije, ona ce je i stvoriti. Buduci da
je svaki mehanizam obrane nesukladan s ja (ego-diston), osoba mije-
nja okolinu da bi opravdala obranu.
 4.7. EKSTERNALIZACIJA ! ZALOVANJE

U poglavlju o pounutrenju ili internaiizaciji u zalovanju nastojao

sam prikazati kakva je uloga u simbolickom primanju pokojnika u
unutrasnjost ozaloscene osobe.
U ovome sto slijedi oslikat cu ulogu procesa koji je po ishodu
suprotan oti pounutrenja; to je eksternalizacija.
Dojence osobi koja ga hrani i brine se o njemu, a poglavito se
misli na majku, preko hranjenja moze pokazivati ova stajalista:
1. dojence ne mora hranu uopce primiti; drzi usta zatvorena;
2. moze hranu primiti, ali je odmah izbaciti iz usta-
d. nranu moze primiti pa je tek povracanjem (hrana je vec u ze-
lucu) izbaci i
4. dojence hranu primi i probavi.
Osoba za kojom zalujemo moze se usporediti s hranom koja je
barem u nasim ustima, ako nije i ugradena u nase tijelo. To je pred-
uvjet bez kojega se ne moze niti otpoceti zalovanje. Da bismo ne-
kog izgubili, najprije ga moramo imati. Ako o osobi razmisljamo kao
o spletu i sastavu osobina, tada ce neke njegove osobine biti u usti-
ma, neke u zelucu, a neke procesom odabira ugradene u nas orga-
nizam.
2elim upozoriti na to kako i borba nastala s gubitka objekta
moze biti usmjerena ne samo na procese pounutrenja nego i na eks-
ternalizaciju koje je prototip dojencetovo izbacivanje primljene hrane.

Psihoterapija za'ovanja i eksternaiizacija

Ako zalovanje gledamo kroz prizmu lijecenja, mozemo kazati
sljedece.
Neke aspekte izgubljenog objekta, koji su u razlicitu stupnju
ugradeni u ozaloscenog, on s pomocu projektivne identifikacije po-
hranjuje u onaj dio terapeutova sebstva koji sada postaje »sadr-
zivac«.
Eksternalizacija je ovoga sadrzaja koji se odnosi na ozaloscenog
potrebna i sastavni je dio lijecenja. Ona sama po sebi nije patoloska
ni ako se pojavljuje izvan terapijskog odnosa, ali se tada povecava
mogucnost patolqskog rjesavanja zalovanja.
U tijeku lijecenja izuzetno je vazno kako lijecnik »metabolizira«
ili preraduje taj sadrzaj (Ogden, 1979). Lijecnik svojom »preobraz-
bom« porucuje bolesniku kako mora zalovati.
Lijecnik mora istinski dozivjeti i pokazati (verbalno — neverbal-
no; svjesno — nesvjesno) da je moguce zalovati i odzalovati druga-
cije, ako to bolesnik cini na patoloski nacin. Moze se samo i potvr-
diti da je bolesnik na dobru putu rjesavanja zalovanja.
U bolesnika dolazi do pomaka kada on postupno ponovno ugra-
duje preradene sadrzaje, tj. ponovno ih pounutruje, reinternalizira.
Finellova je (1986) za svoju pacijenticu kazala da se od depre-
sije okrenula prema zalovanju.
Ja polazim od pretpostavke da se u lijecenju osobe u zalo-
vanju dogada sljedece: od patoloskog zalovanja prelazi se u normalno.
 Buduci da primateljeva proradba sadrzaja projektivne identifika-
cije mora biti nepatvorena, jer laz cs bolesnik osjetiti i nesvjesno,
namece se zakljucak da se ne moze biti osobom koja je iskljucivo
profesionalni pomagac ozaloscenima. To je nemoguce ako se zeli
ponuditi djelotvorna pomoc.
Psihoanaliticar mora procijeniti kolika je njegova sposobnost da
iskreno i konstruktivno zaluje za pokojnicima koje su pacijenti ugra-
dili u njega.
Ako se prisjetimo »sadrzivaca« u kojima su smjesteni pokojnici,
tada bi se slikovito lijecnik mogao usporediti sa zidom u koji su
ugradeni grobovi.

4.8. ZALOVANJE: ISPITIVANJE ZBILJNOSTI,

PORICANJE I JA-RASCJEP

Bolesnica kojoj je umro suprug ispricala mi je: »Otisla sam na

groblje zajedno sa susjedima. Kada smo se vratili, odvezao je susjed
automobil u garazu. Dok nam je prilazio, kazala sam susjedi: 'Pa,
meni je ovaj covjek odnekud poznat.' Ona me je pogledala s vidljivim
znakovima cudenja i upitnosti.«
Kazuje mi majka u zalovanju s gubitka sina: »Kada pada vecer,
u sumrak, promatram krovove. Mislim da cu tada vidjeti sina. I cini
mi se tako. Tada uzimam dalekozor da se uvjerim je !i to istina ...
Ne, ne, nisam luda. Znam da to nije moguce, all ipak gledam.«
Mogao bih ispisati brojne stranice iskaza u kojima moji sugo-
vornici opisuju kako su na ulici vidjeli osobu koju su za trenutak
dozivjeli i vidjeli kao osobu zbog koje zaluju. Taj dozivljaj i prateci
osjecaj pratili bi ih po citav dan.

Uioga ispitivanja reainosti u zalovanju

Jedna od funkcija ja jest ispitivanje reainosti (Realitatsprufung)
i ono je, prema Freudovim rijecima (1917, str. 233), » . . . medu glav-
nim institucijama ega«.
U Freudovim spisima ne nalazimo na dosljedno objasnjenje te
funkcije, a u psihoanalizi ni danas, prema Laplancheu i Pontalisu
(1967), situacija nije drukcija. Jedno od mogucih znacenja reainosti
glasi da je »realitet ono sto nam pomaze da ispitujemo ili mjerimo
stupanj reainosti subjektovih zelja i fantazija, sluzeci kao mjerilo pre-
ma kojemu se one mogu prosudivati« {Lapianche, Pontalis, 1967,
str. 385).

70
 U radu zalovanja ispitivanje realnosti osobi koja zaluje nepre-
stano potvrduje da njezine zelje i uspomene na pokojnika ne nalaze
odgovora ill potvrde u zbilji. Na taj nacin, prema klasicnoj psihoana-
litickoj formulaciji, dolazi do povlacenja libida od izgubljenog objek-
ta u ja. Nakon toga moze doci do novoga nagonskog ulaganja.
Laplanche i Pontalis (1967, str. 385) kazu da ispitivanje realnosti
pri zalovanju znaci da osoba suocena s gubitkorn voljene osobe uci
da promijeni svoj osobni svijet, vlastite planove i zelje u skladu s tim
stvarnim gubitkorn.
Ferenczi (1913) razlucuje cetiri stupnja razvoja covjekova doziv-
Ijaja realnosti:
1. razdoblje bezuvjetne omnipotencije (u maternici),
2. razdoblje magijsko-halucinatorne omnipotencije — halucina-
torno se ponovno uspostavlja intrauterino stanje,
3. razdobije omnipotencije i magijskih gesta (oponasanje grati-
ficirajucih pokreta kao znakova) i
4. razdoblje magijskih misli i rijeci (praceni gestama).
Fliess (1948) ovome pridodaje:
5. ispitivanje realnosti (razvoj nacela realnosti nadomjesta na-
celo ugode) i, napokon,
6. nacelo realnosti.
Prema Ferencziju (1926), prihvacanje jedne neugodne ideje dvo-
struki je akt. Najprije je posrijedi pokusaj da se porece ta ideja kao
cinjenica. Kao drugo, mora se napraviti novi napor da se negira ova
negacija. Na taj se nacin moze pretpostaviti da je pozitivno, tj. pre-
poznavanje neugode, ishod dvaju nijekanja.

Poricanje i ja-rascjep u reakciji zalovanja

U procesu zalovanja radu zalovanja (Trauerarbait) potrebno je

mnogo vremena da povuce libido od izgubljenog objekta i da ga
ulozi u novi (Freud, 1917, str. 245).
Jedno od objasnjenja sporosti ovoga procesa nalazimo u tome
sto je gubitak za osobu tezak. Zbog tin razloga psihicki aparat na-
stoji gubitak prihvatiti uza sto manje boli. Ako se podsjetimo da je
ja, u fazi neposredno nakon primitka vijesti o gubitku, u dubokoj re-
gresiji (Pollock, 1961), pri cemu vlada nacelo ugode-neugode (Lust —
Unlust Prinzip), onda su nam ova zbivanja jos jasnija.
Poricanje i ja-rascjep dva su mehanizma koji olaksavaju prima-
nje i stvarno shvacanje gubitka. Oni u zalovanju imaju dvojaku ulogu:
a) korisnu, jer sprecavaju potpunu dezorganizaciju ja, a, s druge
strane, b) usporavaju rad zalovanja i »odgovorni« su za patnju koja je
»beskorisna i duga«.
U osobe u zalovanju djelovanjem poricanja i ja-rascjepa pojav-
Ijuje se sljedeca pojava: ona je svjesna da voljene osobe vise nema,
aii u isto vrijeme, dijelom svojega ja vjeruje da ta osoba i dalje po-
stoji. Ona je odsutna, ali ce se, zasigurno, vratiti.
Poricanje je obrambeni mehanizam kojim se ja sluzi u poku-
saju da svlada neku vanjsku traumatsku situaciju. Laplanche i Pon-
talis (1967, str. 118) poricanje (Verleugnung) definiraju kao »Naziv

71
sto ga je upotrijebio Freud u specificnom smislu za nacin obrane koji
se sastoji od subjektova odbijanja da prepozna realnost traumatske
percepcije — posebice percepcije nedostatka penisa kod zene. Freud
se osobito pozivao na taj mehanizam kada je izlagao o fetisizmu i
psihozama.«
Potrebno je napomenuti da poricanje (Verleugnung) nije istovjet-
no s odricanjem (Verneinung), a niti s potiskivanjem (Verdrangung).
Odricanje (Verneinung) Laplanche i Pontalis (1967. str. 261) de-
finiraju kao »Postupak s kojim se subjekt, dok formulira neku od
svojih zelja, misli ill osjecaja koji su dosada bill potisnuti, odricuci ih
se, zapravo nastavlja braniti od njih«.
Potiskivanje (Verdrangung), prema Laplanchu i Pontalisu (1967,
str. 390), jest »operacija s pomocu koje subjekt nastoji da odbaci,
ill da ogranici u nesvjesnom, reprezentancije (misli, slike, sjecanja)
koje su vezane uz jedan nagon. Potiskivanje se dogada kada bi zado-
voljenje nagona — premda vjerojatno ugodno po sebi — navuklo
rizik od toga da izazove neugodu zbog drugih potreba.«
Kao sto se iz navedenog vidi, poricanje je okrenuto prema ne-
koj percepciji zbilje, a odricanje i potiskivanje prema sadrzaju ne-
svjesnoga, dakle prema unutrasnjoj stvarnosti.
Ishod poricanja jest ja-rascjep. Jedan dio ega prihvaca i zna ci-
njenice iz zbilje, a drugi djeluje obrnuto: tu cinjenicu nijece i ima
dozivljaj zbilje prema potrebama koje nicu iz nesvjesnoga. Klasican
primjer opisanoga jest ja-rascjep pri fetisizmu.
Ja-rascjep (Ichspaltung) je »Naziv sto ga je upotrijebio Freud
da bi oznacio vrlo specificnu pojavu za koju je on smatrao da je
djelatna iznad svega pri fetisizmu i pri psihozama: istodobno posto-
janje u srcu ja dvaju psihickih stajalista prema vanjskoj realnosti
onoliko koliko to stoji na putu nagonske potrebe. Prvo od tih staja-
lista uzima u obzir realnost, a drugo ga porice i nadomjesta proizvo-
dom zelje. Oba stajalista postoje jedno uz drugo bez medusobna
utjecaja« (Laplanche, Pontalis, 1967).
Poricanje u a) masti, b) rijeci i djelu te c) sputavanje funkcije
ja, primjeri su, prema A. Freudu (1936), izbjegavanja neugode i objek-
tivne opasnosti. Ona smatra da su ovi mehanizmi, a to se posebice
tice poricanja u masti i u rijeci i u djelu, osobenosti nezreloga ili
psihoticnog ega.
Pokusat cu, polazeci od klinickog iskustva i uz uvazavanje cinje-
nice da je ja odraslog zreliji i jaci od djetetova ega, upozoriti na to
da se pri zalovnju susrecemo s oba nacina poricanja kao i sa spu-
tavanjem ega. No, najvise je zastupljeno poricanje u masti.
Napominjem da se u radovima o zalovanju, kada se govori o ulozi
poricanja, ne uzima u obzir ovaj doprinos A. Freud, koji omogucava
suptilniju podjelu poricanja.
A. Freud (1936) bila je suzdrzana prema ulozi poricanja u masti
u odrasle osobe jer »Cini se da se prvotna vaznost dnevnih snova kao
sredstva obrane protiv objektivne tjeskobe izgubi kada zavrsi najra-
nije razdoblje djetinstva.«
Poricanje gubitka u masti zbiva se s pomocu citava niza dnevnih
snova (Tagtraum).

72
 Poricanje u rijeci i na djelu ocituje se izjavama i ponasanjem
koje proturijece da se gubitak prihvatio.
Primjerice: razgovor kao da je pokojnik ziv, da ce se vratiti, obav-
Ijanje nekih radnji po kuci kao da se on ocekuje, spremanje rucka,
sobe i si. Jednako je tako nazocan i mehanizam sputavanja ja (re-
striction of the ego) u nastojanju da se izbjegne objektivna opas-
nost. Pri zalovanju to je prihvacanje gubitka objekta.
Netko bi mogao postaviti pitanje kako se smije tvrditi da su
ova tri mehanizma djelatna pri zalovanju a da se istodobno ova reak-
cija ne svrstava medu psihoticne. Naprotiv, najcesce je smatramo nor-
malnom!
Prema mojem misljenju, objasnjenje se moze potraziti u meha-
nizmu ja-rascjepa.
Pri zalovanju ja je rascijepljen, ali samo njegov manji dio po-
rice zbilju i to, sto je vrlo vazno napomenuti, samo jedan dogadaj iz
zbilje (gubitak obiekta!!!). U ostalom dijelu ja ispitivanje zbilje djeluje
neosteceno i percipira gubitak. Pri psihozi, ako se i priklonimo sta-
jalistu da uz regresivni dio ja postoji i onaj koji je zdrav, kudikamo
je zastupljeniji onaj dio ega koji je u regresiji. Nadalje, tu se ne
porice samo jedna percepcija iz zbilje, nego je to poricanje proteznije.
Pokusat cu izneseno kazati i na sljedeci, aforistican nacin: ja
osobe koja zaluje percipira, ali i porice zbilju dok psihoticarov ja
porice, ali i percipira zbilju.
Vaillant (1971) smatra da je poricanje cesto u psihozi, »ali inace
se vidi u odraslih samo pod vrlo jakim stresom«. Ovo mi se objasnje-
nje za poricanje pri zalovanju ne cini dovoljnim buduci da jacina stre-
sa ne moze objasniti dugotrajnost ovoga mehanizma pri zalovanju.
Ako bi poricanje gubitka bivalo nazocno samo u prvim dvjema
fazama zalovanja (prema J. Bowlbyju), onda bi ovo objasnjenje bilo
zadovoljavajuce. Cini mi se da ove nedoumice razrjesava stavljanje
naglaska na istodobnu prisulnost poricanja i ja-rascjepa, i to u omje-
ru kako je malo prije navedeno. Meissner (1980, str.691) smatra: »Me-
dutim nije svako poricanje nuzno psihoticno. Kao i projekcija, pori-
canje moze biti u sluzbi vise neurotskog ill cak prilagodbenog cilja.«
Greta L. Bibring i sur. (1961) u svojem »Rjecniku obrana« pori-
canje, kao i ostale obrane, ne dijele na psihoticno, neurotsko ili zrelo.
Obrane razvrstavaju na: 1. osnovne (prvoga reda) 2. slozene (drugo-
ga reda). Daljnje podjele, meclu kojima pripada i ona na arhajske i
zrele, ostavili su za buducnost i jos ih, 25 godina nakon objave svo-
jega rada, nisu izvrsili. To samo upucuje na to kako je tezak zadatak
razvrstavanja obrana.
Lipson (1963) zakljucuje da je pocetna reakcija na gubitak volje-
ne osobe poricanje praceno ja-rascjepom. Taj rascjep ega zapravo
je odraz stvarnoga psihickog stanja u kojemu je ja s jedne strane,
suoceno s nagonski jako ulozenom psihickom slikom objekta, a, s
druge, s odsutnoscu percepcije objekta u zbilji.
Rascjep je kompromis kojim se omogucuje prihvacanje obaju
ovih stanja. Priznajuci ulogu koju ima introjekcija da bi se sacuvao
izgubljeni objekt, ovaj autor tu ulogu pripisuje i poricanju te smatra:

73
»Poricanje je takoder pokusaj da se sacuva objekt, all je mozda nje-
gova Jos osnovnija funkcija da sacuva ja.«
Ovo nas podsjeca na Nunberga (1932). Prema ovom autoru (1932,
str. 249), »obrambeni se mehanizmi pokrenu kada sintetska funkcija
ega postane nedovoljna. Ja stalno tezi tome da vezuje i posreduje.
Ako je nagonska potreba tako jaka ill je nad-ja netolerantan pa je
zadovoljenje u realnosti nemoguce, tada ja do odredene mjere gubi
svoju sintetsku sposobnost. Da ne bude neprestano uznemiravan (da
osigura mir), ja se ograduje od nagonskih potreba ili od potreba nad-
-ja, kako je vec u kojem slucaju; ono (tj. ja, op. I. B.) potiskuje. Opce-
nito su potiskivanje i obrana znakovi da ja nije uvijek sposoban da
odrzava svoju ulogu posrednika izmedu ono i nad-ja.«
Ako provedemo male promjene, tocnjje dodatke, ovoj Nunbergo-
voj definiciji, koje bi se neposrednije ticale reakcije zalovanja, onda
bi nam postalo jasnije odakle pojava poricanja i rascjepa ega. To sli-
jedi iz zakazivanja sintetske funkcije ega priiikom suocavanja s trau-
mom zbog gubitka. S ovoga polazista, asocijativnim razmisljanjem,
nadiru i nova pitanja: odnos izmedu snage ja i jacine sintetske funk-
cije te velicine traume i djelotvornosti sintetske funkcije.
Primjer poistovjecenja bar djelom upucuje na to kako funkcio-
nira ova posredujuca, sintetska ili integrirajuca funkcija ega (Nunberg,
1932, str. 307). Samo poistovjecenje »se javlja tamo gdje bi bio us-
postavljen objektni odnos. Tada osoba ne zivi svoj vlastiti zivot, nego
zivi zivot svojega prijatelja, i to mole raditi cak i tada kada je prijateij
mrtav.«
Ovi citati iz Nunberga omogucuju nam da nam postaju razum-
Ijiva i opravdana proucavanja zalovanja (i u slucaju da smo ortodoksni
psihoanaliticari) kao razrjesavanje krizne situacije (Parkes, 1972; Kec-
manovic, 1975).
Potrebno je napomenuti da je ideja o sintetskoj funkciji ja pri-
sutna od samih pocetaka Freudova znanstvenog puta u psihoanalizi
(J. Strachey, 1964).
Nunberg (1932, str. 356) pise: »Ja nastoji da izbjegne rascjepe i
suprotnosti u ponasanju. Ono (tj. ja, op. I. B.) ima posebnu sposob-
nost koja pokusava sprijeciti rascjep ili ga lijeciti ako se pojavio.
Ova se sposobnost naziva sintetska funkcija ja. Ona nastoji da po-
sreduje izmedu ono, nad-ja i realnosti i da pomiri suprotnosti" (str.
356, engl., njem. 398).
Pedesetak stranica prije pise: »Neuroticar, u svojemu nesvjes-
nom, zadrzava odnose s realnoscu (objektima vanjskog svijeta); on
potiskuje samo nagone ida. Psihoticar gubi takoder objekte u nesvje-
snom i, posljedicno tome, nema odnose s njima; on potiskuje real-
nest" (istaknuo, I. B., Nunberg, str. 294—5).
U engleskom izdanju Nunbergove knjige nalazimo za potiskivanje
glagol »to repress«, a u njemackom izdanju »verdrangt«. Prema danas
prihvacenoj terminologiji, irebalo bi da tu pise: »on (tj. psihoticar)
porice realnost«. Na engleskom bi to bio glagol disavow, a na nje-
mackom verleugnen.
Buduci da se postiskivanje (pri neurozama) i poricanje (pri psi-
hozama) pojavljuju kada sintetizirajuca funkcija ja zakaze pojavu po-

74
ricanja i ja-rascjepa pri zalovanju, prema mojem misljenju, mozemo
promatrati i s obzirom na neuspjeh djelatnosti ove funkcije.
U svojem istrazivanju psihoterapijskih aspekata zalovanja (Bu-
zov, 1984) ponudio sam podjelu prevladavajucih mehanizama obrane
u zalovanju, ukoliko to nije jedan od mehanizama pounutrenja (v.
str. 61) kako slijedi:
3. Poricanje i ja-rascjep
3a. Poricanje u masti
3b. Poricanje u rijeci i djelu
4. Sputavanje ega
5. Odsutnost zalovanja.
Napominjem da sam znamenkama od 0 do 2, oznacio mehaniz-
me pounutrenja!

•
.
-

4.9. SNOVI I ZALOVANJE

poludjet cemo misliti u snovima

kuda se to visoko odilazi
N. Petrak, 1968

Opetovano se cita, a od brojnih autora spomenut cu samo jos

uvijek zanimljivog i ponegdje suvremenog Nodiia (1885—1890), da je
religija nastala od kulta groba, od stovanja predaka.
Ako to i jest tako, smatram da je to u prvome redu posljedica
snova u kojima se pojavljivao pokojnikov lik. U snovima je pokojnikov
lik ziv i na taj se nacin moglo poceti razmisljati o zagrobnom zivotu.
Nigdje drugdje osim u zalovanju tako se lijepo ne uprizoruje
pretpostavka da su snovi ispunjenje zelje (Freud, 1900). Jednako je
tako i s teorijom o olaksavajucoj ulozi ponavljanih traumatskih snova
(Levitan, 1965). U svojem sadrzaju ovakav tip snova ima i poruku i ko-
munikaciju. Ne priopcuje se samo izmedu instancija dusevnog apa-
rata (ja, ono i nad-ja) nego i izmedu cjelokupne ozaloscene osobe
i pokojnikove slike koju ona nosi u svojoj unutrasnjosti (Aberbach,
1984).
Lijecniku ti snovi pomazu da razumije odnos izmedu ozaloscenog
i pokojnika, i sadasnji i prijasnji, dok je izgubljeni objekt bio ziv.
Te spoznaje psihoterapeut moze iskoristiti za to da bi bolesnik sto
djelotvornije prosao kroz zalovanje.

75
 Osim svojim sadrzajem ti snovi djeluju na snivaca i jos necim.
Oni imaju izuzetan ucinak na sanjarevo raspolozenje. To nije samo
posljedica toga sto podsjecaju na pokojnika nego na prvome mjestu
cinjenice sto te snove slijedi vrlo neugodna osjecajna pratnja. Ona
je dijelom prisutna u tijeku snivanja, a posebice dolazi do izrazaja
nakon budenja i nastavi se kroz dan, Osoba se osjeca tmurnom i ne-
raspolozenom. Neki su mi bolesnici izjavljivali da im je u ustima
povazdan ostao okus »pokvarena mesa«.
Kao da ti snovi potvrduju Freuda (1900) da »snovi energicnije
polazu pravo da budu primljeni medu stvarne dozivljaje nase duse,
s obzirom na njihovu afektivnu sadrzinu nego s obzirom na njihovu
predstavnu sadrzinu«.
I na kraju tehnicka napomena. Lijecnik se u analizi snova na pr-
vome mjestu koristi njihovim objelodanjenim sadrzajem (manifester
Inhalt).
U dosadasnjem radu nisam uspio vidjeti da se snovi ozaloscenih
svrstavaju u posebne skupine. Od ponudenih podjela (Anderson, 1949;
Volkan, 1970) bliza mi je Andersonova.
Anderson (1949), temeljeci svoj pristup zalovanju na teoriji M.
Klein, smatra da su snovi ozalosenih dvojaki.
U prvoj skupini snova pokojnik se pojavljuje kao prijeteca osoba,
a u drugoj su snovi u kojima se snivac s pokojnikom nalazi u sklad-
nim odnosima i ugodnim dozivljajima.
Anderson smatra da takvi snovi potjecu od razlicitih odnosa s
izgubljenim objektom. Ako je odnos s objektom bio dobar i zreo, tada
snovi nece imati prijeteci karakter. Ako je pak objekt bio meta ne-
svjesne agresije i/ili je i sam odnos bio na infantilnoj razini, tada
ce snovi imati karakter more.
Volkan (1970) izvjestava da su dva oblika snova tipicna za osobe
u patoloskom zalovanju.
U jednoj skupini snova objelodanjeni je sadrzaj ovakav: Osoba
koja je umrla bori se na »zivot i smrt«, a u tome mu nastoji po-
moci ozalosceni. No, to se pomaganje prekida jer se ozalosceni pro-
budi. Snovi se ponavljaju, a takav njihov zavrsetak oslikava i nezavr-
seno zalovanje.
Druga skupina snova predstavlja nepomicne slike, a ta nepo-
micnost zrcaM »smrznutost« procesa zalovanja ozaioscene osobe.
Sadrzaj se snova, izvjestavaju Volkan i sur. (1976), mijenja ako je
lijecenje djelotvorno.
Snivac »ubija« onoga kojeg je izgubio. To ne mora biti neposred-
no. Moze ga vidjeti kao mrtvo tijelo, les u kojemu nema vise znako-
va zivota.

Primjeri

Primjer 1.
»Zaspala sam. Sanjala sam oca, nagog i zamrznutog ... Svi ga
gledamo i placemo. Osjecam da sam budna, da zapravo spavam ...
Tada sam cula ocev glas kako me zove .. .Poslala sam muza da ode
do njega ...«

76
 »Vidim brata, sada je mrtav, za razliku od prijasnjih snova ...
Razgovaramo ... I majka se pojavi i ona je mrtva, all razgovaramo ...
Tada mi sine misao: 'Pa, kako ja s njima razgovaram, a oni su mrtvi ...
U snu sam vikala, tako da se i suprug probudio.'«
»Kcerkica je u mojemu narucju i vice: »Mama, mama! Gusim se,
umirem ...«
Zajedno s bolesnicom ponudeno je tumacenje da kcerka pred-
stavlja samu pacijenticu koja i u zbilji osjeca gusenje i boji se smrti.
Bolesnica simbolizira svoju majku u cijemu bi narucju ona htjela bit!
utjesena, kao i nekada u djecjoj dobi kada bi osjecala strah.

Primjer 2.
»U snovima je necakinja i dalje ziva. Jednom sam je sanjala ka-
ko lezi na postelji. Ja je pokrivan. Plakala sam, a ona me upitala: 'Za-
sto places?'... probudila sam se i nastavila spavati ... Opet sam za-
spala i sanjala sam isto. Necakinja mi je sad kazala: Ti places
jer nesto ne znas.'«
Taj je san bolesnicu progonio tjedan dana. Njezini su nadomis-
Ijaji na ovaj san bili ovakvi: »Ja sam to povezala s njezinom boles-
cu ... Ona mi je htjela reci kako ja ne znam od cega je bolovala i
od cega je umrla.«
»Sanjam da je sa mnom. Setamo ... Odjednom se izgubi ... Ja je
zovem ... Ona se ne odaziva ... U torn se trenutku probudim.«

Primjer 3.
»Vucem majku u plasticnoj vreci... Vucem je za noge ... Tre-
ba je sakriti ... Vucem je, a ona se raspada ... Otpadne joj jedna
noga, a majka, iako mrtva kaze: Tu nogu sakrij i pokopaj mi je ovdje
u Podravini... a ostatak u Zagrebu ...' No dok mi govori, nije ziva ...
Kako je to cudnovat osjecaj...«
Buduci da bolesnica zivi izvan Podravine, san se tumaci kao
ishod njezine neispunjene zelje. Napominjem da je zeljela da majka
bude pokopana u mjestu gdje ona zivi, u Zagrebu.

Primjer 4.
»Nalazim se u tatinoj kuci. Sjedim njemu nasuprot. Stan izgleda
isti kao i sada ... Sve je u tami. Samo je tata oko petnaest godina
mlaoM nego sto je bio kada je umro. Ima blagi izraz lica, zamisljen
je, izgleda lijepo i uredno. Prica mi kako mu je zao sto nismo bili
povezani i bliski i sto nije javio da je bolestan, ali da zna da je po-
grijesio. Zatim se u toj tami stana pojavi tamni papir sa zutim ru-
bom. Nesto poput pisma, oporuke ili oglasa. Sve je uredno iscrtano,
u redovima nesto napisano, a u sredini opazim svoje ime i tu pise:
'N ... puno pusa!', i jos nesto kao broj pet, ali za mene vise nije
vazno sto dalje pise. Vazna je samo ta recenica u kojoj mi tata salje
puse i ja sam vrlo sretna zbog toga. Usput letimicno pogledam jesu
li tu imena mojega brata i sestre, ali njih nema na torn papiru...
Zatim tati opisujem kakav je pogreb imao i kako je bilo mnogo ljudi.
Sve je bilo tako svecano i raskosno s mnogo cvijeca. Na kraju odla-

77
zim od njega sretna jer je tata ziv. Pri odlasku ozbiljnim mu tonom
kazem: Tata, nemoj dopustiti da se opet nesto dogodi, a da ja to
ne znam.'«
U snu zrcali se drama osobe koju ni majka ni otac nikada nisu
istinski voljeli. Oca je vidjela malokada. Stalno osjeca zapostavlje-
nost i uskratu u ljubavi. Ovaj san nudi ono sto je zeljela cuti i osjeti-
ti: »Volim te, dijete moje.«

4.10. REAKCIJA OBLJETNICE

Reakcija obljetnice skupina je dusevnih i/ili tjelesnih tegoba koje

se pojavljuju na godisnjicu gubitka objekta.
Potrebno je istaknuti da reakcija moze nastupiti i prije buduci
da se tjedan ili dva sa strahom ocekuje nadolazeci nadnevak.
Dusevne tegobe sastoje se od ozivljavanja sjecanja na pokoj-
nika, od prateceg samooptuzivanja koje prate misli »jesam li sam
u necemu pogrijesio ili sto propustio«, od tugovanja i si. Te tegobe
mogu dobiti i nedvojbeno patolosko obiljezje.
Tjelesne tegobe mogu biti konverzivne, dakle bez stvarne pro-
mjene na organima, a moze doci i do ocitih patoanatomskih promje-
na (Renvoize, Jain, 1986).
Reakcija obljetnice moze se dozivljavati na dan smrti voljene
osobe, njezina pogreba, a moze biti u svezi s danom u tjednu ili mje-
secom, pa cak i satom kada je umro (Pollock, 1971).
Poznavanje je reakcije obljetnice za lijecnika izuzetno vazno jer,
nasluti li da se radi o necemu takvom, tada svoju pozornost moze
usmjeriti u torn prvacu.
Izuzetno je vazno da lijecnicko umijece dode do izrazaja u situa-
cijama kada osoba ne kazuje da je nedavno bio, ili da jest, dan
smrti dragog pokojnika (Pollock, 1970; Renvoize, Jain, 1986).
Osobna reakcija obljetnice ima i svoj skupni izraz. To je Dan
mrtvih kada su svi zivi pozvani i na neki nacin obvezni da se sjete
svojih pokojnika i da tako u odredenom stupnju ozive svoje zalovanje.
Pollock (1972) smatra da ovako institucionalizirana reakcija ob-
ljetnice (1. 11, blagdan Svih Svetih; Dusni dan, 2. 11; Yizkor u 2ido-
va) dolazi od poznavanja potreba ozaloscene osobe, od njezine in-
timne reakcije obljetnice. Prema Pollocku (1972), njezino je izvoriste
intrapsihicko.
Daljnje psihoanaliticko tumacenje moze se potraziti u sljedecem.
Ako jedan konflikt ili traumu, u ovome slucaju gubitak drage osobe,
u potpunosti ne potisnemo, onda nema ni mogucnosti povratka potis-

78
nuta sadrzaja iz nesvjesnog. Za nase je zdravlje korisnije da svake go-
dine zalujemo na osobnu >i kolektivnu obljetnicu nego da potisnemo
gubitak. Povratak je potisnutog nekontroliran i tada se osjecamo bes-
pomocnim i nismo vise oni koji upravljarno, nego smo upravljani s
tim sadrzajem.
U reakciji obljetnice, ako se ozalosceni priblizava zivotnoj dobi
u kojoj je umro pokojnik (npr. otac), moze se pojaviti osjecaj nemeze
[Chapman, 1959). Sin strahuje: »l ja cu ocevim stopama.« Takve sam
slutnje zamijetio posebice u sinova kojima su ocevi umrli od srcane
kapi.

79
 Obllci zalovanja

5.1. 2ALOVANJE ZA BAKOM III DJEDOM

Unukovo zalovanje za bakom ill djedom promatrat cu s obzirom

na dva stajalista.
Premda su djetetu krvno blizi roditelji nego baka ill djed, to ne
znaci da jednako vrijedi i za osjecajnu blizinu.
Roditelji vrlo cesto, pod izgovorom zaposlenosti, odgoj svoje
djece prepustaju baki i djedu. Na taj se nacin medu njima stvara
cvrsta veza, pa nakon njihove smrti u djece moze doci do jaka
zalovanja.
Ako se ne potrudimo upoznati se sa znacenjem sto su ga baka
ili djed imali za osobu koja zaiuje (bilo da je dijete ili odrasla), tada
ce nam se odgovor ciniti pretjeranim i necemo suosjecajno moci
pratiti bolesnika. Sto je jos vaznije, necemo biti spremni niti da po-
mognemo.
Vidio sam vise odraslih osoba koje su duboko i produzno zalo-
vale za pokojnom bakom ill djedom. I prije nego sto smo presli na
analizu njihovih tegoba, bolesnicima bi mnogo pomoglo to sto su
osjetili i shvatili da sam razumio kako su djed ili baka zapravo njiho-
vi roditelji. Prvi i najvazniji likovi u zivotu.
Smrt bake ili djeda djetetu pruza jos jednu mogucnost.
Nacin kako ce na njihovu smrt odgovoriti njihovi roditelji moze
i njima postati kasniji obrazac za rjesavanje zalovanja. Ako je od-
govor roditeija zreo i prilagodben, smije se pretpostaviti da ce takav
biti i djetetov.

81
 5.2. ZALOVANJE ZA RODITELJOM
Zalovanje za majkom Hi ocem

Sine mo], ron! suze nad mrtvlm,

tuzaljkom prokukaj kao patnik skrhan;
ukopa'i mu tijelo prema obicaju,
i ne uskrati pocastl grobu njegovu.
Gorko placl i zarko rldaj,
I pokazi zalost koju zasluzuje:
jedan Hi dva dana, da izbjegnes govorkanje,
a potom se utjesi od zalosti svoje.
jer od tuge dolazi prijeka smrt,
i zalost slab! snagu zivolnu.
Sirah, 38, 16—18

Buduci da o zalovanju u djecjoj dobi pise na drugome mjestu,

ovdje cu govoriti o prosjecnom zalovanju odrasle osobe koja izgubi
jednog od roditelja.
Djetetov odgovor bit ce uvjetovan stupnjem dusevne samostal-
nosti, sto ga je dijete postiglo u odnosu prema roditelju.
Sto je ozalosceni bio vise vezan uz roditelje, i manje samosta-
lan, tada ce i zalovanje biti otezano. U tim situacijama ozalosceni
prvi put mora preuzeti uloge i duznosti koje je dosad prepustao ocu
ill majci.
Psihoterapijski rad s takvim bolesnicima mora biti usmjeren pre-
ma konstruktivnim poistovjecenjima: nastaviti i preuzeti ono pozitiv-
no sto su roditelji imali i cemu su posvetili svoj zivot. To moze
biti nesto sto ima objektivnu vrijednost, kao i nesto sto je prividno
bezvrijedno. No, to ima vrijednost ako se ocjenjuje prema zbivanjima
svakodnevna zivota.
Ako roditelj umre nakon duze bolesti i bolovanja, tada se moze-
mo susresti s anticipirajucim zalovanjem.
Anticipirajuce zalovanje jest zalovanje koje pocne od trenutka
kada se nasluti ili sazna da ce oboljeli umrijeti. Tako se moze do-
goditi da se osoba vec odzaluje i prije njezine smrti. U tim situaci-
jama postoji opasnost da se prema van ne ocituje zalovanje koje bi
bilo bjelodano okolini, i da se to tumaci kao znak nepostovanja i
nevezanosti uz roditelje. Odatle jos od starih vremena savjeti da je
potrebno iskazati zalovanje.
Ako je roditelj svojim zbiljskim ponasanjem, ili ga je dijete
samo dozivjelo tako, bio osoba koja se nametnula kao stroga i puna
kontrole, tada nakon smrti moze u djeteta doci do olaksanja.

Primjer
Jedan mi je bolesnik kazao nakon smrti majke: »0sjetio sam se
lagan kao ptica!«
Bio je izuzetno vezan za svoju majku. Nastojao joj je u svemu
pomoci i pomagati. Majka je, medutim, stalno bila nezadovoljna.

82
 Unutrasnja slika majke koju je bolesnik nosio bila je zastrasu-
juca: kamo god se kretao, slijedila ga je slika osobe kojoj stalno
nesto nedostaje, koja se zapostavlja, omalovazava i si.
Majcina smrt u pacijenta je dovela i do olaksanja jer introjekt
majke sada je mogao izbaciti iz sebe. Uistinu je tada bio laksi.

. ;

5.3. ZALOVANJE ZA BRACNIM DRUGOM

kad bi jedno od nas dvoje bilo mrtvo

zauvijek i nepovratno zaista mrtvo
bilo bi ovom drugom lakse zivjeti
na svijetu.
N. Petrak, 1968.

Zalovanju koje nastupi nakon gubitka bracnog partnera posvecen

je izuzetno velik broj istrazivanja. Literatura je o torn obliku zalova-
nja najucestalija.
Kazuje se kako je gubitak bracnog druga najjaci stres sto ga oso-
ba moze dozivjeti u zivotu (Holmes, Rahe, 1967). Ovo se usloznjava
i postaje problem, koji nije samo osobni nego i skupni buduci da
je sve vise Ijudi u visokoj zivotnoj dobi pa je takoder i sve vise
udova ill udovaca.
O ovome tipu zalovanja nekada se govorilo kao o »sindromu
prepuklog srca« buduci da je, prema rezultatima nekih istrazivanja,
u udovaca srcani infarkt bio ucestaliji nego u vrsnjaka koji nisu do-
zivjeli takav gubitak.
U izvjestajima postoji najvise sukladnosti u odnosu na sljedece
podatke (Windholz, Marmar, Horwitz, 1985):
Nakon smrti bracnog druga cesce umiru udovci nego udovice.
Izvjestaji se razlikuju u tome da li smrt nastupi nakon nekoliko mje-
seci ill nakon godinu dana od trenutka gubitka. Mozda se odgovor
moze naci u tome sto muskarci cesce potiskuju zalovanje. Drugi je
najveci razlog u ovisnom vezivanju muskarca uz zenu. Njezinom
smrcu on se osjeca poput djeteta bez majke.
Smije se kazati da se u skupini udove/udovci umire dvaput ces-
ce nego u skupini vrsnjaka koji nisu obudovjeli.
U obudovjelih su.osoba u usporedbi s onima u kontrolnoj skupini
(osobe koje nisu dozivjele takav gubitak) ucestalije tjelesne i dusev-
ne tegobe. No, buduci da spomenute tegobe mogu samo biti subjek-
tivni znak, dozivljaj i simptom zalovanja, tesko je kazati jesu li tje-
lesne bolesti ucestalije u ovoj skupini.

83
 Tjelesne i dusevne tegobe nakon gubitka, pokazuju istrazivanja,
razlicito dugo traju pa se tu ne smije dati jednoznacan odgovor.
Ako se postavi pitanje o ciniteljima koji olaksavaju prevladava-
nje zalovanja obudovjele osobe, onda jedinstvenog zakljucka nema.
Kao najvazraje navodi se da uspjesno prevladavanje zalovanja olaksa-
va drustvena podrska: od posjeta rodbine, prijatelja, socijalnih sluzbi
pa do skupnoga rada s tim osobama.

5.4. ZALOVANJE ZA DJETETOM

Pandolfo: Vasa je zalost previse izopacena.

Konstanca: To kaze on sto nikad ne imade sina.
Krai] Filip: Vi volite i zalost kao svoje dijete.
Konstanca: 2alost mi puni sobu odsutnog ceda, u njegov krevet
lijega, sa mnom posvud seta, lik njegov lijepi prima, ponavlja mu ri-
jeci, podsjeca me na svaki drazesni mu dio, ispunja pusto ruho njego-
vim oblicjem: tad imam li ja razloga da ljubim zalost? ...
Ja necu drzat ovu urednost na glavi, uz takav nered u pameti. Gospode!
(Odlazi)
Kralj Filip: Idem za njom; strah me kakva zla.
Shakespeare: Kralj Ivan
(preveo M. Maras)

Roditeljsko zalovanje za djecom bit ce uvjetovano mnogim cini-

teljima, a spominjem ove:
1. djetetova zivotna dob,
2. rad'i li se o jednom djetetu ill roditelji imaju jos djece,
3. nacin djetetove smrti: bolest, prometna nesreca, Hi samo-
ubojstvo.
Tesko je, a da se ne bude na razini pukog nagadanja, dati pouz-
danije podatke o roditeljskom zalovanju.
No, smije se kazati da je, ako roditelj sebe iskljucivo ill pre-
tezno dozivljava kao roditelja, a nema i neke druge uloge kojima pri-
daje vaznost, veca vjerojatnost da ce zalovanje imati patoloski oblik.

84
 5.5. ZALOVANJE NAKON ABORTUSA

Zdrava Marije : mi lost i plna:Gos-

pod s toboju.Blagoslovljena ti v
zenah: i blagoslovljen plod creva
tvojego : Isus.
PSALTIR, 1530. god.

U Medicinskom rjecniku dr. M. Nemicica nalazimo sljedece:

»Abortus, ecbloma, Fehlgeburt, Misfall, povrglo, povrzak. povr-
sce/-ceta/, izvrsak/-rska/, izmece/-ceta/, pobacaj, pomet, neput, sni-
jet; eine die abortiert hat, pometkinja, povrskinja.«
Koje sve asocijacije pobuduje citanje navedenog, ne znam, ali
da nas ostavlja osjecajno hladnima, u to sam siguran. No, pravo je
pitanje Hi problem negdje drugdje. Mnogi hoce, a tako se i ponasa-
ju, da i osobe koje su imale abortus nemaju prava na emocije. Pa
one nisu nikoga izgubile!
Bilo bi pozeljno da smo svi svjesni utjecaja na cjelokupno do-
zivljavanje zivota zena koje imaju spontani ill potaknuti pobacaj. To
jednako vrijedi i za oceve te djece, kao i za osoblje koje radi u bol-
nicama u kojima se izvode takvi zahvati (Sandberg EC, 1980).
Ono s cime Vas, dragi citatelji, zelim na ovome mjestu upoznati
jest zalost i zalovanje zene koja je prozivjela abortus. (Corney, Hor-
ton, 1974).
Sama spoznaja da je trudna u buduce majke budi brojne pre-
dodzbe (Bibring i sur., 1961). Vecina ih je pozitivna, ali ne smijemo
zaboraviti ni na one koje prati strah i za zdravlje i buducnost djete-
ta, ali i za osobno.
Kada dode do prekida trudnoce bilo samo od sebe (sto je po
ucestalosti zanemarivo), ili pak uz strucnu ill nestrucnu pomoc (sto
je postalo prava epidemija), tada osobe koje okruzuju »pometki,nju«
nioraju biti upoznate sa sljedecim. U svake takve osobe postoji klica
zalovanja, a hoce li ona niknuti, ovisi o mnogo cimbenika. Najvaznija
je poruka da ona uopce postoji.
Da je plod u majcinoj utrobi buduce ljudsko bice, a ne samo
skup stanica u razvitku, trebalo bi da prihvatimo i bez izvjestaja o
postojanju prenatalnog zivota (Milakovic, 1986).
Zanimljiv je obicaj koji se njeguje u Tokiju. Ondje postoji grob-
Ije na kojemu majke sto su abortirale postave kip djeteta (GK, 20. 9.
1987). Groblje se i naziva »groblje kamene djece«.
Kip kamenog djeteta naziva se Jizo, a on »je sveta osoba koja
ima moc povesti covjeka k Budi«.
Jizo je ne samo zavjetno bozanstvo nego i slika nerodena dje-
teta. Kip ima i jos jedno znacenje: on je znak majcina zaljenja za iz-
gubljen'im djetetom.
Groblje najcesce posjecuju majke i bake. Majke ispred kamena
kipa ostavljaju hranu, odjecu i igracke. Bake pak donose knjige za
djecu te ih, rasklopljene s odabranom pricom, polazu pred kip.

85
 Mozda bismo svi zajedno drukcije razmis!ja!i o pobacaju i o mo-
gucem sustopicnom zalovanju ako bismo te kamene kipove preobrazi-
ii u ziva bica. Pitam se da li bismo imali snage suociti se s njima?
Ovo sto pisem nije nijekanje podataka istrazivanja koja kazuju da
je dusevno zdravlje osoba koje su abortirale bilo bolje nego zdrav-
Ije osoba kojima je taj zahvat uskracen; vrijeme pracenja bilo je od
1 do 4 godine.
Jednako vrijedi i za podatke o sudbini nezeljene djece. Smjestaj
u dom ill cesto mijenjanje obitelji koje ih cuvaju nisu dozivljaji iz
kojih bi moglo izrasti dusevno zdravo dijete (Belsky, Wan, Douglas,
1985).
Prikazat cu dva odabrana primjera iz svoje djelatnosti.
Javila se bolesnica koja je imala spontani pobacaj u cetvrtom
mjesecu trudnoce. Majka je jednog djeteta. Sada je u drugom braku.
2eljela bi imati jos jedno dijete, jer misli da bi joj to brak ucinilo
sigurnijim. Ima niz dusevnih tegoba nakon abortusa: tuzna je, muce
je nesanice i kosmarni snovi. Propitkuje se je li u necemu pogrije-
sila i je li mogla ocuvati trudnocu.
Moj se terapijski plan sastoji od prorade i okoncanja zalovanja
za izgubljenim plodom te pripreme za novu trudnocu. No, kako je
za uspjesno privodenje trudnoce do kraja bilo potrebno da bolesnica
lezi, a buduci da se ginekolog ne izjasnjava, moj prijedlog za bolo-
vanje lijecnicka komisija odbija. Usput bolesnica dozivljava i pravo
predavanje clanice komisije o materinstvu i o hrabrom drzanju zene
pri porodajima i eventualnim abortusima. Sve je to imalo pacijentici
zorno predociti da dolazi k lijecnicima, a da i nema dusevnih problema
koji zavreduju lijecnicku pozornost i skrb. Vjerujem da bi clanovima
te komisije, a i mnogim lijecnicima, pomogio kada bi nesto znali
i o zalovanju zbog abortusa.
Drug! primjer: Iz udaljenog grada dolazi mi zabrinuta majka s
molbom da pregledam njezinu kcer. U posljednju godinu promijenila
se u ponasanju. S ukucanima je drska, ima poremeceno spavanje
i apetit. S momcima su veze povrsne, a sve je to na djecjoj razini.
I u skoli je zakazala. Majka je zabrinuta za nju i pita se je li kci
dusevno zdrava?
Iz razgovora s djevojkom saznajem tajnu. Kaze da sam ja prva
osoba kojoj to kazuje.
Imala je vezu i ostaia je trudna. Bilo joj je to prvo spolno iskus-
tvo. Nakon toga decko se udaljio od nje. Nije nikome kazala sto je
muci i otisla je u bolnicu te izvrsiia abortus. Sada sebi predbacuje
kako je mogla tako pogrijesiti u izboru decka. Roditeljima to nece
nikada kazati.
Svoj rad s bolesnicom usmjerio sam na proradu zalovanja na-
stojeci takoder u nje postici to da se prestane optuzivati poradi
pogresnog izbora partnera.
0 abortusu je vec u prvome razgovoru kazala: »Gledala sam one
druge zene kako sve to hladno podnose. Pa, kako to mogu? Kao da
je to samo meso! Pa to je dio mene. Bila mi je muka.«

86
 5.6. 2ALOVANJE U DJECJOJ DOBI

Rasprave o djecjem zalovanju pocele su dvama suprotnim sta-

jalistima.
Jedno je bilo (Bowlby, 1960) da nema razlike u procesu zalovanja
u djeteta i u odrasle osobe.
Drugo stajaliste nijekalo je djetetu sposobnost zalovanja koje
bi nalikovalo na zalovanje odrasle osobe (A. Freud, 1960, Schur, 1960,
Spitz, 1960, Nagera, 1970).
Stajaliste skupine istrazivaca okupljene oko Erne Furman (1974,
1983) negdje je u sredini izmedu dvaju navedenih.
Najtocniji mi se cini prijedlog Christine Seaker (1983) da se
zalovanje u djecjoj dobi promatra izdvojeno od onoga u odrasle
osobe, tj. kao posebna jedinica »djecje zalovanje«.

Smrt roditelja
Prikaz toka djecjeg zalovanja za roditeljem ill roditeljima prikazat
cu slijedeci Furmanovu (1983) i Bastasica (1988).
Kao prvo, potrebno je istaknuti da rodbina djecu ne dovodi k
lijecniku zbog toga sto bi njegove tegobe bile dovodene u svezu
s gubitkom roditelja.
Jednako tako mora se kazati da nema skupa tjelesnih ill du-
sevniih tegoba koje bi upucivale na sindrom »djecjeg zalovanja«.
Psihoterapijsko lijecenje lijecniku, malom bolesniku i njegovu
roditelju postupno otkriva da je problem u gubitku.
Ove su temeljne cinjenice koje Furmanova (1983) zeli istaknuti:
1. nema nacina da se skrati bolan i tezak zadatak zalovanja;
to se tice i djeteta i osobe koja mu pomaze (lijecnik ili laik);
2. cesto se zaboravlja da je gubitak roditelja jedinstven i da se
ne moze usporediti s nekim drugim obl'ikom odvajanja (razvod, dugo-
godisnje izbivanje i si.).
Ako se usporedi s gubitkom roditelja zbog razvoda, tada gubitak
smrcu moze biti manji problem. Pri razvodu — to SQ tice roditelja
koji dijete vidaju rijetko ili ga uopce ne vidaju — rada se misao:
»Da mari za mene bio bi sada tu.«
Djetetova emotivna vezanost uz roditelja po svojoj snazi i ovis-
nosti o ljubljenom liku nadilazi sve ono sto se kasnije zbiva.
Dijete moze, doslovno, a ne samo figurativno, umrijeti zbog ne-
dostatka brige i ljubavi. Primjer je pojava opisana kao hospitalizam
(Spitz, 1945).
Uz osjecajni dio, postoji i posve fizicki: dijete je nesamostalno
i ovisno je o tudoj pomoci.
Zadatak zalovanja bio bi u sljedecem:
1. razumjeti znacenje rijeci »mrtav« u konkretnim fizickim na-
zivima, uzroke te smrti te kako se postupilo s pokojnikovim tijelom;
2. proraditi proces zalovanja koji obuhvaca stvaranje unutrasnje
prilagodbe na cinjenicu »nece ga biti vise« i

87
 3. nastavljanje s aktivnostima primjerenima za dob ozaloscenog
djeteta.
Taj zadatak zalovanja mogu izvrsiti djeca koja su bar u dobi od
tri do cetiri godine.
2alovanje se moze zaustaviti bilo u prvoj bilo u drugoj tocki.
Ako djetetu nije pruzeno prikladno objasnjenje o smrti ill uzroku
smrti pokojnika, proces zalovanja nece moci poceti.
Jednako tako moze se stalno ostati u zalovanju i, posljedicno
tome, ne preuzimaju se djelatnosti u skladu sa svojom zivotnom
dobi.
Cinitelji koji pomazu ovladavanju zalovanja
1. Opce zdravstveno stanje. Dobro tjelesno i dusevno zdravlje u
vremenu prije gubitka povoljan je cimbenik, a bolest otezavajuci.
2. Razumijevanje smrti, njezina uzroka i okolnosti te ukopa.
Djetetu je potrebno objasniti sto je to smrt. Ona je prestanak
zivota. Moze se kazati »Kao sto se mrtav kojeg si nagazio prestao
micati, ili muha koju smo nasli nepomicno lezati, tako je i tvoj tata
sada nepomican. On vise ne jede, ne pusi . . . Ne osjeca nista.«
Djeca koja rano izgube roditelja ili roditelje imaju dodatni za-
datak da se suoce i s uzrocima njihove smrti. Ti uzroci izazivaju zeb-
nju cak i u odraslih [prometne nesrece, samoubojstva, ubojstva ili
dugotrajno umiranje i gasenje zbog raznih zlocudnih bolesti).
Poradi navedenog i roditelji izbjegavaju djeoi govoriti o uzroku
smrti supruga ili supruge.
Vazno je pruziti objasnjenje o mjestu gdje je sada mrtvo tijelo.
Djeci je lakse shvatiti ukop nego spaljivanje. Ukop ih moze podsje-
titi na ukop kucnog ljubimca: ptice ili macke. Odgovori mama ili
tata su na nebu ili »uzeo ih je Bog« nisu uputni.
Jedan djecak bojao se setati ulicama. Razlog? »l mene bi mogao
uzeti Bog kao i mojeg tatu«, kazao je.
Za tok zalovanja izuzetno su vazni prvi sati i dani tragicnog
dogadaja. Dijete ne bi trebalo odvajati, kao sto se najcesce radi.
Posalje se kod rodbine ili znanaca. Trebalo bi mu pruziti priliku da
zajedno s ostalim clanovima obitelji dijeli bol i cinjenice smrti, a
shvatit ce onoliko koliko moze. Cinjenica smrti ne moze se poreci
i njezino skrivanje samo stvara dodatne teskoce za uspjesno zalovanje.
3. Moze li se to dogoditi meni?
Djeci se nakon smrti namece pitanje: »Moze li se to dogoditi
meni, mojoj mami ili bratu?«
Odgovor roditelja na to pitanje morao bi glasiti: »Ne, ja oce-
kujem da cemo ti i ja dugo zivjeti.« Takav odgovor bolji je od onoga
u kojemu se govori o neizvjesnosti sudbine, o tome kako se nikada
ne zna sto ce biti. Dijete to tumaci kao :»To ce se dogoditi vrlo skoro
i meni i tebi.«
Odrasli u zalovanju nalaze podrsku prijatelja, znanaca i suradnika,
a dijete ima samo podrsku uze obitelji. Neposredno nakon smrti
majke ili oca drugi bi roditelj morao izbjegavati odvajanje te npr.
mijenjanje skole ili stana.

88
 Primjer: Mojoj pacijentici koja je pola godine u zalovanju zbog
smrti supruga, ne ide se na Ijetovanje s djecom. Djeca, premda su
u dobi kada bi mogla otici zajedno s poznanicima, uvjetuju Ijetovanje
s majkom. Majci sam protumacio njihovu zelju. U svojemu nesvjesnom
boje se jos jednog odvajanja. Zele majku stalno imati na oku. I oca
su izgubili dok nije bio s njima. Njezino odustajanje da ide s njima
znacilo bi za njih simbolicki da je mrtva ili da ce umrijeti.
4. Zalovanje
Djetetu treba dopustiti i poticati ga da govori o svojim osjeca-
jima prema pokojnom roditelju. Cesto su im u toj fazi potrebni pred-
meti koji su pripadali ocu ili majci.
Lijecio sam djevojcicu koja je navecer na jastuk stavljala ocevu
pidzamu i tako spavala.
Vazno je da dijete izrazava svoje osjecaje. Ne smije se poricati
cinjenica da je gubitak tezak, ali o njemu se smije govoriti.
Dijete je i prije stvarnog gubitka onim sto nazivamo odgojem
dobilo poruku od roditelja kako svladavati odvajanja. Roditelj koji pri
odlasku djeteta u vrtic, na skolski izlet ili Ijetovanje place i pretje-
rano strahuje nije uzor za ponasanje koje treba ocitovati u stanjima
odvajanja, a smrt je samo krajnji oblik odvajanja.
U djece se moze razviti i poistovjecenje sa simptomima po-
kojnikove bolesti. Vjerojatnije je da ce se to dogoditi ako se na pravi
nacin nije objasnila narav bolesti.
Neka djeca izbjegavaju bilo koji oblik poistovjecenja s pokojni-
kom. Nesvjesno strahovanje glasi: »Ako budem kao on ili ona, i ja
cu umrijeti.«
Primjer: Djevojcica kojoj je umrla majka igrala se s lutkom dok joj
netko nije kazao da je to njezino »dijete«. Tada je odbacila lutku.
Trebalo ju je upozoriti da biti dobra majka ne ukljucuje i to da ce
se umrijeti i napustiti vlastito dijete.
2alovanje za roditeljom nikada ne prestaje, ali, izuzevsi vrijeme
neposredno nakon smrti, to je problem s kojim se moze nastaviti
normalno zivjeti.
5. Ponovno uklapanje u zivot.
Sto je dijete mlade, ono je sklonije pronaci zamjenu za lik iz-
gubljenog roditelja i to mu se mora dopustiti.
6. Uloga roditelja i roditeljske zamjene
Zalovanje je tesko i za odrasle i za djecu, no odrasla se osoba
u pomaganju djeci moze osjetiti korisnom. Ne smije se zaboraviti
da pokojni bracni drug nastavlja zivjeti u djetetu.
Kada djetetu umre jedan roditelj, a drugi sklopi novi brak, mogu,
uz vec poznate teskoce, nastupiti i one vezane uz zalovanje.
Spomen na pokojnika majka ili otac izbjegavaju poradi novog
partnera, a ta se zabrana, svjesno, ali i nesvjesno, prenosi i na dijete.
Izbjegava se izgovaranje pokojnikova imena, njegove se slike
uklanjaju. Ukratko, nema pravo da zivi ni u uspomenama. No, zbi-
vanja u djetetovoj dusi sasvim su drukcija, iako ni ono samo toga
najcesce nije svjesno.
Primjer
Lijecio sam dvadesetogodisnjaka zbog straha od crvenjenja u
drustvu. U tijeku lijecenja saznajem da je u dobi od sest godina
ostao bez oca; umro je od karcinoma. Majka se preudala. Izrazava
razumijevanje za majcin postupak, a odnose u obitelji smatra sasvim
korektnim.
Analizom dolazimo do toga kako u kuci nema slika njegova
oca i kako o njemu nikada ni s majkom ne razgovara. Moju pretpo-
stavku da su njegove tegobe povezane sa zaustavljenim i patoloskim
zalovanjem pacijentu sam najvise uspio pribliziti sljedecom njegovom
uspomenom.
Odlaze brodicem na izlet. Zaustavljaju se u luci mjesta u kojemu
je pokopan otac. Majka i ocuh ostaju na brodu, a on, i ne kazujuci
kamo ide, odlazi ocu na grob. To su znali majka i ocuh, ali sve se to
dogada bez rijeci. Kao da bi i samo spominjanje pokojnikova imena
na magijski nacin dovelo do njegova ozivljenja.
Bettleheim (1969) dao je zanimljivo opazanje o nacinu zalovanja
u djece koja odrastaju u kibucima, zidovskim naseljima u kojima se
zivi u zajednici.
Kolektivni zivot u tim naseljima uvjetuje da se i o odgoju dje-
teta ne brinu samo njegovi roditelji nego i svi ostali clanovi za-
jednice.
Nakon smrti roditelja zalovanje nije onakvo kakvo se zamjecuje
u djeteta u klasicnoj obitelji.
Prednost je takva odgoja u tome sto se nakon gubitka manje
tuguje. Osobe koje zalovanje smatraju nepotrebnim to i isticu.
No, s druge pak strane, zbog takva nacina odgoja ta djeca ne-
maju dovoljno cvrste introjekte roditeljskih figura. Roditelje zamje-
njuju sa zajedmcom. Prema Bettleheimovu (1969) misljenju, to nije
prednost buduci da nam je u takvim slucajevima smanjena sposob-
nost suosjecanja/empatije, a i sposobnost da se bude samim.
Ne smijemo zaboraviti da smo, i kada smo tjelesno sami, zapravo
u drustvu s nasim unutrasnjim likovima. Oni nam pruzaju sigurnost.
Smije se kazati da se i zrelost ocituje u tome koliko smo sposobni
biti sami. Time se ne misli na krajnji oblik ponasanja kada se drustvo
u potpunosti izbjegava; to je onda shizoidnost. O cemu zapravo go-
vorim, bit ce jasnije ako upozorim na ljude koji nisu sposobni biti
sami. Oni zbog straha koji se u njima pojavljuje kada su sami
cdlaze u drustvo.
Ne smijemo zaboraviti da je, iako se i zalovanje djece svrstava
u stanja koja se uz pomoc obitelji i bliznjih mogu uspjesno razrije-
siti, povecana vjerojatnost sljedecih tegoba.
Ozalosceno dijete postat ce odrastao covjek koji se moze bojati
trajnijeg emotivnog vezivanja; nesvjesno se boji napustanja.
Vjerojatnost posljedica u obliku delinkventnog ponasanja, narko-
manije, alkoholizma, ili nekog drugog drustvenog poremecaja veca je
ako dijete gubi roditelja do svoje pete godine zivota, a takoder i ako
ga smjeste u dom za nezbrinutu djecu (Gourdon-Hanus, Hanus, Jas-
sud, 1980).

90
 Smrt sestre/brata
Ako djetetu umre sestra ill brat, to u njega moze izazvati razli-
cite odgovore. Ovaj oblik zalovanja posebice istrazuje Pollock (1972,
1978).
Smije se kazati da neki oblik odgovora na smrt sestre ili brata
uvijek postoji. Vazno je istaknuti da on ne mora biti takve jacine da
izaziva dusevne teskoce bilo u djetinjstvu bilo kasnije. U odrectenog
broja djece razviju se patoloski odgovori.
Ima i pojedinaca kojima je gubitak sestre ili brata posluzio kao
poticaj ili usmjerenje za stvaralastvo. U stvaralackom proizvodu (knji-
zevnost, slikarstvo) mogu se analizom pronaci cinjenice koje upu-
cuju na gubitak i na obiik zalovanja upotrijebljen u to vrijeme. Taj
proizvod moze predstavljati magijski nacin obnove izgubljenog objekta.
No, ne smije se zakljuciti da je gubitak odgovoran za sam stvara-
lacki potencijal ili talent (Pollock, 1978). Kao primjer upucujem na
slikarstvo Miljenka Stancica i na njegovu zaokupljenost mrtvim bratom.
Uloga clanova obitelji, posebice majke i oca, izuzetno je vazna
u tome kako ce dijete zalovati za izgubljenom sestrom ili bratom.
Ovoj skupini pripadaju i oni primjeri kada su roditelji izgubili
dijete i prije rodenja novog djeteta. Tada svojim ponasanjem mogu
stvoriti citav niz dusevnih problema kod ovog »zainjenika«. Stalno ga
usporeduju s pokojnikom, a njega kao u pravilu idealiziraju. Katkad
so daje i ime po izgubljenom umrlom djetetu.
Primjer:
Pacijentica, koju sam analizirao, stalno se u svakodnevnom zivotu
osjecala prikracenom i nezadovoljnom. Odnosilo se to na obitelj,
prijatelje i suradnike.
Natjecateljski duh bio je posebno izrazen prema starijem bratu
kojeg su roditelji, prema njezinu misljenju, vise voijeli nego nju.
Anamnezom dolazimo do podataka da su roditelji prije pacijenti-
cinog rodenja, izgubili kcerku u dobi od tri gocline; umrla je od susice.
Pacijentica se rodila cetiri godine kasnije. Majka je stalno opla-
kivala pokojnu kcer, pricala o njezinim vrlinama i kako joj je tesko
sto ju je izgubila.
U takvu ozracju nije ni cudno da se u pacijentice razvio osjecaj
da je ona samo neuspjela kopija pokojne sestre. Nezadovoljstvo,
dcduse neiskazano rijecima, roditelja njome prenijelo se i na oko-
linu. Pacijentica je neprihvacenost i nesavrsenost svoje osobnosti,
prema majcinu misljenju, prenijela i na sve ostale Ijude. Ukratko,
nigdje nije bila dobra.
Tumacenje i prorada ovoga njezina dozivljaja pomogli su pacijen-
tici i ona je uspjela s manje teskoca odrzavati odnose s ljudima.

91
 5.7. ZALOVANJE ZBOG KUCNOGA LJUBIMCA

Jedina neposredna veza djeteta odrasiog u gradu s zivotinjskim

svijetom uspostavlja se preko kucnih ljubimaca, kao sto su psi, macke,
ribice, ptice ill hrcci. Te zivotinje s vremenom postaju dio obitelji,
a o njima se cesto razgovara s istom osjecajnoscu kao i o nekome
ljudskom bicu.
Upozoravam na dvije cinjenice:
1. smrt kucnog Ijubimca moze djetetu posluziti kao oblik suo-
cavanja s cinjenicama umiranja i smrti;
2. lijecniku se, iako rijetko, moze javiti i odrasla osoba u zalo-
vanju zbog gubitka svojega Ijubimca.
Jedan pacijent, po zanimanju lijecnik, iznio mi je u tijeku svojega
lijecenja sljedece iskustvo vezano uz njegovu djecu 'i smrt kucnoga
Ijubimca.
Ivana i njezin brat FiHp bili bi zadivljeni kada bi ih mama i tata
vodili u prodavaonice zivotinja.
Prijateljstvo sa zivotinjama zapocelo je sa saranom, a zatim su
slijedile akvarijske ribice, pa kornjaca i ptica zebu. Jednoga dana
kupljen je bijeli hrcak.
Filip je hrcka posebno zavolio, a ni ivanina ljubav nije bila
mnogo manja. Djecak je hrcka nosio u dzepu dok se s tatom i se-
strom setao gradom. Kod kuce se igrao s njime i kradomice ga
ljubio unatoc zabrani da to cini. Hrcak je postao kucni ljubimac i
slobodno je setao stanom, i sam bi se vracao u svoju krletku.
Jednog poslijepodneva Filip se s Ivanom otisao igrati pred kucom.
Ponio je i svojega hrcka, jer je na taj nacin bivao u sredistu pozor-
nosti ostale djece, kojoj roditelji nisu dopustali da »glodavca« i »ste-
tocinu« drze u kuci.
Na zalost, kratkotrajni izlazak zavrsio je neugodno. U strahu da
mu ne ubiju hrcka, jer su djecaci susjedi to kazali, Filip ga je, na-
mjeravajuci ga zastititi, nagazio i usmrtio.
On i sestra dotrcali su kuci uplakani. Filip je roditeljima po1<a-
zivao hrcka i govorio: »Mama i tata, on je mrtav . . . Mrtav je!!! ...
Nisam ga htio ubiti . . . Sto cu ja bez njega?«
U cijeloj obitelji zavladala je mucnina, a planirani je odlazak u
kino odgoden.
Sto ciniti, pitali su se roditelji? Evo sto se dogodilo nakon sto
sam pacijentu dao savjet.
Kupljen je novi hrcak, ali hotimice ne bijele boje. Dovodenjem
smedega hrcka htjeli smo djecu nauciti da nakon gubitka jednog
objekta nije rjesenje zalovanja u pronalazenju objekta koji u cijelosti
nalikuje na izgubljeni objekt. Trebalo je da se suoce s cinjenicom
da bijeloga hrcka nema vise, ali da zato imaju drugog koji je, doduse,
druge boje i drukcijih navika, ali ipak je to hrcak. Njega su uskoro
zavoljeli, a povremeno bi ga i usporedivali s izgubljenim bijelim
hrckom.
 Saznao sam da su kasnije kupovali niz hrcaka, a njihove gubitke
djeca su mirno podnosila. Razlozi gubitaka bill su raznovrsni: od
uginuca pa do bijega. Ugibanju i posljednjim grcevima jednoga hrcka
djeca su bila nazocna i sve su pomno pratila.
Kupanje jednoga mladog hrcka gotovo je kobno zavrsilo. Otac
ga, zbog neugodnoga iskustva s jednim prijasnjim hrckom, nije htio
susiti aparatom za susenje kose. Nazalost, ovaj se mladi hrcak pod-
hladio i pokazivao je znakove predsmrtnog stanja. Tada je na pozor-
nicu stupio tata. Ugrijao je hrcka polozivsi ga u kutiju koju je stavio
na radijator centralnog grijanja, prekrio ga pamukom i dao mu piti
mlijeka. Uskoro se hrcak oporavio, a Filip je tati kazao s neskrive-
nim ponosom: »Ti si najbolji doktor na svijetu!«
Nakon smrti toga hrcka u kuci vise nema tih zivotinja, all ostale
su ribice i kornjace.
Opisanim postupcima, koji su po svemu sudeci od roditelja za-
htijevali dosta strpljenja, postiglo se da se djeca suoce s cinjeni-
cama umiranja i smrti. Ozbiljnom shvacanju hrcka kao zivog bica
pripomogao je i veterinar kojemu su jednog hrcka nosili na pregled.
Po rijeoima oca lijecnika, kolega lijecnik za zivotinje s mnogo je
takta i ozbiljnosti pregledao zivotinju.
U svojoj djelatnosti lijecio sam i dvije odrasle osobe koje su
zalovale za svojim ljubimcima. Na njih oboje mogla se primijeniti
recenica dr. Doolitlea: »lmam teskoca da budem s ljudima i zato
sam radije sa zivotinjama.«
Zaiovanje jednog od ovo dvoje pacijenata bilo je istovjetno ono-
me kada se izgubi voljena osoba.
Radeci na knjizi, 26. srpnja 1988. na Radio Sljemenu cuo sam ovo.
Obratila se slusateljica (za koju je novinar kazao da je bakica)
izjavom da su joj pobjegle dvije ljubicaste papigice i da moli nalaz-
nike da joj ih vrate. Na novinarovo pitanje bi li htjela nove papigice
odgovara glasom u kojemu je suzdrzavala suze, a zatim uz prigusen
plac kaze: »Ah, nikad vise!«

'

93
 5.8. ZABRANJENO ZALOVANJE

To ne ide bez mrtvlh.

Oni su svi s tobom.
N. Petrak, 1980

Zalovanje je duboki osobni proces, ali, da bi se odvijao, potrebna

je okolina u kojoj ce se ocitovati.
Drustvena sredina zalovanje moze olaksavati i poticati ill ga pak
otezavati i u krajnjoj mjeri sprecavati.
O patoloskom toku zalovanja za »nestalima« u Argentini izvje-
stavaju nas Kijak i Pelentno (1986), a metafora je takva zalovanja
Antigona.
U svojoj djelatnosti susreo sam mnogo bolesnika koji su imali
dusevnih problema jer svoju zalost i sjecanja na pokojnike nisu smjeli
slobodno iskazivati. Njihovi mrtvi i nestali pripadali su »onima drugi-
ma«, onima s kojima »nikada nema, a nece ni biti dijaloga«, i koji su
»s druge strane barikade«, kako se nedavno na moju zgranutost iz-
razio jedan ratoborni pjesnik u javnome glasilu!
Kao psihijatar iznosim i drugu zalosnu cinjenicu. Da je na vlasti
i ta »druga strana«, situacija u izrazavanju zalovanja i tuge za pora-
zene ne bi bila mnogo bolja.
Frazer (1922) izvjestava o tabuu izgovaranja imena mrtve osobe,
a to je zabiljezeno kod pripadnika nekih plemena u Paragvaju, u
Britanskoj Novoj Gvineji, na Nikobarskom otocju i u Australiji. Taj
tabu ili obicaj dovodio je do toga da su i svi zivi istoga imena
moral i uzeti novo ime.
Frazer (1922) navodi izvjestaj »de Ropstorfa koji kaze da ... ovaj
cudni obicaj ne samo sto daje jeziku element nepostojanosti, nego
unistava kontinuitet politickog zivota i cini istoriju nesigurnom i neo-
dredenom, ako ne i nemogucom« (Vol. I, str. 318).
U nasim prostorima mogli bismo nabrojiti niz primjera zabra-
njenog izgovaranja imena pokojnika ili njegova djela. Imamo i do-
datni doprinos: stvaranje tabua izgovaranja imena zivih ljudi.
Evo primjera iz napisa M. Engelsfelda (1985) koji je posvecen
P. A. Kazaliju kao prevoditelju Shakespearea. Autor navodi i novije
prijevode i prevoditelje nekih Shakespeareovih djela. Kazuje kako je
»pred sedam godina u Zagrebu ... tiskan prijevod Tita Andronika u
trohejskom ritmu«.
Imena i prezimena prevoditelja nema. Je li to plod omaske ili
drustvenog tabua izgovaranja imena »pokojnika«, ostavljam zaintere-
siranima da prosude sami.
Dusevne teskoce osoba kojima je zabranjeno zalovati ocituju se
u sustezanju da pricaju i daju podatke o svojim roditeljima ili rod-
bini. Pojavljuju se i stid i krivnja u tijeku dodirivanja tih tema. Kao
da svi u sebi drze grobnicu o cijim stanovnicima ne smiju govoriti.
»Doktore, ujutro ne zelim ustati. Dolaze mi samoubojstvene misli
... Imam problema na javnim skupovima ... Sustezem se govoriti...

94
Kada se potpisujem, ruka mi drhti. Kao da se necega plasim«, ispricao
mi je jedan pacijent.
U tijeku lijecenja saznajem da su mu dva brata bila u vojsci
NDH i da su poginula. Otac je nakon rata zbjegom zavrsio u SAD i
dugo nisu znali je li uopce ziv. Majka je potkraj rata umrla od susice.
On i brat bili su smjesteni u dom zajedno s ostalom djecom
bez roditelja ili rodbine koja bi ih prihvatila. Buduci da su to bila
djeca ciji su roditelji poginuli kao partizani ili bili zrtve fasistickih
vojski, brat i on odlucili su se na laz. Nikome nisu kazali o svojoj
braci i o ocu. Bojali su se osude sredine i posljedica.
Analizu sam usmjerio na to potiskivanje i skrivanje osobnog
identiteta. Drhtanje ruke prilikom potpisa simbolizirao je zabranu:
»Ti ne smijes kazati tko si i ciji si!«

95
 6
w

Zaiovanje i estetsko dozivljavanje

Dobar psihoterapeut mora se koristiti svime sto se zacne i rodi

u susretu s bolesnikom. To mu pomaze da dublje shvati osobu u
patnji, a to je u krajnjoj liniji svaki bolesnik. I temeljna postavka
psihoanalize jest da treba poceti od »nevaznog deta!ja«.
Ovo sto sam kazao nastojat cu potkrijepiti sljedecim prikazom.
Lijecio sam bolesnicu u zalovanju s gubitka sina. Bio joj je
jedinac. Nakon razvoda od muza nije ulazila u dublje osjecajne veze.
Nacin zivljenja majke i sina imao je mnoge znacajke onoga sto je
Pollock (1964] nazvao simbiotskom neurozom.
Uz analizu onoga sto mi je bolesnica pricala u nasim susreti-
ma, da je dublje shvatim i razumijem njezino zalovanje, pomogla mi
je analiza tematike jedne razglednice i triju cestitki sto mi ih je
poslala (Buzov, 1987).
Polazna pretpostavka/hipoteza bila je da odabrana tematika od-
razava pac'ijenticino stanje u tijeku zalovanja.
Ova razglednica je bila poslana u Ijeto, na pocetku lijecenja, iz
grada na moru. Bolesnica je u to vrijeme, sto je i uobicajeno, po-
kusala samolijecenje odmorom i promjenom okoline (si. 3a).

Slika 3a

97
 Analiza
Razglednica prikazuje momka i djevojku, vjerojatno mlade Ijubav-
nike, na jedrilici. More i jedrilica asociraju na zamisao avanture,
cilj koje je pronaci novu osobu/objekt i zapoceti »novi zivot« s njom.
Ova razglednica otkriva nam potisnutu zelju za promjenom stanja
zaiovanja i nadoknadom/zamjenom izgubljenog objekta. Potisnuta se
zelja za promjenom i nadoknadom/zamjenom izgubljenog objekta ne
verbalizira, nego se izrazava zaobilazno ovim putem. Kao sto je po-
znato, na pocetku zaiovanja, nepoznata promjena prisutna je kao mo-
gucnost, a njezmo ostvarenje ovisi o mnostvu cinitelja, all u prvo-
me redu o onima koji potjecu od licnosti ozaloscene osobe.
Ova novogodisnja cestitka (»Snijeg«, autor Inari Krohn, Finska)
poslana je cetiri i pol mjeseca nakon prve razglednice (si. 3b).

Cestitka, poslana uoci Nove godine 1984., predstavlja snjezni

prizor. U njemu nema ljudi, tj. novih objekata. Vide se samo konj,
pas ill vuk te nekoliko ptica. Na nebu je slabo zimsko sunce, nazva-
no i zubato. Prizor otkriva sljedeei bolesnicin dozivljaj: »Za mene je
zivot hladan i leden ... Ja sam osamljena.« Uocava se da je razvoj
procesa zaiovanja regredirao od mogucnosti pozitivne promjene sim-
boliziranom tematikom na slici 3a.
Cestitka za Novu godinu 1985. Njezin naslov je »Izgradnja iglua«,
cehoslovackog autora Jana Kudlaceka. Slika prikazuje djecaka koji
gradi iglu i djevojoicu koja mu prilazi vukuoi svoje sanjke (si. 3c).

Analiza
Djecak predstavlja bolesnicina sina. On se obzidava snijegom
gradeci svoj iglu; djevojcica ostaje izvan njegova svijeta. Iglu sim-
bolizira njegov grob; »u hladan leci cu grob«, glase rijeci narodne
pjesme. Psihodinamski tumaceno sin/djecak ne prihvaca zelju maj-
ke/djevojcice da se vrati u zivot; da izade iz groba/iglua. Pacijentica
ostaje sama unatoc upucenim pozivima. U bolesnicinu dusevnom
aparatu djelatni su sljedeei mehanizmi obrane odnosno prorade zalo-

98
vanja: poricanje i ja-rascjep, a oni se jasno vide u tematici odbrane
cestitke. Kao izlaz, u fantazmu i realnosti, ostaje mogucnost da se
pacijentica pridruzi sinu, tj. da ude u iglu/grob; da izvrsi samo-
ubojstvo.

•
•
•
•

Slika 3d
 Novogodisnja cestitka (1986. god. sllka 3d) ponovno prikazuje snje-
zni prizor, kao i slika 3b. Sve 'je pod dubokim sriijegom; kao da citavo
selo/svijet spava dubokim snom poput Trnoruzice u njezinom zamku.
Ne vidi se ni znak nekog zivog objekta, ni animalnog, a kamoli Ijud-
skog. Kao jedina nada vide se osvijetljeni prozori, ali u citavu kon-
tekstu prikazanog prizora i stanja zalovanja pacijentice vise naliikuje
na grob s upaljenom vostanicom negoli nas asocira na radanje nece-
ga novog. Reakcija poricanja sinove smrti nije vise prisutna i boles-
nica se suocava s gubitkom kofi je neumoljiva oinjenica. Na trenutke
se i promatracu/terapeutu cini da za pacijenticu preostaje kao kona-
cno rjesenje ono koje je odabrao Gerald, lik iz romana D. H. Law-
rencea »Zaljubljene zene«. On odlazi na snijegom pokriveni propla-
nak i tu zaspi buduci da ne moze rijeciiti probleme s voljenim objektom.
Dvije cestitke koje je bolesnica u isto vrijeme poslala dvojici
zajednlckih poznanika, potvrduju pretpostavku da tematika odabranih
cestitki odrazava mehanizam njezine prorade zalovanja. Jedna od
cestitki ista je kao i sMka 3d, dok je druga vrlo nalik na nju i pred-
stavlja istu atmosferu.

Umjesto zakljucka
Razvoj zalovanja posebno se dobro moze vidjeti u prikazanu ma-
terijalu (cestitkama). Uocljivo je da, usprkos pozitivnim pokazatelji-
ma na pocetku lijecenja, pacijentica u daljnjem toku zalovanja svijet
zamijecuje kao bezivotan; pokriven snijegom kao simbolom hladnoce
i smrti. Nade za povratak izgubljenog objekta nema, a, uz to, nema
ni novog objekta na vid!iku.
Smiijem zakljuciti, po tko zna koji put, da »zalovianje duboko
zaokuplja covjeka li njegovu percepciju i okoline«. U prikazane paci-
jentice ova cinjenica zrcali se njezinom esteticizmu ill »osjetljivosti
na umjetnost i ljepotu«, kako je ta rijec definirana u Websterovu
rjecrtiku (1972).

100
 Lijecenje ozaloscenih

7.1. PSIHOANALITICKA PSIHOTERAPIJA 2ALOVANJA

Sad kad sam ziv moram da se za sve vezem,

i pauk sveze mrezu za zivu i mrtvu granu;
ne ucinim li — mrtav si necu oprostiti.
N. Petrak, 1980

U ovom poglavlju prikazuje se tok lijecenja sesnaest ozalosceaih

osoba.
Na pocetku svakoga prikaza dana je dijagnoza zaiovanja, a uzeo
sam tri mogucnosti:
1. reakcija zaiovanja (sifra prema ICD — 9, V/309.0),
2. patoloska reakcija zaiovanja (V/309.1), i
3. odsutno zalovanje (V/309.2).
Nakon dijagnoze slijedi izbor iz zbivanja u tijeku psihoterapije.
Glavno polje mojega promatranja bili su mehanizmi pounutre-
nja. Zato sam i u odabiru zbivanja u tijeku lijecenja svoju pozornost
usmjerio na prikaz onih sadrzaja koji oslikavaju nazocnost i djelat-
nost tih mehanizama.
Buduci da mehanizmi pounutrenja ne moraju biti najvazrfiji ili
prevladavajuci u proradi zaiovanja, pozornost sam morao usmjeriti
i na druge mehanizme.
Ti dusevni mehanizmi nisu samo dodatni nego njihova uloga
moze biti i najvaznija u proradi zaiovanja.
Mnoge mehanizme ili oblike prorade zaiovanja podJjelio sam na
ovaj nacin:

Tablica 3.
Mehanizmi prorade zaiovanja
Ulogu pounutrenja pri zalovanju mozemo promatrati podijeljenu
u tri skupine:
0. Prisutnost inkorporativnih fantazija
1. Prevlast introjekta

101
 1.a. Zao introjekt
1.b. Dobar introjekt
2. Poistovjecenje (identifikacija)
2.a. Poistovjecenje s tjelesnim simptomima
2.b. Poistovjecenje s osobinama licnosti izgubljena objekta
2.b.a. Pozitivna poistovjecenja
2.b.b. Negativna poistovjecenja
Prevladavajuca obrana pri zaiovanju, ako to nije neki od meha-
nizama pounutrenja:
3. Poricanje i ja-rascjep
3.a. Poricanje u masti
3.b. Poricanje u rijeci i djelu
4. Sputavanje ega
5. Odsutnost zalovanja
6. Eksternalizacija*
6.a. Projekcija
6.b. Projektivna identifikacija
6.c. Eksternalizacija u uzem smislu

* Napominjem da mehanizme eksternalizacije u vrijeme rada na di-

sertaciji nisam posebno proucavao tako da oni nisu obradeni u prikazu
lijecenja sesnaest bolesnika u zaiovanju.

Ocjena terapijskog ishoda

Terapijski je ishod ocjenjivan brojevima od jedan do tri. Svje-
stan sam da su ocjenjivanje i primijenjeni kriteriji uveliko subjektivni
i podlozni negativnoj kritici. No, na podrucju psihickoga jos ce mnogo
toga i dalje, ako ne i zauvijek, ostati »nedovoljno egzaktnim«.

Objasnjenje ocjena:
Ocjena 3. Zrelo i prilogodbeno prihvacanje objektnog gubitka u
realnosti i u fantaziji uz vrlo veliku vjerojatnost (ill se to vec ostva-
ruje) osjecajnih ulaganja u nove objekte.
Ocjena 2.
2.a. Prihvacanje objektnog gubitka u realnosti i u fan-
taziji uz primjenu mehanizama koji UMJERENO sputavaju u prilagodbi
i u stvaranju osjecajnih ulaganja u nove objekte.
2.b. Neprihvacanje gubitka u realnosti i u fantaziji uz
primjenu mehanizama koji IZRAZITO sputavaju u prilagodbi i stva-
ranju novih objektnih ulaganja.
Ocjena 1. Bez promjene u usporedbi sa stanjem pri dolasku na
lijecenje.
Ocjena 0. Pogorsanje u usporedbi sa stanjem pri dolasku na
lijecenje.

102
 U prikazu lijecenja spominjem i terapijski fokus. Za manje upu-
cene objasnit cu sto je to fokus.
U bolesnika u zalovanju lijecnik se, ne samo iz subjektivnih nego
i iz objektivnih razloga (bolesnik je u stanju krize!!!), ne moze uvijek
upustiti u analizu citava njegova zivota ill osobnosti.
I lijecnik i bolesnik moraju zajedno odabrati jedno podrucje,
fokus ili zariste, kojemu ce u tijeku lijecenja bit! posvecena posebna
pozornost (Malan, 1963).
Pri zalovanju fokus se sam od sebe namece, a i bolesnici ga
najcesce i spontano iznose. Fokus lijecenja jest odnos izmedu oza-
loscenog i pokojnika, naravno, dok je izgubljeni objekt bio ziv.
Iz ovoga ishodi da je najvazniji zadatak da psihoterapeut analizira
taj odnos, a rezultate analize nastoji iskoristiti da bi bolesniku po-
mogao da uspjesno proradi zalovanje.

PACIJENT A.
Dg.: Reakcija zalovanja
Pacijentica srednje zivotne dobi obraca mi se mjesec dana na-
kon smrti majke. Citav sat intervjua ispunila je spontanim izlaganjem
i iznijela sljedece:
Pomisljala je da ode psihijatru i prije gubitka majke, all je uvijek
imala nekog razloga da oclustane. Sada uvida da ovako vise ne moze
nastaviti. Prije mjesec dana umrla joj je majka za koju kaze da je
»upravljala njezinim zivotom«.
Kada je imala tri godine poginuo joj je otac, a majka je tada
imala dvadeset. Nastavila je zivjeti s majkom, koja se nije ponovno
udavala.
Opis majcina odnosa spram nje pun je negativnih obiljezja. Majka
joj je davala niz obaveza koje ostala djeca njezine dobi nisu imala.
Morala je sama ici na opcinu da ishodi socijalnu pomoc i djecji
dodatak. Kada bi se usprotivila, majka bi kazala: »Zato sam te i
rodila da se ja ne mucim. Ti si moje ruke.«
Majcin radni staz bio je kratak. Vrlo cesto sama je davala otkaze.
Dane je provodila kod kuce grijuci se pored peci. Izgovarala se da
ne moze naci posla. Majka je imala niz tjelesnih smetnji, all kada
bi se obratila lijecniku, nikada nije bilo utvrdeno da boluje od neke
bolesti. Koliko je njoj poznato, majka nije imala emocionalnih veza
s muskarcima.
Bolesnica je u skoli sjedila sama u klupi. Razlikovala se od
ostalih po ponasanju i odijevanju. Postizala je vrlo dobar uspjeh, a
majka bi cesto govorila: »Ucis za sebe, a ne za mene.« Majka je
na nju djelovala vrlo sugestibilno. Kada bi joj nesto kazala, kcerka
bi odmah odlazila to i uciniti. Kao primjer iznosi neke bezazlene
dogadaje sa skolskim drugaricama i drugovima koji je ne bi povrije-
dili. Shvatila bi ih kao povredu tek nakon majcina tumacenja. Iznoseci
te detalje, kazala je: »0na je mislila umjesto mene.«
Pokusala je studirati, ali je nakon prve godine odustala zbog
materijalne oskudice. Nakon toga zaposlila se na radnom mjestu na

103
 kojemu I sada radi. Udala se u 26-oj, a brak je bio bez djece i za-
vrsio se razvodom nakon pet godina. Premda je, ziveci u Zagrebu,
bila udaljena od majke morala ju je cesto posjecivati. Majka se
sluzila lukavstvima. Napisala bi pismo kako se lose osjeca, da je
sama i bolesna, all da je ona ne mora doci posjetiti. Bolesnica bi
nakon primitka pisma odlazila u posjet majci. Kada bi ustanovila da
majka uopce nije bolesna, bila bi razocarana i osjecala se preva-
renom. Majka je vrlo cesto dolazila i u Zagreb. Buduci da su, dok
je bila u braku, imali mali stan, netko je morao otici spavati kod
rodbine. Majka to nije htjela, pa bi suprug odlazio svojim roditeljima.
Premda se bunio, to nije imalo ucinka. Jednom je kazao: »lli ja ili
majka!« Bolesnica mu je odgovorila da on moze slobodno otici. Tada
nije bila svjesna sto uistinu radi, a sada to uocava u potpunosti i sebi
predbacuje. Bila je toliko »podlozna majci koja ju je unistila.«
Prije pet i pol godina u majke je dijagnosticiran i operiran zlo-
cudni tumor maternice. Majcine zalopojke postale su jos ucestalije.
Prisjeca se da je samo jednom stekla snage da se s majkom »otvo-
reno obracuna«. Imala je tada 35 godina i za vrijeme lijecenja u
toplicama upoznala se s jednim muskarcern s kojim je htjela u Za-
grebu, u svojem stanu, provesti nekoliko dana. Prisilila je majku da
za to vrijeme ode spavati kod susjede.
Majka je posljednja cetiri mjeseca zivota provela kod nje u
Zagrebu. Da bi njegovala majku, nije odlaziia na posao tako da su
sukobi na radnom mjestu postali jos naglaseniji.
Na kraju seanse fokus nije bio odreden. Spontano ga je odrza-
vala sama pacijentica. Irtace bi fokus bio: odnos izmedu nje i majke.
U drugoj seansi, kao da je u prvoj izrazila svu svoju agresivnost,
bila je nesto umjerenija prema majci, ali je uglavnom ponovila isti
sadrzaj.
Treca seansa
Agresivnost prema majci je prestala, a o njoj je pocela govoriti
vrlo njezno: »Sto ce jadna ... Napravila je sto je mogla . . . Nije
ona kriva.« Predbacivala je sebi za obracun s majkom u vrijeme
»kada je ionako s njom bio kraj.« Buduci da majka nije znala za
narav svoje bolesti, morala je prema njoj biti mnogo pazljivija.
Na cetvrtu seansu dolazi s bolima uzrokovanim reumatskom bo-
lescu. Rezignirano iznosi: »Mislila sam da cu kada umre majka biti
potpuno slobodna. Da cu se moce radovati i promijeniti nesto u vezi
sa sobom, ali ne mijenja se nista.«
Postavljam joj pitanje nisu li mozda i sadasnje reumatske boli
samo zapreka da bude sretna jer provedeni pregledi i pretrage ne
upucuju na pogorsanje. Bolesnica odgovara sa sustezanjem: »Mozda.«
Od mehanizama prorade reakcije zalovanja uocavali su se ovi:
Dominacija introjekta: u pocetku je to zao, a u tijeku lijecenja
poprima i neke odlike dobrog introjekta.
Pri kraju lijecenja bilo je prisutno i poistovjecenje s tjelesnim
simptomima izgubljenog objekta.
Pacijentica se, u svojem odrastanju, nije uspjela odvojiti od majke.
Zaostala je u jednom simbiotskom odnosu tako da u nje mozemo

104
 lijepo uociti simbiotsku neurozu (Pollock, 1964). Njezin odnos s maj-
kom nije bio oznacen identifikacijom s njome. Tu se zapravo radilo
o poslusnosti prema losem i prijetecem introjektu majke. Nakon maj-
cine smrti bolesnica usmjerava agresiju prema ovom zlom introjektu
(prva i druga seansa), ali se pojavom osjecanja krivnje majcin intro-
jekt sagledava u toplijim tonovima. Majcinom smrcu ispunila se nje-
zina zelja za oslobodenjem od nje. Slijedi osjecaj jedne vrste trijumfa
zbog toga dogadaja. Nakon toga zli introjekt pojacava svoje djelo-
vanje tako da preko nesto umjerenijih optuzbi njega samoga (tj. intro-
jekta) na kraju ishodi i kaznjavanje pacijentice (kcerke) tjelesnim
simptomima. Istina je da simptomi nisu nalik na majcine, ali se tu
nad-ja snalazi prema zakonu »mjesta najmanjeg otpora« (lokus mi-
noris rezistencije) pa se koristi reumatskim tegobama prisutnima
otprije.
Terapijski uspjeh: 2.a.

Sto je trebalo postici? Bolesnica bi se morala osloboditi majcina

introjekta, ali ne poistovjecenjem s njime, buduci da majka n-ije po-
zitivan model. Bilo bi potrebno da u tijeku lijecenja taj introjekt
eksternalizira te ugradi novi. To je cilj duze terapije, ali je i tako
velik da ga je s obzirom na bolesnicinu zivotnu dob teze i ostvar'rti.
No, uspjeh lijecenja moze se ocijeniti kao dobar jer se postiglo da
s introjektom zivi u relativnom miru; niti ga previse optuzuje i izba-
cuje iz sebe, a niti ga jednako tako previse idealizira i okrivljuje sebe.

PACIJENT B.
Dg.: Patoloska reakcija zalovanja
Tridesetogodisnji muskarac, neozenjen, zatrazio je savjet zbog
problema s majkom. Ona govori da ih progone i prisluskuju. Ja sa-
vjetujem da majku odvede do psihijatra. U tijeku razgovora pacijent
iznosi da je zbog smetnji u potenciji, koje su jos aktualne, lijecen
kod drugog psihoterapeuta.
Pacijent se ponovno javija nakon dva tjedna. Izjavljuje da je majka
umrla. Popila je sumpornu kiselinu.

Iz prve seanse
Pacijent iznosi dosta samooptuzujucih sadrzaja. On je u kucu
donio kiselinu jer mu je bila potrebna za ciscenje bojlera. Trebalo
je da je skloni na neko skrovito mjesto, kad je vec nije upotrijebio.
Sada uvida kako je majka bila osamljena, a njezine probleme ni on
ni otac nisu shvacali ozbiijno. Trebalo je da budu energicniji kada
sam ja kazao da majku odvede do psihijatra. Prevarilo ga je sto
se bila smirila.
I prije je ona pokusala samoubojstvo pustanjem plina. Otac i on
mislili su da je treba odvesti u bolnicu, ali to nisu ucinili, iako im
je njezino opravdanje u vezi s plinom bilo naivno.

105
 Na kraju seanse odreduje se fokus: analiza njegova odnosa pre-
ma majci.
Iz druge seanse
P. (pacijent): »Vrlo mi je tesko. Tek sada vidim koliko mi je zna-
cila. Kao da sam zelio da je nema kada sam ovako postupio . . . Ona
me je cesto ljutila zbog svojih kritika sto nemam djevojku. Sada je
razumijem... Ja i otac svoje smo probleme donosil'i kuci, a ona
nikome nije imala dati svoje ... Ja sam oca vise branio kada bi doslo
do nekih razmirica u kuci. Bolovao je od tlaka i srca. Odlazio je i
psihijatru ... Sad vidim da je i ona morala otici ... Ne znam jesam li
vam to kazao, ali se ona nakon pokusaja samoubojstva plinom poku-
sala objesiti. Ni to nam nije htjela priznati ... A i mi kao da nismo
to ozbiljno shvatili ... Ne znam jesam li svojim postupcima kriv za
njezino samoubojstvo?«
T.(terapeut): »Ja mislim da niste, ali se vi tako osjecate.«
P.: »Da, tako je ... Ali ni sam ne znam sto da mislim o svemu
ovome ... Tesko se tu snaci i kazati sto sve covjek osjeca ... Tesko
mi je i mislim da sam ja kriv.«

Iz trece seanse
Izrazito je psihomotorno usporen. Djeluje zabrinuto.
P.: »Ja sam kriv za njezinu s m r t . . . Teta mi je pokazala papiric
na kojem pise: 'Oni su dosii, a on je rekao da ce izbiti revolucija.'«
T.: »Taj 'on' to ste vi?«
P.: »Da to sam ja. Dan prije sam se napio i ni sam ne znam
kako sam tako nesto mogao kazati ... Ali ja se zapravo i ne sjecam
da sam tako nesto kazao.«
T.: »Zbog osjecaja krivnje vama se i cini da ste tako nesto
kazali.«
P.: »Mozda je to tako kako vi kazete. Ja bih, kada bi kazala da
nas netko progoni, uvijek odgovorio da govori gluposti. Razuvjeravao
bih je, pa i ja se cudim da sam tako nesto rekao ... Mozda sam se
i naljutio
' pa kazao — da, doci ce.«
Iz cetvrte seanse
Osjeca se lose. Zapocinje samooptuzivanjem i svojom krivnjom.
U tijeku seanse vise puta spominje kako su on i otac krivi. Ja za-
mjecujem terapijski pomak koji se sastoji u dijeljenju krivice za
majcinu sudbinu s ocem. Istina je da je prije govorio da su on i otac
neozbiljno shvacali njezino stanje, ali tek u ovoj seansi, kada govori
o krivnji, manje je onoga »ja sam kriv, a sve vise »mi smo krivi«.
Optuzuje ga i otac koji kaze: »Ne bi do toga doslo da nisi tako
sapet.«
»To on misli zato sto ostavljam kljuceve na razlicitim mjestima
pa ih cesto izgubim ... Prije bi me majka branila ... Sada sam sam.«
Prica o nekoj djevojci koja mu je o majcinoj smrti kazala: »Pa
nije to strasno ...« »Lako je njoj tako govoriti kada se to nije dogodilo
njezinoj majci.«

106
 T.: »Meni njezino glediste djeluje kao jedno od mogucih kada
se dogodi nesto takvo kao vama sada. Bilo bi dobro da ovaj dogadaj
i ovo stajaliste te djevojke pokusamo razraditi i uvidjeti u cemu se
ono moze opravdati.«
P.: »Mozda ste u pravu, all meni je tesko sad tako razmisljati
o tome.«

Iz pete seanse
P.: »Da nema oca, ja bih se ubio. Nemam za sto zivjeti ... Vi
ste kazali da je moja majka izvrsila samoubojstvo zbog dusevne bo-
lesti.«
T.: »Vi kao da sumnjate da je moja tvrdnja tocna.«
P.: »Pa mislim da pomalo sumnjam.«
T.: »Kao da mi zelite poruciti da se i vi kao dusevno zdrav zelite
ubiti pa zasto bi onda vasa majka morala biti bolesna ako je tako
nesto ucinila. Nju su kao i vas, prema vasem misljenju, natjerale
neke vanjske okolnosti.«
P.: »Pa to bi bilo nerazumijevanje oca i rnene kao sto me sada
nitko, osim donekle vi, ne razumije . . . Eto i otac me optuzuje.«
T.: »Ja dozivljavam da vas vas osjecaj krivnje tjera da ne mo-
zete vidjeti da je majka bila dusevno bolesna ... Krivim se moze
osjecati samo onaj covjek koji na2ao ucini nekome tko je bio zdrav ...
Bolesnom covjeku, kao sto je bila vasa majka, najcesce, i uz najbolju
volju, ne mozemo pomoci.«
U ovoj seansi kaze: »Zasto sam majku katkad mrzio. Istina je
da je ona mene gnjavila . .. Znala je cesto biti nametljiva i svadljiva.
Mnogo mi je toga zabranjivala tako da sam se u dosta stvari razli-
kovao od svojih vrsnjaka . . . Ako bih i nasao neku djevojku nijedna
joj nije bila dobra. U jedne nije biio dobro ovo, a u druge nesto
drugo ...«
T.: »Po svemu sudeci vasa je majka bila teska osoba . . . Svaki
bi se covjek, osjecajuci se sputan, bunio na takvo stanje stvari
pomalo ljutio na osobu koja ga sputava . . . Pa i pojava mrznje mene
ne zacuduje.«
P.: »Pa znam da je to mozda podsvjesno.«
Ja u ovoj seansi pratim bolesnikovo obilnije i slobodnije verbali-
ziranje agresije. Za sada je prihvaca rijecima »pa znam da je to
mozda podsvjesno«.
Iz seste seanse
Niz pitanja o tome zasto je ona to ucinila bolesnik stalno sebi
postavlja. »Pa nismo joj nista napravili.«
T.: »Pa u osoba koje boluju od dusevne bolesti koju je imala
vasa majka i ne mora se nesto uciniti pa da ona izvrsi samouboj-
stvo."
Snovi: »Majku sanja cesto . . . Odveo ju je lijecniku . . . Svi zajed-
no razgovaraju.«

Iz sedme seanse
P.: »Mozda ja i nisam k r i v . . . Osjecam se sam ... Da nisam
kukavica, ubio bih se ...«

107
 T.: »Kada covjek vasih godina nema majku, ima i nekih sloboda
koje drugi ljudi nemaju. To vise sto ste mi prije kazali da vas je maj-
ka sputavala u izboru djevojaka.«
P.: »To je mozda i tako, ali ja to ne mogu tako osjecati.«
T.: »Ne mozete, ili ne smijete? Meni se cini ovo drugo, jer bi se
tada osjecali jos vise krivim.«
P.: »Pa najlakse mi je da o tome ne mislim ... Evo odmah me
glava zaboli od toga ...«
Iz devete seanse
»Nije da ja majku volim . . . Nedostaje mi sto mi treba. Moram
glacati, prati . . . Kako cu ja zavoljeti nekog drugog, ako nisam bio
u stanju voljeti majku . . . Sada mi je u stanu situacija manje nape-
ta . . . Ona me je znala vrlo iznervirati . . . Otac i ja smo manje cisti,
ali je mirnije ... [Povisi ton <\ obrati se terapeutu. »Pa ona nije imala
razloga da to ucini?«
Osjecajuci da me u torn trenutku bolesnik prijenosno dozivljava
kao majku, i da je ovo pitanje zapravo upuceno njoj, kazem: »l ja
mislim kao i vi, a to ste vec culi i ranije, da nije imala razloga da
se ubije.«
Iz desete seanse
I dalje ne vidi izlaz. Ja mu uzvracam kako mi se 6irri da je nje-
govo stanje vise u tome da on ne smije imati izlaza nego sto ga
nema.
P.: »Zar je posteno da netko mora umrijeti da bi drugi bio
sretan?!«
T.: »Pa to vise ovisi o onima koji su umrli nego o onima koji
su 'in nadzivjeli."
P.: »Pa, kada malo razmislim i meni se cini tako . . . Da je majka
bila manje nametljiva, da me nije gnjavila, vjerojatno bih je sada
vise oplakivao . . . Ovako sam nekako vise kriv nego tuzan, premda
ima i toga.«
Iz jedanaeste seanse
Javlja se nakon sto je dozivio prometnu nezgodu.
P.: »Ja vam dosadujem . . . Najprije sam dosao po savjet...
Onda zbog ubojstva . . . Ma, sto govorim! Samoubojstva majke, a sada
zbog ove nezgode.«
Buduci da ne zelim pojacavati pacijentovu krivnju, ponasam se
kao da ovu omasku nisam niti zamijetio.

Iz dvanaeste seanse
Pojavljuje se nakon sto je popio veliku kolicinu alkohola, do stup-
nja smrtnosne intoksikacije. Kao zivotno ugrozen, bio je primljen na
bolnicko lijecenje.
Prica o tome kako se sve ovo zbilo. Bio je u jednom drustvu koje
je pilo, a kasnije je nastavio piti kod kuce sam. Osim toga, uzeo je
i tablete za smirenje. Zelio je da ga vise nema i da prestanu muke

108
sto ih je osjecao. Mozda je trebalo da odabere neki »muskiji« nacin
da se dokrajci buduci da se sada osjecam dijelom i postidenim zbog
svega ovoga.
Meni bolesnik djeluje mirnije. O majci govori kao o dusevnom
bolesniku, all s manje samooptuzivanja.
Bilo je ocito da je ovaj suicid, odnosno pokusaj, bio visestruko
uzrokovan: a) znacio je usmjeravanje agresije, na nesvjesnom planu,
prema majcinom introjektu, b) kaznjavanje sebe zbog zelja da majke
nema (»Zar je posteno da netko mora umrijeti da bi drugl bio sre-
tan?«, iz desete seanse!) i c) pokusaj sjedinjavanja s introjektom i
naknadnog postizanja onoga sto nije mogao za zivota (»Kako cu ja
zavoljeti nekog drugog, ako nisam bio LI stanju voljeti majku.«, iz
devete seanse!). Prema mojemu misljenju, bila je najzastupljenija prva
sastavnica ovog pokusaja samoubojstva. Ja sam se odlucio da ne
ulazim u analizu odrednica pokusaja samoubojstva uvidajuci, odnosno
pretpostavljajuci, da ce daljnji tok lijecenja krenuti prema pomaku.
Iz trinaeste seanse
Samooptuzivanja je na ovoj seansi vrlo malo. Prihvaca kao isti-
nitu moju tvrdnju da je samoubojstvo majke plod njerine dusevne
bolesti.
Iz cetrnaeste seanse
U kuci preuzima neke uloge majke. Sprema i cisti te kupuje na-
mirnice. Premda je to uvjetovano stvarnom situacijom (on <i otac zive
sada sami!) ja u tome vidim i znakove pozitivne identifikacije s oso-
binama licnosti izgubljenog objekta. Ovo su pozitivna poistovjecenja
i za njega kao muskarca uzme li se u obzir situacija u kojoj se nalazi.
Nakon sesnaeste seanse javlja se pismom: osjeca se dobro. S
gubitkom majke se primirio. Nasao je djevojku. Smetnji potencije
nema vise.
Prevladavajuci mehanizmi razrjesavanja zalovanja:
Zao introjekt.
Pozitivno poistovjecenje s osobinama licnosti izgubljenog objekta.
U pocetku je u ovoga bolesnika prevladavajuci mehanizam raz-
rjesavanja zalovanja bio pojacano djelovanje introjekta. Oznacen je
kao zao introjekt. Bolesnik taj introjekt i optuzuje, ali su ipak djelat-
nije optuzbe od introjekta. Odatle i osjecaj krivnje. Pokusaj samouboj-
stva u prvome je redu pokusaj da se taj introjekt unisti. To se pod
maskom samoubojstva moze slobodno uciniti buduci da se manifest-
no ubija sam, a ne majka. Simbolickim unistenjem toga introjekta bo-
lesnik postaje mirniji i prihvaca moje stajaliste da je njegova majka
bila dusevni bolesnik. Kasnije se pojavljuju i pozitivna poistovjecenja
s majoiram osobinama.
Ocjena ishoda lijecenja: 3.
Bolesnik je uspjesno svladao traumu gubitka majke. Uspostavio
je novi objektni odnos (djevojka). Kao terapijski neuspjeh navodim
da je trebalo sprijeciti pokusaj samoubojstva jer je mogao zavrsiti
fatalno.

109
 PACIJENT C.

Dg.: Patoloska reakcija zalovanja.

Pacijentica pedesetih godina, razvedena, ima odrasla sina. Dolazi

mi iiz udaljenog grada da joj pomognem nakon gubitka dviju dragih
osoba. Sestricne, desetljece mlade od nje, te majke. Sestricna je
poginula u prometnoj iesreci, a majka je umrla sutradan. Potrebno
je kazati da je majka duze vrijeme bila slabog zdravlja i poremecena
ponasanja, tako da se njezina smrt mogla ocekivati, ali je bolesnicu
ipak tesko pogodila.

Iz druge seanse
»Nisam znala da toliko ovisim o tim osobama. Da mi toliko
znace i da cu se ovako osjecati nakon njihove smrti«, kaze pacijen-
tica. Od majke se htjela i ranije odvojiti, a zivi s njom vec niz go-
dina, tocnije od razvoda. Bila je svjesna da je zivot s majkom spu-
tava, ali je uvidjela da se ne moze preseliti i zivjeti samostalno. Sa
sestricnom, koja je poginula, bila je vrlo bliska. Sve su povjeravale
jedna drugoj. Sestricna je imala sreden brak s petero djece.
Fokus je odreden u ovoj seansi.

Iz trece seanse
S majkom stalno razgovara. Trazi od nje savjet i podrsku. Moli
je za oprost ako joj je ucinila nesto nazao. I sama se cudi takvim
razgovorima i dozivljajima »kao da se majka nalazi negdje u njoj
samoj«. Sve majcine stvari cuva, a kao primjer navodi: »jos ni jedan
papiric koji je njoj pripadao nisam bacila«. Ne osjeca se dovoljno
snaznom da ode srediti dokumente u vezi s majkom, a ja je suocavam
s tim kako je to jedan oblik poricanja njezine smrti.
P.: »Pa ja sam i prije bila sklona odbiti od sebe sve sto je neu-
godno ... Znam da se ni sada necu mnogo izmijeniti.«

Iz seste seanse
Prica o tome kako je majka imala kutijicu u kojoj je cuvala svoje
uspomene. Zatvarala ju je kljucem koji je skrivala, ali su ona i njezin
sin znali gdje ga baka sprema. Sada, kada gleda te majcine uspomene,
ponovno stavlja kljuc na mjesto na koje bi ga majka stavljala, prem-
da danas nema od koga skrivati taj kljuc. Ja takvo ponasanje tuma-
cim kao njezin pokusaj da ozivi majku i da porekne njezinu smrt, a
pacijentica to tumacenje prihvaca.

Iz sedme seanse
Sukobila se sa sinom koji je htio ici na jednu bezazlenu zabavu.
Zamjerila mu je da to ne prilici jer su oni dvoje u zalovanju. Sin je
na to kazao: »Pa ja tebe ne prepoznajem. Nikada nisi bila takav
formalist." Na pitanje na koga je podsjeca to ponasanje kaze da su
ona i njezine dvije sestre cesto svoju majku opisivale i dozivljavale
kao osobu punu formalizma.

110
 Iz osamnaeste seanse:
Vratila se na posao, ali i dalje voli biti u svojemu svijetu.
T.: »Mislite s majkom.«
P.: »Kako vi pogadate ... Da tako. Znate sto, doktore? Ja sam u
zivotu imala malo veza, ali su bile duboke. Tako ce, sigurno, trebati
vremena da se kod mene nesto promijeni, ako vec i za to nije kas-
no . . . Glavno je da mogu raditi.«

Iz devetnaeste seanse
Bila je na rodendanu sestricnina djeteta. Tamo je htjela da sve
bude onako kako bi to vjerojatno htjela i sestricna. S tim je bila
pomalo dosadna i nametljiva ostalima. Nije im kazala zbog cega inzi-
stira na nekim stvarima.
Ja joj pokazujem kako je to njezino ponasanje pokusaj da sim-
bolicki ozivi sestricnu i da porekne njezinu smrt. Bolesnica uzvrati
sa smijeskom: »Tesko se ja mogu promijeniti. Glavno je da radim.
Tome sam se i prije najvise veselila.«
Prevladavajuci mehanizam razrjesavanja reakcije zalovanja:
Dobar introjekt (majke i sestricne).
Negativno poistovjecenje s osobinama licnosti izgubljena objekta
(s majkom).
Dugo su bili prisutni poricanje i ja-rascjep.
Pacijentica je imala dva objektna gubitka. Majku, s kojom je
bila u vezi i koja je za pacijenticu imala oznake simbiotske neuroze,
nakon gubitka zadrzava kao dobar introjekt. Susrecemo i negativna
poistovjecenja s osobinama licnosti izgubljenog objekta. To je po-
primanje nekih osobina majke koje je sin zamijetio rijecima »nisam
znao da si takav formalist". Veza sa sestricnom bila je po narcistickom
tipu. Tu se mogao uociti onaj vid narcistickog izbora objekta pri ko-
jemu subjekt bira onakav objekt kakav bi on zapravo htio biti. Se-
stricna, za razliku od bolesnice, ima srecJen brak, te brojno potomstvo
(petero djece). Zbog dobne razlike nalazimo i elemente onoga sto je
subjekt bio (Freud, 1914).
U odnosima sa svojim sinom, u kojima bolesnica prepoznaje da
se ponasa kao pokojna majka, nalazimo dva elementa. U jednome
ona u poistovjecenju s majkom ozivljava situaciju iz svojega djetinj-
stva, ali i samu majku. Zamjenski se identificirajuci sa sinom, zeli
da i u njega stvori jedan oslanjajuci odnos. To se najbolje uocilo na
opisanom primjeru u kojemu sinu zabranjuje da ide na zabavu.

Ocjena terapijskog ishoda: 2.a.

Pri procjeni ishoda uzeto je u obzir da je pacijentica gotovo isto-

dobno dozivjela dva objektna gubitka tako da se ja nasao u teskoj
situaciji koju je morao nadvladati.

111
 PACIJENT D.
Dg.: Patoloska reakcija zalovanja.

Dva mjeseca prije nego sto se javila lijecniku pacijentici je po-

ginuo brat. Sedamnaest dana nakon toga umrla joj je majka od srca-
nog udara. Godinu i pol prije majcine smrti umro joj je otac, za
vrijeme spavanja, takoder od srcanog udara. Ujutro su ga nasli »vec
hladnog«.
Iz prve seanse
Osjeca tjelesne tegobe: opterecenje srca. Oduzima joj se lijeva
strana tijela. Strahuje da bi se i njoj moglo dogoditi kao majci »jer
je i ona imala ovakve slabosti«.
Sestra i braca pomirili su se s ovim dogadajima, a ona jos ima
tegoba.
Fokus se ne odreduje, tj. njezin odnos spram izgubljenih objekata,
a bolesnica ga spontano odrzava u toku lijecenja.
K lijecniku je isla tek nakon majcine smrti jer »pocela sam osje-
cati sve kao majka, ali nisam cekala da padnem u nesvijest«.
T.: »Kao tko?«<
P.: »Kao majka.«
Izbjegava razgovor o tim dogadajima. To je vrlo potrese. Ovo je
primjer izbjegavanja vanjske neugodnosti poricanjem u rijeci, prema
A. Freudu (1936).
Iz trece seanse
Prica o tome kako majku, nakon bratove pogibije, nije mogla os-
taviti samu. Pozvala ju je k sebi. Majci je u gradskoj sredini bilo
dosadno. Govorila je da bi najbolje bilo da je nema. Nakon majcine
smrti znala bi pomisNti: »Boze, hvala sto si je primio ... Gledala bih
je uvijek kako pati . . . Kao da sam sretna sto se smirila.«
Terapeut ne intervenira, premda je ocita ambivalencija prema
majci. »Gledala bih je kako pati«, racionalizacija je zelje da majke
nema. Svoj superego umiruje izjavom »smirila se«.
Iz cetvrte seanse
San: Majka kaze da se ne smije dirati grob dok ne prode godina
dana.
Bolesnica je cesto sanjala snove koje je tumacila na popularan
nacin. Govorila je da zbog straha »od losih snova« ima i nesanice.
Boji se zaspati.
0 dvojbi da li da ode u rodni kraj gdje su pokopani roditelji i
brat kaze:
••Tesko mi je otici onamo pa da vidim da majke i brata nema.
Jos u fantaziji kao da su zivi. Oni su na selu, a ja sam ovdje. Ako
odem onamo, vidjet cu da ih nema. Mislim da to ne bih mogla iz-
drzati.«
Zbog jednostavnije strukture pacijentice, ne dajem neku sloze-
niju interpretaciju, nego samo kazem kako se nadam da ce otici kada
prikupi snage i da vjerujem »da ce to biti uskoro«.

112
 Iz jedanaeste seanse
San: »Nalazim se u rodnome kraju. Neka mi zena kaze da mi
je brat poginuo. Ja to poricem. Govori mi da doflem vidjeti i vodi me
do mjesta gdje on lezi mrtav... I onda ga vidim onako kako je zaista
lezao na cesti kada je poginuo.«
T.: »Kako Vi dozivljavate i tumacite san?«
P.: »Pa majka je za mene jos uvijek ziva. Ja ne vjerujem u nje-
zinu smrt. Ona zivi u rodnome mjestu. Ako odem onamo, suocit
cu se s cinjenicom da je nema. A i svi ljudi koji me tamo poznaju
obracat ce mi se sa sazaljenjem i podsjecat ce me na to da ih nema.«
T.: »A tko Vas jos podsjeca na to?«
P.: »Pa pa. vi, ali . . . u snu je to zena.«
Ovdje je postojala mogucnost i slozenije intervencije, ali sam
od toga odustao. Bolesnica bi odlaskom u rodno mjesto i suocenjem
s cinjenicom da nema majke i brata pocinila njihovo ubojstvo za onaj
dio svojega ja koji vjeruje da su oni jos zivi. Da se to ne dogodi,
ostaje u Zagrebu i tako omogucuje da se fantazije onoga dijela ja
koji ne prihvaca njihovu smrt i dalje odvijaju.
Iz devetnaeste seanse
San: Razgovara s majkom o bakinoj smrti. Sjeti se odjedanput
da je \i majka mrtva. Osjeti gusenje. Probudi se. Gusilo ju je i u
tijeku dana.
Ja se koristim ovom situacijom te je suceljavam s time da nju
gusi i preko dana kada pomisli na svoje pokojnike. Cilj mi je bio da
upozorim na psihogenu pozadinu njezinih tegoba. Pri kraju seanse:
»lpak se osjecam boije. Ranije, kada sam sanjala pokojnike, onda sam
citav dan bila lose, a sada je to krace.«
Iz dvadesetdruge seanse
Citav sat govorila je o simptomima za koje ona i ja znamo da su
isti kao i majciini.
U zelji da je upozorim na funkciju simptoma (nosenje i cuvanje
majke kao zive) kazem: »Pa Vi meni pricate kao da ste doveli majku
lijecniku pa umjesto nje iznosite njezine tegobe.«
Pacijentica verbalno ne reagira na ovu interpretaciju, malo za-
stane, pa nastavi: »Mene je vrlo pogodilo s'to mi je stariji brat bo-
lestan. I on ima neke dusevne tegobe pa je sada u bolnici . . . Vrlo
sam zabrinuta sto ce biti s njim.«
Iz dvadesetpete seanse
Poricanje gubi na vaznosti. Pojavljuje se spoznaja pravog stanja
stvari.
»Sada sam tek shvatila da njih nema. Sada uocavam da, kada
mi je lose, osjecam sve kao moja majka.«
Iz dvadeset devete seanse
Ponavlja kako je tek sada shvatila da njih uistinu vise nema.
Inace se ovaj mjesec osjeca tesko jer ce uskoro biti godina dana od
bratove smrti.

113
 Iz tridesetdruge seanse
Seansa se, prema bolesnicinoj zelji, odrzava na dan kada je
umrla majka. Bojala se da ce joj biti vrlo lose i zato je zeljela doci
k meni.
Iz tridesetpete seanse
Bolesnica se, kao nesto jednostavnije strukturirana licnost, ne-
precizno izrazavala, all uza sav oprez morale su se uzeti sasvim
ozbiljno neke njezine izjave koje kao da su doslovno upucivale na
zbivanja nesvjesnih procesa. Kada bih pokusao razraditi te izjave,
ne bih postigao pacijenticino razumijevanje. Njezino nesvjesno kudi-
kamo je i tocnije odavalo temeljne process i potvrdivalo poznatu ci-
njenicu da smo u nesvjesnome svi isti; nema razlike u edukaciji.
Primjer jedne takve izjave: »Ja sam simptome majke upila u sebe.«
Ovo je sazet iskaz pounutrenja!!!
Hi: »Ja ne znam ni sama kada ce ovaj mamin strah izaci iz mene.«
Iz tridesetsedme seanse
Na Dan mrtvih bila je u rodnome kraju: »Tek sam sada odlaskom
kuci shvatila sto se uistinu dogodilo.«
Ponovno se osjeca lose: »Vratilo se sve sto je u meni bilo.
Razlog je samo u tome sto sam sada spoznala pravu istinu.«
Iz cetrdesetosme seanse
»Sada sam sasvim shvatila da su moje tegobe nastale zbog smrti
roditelja ... Ja nisam tjelesni bolesnik ... Tek sada mogu razumjeti
ono sto ste mi prije kazivali.«
Prevladavajuci mehanizmi razrjesavanja zalovanja:
Poistovjecenje s tjelesnim simptomima
Poricanje i ja-rascjep
Ova pacijentica u kratkom je vremenskom razmaku izgubila dvije
bliske osobe: brata i majku. Godinu i pol prije toga umro joj je i
otac. Lijecnicku pomoc, potrazila je tek nakon majcine smrti. Ovo nam
pokazuje kako i ja, koje ne pokazuje sklonost da reagira patoloskim
zalovanjem na gubitak, dolazi u takvo stanje ako je trauma izrazito
jaka. Ovdje su to dva gubitka u kratkom razdoblju.
Ocjena ishoda lijecenja: 3.
Pacijentica je dozivjela dva gubitka i moramo je shvatiti kao
tezi slucaj. Moguc prigovor terapijskom pristupu moze se potraziti u
cinjenici sto terapeut nije upozoravao pacijenticu na to da uz libidni
postoji i kaznjavajuci aspekt poistovjecenja s majcinim simptomima.

PACIJENT E.
Dg.: Patoloska reakcija zalovanja.
Tridesetogodisnja pacijentica javlja mi se na preporuku svoje
lijecnice. Prije sesnaest mjeseci umro joj je otac od mozdane kapi,

114
 a prije mjesec dana majka od srcanog infarkta. Zaokupljena je misli-
ma o smrti i umiranju. Ima i tjelesnih tegoba: brzo se umara, osjeca
opcu slabost i mrsavi.
U braku je bila oko deset godina. Suprug je bio sadist, a s time
sam se i ja slozio slusajuci opise njegova ponasanja. Ima dijete koje
polazi osnovnu skolu. Vec nekoliko godina zivi u izvanbracnoj vezi.
Boji se sklopiti brak jer je njezin suprug do vjencanja bio izuzetno
dobar, a nakon toga pokazao je »pravo lice«.
Iz prve seanse
Kada joj je umro otac za nju je to bio velik udarac. U njemu
je vidjela veliku sigurnost. Kada su joj priopcili tu vijest, naglo je
dobila menstruacijsko krvarenje. (»Kao da je iz loncica teklo.«) Su-
tradan nakon tatina ukopa »dobila sam sijede vlasi«. Shvatila je da
je »time izgubila svijet. Za mene svijet nije vise znacio nista.«
Kada je saznala da je majcino stanje pogorsano, da ne kontrolira
stolicu i mokrenje, osjecala je nesto »kao trudove«. I danas to osjeca
kad god misli na majku.
Prije je znala »iz cista mira« izgubiti glas (postati afonicna).
Kad je tata umro i kada mu se priblizavao imendan, tako je pozeljela
popricati s njime. Navecer je zaspala, a ujutro nije mogla govoriti.
To se dogodilo i u tijeku lijecenja. Kao da je postajala nijema kao
mrtvac (poistovjecivanje), ali na taj je nacin i komunicirala s pokoj-
nicima, nekim drugim, nama nepoznatim jezikom.
Iz druge seanse
Svjesna je da su je roditelji snazno vezali uz sebe. Mozda je
zato i tako nesamostalna. Otkako njih vise nema, »osjecam da sam
izgubila uporiste zivota«.
O vezanosti i uzajamnom povjerenju nje i roditelja kaze: »A
meni su moji roditelji sve pricali. Mozda je to bilo i pogresno. Kada
me je majka radala ... Najprije se rodila sestra... Bile smo blizan-
kinje, ali dvojajcane ... Kada sam se ja rodila, tada mi baka po ocu
nije htjela da mi se podveze pupkovina. Smatrala je da smo siro-
masi i da tko ce hraniti toliku djecu. Moja majka ipak je podvezala
pupkovinu <i tako sam se spasila ... Kada je baka umrla, meni je
bilo krivo i smatrala sam nelogicnim da moj tata place za njom bez
obzira na ono §to je baka htjela uraditi sa mnom.«
Iz trece seanse
Govori o strahu da joj moze zakazati srce, da ce je »slagirati«.
Kazem da se ona boji da ce umrijeti od istih bolesti kao i njez'ini ro-
ditel}i. No to ne dopire do nje.
Iz cetvrte seanse
Seansa se odrzava uoci Dana zena. Prica kako s nelagodom
ocekuje taj dan. Tada bi majci nesto poklanjala, a sada nema kome.
T.: »Pa i Vi ste majka. Sigurno ce Vam sin donijeti neki dar.«
P.: »Hoce, ali ja se, doktore, tome uopce ne veselim ...« Stalno
cuje glasove roditelja kako je zovu.

115
 Iz pete seanse
P.: »Kada udem u tramvaj, kao da udem u grobnicu. Tramvaj je
bas tako graden kao lijes... kao grob ... Gdje ima mnogo ljudi,
podsjeca me na mimohod, na pogreb, da ljudi odlaze ... Ja sam Tita
voljela. Mislila sam da je u njegovim rukama sudbina svijeta. Kad je
umro, ni na posao nisam isla zbog straha. Mislila sam da ce se ljudi
medusobno potuci. Nakon toga umrli su mi jos otac i majka ... Tako
sam izgubila tri vazne osobe koje su mi davale sigurnost.«
Iz seste seanse
San: Porusena im je obiteljska kuca. Sve je tamno. Otac pruza
ruku prema sestri i zove je da ide zivjeti s njima. Ona se zapita
kako je to moguce. Otac je mrtav! Zasto on zove sestru? Asocijacija
na san nema. Iz objelodanjena sadrzaja sna ocito je natjecanje sa
sestrom. Tata zove sestru, a ne nju. No, s druge strane san i ispu-
njava zelju. Tata zove sestru na drugi svijet, u smrt. Bolesnica je
opisala niz nepravdi sto ih je dozivjela od sestre.
Iz sedme seanse
San iz prethodne noci: Majka se nalazi u bolnici, u sobi u kojoj
je lezala. Lijecnici je sijeku. Borila se protiv njih. Zbog cega to
rade? Kada se probudiia, osjecala se kao sasjecena. Kao da joj je
glava prazna. Ima samo jednu asocijaciju: majku nije vidjela nakon
smrti. Uistinu je mislila da je sasjecena, secirana.
P.: »Neke patnje, za koje sam mislila da ih roditelji imaju, sada
osjecam.«
T.: »Kako to objasnjavate?«
P.: »Pa tesko mi je sto ih nema tu.«
T.: »Kao da bi patnje bile neki znak da ipak nisu sasvim ne-
stali?«
P.: »Pa, ne znam ... Ne razumijem Vas.«
Iz devete seanse
1 dalje kao da cuje glasove roditelja. Ona je, dok su bill zivi,
znala razHkovati kada je zovu ako je nesto trebaju, a kada ako joj
nesto zele dati. Sada misli da je zovu takvim tonom kao da im je
ona potrebna.
Katkad bolesnica svijet dozivljava gotovo na animistickom stup-
nju: cuje glasove roditelja iz polica, ormara, kreveta, dok voda tece itd.
Ovo su zapravo glasovi koji pripadaju introjektima!
San: Mama mora mirno stajati po naredenju milicije. Majka je
zove, ali joj ona zbog milicije ne smije prici.
Asocijacija: »Da sam joj pomogla, majka ne bi umrlaU U na-
mjeri da je suocim s njezinom svemoci, a vjerojatno i, promatrajuci
protuprijenosno, pogoden kao lijecnik, kazem: »Pa Vi kao da biste
bili jaci od lijekova i lijecnika.«
Iz dvanaeste seanse
»Ja osjecam da sam se poistovjetila s majkom. Stoga osjecam
sve boli kao i ona . . . Znam da nisam 'slagirana'... Hvatam se za ru-
ke, tijelo ... Provjeravam je li sve pokretno.

116
 Iz cetrnaeste seanse
Dolazi afonicna nakon onakvog sna: Majka sva u komadima. Re-
zu je. Lijecnici su oko nje. Zove: »lvane, lvane!« Probudila se i nije
mogla govoriti.

Iz sedamnaeste seanse
P.: »Prije dva dana saznala sam da se zdravstveno stanje mojeg
brata pogorsalo. Nakon toga brat je morao hitno u bolnicu. Toga dana
bila sam u velikom strahu sto ce se dogoditi. Kada sam doznala da je
brat zadrzan u bolnici i da ce prenociti u prijemnoj sobi u kojoj je
bila i majka, obuzele su me strasne slutnje koje su me progranjale.
U 22,30 sati popila sam lijekove ... ali vise nego ih obicno pijem.
2eljela sam da vise ne znam sto se dogada. Zaspala sam cvrsto,
a onda su pocele muke. Najprije sam se nasla u velikoj bolnickoj
sobi u kojoj je bilo mnogo nepoznatih lijecnika. Borila sam se s njima.
Htjela sam pobjeci, ali su vrata bila zakljucana. Gusila sam se jer
nije bilo zraka, a, kao drugo,... morala sam ... I meni je to cudno ...
Morala sam roditi majku. Tijelo mi se raspadalo. Osjecala sam stras-
ne boli, a mucila me neka spoznaja da je majka vec mrtva. A bila
je tako velika da sam umirala od straha jer necu moci prezivjeti po-
rodaj. Daleko po strani vidjela sam vas, doktore ... Bili ste u civilu.
Padajuci od iznemoglosti, zvala sam vas punim glasom. Od toga
sam se jakog vikanja probudila. Bilo je pet sail ujutro ... Kada sam
vidjela da sam prokrvarila, a nije bilo vrijeme za menstruaciju, 'ne-
svijestilo mi se'... Islo mi je na povracanje. Osjecala sam da gubim
tlo pod nogama. U donjem dijelu trbuha osjecala sam jake boli. U
glavi tezinu, a misli su mi bile ocajne ... lako je to bio san, osje-
cala sam kao da sam stvarno rodila . . . Samo mnogo teze nego je to
prirodni porodaj.-
O snovima u kojima sanja terapeuta: »Ali molim vas. Nemojte
misliti da sam se zaljubila u vas. Nemojte me pogresno shvatiti.«

Iz osamnaeste seanse
P.: »Ne idem na grob roditelja jer na taj nacin oni zive pred
mojim ocima.«
Razmislja o procesu raspadanja: »Sada je mozda tijelo, a za
godinu dvije nece biti nista od njih.«
Otkako je otac umro, ne jede meso: »kao da bih jela mrtvace.«

Iz dvadesete seanse
P.: »Ja nisam sposobna da volim ... Eto i moj me sadasnji su-
prug ne veze toliko ... S njim sam vise zato da ne budem sama ...
Ja sina volim, ali on meni ne moze ispuniti zivot.-<
T.: »Sin Vam ne moze ispuniti zivot?«
P.: »Ja sam shvatila da su me samo roditelji mogli razumjeti.«

Prevladavajuci mehanizmi u razrjesavanju zalovanja:

Dobri introjekti.
Identifikacija s tjelesnim simptomima (majcinim].

117
 U ove bolesnice moze se vidjeti kako pounutrenje pocinje inkor-
porativnim fantazijama sluzeci se modelom hranjenja kao prototipom
(18. seansa). Glasovi roditelja koje vrlo cesto cuje glasovi su njihovih
introjekta. San u kojem sanja da rada svoju majku pokazuje nam nje-
zinu borbu da taj introjekt izbaci iz sebe (17. seansa). Pacijentica je
osoba u koje je odnos s roditeljima primjer onoga sto Pollock (1964)
naziva simbiotskom neurozom. Za nju je vaznije bit! dobra kcerka nego
dobra majka (20. seansa).
Poistovjecenje s majcin-im simptomima (12. seansa) moze se
shvatiti dvojako: a) kaznjavanjem same sebe i b) pokusajem pomocu
kojega majka i dalje zivi.
Zanimljiva je i njezina reakcija na smrt predsjednika Tita (iz 5.
seanse). O reakciji na smrt predsjednika drzave nalazimo u radu Fair-
bairna (1936) i O'Toolea (1966).
Ocjena terapijskog ishoda: 2.b.
Uspjeh je postignut utoliko sto je postala mirnija. Ukljucila se
u posao. Kao da bi predodzbu svojega izljecenja (»da mi od terapije
nastane preporod. Da se naucim veseliti bez obzira na to sto moram
umrijeti i sto drug! moraju umirati.«) mogla ostvariti tek uz pomoc
roditelja, a ne na nacin koji je za nju primjeren: da postane u emo-
cionalnom smislu majka i supruga. No za nju, koja je imala tako jaku
simbiotsku vezu s roditeljima, to je pretezak zadatak.

PACIJENT F.
Dg.: Reakcija zalovanja.

Pacijentica pedesetih godina javlja mi se dva mjeseca nakon

smrti sina koji je bio srcani bolesnik. Naglo je umro nakon kateteri-
zacije. Sebi predbacuje sto je inzistirala na tome da ode u bolnicu;
mozda ne bi tako zavrsio. Prije dvije godine izgubila je supruga na-
kon sto je duze bolovao od zlocudnog procesa. Ima Jos jednog, mla-
deg sina.
Sebe je u tijeku lijecenja opisivala kao osobu koja je uvijek gle-
dala da udovolji bliznjemu. Stalno je radila, a na osobni je odmor
polagala malo vaznosti. Stid ju je sto govori o svojim osjecajima, a
pogotovo se to tice plakanja. Mozda to ishodi iz kraja iz kojega po-
tjece. Ondje se, naime, vrlinom smatraju cvrstoca i postojanost u
suocavanju sa zivotnim tegobama, a na suze i na osjecaje opcenito
gleda nekako potcjenjivacki. I njezina je majka u tijeku rata doziv-
jela niz gubitaka, i na sve je reagirala mirno. Istina je da je pri
kraju zivota imala odredenih dusevnih tegoba. Sada joj se cini da
su one potekle upravo iz njezina zatomljivanja emocija koje su se
nakupljale zbog tih nesretnih slucajeva.
Sinovu sobu je za citavo vrijeme lijecenja 'i dalje ostavila netak-
nutu. U nju je stalno donosila svjeze cvijece.
0 nerazumijevanju mjestana iz kraja odakle potjece prema to-
me sto je nema na sinovu grobu kaze: Ȥto da idem na groblje kad
ja imam grob u kuci!«

118
 Prema mladem sinu puna je kritika buduci da na zivot, prema
njezinu shvacanju, gleda poprilicno slobodno i nekako neozbiljno. Uvi-
jek je zelio, a tako je i sada, da prode sa sto manje obveza. To je
u izrazitoj suprotnosti s ponasanjem starijeg, koji je bio ozbiljna oso-
ba. Zavrsio je fakultet u roku, a mladi je svoj otegao i pitanje je hoce
li ga uopce okoncati. Stariji je sin bio rialik na nju ne samo tjelesno
nego i po svojim zivotnim stajalistima. Obje su nosili naocale, a cak
im je i dioptrija bila jednaka. Sin je radio u istoj profesiji kao i ona.
Vrlo je cesto govorila da ja nalikujem na njezina pokojnog sina. Jed-
nom je prilikom donijela i njegove fotografije da pokaze tu slicnost.
Uz ovu tjelesnu slicnost ona je nalazila i znakove duhovne srodnosti
izmedu mene i svojega sina. Njezin je sin, kao i ja, u svojoj radnoj
sobi imao mnogo knjiga. Njegovi su interesi nadilazili usko strucne.
Vec od pocetka lijecenja bilo mi je jasno da bolesnica zaluje za
sinom kao snazno osjecajno zaposjednutim narcistickim objektom.
On je nekada bio dio nje (trudnoca), a buduci da je istog zanimanja
kao i ona, ali na visem stupnju, ujedno je i osoba kakvom bi i ona
zeljela biti.
Fokus (zariste) nije bio izrecen, ali ga se je pacijentica spon-
tano drzala.
Ja sam svoje interpretacije i intervencije, vec nakon nekoliko
seansi, odlucio usmjeriti prema sljedecem: zelji da pacijentica bude
sto manje okrenuta prema pokojnome s<inu. Nastojao sam da, upozo-
ravajuci na vrijednosti mladeg sina, njezin libido usmjerim prema
njemu.
Odnos izmedu pacijentice i njezina pokojna sina ispunjavao je
kriterije koji su dopustali da se njihov odnos oznaci kao simbiotski.
Pokojni je sin s njom, a i ona s njime, sve dijelio. Mladi to ne radi
i nastoji krenuti svojim putem. Jednom je prilikom i suocavam s ci-
njenicom da se zbog navedenih razloga u njoj sada pojavljuje osjecaj
suvisnosti i odbacenosti. Mladi ne treba kao pokojni toliku njezinu
pomoc i zastitu. Pacijentica se slozila s time.
Pri kraju lijecenja dogada se nesto sto pokrece pozitivan po-mak
u njezinu reagiranju. Djevojka njezina sina zatrudnje. To, uz vec na-
vedeno moje nastojanje, usmjerava pacijenticin libido na sina i na
njezinu buducu snahu i prinovu u porodici.
Ovaj pomak, odnosno premjestanje libida, mogao se uociti i ma-
njom ucestaloscu omaski. Pricajuci na seansama o zivom sinu i o
njegovoj djevojci, a tako joj se dogadalo i izvan terapijske situacije,
nazivala ih je imenima pokojnog sina i njegove djevojke. Premda sam
bio svjestan prave vaznosti tih omaski, smatrao sam da pacijenticin
ja nije dovoljno snazan da bi prihvatio interpretacije koje bi isle
prema objasnjenju pravog znacenja tih pojava.
Prevladavajuci mehanizam razrjesavanja zalovanja:
Dobar introjekt.
Bolesnica je bila klasicni primjer dozivljavanja sina kao snazno
osjecajno zaposjednutog narcistickog objekta. Njihova je veza bila
simbiotske naravi. Odatle potjece i teskoca da u razrjesavanju zalo-
vanja spontano potrazi utjehu od zivoga sina. To je otezano buduci
da taj zivi sin nije spreman stvarati s majkom simbiotski odnos.

119
 Prijenosno me je pacijentica dozivljavala kao svojega starijeg i
pokojnog sina. Ja sam se time koristio u lijecenju pokazujuci zanima-
nje za aktivnosti mladeg sina i za njegovu djevojku. Na taj sam nacin
ja kao lijecnik (u pacijenticinu nesvjesnom njezin pokojni sin) dopu-
stao da libido sa starijeg premjesti na mladeg brata. Bolesnica je
stalno osjecala da ce, bude li vesela, iznevjeriti pokojnog sina. To je
bilo razumljivo zbog naravi njihove veze (simbioza].
Ocjena terapijskog ishoda: 2.a.
Kao cinjenica koja se ocjenjivala na prvom je mjestu bilo to
sto je sprijeceno samoubojstvo koje je pacijentica vrlo cesto verbali-
zrala. Buduci da je izgubljeni objekt bio narcisticki, samoubojstvom
bi bila nastavljena njihova simbiotska veza. Dobar, zapravo idealan
introjekt pokojnog sina bila je zapreka za premjestanje libida na ziva
sina. Osim toga, i on je sam pridonosio tome buduci da nije pri-
hvacao simbiotski odnos.

PACIJENT G.
Dg.: Patoloska reakcija zalovanja.

Tridesetpetogodisnji sluzbenik, ozenjen, s dvoje djece, javlja mi

se dvije godine nakon oceve smrti. Tegobe su: znojenje, vrtoglavica,
osjecaj gusenja i opca slabost. Nakon oceve smrti smrsavio je 23 kg.
Povremeno osjeca toliku slabost da ga moraju oclnijeti u ambulantu.

Iz prve seanse
Tesko je podnio ocevu smrt. U detalje opisuje kako se to zbilo.
Majka i dva brata lakse su podnijsli taj gubitak nego on. On i otac
bili su povezani kao dva prijatelja. Dijelom i sebe okrivljuje za ocevu
smrt buduci da je desetak dana prije nego sto je umro tata kazivao
da se ne osjeca dobro. Trebalo je da ga nagovori da ode k lijecniku.
Odreduje se zariste: odnos izmedu njega i oca.

Iz druge seanse
Prica o ocu kako je bio dobar i spreman da pomaze svima Ijudi-
ma; bio je prvoborac. S njim kao sinom izuzetno bio je intiman. Pitao
ga je u svemu za misljenje i savjet.

Iz trece seanse
»Tata mi je znacio sve. Dok je bio ziv, nisam imao problema ni
za koju stvar... Sada je sve ostalo na meni ... On mi mnogo nedo-
staje. Nedavno sam trazio kredit, ali ga nisam dobio. Da je on ziv,
sigurno bi to bilo drukcije. Mozda je to zato sto je on kao prvoborac
imao povlastica ... Kao da se nikada necu osloboditi njegove prisut-
nosti ... I dalje je prisutan u mojem zivotu. Uvijek je mene pitao za
savjet. Nikada se nismo posvadili ili rekli jedan drugome ruznu rijec.«

120
 Iz pete seanse
»U prvome redu on mi je bio uzor. Htio sam ga oponasati u sve-
mu. Mnogi govore da sam isti kao otac, Skacem svakome u pomoc.
Dao bih kaput drugome i onda kada bi mi to bio jedini. Kazu da
moj otac nije umro jer i ja se zovem kao on. To mi je tesko ... Tesko
mi je kada primam na kucu racune, a oni su na njegovo ime ... To je
kao da ih on placa ... To mi je nekako tesko. Ne mogu shvatiti to
da on zivi kroz mene.«
T.: »Kako to osjecate?«
P.: »Pa i ja sam poceo raditi sve kao i on. Pisati drugome molbe,
sredivati na opcini neke poslove itd.... Braca mi kazu da ja to znam
bolje ... Sada sam ja njega zamijenio. Ukucani su i prije primjecivali,
a sada pogotovo, da sam kao otac. Kazu mi da mene kao i oca nije
stid ici pitati i moliti ako se nesto mora uraditi ... Donekle sam i
ponosan na to, ali bih ipak htio osjetiti sam sebe, a ne da zivim kao
da je netko u meni . . . Osjecam se kao novoroctence, kao mala beba.«
Materijal iz ove seanse pruzio nam je plasticni prikaz sljedecih
slozenih zbivanja. Pacijent osjeca da se u nekim aspektima ponasa-
nja priblizava ocu kao uzoru »koji je htio oponasati u svemu.« S
druge pak strane, oca osjeca kao nesto strano u sebi. Nesto sto je
u njemu, a nije njegovo, dakle introjekt. Rjesenje ove situacije bilo
bi u tome da se ucvrste poistovjecenja s ocem buduci da su ona
bila labava i prije gubitka. Samim gubitkom dolazi do regresije po-
istovjecenja na introjekte, a odatle potjsce i osjecaj stranosti. Odnos
prema ocu nije bio obojen iskljucivo libidno, nego je u njemu biio
i dosta agresivnoga. Nije bilo lako biti ocevim zamjenikom ili dvoj-
nikom, i to onim u losijsm izdanju. Siijedeci ovu misao, postaje nam
jasnije da gubitak apetita moze, na nesvjesnoj razini znaciti, odbija-
nje da se hrani ovaj introjekt u sebi. Izgladnjivanjem se on zeli is-
crpiti i ubiti. No, buduci da se tu radi o sukobu zbog osjecaja kri-
vice izazvanih ovim mislima, istodobno se gladovanjem kaznjava i
sama sebe. Ishod je gubitak na tjelesnoj tezini od 23 kg.
Ja u daljnjem radu odlucujem pokusati ojacati pozitivna poisto-
vjecanja s ocevom licnoscu i tako smanjivati djelovanje introjekata
koji potjecu od oca.

Iz seste seanse
Njegov je otac nakon smrti svojega oca, pacijentova djeda, obi-
telj doveo u Zagreb. To se zbilo nekoliko mjeseci nakon djedove
smrti jer otac »nije htio da se podsjeca na sve to«.
Na moje pitanje podsjeca li ga to na nesto kaze kako je mastao
da ode iz Zagreba i promijeni mjesto stanovanja nakon sto je iz-
gubio oca.

Iz sedme seanse
Djed i otac bill su lovci. Kada je i pacijent dobio pusku, tata
je kazao: »E, sada ja mogu svoju objesiti o klin.«
U ovoj seansi otvoreno se zauzimam za to da pacijent nastavi sko-
lovanje i da zavrsi upisani fakultet. Ima malo neobicnu povijest sko-

121
lovanja: zavrsio je dva zanata, a zatim fakultet. Buduci da se nije
mogao zaposliti u struci za koju se skolovao na fakultetu sto ga je
zavrsio, radio je posao svojega prvog zanata. Sada je upisan na drug!
fakultet i, ako ga zavrsi, dobit ce odgovarajuce radno mjesto.
Buduci da je njegov otac od zemljoradnika postupno napredovao
do vrlo visokih funkcija, bilo mi je jasno da se bolesnik svojim do-
skolovanjem poistovjecuje s ocem. I on zeli napredovati kao i otac,
ali, doduse, drugim putem. U realnosti se moze naci malo opravda-
nja da se pacijent potice da zavrsi taj drugi fakultet jer bi bilo
bolje da trazi posao s kvalifikacijama koje vec ima. No, ako se pa-
cijent zeli potaknuti na to da se sto vise poistovjecuje s ocem i da
na taj nacin smanji utjecaj introjekata, ovakvo moje terapijsko na-
stojanje ima svoje opravdanje.

Iz desete seanse
»Nakon oceve smrti izgubio sam sve. Kao da ml je on bio neki
poticaj da idem iz jednoga u drugo.«

Iz dvanaeste seanse
P.: »Neka me nesto preko dana primi ..., odmah mislim da sam
gotov ... Nema me vise ... Od oceve smrti plasim se kao zee ...
Cim mi nesto dode, bojim se da cu i ja zavrsiti na taj nacin.«
T.: »Pa Vi i sada umirete, samo za razliku od oca, pod vlastitom
kontrolom."
Pacijent nije shvatio interpretaciju, nego nastavlja: »Pa to i ja
misilm. Nesto ipak postoji. Mozda je u meni nesto sto jos nije do-
zrelo kao bolest, a ipak postoji.«
Oceva smrt izazvala je strah od vlastita umiranja. Gladovanjem,
sto svjesno objasnjava gubitkom apetita, bolesnik je izveo promjenu
od pasivnosti na aktivnost. Umjesto da ga smrt zatece nespremna i
kao objekt, on je polako zadaje sam sebi i tako upravlja njome.
U tijeku daljnjeg lijecenja pacijent je zapoceo pripremati jedan
od ispita i uspjesno ga polozio. Kroz odredeno vrijeme osjecao se
bolje. Izjavljivao je da mu psihoterapija pomaze. No, pojavile su se
tjelesne tegobe zbog kojih je, na moju preporuku, upucen neurologu,
koji ga je zadrzao na lijecenju.
Prevladavajuci mehanizam razrjesavanja reakcije zalovanja:
Dobar introjekt.
Oblikovanje pozitivnih identifikacija s iicnoscu izgubljenog ob-
jekta (nastavak studiranja) prekinuto je tjelesnom bolescu.
Odnos izmedu pacijenta i oca primjer je naslanjajuce objektne
veze koja u pacijenta ima oznake simbiotske neuroze (Pollock, 1964).
Ocevom smrcu pacijent gubi osobu koja mu je prijeko potrebna za
osjecaj vrijednosti vlastita sebstva. Njezinim gubitkom smanjuje se
ill tocnije rusi osjecaj vrijednosti sebstva i pacijent postaje osoba
koja vise ne moze zadovoljavajuce zivjeti. Nalik je na dijete koje u
svijetu moze biti sigurno i aktivno samo ako su nazocni roditelji.

122
 PACIJENT H.

Dg.: Patoloska reakcija zalovanja

Pacijent je jednostavno strukturirana ovisna licnost. Javio mi se

nakon sto je surjak (sestrin suprug) poginuo u prometnoj nesreci.
Mjesec dana nakon toga umro je i zenin otac.
Promjena u ponasanju i njegovu opcem stanju i raspolozenju na-
stupila je nakon surjakove smrti.
Kada je, s jos jednim clanom obitelji, dosao po njega na zavod
za sudsku medicinu Ijudi koji rade u mrtvacnici nisu htjeli odjenuti
pokojnika. »Bili su pijani. Mi smo im kazali da cemo im platiti. No,
oni su odbili i kazali da ga sami odjenemo,«
Otada pacijenta staino progoni slika mrtva surjaka, zatim mrtvac-
nice i ostalih leseva na stolovima. Nocu ima ustrasne snove koji-
ma, bolesnik ako i nemaju manifestno takav sadrzaj, svojim popular-
nim tumacenjem pridaje takva svojstva. Kada ga obuzme tjeskoba,
zakoce mu se celjusti. Dovoljno je da na ulici vidi mrtvacka kola pa
da mu pozlije. Jednako tako ne podnosi i izbjegava i pripovijedanje
o svemu sto je dozivio. Buduci da stanuje u dijelu grada gdje do
kuce moze doci kra6im putem ako prode ulicoin u kojoj se nalazi
lokal za pogrebne usluge, on je zaobilazi. Takoder izbjegava i zaobi-
lazi sve bolnice i mjesta za koja misli da bi njima mogla prolaziti
mrtvacka kola. Potrebno je napomenuti da bolesnik nije bio toliko
emocionalno vezan uz surjaka da bi se mogla ocekivati ovakva reakci-
ja. On je tumaci iskljucivo neugodnim dozivijajem u mrtvacnici.

Tok lijecenja
Terapijski je fokus bio odreden na drugoj seansi: odnos izmedu
njega i surjaka. Ali, fokusa se pacijent nije pridrzavao. Staino je bio
zaokupljen slikom pokojnika i drugih leseva sto ih je vidio u
mrtvacnici.
Vise puta dobio je na ulici napade slabosti zbog kojih mi se
obracao i u dane kada nije imao zakazanu seansu. Bilo mi je jasno
da se radi o napadima tjeskobe pokrenute strahom od umiranja
(Freud, 1919), ali se to pacijentu nije moglo uspjesno pribliziti.
Prevladavajuci mehanizam razrjesavanja reakcije zalovanja:
Sputavanje ja.
Poricanje u rijeci i djelu.
Bolesnik je primjer kako slabi ja u ovisne licnosti, u sluca-
ju kada izgubi objekt uz koji i nije jace osjecajno vezan, moze rea-
girati nezrelo. Istina je da je provocirajuce moglo djelovati oblace-
nje pokojrtika, ali to je opet nedovoljno objasnjenje.
Ocjena terapijskog ishoda: 1.
'

123
 PACIJENT I.
Dg.: Odsutnost zalovanja

Pacijentica, dvadesetdvogodisnjakinja, javila mi se po preporuci

lijecrrika koji je njezine tjelesne tegobe pnipisao gubicima sto <ih je
dozivjela. Otac je umro jedanaest, a stric tri mjeseca prije dolaska
psihoterapeutu. Bolesnicino obracanje lijecniku uoci godisnjice oceve
smrti te popratni simptomi mogu se objasniti reakcijom godisnjice
(Pollock, 1970, 1971).
Jedino je dijete svojih roditelja. Majka ima dvoje djece iz pret-
hodnog braka. Otac je po podrijetlu Zidov, aii se o tome u obitelji
nije mnogo govorilo.
Tata je oko godinu dana bolovao od zlocudnog tumora, a prije
toga imao je tri srcana udara. Stric je takoder umro od srcanog in-
farkta.

Iz prve seanse
Kazuje o dozivljaju oceve smrti: »Buduci da je dugo bolovao i
patio, a nije mu bilo pomoci, bilo je to kao neko olaksanje.«
T.: -Olaksanje, za koga?«
P.: »Pa ne samo za njega, nego i za nas. Svi smo bili pod tere-
tom te bolesti. Kako je vrijeme odmicalo, osjecala sam se sve teze
i teze. Mislim o njegovoj smrti i o umiranju opcenito.« Odreduje se
fokus: otkriti eventualnu povezanost njezinih tegoba s nacinom kako
je reagirala na ocevu i stricevu smrt.

Iz druge seanse
»Za vrijeme oceve bolesti vise sam izlazila van nego sada ili
prije toga. Nikome nisam kazivala kako sam se osjecala. Zadnjih
mjesec dana prije njegove smrti bilo je grozno. Onda sam se po-
mirila da tako mora biti. Sada se osjecam drukcije. Mislim, koliko
se mucio u zivotu, a sada kada je mogao uzivati, eto smrti. Ranije
nisam plakala. Sada se isplacem pa mi je lakse. Sto je vrijeme vise
protjecalo, bilo mi je sve teze.«

Iz pete seanse
Prije tri dana joj je pozlilo: osjecaj hladnoce, a nakon toga to-
pline. Trnci po tijelu. Kada navecer legne, kao da joj se nesto, u pre-
djelu srca, trese.
T.: »Na sto Vas to podsjeca?«
P.: »Pa moj je tata imao tri infarkta, a i stric je umro od srca.
Ne znam. Oni se nisu tuzili na boli . . . Mozda ipak tata.«
T.: »Pa Vi kao da se bojite da u tijeku spavanja ne dozivite in-
farkt?«
P.: »Pa znam da sam mlada. Pregledala sam srce, all postoji
strah.«
Ovdje uocavamo identifikaciju s tjelesnim simptomima koji ima-
ju dvojako znacenje: a) zelju i pokusaj da se objekt sacuva, i b) kaz-
njavanje same sebe zbog agresivnih nagona prema pokojniku. Oni

124
se zamjecuju u racionalizaciji osjecaja olaksanja nakon oceve smrti
(»lonako mu nije bilo pomoci.«). Pri ovoj seansi ukazala se i nazna-
ka mogucnosti usmjeravanja terapijskih napora prema poticanju po-
zitivnih poistovjecenja s osobinama licnosti izgubljenog objekta. To
se kasnije pokazalo opravdanim. Govorila je ocu: »Kao da se osje-
cam krivom sto malo znam o ocu, o njegovoj proslosti.«

Iz sedme seanse
Ma Dan mrtvih bila na ocevu grobu. Bilo joj je tesko. Plakala je.
T.: »Ja mislim da bi i otac bio zadovoljan da Vas je vidio da
placete i na taj mu nacin iskazujete ljubav.«

Iz osme seanse
Prije dva tjedna umrla kolegicina majka. Bila je na pogrebu. Na-
kon toga sanjala je ruzan san: Kao da je doslo do potresa . . . Ljudi
nose lijes. Kolegicina majka kao da je sva u komadima. Tada se po-
javila njezina skolska drugarica i uprla prst u nju te kazala: »Na
tebe je sada red.« Probudila se uplasena.
Kolegica koja se pojavljuje u snu umrla je dan prije pacijentici-
na osamnaestog rodendana i svi su u razredu bili potreseni tim do-
gadajem.
Asocijacije na san nema.
T.: »Meni se cini kao da Vam ovaj san porucuje da se Vi i dalje
bojite smrti.«
P.: »Pa istina je da se na trenutke vrlo bojim. Pogotovo navecer.
No pomislim na ono sto ste vi kazali da su mi nalazi na srcu uredni
pa se primirim.«
T.: »Tko Vas je prije umirivao kada ste bili bolesni ili uplaseni?«
P.: »Pa uglavnom tata.«
Ocito je bilo da me pacijentica prijenosno dozivljava kao oca.
Zato sam i kazao, dok mi je pricala kako je plakala na ocevu grobu,
da bi, sigurno, i on bio zadovoljan da je moze vidjeti. Tom interven-
cijom htio sam je potaknuti da na gubitak reagira osjecajno.

Iz dvanaeste seanse
Prije tjedan dana umrla joj je baka. Terapijski se pomak uocava
u tome sto je na bakinomu pogrebu plakala iako za nju nije bila po-
sebno emocijski vezana jer »baka nije bas voljela djecu«. Cini se
da ovaj put nije htjela odgoditi zalovanje kao nakon oceve smrti.

Iz trinaeste seanse
Kao posljedica terapijskog usmjeravanja na pozitivna poistovjece-
nja s osobinama oceve licnosti u bolesnice se pojavljuje zanimanje
za proucavanje povijesti naroda kojemu je on pripadao. U jednoj od
prijasnjih seansi terapeut je kazao: »Mislim da bi i Vas otac, da se
rodio u sadasnjem vremenu, pokazao zanimanje za svoje podrijetlo.«
Pacijentica je kupila Talmud, dopisivat ce se s rodbinom iz Izrae-
la, a planira i posjet toj zemlji.

125
 Iz cetrnaeste seanse
Sanjala je oca. Bio je ziv i zdrav. Spremali su se na put u Trst.
Kada se ujutro probudila, bila je sretna. Nema vise tjelesnih sim-
ptoma.
Prevladavajuci mehanizam razrjesavanja reakoije zalovanja:
Odsutnost zalovanja.
Od mehanizama pounutrivanja uocavamo: a) poistovjecenje s tje-
lesnim simptomima te b) pozitivna poistovjecenja s osobinama licno-
sti izgubljena objekta.
Ovo je primjer uspjesna lijecenja odsutnosti zalovanja. Bolesnica
je u tijeku lijecenja bila potaknuta da slobodno iskaze svoje emocije.
Terapijskim intervencijama, a i samim procesom, nestale su i identi-
fikacije s tjelesnim simptomima, a sve su vise nastupale pozitivne
identifikaoije s osobinama licnosti izgubljena objekta.
Ocjena terapijskog ishoda: 3

PACIJENT J.
Dg.: Patoloska reakcija zalovanja

Tridesetogodisnja sluzbenica, majka desetogodisnje djevojcice, u

braku deset godina, obraca mi se cetiri mjeseca nakon suprugove
smrti.
Umro je u zatvorskoj bolnici od perforacije cira. Tako su njoj
sluzbeno priopcili. Uhvacen je zbog sumnje da je izvrsio niz seksual-
nih delikata. Ona ne vjeruje u njegovu krivicu i u uzrok smrti. Otisla
je kod advokata i planira podnijeti tuzbu odnosno pokrenuti proces
radi utvrdivanja stvarnog stanja.
Fokus terapije nije odreden, a pacijentica ga spontano odrzava.
Inace, bio bi to odnos izmedu nje i supruga.
Supruga smatra izuzetno dobrom osobom. Bio je nadasve ple-
menit i brizan otac i suprug. Uhvacen je nepravedno. Nije bilo do-
voljno dokaza protiv njega i on svoju krivicu nikada nije priznao.
Sve to u vezi sa sudom odvijalo se dosta povrsno. »Ali tko tu moze
dokazati svoje postenje kada je sud u pitanju!«, kaze bolesnica.
U pocetnim seansama nastojao sam s oprezom pacijentici pri-
bliziti cinjenicu da je suprug ipak bio uhapsen na osnovi nekih po-
kazatelja. I drugi su muskarci bili uhapseni i privedeni na miliciju,
ali se samo njegovo ime pojavilo u novinama. Taj mi je podatak pa-
cijentica sama iznijela tako da sam joj ga ja samo ponavljao. Paci-
jentica to ne prihvaca: »Muci me da nije smio umrijeti jer mu nije
pruzena odgovarajuca pomoc... Pa cak i da je kriv, mislim da se
s njim trebalo postupati kao s covjekom.«
Zanimljiv je i podatak da muza, dok ga je posjecivala u zatvor-
skoj bolnici, nikada nije upitala nesto u vezi s optuzbom. Pitala bi
ga samo kako se osjeca i sto mu treba donijeti. Nijednom rijecju
nije mu nesto predbacivala.

126
 Pacijentica je vec u toj situaciji prihvatila mode! ponasanja ko-
jeg ce se pridrzavati i kasnije. Za nju je najbolje bilo uopce ne go-
voriti o svemu tome, premda je znala da je optuzba istinita. To je
bio zacetak kasnije vrlo naglasenih poricanja i ja-rascjepa.

Iz sedme seanse
»Ne mogu prihvatiti da ga vise nema ... Cini mi se da zivi i
dalje, da postoji, ali opet znam da ga nema i da ga vise nikada
nece biti.«
U ovoj izjavi nalazimo sazeto gotovo sve o poricanju. Motiv je:
Ne mogu prihvatiti da ga vise nema.
Jedan dio ja ne prihvaca, porice taj gubitak: Cini mi se da zivi
i dalje.
Drug! dio ja »razmislja i djeluje«: Ali opet znam da ga nema i
da ga vise nikada nece biti.
Ovo »ali opet znam« cini mogucim i razlikovanje sumanutog
vjerovanja da je pokojnik jos ziv od onoga sto se normalno dogada
pri reakciji zalovanja. Iz iste seanse: »Cesto ga vidim i osjecam u
sebi i oko sebe. Kao da je pokraj mene, iza mojih leda ... Kad dodem
malo k sebi, vidim da nema nikoga.«
Ovdje uocavamo kako je u razrjesavanju gubitka od mehanizma
pounutrivanja upotrijebljena introjekcija. Samo introjekt ima takvu
moc da se jednostavno namece kao druga osoba koja je u samom
subjektu, a opet nesto drugo. Prema Schaferu (1968), nalazi se u
sebstvu kao prostoru.

Iz dvanaeste seanse
»Nije da ja svijet vidim drukcije, vec ga ja drukcije dozivljavam.«

Iz cetrnaeste seanse
Bila je u nekom uredu i na pitanje je li udovica uopce nije rea-
girala. Kao da se to uopce nije ticalo nje. Ja nudim tumacenje kako
se ona ne osjeca udovicom buduci da za nju njezin suprug i dalje
zivi. Pacijentica to prihvaca i kaze: »Meni je neobicno sto jedno
mislim, a drugo osjecam.« Zadrzavam se na toj recenici, a pacijentica
kaze da pod »jedno mislim« smatra svoju spoznaju da je suprug
mrtav, a da »drugo osjecam« znaci uvjerenje da on i dalje zivi.

Iz devetnaeste seanse
Sutradan je godisnjica njezina braka. Kcerka joj je kazala: »Ho-
ces li da ti kupim dar za godisnjicu?« Terapeut: »Kao da Vasa kcerka
preuzima ulogu oca.«
Interpretacija ne nailazi na odjek u bolesnice. Nastavlja pricati
kako kcerka mnogo puta zna kazati za neko dijete: »Pa sto ako ima
tatu. Pa imam i ja tatu, samo sto nije ziv.«
Vrlo cesto, kada prica o tati, ne kaze »tata nije ziv«, nego »tata
nije ovdje«.
Terapeut: »Kao da Vasa kcerka glasno govori ono sto Vi i sami
osjecate.« Pacijentica se slaze.

127
 Kcerkino ponasanje stvara dodatne napore za pacijenticin ja da
razrijesi reakciju zalovanja odnosno da smanji poricanje i ja-rascjep.
Kcerka samo glasno govori i dijelom se ponasa kao i onaj dio pa-
cijenticina ja koji porice i ocekuje povratak objekta.
P. (o godisnjici smrti): »Bojim se toga datuma ... Ispada kao
lezao je godinu dana, a sad cemo ga dovesti ovamo.«
T. (daje suosjecajno interpretaciju koja se pokazuje tocnom):
»Vi mislite da ce on uskrsnuti?«

Iz dvadesete seanse nakon dvomjesecne stanke

Skinula je cnrinu. »lzvana kod mene ima promjena, all unutra je
sve isto ... Ja sam kao i moja kcerka ... Kad su u razredu pitali
kome oba roditeija rade, ona je podigia ruku.«
Vjerovanje da ce se suprug vratiti sada je poljuljano: »Vidim da
je vrag odnio salu i da se suprug nece vratiti ... Vidim da smo
same...«
Prevladavajuci mehanizmi razrjesavanja reakcije zalovanja:
Poricanje i ja-rascjep.
Dobar introjekt.
Oba su procesa podjednako zastupljena, ali patoloski oblik njezi-
ne reakcije potjece od izrazito naglasena poricanja.
Pacijentica je primjer reakcije zalovanja s izrazito naglasenim
poricanjem i ja-rascjepom uz stvaranje dobrog introjekta. Upotreba
tih mehanizama moze nam s boiesnicina stajalista postati razumljivi-
jom i prihvatljivijom ako pokusamo razmisljati empatijski ill suosje-
cajno. Da bi pacijentica mogla prihvatiti cinjenicu da je njezin suprug
kriv, morala bi citav svoj brak i svoja temeljna vjerovanja (ljubav, is-
krenost) preispitati odnosno smatrati lazi. Taj je zadatak za njezino ja
prevelik i odatle pribjegavanje ovakvu nacinu razrjesavanja traume
gubitka. Istodobno njezina kcerka, s obzirom na svoju dob, ima slabo
ja da nadvlada taj gubitak. Svojim ponasanjem <i glasnim izricanjem
misli koje su jednake pacijenticinim (»Tata je ziv, ali samo nije ov-
dje.«) ona podrzava onaj dio majcinog ja koji porice gubitak. Ostaje
nerazrijeseno pitanje pacijenticina nesvjesna podrazavanja takva kcer-
kina ponasanja. Ovo bi podrzavanje, da je prisutno, bilo motivirano
majcinim potrebama da svoje ponasanje zadrzi sto duze.
Ocjena terapijskog ishoda: 2 b
Vratila se na posao i prihvatila se, za sebe, vaznih obveza. Smi-
je se slobodno pretpostaviti da ce ovo stanje stalno ostati takvo. Bit
ce udovica nepravedno optuzena supruga.

PACIJENT K.
Dg.: Patoloska reakoija zalovanja

Pacijentica dolazi u moju ambulantu mjesec dana nakon sto joj

je kcerka izvrsila samoubojstvo skocivsi sa sedmog kata.

128
 Pokusala se smiriti godisnjim odmorom, zatim radom, all nije
islo. Predbacuje si sto, one veceri kad se kcerka ubila, nije bila
aktivnija.
Kcerka je imala popravni ispit, ali im to nije kazala. Saznali su
to na dan kada se ubila. Kazao im je to susjed cija je kcerka toga
dana polozila ispit iz istog predmeta.
Saznavsi za to, ona i suprug dogovorili su se sto ciniti dalje.
On je predlozio da kcerka ili napise molbu za ponovno polaganje
ispita ili da pak promijeni skolu. Predvecer je otisao s prijateljima
igrati sah.
Kada se kcerka vratila, pitala je majku zbog cega se tako lose
osjeca. Ona nije odgovorila, nego je briznuia u piac. Nije joj kazala
da znaju da nije polozila ispit i da tata to nije tragicno primio. Kcer-
ka je otisla u svoju sobu, a nakon sat i pol vratio se suprug. Pitao
je gdje je kcerka. Majka je pokucala na njezina vrata. Bila su za-
tvorena, ali kcerka se znala i ranije zakljucavati u sobi. Kad se ni
nakon ponovna kucanja vrata nisu otvorila, majka je otisla u drugu
sobu i kroz prozor vidjela da je kcerkina soba prazna. Pogledala je
na ulicu i spazila njezino tijelo na plocniku. Iste noci kcerka je
umrla.
Suprug se vec smirio. Smatra da oni nisu krivi. Trebalo je da
im sve kaze.
Na pitanje o snovima kaze da je sanjala, ali «to je sve izdale-
ka ... Ne vidim je dobro, kao da i nije ziva. Kada je zatrazim da mi
nesto kaze, ona suti.«
Ovakav tip objelodanjena (manifestnog) sadrzaja sna dugo ce se
jos ponavljati. To upucuje na zle aspekte introjekta. Introjekt se ljuti i
odbija razgovor kao sto je i pacijentica uradila kobne veceri, jer kcer-
ci nije odgovorila na pitanje, vec je samo zaplakala.

Iz druge seanse
Suprugov brat, njegov djeda te jedan rodak takoder su izvrsili
samoubojstvo. Smatra da to nije moglo utjecati na djevojcicu buduci
da su se dva samoubojstva zbila prije njezina rodenja, a trece kada
je imala tri godine. U porodici se o tome i nije pricalo.
Ovo upucuje na samoubojstvo kao na moguci model rjesenja zi-
votne krize sto su ga nudili ovi clanovi sire obitelji (L. Milcin-
ski, 1969).

Iz trece seanse
Kcerkina soba ostala je netaknuta. Medu papiricima sto su in
pronasli nakon njezine smrti nalazi se i jedan s ovim sadrzajem:
»Neka moja soba ostane ovakva kakva jest, da vas sjeca na jed-
nu kakva je bila (propalica) i kakva ce ostati do kraja zivota.
VOLIM VAS.«
Jasno je da u ovoj poruci ima dosta agresivnog prema roditelji-
ma. U ovom trenutku to pitanje nisam otvoreno postavljao. Pacijenti-
ca, pricajuci o svojim tegobama i kcerci, place. No zbog toga se
ispricava.

129
 T.: »Pred kim se jos sustezete da kazete sto osjecate?«
P.: »Pa kada sam kod kuce, sa suprugom. On kaze da placem
bez koristi. Da je i njemu tesko, ah da zivot ide dalje.«

Iz cetvrte seanse
Iznenaduje ju sto je kcerka svima govorila da joj je otac strog.
Ona se cudi odakle takav dozivljaj. Tata je nikada nije tukao. Imala
je sve.

Iz pete seanse
Ne moze jesti. I bez moje intervencije zakljucuje: »Kao da hocu
da se na taj nacin unistavam ... Da me nema.«

Iz seste seanse
Vec dvije godine u klimakteriju. Kada se dogodila ova trage-
dija, otisla je ginekologu da vidi hoce II mozda moci zatrudnjeti.
Piema eventualnoj je trudnoci neodlucna: zeli je i ne zeli.
P.: »Da dobijem dijete, uvijek bih u njemu gledala nju.«
Iznosi podatke koji njezin odnos prema kcerci osvjetljavaju iz
novog kuta. Imala je cetiri umjetno izazvana pobacaja, i to usprkos
suprugovu protivljenju. Ne bi mu ni kazala kada bi isla ginekologu,
a kad bi se vratila, sve bi bilo gotovo. Kao razlog navodi: »Nisam
htjela roditi jer suprug nije pokazivao volju da pomaze u kuci. Ni-
smo se bas slagali. Mislila sam: zasto da natovarim jos jedno di-
jete, a on se ne brine? Samo se karta.«
Ja ne interveniram premda mi je jasno da je isto tako i prema
kcerci kao i prema ovim zamecima morala imati agresivan nagon.
Ako su plodovi mogli postati samo nove karike lanca koji je veze
uz supruga, onda je osnovna i najcvrsca karika — kcerka. Da nije
bilo nje, mozda bi se i razvela.
I prije bi kada bi strahovala za nju pomislila: »Joj ako joj se
nesto dogodi, nek to bude dok mogu roditi.«
I tu mi se nametnulo pitanje odakle ovakva misao. Ako je to
bio razlozit stav, onda se strahovanje moglo rijesiti jos jednim
djetetom.
Na Dan zena u kcerkinu je sobu donijela cvijece. Dosli su i
mnogi rodaci s buketima koje su odlozili u njezinu sobu.

Iz osme seanse
Nastojim bolesnicu okrenuti prema buducnosti. Savjetujem joj
da produzi vozacku dozvolu premda uopce ne vozi automobil.

Iz devete seanse
U snovima i dalje vidi kcerku, ali nikako da razgovara s njom,
a »tako bi to htjela*.
»Njezina soba za mene je kao nekakav muzej. Svetinja. Ona
je naredila da je cuvamo ... Cipele su slozene ispod stola. Sat jos
uvijek ide ... Skinula je prsten i s a t . . . Sve nam je ostavila.«
Ja podrzavam suprugov plan da bi bilo uputno da se radio-aparat
iz kcerkine sobe proda i da se novae upotrijebi za nadgrobni spomenik.

130
 Iz dvanaeste seanse
Prvi put je u snu razgovarala s kcerkom. Zadovoljna je zbog toga.
Seansa se odrzava pola godine nakon pokopa. I sam dan pogreba
za pacijenticu ima posebno opterecenje. Bilo je to na pacijenticin
rodendan.

Iz petnaeste seanse
Izvire agresija prema kcerci: »Tesko mi je sada o tome govoriti,
ali mislim, da se sada pojavi, najprije bin je pitala: 'Zasto si nam
to napravila?«
Ja, zeleci potaknuti verbalizaciju agresije, kazem: »l ja mislim
da je kcerka mogla pronaci neki drugi nacin da se taj nesporazum
rijesi.«
No, kao da je ova agresija smjesta potaknula krivnju jer bolesnica
odmah zatim nastavlja: »Necu jesti. Znam i sama ... Slabit ce mi
srce pa cu umrijeti.«
T.: »Vi kao da se ne smijete ljutiti na kcer a da pri tome sebe
ne kaznjavate smrcu?«
P.: »Pa . . . Ne znam ni ja sama ...«

Iz petnaeste seanse
Osjeca se losije. Opet razmislja o svemu. Usamljena je. Mozda
bi joj bilo lakse da o svemu moze razgovarati sa suprugom.
T.: »Kao da i u ovoj situaciji dozivljavate neke zapreke da pri-
cate o svemu?«
P.: »Pa cini mi se da i vi mislite da bi trebalo da sve zaboravim.
Opcenito je vama muskarcima lakse.«
Pacijentica se postupno ukljucuje u posao, ali osjeca se suvis-
nom. Kao da svi cekaju da ona ode da bi se mogii smijati I slusati
radio.
Prestala je dolaziti na lijecenje. S jednog psihijatrijskog odjela
obavijesten sam da je primljena ondje nakon pokusaja samoubojstva.
Ja je posjecujem. Izbjegava razgovor sa mnom. Kao da se stidi po-
kusaja samoubojstva. Kaze da je prema svemu postala ravnodusna.
Ne vidi izlaz. Zato je i popila tablete. Sanja kcerku, ali ponovno ne
moze razgovarati s njom.
Prevladavajuci mehanizam razrjesavanja zalovanja:
Introjekt s dva lica, ali prevladavaju dobri aspekti.
Negativna identifikacija s osobinom licnosti izgubljenog objekta.
Pacijentica zalovanje pokusava razrijesiti borbom s introjektom.
Zbog njegovih dobrih aspekata i vlastite agresivnosti pacijentica se
osjeca krivom. Krivicu pojacavaju i zli aspekti introjekta. To se uocava
kada ona u snovima odbija razgovarati s pacijenticom. Samoubojstve-
ni pokusaj znaci zelju da se spoji s kcerkom, a!i i pokusaj da se
ubije introjekt. Samoubojstvo se moze promatrati i kao oblik nega-
tivne identifikacije. I ona, kao i kcerka, kao izlaz iz zivotne krize
bira samoubojstvo. Jednako se tako moze promatrati i njezin odnos
prema hrani — gubitak apetita.

131
 Ne smijemo zanemariti ni njezin ambivalentni odnos prema su-
prugu. Kada je bila trudna, odlazila je, protiv njegove volje, da pobaci.
Ti bi plodovi bill samo »novi teret« za nju, a treba biti skroman zna-
lac iz psihodinamike pa da se zakljuci kako je istovjetno stajaliste,
ako ne svjesno, onda nesvjesno, moralo postojati i prema kcerci.
Ocjena terapijskog ishoda: 0

PACIJENT L.
Dg.: Patoloska reakcija zalovanja

Pacijentica, pedesetih godina, udana, bez djece. Dugo je na bo-

lovanju ill radi sa skracenim radnim vremenom. Po lijecnickom sa-
vjetu potraziia je pomoc psihijatra. Ona i sama je to htjela uciniti
jer joj je bilo cudno kako se promijenila nakon majcine smrti.
Potrebno je napomenuti da mi se ova pacijentica, kao i jos neki
pacijenti, javila uoci skore obljetnice smrti (Pollock, 1970, 1971).

Iz prve seanse
Nikako ne vjeruje u majcinu smrt. Bila je vrlo vezana uz nju.
Odlazak za vrijeme godisnjeg odmora majci, koja je zivjela u drugome
gradu, znacio joj je sve. Ocitavu sam godinu zivjela za to.«)
Zanimljiva je i omaska kada na moje pitanje vidi li u snovima
majku zivu ili mrtvu kaze: »mrtvu«. No, brzo se ispravi pa kaze:
»Ne, ne, zabunila sam se. Vidim je zivu.« Nisam tu dalje intervenirao,
premda je bilo ocito da je ovo odavalo agresivan aspekt odnosa prema
majci.
Fokus je odreden u ovoj seansi.

Iz druge seanse
»Majka mi je svagdje prisutna. Kao da sam se u nju pretvorila.«
Poticem razgovor u smjeru objasnjenja ove izjave, ali ne dobivam
»ono sto trazim«, nego: »Kad skuham finiji rucak, onda mislim sto
joj sve nisam u zivotu mogla dati. Pred kucom sam, prije nekoliko
dana, vidjela neku zenu. Gledala me je. Kasnije sam mislila da je
to bila moja majka. Kao da se pretvorila u nju.«
Ovdje smo svjedoci kako bolesnica nesvjesno moze izraziti istin-
sko zbivanje (»kao da sam se u nju pretvorila«), ali kada to pokusa
opsirnije razjasniti rijecima, ili tocnije ukljucenjem svjesne kontrole,
onda ovakve izjave kao da padaju u prazan prostor.

Iz trece seanse
Prema obicajima religije kojoj pripada, nije kao zena smjela pri-
sustvovati majcinu pogrebu.
P.: »Mozda je to ipak razlog sto ne mogu prihvatiti i pomiriti
se s time da je nema ... Kada bi je otkopali pa da je vidim kako
lezi ... Mozda bin se smirila, ali tko zna? Ja bih, sigurno, torn pri-

132
likom umrla, toliko bi me potreslo. A i kada se sjetim vlastite smrti,
onda mi je grozno. Ne mogu se s time pomiriti. Katkad mi je gore
ovo drugo nego cinjenica da majke nema.«
Ovdje se uocava kako smrt drugoga izaziva strah i od vlastita
umiranja. To je jos naglasenije u osoba sa simbiotskom neurozom
(Pollock, 1964), a takva je i ova pacijentica.

Iz cetvrte seanse
0 majci: »Kao da je zaspala i tako polozena u kovceg ... I tu
sada spava. Da ne mislim tako, ne bih mogla zivjeti. Stalno je uza me.
Ne bih mogla bez njezine prisutnosti. Ne mogu je dotaknuti ali je
ona tu.«
T.: »Kako mislite o smrti drugih ljudi?«
P.: »Pa i o njima mislim da samo zaspe, da se ne raspadaju —
Valjda tako mislim o svim ljudima koji su mi bliski.«
T.: »Kao da osobe koje volite moraju vjecno zivjeti.«

Iz pete seanse
Suprug je bolestan, ali »mene to uopce ne dira. Da netko jeci,
mene to uopce ne dime. Prema sestri i braci pocela sam osjecati
ne prezir, ali nemam vise one topline kao sto sam je imala dok je
majka bila ziva.«
T.: »Za Vas kao da je svijet vrijedio samo do trenutka dok je
majka bila ziva.«
Pacijentica uzvraca s vidljivim odobravanjem: »E, da,... da.«

Iz devete seanse
Suprug je kritizira sto svaki tjedan odlazi na razgovor k lijecniku.
P.: »Cujte, meni je to smijesno... Ne bih htjela da me vi po-
gresno shvatite, ali mi se cini da on misli kako sam se ja zaljubila
u vas ... Evo vidite sad ja mislim da cete se vi naljutiti i da vise
necu smjeti doiaziti ovamo, a ja ne bih mogla bez toga.«
U zelji da upozorim na prijenosnu narav pocijenticine vezanosti
te da ublaziim ostrinu suprugove izjave kazem: »Pa bez koga Vi
ne mozete?«
P.: »Pa bez majke.«
U daljnjem radu nastojao sam pacijenticu usmjeravati prema
suprugu, ali u tome ne uspijevam. I u dvadesetpetoj seansi kaze:
»Suprug boluje, a ja oplakujem majku.«
Prevladavajuci mehanizam razrjesavanja reakcije zalovanja:
Poricanje, i to u tolikoj mjeri da je dio ja koji ne porice gotovo
nezamjetan.
Od mehanizama pounutrivanja — dobar introjekt.
Ova je pacijentica primjer kako osoba sa simbiotskom neurozom
reagira na gubitak simbiotskog objekta. U tih osoba ljudski zivot ima
smisla i vrijednosti samo dok je objekt koji se voli ziv.
Tako je jedna pacijentica ciji je brak bio simbiotske naravi ka-
zala nakon suprugove smrti: »Za mene je Zagreb Sahara ... Prazan

133
mi je stan, prazna mi je ulica, prazan mi je grad. Znam da tu
ima ljudi ... all kada meni nema mojega m u z a . . . kada mi nema
moje utjehe, onda nema nista.«
Debar introjekt nakon majcine smrti u ove pacijentice nije bio
stvoren. Radi se samo o jace izrazenom dobrom introjektu majke
koji je bio sastavni dio njihova simbiotskog odnosa.
Ocjena terapijskog ishoda: 2b ili 1.
Uspjeh je postignut samo utoliko sto je nesto mirnija, i to zato
sto su joj dolasci k lijecniku postali zamjena za Ijetne odlaske k majci.

PACIJENT M.
Dg.: Patoloska reakcija zalovanja

Pacijentica pedesetih godina, razvedena, ima sina za kojega se

sama brine jos od njegove predskolske dobi. Dolazi mi u stanju ocaja,
samooptuzivanja zbog svojeg ponasanja prema sinu. On je, u dva-
desetcetvrtoj godini, prije sest mjeseci, izvrsio samoubojstvo. U tijeku
intervjua saznaje se da bi sinu za tjedan dana bio rodendan pa bi
to — tako to dozivljavam — mozda mogao biti povod za javljanje
lijecniku.
Svoj doprinos za smrt i kasniju krivicu dozivljava u sljedecem.
Sin je pokazivao sklonosti da se bavi umjetnickom djelatnoscu koja
u nasoj zemlji ima sve vise poklonika. Ona je takvo zanimanje sma-
trala nesigurnim i zahtijevala je da sin najprije zavrsi fakultet. Nje-
govi prijatelji, istih opredjeljenja, nisu otisli na studij, nego su se
odmah prihvatili rada u toj djelatnosti. Oni su sada ljudi koje sma-
traju vrlo uspjelima i priznatima na podrucju kojim se bave. Sin joj
je, govoreci o uspjesima tih prijatelja, stalno predbacivao da je ona
kriva za njegov neuspjeh. Nezadovoljan studijem, napustio ga je.
Ona sada uvida da je pogrijesila sto mu nije dopustila da se bavi
onime cime je zelio, jer, sigurno, tada do ovoga ne bi doslo. Pred-
bacuje si sto nije smogla novca da pregradi stan kako je to sin zelio.
To je bilo odgodeno za godinu dana.
U intervjuu je kazala: »Kada hodam gradom, kao da nisam na
ovom svijetu ... Ako je on morao potonuti, sto onda nismo zajedno.«
Fokus nije verbaliziran, a pacijentica ga je stalno odrzavala (odnos
izmedu nje i sina). U takvim slucajevima spontano pridrzavanje fo-
kusa moze biti i los pokazatelj buduci da upucuje na to da se bo-
lesnica ne moze odvojiti od objekta. Kao da je osjetila da je kod
mene pobudila strah da ce sebi nesto uciniti pa mi je na drugoj
seansi kazala: »Ne, ne bojte se. Necu ja sebi nista uciniti.«
U tijeku lijecenja postojala je neprestana opasnost od samo-
ubojstva po modelu spajanja s pokojnikom na drugome svijetu (»bit
cemo vjecno zajedno«). S druge pak strane, suioid bi znacio i ponov-
no, ili konacno, ubijanje sina kojeg sada nosi u sebi kao introjekt. Na
taj bi ga nacin kaznila za napustanje.

134
 Iz pete seanse
»Kao da je on u meni, u glavi ... Cujem njegov glas: 'Sto se,
mama, gnjavis. Ubij se!' ( . . . ) All ja tako osjecam fizicku teznju za
njim, a buduci da smo razdvojeni bilo bi najbolje da se spojimo. Kao
da nesto ide za vama, hvata vas i govori: 'Bolje da te nema'.«
Vise puta na tjedan odlazi na groblje, a obavezno u dan i sat
kada se ubio. Tada smatra da sa sinom komunicira preko zemlje,
kise ill cvijeca koje raste na grobu. Rodbina joj predlaze i potice je
da stavi spomenik. Ona smatra da bi ta mramorna ploca prekinula
komunikaciju s njime.
,
Iz sedme seanse
Prica o snovima. Javljaju se pred jutro, a »mozda ih imam i u
tijeku citave noci, all pamtim ove jutarnje.«
Iznosi tri sna.
Prvi san: Jutro je. Sin se vraca kuci sav blijed, kao sto ga je
vidjela u kovcegu. Ona ga pita gdje je bio, a on uzvraca: »Spavao
sam vani.« Ona se zapita kako to »vani« i ide prema prozoru. Tada
ispred kuce vidi groblje i shvati da se njegov odgovor »vani« odnosi
na »groblje«. U torn se casu probudi.
Drugi san: Groblje. Sin se pomalja iz zemlje. Vidi njegovo lice
djelomicno prekriveno zemljom. Kaze joj: Nema nicega, nema nicega.
To govori nekim cudnim dubokim glasom. San je podsjeca na jedan
razgovor sa sinom o smrti i o zagrobnu zivotu. Ona je kazala: »Nema
tamo nicega drugog osim dva metra zemlje«, a on je odgovorio:
»S tobom se moze razgovarati samo o jednostavnim stvarima.«
Treci san: Nalazi se u kuci svojih roditelja. Ona je u svojim
sadasnjim godinama, sin takoder odrastao, a roditelji, koji su za-
pravo pokojni, u najboljim su godinama, oko pedesete. Dok prica
san, i sama istice ovu vremensku neskladnost. Tata uzima iz prsluka
dzepni sat i kaze: »Vrijeme je da idemo.« Idu na izlet: sin i njezini
roditelji. Ona se necka, a sin sa smijeskom na lieu kaze: »Hajde,
mama, i ti s nama.« Ulaze u vlak, ali se svatko od njih izgubi u
svojem vagonu. Ona uskace u zadnji vagon. Nekako joj je cudan,
plitak i u njemu je sve tamno. Probudi se.
Asocijacije: to je zbog toga sto smatram da bi trebalo da i ja
budem u smrti s njim. Ti vagoni su kovcezi. Tko bi mislio da cu ja
koja ne vjerujem u Boga sada poceti razmisljati i o tome kako me
pokojnici zovu.

Iz devete seanse
Priblizava se godisnjica smrti. »Vec je prosla godina dana, a ja
se krecem svijetom. Trebalo je da se ubijem i da budem s njim ...
Ja cu toga dana vjerojatno biti ziva . . . Mislim da to nije posteno.«
Koristim se cinjenicom da me pacijentica prijenosno dozivljava
kao sina pa kazem: »Smatram da bi i Vas sin bio stajalista da Vi
Jos mnogo toga imate uciniti za njega upoznavajuci javnost s nje-
govim umjetnickim djelima.«

135
 Bolesnica se ljuti sto pripreme za dostojno predstavljanje sinovih
radova teku sporo. Mislila je da ce to ici brze.
T.: »Vi kao da ste sebi postavili zadatak da jos to obavite pa
da onda skoncate sa sobom.«
Pacijentica to prihvaca.
Ja se odlucujem da u daljnjem toku lijecenja poticem pacijen-
ticine aktivnosti oko cuvanja i predstavljanja sinovih radova.

Iz desete seanse
»Ranije mi se u snu uvijek pojavljivao onakav kakav je bio u
mrtvacnici. Sada ga sanjam nekako izmijenjena, s nekim metamor-
fozama."
Zaokupljena je sudbinom lesa. Da li jos ima oci i kakve su?
Kosu? »To je grozan osjecaj kada Vam se dijete skvrcava i skuplja
u klupko.« Mozda ga je trebalo kremirati, ali je tada mislila: »Neka
mi duze traje. Bit ce u kovcegu, u nj nece nista ulaziti, a sada sam
svjesna ... proslo je toliko vremena pa se morao izmijeniti ... Ja
mislim da pocinjem bivati svjesna kako njega nema. Dosad je bilo
kao da je otputovao. Sada kada nekog vidim (za koga bi ranije po-
mislila da je njezin sin, op. I.B.), rie kazern: Evo ..., vec: »Ah, kako
mu je slican.« Ova seansa odvija se jedanaest mjeseci nakon sinove
smrti. Tek sada se nazire popustanje poricanja. Slicno je bilo i u
drugih pacijenata koji su se naglaseno sluzili tim mehanizmom. Kao
da je potrebno priblizno godinu dana da poricanje uz ja-rascjep, ako
se izrazito upotrebljava, polako pocne popustati.
P.: »Sve sto radim oko slika, kao da sam radila za njega zivog,
da je jos tu. Kada sam medu slikama, crtezima, njegovim fotografi-
jama, onda kao da sam se zavukla u cahuru . . . Kao da zivim s njim,
a njega kao da za trenutak nema.«
Ovdje mozemo uociti sijedece: a) nazocnost introjekta: »da je
jos tu« i b) pozitivnu identifikaciju s pokojnikovim osobinama licnosti.
Kada nesto radi oko njegovih slika, kao da se pretvori u njega, jer
samo nam tako postaje razumljiva izjava »a njega kao da za trenutak
nema.«

Iz jedanaeste seanse
Ranije nije htjela izgovarati rijec »smrt« u vezi sa sinom, nego
rijeci »kada se to dogodilo i sl.«. To je primjer poricanja u rijecima,
prema A. Freud (1936).
»Sad osjecam da se nesto mijenja u mojoj glavi, da je to kraj,
vjecni kraj. Ja sam u cudnoj situaciji, u cudnom stanju ... Jos mi
je ziv pred ocima, ali sam svjesna da je kraj, da ga nema ... No
ova obaveza da se on afirmira tek zapocinje . . . odugovlaci se. To
je nekako u protuslovlju s ovim osjecajem kraja.«
Ja interveniram izjavom kako bi njegovo djelo, da ona nije ziva,
propalo buduci da ona Suva radove i daje ih zainteresiranima na uvid.
U ovoj je seansi dotaknut i njezin osjecaj krivice. Kao da se zbog nje-
ga ne smije osjecati bolje jer tada se jos vise osjeca krivom.

136
 Iz cetrnaeste seanse
San: Dogodio se neki potres. Nalazi se na terasi i sunSa se.
Ljudi padaju iz zgrade. Ona se drzi za rub terase i gleda one strahote
dolje. Zatim sjedi uz rub i gleda kako njezin sin pada preko svega
toga. Cula je krik, all nije bio njegov.
Komentira san: »To upucuje na to da sam kriva. Trebalo je da
skocim dolje. Ovako sam ja bila kao neki separat (sic!).«
Ovo »bila sam separate upucuje na njihovu simbiotsku poveza-
nost. Kada jedan clan simbiotske zajednice umre, bilo bi posteno, da
i drugi ode za njim.
Iz sedamnaeste seanse
»Stalno mislim o njemu. Razgovaram s njim dok sam u tramvaju.
Neprestano zivim u proslosti. Ova mi se stvarnost cini nestvarna,
odnosno, tocnije, ja se sebi cinim nestvarnom u toj stvarnosti.-
Govori o bezvoljnosti, kako je sve u stanu zapusteno. Ne zalijeva
cvijece i ne pere posude.
T.: »Na koga Vas podsjeca to ponasanje?«
P.: »Tako se i moj sin ponasao u posljednje vrijeme. Znala sam
mu kazati: 'Sine, ti se ponasas kao pen/ioner'.«
Treba napomenuti da sam ja vec na pocetku lijecenja zakljucio
i kazao pacijentici da je njezin sin, prema onome kako je ona opisala
njegovo ponasanje, bio dusevno bolestan. Dva mjeseca bio je na
lijecenju u jednoj vel'ikoj psihijatrijskoj bolnici. Njoj je kazano da je
dobro, ali da »ima samo malo ambivalencije«. Cesto sam, kada god
sam htio umanjiti njezin osjecaj krivnje, pacijenticu suocavao s nje-
govom dusevnom bolescu.
Pacijentica je postigla zadovoljavajuce poboljsanje, ali je preko
jedne lijecnice saznala za dijagnozu svojega sina. Lijecnica je to
procitala u njegovoj povijesti bolesti. Nakon toga dolazi do pogor-
sanja, do ponovnog samooptuzivanja. Sinatra kako je morala prepoz-
nati da je bio bolestan i da mu je morala pornoci. I osoblje koje ga
je lijecilo optuzuje sto je nije upoznalo s pravim stanjem stvari.
»Postupala sam s njim kao sa zdravom osobom, a bio je bolestan.«
Prevladavajuci mehanizmi razrjesavanja zalovanja:
Dobar introjekt.
Pozitivna identifikacija s osobinama izgubljenoga objekta.
Poricanje i ja-rascjep.
Negativna identifikacija.
Kao sto je poznato, Freud je (1914, str. 90) u studiji »0 narcizmu
— uvod« dao podjelu na narcisticki i naslanjajuci objektni izbor od-
nosno ljubav.

Prema Freudu:
»Covjek voli:
1. Prema naroistickom tipu:
a) sto je on sam (sebe samog),
b) sto je sam bio,
c) sto bi sam htio biti,
d) osobu koja je bila dio njegova sebstva.

137
 2. Prema tipu naslanjanja:
a) zenu koja hrani,
b) muskarca koji stiti
i osobe koje redom zamjenjuju svaki od tih momenata.«
Ljubav majke prema djetetu pripadala bi narcistickom tipu, i to
pod d.
Mozda Freudova usporedba narcisticke i objektne ljubavi s pro-
tozoom i njezinim pseudopodijima nije nigdje primjerenija kao sto
jc to pri ljubavi majke prema djetetu. U majke se libido zajedno s
objektom (djetetom) odvaja od nje. Na taj nacin uocavamo objekt
koji je bio dio nje, a i libido koji je sada usmjeren na taj objekt
prvotno je pripadao njoj. Iz ovoga je jasno da je gubitak toga nar-
cistickog objekta vrlo tesko prevladati.
U ove pacijentice mogla se zamjecivati i pratiti simbiotska neu-
roza. Neprijeporno je da je njihov zivot udvoje, kao obitelji bez oca,
potencirao majcinu vezanost uza sina. Taj je odnos za majku sasvim
sigurno imao oznake simbioze. Moze se zakijuciti i po tome sto ona
njemu ipak nije omogucavala potpuno odvajanje odnosno separaciju
i individuaciju.
Ocjena terapijskog ishoda: 2b
Pri ocjenjivanju uspjeha uzeti su u obzir narav i tezina gubitka
te cinjenica da nije izvrsila samoubojstvo. Kao pozitivno moze se
uzeti i to da joj je usadeno uvjerenje kako je potrebno da se brine
o sinovoj umjetnickoj ostavstini. Ukratko: potaknute su i postignute
pozitivne identifikacije.

PACIJENT N.
Dg.: Patoloska reakcija zalovanja

Tridesetogodisnja sluzbenica javlja mi se nakon sto je, prije mje-

sec dana, izgubila necakinju, kcerku svoje sestre. Neudana je, a po-
duzu emocionalnu vezu sada je prekinula »potresena ovim dogadajem«.
Bila je vrlo vezana uz djevojcicu buduci da se ova odgajala u njihovu,
roditeljskom domu.
Fokus je odreden u prvoj seansi.
ii
Iz druge seanse
Danju i nocu proganja je misao je li sve moralo zavrsiti ovako.
»Kao da je osaba sazdana od deset bica . . . Jedno prihvaca da je
nema (tj. djevojcice, op. I.B.), a drugo je svagdje vidi i ne prihvaca
smrt.«
Iz ovoga opisa uocavamo pacijenticin dozivljaj poricanja i ja-ras-
cjepa, koji je bio dominirajuci mshanizam.
U tijeku zalovanju bila je prisutna i jedna posebna situacija. Dje-
vojcica ima i mladu sestru. Njoj, buduci da je tako kazao lijecnik,
nije receno da joj je umrla sestra. U obitelji se boje da bi to na

138
djevojcicu moglo tesko djelovati. Ona i dalje misli da je sestra u
bolnici i da ce se vratiti. Ja kazem pacijentici kako djevojcica samo
glasno govori ono sto i ona (pacijentica) osjeca dijelom sebe. Nije
li i to jedan od razloga sto joj se nije kazala istina? Savjetovano je
da se djevojcici ipak kaze istina, ali je to odgodeno zbog »objektivnih«
razloga, dok je ne prenesu u novu grobnicu.
U seansama koje su slijedile nastojao sam da se odustane od
prvobitno odredenog fokusa. Htio sam da se od rasvjetljavanja od-
nosa izmedu nje i necakinje paznja usmjeri na raz'oge njezina zalo-
vanja i unatoc tome sto su se necakinjini roditelji pomirili sa sud-
binom. U citavoj porodici ona najteze podnosi gubitak. Bilo je ocito
da je njoj ovaj gubitak bio obrana da se ne mora suocavati s vlasti-
tim daljnjim vaznim zivotnim odlukama. U vrijeme kada bi se oceki-
valo da bude usmjerena na svoj eventualni brak i materinstvo, ona
je fiksirana uz taj gubitak. Neke od interpretacija koje su isle u torn
smjeru bolesnica nije primila. Prosle su »mimo« nje.

Iz dvadesete seanse
»Osjecam kao da ona negdje zivi, kao da je ziva za mene.«
Zadnji san: »0na i djevojcica setaju. Ona nosi djevojcicu.«
T.: »Pa vi nju stalno nosite u sebi.«

Iz dvadesetprve seanse
Osjeca, na trenutke, kao da je oko nje, »kao da je svagdje
prisutna«.
Prevladavajuci mehanizam razrjesavanja reakcije zalovanja:
Poricanje i ja-rascjep.
Stvaranje dobrog introjekta.
Navodeci da u ove bolesnice susrecemo dobar introjekt, potrebno
je dati malo objasnjenje. Istina je da pacijentica ne smjesta djevoj-
cicu i njezinu prisutnost u sebe. To bi za sekundarni proces misljenja
i funkciju ispitivanja realnosti bilo nalik na sumanost. Ona je osjeca
negdje oko sebe, vani, »svagdje je vidim» i tome siicno. No ocito
je da je to pounutrenje, i to po tipu dobrog introjekta.
Ocjena terapijskog ishoda: 2b
Ja kao terapeut bio sam vise shvacen kao osoba kojoj se sve
ono sto se misli moze slobodno ispricati nego kao suradnik u razrje-
savanju situacije koja je, kao sto sam vec i kazao, bila utociste da
se ne suoci sa svojim odnosom prema braku i materinstvu. Asoci-
jacije se dalje krecu prema njezinoj mogucoj nesvjesnoj vezanosti
uz sestrina supruga te dozivljavanja necakinje kao njihova djeteta.
No, sve je to u podrucju sumnji i neutemeljenih pretpostavki.

•
•
-

139
 PACIJENT 0.

Dg.: Anticipirajuca reakcija zalovanja

Odsutnost zalovanja

Pacijentica srednje zivotne dobi, udana, ima dvoje djece. Javlja

mi se zbog otezane koncentracije, neraspolozenja i razdrazljivosti.
Brat je blizanac prije dva mjeseca naglo obolio. Radi se o zlo-
cudnom procesu i sada se ocekuje, prema lijecnickoj prognozi, svaki
dan kada ce umrijeti. Ona strahuje kako ce podnijeti gubitak. Ima i
tjelesnih bolesti, ali ne odlazi redovito na kontrole.
Iz prve seanse
U tijeku ove seanse, kao i u drugoj, bolesnica iznosi detalje o
bratovoj bolesti i o njhovoj emocionalnoj povezanosti. Fokus terapije
se ne odreduje. Izbija na vidjelo njezin strah da bi i ona kao brat
mogla uskoro umrijeti. Oni su blizanci pa imaju i »zajednicke sudbine«.
Iz trece seanse
Dolazi nakon odredena vremena, a u meduvremenu je umro brat.
Nasuprot mojoj pretpostavci da ce na gubitak brata reagirati poja-
canim zalovanjem, u sobu je usla osoba koja je smireno, gotovo rav-
nodusno, iznosila kako je brat umro i kako je pokopan. U tijeku
seanse i meni je postalo jasno da na citav dogadaj nije reagirala
poricanjem. Bas nasuprot. Ona ga je prihvatila sasvim racionalno.
Radilo se o porlcanju vaznostl toga dogadaja i sadasnje njezino stanje
bilo je u potpunu nerazmjeru s onim sto bi se ocekivalo. Bila je to
tipicna reakcija odsutnosti zalovanja.
Iz cetvrte seanse
Ne nosi crninu. Smije se. Vesela je, na granici bolesno povisenog
raspolozenja.
P.: »Ne mislim o onome zbog cega sam dosla do vas. Mozda je
i bolje tako ... Jednostavno nista ne razmisljam . . . Sve radim meha-
nicki... 2elim da zivim ... da naprosto idem dalje.«
U tijeku seanse izviru novi strahovi.
P.: »Bojim se uremije i srcanog udara ... Razgovarala sam sa
suprugom kako smrt brzo dode. Eto tri mjeseca (toliko je trajala bra-
tova bolest, op. I.B.) pa te nema ... Cetiri godine nisam bila kod
urologa ... Bojala sam se.«
T.: »Cini se da Vi sada, kao i ranije, ako je nesto neugodno,
to ne zelite vidjeti.«
Pacijentica ovu moju intervenciju prihvaca i nastavlja: »Prije sam
mislila da cu biti pokopana pokraj brata, a sada vise ne mislim o
tome. No, ipak sam rekla grobaru da sacuva i metar zemlje za mene«
(smije se).
Iz seste seanse
Uzbudena i nesto razdrazljiva, ali manje vesela. 2eli se ukljuciti
u posao. Ja joj predlazem da ostane na bolovanju, ali ona i lijecnicka
komisija odlucuju drukcije.

140
 Uskoro nastupaju problemi na radnome mjestu. Ne snalazi se i
pravi pogreske. Izjavljuje mi da sam bio u pravu kada sam rekao
da nije sposobna za posao. Govori samo o svojim tjelesnim bolestima,
a o bratu vrlo malo ili gotovo nista. I dalje prevladava poricanje vaz-
nosti dogadaja, ali se ipak naziru i stajalista koja odaju drukcije ne-
svjesno zbivanje. Ne dopusta da se na bratov grob stavi betonska
ploca »jer je to jos svjeze«. Ociti primjer racionalizacije poricanja.
Staviti beton znaci i definitivno se odvojiti od brata. Ja u torn smislu
dajem i tumacenje, koje medutim ne izaziva odaziv u pacijentice.
Postupno se pacijentica oporavlja. Manje je napeta, razdrazljiva,
moze se bolje koncentrirati. Brata ne spominje, a ja tu topiku vise
ne doticem. I ona kao da podrzava ovakav nacin rjesavanja gubitka
objekta.
Prevladavajuci mehanizam razrjesavanja reakcije zalovanja:
Odsutnost zalovanja.
Mehanizmi se pounutrenja ne zamjecuju.
Pacijenticino poricanje vaznosti dogadaja (gubitka brata) pokusaj
je slabog ja da razrijesi ovu situaciju. U nemogucnosti suocavanja
s gubitkom i svim svjesno-nesvjesnim posljedicama reagira se tako
da se to sve obiljezi kao neki usputni dogadaj.
Potrebno je napomenuti da se ovdje radi o smrti brata blizanca.
Neprijeporno je da ona za pacijenticu ima visestruko znacenje, i da
je na neki nacin stavlja u poseban polozaj u usporedbi s osobama
koje su dozivjele neki drugi gubitak. Umiranjem blizanca, umrla je
zapravo njezina polovina, a sada postoji opasnost da se umiranje
protegne i na drugu polovicu. Cini se da je egu, u ovom slucaju,
bilo najlakse reagirati poricanjem.
Ocjena terapijskog ishoda: 2a
Uspio se izbjeci »slom« pacijentice nakon smrti brata, ali s druge
strane nije se uspjelo potaci pacijenticu da u tijeku terapije odzaluje
gubitak. Iz tih razloga prognoza odnosno postojanost postignutog psi-
hickog ravnovjesja je nesigurna i ne racunajuci tjelesne bolesti kao
moguce provocirajuce cimbenike.
Namece se i pitanje koliko je za ovakav nacin reagiranja bilo
vazno i to sto je pacijentica za bratom zalovala dok je jos bio ziv
(anticipirajuce zalovanje). Smijerno pretpostaviti da je svoju kolicinu
afekta (Afektbetrag, prema Freudu) vec potrosila prije samog doga-
daja, a smrt je bila samo zavrsetak njezina procesa zalovanja. Zbog
navedenih razloga i nisam inzistirao na fokusu »ona i brat« i na od-
sutnosti zalovanja kao na neprimjerenoj reakciji na gubitak.

141
 PACIJENT P
. „ ,
Dg.: Reakcija zalovanja

Tridesetogodisnja zena, u braku, bez djece, javlja mi se dva

mjeseca prije nego sto je saznala za bezizglednu prognozu suprugove
bolesti — zlocudni tumor. Razlog javljanju: osjeca se stidljivom i
nezrelom. Nakon intervjua ubiljezena na listu cekanja za ukljucenje
u lijecenje, a datum pocetka je dogovoren. Na zakazani termin nije
dosla. Pismeno je javila da je razlog suprugova bolest. Javlja se po-
novno, nakon suprugove smrti, cetiri mjeseca nakon intervjua.

Iz prve seanse
P.: »0sjecam se dobro ... Pitam se odakle mi takva snaga. To
se i drugi pitaju i cude. Mislim da mi je to X ostavio ... Mozda sam
dosta toga i potisnula. To je sve svjeze. Ja vjerujem da cu sve to
prevladati. Imam samo lijepe uspomene iz toga braka... Dostojno
smo ga ispratili ... Onako kako njemu i dolikuje. Ja sam na pogrebu,
cak, i njegovu majku tjesila.«
T.: »Kao sto bi je i on tjesio.«
P.: »Da, kao sto bi i on radio. Biia sam kao i on. Nisam gledala
njegovu sliku na osmrtnici.«
T.: »Kao da niste u potpunosti prihvatili da je umro?«
P.: »Tako sam reagirala i nakon tatine smrti. Bojim se da sve
ovo ne potisnem previse pa da jednog dana ne bukne.«
T.: »Pa i iskazivanje tuge sastavni je dio zivota.«
Pacijentica je na ovoj seansi iznijela i podatak kako je deset
dana prije suprugove smrti abortirala. Suprugu nije kazala da je
trudna. Smatra da bi abortus prihvatio i suprug.
Ja sam na ovo kazao: »Mislim da bi se i on s time slozio.« U
torn trenutku imao sam sljedeci protuprijenosni odgovor koji nisam
izgovorio. Bio sam zaprepasten takvim hladnokrvnim razmisljanjem.
Tesko sam sebi mogao predociti da se zena koja voli moze na tako
jednostavan nacin odluciti da ubije dijete koje bi bilo nastavak nji-
hove veze. U tim trenucima sebe sam poistovjetio s pokojnikom, a
pacijenticu sa svojom zenom koja postupa na isti nacin. Istovremeno
javljala mi se i misao o tome koliko se u pacijenticinom postupku
krije i agresivnoga prema suprugu. Pacijentica ga se zeli sto prije
rijesiti, doslovno »izbaciti« ga iz sebe. Iz terapijske situacije koja
nije bila zrela za analizu takvih nesvjesnih sadrzaja priklonio sam se
pacijenticinu stajalistu »da bi se i njezin suprug s tim slozio«.

Iz druge seanse
Dolazi nakon mjesec dana. Ljeto je i bila je na moru.
P.: »Sve vise postajem svjesna da sam ostala bez covjeka koji
mi je mnogo znacio. Kadsto osjecam ljutnju sto moram potiskivati
emocije ... i sto ne mogu sebi predociti njegov lik.«
T.: »Potiskujete emocije?"

142
 P.: »Da. Mislim da bi se tako ponasao i moj suprug ... Povremeno
se bojim svega onoga sto me ceka. Mislim da cu od ljudi traziti
mnogo. Neke kvalitete koje je imao moj muz, a to ce biti tesko naci.
Moja neizgovorena interpretacija bila je: »l zato cete te kvali-
tete uzeti u sebe i nositi ih pa ih necete morati traziti kod drugih.«

Iz trece seanse
»Nasa ce veza zivjeti dok budem i ja zivjela ... Evo sada idem
u Y i ocekujem kao da cu se susresti s njime ... Moj je suprug
bio jak ... i ja se trudim da postanem kao i on.«

Iz cetvrte seanse
0 pobacaju ima isto misljenje, iako »ponekad razmisljam ... mi-
slim da nisam pogrijesila ... Da je on znao o cemu se radi, vjerujem
da bi odobrio to sto sam ucinila.«
Dominirajuci mehanizam prorade zalovanja:
Pozitivne identifikacije s osobinama licnosti izgubljenog objekta.
Izrazito naglasena upotreba identifikacije dovodi do toga da pojava
poricanja i ja-rascjepa nema naglasenu ulogu, tako da je gotovo
zanemarljiva. To dolazi od toga sto pacijenticino poistovjecenje s
nekim aspektima objekta cine da on, u nesvjesnom, i dalje zivi pa
i nema potrebe da ja pribjegava poricanju i rascjepu.
Ocjena terapijskog ishoda: 3
Potrebno je priznati da je u ovom primjeru uspjesnog razrjesa-
vanja zalovanja terapeutova uloga bila vrlo skromna, Pacijenticin ja
bio je dovoljno jak da ne skrene u naglaseno poricanje i ja-rascjep.
S pomocu sintetizirajuce funkcije zapoceo je niz identifkacija sa su-
prugom koje su se katkad, zbog naglasena svjesnog napora, doimale
kao oponasanje uzornog modela.
Potrebno je napomenuti kako se njezin postupak u vezi s abor-
tusom moze oznaciti i kao zreo i ja-prilogodben, a ne iskljucivo ne-
gativno. U slicnim slucajevima, tj. u kojima zalovanje bude prekinuto
zbog istodobne trudnoce, postoje visestruke opasnosti. Hi se zalova-
nje ne dovrsi ili se pak dijete dozivljava kao reinkarnacija pokojnika
pa se tako i odgaja.
S pravom pise Lewis (1979) da je ideja zene o fetusu u trud-
noci neizbjezno imaginarna i slabo definirana. Osjecaji prema djetetu
mogu se Iako pomijesati s osjecajima prema pokojraku.
Umjetno izazvani abortus u ove pacijentice upucuje na to da
je ona za rjesavanje zalovanja odabrala duhovni plan, a ne tjelesni
kojem bi pripadala trudnoca. To je zreliji i diferenciraniji nacin rje-
savanja ovoga konflikta odnosno traume gubitka.

143
 7.2. SVEOBUHVATNA SKRB ZA OZALOSCENE

Potrebno je istaknuti da zalovanje rnozs, all i ne mora imati

patoloski oblik. Do vecine ozaloscenih morala bi doprijeti obavijest
da im se, ako to zatrebaju, moze strucno pomoci.
Osobe koje pomazu trebalo bi da u to ukljucuju lijecnika primar-
ne zastite, psihijatra, psihoterapeuta, ali i svakog zdravstvenog rad-
nika. Pozeljno je da u pruzanje pomoci bude ukljuceno sto vise obra-
zovanih strucnjaka, buduci da usko usmjereni profesionalni pomagac
ne moze pruziti odgovarajucu pomoc ozaloscenima. Ako lijecnik zeli
biti istinski djelotvoran u svojemu terapijskom radu, ne smije lijeciti
velik broj ozaloscenih.
Bitni i neizostavni zadatak sveobuhvatne skrbi bilo bi stvaranje
ozracja u kojemu su osnovne cinjenice o zalovanju poznate vecem
dijelu pucanstva. Tek bi prozimanje znanja o procesu zalovanja iz-
medu profesionalaca i primateija njihovih usiuga dalo pozeljni ucinak.

144
 8
Hrvaii: umiranje, smrt, zaiovanje

nisu rodjeni od sasvim smrtne stvari

oni sto se raspadaju u pretvorno tlo
i ta'i komad gline poljubit ce
ono sto je bilo neprolazno
N. Petrak, 1968.

Analizom podataka koje cu prikazati u ovome poglavlju pokusat

cu odgovoriti na dva pitanja:
1. Jesu li u Hrvata postojali obicaji vezani uz umiranje, smrt i
zalovanje: koji su im kao narodu bili zajednicki?
2. Koliko su ti obicaji bili osobeni za Hrvate kao narod?

8.1. STAROHRVATSKA GROBLJA

0 starohrvatskim grobljima iz vremena od 7. do sredine 9. sto-

Ijeca, otkrivenim u posljednjih cetrdeset godina opsirno nas izvjesta-
va Belosevic (1980).
Ja cu pozornost usmjeriti na starohrvatsko groblje u Glavicina-
ma nedaleko od Solina. O tome arheoloskom nalazu iz vremena kada
su Hrvati primili krscanstvo prvi je izvijestio Karaman (1940).
Iz teksta i slika 4. i 5. (Karaman, 1944) moze se procitati i vi-
djeti ono sto je bitna oznaka toga, a i njemu slicnih groblja. Potreb-
no je istaknuti da takva groblja na redove nisu iskljuciva osobina
Hrvata iz toga doba. Na jednak nacin pokopavalo se na cijelome pod-
rucju Evrope (Karaman, 1940).

145
 Slika 4.

146
 iiroa prcwa.

Stu-olirvatslu? orpblje u Glavidnanu kod M

Slika 5.

147
 Kao psihijatra poglavito me zanima razlog zbog kojega su grobo-
vi bili gusto poredani. Taj nam je podatak uocljiviji i namece nam se
kao pitanje ako ta groblja usporedimo s onima iz kasnijih vremena,
ukljucujuci i sadasnjost. U gradnji grobnica zeljelo se i zeli istaknuti
monumentalnost, kao i izdvojenost od ostalih smrtnika. Danasnja
groblja, a uzimam kao primjer zagrebacko groblje Mirosevac, doimaju
se kao moderni gradovi. U njima su kuce ill grobovi udaljeni jedni
od drugih. Covjek se pita je li trebalo dati toliko prostrano zemljiste
za groblje. Prije bismo to ocekivali od nasih dalekih predaka koji su
zemljista imali u izobilju.
Kao da je u starih Hrvata, kao i kod drugih naroda iz toga vre-
mena, postojala potreba da i u smrti budu bliski jedni drugima. Cini
mi se kao da je to zrcalilo bliskost i oslonjenost jednih na druge u
svakidasnjem zivotu njihovih zajednica.
Od 11. stoljeca napustaju se stara groblja na redove, a »crkva
je ojacala i nametnula svagdje sahranjivanje u blizini zupskih i samo-
stanskih crkava« (Karaman, 1940).

8.2. STATUT GRADA SPLITA

U Statutu grada Splita (1312. god.) u glavi LXV. o zabrani cjeli-

vanja mrtvaca pise sljedece:
»lsto tako odredeno je i naredeno da se nijedan muskarac niti
zena u povodu pogreba ill smrti nekoga tko je u bilo kojem stupnju
s njime u krvnoj vezi, ili je po tazbini s njime povezan, ne usudi
mrtvacu dignuti ukrase s glave, vrpcu, kapu, povezacu ili kapicu ili
bilo koje druge urese za glavu i da se ne usudi poljubiti mrtvaca. I
nitko neka ne nosi bradu preko mjesec dana u povodu necije smrti
nakon sto je mrtvac pokopan. A tko god suprotno postupi, neka se
svaki put kazni sa 20 solida. A upravitelj grada Splita duzan je, vezan
zakletvom, to strogo primjenjivati i na osnovi vlastite zakletve mora
uvijek poslati svoga notara kada se neki mrtvac sprovodi da bi vidio
i ispitao to sto je navedeno te istrazio da li koji muskarac ili zena
postupaju protivno sadrzaju ove statutarne odredbe tako da on (tj.
nacelnik) moze po svojoj slobodnoj ocjeni postupiti protiv onih za
koje se utvrdi da su krivi te ih mora kazniti i osuditi na prije na-
vedenu kaznu.
I, u tim stvarima neka se vjeruje izvjestaju notara gradskog na-
celnika, odnosno upravitelja bez ikakva drugog dokazivanja (str.
212—213).«

148
 Za proucavatelje zalovanja uocljiva je zabrana »l nitko neka ne
nosi ... itd.«
Ovo smijemo shvatiti i kao drustveno dopusteno vrijeme jaceg
zalovanja, a nakon toga vjerojatno se zahtijevalo od ozaloscenog da
se ukljuci u uobicajenu zivotnu djelatnost.
Napominjem da je zabrana brijanja i sisanja kroz vrijeme od 30
dana nakon ukopa pokojnika, obveza pravovjernog Zidova.

8.3. ISTARSKI »PLES MRTVACA«

Pies mrtvaca (danse macabre) kao likovna tema bila je sastavni

dio umjetnosti Evrope u vremenu od 15. do 16. stoljeca. Njezina
svrha bila je u tome da zive podsjeti na to da ce umrijeti, tj. me-
mento mori. U »Plesu mrtvaca« naizmjenice su poredani zivi covjek
i mrtvac. Mrtvac jest slika onoga sto ce svaki zivi covjek postati
(slika 6).
Do nasih dana sacuvalo se 80 djela s torn tematikom: freske,
tapiserije, kipovi i oslikano staklo (Delumeau, 1983).
I u Hrvata sacuvan je jedan »Ples mrtvaca«, a nalazi se u istar-
skom mjestu Beram, Freska je u crkvici sv. Marije na Skrlinah, a
naslikao ju je majstor Vincent iz Kastva god. 1474. Napominjem da
je nastala samo 50 godina nakon prve zabiljezene slike takva plesa
u Parizu. Spomenuta crkva pripadala je beramskoj bratovstini sv.
Marije (Fucic, 1982).
Ovaj podatak ide u prilog stajalistu da su pogledi na umiranje
a smrt u hrvatskim krajevima bili istovjetni s onima koji su prevla-
davali sirom krscanske Evrope.

149
Slika 6. Beram — Crkva Sv. Marije na Skrlinah, majstor Vincent iz
Kastva, god. 1474. PLES MRTVACA (detaJj).

8.4. SENJSKA »MESTRIJA DOBROG UMRTJA«

U Senju je potkraj 15. st. postojala tiskara u kojoj je od godine

1494. do 1508. tiskano »najmanje sedam knjiga glagoljskim slovima,
od kojih su pet (odnosno sest) prijevodi tadasnjih veoma popularnih
teoloskih prirucnika i knjizevnih djela« (Nazor, 1978).
Jedna je od njlih i »Mestrija dobrog umrtja s ritualom«, hrvat-
ski prijevod u ono doba izuzetno popularnog djela »Ars bene
moriendi«. Izvorniku s kojeg je prevedena »Mestrija« (tiskana u Se-
nju 1507. ili 1508. god.), autor je njemacki dominikanac Heinrich

150
Seuseu (1295—1366). Dvadeset i prvo poglavlje njegove »Knjige
vjecne mudrosti« prevodeno je na prijelazu iz 15. u 16. stoljece pod
naslovom »Ars moriendi« (Delumeau, 1983).
Hrvatska »Mestrija« nema ilustracija koje su u vecini izdanja »Ars
bene moriendi«. Ti lj.kov.ni prilozi prikazuju umiruceg covjeka kako je
Jzlozen kusnji davla, a ohrabruju ga andeli. Kusnje su ove: sumnja,
ocajanje, nestrpljivost u bolesti, oholost i pohlepa za bogatstvom.
Na kraju umiruci covjek odoljeva kusnji davla i andeli nose njegovu
dusu u nebo (Badurina, 1979).
Prijevod i tiskanje ove knjige u Senju upucuje na potrebu nasih
predaka za takvim stivom, a ujedno nam oslikava i ozracje u koje-
mu pomisao na umiranje i smrt nisu biii strani zivljenju, vec na-
protiv, duboko prozeti njime.

'
8.5. FORTIS I LOVRIC

O nacinu pokopavanja i ispracaja pokojnika u Dalmatinskoj za-

gori pise Alberto Fortis u »Putu po Dalmaciji« (1774).
On izvjestava o placu i naricanju koje se ne razlikuje od onoga
koje je uobicajeno u talijanskim krajevima.
Cudna mu je navada da »Morlaoi . . . govore na uho lesu, dajuci
mu izricite poruke za drugi svijet«.
Nakon pogreba »najedu se do grla«, zajedno sa zupnikom.
Znak zalovanja jest Ijubicasta ill tamnomodra boja kape, a kod
zena erne ili tamnomodre marame.
Inace se sve crveno na odjeci pokriva crnim. U muskaraca je
uobicajeno da se odredeno vrijeme ne briju, a Fortis (1974) sasvim
tocno zamjecuje da »taj obicaj zanosi na zidovstvo«.
U tijeku prve godine zalovanja zene odlaze na groblje, barem u
dane blagdana.
Iz ovih navoda saznajemo da su u Hrvata iz Dalmatinske zagore
bill uobicajeni sljedeci obicaji vezani uz zalovanje: karmine, nose-
nje tamno obojene odjece i nebrijanje brade. Ujedno navodi i po-
datak da se normalnim ili obveznim zalovanjem, doduse, prenesenim
na zene, smatralo vrijeme od godine dana.
Ozaloscenima je sve to bilo velika pomoc bududi da im je
strukturirano 'ili propisano ponasanje u tijeku zalosti omogucavalo us-
pjesno prevladavanje zalovanja.
Ivan Lovric (1776) o obicajima Morlaka u vezi s pogrebom kazu-
je ovako:
Kad bolesnik umre, tada svi nazocni pocnu glasno naricati i
plakati.

151
 Mrtvac do ukopa bude u kuci, a u tijeku noci »rodaci, susjedi i
prijatelji dolaze da mu budu drustvo, da se ne bi uzelo za zlo, kad
bi bio ostavljen sam«. Obveza je prisutnost covjeka koji zna citati,
a knjiga koja se cita jest »dosta slicna knjizi Prato Fiorito (Cvjetna
Livada), prikladnoj da jos ojaca sujevjerje mjesto da ga ukloni«.
Dok pokojnik lezi u kuci, dolazi se izrazavati sucut, a »svi su
mrtvaci uvijeni u bijelo platno, ili jos obicnije u franjevacko odjelo«.
Razlog oblacenja pokojnika u odjecu franjevaca jest taj »da ce
se u dolini Jozafat svi morati pojaviti u haljinama, u kojima su po-
kopani, i da zato oni izbiraju najsvetije«.
Na grobu se obavljaju crkveni obredi, nakon povratka s groblja
pije se rakija, a navecer dolaze »svi znanci, dobro opskrbljeni zaliha-
ma jela i pica« i uslijedi »prekomjerna zalosna gozba«.
Lovric objasnjava Fortisovu biljesku o pustanju brade pa kaze
da »Morlaci grckog obreda, a rijetko koji i obreda iatinskoga, puste
da im od zalosti za koji mjesec raste brada«.
Znak zaiovanja jesu crna kapa, ili rupci.
Na grob se odlazi cesce u prvih mjesec dana nakon pogreba, a
kasnije prema blizini crkve »gdje im je rodak pokopan«.
Obicaj je u »nekim krajevima da se grobovi posipaju cvijecem i
mirisnim travama«, meo'utim, cesci je obicaj da se na groblje do-
nese spuzva natopljena blagoslovljenom vodom. Izazimajuci spuzvu
na grobu pokojnika, »taj svijet ima grubo misljenje, da se vodom
olaksavaju ognjene muke, koje mozda trpe pokojnici«.
Lovric i u svezi s ovim kazuje kako je na zadarskim otocima
obicaj da se na groblje dolazi s grancicom »kakva drveta, kojom po-
skrop(e) sve grobove,... a to se cini ... kad se ude u bilo koju
crkvu •<.
\z Lovrica (1776) isticem kako se uz mrtvaca do ukopa bdjelo,
tj. da pokojnika nisu zeljeli odvojiti od zivih kao sto se to cini danas.
Tu su i karmine, crna boja kao znak zalosti, a pustanje brade, prema
Lovricu, ucestaliji je u Srba nego u Hrvata.

8.6. BRATOVSTINE

Istrazivanja obicaja vezanih uz umiranje i smrt u hrvatskim kra-

jevima nije moguca bez kratka prikaza rada i ustrojstva bratovstina.
To su katolicka vjerska drustva, kojima pripadaju treci redovi svje-
tovnjacki i pobozna udruzenja. Bratovstine su bile dio zivota sredo-
zemnog dijela Evrope, a danas su dio proslosti.
Prvoga krscanskoga mucenika sv. Stjepana pokopali su virl
timorati, a to se smatra zametkom naboznog i dobrotvornog udruzi-
vanja, tj. bratovstina (HE, 1942; 3:247—252).

152
 Bft je rada bratovstina u sljedecem: brinu se za ukop i casce-
nje grobova mucenika i drugih krscana, daju milostinju potrebitima
i brinu se oko gradnje crkava.
Prve vijesti o bratovstinama u Hrvatskoj potjecu jos iz 12. St.,
a u 13. bratovstine su postojale u svim dalmatinskim gradovima (EJ;
1982; 2:407—411).
Bratovstine su imale svoj statut [matrikulu), a statut Bratovsti-
ne sv. Ivana Krstitelja u Vrbniku iz 1325. najstariji je statut pisan
hrvatskim jezikom (Bolonic, 1975).
Korculanska Bratovstina Svih Svetih jest Bratovstina dobre
smrti, a osnovana je god. 1301. Bratovstina s istom namjenom osno-
vana je i u zagrebackoj stolnoj crkvi god. 1380. Najvazniji zadatak
Bratvostina dobre smrti (taj naziv nije bio obvezan) bila je priprava
vlastitih clanova na smrt.
Ako bratovstina nije i bila iskljucivo bratovstina dobre smrti,
tada je, uz ostale svoje funkcije, imala i onu vezanu uz umiranje,
tako da se navodi da »pomaganje umirur.ima i ukapanje mrtvaca naj-
opcenitiji je zadatak bratovstina«. Svi clanovi bratovstine moral! su
biti nazocni na sprovodu umrloga brata, a sve je bilo praceno mo-
litvama i misama.
U zakonu Bratovstine sv. Marije na Gorici u Baskoj (1425. god.)
o obvezama clanova u pogrebu brata pise ovo:
»O pogrebsne br'tie. 18 kapitul'. Nateeno 'e da bratie imaju po-
gres'ti mrtvago brata uboga, >i da vsaki brat' sold' ima dati za mese
imu sebi resi 30; i ako bi ca mankalo, brasina ima dodati, a kan-
daloti na vsakom' pogreben'i brat'skom' zgu se po zakon' brasine
Svetoga Duha z b'ske. I ki ne bi prisal' od bratie, zvani po kastaldih'
ostaju v peni 10 soldi op'se munnide. I ose da v'saki brat' d'lzan' budi
govoriti ocenasi 50 i tolikoe z'dravih' marii. i prvi petak' postiti za
dusu brata umr'vsega. I ako bi ki d'lzan' za se on' dan' postiti, a
tada pos'ti v sobotu ili ini dan', li da bude pos't.« (Milcetic, 1892).
Sa stajalista proucavanja zalovanja smijem kazati da su takva
udruzenja bila izuzetna pomoc pokojnikovoj rodbini, dakle ozalosce-
nima. Pomagala su im i duhovno i materijalno u stanju koje danas
nazivamo kriznim.
Bratovstine su imale svoja groblja ili grobove u kojima su se
smjeli ukopavati samo clanovi bratovstina.

153
 8.7. IZ »ZBORNIKA ZA NARODNl ZIVOT I OBICAJE«

»Zbornik za narodni zivot i obicaje Juznih Slavena« pokrenula je

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti iz Zagreba god. 1896.
i on je izuzetno vrelo za proucavanje razlicitih obicaja, a medu osta-
lima i onih koji su vezani uz moju temu.
Radio (1897) pise upute za »0snovu za sabiranje 1 proucavanje
grade o narodnom zivotu«.
Evo kako glase njegove upute za prikupljanje podataka u vezi sa
smrcu:
»a) Pripreme za smrt. Misle li ljudi na smrt i spremaju li se
kako za nju, ako i nijesu bas bolesni? Daje li se sto za zivota komu?
Kako se pred smrt staraju roditelji za djecu, muz i zena jedno za
drugo? Pravi li se testament? Odreduje li se sto rijecima ill na pi-
smu o pogrebu?
b) Umiranje. Mora li tko biti uz covjeka, kad umire? Tko je obi-
cno uz njega? Dolazi li tko k njemu? Kako su obicaji i gatanja kod
umiranja?
c) Mrtvac u kuci. — 1. Kako se zove mrtav covjek (mrtvac, mrta-
vac, mrtvik)? — 2. Kako se mrtvac priredi (metne »na odar«, »na skol-
ke«)? Sto se komu (starcu, muzu, zeni, momku, djevojci, djetetu)
obuce i obuje i sto se Jos na nj ili uza nj metne? — 3. Je li preko
noai sam? Tko je uza nj i sto se radi? — 4. Dolazi li tko da ga
vidi i sto se tu cini? Jauce ii tko nad njim (»javce li ga« tko) i
kako? — 5. Sto se u kuci mora ili ne smije ciniti, dok je mrtvac na
odru? Sto se gata, vjeruje i cara?
d) Ukop. — 1. U sto se mrtvac metne, u cemu ce se zakopati?
Sto se prije s njim i na njem ucini? Kako se zabije lijes? Sto se
cini, kad je mrtvac vec u lijesu? — 2. Nose li ili voze mrtvaca iz
kuce? Tko to cini i kako? Tko za njim ide i kako (pokrivene glave)?
— 3. Kako se obavlja ukop? — 4. Sto se poslije ukopa cini na gro-
bu? — 5. Sto se cini odmah poslije ukopa u kuci (Sto se cini s
kolima, na kojima su mrtvaca vozili? Jede li se ;i pije i kako?) —
6. Sto se cini neko vrijeme poslije ukopa i u koje dane? (Sto je
daca?) Kako su kod svega ovoga (kod svakoga napose) obicaji i ga-
tanja?
e) Kajanje (zalovanje za pokojnim). Nosi li se za pokojmma dru-
go odijelo? Tko za kirn nosi ii kako dugo? Kakovo je to odijelo?
Po cem se jos vidi, da je nekomu netko umro?
f) Groblje. Kako je uredeno groblje i pojedini grobovi? Sto se
o groblju misli i pripovijeda? Dolazi li tko na groblje, kada dolazi i
po sto?«
O obicajima vezanim za umiranje u mjestu Vrbovi u Slavoniji
pise Kurjakovic (1896):
Uobicajeno je da »za teske bolesti dolaze uzovi u pohode i na
razgovor k bolesniku«. Ako je posrijedi teza bolest, onda »ostaje
koji susjed i preko noci, da u nuzdi pripomogne«.

154
 »0draslijeg mrtvaca isprate djevojke do groba, pjevajuci litaniju,
inace nitko, ni najblizi rodaci«, kaze Kurjakovic (1896).
Dalje nam kazuje da cesto ni imucniji ne postupaju drukcije i
da »maloj djedi cesto n<i ne zovu svecenika k sprovodu vec ovaj samo
blagoslovi grobak, kad ih donesu na groblje«.
Pokojnik se ispraca iz kucnog dvorista i tada »prisutni klek-
nu . . . a dizuci se, svak baci za njim po kamencic, da se vise ne
povrati«.
Ako umre odrasla »djevojka, pozovu iz sela 6 momaka, da ju
nose do groblja ili makar kroz selo«.
Kao sto se uocava iz Kurjakoviceva (1896) izvjestaja, covjek ne
umire osamljen, nego okruzen rodbinom ili susjedima.
Psiholoski je zanimljiv i sljedeci obicaj: »Da je ukucanima ugod-
nije sprovesti prvu noc, ostane kod njih obicno jedno od uzova, i to:
ako je umrlo musko, ostane muski, ali ako ii zensko, tad koja zena
iz susjedstva.«
Psihonaliticki ovaj obicaj mozemo protumaciti ovako: susjed is-
toga spola kao i pokojnik, ima simbolicku ulogu u nijekanju gubitka.
Na taj nacin u prvoj fazi zalovanja, ili ukocenost (Bowlby, 1980) oza-
loscenom se pruza pomoc na kudikamo dubljem nesvjesnom sloju
nego sto nam se to povrsno cini.
Zoric nas (1896) iizvjestava o zalovanju u Kotarima. Obavijest o
smrii ne salje se samo rodbini nego i »vrijednim prijateljima u sva
sela«.
Kada oni koji dolaze vidjeti pokojnika, -stupe u selo, zapocnu
zaliti na sav glas, a zenske raspuste pletenice kose u znak iskrenog
sazaljenja«.
Jelo nakon pokopa naziva se podusje, a poradi toga kolju ovnove,
a imucniji vola.
Svecenikova nazocnost u trenutku smrti, prema misljenju mje-
stana, nije toliko vazna, ali prilikom ukopa »ce se za odsutnosti svoga
zupnika poci i u drugo i u trece selo po svecenika, a bogatij'i ce
pozvati i tri do cetiri«.
Zoric (1896) takoder spominje otocane (vjerojatno stanovnike za-
darskog otocja) i za njih kaze da »zale mrtvoga u kuci i izvan kuce
dugo vrieme . . . ali ne cine nikakvog troska, te se svi, musko i zen-
sko, nakon sprovoda vrate svojim kucama, moleci Boga«.
Horvat (1896) proucava obicaje u Koprivnici. Smrt je personifi-
cirana likom visoke, bijele zene koja u ruci ima kosu. Buduci da
ona stalno place, moze se znati gdje se nalazi, a to je znak da ce
u toj kuci netko umrijeti.
I u Koprivnici je smrt drustveni dogadaj, a »rodaci, prijatelji,
susjedi i znanoi dolaze da pokojnika zadnji put posjete«.
Cjelonocno cuvanje mrtvaca naziva se »verestovanje«, a okupi
se mnogo ljudi »pijuci vino i rakiju, a jeduci meso i kolace«.
Sprovod je masovan i »skupe se svi rodaci i znanci pokojnikovi«.
Prisutni bacaju po grudu zemlje na lijes polozen u raku. Ako se
pokojnikova zena »kani udati, treba da u grob baci nesto novaca s
grudom zemlje-.

155
 Nakon povratka s groblja slijedi molitva, a zatim se »opsluza-
vaju karmine«. Sve se odvija u tisini, a »jedu i piju 'zadnji del' po-
kojnikov«.
I Zoricev (1896) i Horvatov (1896) izvjestaj govore o tome da
je smrt bila obiteljski i drustveni dogadaj.
U izvjestaju iz Zbirke T. Smiciklasa (1896) nalazimo kako u Sv.
Jakovu pokraj Bakra postoji vjerovanje da, »ako je pokojnik posteno
zivio, ostavi ga dusa u slici goluba, a moze ju samo onaj vidjeti,
koji nije griesan«.
Postoji i obicaj da, ako stanje umiruceg to dopusta, »kad boles-
nik umire, dadu mu malo juhe, kruha ill vina, da mu bude poputnina
do drugog svieta«.
I kratki Bujanovicev (1896) izvjestaj o Praputniku u Hrvatskoj
pokazuje nam sukladnost zalidbenih obicaja u krajevima u kojima
zive Hrvati.
Lovretic (1897) izvjestava o narodnom zivotu i obicajima u Otoku
»selu u okolici vinkovackoj u Slavoniji«. U torn mjestu, kao i u
susjednim »Komletincima, Privlaki i Vinkovcima Hrvati seijaci i zive
i odivaju se skoro sasvim jednako«.
Iz njegova se izvjestaja (Lovretic, 1898) uocava kako je u torn
kraju umiranje bilo povezano uz dosta magijskog vjerovanja. Primjer
je za to vjerovanje da -svaki bolesnik, kad umire, mora mjesto pro-
mijeniti, pa ima, koji vise puta mijenja, kako je koja bolest. Onda
vade perje ispod njega, da ne bi bilo pacije, jer na patkinom perju
ne moze umrijeti«.
Umirucemu stavljaju u ruke svijecu, a ona je upaljena sve dok
je mrtvac u kuci buduci da se vjeruje »da svaki covjek ima na nebu
svoju svijecu, pa kad covjek umre, onda se i ta svijeca ugasi. Zato
se ... mrtvacu pali svijeca na cas srnrti, da mu je zamjena za onu
svijecu, sto mu je na nebu dogorjela«.
Kada nastupi smrt otvore se sobni prozori da bi izisla pokoj-
nikova dusa, a zatim se prozori odmah zatvore kako se dusa ne bi
vratila.
Znak je zalosti da »svi muski pospremljaju sesire, jer u Otoku
ljudi qologlavi kaju, a zene se prikriju bijelom krpom, pooblace lose
konopljene kosulje i pripasu suknene pregace. Ako je zadruga velika,
pa ima u zadruzi, tko nije rod pokojnomu, ipak se pokajno obuce,
makar u crnini, jer ukucanina cijela ku<5a kaje«.
Pokojnika, bar prema Lovreticevu opisu (1898), nije cuvala rod-
bina, nego ljudi koji su se nazivali ukopnici. Oni su, uz to, bili za-
duzeni da prave lijes i kriz. Njihov je broj bio neparan, a za nocnog
ciwania bore se protiv spavanja bilo tako da netko »sto naglas cita,
ili se svi skupa kartaju«.
Polozenocj mrtvaca u kuci dolaze pohoditi i rodbina i suseljani
i torn se prilikom jadikuje ili narice. A »bude i pica kod mrtvaca,
pa se to gdjetko i pozuri, da se malo napije«.
Pokojnikovo tijelo do groblja se prevozi na kolima. Ako umre
momak ili djevojka, tada se do groblja nose; dvanaest momaka nose
pokojnika, a dvanaest djevojaka pokojnicu.

156
 Nakon ukopa slijede karmine koje su »uzina ili vecera, gadno
se slavi: potrosi se skoro kao za svatove . . . Pije se . . . ne pazi se
na zalost, a gdjekoji lakomac opije se, pa i zapjeva«.
Sutradan najbliza rodbina odlazi na grob, a kasnije se na groblje
odlazi svake nedjelje od Uskrsa do zime.
U Otoku je u to vrijeme postojao razracleni ritual zalovanja koji
je ovisio o stupnju rodbinske bliskosti s pokojnikom, te o dobi i
spolu ozaloscene osobe. Smijem slobodno kazati da je takav ritual
zalovanja uvelike pomogao ozaloscenima da uspjesno okoncaju zalo-
vanje ne samo u uobicajenim gubicima nego i u onima za koje
suvremeni covjek nema nikakva putokaza.
U vezi s pripremama za smrt u Poljicima Ivanisevic (1903—1906)
ne biljezi stroga pravila. Ima ih koji se pripremaju za smrt, kao i
onih koji to odgadaju do zadnjeg trenutka.
Pripreme se sastoje od pravljenja oporuke i od priprave odjece
za ukop.
Kada netko umire, ili »kad celjade tesko oboli, ne ostavlja se
sam ni obdan ni obnoc, uvijek je kogod uz nj« (Ivanisevic, 1903—1906).
Bude li prema misljenju nazocnih bolesnik uskoro umro, uslijedi:
»Brzo, brzo trc te po popa, neka mu se redovnik nade na puntu (cas)
smrti, da zakune sotonu napasnika — vicu zenske po kuci, jedan
muskic odleti po popa, koji brzo dotrce, bilo obdan ili obnoc« (Iva-
nisevic, str. 491).
Dok pokojnik lezi na odru u kuci, dolazi se na zalovanje koje se
izrazava rijecima: »Ja ti se zalujem za tvojim ocem ... koga si iz-
gubija.« Ozalosceni mu odgovori: »Bog se dao vami radovati.«
Ako je umrlo dijete mlade od sedam godina, tada se smatralo
da ono ide u raj; da je andeo. U tim prilikama nije se islo na zalo-
vanje, nego se »idje na radovanje-. Ocu se tada kazuje: »Ja ti se
radujem, da si se nazva otac andeoski« ili majci »majka andeoska«
Oni im odgovore: »Bog se da'i vami radovat.«
Pogrebna povrka krece iz kuce prema crkvi pa na groblje. Zene
glasno placu, a »muski gologlavi idu i molu boga«.
Obicaj sto se tice jela nakon pogreba nije jedinstven u svim
poljickim selima. To jelo naziva se sedmina pa i ako se ne daje
sedam dana nakon ukopa. Nikada se ne dvori pecenim mesom jer
je ono »zlamen samo veselja a ne zalosti«.
Odjeca koja se nosi kao znak zalovanja erne je boje. Muskarci
se jos dugo ne briju, a kada odlaze u crkvu, tada imaju na sebi »ka-
bane«, pa i u Ijetno vrijeme.
zalovanje za srodnikom prvog koljena traje tri godine, ali »nike
udovice nose korut za muzem sve do smrti, samo tkanica malo je
svitlija«.
Groblje je ili u blizini crkve ili na osamljenu mjestu podalje od
kuca, a »stari su grobi siabi, rastreseni, a novi se radu 'pod ska-
tulu' od lipog braskog ili mosorskog kamena, nimalo ne odusuju«.
Groblje se posjecuje »o mrtvom dnevu, a i u nike zemane priko
godine vas puk s popon, koji rece misu za mrtvem cini obasasce u
pokopiscu, skropi s vodon i daje odrisenje«.

157
 Vatroslav Rozic (1907, 1908) objavljuje zabiljeske o Prigorju gdje
zive kajkavci koji »za sebe velidu, da govoridu rvacki«.
Kao sastavni dio pripreme za smrt prevladava pismena ili us-
mena oporuka te pripremanje rublja i odjece za ukop.
Ima ih »ki si i po tri Jeta predi priredidu, vu kaj ji buju oblekli,
kad mreju — ce mislidu, da ji po smrti ne bi tak oblekli kak bi radi;
kupidu si opravu, stumfe i cokelince, a neki si prirediju i ralin za les«.
Nikada se ne umire sam. Umiruoi je uvijek okruzen nekim od
robine, a »kad mu skrajna vura diaja, unda vuzgedu vosenu svecu,
ku saka iza ima navek prirejenu«.
Kao i u ostalim hrvatskim krajevima, muskog pokojnika oblace
muskarci, a pokojnicu zene.
Do ukopa mrtvac takoder nikada nije sam, a »susedi i famelija
diaja mrtvaca glejit ce iz drugiga i trejtiga sela«.
Naricanje i plac vidi se u zena, a u djece i muskaraca samo plac.
Crna boja kao oznaka zalovanja obavezna je samo za zenski spol,
a muskarci su odjeveni kao i obicno.
Ako je udovica u godinama, nosi crninu do kf-aja zivota, all »ce
je mlada i ce ju gdoj snubi, unda vise ne nesi".
Odlazak na groblje uobicajen je na blagdane i u nedjelju »po
sveti mesi«, i to uglavnom idu starije zene, a »musk? malu gda ideju«.
S vremenom »se merie se ide na negov grob, a pokle se ni
ne zna, gde je zakopan«.
Juraj Bozicevic (1910) pise o obicajima u selima Susenjevu i u
Cakovcu koja »sela (jesu) u Hrvatskoj, u zupaniji modrusko-rijeckoj,
opcini ostarskoj, a u plovaniji nmmavskoj (Josipdol)«.
I u torn kraju priprema za smrt sastoji se od cuvanja odjece
za ukop, a »granicar nikada ni smil delat testament, a ne dela ga
ni danas-<.
Nikada se ne umire bez drustva bliznjih, prijateija pa i susjeda.
Mrtvac se sve do ukopa cuva jednako kao i u ostalim hrvatskim
krajevima, a »k mrtvacu preko dana dolazidu i/z/ sela ljudi, zene,
dicaki, cure i dica, a kad bi se bas tada trefilo proscenje onda bi
doodili i stranski ljudi i zene, a to zato, da vididu, kako je u vem
kraju spravan mrtvac«.
Rodbina je obvezna plakati (muskarci i zene) i jaukati (samo
zene) za pokojnikom »jer ca bi rekal svit, da nikdor ne javce? Ako
rodbina ne javce za pokojnim, onda cilo selo ni divani i ne gledadu
ji rado«.
Pogrebna pratnja je brojna »jer grijota je, da covik coviku ne
id u sprovod«.
Na dan kada se pokojnik ukapa, »kuvadu za karminu ... ili domaci
ili ki od roda«.
zene kao znak zalovanja nose crn rubac (zastor ili moldun), a
u muskaraca nema vanjskoga znaka zalovanja.
Za izgubljenim djetetom, roditeljima, sestrom i bracom zaluje
se godinu dana, a supruzi se zale pola godine, all »ki su se rado
imali i vise i godinu dana«.
Bozicevic kazuje kako ih ima koji zale i manje od toga vremena,
pa novodi dvije pjesmice:

158
 »Kad u groblje, a jo meni,
Kad iz groblja, ki ce k meni?
(udovica)
ill
»S jednom dragom u jamicu,
S drugom dragom u slamicu.«
(udovac)

Grobovi su, navodi pisac, kao i na drugim mjestima, all »dakako

da nisu kaj gospodski«.
Na groblje ce malokada odlazi, a »dusni dan je bablji dan, jer
su sve babe na groblju. Drugac, nafalic nejde niki na groblje."
Lang (1913) izvjestava o umiranju, smrti i o zalovanju na po-
drucju grada Samobora.
I u torn mjestu uocavamo da je umiranje bilo drustveni dogadaj,
jer »gdje se u kuci svi vole, gdje iskreno osjecaju za svog bolesnika,
tu je uvijek netko od njih uza nj danju i nocu«, a ako su domacini
umorni, priskacu susjedi.
Ima in i onih koji su »pak osamljeni ili za koga njegovi malo
ili nista mare, taj umre, da i ne zna nitko za to, vec ga samo nadu
mrtva«.
Takav je dogadaj rijetkost »jer svijet pazi na to i zamjera se«.
Ako se ocijeni da ce bolesnik umrijeti, tada se upali blagoslov-
Ijena svijeca i »pruze je bolesniku ili mu je utisnu u ruku, ako je
sam vec ne moze primiti i drzati, i drze je tako, dok ne izdahne«.
Pokojnik se cuva jer »doklegod mrtvac lezi u kucJi na skolkama,
nikada nije sam: danju i nocu je netko uza nj«.
Smrt oglasavaju crkvena zvona i onda »dolaze ljudi: rodaci,
prijatelji, znanci i drugi, da posljednji put pohode i vide pokojnika«.
Za taj obicaj kazu: »ldmu mrtveca skropit.«
U zalovanju nosi se crnina, ali je zene nose cesce od muska-
raca. Nosi se u tijeku jedne godine. Umjesto erne odjece moze se
nositi samo crna marama ili kravata.
Groblje se ucestalo posjecuje jer »sto je miliji komu pokojnik,
to cesce ga pohada«, a i inace se »svaki cas tko to dosece na
groblje bilo da pohodi koji grob, bilo samo da razgleda-.
U Loboru (Kotarski, 1917) nije uobicajeno praviti oporuke i oni
kojima se to predlozi odgovore: »Koj se moje smerti vesel-is, mislis,
da bom mam sada zdehnol?«
Umire se u krugu rodaka i susjeda, a ako oni koji dvore boles-
nika ocijene da ce naskoro umrijeti, nagovore ga na ispovijed.
Kada se 'ispovijedi, bolesnik kaze: »Fala dragemu Bogu, sad slo-
bene hmerjem, same da sem se z Bogom dragem pom'irrl.*
Ako ima djece, pozove ih k sebi te ih savjetuje da budu kreposni.
Mrtvac se dolazi »gledat i skropit«, a »pri mrtvacu nitko ne
cuje po noci, nego ga samo zakljucaju u komori«.

159
 Po odjeci se ne zna tko je u zalovanju jer »u nas Ijudi ne nose
na sebi nikakvoga znamenja, po kojemu bi se dalo suditi, da za kirn
zaiuju, da su koga izgubilU.
Nakon sto se vrate s groblja slijede karmine koje se nastave
duboko u noc, a »jedu i piju dalje, dok nisu i pijani«.
Klaric (1930) zavrsava svoje izvjestavanje, zapoceto godine 1900,
koje je posveceno narodnom zivotu i obicajirna Kralja koji se nalazi
»u turskoj Hrvatskoj«.
Umiranje je drustveni cin kojemu prisustvuje bliza rodbina, a
»dodu i znanci i prijateiji. pa makar podaleko bili«.
Mrtvac se cuva, a »komsije i rodbina iz daljine, pa i drugi
znanci doiaze, da ga vide«.
U pogrebnoj povorci »idu samo muskaci i to braca, rodaci i pri-

Nije obicaj da se za pokojnikom nosi crnina, ali se ozalosceni ne

kiti i uvijek je u svakodnevnom ili obicnom odijelu tako da se »more
viditi svecom i nediljom, da za nikim zali, inace se radnim danom
ne mere to primititU.
Groblje je slabo uredeno, a izvan pogreba »dode djiko, da svoje
nirtve obade i da ih oplace«.
I. Krajac (1934) pise da »u Velebitu zivi prastari narodni obicaj
mir;ila.« laj obicaj sastojao se od sljedeceg. Buduci aa su groolja
bila udaljena od mjesta stanovanja »moraju mrtvaca u lijesu ili plan-
ti zamotanom cesto da nose i po nekoiiKo sati houa ao grot>ija.«
Umorni nosaci poiagali bi pokojnikovo tijelo na zemlju i tada bi
stavijali uspravno polozene kamene ploce uz njegovu giavu i uz
stopala. Na taj bi se naoin pokojniku odredila njegova duzina pa
odatle ii potjece naziv mirila Imjerilo). Mirila su se u drugim hrvat-
skim krajevima nazivala i pocivaia »a najstarija dosad poznata po-
tvrda pocivaia potjece iz 1186. godine iz okolice Trogira [Gavazzi,
1961J.« Na uzglavne ploce urezalo bi se ime i prezime ili samo po-
kojnikovi inicijali, a »cesto i dan i mjesec smrti (Krajac, 1934J.«
Tijela su bila polagana tako da glava pokojnikova gleda prema
istoku, kao sto je to bio obicaj s pokojnicima u starohrvatskim grob-
Ijima.
Ova mirila prvotno su bila individualna, tj. za svakog pokojnika
posebno. Kasnije su to, bila mjesta na kojima su bila mirila koja su
pripadala clanovima jedne obitelji.
Krajac (1934) postavlja pitanje o znacenju tog obicaja pa kazuje:
»Postanak ce mu biti jasan: pocivanje nosaca, kad nose mrtvaca
od njegove kuce na groblje, pa ga poloze na tlo, dok se oni odmore.
Kako je to posljednji zemaljski polazak mrtvaca putem, kojim je za
zivota najcesce hodao, a zadnja konkretna realna uspomena na co-
vjeka, od koga ce zakratko ostati samo prhke kosti, to ga na torn
putu izmjere po duzini, te mu uz glavu i uz noge osove kamene
ploce. Tako se sacuva ziva i posve autenticna uspomena na njegovu
tjelesnost. Osim uklesanog imena i datuma smrti ostaje i neka pred-
stava o njegovoj velicini i bivsoj realnosti. I to je sve uz glavni

160
put, koji vodi od pokojnikove kuce i naselja do sredista sela, koje-
mu pripada, gdje je crkva i groblje. Tuda svakodnevno svi njegovi
prolaze, a prolazit ce i njihove buduce generacije. Tako uspomena
na konkretnog pokojnika ostaje ziva i poslije njegove smrti dugo
vrijeme, a nevezana na groblje, u koje zivi ljudi ne idu po poslu niti
na setnju. Stovise, groblje je zajedrticko, poradi malo zemlje se pre-
kopava, pa se pojedini mrtvaci u njemu gube, a ljudi ga obilaze
samo jednom lili dva puta na godinu, dok putem idu svaki dan. U
nadmorskom su Velebitu stara grobista (tzv. ilirska?) vec od crte
od Satorine prema moru pa dalje na jug samo gromile kamenja nad
mrtvacem, koje i danas vecinom netaknuto stoje. U njima je mrtvac
anoniman a o njegovoj se tjelesnosti nista ne zna«.
Prema jednom pismenom izvjestaju kojeg navodi Krajac (1934).
»Na posljednjem putu od kuce do groblja, po prilici u polovini
puta na mjestu odredenom za to uz sam put, na tzv. mirilistu no-
saci lijesa postave u red par kamenova u sirini lijesa pod glavom i
pod nogama lijesa, pa na njih poloze lijes tako, da je pod lijesom
suplje. Uz glavu lijesa, dakle nad glavom mrtvaca osove visoku ka-
menu plocu. Lijes sa mrtvacem ostaje u torn polozaju na mirilistu,
kako domaci vele, sto bi se mogao izmoliti ocenas. Zatim nose li-
jes sa mrtvacem na groblje. Za svakog mrtvaca ostaje njegovo po-
sebno mirilo, koje za druge ne upotrebljavaju. Svako selo, cak i
svako naselje ima svoje vlastito miriliste, i rtitko ne smije u tude
miriliste. Po mirilistu ne smije blago pasti, tamo se ne smije niti
kopati, niti orati, niti se smije bilo sto saditi. Miriliste je sveto mje-
sto. Po puckom vjerovanju mirilista su zato, da se na svome mirilu
dusa pokojnikova pooine, prije negoli mu tijelo zakopaju. Kad se
duse pokojnika vracaju na zemlju, a to se cesto dogada, onda je na
njihovu imirilu jedino mjesto, gdje mogu da pocivaju. Osobito na
Dusni dan svaka je dusa pokojnika na svom minilu. Nocu se ljudi
boje ioi mimo mirila, a osobito ako je tko nedavno umro od doticnih
mirila. Posjet mirila vrijedi jednako kao posjet groblja. Danas je taj
obicaj u torn kraju u propadanju.«
Moguce psihoanaliticko tumacenje mirila jest da su ona bila iz-
razom covjekova nesvjesna poricanja smrti. Ujedno su ocitovanje
zelje da osjecajno bliska osoba nakon smrti zivi ne samo u nasim
uspomenama nego i u zbilji u obliku mirila.
Sekulic (1983) izvjestava o narodnom zivotu vojvodanskog 2ed-
nika u kojemu z'ive Hrvati.
Prilikom smrti i pokopa ovakvi su obicaji. Pokojnik se nocu
cuvao, a pri odlasku na groblje s mrtvacem se triput moralo zastati.
Bilo je prijeko potrebno i da se za pokojnikom narice ne samo dok
je isla povorka nego i nad grobom. Ovo drugo naziva se »opivanje«,
a sastoji se od spominjanja sve tugujuce rodbine.
Spomenuto trostruko zastajkivanje postaje zanimljivije ako ga
usporedimo s obicajima prilikom rodenja. Kao da se i u obicajima
vezanim uz te pojave nalazi potvrda njihove medusobne povezanosti.
Rodenje jest pocetak novoga zivota, all smrt nije samo svrsetak
zivota, nego i pocetak nekog novoga zivota ill opstojnosti.

151
 Kada se rodi dijete, tada se majka i dijete paze kroz tri dana.
Uz njih se bdije, a razlog je tomu cuvanje djeteta od uroka. Za onoga
koji ima nekih dusevnih tegoba postoji uzrecica da je »trecu noc
nedocuvan«.

8.8. ALILOVIC, KRPAN, PAVICIC, TAMBACA

I. Alilovic (1977) u vezi s mojom temom pise ovo.

Ljudi koji su teze boiesni sustezu se pozvati svecenika buduci
da se boje da bi to mogao biti predznak njihove skore smrti. No,
rodbina ih obicno uspije nagovoriti rijecima: »Zovni ti pratra, on ti
nece donijeti ni zivot ni smrt.«
Za vrijeme teze bolesti bolesnika se posjecuje, a ako se smatra
da bi mogao umrijetii tada se uz njega bdije citavu noc.
Ukoliko okolina ocijeni da bi bolesnik svaki tren mogao izdah-
nuti tada mu u ruke stavljaju upaljenu svijecu vostanicu »da mu
svijetli put u vjecnost«.
Kada bolesnik umre nazocni zapocnu naricati i plakati.
Tijelo pokojnog muskarca opremaju muskarci, a tijelo pokojnice
zene. Mrtvac se polozi na klupu ili stol, a pokraj glave upali se
svijeca. Mrtvac se cuva dvadeset i cetiri sata. Dok mrtvac lezi na
odru dolaze rodbina, prijatelji i suseljani.
Davanje dace (podusja) sacuvano je samo u nekim hercegova-
ckim selima, a »danas sve vise prevladava obicaj da se za pokojnika
plate mise«.
Alilovic (1977) kazuje da »u stara vremena nisu sjedale zene za
dacu niti su pratile mrtvaca na groblje«.
Znak zalovanja je crna boja odjece, a uobicajeno je da zene no-
se crninu godinu dana.
Alilovic (1977) istice da u danasnje vrijeme vanjski znaci zalo-
vanja dolaze u prvi plan »masovno se izgraduju grobnice, pohadaju
se groblja, sadi se cvijece i pale svijece«.
Sprovodima je prisutno mnogo ljudi, ali »zalosna povorka na
sve nalici samo nije ono sto bi trebala biti«.
Krpan (1983) izvjestava nas o »Hn/atima kajkavcima u Keci...
selu rumunjskog Banata ... ciji su se preci oko 1801 god. doselili iz
Hrvatske«.

162
 Vecina se tradicionalnih obicaja vezanih uz pogreb odrzava i
danas.
Pokojniku se u lijes stavlja novcic ill pak njegov molitvenik. Obi-
caj da pokojoik do ukopa bude u kuci zadrzao se i danas, a tada
rodbina, prijatelji i susjedi dolaze na cuvariju.
2alost za pokojnikom traje sest tjedana, a nakon toga sluzi se
u crkvi zadusnica. Ona se moze ponoviti i nakon sest mjeseci ili
godine dana.
Nakon zadusnice oni koji su bill nazocni odlaze u kucu ozalosce-
nih gdje se pije i jede. To se naziva pomana, a radi se zapravo o
podusju (daci) koju su ovi Hrvati preuzeli od pravoslavnoga rumunj-
skog stanovnistva.
Pavioic (1987) u monografiji o Lovincu izvjestava i o obicajima
vezanim za smrt, koji su u torn kraju biii rasireni prije 100 i 150
godina.
Umiranje je i ovdje bilo drustveni dogadaj, a bliznji mu prisus-
tvuju kako bi mogli zapaliti vostanu svijecu.
Dok je pokojnik lezao na odru »narod je citavo vrijeme dolazio
i odlazio, ulazio i 'izlazio, klecao, molio se, skropio«.
Zene i pokojnikov rod nosili su crninu od sest mjeseci do godine
dana, a udovica do vremena nove udaje.
Tambaca (1987) pise o dogadajima vezanim za Sibenik u vre-
menu od god. 1871. do 1941.
Spominje ulogu bratovstina, a neki obicaji vezani uz njihova
pravila zadrzali su se u torn gradu sve do pocetka drugoga svjetskog
rata.
U Sibeniku je bio obicaj da se uz mrtvaca nocu bdije, a tijelo
na odru dolazili su poskropiti rodbina i susjedi.
Bilo je uobicajeno da odmah nakon pogreba pokojnikova obitelj
priredi »sedminu«, tj. hranu i pice za prisutne. Naziv sedmina po-
tjece iz vremena kada se hrana pripremala sedam dana nakon sprovoda.
Analiza iznesenih podataka daje ovakve odgovore na pitanja po-
stavljena na pocetku ovoga poglavlja.
Za obicaje vezane uz umiranje i smrt koji su postojali u Hrvata
smije se kazati da su im kao narodu bili zajednicki. Bilo je, medu-
tim, manjih ili vecih odstupanja od toga zajednistva, ali je to oso-
benost svake zajednice ili naroda.
Za nase pretke umiranje je bilo obiteljski i drustveni cin. Covjek
nije umirao sam, nego okruzen rodbinom, prijateljima ili susjedima.
Pokojnika su posjecivali ne samo odrasli nego i djeca. Na taj su
nacin smrt i umiranje od rane zivotne dobi postajali i bivali dio
zivota.
Ozalosceni su nosili odjecu pretezito erne boje, ali i tu ima
odstupanja po spolu, dobi ili po pojedinim podrucjima Hrvatske.
Kao odgovor na drugo pitanje s pocetka poglavlja smijem kazati
ovo. Obicaji Hrvata vezani uza smrt i zalovanje nisu takvi da ih
dijele od ostalih naroda. Oni su im zajednicki s mnogim narodima,
a to zajednistvo odredila je pripadnost krscanstvu.

163
 Novo vrijeme, kojemu pripadaju nedavna prosiest i sadasnjost,
dovelo je do mnogih bitnih promjena u opisanim obicajima, tako da
su oni sve udaljeniji od covjeka danasnjice. To se posebice tice
gradske sredine. No, to zahtijeva nova istrazivanja (Bakrac, 1988;
Rajkovic, 1988) i pristupe koji se razlikuju od mojih.

164
 Statisticko zrcaljenje smrti:
SR Hrvaiska

s prezrelih stabala plodovl padaju

i ]a cu
na vrelu zemlju plodovi pada/u
/ ]a cu
u svemocnoj zemlji plodovi trnu
i ]a cu
citavo meso izjeda im zemlja
do srzi sjemena dolazi im zemlja
i men! ce
N. Petrak, 1968

Podaci koje navodim preuzeti su iz dokumenta: SRH — Repub-

liclci zavod za statistiku. PRIRODNO KRETANJE STANOVNISTVA 1986.
Dokumentacija 686; Godina 1987, Zagreb, 1988.
Broj stanovnika u SR Hrvatskoj sredinom 1986. procijenjen je
na 4 667 100. Te godine umrlo je 51 740 stanovnika.
U navedenom dokumentu citamo da je »kod umrlih jedinica pro-
matranja svaka umrla osoba. Umrlom dojencadi smatraju se djeca
koja jos nisu navrsila prvu godinu zivota.«
Pod tockom (b) »Uvodna objasnjenja« citamo: »Mrtvorodenim se
smatra dijete rodeno, odnosno izvadeno iz tijela majke, bez ikakvih
znakova zivota, tj. ako nije disalo niti pokazivalo neki drugi znak
zivota, a noseno je dulje od 28 tjedana (priblizno 7 mjeseci). Izba-
civanje mrtvog ploda koji je nosen manje od 28 tjedana (abortus)
ne registrira se u maticnim knjigama.«
Navodna cinjenica da se »danas umire u bolnicama, a ne kod
kuce« uzima se kao razlog covjekova udaljavanja od promisljanja
smiisla i znacenja umiranja i smrti.
Ako u statistickim podacima o SR Hrvatskoj pokusamo potkrije-
piti tu tvrdnju necemo uspijeti.
Od ukupnog broja preminulih u SR Hrvatskoj u tijeku godine 1986.
u zdravstvenim je ustanovama umrlo 41,4% stanovnika (v. tabl. 4.13).
Ako pak pogledamo zastupljenost umrlih po demografskim po-
drucjima SR Hrvatske, tada cemo utvrditi da samo u Zagrebu u zdrav-
stvenim ustanovama umire vise od polovice ukupno umrlih na po-
drucju grada (54,5'%).

165
 U svim ostalim podrucjima taj je postotak manji, a dva su po-
drucja s najmanjim postotkom umrlih u zdravstvenim ustanovama:
jugoistocna Slavonija: 31,9% i Dalmatinska zagora: 32,8'%.
Na temelju ovih podataka ne smijemo uopcavati da se u Hrvat-
skoj umire u bolnicama.
No, postoji opasnost da bez dublje analize statistickih podataka
zakljucimo kako su umiranje i smrt u Hrvatskoj i obiteljski i drus-
tveni 6in, i da na taj nacin vise vjerujemo brojevima nego vlastitu
iskustvu.
Mislim da ce upucivanje na sljedece podatke pomoci da objas-
nim svoju tvrdnju da, ako smrt i nije tabu, ona je i na podrucju
Hrvatske daleka vecini njezinih stanovnika.
Zakonski je regulirano da se pokojnikovo tijelo, ako umre u kuci,
mora sto prije iznijeti iz kuce. Jedina smetnja tome moze biti '-vri-
jeme kada osoba umre, a to je noc, kada nema sluzbe koja bi preu-
zela tijelo. Izuzetak je sluzba zavoda za sudsku medicinu, ali onamo
pnipadaju samo tijela ljudi kojih je uzroke smrti potrebno ill se zele
utvrditi: nasilna smrt, ill sumnja da osoba nije pravilno lijecena i si.
U gradskoj sredini pokojnikovo tijelo obvezno se odvozi u mrtvac-
nicu na groblju, u zavod za sudsku medicinu, ill na patolosku anato-
miju. Nezamislivo bi bilo da tijelo pokojnika koji je umro u bolnici
bude dovezeno u kucu u kojoj je zivio i u kojoj ga bliznji oplakuju.
Dodir s pokojnikovim tijelom ne samo da se ne ohrabruje nego
se i zabranjuje ili, tocnije, zakonskim propisima svodi na najmanju
mogucu mjeru.
Cuvanje mrtvaca u tijeku noci zamijenjeno je pocasnom strazom
oko lijesa neposredno uoci ukopa, i to samo ako se radi o nekoj
istaknutijoj osobi.
Postaje nam, dakle, razumljivo da ako se i umre u kuci, za
vrijeme kol'iko pokojnikovo tijelo jos provede u stanu, nema vre-
mena ni za posjete rodbine, a ni susjeda.
Ukoliko se i umire kod kuce, onda posebno jasno dolazi do
izrazaja vec cesto spominjano otudenje suvremena covjeka. Naime,
susjed ne zna sto se zbiva u njegovoj neposrednoj blizini, jer me-
dusobni posjeti nisu uobicajeni ni za zdravlja, a kamoli u vrijeme
bolesti.
Ne namjeravam prediagati neka rjesenja ili preinake sadasnjeg
stanja, vec zelim samo oslikati ono sto se danas zbiva.
Svatko tko se lati pisati o umiranju i smrti ne smije zaboraviti
da je tesko zivjeti sa stalnom mislju na nju. Najbolji izlaz jest ponu-
diti ill obnoviti odredena rjesenja i putove suocavanja s umiranjem,
a prihvatit ce in oni kojima to odgovara.
Kao sto su prije postojali zazor i stanovita skrivena pobuna pro-
tiv drustveno propisanog nacina zalovanja i tugovanja (Enright, 1983),
postoji opasnost i od toga da suvremeni »tanatolozi«, i ne htijuci
to, postanu zagovornici takva ponasanja.
•
• ' • .•
.

166
 O
CO o o o
CM
o^BuzodaM ^
"• CO
§•«
Z N
CO
BuapaAZBj o — CD cn
CO CO o!"
CD T_
1
U9p9AZSH *~ CO >
'E
CO
CO
BOIAOpn CO
in
i
>o
OBAOpn CM
o
in
CM
2
1
—

3
m Buepn
uafuazo
•*
*" in
cn
^
6
t~

CO o>
CM to co

f Euepngu
U9fU9Z09|M
CO CO
a
in
CO

in
1 10 ?
o
CO
f|9}!ABfU,J in
1 3 a, CM
s O)
in
-§!
_ *rf
g
*-* MIUJOZOAJJLU
*~

CM
in
in
"•"

CO
¥E £ ^|!RT 1- in in CO

I!
= 'g
CO

_^
>|!UJOZOAJJUJ
O
cn
CO
o '5
CO

*•
o
in
cn
CM
'^ E >|IU Joj \\ ^^ 2 o in T

££ N
3
CM

in
1 **
~

O
— E
1
WWjnpqo cn 8
cn | ._ I^
1* CO Q,
>N
cn
> 3 ,__, -D oiggfn cn CO
0-g O 0
£ af ]fo>| >|!uo9fn CO o TI in
CD CO
0)
M 3 CM
^E
3 o
CD CO c cn
00 CM 0
'E CO
"
CO
3 ^ <D CO
U) 5
>o CO cn
(D o •D CN
.2. « CO in in CO
llj Q CO o IB
x_ o CO CO
1—
O
CM

3 _ f. CM
oa o3 v Bqoso CO
a O
t-
in CM
CO W
en
co a E 0 <" > ?• co
£ "D CO
= u s
CO in
<u o 3 ^! 3 fn q- T- ^
a Q co 2 in
CD CM
o
1 is BAOUB}3H
co
CO
CM
cn
3 BU9A4SABJp2 ^r
CM
in
•<t O
•
LJI>{bUdZ tu(J4 pQ CO
CO CM ^~ •t—
^
o in
CM
15 o CM
CO o
oudn>)n v S o
c
m a. «-

CO
^
CO
CO
>
L.
ac
cc
cn

167
 — in s = CO
sco
j- gj CD X
CO
E
W ^"
t- ^
CM
in
CO X
— 2 CO CO CO
>

>o ^ CM +^ 0)
CD CD in •^
in in
CO
CO o X o ro
CD
ra o iz
E
CM
> in £ '=
> §
S E.2.
o X ^~ CNJ 5 03 —C
i_ CT>
_g > ra 2 .0
_; CM CD
i- in
^j- ~ ^f t~.
CO •- CO g
^ X •2, > ra ~ § c
W § to 2 « o 'c ~"
CO
ojBiizodaN ff ra«oraw ^"S'c"
'•E *- X +- 3 O- g> D) rri"O CO
§
in CO "»|S §°1
CM
co Bfiiu8pB>iB 'isfujn in •• X _Oo_s^)c/)^42~:r
.£ 'B|0>]S B>]OS!A
O 0
"
*• r^
i^^ °-SW.l g](
}3}in>|B-j
' •— 'c ^ ^ ° ^ ci "^ 'co1
1 E X in
'«" in
t--.
'•£ ^ ™ S) oj 'CD •§ ra°a = '3
OT o :^>N ;co -77 — "5:
,<!>
E CO
E B|O>]S BS]/\ 0 ^ in ^Sco-SE^O'c —
£ 3 CO X 0 — .— ^ .- ._ S N o -5
** cs ^ •§ _^ CM to o3"Q.tn oo'g Q_ £
E 8fUBAOZBjqO N
0
CD iiia.iofaisn afupD.ig
CO CM 3 = 0) _ Q _ Q _ ^ ^ 2 J 2 Q.c'co C
03 en
E L. N "* X X ^ = = »> =
a 1 CM
in a. 2> 3
^ xx ^xx
1 a
'o
If!
CO jBpe>| moons
BZ 8|0>|S efupajg - CD
(D d CO
CO
in
o
O CO
E a. > t^-
CM
>in ™ CD D
CO CO CO k.
BflZBUUlJO 00
<* 0
5 t~- CM
CO
o CO
a JBpB>) CD o 0)
c
>
O
in O> CM
CO
i. K/3 CO CD
.c
A>IA!~A>1 BZB|0>|S h-
CO
CD
3
a
00 O) .__
** CM in CO
B|0>]S BUAOUSQ CO
CO CO
^
E
N m
CO m
CO ^r ~ c —
CO —: o co 4.1
G3 9|0>|S 8UAOUSO CO ~ ** in ._ .a p CD
CO
BpSJZBJ I — f ^ to 2 o '<n co 5
"~
CM
O co oo o > >
CO
o _i o E _c — •£ •£
— in CD J2 ._ '£ CO «
w
8|0>|S ^~
en < 0 ^ >- > io
8UAOUSO £ — \ ! CM C CD ^ CO
CM CD ~ —— •*"* C31 ^
8oi8Jds -|0>|S zag CM en <CO °o._§O_g
in N
'S "°-^!g'<0!«,.i2.
O 0 1-2 m CD D)'3"o
ccra^ "— E § « 2
oudn>m - s Q.
3
^
o
h-
in ^£. T—
03 "^ ? ® ^ ^^ SP
3 in
^lil ifB|
-
CO
CO
CO
CO
Niiiiii^-
ro ZD c c
t —
^ c "o *^ o0 ~J ^
CD -Q ^ -
X X
DL ~ =' = >' >' > ^ =
C cc O >
CO w a.

168
 sqoso >!f
CO
•*"« J r^l 1 s—
V
o> ^
CM

ujopoijud uiiu CM 5 1 =
O
-qoso s aqoso CD CD
CM Jo"
CD
CO
CD "~
BfUBLmUBZ
^
CD
CM ¥
zoq piupojj - s

BfUBLUjUBZ 0 CO
^
B|B;SQ ^

1
in
I »
(0
r 00
CD
<D
u
!3B[ugm}g cn CO
;2. if
U)
^
•
afiqoso CO •a o
00 CO o o
apapOAOjiiy c CO
'£"
CO •~ >o
CD
o
*
i_ 2 c c
lupojs ! l- o 0
1 in •D CD
c f- C*}
3" "S
CO
O
TO ^B |UABJdn O
V
c
'
a ._

a p
E IS
:= CO E 0)
"*" co CD CO h-
E Jiqcfsn
E
a. u c
^ c
in
CO
•s>o E
_.
BB
Q
C£
eiue6n|sn n ^J- c
CO CD O
^o N in CO
"o" XI
•o
CO o
1— »g Q
CD
miAoBjj n CO E
loiupsy *t 3
CO

CN CO
n
pmpBj jupojs ! *J u
4-
m fN
!>|sfuisnpu! CO
'uepny 1 J2CN

CC
lOIUplM ILIDOJS 1 CM O) Q
j r CM 00 O -^
CD +-> o
, . I
f-
•v a
o.S
o o
c *~ g;
t^- O
a c
D ^w a.
JE in 3
D S
=>
CO
-*:
£2
CO
£
i 1

DC
C7D

169
 _:
1 J94J AGI | JQ
in
CM T— CO
'r~ ^
X 'T~

s > en
in
Q
X •^~
•s CO >|IUJOZOA;JLU CO
-D

1
g
E
E
Wl ^~
X
co
CM
in
in
Jg CO
3 in
N X LO in
3
>|!UJOZOA}JLU in
O 0 in
0 N >jiuoarn
3 __
co
O
1
X ••
CO CO
1Q.
CO
•a joi>(npqo en
t~-
o
in
0
a.
x CO
^~
3
O -
O
1 • I
aco 1
X CM
•c
8f lfo>|
CO CO 1_
>|!uoori-|
3
"E" ao E
CO
X
>0
•9J. a> N
CO
= CO CO 0
c 8N s. a
CO X
_^
r •
>o
™
o
in CD a = 03
' O) •B N > O)
.2. in n
—I CO 00 >u
S e
"C ,2, CO
o
•i n.
§ 00
CM

8
US
CO CO
cn_a
CM
CM
_B
D
3 in
3 .2 ° CO
CM
• N
'"
«c = 0 >
CD CO _^. CO
(A

•
¥ -M
E"S
St J
1
S ^
O)
o
o
CO > CO

e 1-
E E —^-

B
Q.
E CO
CO
t > in
CO
•^ 0 D) ^~
co
>o
•M CD
CO " =
CO
c CO ^
I O -
'5" •—^
•a 5 *
_co BAOUB^Sn
^~ CO
CM CO
g
CM
CO
. —: CM

CO 0
^ c _ CO
CO
o oudn>m *• 05 a.
O)
la
CO
1— ^
- CO
CO 1
CO to
i n:
cc cc
CO CO

170
 - OJBUZ
CM -Od8|\|
CO CM
X CO
8S|/\
CO I 08
CO
X CO
^
C7>
X CO LO
CO

CO
—' X LO
CO "" CO
^

CO -' (N
CO
Ol > *~
^
CO 5
o
CO
0
•a —; CO CO
> T
~ CO
o
0 ;
CM
f- LO

tn "* *" co O o
a > ai
l LO
> CM LO
5 ^
CO

r- O
.
•o
-^ ,-.
O co
CM IS

03
CM LO
CD CO
— a> CM
! |
e
U)
O
CO CM
-
CM
""• c OJ CM
~
•=f

BUZB>j 1
CD
BUlJLUg
LO

Ll
OAjsfoqn LO
-

E
CO o/asfcqn O
CO -OUJBg ^

'H. CM
> feon|S
CO
CO

!U}9JSS[\] CM

I>|SU9Z 1
CM O
B6oj po •"
o
c
a.
CD
oudn>m CO
-

CO

CO

1
1 cc
U)

171
 in
CM
o;Buzoda|M CO CM GUipoD CO -
8§!A ! 02.
"
CO

-o
aiuafuA
oupoqo|S n
CM ^
r-
:
in
m
in
^^
^t
CM

0
a rt
o in ^j- in
co CM
•o 6
HA}SUIOBUIOp s co
.r
*C
«a-
CD
n npcj t;|\] "™
CO O)
> CO co
3 co
CO 4-» in
XI CM
•0
CD
L.
BpBJ S
n>|0}JAod i|i o
in CO
t§ ^t CM
CO n;nd BN o CM CM
03 -Q in
Z t*- 3
npsj BN cn £ cinpoB CN

~ frl. on T-

E
3 CO
CO
in !>jsuaz 0
•*
oiBuzodaN co S BBoi po
"Q in
— oudn>)n
o 3 ^
0
o}S8[w t-
CM
O
CO BuipoB ^
T3 oBruQ & cn
O 8§!A ! Oi 00

O)
cn
o
•a epe.iBz
co
s
*3-
£
a
CO
A
in t>-
o
CO
._ — UB1S
a
CO >
>o in
^2 CM
' ' ' 8JOUJ K
'euiuBjd in
8 I CO co CM
CO CM
f- §
CD 'sums '8f|Od B >
~
CO

CD eBmd
S CO E
3 cn CD
CO CM' CO cn
•o B>jg!UZ8[|8Z ^r o jQ in in
>» CM
if O CM
0 'B0||n 'BJS8Q XI Q
CO
o 3
2 O •a-
CM ^t
CO i
OU3||S I cn 1- E in
8}S!||pBj6 in
CO
CO
•>|!upnj CO
'BOjUJOAl suipoB o
CO
tl OQ
CO
I>)SU9Z *3-
CN
t~ !>jsuaz in
BBoj po CM
O)

BBo; po
T_ 5
oudn>|n ^ i
CM
oudn>m o

CO
.*
CO «
to CO
£
X
>
1-
I
cc cc
C/5 cn

172
 co •— -X w
_s2

IE 3
4-t — O M 1 1 1 1 1 1 M INN
•o «
= a= .5
0 0
Cu i— u
I •m =
>
N
c —
if)
CO
e~> c*t (D o o o o o o o c5
O O O O O O O O O O Cj
O O O O
o'o'o'o"
C
c
3 en cn o o o o o o o o o o c> O O O O I C
1
Q o £'g
0
j

i ra
i —.•; CM i n c n o o c o c o o c o i n o c5 coo o o r-
—
-i
9 C_£ °
C09 5 co c n c o i n o i * - c o o * ± t ~ o c5 t-." O" O O CC

3
I" !! 300 «
CO co cocnt^ot^coocococnc 5 t^ o m o ' cc

I c4.2,-g CD ^ f c n o o c o c o o c o o o c> 0) 0 0 O C
i o>o .a
o .*
o S
N•+:t: t-
o
O>
c M c o i n o i ^ c o o t o o c>
0503 1> 0 t~ 00 0 CO 0 0 C >
co" o" o o c
co o in o ' c
" C O DP

3 STi.s?,8'

co eo *»• o o <» r-_ o co. o o c

O_2£
0 <" CM" t" CD" in" o" •*" CD" in co" in o"'->c ^
CM 1 0
°- 1 '
13 « eo •* •» co CM in ^r <o t~. in CM m )u CM ' O '
3
<5
>N

CO
o c n o c D - « - T - c D O 3 f - c n c M ot t^ CO CO CD O O
in co ^••a-cMinocMr-oincM'si- in in o t en c
•8E
*t
3
-*
CM t- CO CM CM »•
aO co —'
-
oS
=
a, o
CO N -^
o -r-_ o ^- o> en_ <* T-_ cn t- co oc> CO CM. t~ •* O «
S^ 1 i" *j" t" cn" m" i-" <J
a 0 |g 1- r-." in to" f-" ^-" cn [>•" CM" cn" •»" N-" w
a> cncocnoicncncncncnoG ) t~ CO CO t~ t~ 0
3

s s
._>•??>
— CO O O T)- in T- CN cn co T- r^ in t~ ^t c> O •"• CO CO O O
Ecig f- oo T- T- ^- o CM as CM co m )"cc v. »*[-." •»" CO" 1J
5 >* co •* co ^t co eo CM T» CM in ^
: I"=!*
Ȥ
CO CO tO CO CM CM C*

I
cocJ2.<S,-o
o o i- '•£ CM in co_ cp_ co_ 10 T-. co_ t— _ co_ t>-_ c> t- r~_ ^- co t_ f"
S T - cn" co 2;"r: o co o" cn" o" )" c; in" co" CM" co" cn" £
3 "S^Se
CM coc^cocococor^coc*-cno.i in t- m m M- f
~ ="81. »
j=
03 in in o_ CD cn co_ co_ c-_ co_ o CM_ ci> CD <f>, O_ CM_ CO_ "^
^_ co" co o" CD" i^ cn" oo" ^- in" o o">"cc co" o" T-~ t-." oo" £
l
3l
•sf •» m «*<*<* <t in M- in m tr M- in m <• i- "^
<D
>N

c
.£, c
"o
C, (0 ^
s
2 is "SoS .5 CO Q.
>0 (0
C
i<
CO > *- i_ ^ •— r- '^ — ^
+-• a B » a > e i 8 e P . « 13 'o—' *o O O
ra — > ™ > £ > l o ~ > > y : ;: to — '^ ro co s
> <uoE§iaci)-o'na>2:
•? m"o> > .SF&'g'gg
X m
£ aS a
^3- CD
£ P C D->N_^
ey T! AcJ: C3 o o ™ +: *
(j. Q cn<J Q Q O O ^ M o I S -QC3C3OH-
W N N

173
 CO ._ -^
•£ t 'co o "•Illg 1 -1 M M 1 1 1« 5
-
= 8.3
cie ^ N
"5
5 3
—C IO O O O O O O 00 CD O O CD CD O O O O O O CO O CO
3 co 0 '0 O5 C5 o o o in o o cj> o o o o o o o o o o o cr> o t-
, Q ^
j
—

I) > •—.•>
— ra 0 g
— Ec e g oo LO o" CD o" co" CD" o •*- erf o" co" t--" o" o oj" co" co CM t^
oo
3 3 « i§

CO O O O O O CM O O CD CO O O O O CD ^j" CO CO O ^~
H CD O O i_ 4-j CM to o" o o" | o CM" o o o •<- o" o" o" o" o is-" co* CM" o" t--"
:^- = E t-

J —J O CO CD
:
loomcoooo coOoinmoococ^-omcocMinoi
omcMcoooo coooininoooocMOcncocDcocM
^ w co
>N

CO
r— ^•IOO^CD oo cjsin o^coincoE^-^ cocoin
in <*" o" o" o" co" o" t- o" ^f CM" o" o" co" o" o" | in" o" in"
-SE 3
o co —^ '
Q.

_ra o
> 3 'c
Q O ;g ^r lOCDcncTjcoocn cocnocot^cncricocncjjCDo^j'CD^-
j ^

T-_ en CM o_ ^ ^i CM en CM_ CM_ CM co^ en CM_ T-_ co_ o CM_ h-. m_ c^ *-

T-" oo T-" m" co"CTJ"t~" in" o" co" co" t^-" en" »-" oo" *-" in" co CM t--" CM co"
CO q-COinOOCMCMCO COCOCMCMCOCOCOCOCO-^'fCMCOCOcM

m
^ D

^ 05 co ^*- en co co *•" ^f CM in CM ^ CM en co 05 *^ co CM o ^
co" CM" CM" CD" co" *- CM" CM" o>" o" CM" co" co" co" in" en" CM" m" in" q-" CM" ^-
5 .5^ "^ 3 £ CM
^t^cocorfcnco cof-cooooocQcQcot-cooocof-cor^

co en m" o" ^r" in" en" CD" en" co" en" co" oo" co" o" CM" o" CM co t^-" ^ o>"

^% 2 111
+£ :=t !52 C/3 D_ 03
J^CO t; <E.r:
C " m C O C C C D —
"00 2 5 ^ ™o j^^-^^._i_
^rrm ° -^co^_ /-n — cncocoOcJmfn
O^™ p Q> *£ P <D *•"' 2 i>c:c>> •—»

\ > 2^ i— CO —, •—-t Q) ^™\ HZ C _^ >CO > 03 "~ "O m en ~~ r ~^^ CX

•*• ^ TO N -^ O s— ^^ Q j O C O C O O i - C / j Q _ h w _;;: CO ._ J -j

N N

174
 CD t1*- O O

3 IS* I I I • I - I °

o o oo p o o_ p o_ o_ o_ p p o_ p o_ «* o_ co p p p o_ p o_ o_ o_
o" o" o" o" o" o" o" o" o" o" o" o" o" o" o" o" t^-~ o" co" o" o" o" o" en" o o" o"
oo ' o o ' o o o o o ' o o o o o o ' o O I O K J O O O O en o co o

o o o o o o o o o o_ p t«-_ o_ co_ p p CM_ co_ co o p o_ r-_ co in o o_

o" in" o" o" o" o" o" o" o" o" o" in" o" t-." o" o" «t co" co" o" o" o" CM" CM" t—" o" o"
o>t~ ' o o ' o o o o o ' o o c o c o o o o ' o co co co o en o t— en co co o

oo ooooo o o t-. p co p p incocooooco coinoo

o" o" o" o" o" o" [ o" o" in" o" t-" o" o" en" co" co" o" o" o" *-" «j
§" o ' o o o o o ' o o o o c o c o o ' o c o c o c o o o o c o en

O O O_ O O_ CD O p O O ^ O CM O O CC{ CO O O t—_ ^t_ CO O O O

in oin i n c o o o o o T-OT-O o tocoo , _ _ _
K N. ' O C M '^-CMCDLOO ' m 'c^coinm ' o cocom ' c o c o r o

CM^oinincocoin N-COI^CO
of T-" o" co" o" o" o" co" i-" o" co"
J3
CO

en p o_ o_ o co_ p in p t-_ p o_ o_ p o_ o en p in_ p co_ o_ in in t- CM in

o ^ o o o o c D o o ^ o c n o o o o o o c n o t ^ - o N-OIO-T-CTICDCT}
c 7 ) O o o o c n o c 7 ? o c n o o o o o o c n o c n o wCo w ot w w w

**. *". °. "* °°.t-. °°- ". °lw.m.

^•T-COincOOOCnT-COCMt^'d'CDCOCDCM ^CD"co"o"o"-r-O ^-"cD"t^-"^t

cocnO5cocn^cocno5cocococncocncno>mcoo) cof-cot-~.t-coco cococno)

r-_ CO CM_ CO_ CM_ p ^_ O_ T-_ CO_ CM_ CO_ CO CM_ O_ UJ •>-_ « CT[ «*
in oo"
i^ ^— in"._
co"—
•*- ._ ^ . o"
o •«- h-" _ en" co" co" t*-~ _^
en" ^
c*^ ^
co"._
-r-" CD"
.^ -^- ,_j.en^.
co^ r~"^.r*-^CM^.co ^j-co
^-"^. 10in
if)T-" in05

E
o

•- 8 o o o™
I .lK.8 =S >0 BF I 2 _I^fu Sgl
ifliiil*lllgfjf*ii¥i
—.D3D3OO>OO^_iOOCLD_CLO-CCCC^C/D>

N N N

175
 I o o o_ o_ o_ o o o o
>o ooo o
» c\T o i oO o"
O
o" o" o" o" o" <
O O O O Ot

O O O CO O Cn O_ O o o o_ in cq o en cn_ o en in 05 o o T-
o o" o> co
co" <o" CM g" in
) CO I i noo oo"c t--"
o o rco- oocto
n cCM"
n oo o to
O Cn

o o o o t*- o cn cn o o o CD »- en o_ o cn
o o o co o o >'in o" co co T in" co"
O O O CO O O i 1t- i no"
o oo oo"
coin"oo"c co"
n cCM"noo ,| o
o" o
o" o
CO t^ CO C 11«- co

o o_ co co cq •>-_ in o o r~, in *t in in T- co co o CD in 01 o o t^
o in co co co" h; f; 10 | | o" co" t-." T-" in f-" t^" co | co o"
co t~"
o" co CM"
CM coo" CMin •<-to"
icococM-a-coinco
CO

<r
<D co_ in in T-_ T- t~-
o CO CM i- *fr ^ CO_ CO_ CM co_ co en co_ CM. ^-_
15 o" T- CM" CM" CM"I CM
o> ' co" I T-" T-" o" T-" o" I cno" o" o" o" o" o" o"

i
CO

4-*
in N-_ in_ in 05 O) o_ co o_ o o> o t*- o co o co co CM o c-^ co_
ra en" co" r~T ?-" t--" o" o" o" o" oo o" co" o" co" co" en" co" en" o" o" en" en en en en en en
c c n c n c n c n c n o ^ - o o c n o m o c o c n c n c n c n o c n c n en en en en en en

eM_ in »- T- co »t co_ in ^- co co o CM CM en en -^ co o_ en co_ o o en CM_ T-_

CD" «t co" •*" t~- m co" in" co" co" o" o" CM" CM" CM" o" co" t" co" co" en"
t-"q-"" co" co" en co"
co co ^- co co M-

<N en en CD__ co__ co_ r-__ t-__ en oo in__ _ _ ._ r-__ co__ co__ CM__ o__ co__ **_ co_ f_ in in i-_
in""
n cino ch--"
t ^ ccon cv-"
" " "
n co"n c*a-"
o ccoo icon cin"
" " "co"" co" *f" CD" en"
n"c •»-"
o c O T r c n c ^ t ^"c •*" n"c CM"
o"c no"
"c oco"
"c oco en" CM" in"»-" in *-"
c^- co c*- ^ t^- co

I isljs JgllS •* g
) t
i-Q -r >N
m
;-o > •-
Q QT£ £
/-tCt CZs^v-v-v i^5OO^n/nfna-/Mr>.~»^l

176
 •** co I | | in | com

O O O O CD O O O O O O O O
g ^— OOO^fO^^~
cnooocnocnt>-
O O OOOOOOOOOCDO
ooooooooooooo

m
°. - °. °. °. °. °.co.fr".°. °. t-_ co_ t. *-. f-_ o_ *-_ i
. t-" co o" o" o o" o" co" in" o o" *c"T-~ CM t- -a-" o" r-" o o" o o" CD" o o o o —
co I c o c o o c n o o ocococoocncooDin cooinoomocoinooOOT

co co o o o CD o co c*- o o t"- en ^ ^~~ *— CD ^~ o o o o CD o o o o c*~

f-" co o" o" o" o" o" co" in" o" o •*" o" CM" t-" co" o" t-" o" o" o o" oo" o" o" o o"=
t^l cocoocnoo ocococoocncncoin cooinooinocoinooocn

en t--. o o o CD o_ o, co o co co en t^-_ o i- co en o o <* o cq t-_ o_ o

in" co o" o" o" co" o'inco'o" CD" f-" CM in en" t»." •*" CM" 1
CD co'-CMtmcM incMCM^f'CMCMi'Jco coin*-^-

co
•=f
o CM_cj>o_cqt^ cn_t-_co_in_ococDCOin_ CM cnt^in_CM_o_^-«-^cc»
in i-" T- *f o" o" | o" i-~ o" o" W T-" o" T-" o" in" | | o" co" o" co" CD" T-" CM" CM" | CD
"co

CO co ••-; o_ CM co o_ i-_ o> CM in o_ ^f ^t t>-. m_ co_ o o_ T-_ co in ro o_ CD en CM_ o_m.

CO
c ~ ~~ ~'" ' o" en"co" en en"en" co"en" co"en" ^o" CD en"co" en CD"*t" co" t*-" t^ o £2
o en en en en en en en en 01 en o o en 05 en en co en o> en o °o

co T-_ ^ co in CM •t CM_ •* co c\i i- in CD en co_ co CM ^t oq o_ en t^.. ^ en c-. CM ep.

t~-" t»-" t-" •P-"
S" inen" CD in in CD
>•" o" o" o" co" to" *-~ «t CM
/> in in q-in in in co «*
«*" in" CM" T-" f-" co" en" CD" co co" i-~ CD" CD
co co co co co CM CM t CM CM co co^

t- t_ oo »- 05 in CM O> t ^f CD O_ CM_ 1^. CO_ CO_ CD CD CO CM_ CD_ •<-_ CO_ O in IO O> ~\.
N." co" co" f-" CM" CM" cn"co"in"co"cD"c^co"i^^ co"cn"t^"c^cn"in"cM"^f"co"cD"«"
co co co co en 05 co co co co co co ra t~ co t~ r^ t^ co t^ CD co ?- t~. t~ i "

CD_ I^-_ i-_ CD CO_ CD_ •* CM_ O O> CM CD N- CO !--_ in CM_ •*_ CO_ *f CO_ CO O) »-. O) •* O ^
en"
^*f in en"
*^CD" in cb
^T-"mCD" CD"i-i-" o" t1- en"
"*intin" CM" «*"-- en^. CD" co" en" in ^~" en^tt"CDCD"
in CD CD"
- in en co en ?o
CD" °J
^•m <t ^«* ^r t-,-<*_-.«* •*

177
 —. CM<«-O)CQir>CO O O COCMCOC-O ^COT-OCOLTCOOi
3 C ._
0 CM CO t*- 1*« eo t>J ok ol °o o" o> •«- NT o o-" •r- co o CM" co m co^
0) > cocoh-ojcoco coco cococococo cococoC)cncoa>O}
~
E to to
t^-cOOJf'-OtD1'"^
•0 = '? t^CMCOOCMt*^
^-CMincO^CD
CO^
^-CD
COCOO^fCO
COC-OCO-T-CM GlT-mCMCO^^tCD
N T
~ CO CN CO *"" '1~
-a CO
to X
>0 » 0
c _8 N tDCOCOOlOlOO CD^ ^tCMLOlrtOT OOCOCOCO^^O
CD
O o" co co" co tC co CD en" of o) f-" co" CM" •«- o a> co" «=f o" c^-" co"
o 32, t cncncocnciO) coco t^-cocococo 0100030005005
O
^
-a to
c S.I
to CD o
>o x •5- OOTO5cMt^-o cof^ ococMino) ^-ococo^t^-oairt
.52, CD
CO CO CM CO T- •*— *—
E JH
3 c ! CD
i
4
t t-COh-OCOCO LOCD O^tCOCOE^- Ot-OC'j^t-^-OCO
' C CO OT-CMCOCViCM «^- CO CM-^-T-^-r- lOT-CM-<-COCMCM"=f
13
>N

O
c
W Q COlOCO^COtO CQ m COD^COOIO T-CMOO*tCMOOO5
« _^ O CM CO v— <*— T—

'IF 3

.
"5
o d ^ CM O5 CM ^ CO ' O 00 CO •«— *sf 1/5 IO O CO CO O O CO O O
CO ^- t*- T- co" co" ^t co" ^f co" m" CM" ^" o o~ co" o" to" ^— CM" 10 •t"
3" TCOCOCOCO^" -^-CO COCO^fLO^f ^CO^'^'^'CO^"^"
E
in
D §* c> *

to ~ l>-
&.
E 'o" CMOLOO)inO h-O CM^-COO1^ COC^COCOCMCOOIO
£ § C in
Q
3 CQ
D) C N ^ ^.J ;
CL
i tb"^:
0
• IK
**s o c
C -J _Q 3 CMCM^-OCMN- .f^-CM C\!LOT-COUO CMCMCOOOCDCOLO
E co" CM" co" ^ co" co" CM" o o to" CM" i*-" o co" co" o o co" co" o" •*-
1 I.
0) -43 « cococ^cococo coco oor-cococo COCOOOCOL--COO
1 ^
2 c.^E
5-05
t^COO^i-CO h-CD COCOCOOt*- 'sT^tT-OCO-r-CO1^-
5
CO
H"
Ij n
'o"
en
CO
LOOCO^COCJ)

COOCMCMr-CM OCO
OCM CNJCO^t-CO

CMCMCM>-CM
D*-COCMT-COCOh-lO

lO't-CMT-^-T-T-CO
o ^> ^ CM
3
.to a _c
ci^ ^COCOnoO r-^" -r-OOtr-^Ol COCOh-COCMr-COCO
CN
1
CD
.-
5! >N CM v-

o
c o ocococ*-c-* co^" cococomco cMt^-^f-r-incocMO
Q. «^LOCOCJ)COCO f^-CM ^COCMCMCO COCOOOLOCOCOOl
D
1_,
t*-lOOCJ)CMCO t^-C3 -^-COCMCOO O-»-COOCOCOOCT)
-^ ^•T-CMCMCMCO ^^ COCMCO^CO t^-CMCMCMCOCMv-CO
_> IO •»- CM - .

.32, :*fra I
3
ro
T3 1. 1 " ° ^ •— IT .2, '§. ^ '^ °- °" f to
O

^iill!f *ifj -i it iili

emografsko p

Q.
c
CO
p. ^2 ' S o «| I ° 2 =.E^ o. S o^^ co-^gci
3
4-*
g S.2fc § S coi.g.§S^.|-g-Scoi.s2 -gfeco
5
3
Q Q 1 £73 C73 CV5 | j Q

178
 10
Zalovanje: grob, groblje
.

Drveni krizi se koce ko da im god!,

Da on; pod crnom zemljom, pod sobom kriju
Buntovnike, sto u viecnom sanku sniiu —
Oslobodl...
V. Cerina, 1912

O grobovima i grobljima moze se pisati s razlicitih stajalista

tako da mozemo govoriti i o »poetici groba« (Donat, 1983).
Kao psihijatar zelim govoriti o grobu i o groblju sa psihologij-
skog stajalista, i to posebice s obzirom na zalovanje.
Zalovanje osoba koje ne znaju gdje su im polozena tijela po-
kojnika upravo zbog toga moze biti otezano.
Prisutnost pri pokopu bliske osobe, kasniji odlasci na groblje,
kao i tehnicka pitanja vezana uz to (urederije groba, nadgrobna ploca
i si.) pomazu u smanjivanju procesa poricanja i ja-rascjepa, koj'i su
sastavni dio zalovanja. To znaci da grob i groblje pomazu ozalosce-
nima da uspjesno odzaluju i da gubitak prihvate s vecom Mi manjom
pomirenoscu.
Odnos zalovanja i pokojnikova groba moze se predociti i pri-
mjerom Antigone ciju smo sudbinu vec spomenuli pri opisu zabra-
njenog zalovanja (v. str. 94).
Antigona i Ismena kcerke su Edipa i Jokaste, koja mu je ujedno
bila majka i supruga.
Nakon oceve i majcine smrti Antigonina braca Eteoklo i Polinik
zavadili su se oko prijestolja. U torn su ratu obojica poginula.
Kreont, tebanski kralj, Antigonin ujak, zabranio je da se Polinika
pokopa jer »htjede krvi se / gle nase bratske napit, robljem vodit
nas«. Umjesto toga »Da grob mu nitko ne spremi nit zakuka, / Bez
groba nek mu tijelo pusti pticama / I psima da ga zderu.« (Sofoklo,
Antigona, Zagreb: MH, 1913, prijevod K. Rac).
Antigona se protivi toj odluci, a nastojanje da joj brat bude
pokopan i da ima grob platila je svojim zivotom.
Na torn primjeru vidimo da ozalosceni koji ne znaju mjesto groba
svoga pokojnika otezano zaluju. Ujedno je i visa vjerojatnost da ce
njihovo zalovanje imati bolestan oblik ili tijek.

179
 Kao sto izrastaju veliki, gigantski gradovi (megalopolis) tako nj>ih
slijede i »velegroblja« (meganekropolis).
Arhitekti Alexander, Ishikawa i Silverstein i sur. (1977) ne podr-
zavaju gradnju velikih groblja. Umjesto toga savjetuju da se grab i
groblja utkaju u zivot svakodnevice. Trebalo bi da ona cine dijelove
parkova, dijelove nekih setalista, vrtova ili da se postave pokraj ne-
kog prolaza. Naime, spomenuti arhitekti smatraju da se »ljudi koj'
okrenu leda smrti ne mogu smatrati zivima«.

Skrivena tuga, ko zacepljena pec,

Sazize srce do samog pepela.
Shakespeare, Tit Andronik, II, 4.
(preveo T. Ladan)

Primjer 1.
Lijecio sam pacijenticu, priznajem bez uspjeha, zbog teskih pro-
mjena njezine osobnosti. Jedan od problema s koj'ima se suocila
u svojem odrastanju bio je i ovaj.
Otac je nestao potkraj rata. Pricalo se da je nekamo odveden i
da ce se vratiti. Godine su prolazile, ali od njega, kao i od mnogih
drugih ni traga ni glasa.
Gotovo do dvadesete godine zivota mastala je o tome kako nje-
zin otac zivi i da ce se vratiti po nju. To se odvijalo unatoc cinjemci
sto se majka ponovno udala i sto je govorila da je otac pogubljen.

Primjer 2.
Pacijentica kojoj je odlazak na groblje mnogo znacio u pocetnoj
fazi zalovanja ispricala mi je sljedece:
»Na Dan mrtvih imala sam cudan dozivljaj. Na groblju je bilo
mnogo ljudi: starijih, mladih i djece. Sve je mirisalo na cvijece, d'im
i vosak. Tada mi je pred oci dosla slika. Pa tu su dva usporedna
zivota. Mi gore setamo, placemo, djeca se jgraju. A oni su dolje i
kao da s njima razgovaramo, kao da nas cuju. Ucinilo mi se da smo
povezani. I dolje postoje stariji, mladi i djeca.«

180
 Zakljucak

U planini mrkloj nek mi bude hum,

Nad n'l'im urlik vuka, crnih grana sum,

Nitko da ne dode, do prijatelj drag, —

/ kada se vrati, nek poravna frag.
/. G. Kovacic

Gubitak voljene osobe (roditelja, bracnog druga, djece, prijate-

Ija) stalna je moguca opasnost, pa time i prijetnja covjekovu osjecaju
utemeljenja i sigurnosti. Taj gubitak ne mora izazvati poremecaj koji
ce uzrokovati smanjenje covjekove sposobnosti da »voli i radi«, a to
su, da navedem Freuda, oznake covjekova ne samo dusevna vec i
tjelesna zdravlja.
Kad izgubimo voljenu osobu, moze nam se ciniti da je nasa Iju-
bav bila nekorisna i besmislena, jer zbog nje sada patimo i zalujemo.
AM, ako nas zalovanje ucini svjesnima cinjenice da smo dio
velikoga »lanca bica« (Tillyard, 1943) i »lanoa zivota«, tada smijemo
kazati da smo od procesa zalovanja nauoili najvise sto se dade
nauciti.
Buduci da se gubitak voljene osobe ne moze izbjeci i svaki mu
je covjek izlozen u tijeku svojega zivota, usudio bih se kazati da bismo
covjeka mogli ontologijski odrediti kao bice rodeno da gubi, te da
na kraju izgubi i sebe sama. Taj gubitak ne smije biti izvorom beznada,
vec se mora stvaralacki iskoristiti i biti poticaj za strukturne promje-
ne osobnosti u pozitivnom, prilagodbenom smislu.
Trebalo bi da nam smrt osjecajno bliskih osoba bude poticaj da
pokusamo potraziti odgovor na temeljna covjekova pitanja: odakle
smo, tko smo i kamo idemo?
Nabrojit cu simptome zalovanja koji lijecniku mogu posluziti u
prvom intervjuu s pacijentom da procijeni njegovo stannje. Simpto-
mi su normalna zalovanja ovi (Slaby, Lieb, Tancredi, 1975):
1. tjelesni simptomi
2. nemir
3. krivnja uz osjecaj da nije ucinjeno dovoljno za pokojnika
4. zaokupljenost pokojnikovim likom
5. samooptuzivanje
6. nesposobnost da se organiziraju osobne dnevne djelatnosti

181
 7. hostilnost prema lijecnicima i onima koji su se brinuli za
pokojnika
8. nesanica
9. gubitak apetita.

Simptomi su poremecena zalovanja ovi:

1. napadi tjeskobe ill straha
2. preuzimanje simptoma bolesti od koje je pokojnik bolovao i
umro
3. nepromisljeni poslovni pothvati
4. apatija
5. destruktivno ponasanje prema sebi
6. agitirana Mi retardirana depresija
7. pretjerana aktivnost bez osjecaja gubitka.

Psihoterapijski pristup bolesnicima s reakcijom zalovanja naj-

bolje je uobliciti u neku od kratkih dinamskih psihoterapijskih teh-
nika. Prema mojem iskustvu, najuputnije se pridrzavati Malanove
fokalne psihoterapije. Buduci da spominjanje psihoterapije moze iza-
zvati asocijacije na visokospecijalizirani oblik pomooi, smatram da je
potrebno dati i nekoliko smjernica kojih bi se mogli pridrzavati i lijec-
nici i u primarnoj zastiti.
Pacijenta u pocetku zalovanja treba poticati da iznosi svoje osje-
caje vezane uz pokojnika. Nije potrebno govoriti da je zaliti besmisle-
no i da ce sve s vremenom proci, kao i da ce se naci zamjena za
izgubljeni objekt. Osoba u zalovanju odbija prihvatiti te cinjenice zbog
prisutnosti poricanja gubitka i shvaca ih kao nedostatak suosjecaja
osobe koja ih izgovara. Vrlo je vazno obratiti pozornost na zastuplje-
nost samoubojstvenih sklonosti koje se pojavljuju iz svjesne ili ne-
svjesne zelje da se spojl s pokojnikom na »onome svijetu«. Ta je zelja
naglasena u fazi zudnje i trazenja. Opetovanim upucivanjem na osobe
koje su vezane uz onoga koji zali ili na one uz koje je ta osoba ve-
zana, kao i na zivotne obveze, zeli se osoba ozaloscenog sto vise za-
drzati uz stvarnost.
Od psihofarmaka u stanju normalna zalovanja mozemo propisi-
vati trankvilizante te hipnotike. Pri naglasenom snizenom raspoloze-
nju uvest cemo i antidepresive.
Prihvacati cinjenicu da smo izgubili voljenu osobu, ocitovati za-
lost i tugu i pomiriti se s tim da te osobe vise nema ono je sto nas
svrstava u »normalne«.
Ako smo i nakon toga spremni voljeti novu osobu, ucinili smo
ono sto covjek najvise moze uciniti: voljeti, zalovati i ponovno zavo-

182
DODACI

DODATAK I: CETVEROLIST SMRTI .

•

ne zelim svijet izvan ovog svijeta zudnja mi je samo

da nestajem ko jedan od domacih ovdje urodenih
s korijenjem dubokim u kom uvijek vrvi
N. Petrak, 1968

I. Lackovic Croata »Tko smo mi«, 1976.

Pjesnici oduvijek govore o stvarima koje su u osnovama Ijud-

skog zivota. Zato nije ni cudno sto je »tesko naci pjesnika, onog
barem sto zasluzuje taj atribut, a koji u svojoj lirici nije artikulirao
odnos prema smitl« (Zima, 1989).
Slijede cetiri pjesrne. od kojih je jedna pjesma u prozi, koje
svaka na svoj osoben nacin govore o problemu smrti, umiranja i
zalovanja.

183
 SMRT I JA

Smrt nije izvan mene. Ona je u meni

od najprvog pocetka: sa mnom raste
u svakom casu
Jednog dana
ja zastanem
a ona raste dalje
u meni dok me cijelog ne proraste
i stigne na rub mene. Moj svrsetak
njen pravi je pocetak:
kad kraljiuje sama

A. B. Simic, umro 1925. u Zagrebu

KUM MARTIN

Kum Martin za trijemi bregi

Imal je klet,
Kum Martin rad se i veseli;
Za pesmo, dok s pijara curi,
On je zavzet.

I jempot v mraku, kesno v jesen,

Dosli smo tam,
A vune veter puhal je zden,
I dim se vlekel z jognisca ten,
Crnel se tram.

Na jogenj on je hitil kracje, ,

Puhal i klel,
V zelene dal je mosta kante,
Kostanja v ponjvo s erne pute
Brzo je del.

184
I dok smo tak prigreli se mi,
Pesme, kaj znam,
Spopeval ja sem; — jogenj gori,
Kum Martin stane; jeden, dva, tri,
Pocel je sam:

»Pijmo, braco, vince, voda naj stoji,

»Nek jo pije zaba, kaj vu nje lezi!
»Glede mene, braco, kaj sem vodo pil,
»Moral bom vumreti v mlade mladosti,
»2enu ostaviti v tuge, zalosti.
»Mene zakopajte v Jezusevo klet
»Noge obrnite k vinskem gantarcem,

»Glavo obrnite k vinske pipice,

»Pipico odskrnte, vince naj curi,
»Nek se vzije dusa, kad se telo ni ...«

I kesno mi smo isli domo ...

»Zbogom pajdas!«
Oblacno nebo, dezda jos bo,
A senje, koje z nami ido,
Vlece lampas.

Kum Martin za trijemi bregi

Imal je klet...
V rake kum Martin tiho lezi,
A jesen dojde, vince curi,
Vesel je svet! . . .

F. Galovic, poginuo u ratu 1914,

u Radenkovicima, Macva

185
 MLADA UDOVICA

Osusile se Jon se joci, ma plac jon klija iz svakog dila tila.

Ka' leze, nocu, cuje njegov disaj u disanju diteta do sebe. Ne-
pomisna, razgovara u sebi s njin do zore.
Bill mrtac s bilog zida s njon, nauznak.
Ka'zora pocne tankin, ka lupeskin noktiman rastvarat noc, niko
ka da jon nagrce stine po cilomen tilu. Izubijana, gre s cilon ton go-
milon stin meu svit, daleka od svega i svacega.
Tako od zore ceka da jon korut noci sakrije korut dana.
I ne pogleda dite.
Zaraj diteta, samo zaraj diteta zivi, ma ga i ne pogieda.
Ka' bi ga pogledala, zajaukala bi tako, da bi zemja zadrcala.
Tega je straj, strasi se svojega glasa, zato jema pomju da jon go-
mila stin, ka kabanica, ne spuzne s nje, i muci.
Trpi zaraj svojega tila, ka obruci o' bacve u kojon je mlado vino
i mud.
I muci.
D. Ivanisevic, umro 1981. u Zagrebu.

MUSKE SUZE

Pa dode pop i dignuo krst,

Zakloplse pokrov nad skriniom,
U sknnju zabise klinac cvrst, —
/ srce mi probise klinom.
Senoa

Umrla mu zena. Ostavila trojs male djecice.

Iz kuce iznasaju mrtvacki lijes.
Zene placu. Suprug stoji medu njima, tvrd kano klisura u moru.
— Sramota je muzu plakati!
Sestgodisnja mu kcerka drzi na ruci najmlade cedo.
Lijes odnasaju. Djetesce pruza za lijesom rucice, placuc:
»Mama, mama!«
Pogledah u supruga. Lice mu je blijedo i nepomicno, kano mra-
mor. Niz lice mu kaplju krupne suze — —
Placi, brate, piaci! T a k o v e suze nisu sramota.
V. F. Mazuranic, umro 1928. u Becu.

186
 Jer, premda su mnogi zvani,
ipak ih je malo izabranih.
,. .
Mate] 22, 14
Parafrazirajuci Isusove rijeci, kazujem da smo svi zvani da su-
djelujemo u zalovanju i da tako dodemo do proniknuca zivotnoga smi-
sla i da zavoiimo zivjeti s ljudima koji nas okruzuju.
Istina je da drugi dio izreke glasi: »ipak ih je malo izabranih«.
No, moje je misljenje da svaki covjek sam donosi odiuku hoce li Hi
nece stupiti u red »izabranih«. Nitko nas ne iskljucuje ako mi sami
to ne ucinimo.
Ovo razmisljanje samo slijedi trag ponudena promatranja zalo-
vanja kao obreda prijelaza ili pak kao kriznog stanja u kojemu, pre-
ma mojemu uvjerenju, osobi izuzetno moze pomoci strucnjak sa psi-
hoanalitickom izobrazbom.

DODATAK II: KNJIGE 0 ZALOVANJU

Slijedi popis knjiga koje mogu biti od pomoci ozaioscenima da

uspjesno produ kroz proces zalovanja.

Beauvoir S de. Ceremonija oprostaja; Razgovori sa Zan-Pol Sartrom.

Novi Sad: MS, 1984.
Beauvoir S de. Lijepe slike. Vrlo blaga smrt. Zagreb: Naprijed, 1969.
Drakulic S. Hologrami straha. Zagreb: GZH, 1987.
Fallaci 0. Pismo nerodenom djetetu. Zagreb: Znanje, 1977.
Ginsberg A. Hidrogenski dzuboks: izabrane pesme 1947—1981. Beo-
grad: NK, 1983 (pjesma Kaddish!).
Handke P. Uzas praznine. Gornji Milanovac: DN, 1983.
Krmpotic V. Brdo iznad oblaka. Zagreb: Globus, 1987.
Kuzmanovic V. Zapisi o vlasitom umiranju. Zagreb: Znanje, 1979.
Lamia G. 1985. Pa da mi je i dolinom smrti proci (Jedna majka doziv-
Ijava umiranje svoga djeteta). Dakovo: Biskupski ordinarijat, 1986.
Philip A. Trenutak uzdaha. Zagreb: MH, 1964.

187
 SUMMARY

Ivan Buzov: PSYCHOANALYSIS OF MOURNING. Zagreb: JUMENA, 1989.

CONTENT Mourning following abortion

Mourning in the childhood
FOREWORD Mourning for the home pet
DEATH AND DYING: PAST, PRESENT Forbidden mourning
MOURNING MOURNING AND AESTHETIC
RELIGION AND DEATH EXPERIENCE
Religion's explanation of death TREATMENT OF THE BEREAVED
Judaism and death Psychoanalytic psychotherapy of
Catholic church and death mourning
Orthodoxy and death Comprehensive care for the
Islam and death bereaved
PSYCHOANALYSIS AND MOURNING CROATS: DYING, DEATH, MOURNING
Psychoanalytic investigations of Old-Croatian graveyards
mournin
9 The Statute of the city of Split
Mourning as rite de pasage .Dance macabre, from Istria
Internalization .Art of good dying, from Senj
Internalization and mourning Fortis and Lovric
Etnographic equivalents of the Fraternities
internalization From tne ..proceedings for people's
Externa ization (ife and custOms«
Externalization and mourning Alilovic, Krpan, Pavicic, Tambaca
TdTo^sD38 tina eStmg ' d'SaV°WalTHE STATISTIC MIRRORING OF
DreamsgandPmour9ninng DEA
™ IN ™E CROATIA
Anniversary reaction MOURNING: GRAVE, GRAVEYARD
CONCLUSION
TYPES OF MOURNING APPENDICES
Mourning for a grandparent
Mourning for a parent
Mourning for a spouse
Mourning for a child INDEX

The main conclusions of this book are:

1. The psychoanalytic theory and practice: (a) allow the exploration of
complex mechanisms of the »work of mourning* (Trauerarbeit), and (b) they
are fundamental for the efficacious medical help.
2. The Croats as a people had the death, funeral and mourning customs
which were common for them, regardless of the region they were living in.
These customs did not separate them from other peoples; they made them
a part of the European Christian community.
3. The statement that death of the contemporary man is distant from
the eye of the living is difficult to corroborate with statistical data about
place of dying (home vs medical house) in the SR Croatia. The explanation
of the obvious fact that death is distant from the eye and soul of the great
majority of citizens of he contemporary SR Croatia can be find in the fol-
lowing. All laws pertinent to death encourage and oblige the bereaved per-
sons,in the case that someone dies in the house, to take the body of the
deceased as soon as possible from the house. To say it in other words,
the contact of the living with the dead is prohibited in roundabout or indi-
rect way.

188
 Literature

1. CITIRANA LITERATURA

Abend SM. Psychic conflict and the concept of defence. Psychoanal Quart
1981; 50:67—76.
Abend SM, Porder MS. Identification in the neuroses. Int J Psycho-Anal 1986;
67:201—208.
Aberbach D. Loss and dreams. Int Rev Psycho-Anal 1984; 11:383—398.
Abraham K. 1924. A short study of the development of the libido viewed in
the light of mental disorders. U: Abraham K. Selected papers on psycho-
analysis. London: Marefsield reprints, 1979, str. 418—501.
Abraham N, Torok M. 1972. Introjection — Incorporation: mourning or melan-
cholia. U: Lebovici S, Widlocher D, ur. Psychoanalysis in France. New
York: IUP 1980, str. 3—16.
Alexander C, Ishikawa S, Silverstein M et al. A pattern language: Towns,
buildings, construction. Oxford: Oxford university press, 1977, cit. prema
Enright DJ, 1983.
Alilovic I. Hrvatski narodni obicaji u Hercegovini. Zagreb: HKD Sv Cirila i
Metoda, 1977.
American Psychiatric Association. Diagnostic and statistical manual, Third
edition, revised. Washington: APA, 1987.
Anderson C. Aspects of pathological greif and mourning. Int J Psycho-Anal
1949; 30:48—55.
Anzieu D. 1974. Koza: od zadovoljstva do misli. U: Zazzo R. 1974. Poreklo
covekove osecajnosti. Beograd: Zavod za udzb i nast sredstva, 1980.
Augustin A. MIGNE, PL 40, 676
Badurina A, ur. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolika zapadnog krscan-
stva. Zagreb: Liber, 1979.
Bakrac I. Pogrebni obicaji u okolici Zagreba. U: Etnografska bastina okolice
Zagreba. Zagreb: Zadruzna stampa, 1988.
Bastasic Z. Lutka ima i pamet i srce. Zagreb: Skolska knjiga, 1988.
Belosevic J. Materijalna kultura Hrvata od VII do IX stoljeca. Zagreb: Liber,
1980.
Belsky JE, Wan LS, Douglas GW. Abortion. U: Kaplan HI, Sadock Bl, ur. Com-
prehensive textbook of psychiatry/IV. Baltimore: Wilkins, 1985; Vol. 1:
1052—1056.
Bornstein PhE, Clayton PJ, Halikas JA, William L, Robins E. The depression
of widowhood after thirteen months. Brit J Psychiatry 1973; 122:561—566.
Bettelheim B. 1969. The children of dream. New York: Avon, 1970.
Biblija. Zagreb: Stvarnost, 1968.
Bibring GL, Dwyer TF, Huntington DS, Valenstein AF. A study of the psy-
chological processes in pregnancy and of the earliest mother-child rela-
tionship. Psychoanal Study Child 1961; 16:9—72.
Blauner R. Death and social structure. Psychiatry 1966; 29:378—394.
Bolesnici (Red bolesnickog pomazanja i skrbi za bolesne). II. izd. Zagreb:
KS, 1984.
Bolonic M. Bratovstina sv. Ivana Krstitelja u Vrbniku — Kapari i druge bra-
tovstine na otoku Krku. Zagreb: KS, 1975.

189
Bonaparte M. L identification d un fille a sa mere morte. Rev franc pszychanal
1928; cit, prerna Furman E, 1974.
Bowiby J. The nature of the child's tie to his mother. Int J Psycho-Anal 1958;
39:j5U—d/'ci.
Bowiuy J. Separation anxiety. J Child. Psychol Psychiatry 1961; 1:251—269.
Buwioy J. Process or mourning. Int J raycno-Anal iyt>i; 42:317—339,
Bowiby J. Gnef and mourning in infancy and early childhood. Psychoanal Stu-
dy Child 1960; 15:9—51.
Bowioy J. Urugi priiog. U: Zazzo R. 1974, str. 111—121.
bowioy J. Attachment and loss. Vol. III. Loss: sadness and depression. Har-
mondsworth: Penguin, 1981.
Bozicevic J. Ubicaji u Susnjevu selu i Cakovcu. Zb Nar Ziv Ob 1910; 15, Vol.
1:204—254.
bocKie F, 1b/9. Umrijeti dostojno covjeka. Zagreb: DKA, 1985.
oreuer J, Freud t>. lb95. Studies on hysteria. 6.t. 2.
brody VvM. on the dynamics or narcissism (I. externalization and early ego
development.). Hsychoanal study Child 1956; 2U:165—193.
Brody WM, Mahoney VP. introjeccion, identification and incorporation. Int J
Psycho-Anal 19ti4; 45:57—63.
bujanovic J. smrt (.Praputnik u Hrvatskoj). Zb Nar Ziv Ob 1986; 1:211.
BUZOV i. nnernalizacija tijekom reaKcija zaiovanja. Zagreb: Medicinski takul-
tet bveuumsta u Zagreuu, 1984 (.disertacijaj.
Buzov I, Civminni-Stranic t. Internalizacija. Psihoterapija 1985; 15:121—131.
buzov I. Zalovanje i estetski aozivljaj. t-sihoterapija 1987; 17:39—43.
Buzov I. Poremecaji licnosti IOSM-IH-R klasifikacija). Zagreb: Jumena, 1988.
Chapman AH. The concept of nemesis in psychoneurosis. J Nerv Ment Dis
1959; 129:29—34, cit prema Renvoize EB, Jain J, 1986.
Chodoff P. Prikaz knjiga: Parkes CM, 1972 i Jacobson E, 1971. Psychiatry
1973; 36:473^176.
Corney Rl, Morton FT. Pathological grief following spontaneous abortion
Am J Psychiatry 1974; 131:825—827.

Cerina V. Pjesme, proza, clanci, eseji i zapisi. Split: Cakavski sabor, 1977.

Delumeau J, 1983. Greh i strah. Novi Sad: Knjizevna zajednica Novog Sada,
1986, Vol 1—2.
Deutsch H. Absence of grief. U: Deutsch H. Neuroses and character types.
New York: IUP, 1965, str. 226—236.
Donat B. Poetika groba (ars moriendi). Gordogan 1983; God 5; Br. 13—15,
str. 224—233.
Durkheim E. 1912. Elementarni oblici religijskog zivota. Beograd: Prosveta
1982.
Duyckaerts F. 1974. Metapsihologija i psihologija. U: Zazzo R, 1974, str.
135—160.
Dakovic B. Posmrtni obicaji i obredi. Zagreb: Etnografski muzej, 1985.
Eidelberg L. The concept of narcissistic mortification. Int J Psycho-Anal 1959/
60:163—168.
Enciklopedija Jugoslavije. Zagreb: JLZ, 1982, Vol. 2:407—411.
Encyclopaedia Judaica. Jeruzalem: 1972.
Engel GL. Is grief a disease? Psychosom med 1961; 23:18—22.
Engelsfeld M. Pastroje Antun Kazali, spisatelj i prevoditelj Shakespearea.
Zbor Tree Prog Rad Zag 1985; Br. 11:257—288.
Enright DJ. The Oxford book of death. Oxford: Oxford university press, 1983.
Fairbairn WRD. 1936. Djelovanje kraljeve smrti na pacijente u analizi. U:
Fairbairn WRD. Psihoanaliticke studije licnosti. Zagreb: Naprijed, 1982.
Fenichel O. 1925. On introjection and the castration complex. U: Fenichel
O. Collected papers. New York: Norton 1953; Vol. 1:39—70.
Fenichel O. 1926. Identification. U: Fenichel O. Collected papers. New York:
Norton 1953, Vol. 1:221—240.

190
Fenichel O. 1953. On compulsive doubt about news of death. U: Fenichel O.:
The Collected papers. New York: Norton, 1953; Vol. 1:332.
Fenichel 0. Psihoanaliticka teorija neuroza. Beograd-Zagreb: Medicinska knji-
ga, 1961.
Ferenczi S. 1913. Stages in the development of the sense of reality. U:
Ferenczi S. 1952. First contributions to psycho-analysis. London: Mares-
field reprints, 1980, str. 366—379.
Ferenczi S. 1926. The problem of acceptance of unpleasant ideas — advances
in knowledge of the sense of reality. U: Ferenczi S. 1926. Further con-
tributions to the theory and technique of psycho-analysis. London; Mares-
field reprints, 1980, str. 366—379.
Finell JS. Projective identification: mystery and fragmentation. Current Issues
in Psychoanal Pract 1985; 1:47—62.
Finell JS. The merits and problems with the concept of projective identifi-
cation. Psychoanal Rev 1986; 73:103—120.
Fliess R. 1948. An ontogenetic table. U: Fiiess R, ur. The psycho-analytic rea-
der. New York: ILJP, 1973.
Fortis A. 1774. Put po Dalmaciji. Zagreb: Globus, 1984.
Frazer JG. 1922. Zlatna grana. Beograd: BIGZ, 1977, Vol. 1—2.
Freud A. 1936. The ego and the mechanisms of defense. New York: ILJP,
1967.
Freud A. 1958, 1960. Discussion of J. Bowlby's work on separation, grief and
mourning. Psychoanal Study Child 1960; 15:53—62.
Freud S. 1900. Tumacenje snova, Vol. 1—2. Novi Sad: Matica srpska, 1973.
Freud S. 1913. Totem and tabu. London: Hogarth Press, 1975, S.E. 13:1—162.
Freud S. 1914. Prilog uvodu u narcizam. U: Freud S. Buducnost jedne iluzije.
Zagreb: Naprijed, 1986, str. 41—69.
Freud S. 1915. Thoughts for the times on war and death. S.E. 14:273—300.
Freud S. 1915. Nagoni i njihove sudbine. U: Freud S. Buducnost jedne iluzije.
Zagreb: Naprijed, 1986.
Freud S. 1917. Mourning and melancholia. S.E. 14:243—258.
Freud S. 1918. Iz povijesti jedne djecje neuroze (»Covjek vuk«). U: Gardiner
M. Covjek vuk o covjeku vuku. Zagreb: Naprijed, 1981, str. 185—290.
Freud S. 1919. The uncanny. S.E. 17:217—256.
Freud S. 1923. Ja i ono. U: Freud S. Buducnost jedne iluzije. Zagreb: Napri-
jed, 1986.
Freud S. 1938. An outline of psycho-analysis. S.E. 23:144—207.
Frosch J. The psychotic process. New York: IUP, 1983.
Fuchs SE. 1937. On introjection. Int J Psycho-Anal 1937; 18:269—293.
Fucic B. Glagoljski natpisi. Zagreb: JAZU, 1982.
Fruman E. A child's parent dies. New Haven: YUP, 1974.
Furtos J. Mort a eviter — mort a imaginer. U: Guyotat J, ur. Psychotherapies
medicalis. Paris: Masson, vol. 2, str. 197—213.

Gaddini E. On imitation. Int J Psycho-Anal 1969; 50:475—484.

Gardner A, Pritchard M. Mourning, mummification and living with the dead.
Brit J Psychiatry 1977; 130:23—28.
Garazzi M. 1961. Pocivala. U: Gavazzi M. Vrela i sudbine narodnih tradicija.
Zagreb: Liber, 1978.
Giovacchini P. The frozen inntroject. Int J Psycho-Anal 1967; 48:61—67.
Giovacchini P. Frustration and externalization. Psychoanal Quarter 1967; 36:
571—583.
Glas koncila 1987; 20. 9., Br. 26; str. 12.
Gorer G. 1955. The pornography of death. U: Gorer G, 1965, str, 169—175.
Gorer G. Death, grief and mourning in contemporary Britain. London: Tavi-
stock, 1965.
Gourdon-Hanus D, Hanus M, Jassud R. Le deuil chez I'enfant. Psychiatr Enfant
1980; 23, No. 1:319—340.
Green A. 1972, Canibalisme: realite ou fantasme agi. Nouv Rev de Psychoanal
6, cit. prema Thomas LV, 1975.
Green WA. Role of a vicarious object in the adaptation to object loss. Psy-
chosom med 1958; 20:344—350.

191
Greenson R. The struggle against identification. J Am Psychoanal Assoc 1954-
2:200—217.
Hartman H. 1939. Ego psychology and the problem of adaptation. New York:
IUP, 1958.
Hartman H, Loewenstein RM. 1962. Notes on the superego. U: Hartman H,
Kris E, Loewenstein RM, ur. Papers on psychoanalytic psychology. New
York: IUP, 1964.
Hendrick I. Early development of the ego. Identification in infancy Psycho-
anal Quart 1951; 12:561—565.
Horvat R. Smrt (Koprivnica u Hrvatskoj). Zb Nar 2iv Ob 1896; 1:206—207.
Hrvatska enciklopedija. Zagreb: HNIBZ, 1942, Vol. 3:247—252.
Ivanisevic F. Poljica: narodni zivot i obicaji. Zagreb: JAZU, 1903—1906.
Izbor Poslanikovih Hadisa. Sarajevo: Starjesinstvo islamske zajednice, 1985.
Jacobson E. The self and the object world. New York: IUP, 1964.
Jacobson E. Psychotic conflict and reality. New York: IUP, 1967.
Jacobson E. Normal and pathological moods: their nature and functions. U:
Jacobson E. Depression. New York: IUP, 1971.
Kagan J. The concept of identification. Psychol Rev 1958; 65:296—305.
Karaman Lj. Iskopine drustva »Bihaca« u Mravincima i starohrvatska groblja.
Rad JAZU 1940; Knjiga 268:1^4.
Karaman Lj. Bastina djedova. Zagreb: HIBZ, 1944.
Kecmanovic D. Socijalna psihijatrija. Sarajevo: Svjetlost, 1975.
Kernberg OF. Projection and projective identification: developmental and
clinical aspects. J Am Psychoanal Assoc 1987; 35:795—819.
Kijak M, Pelento ML. Mourning in certain situations of social catastrophe. Int
Rev Psycho-Anal 1986; 13:463—471.
Klaric I. Porod, zenidba, smrt (Kralje u Bosni). Zb Nar 2iv Ob 1930; 27:166—
175.
Klein M. 1940. Tugovanje i manicno depresivna stanja. U: Klein I. Zavist i
zahvalnost. Zagreb: Napvrijed, 1983.
Koff RH. Definition of identification: a review of the literature. Int J Psycho-
-Ana! 1961; 42:362—370.
Kohut H. The restoration of the self. New York: IUP, 1977.
Kotarski J. Lobor (Narodni zivot i obicaji). Zb Nar 2iv Ob 1917; 21:213—217.
Krajac I. Mirila. Zb Nar 2iv Ob 1934; 29, Sv. 2:161—168.
Krpan S. Hrvati u Keci. Zagreb: MH, 1983.
Krupp GP. The bereavement reaction: special case of separation anxiety;
sociocultural consideration. Psychonal Study Society 2, cit. prema Krupp
GP, 1965.
Krupp GP. Identification as a defence against anxiety in coping with loss.
Int J. Psycho-Anal 1965; 46:303—314.
Ku'ran. Sarajevo: Orijentalni institut, 1977 (preveo Besim Korkut).
Kurjakovic M. Vrbova u Slavoniji (Smrt). Zb Nar 2iv Ob 1896; 1:202—204.
Lagache D. Le travail du deuil. Revue franc psychanal 1938; br. 6, cit. prema
Favez i sur. Etre spychonalyste. Paris: Bordas, 1976.
Lamm M. 19169. The Jewish way in death and mourning. New York: J David,
1977.
Lang M. Samobor (Narodni zivot i obicaji). Zb Nar 2iv Ob 1913; 18:125—138.
Laplanche J, Pontalis JB. Vocabulaire de la psychanalyse. Paris: PUF, 1967.
Laplanche J, Pontalis JB. 1967. The language of Psycho-Analysis. London: Ho-
garth Press, 1973.
Leach E, 1976. Kultura i komunikacija. Beograd: Prosveta, 1983.
Lebovici S. 1974. O Zazovom radu »Afektivna vezanost«. U: Zazzo R, 1974,
str. 65—69.
Lekcionarij Bernardina Spljecanina (po prvom izdanju od god. 1495). Zagreb:
JAZU, 1885.
Levin DC. The self: a contribution to its place in theory and technique. Int J
Psycho-Anal 1969; 50:41—51.
Levitan HL. A traumatic dream. Psychoanal Quart 1965; 34:265—267.

192
Levy-Bruhl L. 1922. Primitivni mentalitet. Zagreb: Kultura, 1954.
Lewis E. Inhibition of mourning by pregnancy: psychopathology and mana-
gement. Brit Med J 1979; 2:27—28.
Lichtenstein H. Identity and sexuality: a study of their interrelation in
man. J Am Psychoanal Assoc 1961; 9:179—260.
Lichtenstein H. Towards a metapsychological definition of the concept self.
Int J Psycho-Anal 1965; 46:117—128.
Loewenstein RM. On the theory of the superego: a discussion. U: Loewen-
stein RM, Newman LM, Schur M, Solnit AJ, ur. Psychoanalysis: a general
psychology. New York: IUP, 1966, str. 298—314.
Lindemann E. Symptomatology and management of acute grief. Am J Psy-
chiatry 1944; 101:141—148.
Lipson CT. Denial and mourning. Int J Psycho-Anal 1963; 44:104—107.
Listic, liturgijsko-pastoralni. 1987; 4, br. 47, str. 8—9.
Loewald H. Internalization, separation, mourning and the superego. Psycho-
anal Quart 1962; 31:483—504.
Lovretic J. Otok (Narodni zivot i obicaji). Zb Nar Ziv Ob 1897; 2:91—459.
Lovric I. 1776. Biljeske o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa. Zagreb:
JAZU, 1948.
Mahler MS. On human symbiosis and the vicissitudes of individuation. New
York: IUP, 1968.
Malan DH. 1963. A study of brief psychotherapy. New York: Plenum, 1975.
Mali red sprovoda. Zagreb: KS, 1973.
Malinovski B. 1948. Magijt, nauka i religija. Beograd: Prosvjeta, 1971.
Mandic O. Od kulta lubanje do krscanstva. Zagreb: MH, 1954.
Mangin E. 1914. Les Mossi. Anthropos 1914; 11:732—733, cit. prema Levy-
-Bruhlu L, 1922.
Medunarodna klasifikacija bolesti, povreda i uzroka smrti (prema devetoj re-
viziji iz 1975). Nis: Institut za dokumentaciju zastite na radu, 1979, 2. izd.
Meissner WW. Notes on identification. I. Origins in Freud. Psychoanal Quart
1970; 39:563—589.
Meissner WW. Notes on identification. II. classification of related concepts.
Psychoanal Quart 1971; 40:277—302.
Meissner WW. Notes on identification. III. the concept of identification. Psy-
choanal Quart 1972; 41:224—260.
Meissner WW. Internalization and object relations. J Am Psychoannal Assoc
1979; 27:345—260.
Meissner WW. Theories of personality and psychopathology: classical psy-
choanalysis. U: Kaplan HJ, Freedman AM, Sadock B, ur. Comprehensive
textbook of psychiatry/Ill. Baltimore: Williams & Wilkins, 1980, str. 631—
728.
Meltzer D, Milana G, Miaello S, Petrelli D. 1982. La distinction entre les
concepts d'identification projective (Klein) et de »contenant — contenu«
(Bion). Rev franc psychanal 1984; 48:551—569.
Milakovic I. Kada su majka i njeno dijete bili samo. Sarajevo: Svjetlost, 1986.
Milcetic I. Prilozi za literaturu hrvatskih glagoljskih spomenika. II. Zakon
brascine svetoga duha u Baski. Starine 1892; 25:138—151.
Milcinski L. Prilog razumijevanju etiopatogeneze suicida. U: Psihijatrija. Lju-
bljana: Lek, 1969, str. 439—446.
Milic T. Pokojnici u novim kosuljama. Kultura-umetnost-nauka (kulturni doda-
tak »Politike«). 25. 10. 1986; str. 10.
Morin E. 1950. Covek i smrt. Beograd: BIGZ, 1981.
Moore B, Fine BD, ur. A glossary of psychoanalytic terms and concepts. New
York: APA, 1967.
Muller-Pozzi H. Identifikation und Konflikt. Psyche 1985; 39:877—904.
Nagera H. Children's reaction to the death of important objects. Psychoanal
Study Child 1970; 25:360-^100.
Nazor A. Zagreb riznica glagoljice. Zagreb: Povijesni muzej Hrvatske, 1978.
Nazor V. 1912. Hrvatski kraljevi. U: Nazor V. Pjesme HI. Zagreb: Mladost,
1977.

193
Nemcic M. Meclicinski rjecnik. Zagreb: Kr. Hrv. Slav. Dalm. Zemaljska vlacla,
1913.
Nodilo N. 1885—1890. Stara vjera Srba i Hrvata. Split: Logos, 1981.
Novick J, Kelly K. Projection and externalization. Psychoanal Study Child
1970; 25:69—95.
Nunberg H. 1932. Principles of psychoanalysis. New York: ILJP, 1969.
Ogden TH. On projective identification. Int J Psycho-Anal 1979; 60:357—373.
Omerbasic S. Zagrebacka muslimanska groblja. U: Trcak I, ur. 1987.
Ornstein A. An idealizing transference of the oedipal phase. U: Lichtenberg
J, Kaplan S. New York: Analytic Press, 1983, cit. prema Baker HS, Baker
MN, 1987.
OToole JK. Mourning a president. Psychiatric Quarter 1966; 40:737—755.
Parkes CM. 1972. Bereavement. Harmondsworth: Penguin 1980.
Parsons T, Schils EA. Toward a general theory of action. New York: Harper &
Row, 1962.
Paulley JW. Pathological mourning: a key factor in the psychopaihogenesis
of autoimune disorders. Psychosom 1983; 40:181—190.
Pavicic L isur. Lovinac. Lovinac: NZ Lovinac, 1987.
Petrak N. Sve ove stvari. Zagreb: Mladost, 1963.
Petrak N. Razgovor s duhovima. Zagreb: SC Sveuc. u Zagrebu, 1968.
Petrak N. Suho slovo. Zagreb: SC Sveuc. u Zagrebu, 1971.
Petrak N. Tiha knjiga. Zagreb: Mladost, 1980.
Pincus L. Death and the family: the importance of mourning. London: Faber,
1974.
Pollock GH. Mourning and adaptation. Int J Psycho-Anal 1961; 42:341—361.
Pollock GH. On symbiosis and symbiotic neurosis. Int J Psycho-Anal 1964;
45:1—30.
Pollock HG. Anniversary reactions, trauma and mourning. Psychoanal Quart
1970; 39: 347—371.
Pollock GH. Temporal anniversary manifestations: hour, day, holiday. Psycho-
anal Quart 1971; 40:123—131.
Pollock GH. Berta Papenheim's pathological mourning: possible effects of
childhood sibling loss. J Am Psychoanal Asooc 1972; 20:476—493.
Pollock GH. On mourning and anniversaries: the relationship of culturaly de-
fensive systems to intra-psychic adaptive processes. Isr Ann Psychiatry
Rel Discip 1972; 10:9—40.
Pollock GH. On siblings, childhood sibling loss, and creativity. Ann Psycho-
anal 1978; 6:443—481.
Porder MS. Projective identification: an alternative hypothesis. Psychoanal
Quart 1987; 56:431—451.
PSALTIR (Koziciceva tiskara, Rijeka 1530). Zagreb: KS, 1976 (pretisak).
Radic A. Osnova za sabiranje i proucavanje grade o narodnom zivotu. Zb.
Nar. Ziv. Ob. 1987; 2:1—88.
Rajkovic Z. Znamenje smrti. Rijeka — Zagreb: 1C Rijeka, Zavod za istraziva-
nje folklora, 1988.
Rapaport D. 1944. The scietific methodology of psychoanalysis. U: Gill M,
ur. The collected papers of David Rapaport. New York: Basic books, 1967.
Rapaport D. 1957. A theoretical analysis of the superego concept. U: Gill M,
ur. 1967.
Reimer J, ur. Jewish reflections on death. New York: Schocken book, 1974.
Renvoize EB, Jain J. Anniversary reactions. Brit J Psychiatry 1986; 148:322—
324.
Rimski misal. Zagreb: Krscanska sadasnjost, 1980.
Ritual rimski, istomacen slovinski po Bartolomeu Kasicu. Rim: 1640.
Roheim G. Nach dem Tode des Urvaters. Imago 1923; 8, cit. prema Krupp,
1965.
Rossenblatt PC, Walsh RP, Jackson DA. Grief and mourning in cross-cultural
perspective. New Haven: Hraf press, 1976.
Rothkoff A. Mourning. U: Encyclopaedia Judaica. Jeruzalem: 1972; 12:486—
493.

194
Rozic V. Prigorje (narodni zivot i obicaji). Zb Nar 2iv Ob 1908; 13, Vol. 1:
16—112.
Rycroft C. 1968. A critical dictionary of psychoanalysis. Harmondsworth:
Penguin, 1972.
Sandberg EC. Abortion, U: Kaplan HI, Freedman AM, Sadock BJ, ur. Com-
prehensive textbook of psychiatry/Ill. Baltimore: Williams & Wilkins, 1980;
Vol 2:1754—1761.
Sandier J. On the concept of the superego. Psychoanal Study Child 1960;
15:128—162.
Sandier J, Rosenblatt B. The concept of the representational world. Psycho-
anal Study Child 1962; 17:128—145.
Schafer R. Aspects of internalization. New York: IUP, 1968.
Schecter DE. Identification and individuation. J Am Psychoanal Assoc 1968;
16:48—60.
Schur M. Discussion of dr J Bowlby's paper. Psychoanal Study Child 1960;
15:63—84.
Seaker C. Toward a definition of »childhood mourning«. Am J Psychother
1987; 41:201—219.
Segal H. Introduction to the work of M. Klein. London: Hogarth, 1973.
Siggins DL. Mourning: a critical survey of the literature. Int J Psycho-Anal
1966; 47:14—25.
Simpson MA. Dying, death, grief. New York: Plenum, 1979.
Slaby AE, Lieb J, Tancredi LR. Handbook of psychiatric emergencies. New
York: Med Exam Publ Comp, 1975.
Smiciklas T. Smrt (Sv. Jakov kraj Bakra u Hrvatskoj). Zb Nar 2iv Ob 1896;
1:207—211.
Socijalisticka Republika Hrvatska. Republicki zavod za statistiku. Prirodno kre-
tanje stanovnistva 1986. Zagreb: RZZS SR Hrvatske, 1983.
Statut grada Splita, 1312. Split: Knjizevni krug, 1987.
Stechler G, Kaplan S. The development of the self. Psychoanal Study Child
1980; 35:85—105.
Strachey J. napomena br. 3, U: Freud S. S.E. 22:76.
Spitz RA. Hospitalism. Psychoanal Study Child 1945; 1:53—74.
Spitz RA. Discussion of dr Bowlby's paoor. Psychoanal Study Child 1960; 15-
85—94.
Sveto pismo staroga i novoga zavjeta. Preveo stari zavjet Gj. Danicic Novi
zavjet preveo: Vuk St. Karadzic, Beograd: BIBD, 1925.
Tambaca A. Sibensko iverje (1871—1941). Sibenik: Drustvo Sibencana i pri-
jatelja Sibenika u Splitu, 1987.
Thomas LV. 1975. Antropologija smrti vol. 1—2. Beograd: Prosveta, 1980.
Tillyard ENW. 1943. The Elizabethan World picture. Harmondsworth: Pelican,
1975.
Tolstoj LN. Rat i mir. Zagreb: MH, 1972, prevod Z. Crnkovic.
Trcak I, ur. Mirogoj (kulturno-povijesni vodic). Zagreb: Krscanska sadasnjost
i Rektorat Crkve Krista Kralja — Mirogoj, 1987.
Turner V. The ritual process. Harmondsworth: Penguin, 1969, cit. prema Vo-
dopija, 1976.
Vaillant GE. Theoretical hierarchy of adaptive meachanisms. Arch Gen Psy-
chiatry 1971; 24:107—118.
Van Baaren ThP. Death. U: Eliade M, ur. The encyclopaedia of religion. New
York: Mac Millan, 1987; 4:251—259.
Van Gennep A. 1909. The rites of passage. London: Routlege & Kegen Paul,
1960.
Vodopija M. Maturiranje kao rite de passage. Narodna umjetnost 1976; 13:
77—91.
Volf N. O tugovanju. Psihijatrija danas 1982; 14:149—162.
Volkan VD. 1970. Typical findings in pathological grief. Psychiat Quart 1970;
44:231—250.
Volkan DV. A study of a patient's »re-grief« work through dreams, psycholo-
gical test and psychoanalysis. Psychiat Quart. 1971; 45:255—273.

195
Volkan VD. The linking objects of pathological mourners. Arch Gen Psychiatry
1972; 27:215—221.
Volkan VD, Cilluffo AF, Saravay TL. Re-grief therapy and the function of the
linking object as a key to stimulate emotionanlity. U: Olsen P, ur. Emo-
tional flooding. New York: Human Sc Press, 1976.
Vranesic D. Neuroze. Zagreb N.N. 1931.
Webster's New World dictionary. New York: World Publishing, 1972.
Weisman AD. Coping with untimely death. Psychiatry 1973; 36:366—378.
Windlocher D. 1974. Prilog raspravi o afektivnoj vezanosti. U: Zazzo R, 1974,
str. 73—78.
Windholz MJ, Marmar CR, Horowitz MJ. A review of the research on conjugal
bereavment: impact on health and efficacy of intervention. Comprehen
Psychiatry 1985; 26:433—447.
Winnicott DW. Collected papers. New York: Basic books, 1958.
WHO. 1978. Mental health classification in accordance with ICD-9. Geneva:
World Health Organization, 1980.
Wretmark GA. A study in grief reactions. Acta psychiatr scand 1959; supil.
136; 34:292—299.
Zakonik kanonskoga prava. 1983. Zagreb: Glas koncila, 1988.
Zima /. Drska atrakcija teksta (In memoriam Josipu Severn). Vjesnik; Pano-
rama subotom; 4, 2. 1989; Br. 552, str. 17.
Zoric M. Smrt (Kotari u Dahmaciji). Zb Nar Ziv Ob 1896; 1:204—206.

2. DODATNA LITERATURA

Anthony S. 1971. The discovery of death in childhood and after. Harmonds-

worth: Penguin, 1973.
Bandic M. Tabu u tradicionalnoj kulturi srba. Beograd: BIGZ, 1980.
Beck-Dvorzak M. Cetverogodisnjoj djevojcici iznenada umire baka Psihotera-
pija 1976; 6:255—260.
Becker E. 1973. The denial of death. New York: FP, 1985.
CharlierT. Ober pathologische Trauer. Psyche 1987; 41:865—882.
Clayton PJ, Herjanic M, Murphy G, Woodruff R. Mourning and depression:
their similarites and differences. Can psychiat assoc j 1974; 19:309—312.
Cohrane AL. A little widow is a danggerous thing. Int J Psycho-Anal 1936;
17:494—509.
Colovic I. Knjizevnost na groblju. Beograd: NK, 1983.
Delo 1983; 29, broj 4 (Tematski broj: Smrt u psihoanalizi).
Delo 1985; 31, broj 8—9 (Tematski broj: Melanholija).
Draskic M. Krajputasi okoline Kraljeva. Beograd: KN, 1967.
Dakovic V. Antologija narodnih tuzbalica. Beograd; NK, 1962.
Oordevic T. Nekoliki smrtni obicaji u Juznih Slovene. U: Dordevic T. Nas na-
rodni zivot. Beograd: Prosveta, 1984, vol. 4:124—246.
Eliade M. Okultizam, magija i pomodne kulture. Zagreb: GZH, 1981.
Faschingbauer TR, Devaul RA, Zisook S. Development of the Texas inventory
of grief. Am J Psychiatry 1977; 134:696—698.
Forel A. Zivot i smrt. 1908. Sarajevo: I. D. Curcevic, 1918.
Frazer G. The fear of the dead in primitive realigion. London: Macmillan,
1933, vol. 1, 1934. vol. 2.
Gamm HJ. Trauerarbeit in der Familie von Humboldt. Psyche 1987; 41:1097—
1122.
Gath DH. Emotional reactions in the dying and the bereaved. U: Veather-
herall DJ, Ledingham JGG, Warrel DA, ur. Oxford textbook of medicine.
2. id. Oxford: OUP, vol. 2:25.43—25.47.

196
Gilgames. Sarajevo: V. Maslesa, 1979.
Golobic L. Porod, svadba, smrt. Zb Nar Ziv Ob 1932; 28, sv. 2:193—215.
Graham B. Facing death and the life after. Waco: World Book, 1987.
Grollman E. Talking about death (A dialogue between parent and child). Bo-
ston: Beacon, 1970.
Heuscher JE. Death and authenticity. Am J Psychoanal 1986; 46:310—317.
Horowitz MJ, Krupnick J, Kaltreider N, Wilner N, Leong A, Marmar C. Initial
psychological response to parental death. Arch Gen Psychiatry 1981; 38:
316—323.
Huntington R, Metclaf P. Celebrations of death. Cambridge: CUP, 1979.
Johnson PA, Rosenblatt PC. Grief following childhood loss of a parent. Am
J Psychiatry 1981; 35:419—425.
Krematorij, Mirogoj i Gaj urni u Zagrebu. Zagreb: Gradska groblja, 1985.
Kriznik K. Smrt (Obicaji u Motniku, u Kranjskoj). Zb Nar Ziv Ob 1902; 7:
389—395.
Kulusic S. Neobicni obicaji. Beograd: V. Karadzic, 1968.
Kusic A. 1984. 0 parapsihologiji i smrti. 2. izd. Dakovo: Biskupski ordinarijat,
1987.
Kubler-Ross E. 1969. Razgovor s umirucima. Odra-Zagreb: OTU, 1976.
Levinson P. On suden death. Psychiatry 1972; 35:160—173.
Lifton RJ. On death and death symbolism: the Hiroshima disaster. Psychia-
try 1964; 27:191—210.
Lovric B. Bez patnje i smrti nema zivota. Marija 1988; 26, Broj 4:126—127.
Maeterlinck M. 1913. Smrt. Split: V. Juric, 1918.
Malinowski B. 1922. Argonauti zapadnog pacifika. Beograd: BIGZ, 1979.
Marusic M. Fizioloska podloga zivota, smrti i bolesti. Lijec Vjesn 1987; 109:
93—95.
Matchett WF. Repeated hallucinatory experiences as a part of mourning pro-
cess among Hopi indian women. Psychiatry 1972; 35:185—194.
Matkovic-Vlasic Lj. Da grobovi ne bi opustjeli. Kana 1988; 29, broj 3/201,
str. 11.
McDonald RT, Hilgendorf WA. Death imagery and death anxiety. J Clin Psy-
chology 1986; 42:87—91.
Me Manners J. 1981. Death and the enlightenment. Oxford: OUP, 1985.
Miller JBM. Children's reaction to the death of a parent: a review of the
psychoanalytic literature. J Am Psychoanal Assoc 1971; 19:697—719.
Mirogoj. Zagreb: GZH, 1974.
Mitford J. 1963. The american way of death. Harmondsworth: Penguin, 1965.
Mor V, McHorney C, Sherwood S. Secondary morbidity among the recently
bereaved. Am J Psychiatry 1986; 143:158—163.
Olson PR, Suddeth JA, Peterson PJ, Egelhoff CE. Hallucinations of wodow-
hood. J am geriatr soc 1985; 33:543—547.
Pavic A. Majcina smrt. Marija. 1988. god, Broj 3.
Petrovic JA. Zaboravljeni sveci. Danas 30. 3. 09. 1985; s. 65—66.
Phillips MR, Ward NG, Ries RK. Factitious mourning: painless patienthood.
Am J Psychiatry 1983; 140:420—425.
Pozaic V. Zivot dostojan zivota. Zagreb: FTI Dl, 1985.
Radicevic BV. Plava linija zivota. Beograd SS, 1961.
Radovanovic Lj. Velika jednacina. Beograd: VK, 1973.
Raphael B. Preventive intervention with the recently bereaved. Arch Gen
Psychiatry 1977; 34:1450—1454.
Rihtman-Augustin D. Novinske osmrtnice. Narodna umjetnost 1978; 15:118—
175.
Rochlin G. The loss complex. J am psychoanal assoc 1959; 2:299—316.
Roheim G. 1943. Nastanak i funkcija kulture. Beograd: BIGZ, 1976.
Schuchter SR, Zisook S, Kirkowicz C, Risch C. The dexamethasone suppre-
ssion test in acute grief. Am J Psychiatry 1986; 143:879—881.

197
Sklar AD, Harris RF. Effects of parent loss: interaction with family size
and sibling order. Am J Psychiatry 1985; 142: 708—714.
Skolnick V. The addictions as pathological mourning: an attempt at resti-
tution of early losses. Am J Psychother 1979; 33:281—290.
S. T. Pismo nerodenog djeteta. Dun zajednistva 1988; 22, br. 1 (97), str
16—17.
Stern K i sur. Grief reactions in later life. Am J Psychiatry 1951; 108-289—
294.
Stern MM. Fear of death. J am psychoanal assoc 1968; 16:3—31.
Stojanovic PD. Obicaji narodnog zaljenja i njihovi drustveni korijeni u Crnoj
Gori i sjevernoj Albaniji. Zb Nar Ziv Ob 1980; 48:169—204.
Symonds A. Separation and loss: significance for women. Am J Psychoanal
1985; 45:53—58.
Terezija, majka. Domovi umirucih. Glas koncila 1988; 27, broj 13 (720), str. 12.
Tibetanska knjiga mrtvih. Vrnjacka Banja: ZK, 1978.
Ujevic T. 1939. Uvod u euhologij smrti. U: Ujevic T. Autobiografski spisi. Pis-
ma. Interview!. Zagreb: Znanje, 1966, str. 154—164.
Uputstva za kremiranje i klasicne pokope. Zagreb: Gradska groblja, 1985.
Vaillant GE. Loss as a metaphor for attachment. Am J Psychoanal 1985; 45:
59—67.
Velika egipatska knjiga mrtvih. Beograd: Nezavisna izdanja, 1982.
Vjernica, iz Zadra. Zelieti umrijeti. Glas koncila 1988; 27, broj 13 (720),
str. 8.
Vodinelic 2. Susret s gradom svjetlosti i smrti. Vjesnik 2. 8. 1987, str. 8.
Whaley J, Mirrors of mortality. London: Europa, 1981.
Winndholz MJ, Marmar CR, Horowitz MJ. A review the research on conju-
gal bereavement: impact on health and efficacy of intervention. Com-
prehen Psychiatry 1985; 26: 433—447.
Zecevic S. Kult mrtvih kod Srba. Beograd: Etnografski muzej, 1982.
Zisook S, Deveul RA, Click MA. Measuring symtoms of grief and bereavement.
Am J Psychiatry 1982; 139:1590—1593.
Zisook S, De Vaul R. Unresolved grief. Am J Psychoanal 1985; 45:370—379.
Loss, grief & care (casopis). Izdavac: The Haworth Press, Inc., 28 Eeast
Street, New York, N. Y. 10010—6194.

198
 Kazalo

Ambivalencija 32, 35 poricanje 71, 72, 73, 75, 102, 179

aninut 21 potiskivanje 72, 73
pounutrenje 33, 34, 48, 49, 50, 52
daca 29, 163 pricest 27
dozivljaj realnosti 71 projekcija 65, 102
projektivna identifikacija 66, 67, 68
egzokanibalizam 63
eksternalizacija 64, 68, 69, 102 rad zalovanja 15, 31
euforija 40 rascjepljivanje 64, 65
reakcija obljetnice 37, 78, 79
faze zalovanja 40 reprezentacijski svijet 50, 51
fokus 103 reprezentancija 37, 51
hostija 26, 27 sebstvo 52, 53
sheloshim 21, 22, 24
identifikacija 27, 32, 35, 57, 58, 61, shiva 21, 24
102 simbiotska neuroza 165
imitacija 56, 57 sintetska funkcija ja 74
inkorporacija 44, 53, 54 smrt
internalizacija 49, 59, 62 — objasnjenje porijekla 17, 18, 19
introjekcija 27, 33, 44, 55, 56 — kao tabu 12
ispitivanje realnosti 31, 70
smrznuti introjekt 45
kratkotrajna depresivna reakcija 16 stupanj internalizacije 60
Kaddish 21, 22, 23
keriah 24 transmutirajuca internalizacija 50
kibuc 90 trauma rodenja 38
kratkotrajna depresivna reakcija 16
kriptoforija 45 unutrasnji svijet 51
kronicno zalovanje 40 utjelovljenje 33

mumifikacija 40 viri timorati 152

vezujuci predmeti 37, 42, 43
narcisticki objektni izbor 137
naslanjajuci objektni izbor 138 yizkor 21
nutarnji svijet 51
yahrzeit 21
objektni odnos 51 zamjenski objekt 41, 46
objektno odnosenje 51
odricanje 72 zalovanje
odsutnost zalovanja 34, 35, 40 — definicija 7, 15, 21, 36
onen 21 — kao bolest 16
— klasifikacija 16, 101
poistovjecenje 57 — mehanizmi prorade 61, 101, 102
pokora 26 — podjela 15
pomazanje 26 — rad 15, 31, 39
popudbina 26 — simptomi 181, 182

193
 IVAN BUZOV / PSIHOANALIZA ZALOVANJA

Izdavac
JUMENA — Jugoslavenska medicinska naklada,
Zagreb, Vlaska 69

Za izdavaca
Mr. MILJENKO 2AGAR

Urednik
ANDA RAIC

Lektor
TOMISLAV SALOPEK

Korektor
DANKA STARCEVIC

Tisak: JUMENA — Jugoslavenska medicinska naklada, Zagreb,

Salata bb
•
 SVEUCILISNA KNJIZNICA
RIJEKA

JD8 <C'3tu8 ffl83 3PH1CTbS3UJ5BHLffl

j8<3Ppj< LrflL u fl l/DlLDaj^a-BrtlLl'L"!,
ifiiruh i li &Bmam ojohcmax rfbawuiij m)a/4

DBffl P ( l l ) 3 r r

ma 8

ISBN 86-7111-035-4