Ukapljeni naftni plin

• Sve više kućanstava ima uvedenu stabilnu

plinsku instalaciju ili koriste plin propan-
butan iz plinske boce.U stabilnoj plinskoj
instalaciji nalazi se pod tlakom uglavnom
zemni plin, koji je lakši od zraka i prilikom
nekontroliranog izlaženja odlazi u gornje
dijelove prostorija. Plin propan-butan teži
je od zraka, te u slučaju ispuštanja
ispunjava prostore od poda prema vrhu.
 Što je UNP?
• Ukapljeni naftni plin je smjesa zasićenih
ugljikovodika propana i butana, odnosno
njegovih izomera (n-butana i izo-butana) te
raznih primjesa, ponajviše propena, butena,
etana i etena u različitim omjerima. Njegovi se
osnovni sastojci (propan i butan) pri normalnim
uvjetima nalaze u plinovitom stanju, no već pri
tlaku od 1,7 bar prelaze u kapljevito stanje, pri
čemu im se volumen smanjuje čak 260 do 270
puta. U smjesi se nalazi 75% butana i 25%
propana.
• Ukapljeni naftni plin nema ni boje ni mirisa pa
mu se dodaju odoranti, tvari koje daju miris kako
bi ga se moglo otkriti u slučaju nekontroliranog
istjecanja. Takvim bi se sredstvom istjecanje
trebalo otkriti već pri udjelu od 20% donje
granice eksplozivnosti (tj. oko 0,4% udjela u
zraku prostorije), a ono ne bi smjelo utjecati na
uporabna svojstva. Stoga se najčešće dodaju
etil-merkaptan u količini 12 g/m 3 ili tiofen
(tetrahidrotiofen) u količini 77 g/m 3.
• Ukapljeni naftni plin je netopiv u vodi, od nje je
lakši i pliva na njoj pa se ne ubraja u tvari štetne
za vodu. Neotrovan je, no prevelik udio u zraku
(tj. manjak kisika) može uzrokovati gušenje.
Izravno udisanje njegovih para je štetno, jer ima
narkotičko djelovanje, odnosno izaziva
pospanost. Najveći dopušteni udio u zraku
prostorije (MAK-vrijednost) propana i butana
iznosi oko 1000 ppm (0,1%). Ako UNP u
ukapljenom stanju dođe u dodir s kožom, dolazi
do njegovog naglog isparavanja, što može
uzrokovati teške ozljede (smrzotine).
• Područje eksplozivnosti mu je usko i u niskim
granicama (od oko 2% do 10%) pa prostore u
kojima se nalaze instalacije treba dobro
prozračivati i označiti odgovarajućim natpisima ili
oznakama. Miris odoriranog UNP-a je oštar pa
se lako može osjetiti i ako se to dogodi, u
zatvorenom prostoru se odmah mora ugasiti
svaki plamen, dobro prozračiti prostoriju
otvaranjem svih prozora i vrata te prekinuti
dovod plina na zapornim ventilima, pri čemu se
ne smije ni paliti ni gasiti rasvjeta ni bilo koji
drugi električni uređaj ili mogući izvor zapaljenja.
• Također treba obratiti pozornost na to da UNP
pri izgaranju troši kisik, što može prouzročiti
njegov manjak s teškim posljedicama za život i
zdravlje osoba koje borave u prostoriji. Stoga se
u prostoriji u kojoj se nalazi bilo kakvo trošilo,
uvijek moraju omogućiti dovoljne količine zraka
za izgaranje. Kako je UNP teži od zraka i pada
na pod prostorije, spremnike ili boce ne smije se
držati u prostorima ispod razine okolnog tla i
tamo gdje postoji mogućnost njegovog istjecanja
i nakupljanja u kanalima, oknima i niže
smještenim prostorijama.
 Boce za UNP
• Plinske boce se uglavnom koriste za opskrbu
UNP-om kućanstava i manjih gospodarskih
potrošača. U pravilu su valjkaste, izrađene od
čeličnog lima (ugljični čelik) i narančaste boje.
Na svim se bocama trebaju nalaziti osnovni
podaci.
• Propan-butan plin u bocama se jednostavno i
sigurno distribuira i do najudaljenijih mjesta, te
ima svoju primjenu na mjestima gdje je potrebna
fleksibilna i lako prenosiva energija.
Primjena propan-butan plina u bocama

• Kućanstvo:
• • priprema hrane (štednjak, plinski roštilj, …)
• • zagrijavanje sanitarne vode
• • grijanje prostora
• • paljenje vrtnog korova
• • kamping
• • kućna radinost: sitna obrada metala, skidanje boja, lemljenje, …
• Poslovna primjena:
• • pogonsko gorivo viličara
• • grijanje radnih prostora
• • manji objekti za pripremu hrane (pečenjare)
• • sitna poljoprivreda
• • "grijači suncobran-gljiva" za potrebe grijanja terasa, restorana, hotela, …
• • rezanje i obrada metala
• • građevinarstvo (postavljanje izolacija), …
• Za plinske boce koje se
mogu naći na tržištu
Republike Hrvatske
postoji širok spektar
različitih oblika i veličina,
ovisno o kapacitetu
punjenja i primjeni: 2 kg,
3 kg, 5 kg (kamping),
7,5 kg, 10 kg i 35 kg.
• Bez obzira na tip boce,
ona se mora koristiti
samo postavljena u
predviđenom položaju
(najčešće uspravno).
• Plinske boce nazivne mase punjenja od 10 kg su opremljene običnim
plinskim ventilom i slijepom maticom, a zahvaljujući izvedbi vrlo su prikladne
za postavljanje i nošenje. Najčešće se koriste u kućanstvu i njihova je
primjena vrlo jednostavna: nakon odvrtanja matice, na bocu se priključuje
regulator tlaka koji je savitljivom gumenom cijevi spojen s trošilom.
Nepropusnost tog spoja ne smije se ispitivati prinošenjem plamena,
već je spoj najbolje natopiti sredstvom koje stvara mjehuriće (npr.
detergent za pranje posuđa). Boce se mogu smjestiti u prostoriju u kojoj
se nalazi trošilo, osim ako se ne radi o spavaćoj sobi, podrumu, prostoriji
prolaznoj za više ljudi (npr. hodnik u zgradi) i svakoj prostoriji nižoj od razine
tla. U prostoriji u kojoj se nalazi trošilo treba ostvariti dovoljne količine zraka
za izgaranje. Ako se boca postavlja u ormarić, što je osobito često kod
primjene u kuhinjama, kroz njega se mora omogućiti zadovoljavajuće
strujanje zraka (izvođenjem otvora i sl), kako se ne bi stvarala eksplozivna
smjesa. U prostoriji u kojoj se nalazi trošilo smije se nalaziti samo
jedna boca, dok se pričuva drži u drugoj prostoriji i to jedna boca na
svakih 30 m 2 prostorije.
• Osim boca od 10 kg, postoje i velike boce nazivne mase
35 kg, koje prije svega služe za veće potrošače,
primjerice za sustave grijanja, velike kuhinje, manje
industrijske pogone i sl. Za razliku od boca od 10 kg,
duguljaste su i slične bocama za tehničke plinove te,
osim plinskog, mogu imati i sigurnosni ventil.
• Sustav više takvih plinskih boca na korisnički se sustav
spaja kolektorom, zajedničkim spojnim cjevovodom, koji
se također oprema sigurnosnim ventilom. Takav sustav
boca (tzv. plinska stanica) ne smije se postavljati u
stambene ili radne prostorije, već se drži van zgrade ili u
posebno građenim prostorijama ili zgradama.
 Intervencija bez požara
• Prilikom istjecanja plin predstavlja veliku opasnost prvenstveno zbog
mogućnosti eksplozije. Plin koji istječe u atmosferu vrlo brzo može
eksplodirati ukoliko mu je koncentracija iznad donje granice
eksplozivnosti i ukoliko u atmosferi postoje izvori paljenja koji mogu
upaliti smjesu (otvoreni plamen, iskrenje…).
• - spriječiti istjecanje plina zatvaranjem ventila
• - vršiti provjetravanje prostorija u kojoj je došlo do istjecanja plina
(smanjivanje koncentracije plina ispod DGE)
• - smanjivanje koncentracije plina može se postići inertizacijom
atmosfere, ako se isprazni jedan CO2 aparat jer će se za toliko
smanjiti smjesa zapaljivog plina i zraka i znatno umanjiti mogućnost
eksplozije
• - ne paliti moguće izvore iskrenja (svjetlo, upaljač…).
POGREŠNO INFORMIRANJE JAVNOSTI

• Ali, cjelokupna je javnost u pravilu već od ranije pogrešno

informirana o uzrocima eksplozija nastalih pri uporabi boca s
propan-butanom (UNP-om) u domaćinstvima. U takvim se
slučajevima u medijima najčešće govori o "eksploziji plinske boce",
umjesto o eksploziji plina koji je istjecao u prostor iz neispravne ili
nestručno spojene plinske boce, pri čemu je došlo do stvaranja
eksplozivne mješavine plina sa zrakom iz prostora te do slučajne
iskre pri uključivanju nekoga električnog uređaja (hladnjak, rasvjeta i
dr.). Najčešći uzrok propuštanja plina iz boce je nepravilno spajanje
boce na kućnu instalaciju ili pukotine na spojnom gumenom crijevu
kojim je boca spojena s plinskim trošilom, a gumeno crijevo treba
barem jednom godišnje zamijeniti.
Pojave nekontroliranog zapaljenja
(plamena) na instalaciji ili trošilu
➢ pristupiti gašenju požara
vatrogasnim aparatom
➢ zatvoriti ventil na boci,
➢ otpojiti bocu i iznijeti iz
prostorije,
• Ako je zaustavljeno
istjecanje plina (zatvoren
ventil na boci), vatra se
može gasiti vodom.
• Kod pojave požara u
susjednim prostorima:
iznijeti prazne i pune
plinske boce van dosega
vatre.
Intervencija sa zagrijavanjem boce
• Zagrijavanje boce u kojoj se nalazi plin predstavlja
potencijalnu opasnost od BLEVE – eksplozija
ekspandirajućih para kipuće tekućine. Bleve eksplozija je
naglo ispuštanje velike količine brzo isparljivih zapaljivih
tekućina pod nadtlakom (ukapljenih ili komprimiranih
plinova).
• Ukapljeni propan zauzima 270 puta manji volumen od
plina pri normalnom tlaku i normalnoj temperaturi. U
bocama se obično nalaze tri četvrtine tekuće faze i jedna
četvrtina plinska faza. Nikada se potpuno ne pune s
tekućom fazom radi mogućnosti ekspanzije odnosno
povećanja volumena tekućine uslijed zagrijavanja.
• Tako ukapljen i pod tlakom od 5 do 6 bara drži se u
čeličnim bocama, te se neposredno prije upotrebe
isparava, odnosno kao plin dovodi do potrošača.
• Ukoliko su boce izložene djelovanju plamena, odnosno
zagrijavanju, unutar spremnika dolazi do povećanja
volumena tekuće faze i povećanja tlaka. Zagrijavanjem
metal omekšava, isteže se, nastaje ispupčenje, stjenka
se stanjuje te gubi mehaničku čvrstoću. Uslijed slabljenja
stjenke te povećanja tlaka dolazi do nastanka pukotine
koja se sve više širi, izlijevanja tekuće faze, naglog
ekspandiranja te eksplozije.
• Vrijeme pucanja odnosno
eksplozije teško je
predvidjeti, a ovisi o
intenzitetu zagrijavanja,
te mjestu zagrijavanja.
• Opasnosti: tlak, toplina,
fragmenti
• Da bi spriječili BLEVE
neophodno je što prije
otpočeti s hlađenjem
stjenke koja se zagrijava.
Nove kompozitne plinske boce

• Prazne kompozitne boce zapremine 10 litara

UNP-a teške su 5,3 kilograma zbog modernih
materijala od kojih su izrađene, što je otprilike
dvostruko manje od postojećih čeličnih, teških
10 do 12 kilograma. Kompozitne boce su
poluprozirne, pa njihovi korisnici uvijek mogu
vidjeti razinu plina u boci, što se kod čeličnih
često bezuspješno i nepraktično pokuša
procijeniti po težini boce ili tresući ju.
Boce neeksplozivne i otporne na
koroziju
• U Proplinu navode da su u slučaju da
dođe do zapaljenja plina (na primjer, zbog
neispravnog priključnog crijeva ili
pogrešnog spajanja) boce neeksplozivne,
a budući da su napravljene od
nekorodirajućih materijala, otporne su na
koroziju.
Usporedni test izloženosti vatri kompozitne i
čelične boce sa UNP-om
• Kompozitna boca • Čelična boca
• Boca od kompozitnih materijala je • Čelična boca je napunjena plinom,
napunjena plinom, postavljena na postavljena na metalnu platformu i
metalnu platformu i zapaljena. zapaljena
• Nakon nešto više od 2 minute • Nakon nešto više od 6 minuta,
vanjski polietilenski omotač boce kada je tlak u boci pod utjecajem
se na visokoj temperaturi otapa visoke temperature dostigao
• Nakon dvije i pol minute materijal kritičnu vrijednost, dolazi do
od koga je boca izrađena popušta eksplozije
pod utjecajem visoke temperature
i plin, koji se pod tlakom nalazi u
boci, izlazi i sagorjeva bez
eksplozije (vidi se žućkast
plamen)
• Nakon 14 minuta od zapaljenja
sav plin iz boce je izgorio i ostali
su karbonizirani ostaci boce
 Primjena UNP-a za pogon vozila
Autoplin

• Autoplin je ukapljeni naftni plin (UNP), posebno prilagođen upotrebi u vozilima.

Na tržištu se obično pojavljuje pod oznakom »LPG«, što je kratica engleskoga
naziva za UNP (»liquified petroleum gas«). Za pogon automobila koristi se mješavina
propana i butana u omjeru 50:50
• Na primjeru autoplina i benzina sa stajališta sigurnosti, vrijedi činjenica, da je plin
sigurniji nego benzin, kako kod požara vozila, tako i kod automobilskih nesreći. Pri
požaru plin iz rezervoara curi postepeno i gori u usmjerenoj vatri, dok se benzin
razlijeva i odmah obuhvaća cijelo vozilo. U primjeru prometnih nesreća, više
stupanjska sigurnost plinske instalacije s električnim ventilima.
• -usporedba plinskog rezervoara sa benzinskim; plinski ojačan i proizveden od
kvalitetnijih materijala, koji sadrže aktivne sigurnosne elemente, kao što su ventil za
nadzor pritiska, ventil za regulaciju isticanja goriva i ventil za automatsko zatvaranje
rezervoara. Rezervoari se prave od čeličnog lima debljine od 2,5 do 4 mm (benzinski
su od plastike ili lima debljine oko 1mm), i ispituju se na pritisak od 25 do 30 bara
(normalni radni pritisak je do 12 bara). Inače rezervoari su u stanju da izdrže preko
70 bara, a da ne dođe do pucanja.

• Svaki autoplinski sistem ima ugrađen ventil koji kod prekidanja dovoda elektronike
odmah zatvara dotok goriva.
Mogućnost eksplozije?

• Spremnik autoplina može se napuniti samo do 80 %. S obzirom na to da se

testiranje posude spremnika vrši pod tlakom od 30 bara, opasnosti od
oštećenja, odnosno eksplozije spremnika, ne postoji ni pri 100%
napunjenosti. Na svaki spremnik ugrađen je i poseban sigurnosni ventil, koji
u slučaju previsokoga tlaka u spremniku rasterećuje tlak, tako da nikako ne
može izbiti eksplozija.
Spremnik, kao i cjelokupna armatura sadrže i dodatne sigurnosne elemente
i za slučaj nesreće ili požara na vozilu. Ti sigurnosni elementi sprječavaju
nekontrolirano ispuštanje i opasnost od eksplozije plina. Ako bi se u slučaju
teškoga sudara ipak probušio spremnik i zapalio plin, on sagorijeva u obliku
usmjerenoga plamena, što je mnogo povoljnije nego razlijevanje benzina,
pri čemu plamen nekontrolirano zahvaća cijelo vozilo. Osim toga, plinski je
spremnik izrađen od čelika, što osigurava i do 20 puta bolju mehaničku
zaštitu u usporedbi s običnim benzinskim spremnikom.
• Spremnik se smješta
u prtljažni prostor
automobila (vozila).
Najčešće se koriste
dva oblika:
➢ cilindrični 20 – 100 l
➢ teroidalni (umjesto
rezervnog kotača)
22-77 l
• Nedostatak vozila na ukapljeni naftni plin
jest njegova relativna gustoća: kako je teži
od zraka, skuplja se uz pod gdje može
stvoriti eksplozivnu smjesu. Upravo je to
razlog zbog se čega u velikom broju
zemalja (npr. u Njemačkoj i Austriji) takva
vozila ne smiju parkirati u podzemnim i
zatvorenim garažama.
• Vozila sa autoplinom
označena su
naljepnicom
Što je potrebno učiniti prilikom
sudara ?
• Zatvoriti izlazni ventil na spremniku, kod
novijih modela dovoljno je ugasiti kontakt
jer elektroventil prekida dovod plina iz
spremnika.