REFERAT

SAŽETAK ( 1.1 svojstva plamena, 1.2 obrada stakla)

Za rad u kemijskom labaratoriju potrebno je mnogo različitog pribora raznih namjena, poput
staklenog pribora ili pribora za zagrijavanje.Cilj ove vježbe je upoznati dijelove plamenika i svojstva
njegova plamena te kako se obrađuje pribor izrađen od stakla za različite namjene.

UVOD
Plamenik u labaratoriju koristi se kao najčešći pribor za zagrijavanje. Njime se zagrijavaju tvari koje
zbog povećanja temperature ne reagiraju burno ili eksplozivno. Zagrijavanje se odvija tako što se
plamenik upali pazeći na redoslijed radnji prilikom paljenja, ventil za dovod zraka mora biti otvoren,
dok je prsten za regulaciju dotoka zraka okrenut tako da spriječava slobodan dotok zraka. Potom se
otvori dotok plina i dimnjaku plamenika prinese upaljena šibica kako bi se plamenik upalio. Boja
plamena plamenika ovisi o tvari koja gori u plamenu.

Stakleni pribor u labaratoriju koristi se za više različitih radnji i postupaka pa je zbog toga bitna
raznolikost oblika pribora. Za izradu različito savijenih staklenih cijevi koristi se mekano labaratoijsko
staklo koje se zagrijava na plamenu plamenika i koje potom omekša pa se lako može savinuti u razne
oblike ili od njega izrađivati sitniji pribor za daljnju uporabu. Osim zagrijavanja, stakleni pribor može
se obrađivati rezanjem.

OPIS KORIŠTENIH METODA

POSTUPAK:
Plamenik, koji je spojen na plinovod labaratorija, pali se tako što se ventil za dovod zraka otvori, a
prsten za regulaciju dotoka zraka zatvori tako da je slobodan protok zraka otežan. Nakon toga otvori
se dovod plina, a potom upaljenu šibicu prinese vrhu dimnjaka i upali plamenik. prsten za regulaciju
dotoka zraka se po potrebi otvori kako bi se postigao plamen veće temperature. Plamenik se gasi
tako što se ventil za dovod zraka zatvori, ako je bio otvoren, a potom se zatvori dovod plina. Svojstva
plamena ispituju se tako što se u plamen plamnika primesu karton, šibica, porculan, čaša i različiti
spojevi.
Obrada stakla rezanjem radi se tako da se staklena cijev, koja se drži u lijevoj ruci prisloni na
porculansku krhotinu, koja se nalazi u desnoj ruci, dok se ruke obavezno zaštite krpom, pa potom
zakretanjem krhotine napravi zarez okomit na cijev i duljine oko 1 cm. Potom se cijev primi s obe
ruke, koje su zaštićene krpom, tako da se zarez nalazi između palčeva i istodobno rasteže i lomi kako
bi se cijev ravnomjerno slomila. Potom jedan dio staklene cijevi se iskoristi za izradu kapalice, a drugi
za izradu kapilare. Kapalica se izrađuje tako da se cijev zagrijava na plamenu dok se neprestano
okreće. Kada cijev omekša u plamenu se izvadi iz plamena i razvuče na potrebnu duljinu. Razvučena
cijev osloni se na staklokeramičku ploču da se ohladi, a nakon što se ohladi zareže se i prelomi suženi
dio cijevi. Kapilara se izrađuje tako da se staklena cijev zagrije u plamenu uz neprestano okretanje, a
kada staklo omekša izvadi se iz plamena i razvuče što duže. Potom se odloži na staklokeramičku
ploču da se ohladi, a potom prelomi na kraće dijelove. Sve prelomljene i oštre krajeve cijevi trebaju
se zataliti u plamenu plamenika kako bi se dobili zaobljeni rubovi.

RASPRAVA
Obojenje plamena plamenika je posljedica gorenja zaostale čađe u plamenu.
N