You are on page 1of 5

Sustav za gašenje požara suhim prahom

Suhi prah (poznat kao i suhe kemikalije) je vrlo efikasno i relativno skupo sredstvo
za gašenje požara. Kemijski princip gašenja požara prahom još nije u potpunosti poznat.
Rashladni je učinak zbog utjecaja oslobođenog dušika malen. Oblak praha stvara štit koji
sprječava prenošenje topline zračenjem, a glavni učinak sastoji se od međudjelovanja s
lančanom reakcijom procesa sagorijevanja.

Prah je djelotvoran jedino dok je raspršen u zraku u području požara. Ako je požar
ugašen i prah se slegne, a temperatura goriva je iznad temperature samozapaljenja, doći će
do ponovnog zapaljenja. Ponovno zapaljenje može se spriječiti rashlađivanjem goriva i
okoline vodom ili prekrivanjem pjenom koja mora biti prilagođena prahu.

Postoji nekoliko patentiranih vrsta praha. Podložan je zgrušavanju, što se može


spriječiti dodavanjem primjesa.

Prednosti praha su što je efikasan za gašenje požara raznih tvari, ne vodi električnu
struju, neotrovan je i ne prouzrokuje koroziju.

Mane praha su mali rashladni učinak i što ostavlja tragove.

3.5 Sustavi za gašenje požara halonom

Haloni gase požar efektom brzog isparavanja pri povišenim temperaturama. Time
razrjeđuju atmosferu zraka i kemijski djeluju na proces gorenja (slično kao suhi prah).

Halon je smješten u bocama kao tekućina, a po otvaranju boce plin isparava u


prostor. Dovoljna je relativno mala volumska količina halona za uspješno gašenje požara i
kreće se od 5- 7%.
Za ove plinove dugo se vremena tvrdilo da nisu opasni po čovjeka u malim
koncentracijama i pri normalnim temperaturama tako da ne mogu izazvati štetu po zdravlje
prilikom udisanja u fazi ispuštanja plina. Međutim, najnovija istraživanja pokazuju neka
kancerogena svojstva halona.

Pored toga haloni su se pokazali vrlo ekološki štetni jer uništavaju ozonski omotač.
Makar su prije samo nekoliko godina obećavali budućnost kao univerzalni sustavi za
gašenje požara strojarnice i sličnih prostora, danas se izbacuju iz uporabe.

3.6 Sustav za gašenje požara ugljičnim dioksidom

Ugljični dioksid (CO2) univerzalno je sredstvo za gašenje skoro svih vrsta požara.
Budući da je proizvod potpunog sagorijevanja, nije zapaljiv i ne vodi električnu struju CO 2
je 1,5 puta teži od zraka i normalno pada na dno prostorije, ali kod temperature 165 °C
postaje lakši od zraka. Nije korozivan niti ostavlja bilo kakve tragove. Lako se uskladištava
jer mijenja svoja agregatna stanja u relativno lako dostupnom rasponu temperatura i tlakova.
Može se ukapljiti tlačenjem u zatvorenoj posudi.

Kvaliteta CO2 ne mijenja se sa starošću i uvijek je spreman za uporabu, čak kad su


svi izvori energije na brodu izvan uporabe. Ugljični dioksid upotrebljava se kao sredstvo za
gašenje požara u obliku snijega plina. Čelična posuda s ukapljenim ugljičnim dioksidom
opremljena je usponskom cijevi koja seže do dna posude. Ako se otvori ventil posude CO2,
tlaka plina iznad površine tekućine istjeruje tekućinu kroz usku usponskom cijev. Ukapljeni
CO2, koji je u posudi u tom stanju zbog tlaka isparenog plina, naglo ekspandira i hladi se.
Zbog toga temperatura tekućeg ugljičnog dioksida pada čak do - 78.5 °C. Pri toj temperaturi
tekućina prelazi u kruto stanje u obliku snijega. To stanje nije dugotrajno i brzo prestaje
zbog oduzimanja topline od okoline, što pogoduje prijelaz u plinovito stanje, preskačući
tekuće stanje - sublimacija.

CO2 gasi požar na način da oduzimajući toplinu za svoje isparavanje ohladi zapaljeni
materijal te ga "plinskim pokrivačem" štiti od dovoda zraka. Rashladni učinak ugljičnog
dioksida vrlo je malen, ali je zato učinak gušenja požara znatan. Zbog toga se prostor koji se
gasi mora nepropusno zatvoriti da bi se spriječio dotok svježeg zraka i tek onda ispustiti
ugljični dioksid. S obzirom na mali rashladni učinak CO2 potrebno je sačekati dok se
opožarena prostorija ne ohladi pa tek onda otvoriti, jer inače može ponovo doći do
zapaljenja.

CO2 vrlo je zagušljiv plin. Koncentracija od 9% prouzrokuje nesvjesticu u roku od


samo par minuta. Zato je praksa na brodovima da se uključivanje gašenja obavlja izvan
prostora strojarnice, uz obvezatno predupozorenje sirenom od 20 sekundi kako bi posada na
vrijeme mogla napustiti strojarnicu.

CO2 također može prouzročiti iskru radi statičkog elektriciteta jer ispušta krute
čestice velikom brzinom. Ta iskra može izazvati eksploziju. Zbog toga se ne upotrebljava za
gašenje u eksplozivnim prostorima (npr. prostor sisaljki za teret).

Na brodu se CO2 nalazi u bocama u posebnoj prostoriji koja mora biti do strojarnice,
ali odijeljena od nje vatrootpornim pregradama. U prostoriji su boce poredane u redove i
spajaju se na kolektor pomoću bakrenih cijevi. Boce se aktiviraju potezanjem ventila na boci
čeličnim užetom izvan prostorije koja se gasi, ali se mogu aktivirati i na samoj boci u
prostoriji gdje se boce nalaze.

lz kolektora se plin dalje vodi preko sustava cijevi u prostor koji se gasi. Na cijevima
se postavljaju mlaznice za ispust plina.

Konvencija SOLAS propisuje minimalnu količinu raspoloživog plina. Pravila ne


predviđaju istovremeno gašenje više zaštićenih prostora te jedno punjenje može služiti za
svaki prostor posebno.

Najmanja količina plina za zaštitu strojarnice mora biti jednaka ali veća od slijedećih
dviju veličina:

a) 40 % bruto volumena najveće prostorije, u koje mora biti uključeno grotlište do


visine na kojoj horizontalna površina grotlišta iznosi 40 % ali manje od površine
odnosnog prostora,

b) 35 % ukupnog volumena najveće prostorije uključivo i grotlište.


Za prostore sisaljki tereta najmanja količina mora biti 35 % bruto volumena
prostora.
3.7 Sustav za gašenje požara prskanjem vode sprinklera

Voda je najviše upotrebljavano sredstvo za gašenje požara, a na brodu je dostupna u


neograničenim količinama. Čista voda je kemijski spoj vodika i kisika, dakle jednog
zapaljivog elementa vodik i jednog elementa koji podržava gorenje (kisik). Međutim, njihov
spoj je nezapaljiv i teško se rastavlja. Disocijacija vodene pare počinje kod temperature od
1397 °C i tvori eksplozivnu smjesu vodika s kisikom. Količina vode koja se razlaže na
elemente ovisi o temperaturi kako se vidi u tablici 31.

Temperatura prosječnog požara ne prelazi 1200 °C, a u rijetkim slučajevima može


dostići 1400 °C. Zbog toga je, pri gašenju požara vodom, mogućnost razlaganja vode na
elemente i nastajanja tzv. plina praskavca praktično neznatna. Voda gasi požar oduzimanjem
topline gorivoj materiji. Pri tome odlučujuću ulogu imaju toplinska svojstva vode. Voda ima
najveću specifičnu toplinu od svih tvari u prirodi 4.1868 kJ/kg °K, što znači da zagrijavanje
određene količine vode do neke temperature treba upotrijebiti više toplinske energije nego
za bilo koju tvar pod istim uvjetima.

Tablica 4.- Razlaganje vode ovisno o promjeni temperature:

Voda koja pada na zapaljeni materijal najprije se zagrijava do temperature vrenja i


oduzima određenu količinu topline (količina topline potrebna za zagrijavanje 1 kg vode od 15
°C na 100 °C iznosi 355.878 kJ). Daljnjim oduzimanjem topline voda se pretvara u paru pri
čemu se kod atmosferskih prilika potroši 2256,6852 kJ/kg. Uspoređivanjem količine topline s
količinom potrebnom za isparavanje vode vidi se da je glavni element rashladnog djelovanja
vode isparavanje.

Osim rashladnog djelovanja pri gašenju požara vodom dolazi do izražaja i prigušno
djelovanje vodene pare koja se diže iznad mjesta požara i sprečava dovod kisika. Pri
atmosferskom tlaku, od kilograma vode stvara se 1720 m3 vodene pare.

Osim dobrih strana, voda kao sredstvo za gašenje požara ima i neke nedostatke:

- neke tvari kemijski reagiraju s vodom i stvaraju plinove i eksplozivne smjese,


- voda je vodič elektriciteta, te nije pogodna za gašenje požara na električnim
uređajima pod naponom,
- voda može prouzrokovati znatne štete na teretu, osobito na brodu nije
preporučljivo gasiti požar tvari koje pod njenim utjecajem povećavaju obujam,
- upotreba velike količine vode, posebno na gornjim palubama broda, može izazvati
poremećaj brodskog stabiliteta i ugroziti sigurnost broda,
- kod požara lako zapaljivih tekućina, lakših od vode, voda nema efekta već
samo pomaže širenju požara.

Sustav za gašenje požara vodom upotrebljava se na teretnim brodovima za gašenje


požara u strojarnici te prostora za sisaljke tereta.

Također se upotrebljava na putničkim brodovima za zaštitu prostora nastambi. Tako


prihvaćeni amandman na SOLAS propisuju da svaki putnički brod mora u prostorima za
odmor putnika i posade imati pored vatrodojavnog sustava i sustav za gašenje požara
prskanjem sprinklera. Sprinkleri se koriste i kao uređaji za preventivno hlađenje palubnih
tankova i mjesta za ukrcaj tereta kod brodova za prijevoz ukapljenih plinova i slično.

Sustav se sastoji od tanka s vodom koji se nalazi pod tlakom. Cjevovodima se zatim
instalacija odvodi od tanka do pojedinih prostorija. Cijevi završavaju rasprskivačima
postavljenim na stropu prostorije. Rasprskivači su podijeljeni u sekcije. SOLAS konvencija
propisuje da broj i raspored rasprskivača mora biti takav da osigura najmanje 5 l/min po
četvornom metru. U istom pravilu stoji da se sprinkleri moraju podijeliti u grupe, od kojih
svaka može imati najviše 200 rasprskivača. Na putničkom brodu jedna grupa rasprskivača
ne smije obuhvaćati dvije palube broda niti više od jedne vertikalne požarne zone. Tankovi,
sisaljke i razvodni ventili sprinkierskog sustava moraju biti smješteni u prostorijama
sigurno zaštićenih od požara.

3.8 Sustav za gašenje požara vodenom maglom

Sustav za gašenje požara vodenom maglom (visokotlačni sprinkleri) spadaju u


sustave za gašenje požara koji puno obećavaju i sigurno će biti instalirani u brodu
budućnosti.

Sustav se sastoji od potpuno istih sastavnih dijelova kao i klasični niskotlačni


sprinklerski sustav samo su tankovi i sisaljke projektirani za visoke tlakove. Kapacitet
sustava se projektira tako da omogućuje zaštitu najvećeg prostora na brodu u trajanju
najmanje 5 minuta plus 100 %.

Poznato je da efikasnost gašenja vodom ovisi o lokaciji mlaznice sprinklera,


geometriji mlaznice, te veličini kapljica vode koja se proizvodi. Klasični sprinklerski sustav
radi pod niskim tlakom vode i ima nedostatak što mu je potrebna relativno velika količina
vode za gašenje prosječnog požara. Zbog velikih vodenih kapljica voda odmah pada i efekt
ohlađenja zraka je relativno malen. Količina vode je velika, što može negativno utjecati na
stabilitet broda.

Nasuprot tome, izbacivanje vodene magle pod visokim tlakom povećava efikasnost
gašenja za 10 puta. Vodena magla ispunjava zaštićeni prostor te omogućuje stvaranje veće
površine za apsorbiranje toplinske energije požara. Pored toga, magla sprečava dovod kisika
vatri, te smanjuje oštećenja od gašenja požara. Vodena magla pokazala se veoma uspješna i
kod gašenja požara zapaljivih tekućina u strojarnici, a po nekim istraživanja efikasnija je od
CO2. Sprinklerski sustavi s vodenom maglom mogu se vrlo lako uključiti u automatski
sustav za dojavu i gašenje požara. Vatrodojavni sustav služi za ranu detekciju požara i
izravno upravlja visokotlačnim sprinklerima u području požara. Na taj način moguće je
efikasno gasiti požar i prije njegovog pravog nastanka.
Povezivanjem sustava gašenja sa sustavom za detekciju požara omogućuje se
automatsko "inteligentno gašenja požara", koje nadzire i upravlja računalo. Vodena magla
dozira se točno u mjeri dovoljnoj za gašenje požara u svrhu izazivanja što manjih šteta od
gašenja. Vrlo je važno što sustav preko analogno - adresabilnih detektora požara ima
informaciju o uspješnosti gašenja, te u svakom slučaju ima kontrolu nad širenjem požara. Na
slici 47., pokazana je jedna takva blok shema sustava za gašenje broda budućnosti.

Slika 47. - Integrirani sustav za detekciju požara i gašenja požara vodenom maglom

You might also like