Diferencijalne jednaqine prvog reda

Matematika 2 - lekcije 8 i 9

:::::::: Duxan uki ::::::::

• Jednaqina sa razdvojenim
∫ promenljivim
∫ je jednaqina oblika f (y)y ′ = g(x), tj. f (y)dy = g(x)dx.
Opxte rexenje je f (y)dy = C + g(x)dx.
• Homogena diferencijalna jednaqina ima oblik y ′ = f ( xy ). Smena xy = z daje y = xz i y ′ = xz ′ + z
dz dx
i svodi je na jednaqinu sa razdvojenim promenljivim: = .
f (z) − z x
′
• Linearna diferencijalna jednaqina
( ima
∫ oblik ∫y = p(x)y)+ q(x).
∫
Opxte rexenje je y(x) = e p(x)dx C + q(x)e− p(x)dx dx .

• Bernulijeva diferencijalna jednaqina ima oblik y ′ = p(x)y + q(x)y k , k ̸= 1. Ona se smenom

1 k
y = z 1−k i y ′ = 1−k
1
z 1−k z ′ svodi na linearnu: 1−k
1
z ′ = p(x)z + q(x).
• Izraz A(x, y)dx + B(x, y)dy je potpuni diferencijal dz neke funkcije z(x, y) ako je zx = A(x, y)
i zy = B(x, y).
∂A ∂B
Ovakva funkcija z postoji ako i samo ako je = (= zxy ).
∂y ∂x
• Integracioni faktor jednaqine P (x, y)dx + Q(x, y)dy = 0 je funkcija M = M (x, y) takva da je
M · P dx + M · Qdy potpuni diferencijal neke funkcije. On treba da zadovoljava parcijalnu
diferencijalnu jednaqinu ∂y ∂ ∂
(M P ) = ∂x (M Q), tj. (Py − Qx )M = QMx − P My .

• Neka je familija krivih K data diferencijalnom jednaqinom f (x, y, y ′ ) = 0.

◦ Ortogonalna trajektorija je kriva koja seqe sve krive iz K pod pravim uglom. Ona
zadovoljava diferencijalnu jednaqinu f (x, y, − y1′ ) = 0.
◦ Izogonalna trajektorija je kriva koja seqe sve krive iz K pod datim uglom α. Ona
y ′ + tg α
zadovoljava diferencijalnu jednaqinu f (x, y, 1−y ′ tg α ) = 0.

::::::::::::::::

1. Nai opxte rexenje diferencijalne jednaqine y ′ = 1 − y − 2y 2 .

Rexenje. Ovo je jednaqina sa razdvojenim promenljivim. Zaista, dx dy
= 1−y−2y 2 ⇒ dx = 1−y−2y dy
2.
∫ ∫ ( )
3(1+y) + 3(1−2y) dy = 3 ln | 1−2y | + C1 . Dobijeno
dy 1 2 1 1+y
Integracija obe strane daje x = 1−y−2y2 =
1+y 1+y e3x −C
rexenje se moe srediti: e3x = C 1−2y , gde je C = e3C1 sgn 1−2y , i najzad y = 2e3x +C .

Pitanje za razmixljanje: Gde se ovde uklapaju konstantna rexenja y ≡ −1 i y ≡ 12 ?

2. Rexiti diferencijalnu jednaqinu y ′ = ex−y .

dy y
Rexenje. Ako jednaqinu zapixemo kao dx = eex , vidimo da je to jednaqina sa razdvojenim
promenljivim: ey = ex . Integracijom dobijamo e−y = C + e−x , tj. y = − ln(C + e−x ).
dy dx

3. Nai rexenje diferencijalne jednaqine x2 y ′ = x2 + xy + y 2 uz poqetni uslov y( 21 ) = 0.

Rexenje. Data jednaqina je homogena: ako stavimo xy = z, onda y ′ = z 2 + z + 1 zavisi samo od z.
Tako se smenom y = xz i y ′ = xz ′ +z ona svodi na xz ′ +z = z 2 +z +1, tj. z2dz+1 = dx
x . Integracijom
dobijamo arctg z = ln |x| + C, xto daje y = x tg (ln |x| + C).
Dodatni uslov y( 12 ) = 0 nam odreuje konstantu C. Zamenom x = 21 i y = 0 u dobijeni izraz
za y dobijamo 0 = 12 tg (ln 12 + C); odatle je C = ln 2, te je y = x tg ln |2x|.
 y
4. Nai opxte rexenje diferencijalne jednaqine xy ′ = y + x sin .
x
Rexenje. Ovo je homogena jednaqina y ′ = xy{+ sin xy . Smenom ′ ′
} = xz i y = xz + z svodi se na
y
∫ t = cos y ∫ 2 cos2 z
xz ′ = sin z, tj. sin
dz dx
z = x . Poxto je
dz
sin z = dt = − sin ydy = 1−t2 = 2 ln | 1−t | = 2 ln | 2 sin2 z | =
dt 1 1+t 1

ln |tg z2 |, integracijom dobijamo ln |tg z2 | = ln |x| + C1 , tj. y = 2x arctg (Cx).

Pitanje. Da li i izbor C = ∞ daje rexenje jednaqine?

√
5. Nai opxte rexenje diferencijalne jednaqine (x2 + xy)y ′ = x x2 − y 2 + xy + y 2 , a zatim i
partikularno rexenje koje zadovoljava uslov y(1) = 1.
√
Rexenje. Data jednaqina je homogena. Zamenom y = xz dobijamo jednaqinu xz ′ = 1+z 1−z 2
, a odatle
∫ 1+z ∫ dx
√ dz = C + x . Integral s leve strane se moe rexiti smenom t = arcsin z, qime se on
1−z 2
∫ √ √
2
svodi na (1 + sin t)dt = t − cos t = arcsin z − 1 − z 2 . Sledi da je arcsin xy − 1 − xy 2 = C + ln |x|.
π
Ako je y(1) = 1, zamenom x = y = 1 dobijamo C = arcsin 1 = 2.

2x + y − 2 2x + y − 2
6. Rexiti diferencijalne jednaqine (a) y ′ = ; (b) y ′ = .
x + 2y − 1 x + 2y + 1
dy y+2t
Rexenje. (a) Smenom x = t + 1, dx = dt svodimo jednaqinu na homogenu: dt = 2y+t . Ona se
2
′ ′ ′ 2−2z (1+2z)dz dt
potom smenom y = tz, y = tz + z svodi na tz = , tj.
1+2z = t .
Integracijom dobijamo
2−2z 2
− 4 ln |z − 1| − 4 ln |z + 1| = ln |t| + C1 , xto se moe zapisati i kao t (z + 1)(z − 1)3 = C, tj.
3 1 4

(y + x − 1)(y − x + 1)3 = C.
(b) Potraiemo smenu u obliku x = t + a, y = u + b za neke konstante a i b tako da dobijemo
2t+u+(2a+b−2)
dt = dx = u+2t+(a+2b+1) , pa cilj postiemo ako je 2a + b − 2 =
dy
homogenu jednaqinu: imamo du
a + 2b + 1 = 0, tj. a = 35 i b = − 43 . Dobijamo homogenu jednaqinu du u+2t
dt = 2u+t koju smo ve
rexili.

7. Nai opxte rexenje diferencijalne jednaqine y ′ = y + sin 2x.

Rexenje. Ovo je linearna diferencijalna ( jednaqina u kojoj
) je p(x) = 1 i q(x) = sin 2x. Nju
∫ ∫ ∫ ( ∫ )
rexavamo po formuli: y = e p(x)dx C + q(x)e− p(x)dx dx = ex C + e−x sin 2xdx .
∫ −x ∫
Integral I(x) { = e sin 2xdx rexavamo } parcijalnom integracijom:
{ uz J(x) = e−x cos 2xdx
}
u = sin 2x dv = e−x −x u = cos 2x dv = e−x
imamo I(x) = = −e sin 2x+2J(x) = =
du = 2 cos 2xdx v = −e−x du = −2 sin 2xdx v = −e−x
−e−x sin 2x − 2e−x cos 2x − 4I(x), odakle je I(x) = − 15 e−x sin 2x − 25 e−x cos 2x. Dakle, y = Cex −
5 sin 2x − 5 cos 2x.
1 2

8. Rexiti diferencijalnu jednaqinu x(x+1)y ′ = xy +(x+1)2 za x > −1, uz poqetni uslov y(1) = 0.
Rexenje. Ovo je linearna jednaqina y ′ = x+1
y
+ x+1
x ; u njoj je p(x) =
1
i q(x) = x+1
x , pa je opxte
∫ dx ( ∫ x+1 − dx
∫ ) x+1
rexenje y = e x+1 C+ x e
x+1 dx = (x + 1)(C + ln x).
Ako je y(0) = 2, onda imamo y = 0 = (1 + 1)(C + ln 1), tj. C = 0, pa dobijamo y = (x + 1) ln x.

9. Nai opxte rexenje diferencijalne jednaqine y ′ + y sin x = 2x3 cos x2 ecos x .

Rexenje. Jednaqinu( rexavamo koristei
) formulu ( za∫ linearnu jednaqinu: )
∫
p(x)dx
∫ ∫
− p(x)dx
∫
− sin xdx
∫
y=e C + q(x)e dx = e C + 2x3 cos x2 ecos x e sin xdx dx =
{ } { }
cos x
∫ 3 2 t = x2 cos x
∫ u=t dv = cos tdt
e (C + 2x cos x dx) = =e (C + t cos tdt) = = ecos x (C +
∫ dt = 2xdx du = dt v = sin t
t sin t − sin tdt) = ecos x (C + x2 sin x2 + cos x2 ).
10. Nai opxte rexenje jednaqine y ′ (x + ey ) = 1. Ako je y(0) = −2, izraqunati y(2).
Rexenje. Datu jednaqinu moemo zapisati kao dx dy
· (x + ey ) = 1, tj. dx y
dy = x + e , xto je linearna
y
jednaqina, ali( po funkciji x sa promenljivom
) y, sa p(y) = 1 i q(y) = e . Njeno opxte rexenje
∫
p(y)dy
∫ ∫
− p(y)dy y
je x = e C + q(y)e dy = e (y + C).

Kako je 0 = ey(0) (y(0)+C) = e−2 (C −2), imamo C = 2, tj. x = ey (y +2). Sada je 2 = ey(2) (y(2)+2) >
0, pa mora biti y(2) > −2. Kako funkcija x(y) = ey (y + 2) je rastua za y > −2 (jer je
x′ = ey (y + 3)), jednaqina ey (y + 2) = 2 ima samo jedno rexenje u intervalu (−2, ∞), a pogaamo
jedno rexenje y = 0. Prema tome, y(2) = 0.

11. Rexiti diferencijalnu jednaqinu y ′ cos x = y sin x + y 4 .

Rexenje. Ovo je Bernulijeva diferencijalna jednaqina y ′ = y tg x + cos1 x y 4 sa k = 4. Ona se
1
smenom y = z 1−k = z − 3 svodi ′
1

( na linearnu: z) + 3z tg x = − cos3 x . Nju rexavamo po formuli i

∫ ∫ ∫ ( ∫ )
nalazimo z = e− 3 tg xdx C − cos3 x e 3 tg xdx dx = cos3 x C − 3 cosdx4 x .
{ }
∫ dx t = tg x ∫
Kako je cos4 x = dt = (1 + t2 )dt = 13 tg3 x + tg x + const, najzad dobijamo z = C cos3 x +
dx = 1+t 2

2 sin3 x − 3 sin x i y = (C cos3 x + 2 sin3 x − 3 sin x)−1/3 .

2 √
12. Nai partikularno rexenje jednaqine y ′ + y = y sin x koje ispunjava uslov y( π2 ) = π42 .
x
Rexenje. Ovo je Bernulijeva jednaqina u kojoj je k = 21 . Nju smenom y = z 2 svodimo na
′ −
∫ dx ∫ ∫ dx
linearnu, z = − x z + 2 sin x, i rexavamo po formuli: z = e
1 1 x
1
(C + 2 sin xe x dx) =
∫ ( C )
cos x 2
− x1 (C + 12 x sin xdx) = − Cx − sin
2x
x
+ cos x
2 . Sledi da je y = − x − sin x
2x + 2 , a iz uslova
y( π2 ) = π42 nalazimo 2C + 1 = ±2, tj. C ∈ {− 32 , 12 }.

13. Nai partikularno rexenje diferencijalne jednaqine 2y + (x2 y + 1)xy ′ = 0 koje zadovoljava
uslov y(1) = 2.
2
dy
Rexenje. Ako jednaqinu zapixemo kao (x2 y + 1)x dx = −2y, tj. dx
dy = − (x y+1)x
2y , vidimo da je
′ − 12 1 − 23 ′
ona Bernulijeva po x = x(y): x = − 2y
−1
x 1 3
2x .
Smenom x = z , x = − 2 z z svodimo
je na
linearnu jednaqinu z ′ − y1 z = 1 koju rexavamo po formuli. Nalazimo x = z = y(C + ln |y|).
−2

U naxem sluqaju je (x, y) = (1, 2), xto daje C = 12 − ln 2. Sada je x−2 = y( 12 + ln | y2 |).

ez − xex + 1
14. Data je jednaqina z ′ = . Smenom y = ex + ez svesti je na linearnu, a zatim je
(x + 1)ez
rexiti.
Rexenje. Diferenciranjem jednakosti ez = y − ex dobijamo ez z ′ = y ′ − ex . Tako data jednaqina
x
−xex +1
postaje y ′ − ex = y−e x+1 , tj. y ′ = x+1
y+1
, xto je linearna jednaqina. Njeno opxte rexenje je
y = C(x + 1) − 1, pa sad znamo i z: z = ln(C(x + 1) − 1 − ex ).

15. Pogodnom smenom svesti sledee jednaqine na neki od obraenih tipova (razdvojene promen-
ljive, homogena, linearna, Bernulijeva): (a) y ′ = ay 2 + xb2 (a, b ∈ R); (b) y ′ = p(x)ey + q(x).
′
Rexenje. (a) Smenom y = 1
z i y ′ = − zz2 datu jednaqinu svodimo na homogenu: −z ′ = a + b( xz )2
′
(b) Stavimo e−y = z, tj. y = − ln z i y ′ = − zz . Mnoenjem sa z dobijamo linearnu jednaqinu
z ′ = −q(x)z − p(x).

16. Nai integracioni faktor jednaqine (x + y 2 )dx − 2xydy, ako je poznato da on ima oblik
M (x, y) = λ(x). Uz pomo njega rexiti navedenu jednaqinu.
Rexenje. Jednaqina λ(x)(x + y 2 )dx − 2xyλ(x)dy je potpuni diferencijal ako zadovoljava uslov
∂y [λ(x)(x + y )] = ∂x [−2xyλ(x)], xto daje diferencijalnu jednaqinu po λ: 2yλ(x) = −2yλ(x) −
∂ 2 ∂

2xyλ′ (x), tj. 2λ(x) + xλ′ (x) = 0. Njeno opxte rexenje je λ(x) = xC2 .
 x+y 2
x2 dx − x dy.
1 2y
Mnoenjem sa λ(x) = x2 data jednaqina postaje Znamo da je to potpuni
x+y 2
diferencijal neke funkcije z, pri qemu je zx = x2 i zy = − x . Iz prvog uslova sledi
2y
∫ 2
y2 y2
z = x+yx2 dx = ln |x| − x + C, ali “konstanta” C moe da zavisi od y, tj. z = ln |x| − x + C(y).
′ ′ y2
Tada je zy = − 2y
x +C (y), pa je ipak C (y) = 0, tj. C(y) = C = const. Sledi da je ln |x|− x +C = 0
za neku konstantu C, xto nam daje rexenje y = x(C + ln |x|).
2

17. Postoji li funkcija z(x, y) qiji je totalni diferencijal 2ex sin(x + y)dx + ex [ey−x + sin(x + y) +
cos(x + y)]dy? Odrediti je ako postoji.
Rexenje. Ovde je A = 2ex sin(x + y) i B = ey + ex (sin(x + y) + cos(x + y)), i zaista je Ay =
2ex cos(x + y) = Bx . Dakle, funkcija z postoji.
∫ ∫
Iz zx = A integracijom po x dobijamo z = Adx = 2 ex sin(x+y)dx = ex (sin(x+y)−cos(x+y))+C,
pri qemu C = C(y) zavisi od y. “Konstantu” C(y) odreujemo iz uslova zy = B: zy = ex (cos(x+
y) + sin(x + y)) + C ′ (y), pa je C ′ (y) = ey , tj. C = ey + D i z = ex (sin(x + y) − cos(x + y)) + ey + D.

18. Nai integracioni faktor jednaqine y(4x − 3y − 3)dx + x(4x − 3y − 4)dy = 0, ako je poznato da
je on oblika M (x, y) = x2 f (y).
Rexenje. Proverimo kada je x2 f (y)P dx + x2 f (y)Qdy potpuni diferencijal, gde je P = y(4x − 3y −
3)dx i Q = x(4x−3y −4). Treba da vai ∂y ∂
[x2 f (y)P ] = − ∂x
∂
[x2 f (y)Q], dakle x2 f ′ (y)P +x2 f (y)Py +
′
2xf (y)Q + x f (y)Qx = 0, xto se svodi na x y(4x − 3y − 3)f (y) + x2 (4x − 6y − 3)f (y) + 2x2 (4x − 3y −
2 2

4)f (y) + x2 (8x − 3y − 4)f (y) = 0. Nakon sreivanja, ostaje nam x2 y(4x − 3y − 3)f ′ (y) + x2 f (y)[20x −
15y − 15], tj. yf ′ (y) + 5f (y) = 0, qije je rexenje f (y) = Cy −5 . Prema tome, M (x, y) = x2 y −5 je
integracioni faktor.

19. Odrediti diferencijalnu jednaqinu qije je opxte rexenje (a) xey +yex = C, (b) y = Cx3 +C 3 x.
Rexenje. (a) Diferenciranje po x daje ey + yex + y ′ ex = C ′ = 0, tj. y ′ = −y − ey−x .
(b) Diferenciranje daje y ′ = 3Cx2 + C 3 , tako da imamo dve jednaqine iz kojih moemo da
′ ′ ′
i odatle y = Cx3 + C 3 x = xy 2−y + (xy8x−y)
3
eliminixemo C: C = xy2x−y
3 8 .

20. Nai ortogonalne trajektorije familije parabola x2 + 1 = ky (k ∈ R).

Rexenje. Odredimo prvo diferencijalnu jednaqinu qije je opxte rexenje x2 + 1 = ky. Imamo
x2 +1 ∂ x2 +1
2
+1)y ′
y = k = const, pa diferenciranjem dobijamo 0 = ∂x y = 2xy−(x
y2 , dakle y ′ = x2xy
2 +1 .

Ortogonalne trajektorije zadovoljavaju diferencijalnu jednaqinu koja se dobija zamenom y ′

(x2 +1)dx
sa −1/y ′ , a to je − y1′ = x2xy
2 +1 . Ovo je jednaqina sa razdvojenim promenljivim − x = 2ydy,
qijom integracijom dobijamo y 2 = C − 12 x2 − ln(x).

x+k
21. Nai diferencijalnu jednaqinu qije je opxte rexenje y = x−k (k ∈ R). Zatim nai ortogo-
x+k
nalnu trajektoriju familije krivih y = x−k koja prolazi kroz taqku (1, 0).
Rexenje. Moemo da izrazimo k preko x i y: x + k = y(x − k) ⇒ k = xy−x
y+1 . Diferenciranje daje
′ ′ ′
(xy +y−1)(y+1)−(xy−x)y 2xy +y −1
2
′
0= (y+1)2 = (y+1)2 , pa je 2xy + y − 1 = 0.
2

Ortogonalne trajektorije zadovoljavaju jednaqinu − 2x y ′ +∫ y − 1 = 0, tj. 2xdx = (y − 1)dy, sa

2 2
∫
razdvojenim promenljivim. Prema tome, x2 = 2xdx = (y 2 − 1)dy = 13 y 3 − y + C. Zamenom
(x, y) = (1, 0) dobijamo C = 1, pa je traena ortogonalna trajektorija x2 = 31 y 3 − y + 1.

22. Nai izogonalne trajektorije familije krugova x2 + y 2 = C pod uglom α.

Rexenje. Diferencijalnu jednaqinu ove familije krugova nalazimo diferenciranjem po x:
0 = C ′ = 2x + 2yy ′ , pa je yy ′ = −x.
Da bismo naxli izogonalne trajektorije pod uglom α, treba da y ′ u diferencijalnoj jedna-
a+y ′ a+y ′
qini zamenimo sa 1−ay ′ , gde je a = tg α. Prema tome, one zadovoljavaju jednaqinu y 1−ay ′ = −x.

Iz nje se moe izraziti y ′ : ax−y

x+ay
= y ′ , xto je homogena jednaqina. Smena y = xz daje jednaqinu
 (a−z)dz
x koju jednostavno rexavamo: a arctg z −
= dx ln(1 + z 2 ) = ln |x| + C. Odatle konaqno
1
1+z 2 2
dobijamo 2a arctg xy = ln(x2 + y 2 ) + C1 .

23. Nai (a) ortogonalne trajektorije; (b) izogonalne trajektorije pod uglom 45◦ familije
krivih y = sin(x + C).
Rexenje. Naimo prvo diferencijalnu jednaqinu koja odreuje ove krive: kako je y ′ = cos(x +
C), imamo y ′2 + y 2 = sin2 (x + C) + cos2 (x + C) = 1.
√
Ortogonalne trajektorije zadovoljavaju jednaqinu y1′2 = 1 − y 2 , tj. ±dx = 1 − y 2 dy. Njenom
√
integracijom nalazimo ±2x = y 1 − y 2 + arcsin y.
Izogonalne trajektorije pod uglom 45◦ zadovoljavaju diferencijalnu jednaqinu √ 2u kojoj je y
′
( )2
′ ′ ( 1−y ±1)dy
1+y
zamenjeno sa 1−y ′ , a to je jednaqina
1+y
1−y ′ + y 2 = 1, a iz nje nalazimo √ 2 = dx.
1−y ∓1
(√ )
1−y 2
Integracijom najzad dobijamo x = y + y2 ± 2 y + arcsin y + C.

::::::::::::::::