Professional Documents
Culture Documents
Stjepan Cuic - Tajnoviti Prolaz
Stjepan Cuic - Tajnoviti Prolaz
TAJNOVITI PONOR
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Tri su dana uzastopce strpljivo stajali na cesti onkraj brijega, na
mjestu odakle se ne vidi ni škola niti ikoja kuća u selu. Skriveni kao
krivci bezuspješno su zaustavljali autobuse ne bi li ih koji primio.
Bili su gladni i prozebli, ali nisu odustajali. Svi su slijepo slušali
Antuna, a on je bio uporan. Nijedanput nije spomenuo povratak,
premda su Mate i Juraj izdaleka spominjali kakvu bolju priliku koja
bi im se mogla pružiti.
Napokon Antun reče:
- Moramo smisliti bolji način od autobusa.
- A kakav? - prihvati Juraj i odahnu.
- Splav - reče Antun odrješito.
- Ti si lud, kakva splav?!
- Splav, pa na rijeku - reče Antun hladno kao da mu nije prvi
put.
- Izginut ćemo, rijeka se digla. Zar ne vidiš? - pokaza Juraj
rukom put polja gdje se u vijugavu tragu modrila rijeka šireći se i
suzujući u nejednakim proširenjima, zahvaćajući žito i livade,
stvarajući neprirodne međe, poznate ljudima samo iz rijetkih godina
kad su prijetile poplave.
- Digla, sjajno! - uskliknu Antun. - To smo i čekali. Sad je
rijeka duboka, pa ćemo bez napora zaobići sve stijene i naplavke, a
plovit ćemo sigurno, jer kad god se rijeka digne, onda joj se tok
uspori, jer ponor ne može proždrijeti svu vodu. To se znade od
davnina. Moj je otac uvijek splavario pa sam od njega upamtio sve
kako splav valja voditi.
- A ponor? - upita Mate.
Kroz ponor ćemo lako, Bokan će nas propustiti.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
Sadržaj:
1
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.