KALENDAR BOŠNJAK,

01.01.1902

Uz naše slike.

Autori: AUTOR NIJE NAVEDEN

Slike u ovogodišnjem kalendaru „Bošnjaku" namijenjene su za spomen znamenitoga dogagjaja u
Hercegovini 1901. god., naime otvaranju nove željezničke pruge od Gabele do Boke Kotorske
(Zelenike) s uzgrednim prugama do Trebinja i Dubrovnika (Gruža). Ova je nova pruga svečano
otvorena 16. jula 1901. god. i predana javnom prometu za putnike i robu, a s otvaranjem ove pruge
svezana je južna Dalmacija pomoću željeznice sa monarhijom, što je sa više gledišta važna
činjenica. Sa strategičnoga gledišta bješe nužno, da se vojeni transporti za južnu Dalmaciju
osiguraju ne samo pomorskim putem, već i suhozemnim; uz to je i ratnoj mornarici dobro dpšla
ova nova druga pruga za snabdjev ćumurom. Što se pak tiče čisto privredne vrijednosti ove nove
pruge, ovi krajevi Hercegovine, kroz koje nova mašina prolazi, doduše još su slabo razvijeni, a i
sam Dubrovnik, ovaj biser južne Dalmaeije, nije sada više za trgovinsku politiku onako znamenit,
kao što je nekad bio. Pri svem tome, kao što se utjecaj željeznica na Balkanskom poluostrvu polako
posvjedočio, tako će se i ovdje postepeno obrnuti suhozemski trgovinski putevi u pravcu kako se
preokreće trgovina sa suha na more. I tako je ipak osnovana nada, da ee se izvoz sirovina iz Bosne
i Hercegovine postepeno podići i da će promet sa arbanaškogrčkom obalom s jedne strane, a s
druge opet sa jugoistočnim italijanskim lukama sve živabniji biti. Za same putnike (turiste) i za
Dubrovnik po sebi znači ova nova željeznička pruga golem dobitak, jer je Dubrovnik dobio izravnu
subozemnu svezu sa turističkim prometom. Turiste imaju sada prilike, da iz Broda za 24 sahata, a
Sarajlije da za dan mogu da se spuste u Dubrovnik, na modro Jadransko more i u njegovu blagu
ljekovitu klimu. Sve skupa sabravši ova je nova pruga važna činjenica ne samo za Dalmaciju,
Bosnu i Hercegovinu, već i za trgovinski razvitak ovijeh zemalja. Ovaj je razvitak u našim rukama,
u domaćoj proizvodnji, u inteligenciji, poduzetničkom dubu, energiji i istrajnosti i u vazdašnjem
poboljšavanju naših saobraćajnib sredstava na domu i prema inostranstvu. Nova željeznička pruga
Gabela—Trebinje— Dubrovnik — Boka Kotorska veoma je zanimiva ne samo sa geografskoga
gledišta, obzirom na zanimive i lijepe prirodne krajeve kojima prolazi, već i sa tehničkoga gledišta
obzirom na njezinu izgradnju, pri kojoj su energično i vješto savladane mnoge teškoće i nezgode.
Cijela pruga broji u svemu 207 km dužine, od kojih otpadaju 109km na prugu (labela—Zelenika,
17 km na prugu Hum—Trebinje, a 21 km na prugu Uskoplje—Grruž. Onaj dio pruge, koji leži na
zemljištu Hercegovine izragjen je u režiji bos.-herceg. zemaljske vlade pod vrhovnom upravom
predstojnika gragjevinskog odjelenja gosp. Edmunda Stixa i dvor. savjetnika Fridrika Passinija, a
izgradnjom pruga je neposredno upravljao gragjevinski savjetnik Rauch. Dalmatinske djelomične
pruge izgradile su nekolike gragjevinske poduzetničke konzorcije pod upravom direkcije državne
željeznice u Trstu i c. kr. željez ; ničkog ministarstva u Beču. Pruga je gragjena po sistemi
uskotračnih željeznica u Bosni i Hercegovini. Tračnice su 760 mm široke, a u temelju ima
željezničko tijelo 330 m širine. Veći su objekti na ovoj pruzi: željezna ćuprija j preko Neretve kod
Grabele (slika 2.), bliska ćuprija preko Krupe, više visokih dolinskib prijevoda na j djelomičnoj
pruzi Krupa—Hrasno, izmegju Ravna I i Zavale i Uskoplja—Glavske, a nekoliki kraći: tuneli,
izbušeni većim dijelom u kamenu, u svemu su 1700 m dugački. No naši su tehničari osobitom;
energijom i vještinom savladali goleme teškoće oko i nabave vode za pojenje lokomotiva, te da se
promet i u najvećoj meri uzdrži bez ikakve smetnje, pošto željezničke stanice, osim one početne
kod Gabele i one zaključne kod Trebinja, ne leže u području kakve rijeke, već u samom krasu
(kamenu). U ljeto usahne i Trebinjčica od naniže Dražina dola, odnosno i ono malo vode izgubi se
u bezbrojnim podzemnim ponorima. Naše slike prikazuju nam nekoliko stanica na novoj pruzi,
koja se u Hercegovini proteže kroz zanimivo geografsko i historieko područje. Kod stanice Zavale
(sl. 10.) je u blizini zanimivo položen srp.pravosl. manastir istog iraena i poznata pećina
„Vjeternica". Na djelomičnoj pruzi Hum— Trebinje prolazi pruga pored historičkiznamenitoga
srp.prav. manastira Duži. Vrlo je znamenita slika 3., koja nam prikazuje razvaline gradine
„potonjeg viteza" Hercegovine, čuvenoga Hadži bega Rizvanbegovića iznad stanice Hutovo. Ovaj
je kraj pun svakakvih priča i legenada, koje se najviše obavijaju oko osobe Hadži bega
Rizvanbegovića, koji je nad cijelim ovim krajem dugo godina gospodario, u njemu štono riječ
žario i palio. Njegova gradina bješe na živahnoj cesti od Stoca do Neuma—Kleka, tada jedine
pomorske luke u Hercegovini i Hadži beg je odovlen udarao namet na vilajet, na putnike i trgovce.
Hadži beg bješe sin stolačkog kapetana Zulfikara Rizvanbegovića, a već kao dijete nepokorne
divlje ćudi. Cim je dorastao do sablje i do buzdovana, poinadio se s ocem i pošao kao pustolov u
svijet. Valija Sirije, Ahmed paša Džezar, primio je svoga mladog zemljaka u službu, ali nemirnom
Hadži begu ne bi stanka ondje, već pogje prvo u Stambol, a oko 1798. opet u Hercegovinu, gdje
se izmiri s ocem, a ovaj ga 1802. postavi kapetanom nad Hutovom i okolicom. Ovđje je žario i
palio kao ono nekadašnji vitezovi, ali svojim neposrednim podajnicima, katolicima Popova polja,
bješe dobar gospodar, a ovi njenm vjerni dušom i tijelom. Hadži beg je 1806. pomagao maršalu
Marmontu kad je ovaj osvojio Dubrovnik. U borbi Franceza sa Crnogorcima blizu Hutova
iznenada je priskočio Hadži beg Prancezima u pomoć, te razbio Crnogorce. G. 1807., kad su Rusi
došli u pomoć Crnogorcima i navalili na Trebinje, skočili su svi Muhamedanci na oružje, megju
kojima je i Hadži beg poveo u borbu 800 hrabrih četnika, većinom katolika iz njegove kapetanije.
U odlučnom trenutku borbe izmegju Muhamedanaca i udruženih Rusa i Crnogoraca stigao je
Hadži beg sa svojom četom na bojište, te su Muhamedovci razbili neprijatelja i zarobili sve ruske
četnike. Ovo se bojište očuvalo i danas u uspomeni naroda pod imenom „Moskovske ploče".
Megju tijem se Hadži beg u svojem divljem bijesu poinadio s najuglednijim Turcima u svojoj
kapetaniji, a ovi se sa polubraćom Hadžibegovom zavjeriše protiv njega, te ga opkoliše u njegovoj
hutovskoj gradini. Hadži beg se ovom prilikom spasao samo pomoću odjelenja franceskih vojnika,
koje mu je poslao maršal Marmont u pomoć. God. 1813. pomagao je Hadži beg, da se uguši
ustanak u Srbiji, no porta ga zbog njegova prijateljstva sa Francezima ne htjede nagraditi za ovo
hrabro mu vojevanje. Hadži beg se ljut vrati u Hutovo. U Stocu sjegjaše tada njegov mlagji brat,
pozniji Ali paša Rizvanbegović. Kad su nezadovoljni begovi i age 1830. proglasili Husein
kapetana Gradaščevića vezirem od Bosne, Hadži beg pristade uz ovog protiv svoga brata Alije, no
u martu 1831. pogibe Hadži beg mučke, a kako se priča po nagovoru svoga brata Alije. Narod
priča o Hadži begu megju ostalim i to, da je bio silan čarovnik, a to s toga, što je milovao nauku i
zanimao se astronomijom. 1876. god. u ustanku izgori Hadži begova gradina u Hutovu, u kojoj
bješe odjelenje turskih četa. Tadašnji vojvoda hercegovački katolički pop Don Ivan Music
rastjerao je turske vojnike. a gradinu zapalio; no i u svojim ruševinama ona je i danas zanimiv
spomenik „potonjeg viteza" hutovskog, nezaboravnog Hadži bega Rizvanbegovica. Daleko bi nas
odvelo, da opisujemo pojedine zanimljive predjele i gradove na ovoj novoj pruzi hercegovačko-
dalmatinskoj, koje prikazujemo djelomice u slici. Čitaoci će ponajbolje učinjeti, ako se dignu na
noge, te sami sobom pohode ove krasne krajeve, a uvjereni smo da se ne će pokajati, Sumnje nije,
da će nova željeznica od Gabele do Boke Kotorske postepeno biti mamac turistama iz naših
krajeva, a i iz bijela svijeta, i taj izlet će im krasota Dubrovnika, Konavlja i Boke Kotorske u punoj
mjeri naplatiti.