Professional Documents
Culture Documents
Značenja Nesročnih Atributa
Značenja Nesročnih Atributa
Strossmayera u Osijeku
Filozofski fakultet
Matea Pelivan
Osijek, 2016.
Sadržaj
1. Uvod .................................................................................................................................... 4
2. Atribut ................................................................................................................................. 5
2.1. Sročni atribut ............................................................................................................... 6
2.2. Nesročni atribut ........................................................................................................... 6
3. Značenja nesročnih atributa ................................................................................................ 8
4. Zaključak ........................................................................................................................... 13
5. Literatura ........................................................................................................................... 14
6. Izvori i kratice ................................................................................................................... 15
2
Sažetak
U ovom radu riječ je o značenjima nesročnih atributa. Najprije se definira sam atribut te se
navodi kakav sve može biti, zatim se govori o redoslijedu riječi kod sročnih i nesročnih
atributa, a potom se ukratko navode značenja sročnih atributa. Glavni dio rada čine značenja
nesročnih atributa, što je i tema ovoga rada. Uz sva navedena značenja navedeni su i primjeri
iz romana Vježbanje života i Triemeron Nedjeljka Fabrija te iz korpusa Hrvatske jezične
riznice.
3
1. Uvod
Cilj je ovoga rada dati pregled značenja nesročnih atributa te sve navedeno potkrijepiti
odgovarajućim primjerima iz književnih djela Nedjeljka Fabrija i iz korpusa Hrvatske jezične
riznice. Prilikom istraživanja svih značenja ključna je bila Gramatika hrvatskoga jezika za
gimnazije i visoka učilišta Josipa Silića i Ive Pranjkovića, ali se koristila i Sintaksa hrvatskog
književnog jezika Radoslava Katičića te Hrvatska gramatika Eugenije Baruić i dr.
4
2. Atribut
Josip Silić i Ivo Pranjković (2007), kada govore o atributu, navode da naziv dolazi od
latinske riječi attributum koja znači ˝ono što se pridijeva˝, što je pridjeveno, što je
pridijeljeno, što je pridodano čemu drugom. Upravo se zbog toga u starijem hrvatskom
jezikoslovlju za taj pojam katkada upotrebljavao i naziv pridjevak. S obzirom na navedeno, u
suvremenom hrvatskom jezikoslovlju atribut se definira kao riječ koja se pridijeva, pridodaje
imenskoj riječi da je po čemu odredi (prije svega po kakvu svojstvu) (2007: 309). S druge
strane, Težak i Babić u svojoj Gramatici hrvatskoga jezika atribut imenuju kao onu riječ koja
se dodaje kao bliža oznaka imenici, imeničnoj zamjenici ili poimeničenom pridjevu (2007:
241).
Atribut može biti pridjev (Morska pjena šumi okolo broda), zamjenica (Iz svih tih karika
nastaje lanac), broj (Prvi tkalački stroj imao je samo osam vretena) te imenica, odnosno
imenična zamjenica u genitivu ili kojem drugom kosom padežu (Kuća na uglu bit će nam
cilj). Dakle, ovisno o tome kakvim se riječima označuju, razlikuju se sročni (kongruentni)
atribut te nesročni (nekongruentni) atribut.
Što se tiče redoslijeda riječi, bitno je spomenuti da sročni atributi stoje ispred imenskih
riječi na koje se odnose, npr. kamena kuća, a nesročni atributi stoje iza tih imenskih riječi,
npr. kuća od kamena. Silić i Pranjković navode kako je tako uvijek u neobilježenom
redoslijedu riječi, dok izmjena tog redoslijeda izaziva stilsku obilježenost, npr. kuća kamena
ili od kamena kuća. Međutim, izuzimaju se samo slučajevi u kojima je pridjev dio vlastitog
imena, npr. Aleksandar Veliki, kad je atributni skup obilježen pripadnošću biblijskom stilu,
npr. Majka Božja, škrinjo zavjetna i sl. te neke ustaljene, terminologizirane i/ili
frazeologizirane konstrukcije, npr. kesten pitomi, na vrbi svirala, Na Drini ćuprija, Matica
hrvatska i sl.
Bitno je napomenuti i kako svaka imenica u rečenici može imati jedan ili više atributa, a
takav skup riječi u službi atributa zove se atributni skup.
5
2.1. Sročni atribut
Sročnim atributom naziva se atribut izražen pridjevskom riječju, koja je po svojoj naravi
sročna s imenskom riječju uz koju stoji, tj. slaže se s njom u rodu, broju i padežu.
S obzirom na to po kakvu svojstvu sročni atribut određuje imenicu uz koju stoji, razlikuju
se:
3. posesivni (posvojni), onaj atribut koji određuje imenicu s obzirom na pripadnost komu
ili čemu i
Dok se sročni atribut slaže s imenskim riječima na koje se odnosi u rodu, broju i padežu,
nesročni se atribut ne slaže s imenskim riječima, nego je s njima relacijskome odnosu ili
odnosu pridruživanja (Silić, Pranjković; 2007: 311). Dakle, određenica i prijedložni izraz ne
dijele ni jednu morfološku kategoriju (rod, broj, padež).
Nesročni atributi nastaju tako da se glagol se mijenja u imenicu (sunce zalazi zalazak
sunca, ljudi dolaze dolazak ljudi) te na način da se pridjev mijenja u imenicu (crven od
sunca crvenilo od sunca). Međutim, izuzetak su atributi koji izriču dijelnost (partitivnost)
6
jer nisu nastali promjenom glagola u imenicu. Dijelnost se može izreći genitivom bez
prijedloga i genitivom s prijedlozima od, iz i između (komad torte, boca vina, jedan od njih,
najniži iz skupine/između njih).
- prijedložno-padežni izrazi: Kao da je imao neku vrstu crvenog ogrtača u boji granatne
jabuke. (Krleža, PFL),
- prilozi: Kamion sa službenim oznakama ANA i latinskim natpisom iznad glave ustaškog
vozača (…). (Fabrio, T, 2002: 183).
7
3. Značenja nesročnih atributa
Silić i Pranjković (2007) smatraju da se nesročni atribut koji stoji uz imenske riječi s
konkretnim značenjem načelno razlikuje od nesročnog atributa koji stoji uz odglagolne ili
otpridjevne imenice. S obzirom na to, navode kako prva vrsta atributa većinom označuje:
1. posvojnost (posesivnost) – Katičić (2002) i Barić i dr. (2005) također kao prvo značenje
nesročnih atributa navode posvojnost (posesivnost) te ističu kako pripadnost izražena
imeničkim atributom u genitivu može, u najjednostavnijem i temeljnom slučaju, biti
pripadnost po kakvu sličnu pravu, vlasništvu, autorstvu, izboru, posjedu i slično, što je i
vidljivo u sljedećim primjerima: I ona dopusti insektima da se, u mirisu njena znojem
razmazana parfema, uskomešaju oko njena čela. (Fabrio, T, 2002: 8),
(…) odsijevajući mjedi njihovih truba na zamagljenom suncu (…) (Fabrio, Vž, 1986: 33),
Jer rečeno je: neprijatelj moga neprijatelja moj je prijatelj. (Fabrio, Vž, 1986: 53);
U ovih nekoliko kuća od poslaganog kamena, po stajama u kojima je stoka (…) (Fabrio,
Vž, 1986: 39),
Bio je dovučen bijeli pijanino za kojim je, prignut u pasu, sjedio muškarac srednje dobi.
(Fabrio, T, 2002: 14),
(…) jer je netko od njih gori htio pred njima biti pseto vlažnoga pogleda (…) (Fabrio, Vž,
1986: 65).
8
Ovakvu vrstu nesročnoga atributa Katičić (2002) naziva genitivom svojstva ili genitivus
qualitatis. Navodi kako se iz predikata mogu oblikovati u atribute i genitivni izrazi
kojima se izriče kakvo svojstvo, a ti se genitivni izrazi sastoje od imenice u genitivu uz
koju je obvezno uvršten atribut. Isto značenje navode i Barić i dr. (2005) u Hrvatskoj
gramatici.
3. dijelnost (partitivnost) – Katičić (2002) i Barić i dr. (2005) također spominju značenje
dijelnosti (partitivnosti) te ističu kako pripadanje koje se izriče genitivom imeničkoga
atributa može biti pripadanje nekoga komada, neke količine ili mjere, pripadanje dijelu
neke tvari ili nekoga skupa predmeta ili bića te se tako izriče pripadanje dijelu, a ne cjelini.
Primjeri za to jesu: (…) i živariti na tome jadnome svijetu dok bi bilo ukradenih boca vina i
slatkoga pečenja s Mecenova stola. (Kovačić, Ur),
(…) u namazu je našao zrnca prašine i pijeska. (Fabrio, Vž, 1986: 77),
Skrivajući gornji dio lica svjetlucavim posrebrenjenim krinkama što su imale duga držala
(…) (Fabrio, Vž, 1986: 81);
4. namjenu (finalnost), npr. Poslije ručka odosmo u njezin kabinet, kamo donesoše likere i
stroj za crnu kavu. (Gjalski, Psk),
Samo je jedno raspelo na zidu podsjećalo, da golemi pisaći stô, stroj za pisanje i teška
željezna blagajna ne služe za akte i parnice, već za upravu crkvene imovine. (Bonifačić,
Kmz),
Sve ustaše zanimalo je kakvi predmeti izlaze iz džepova oniska plava čovjeka: sat, lisnica,
automatska olovka, rupčić, kutija za duhan, češalj; skinuli su mu prsten i naočale.
(Kaleb, Pu);
5. mjesto (lokalnost), npr. Gle, gle, šapnu Jana, pokazavši prstom na drveće u dvorištu.
(Šenoa, Sp),
(…) jer je upravo promatrao kaštel i tornjeve na sljemenu (Fabrio, Vž, 1986: 21),
Sasvim ulijevo, u gaju nad žalom, ugledao je zaravanak i na njemu top (…) (Fabrio, Vž,
1986: 21),
9
(…) i mi ćemo podobni biti slaboj ladji na moru koju vjetar nadvladuje. (Fabrio, Vž,
1986: 71);
6. vrijeme (temporalnost), npr. Oko tri sata poslije ponoći ustane lagano kapetan s divana.
(Kumičić, OiL),
(….) u gostionici ˝Mala Pešta˝, gdje je od dana svoga dolaska u grad bio redovitim
gostom. (Fabrio, Vž, 1986: 23),
Nadalje, Silić i Pranjković (2007) navode kako nesročni atribut koji stoji uz odglagolne
(deverbativne) ili otpridjevne (deadjektivne) imenice ima značenje koje se naziva prema
službi što bi je riječi koje dolaze u funkciji atributa imale kad bi se cijela imenska
konstrukcija preoblikovala u glagolsku. Tako se npr. kaže da u rečenici Slušali su pozorno
izvještaj glavnog tajnika nesročni atribut (glavnog tajnika) ima subjektno značenje zato što bi
se on u glagolskoj konstrukciji preoblikovao u subjekt: Pozorno smo slušali kako glavni
tajnik izvještava (Silić, Pranjković, 2007: 312). S obzirom na to, mogu se razlikovati sljedeća
značenja (funkcije) nesročnoga atributa:
1. subjektno, npr. Kiša već jače praskaše po cesti i kršu, sa mora se čuo šum vjetra,
grmljavina se već orila u kvarnerskoj kotlini. (Kumičić, S),
Tonka je utrčala u travnatu udolicu, slijetao ju je žamor stotina glasova (…) (Fabrio, Vž,
1986: 44),
Pa su se počeli javljati glasovi izvana: prvo dozivi ljudi, pa škripa kočija i štropot
vozova, topot konjskih kopita, kriještaji galebova i, naposlijetku, zvon crkvi. (Fabrio, Vž,
1986: 76).
2. objektno, npr. Kvaternik je u političkom radu na prvo mjesto stavljao optimističku vjeru u
uspjeh. (Nehajev, R),
10
(…) nego vibracijom njegovih misli, što dopiru onamo, odakle dolazi u ljudsku spoznaju
svaki pojam o ljepoti, o dobru i vjera u neprolaznost. (Novak, Ds),
Nada u uspjeh vezala se s tom slutnjom, da će Vera biti prisutna u kazalištu, veseliti se
radi njega, znati, da je živ, da je nije zaboravio. (Nehajev, B).
Isto kao i subjektno, objektno značenje spominju i Katičić (2002) i Barić i dr. (2005) te
navode da pripadnost koju izriče genitiv imeničkoga atributa može biti i pripadnost
radnje njezinu predmetu, a upravo se takav imenički atribut naziva objektnim.
3. okolnosno (tj. značenje svojstveno priložnoj oznaci), npr. Zato se sa zanimanjem očekivao i
njegov dolazak prije sinoćnjega treninga. (NA. Vjesnik online),
(…) ono što kroz prozor ili za rijetkih i bezopasnih šetnja po gradu vidim i što od drugih,
jednako neupućenih u zbivanja, čujem. (Fabrio, Bk),
4. značenje nositelja svojstva (uz otpridjevne imenice), npr. (…) gotovo se distancirajući od
njega, u hladnoći potisnutih komičnih prizvuka. (NA. Vjesnik online),
1. značenje cjeline – imenički atribut u genitivu kojim se izriče pripadnost dijela svojoj cjelini
ili nekoj sastavnici, npr. Nad Samoborom ljeska se limeni toranj crkvice sv. Lenarta
(Šenoa, Sp);
11
3. objasnidbeni genitiv ili genitiv ekspilkatni – imenički atribut u genitivu kojim se
pripadnost izriče kao objašnjenje, npr. Pretvarala se u požar strasti. (Tomaš, Gom);
4. posvojni dativ ili dativ posesivni – izricanje pripadanja može se izreći i imeničkim
atributom u dativu, koji je po značenju vrlo blizak posvojnom genitivu, npr. To je selu
glava, oprosti, Bože, pa šta ćeš kad riba od glave smrdi, a Janko smrdi uvijek od rakije.
(Šenoa, PL).
Iz svih navedenih primjera vidljivo je kako nesročni atributi mogu dolaziti i kao
prijedložni i neprijedložni izrazi, a također i to da najčešće dolaze u genitivu. Što se tiče
zastupljenosti, nedvojbeno se ističu značenje posvojnosti, mjesta i kakvoće, dok se sva ostala
značenja također pronalaze, ali u puno manjoj mjeri.
12
4. Zaključak
Za razliku od sročnih atributa, nesročni su oni koji se ne slažu s imenskom riječi u rodu,
broju i padežu. Dakle, određenica i prijedložni izraz ne dijele ni jednu morfološku kategoriju.
Nesročni se atributi najčešće pojavljuju kao imenice u genitivu, ali također mogu doći i u
svim ostalim kosim padežima te kao prijedložni i besprijedložni izrazi. Osnovna su značenja
nesročnih atributa, prema Silić i Pranjković (2007), posvojnost (posesivnost), kakvoća
(kvalitativnost), dijelnost (partitivnost), namijena (finalnost), mjesto (lokalnost), vrijeme
(temporalnost) te subjektno, objektno, okolnosno (tj. značenje svojstveno priložnoj oznaci) i
značenje nositelja svojstva (uz otpridjevne imenice), dok Katičić (2002) i Barić i dr. (2005)
navode i značenje cjeline, sadržaja, objasnidbeno značenje i posvojni dativ. Sva navedena
značenja pronađena su u romanima Triemeron i Vježbanje života Nedjeljka Fabrija, kao i u
korpusu Hrvatske jezične riznice. Međutim, značenja posvojnosti, mjesta i kakvoće nešto su
zastupljenija i puno ih je lakše pronaći nego sva ostala navedena značenja.
13
5. Literatura
Barić, Eugenija, Lončarić, Mijo, Malić, Dragica, Pavešić, Slavko, Peti, Mirko, Zečević,
Vesna, Znika, Marija. 2005. Hrvatska gramatika. Zagreb: Školska knjiga.
Katičić, Radoslav. 2002. Sintaksa hrvatskoga književnog jezika. Zagreb: Nakladni zavod
Globus.
Silić, Josip; Pranjković, Ivo. 2007. Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka
učilišta, Zagreb: Školska knjiga.
Težak, Stjepko; Babić, Stjepan. 2007. Gramatika hrvatskoga jezika: priručnik za osnovno
jezično obrazovanje. Zagreb: Školska knjiga.
14
6. Izvori i kratice
Fabrio, Nedjeljko. 2002. Triemeron, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske – (T)
B – Nehajev, Bijeg
R – Nehajev, Rakovica
S – Kumičić, Sirota
Ur – Kovačić, U registraturi
15