Sveučilište J. J.

Strossmayera u Osijeku

Filozofski fakultet

Diplomski studij Hrvatskoga jezika i književnosti

Matea Pelivan

Značenja nesročnih atributa

Seminarski rad

Mentorica: prof. dr. sc. Vlasta Rišner

Osijek, 2016.
Sadržaj

1. Uvod .................................................................................................................................... 4
2. Atribut ................................................................................................................................. 5
2.1. Sročni atribut ............................................................................................................... 6
2.2. Nesročni atribut ........................................................................................................... 6
3. Značenja nesročnih atributa ................................................................................................ 8
4. Zaključak ........................................................................................................................... 13
5. Literatura ........................................................................................................................... 14
6. Izvori i kratice ................................................................................................................... 15

2
Sažetak
U ovom radu riječ je o značenjima nesročnih atributa. Najprije se definira sam atribut te se
navodi kakav sve može biti, zatim se govori o redoslijedu riječi kod sročnih i nesročnih
atributa, a potom se ukratko navode značenja sročnih atributa. Glavni dio rada čine značenja
nesročnih atributa, što je i tema ovoga rada. Uz sva navedena značenja navedeni su i primjeri
iz romana Vježbanje života i Triemeron Nedjeljka Fabrija te iz korpusa Hrvatske jezične
riznice.

Ključne riječi: atribut, sročni atribut, nesročni atribut, značenja

3
 1. Uvod

Da bi se razumjela pojava atributa, najprije je važno odrediti značenje atribucije, koju se

definira kao preobliku zavisnog uvrštavanja kojom se odnosna rečenica uvrštava uz imenicu
ili imeničku zamjenicu u glavnoj rečenici (Barić i dr., 2005: 540). Upravo se takve odnosne
rečenice zovu atributne. Kada se ustrojstvo zavisne rečenice (atributne odnosne) dokine,
njezina se predikatna riječ, gubeći predikatne oznake, uvrštava u glavnu i jedinu rečenicu.
Predikatna riječ uvrštene rečenice prestaje time biti predikat i postaje odredbena riječ uz
imenicu ili imeničku zamjenicu, neovisno o tome je li ta riječ predikatna, subjekt, objekt ili
priložna oznaka. Na svakom tom mjestu u rečeničnom ustrojstvu imenica može dobiti
odredbu preoblikovanu iz predikata atributne rečenice. Takva se odredba zove atribut te može
biti sročni (pridjevski) ili nesročni (imenički).

Cilj je ovoga rada dati pregled značenja nesročnih atributa te sve navedeno potkrijepiti
odgovarajućim primjerima iz književnih djela Nedjeljka Fabrija i iz korpusa Hrvatske jezične
riznice. Prilikom istraživanja svih značenja ključna je bila Gramatika hrvatskoga jezika za
gimnazije i visoka učilišta Josipa Silića i Ive Pranjkovića, ali se koristila i Sintaksa hrvatskog
književnog jezika Radoslava Katičića te Hrvatska gramatika Eugenije Baruić i dr.

4
 2. Atribut

Josip Silić i Ivo Pranjković (2007), kada govore o atributu, navode da naziv dolazi od
latinske riječi attributum koja znači ˝ono što se pridijeva˝, što je pridjeveno, što je
pridijeljeno, što je pridodano čemu drugom. Upravo se zbog toga u starijem hrvatskom
jezikoslovlju za taj pojam katkada upotrebljavao i naziv pridjevak. S obzirom na navedeno, u
suvremenom hrvatskom jezikoslovlju atribut se definira kao riječ koja se pridijeva, pridodaje
imenskoj riječi da je po čemu odredi (prije svega po kakvu svojstvu) (2007: 309). S druge
strane, Težak i Babić u svojoj Gramatici hrvatskoga jezika atribut imenuju kao onu riječ koja
se dodaje kao bliža oznaka imenici, imeničnoj zamjenici ili poimeničenom pridjevu (2007:
241).

Atribut može biti pridjev (Morska pjena šumi okolo broda), zamjenica (Iz svih tih karika
nastaje lanac), broj (Prvi tkalački stroj imao je samo osam vretena) te imenica, odnosno
imenična zamjenica u genitivu ili kojem drugom kosom padežu (Kuća na uglu bit će nam
cilj). Dakle, ovisno o tome kakvim se riječima označuju, razlikuju se sročni (kongruentni)
atribut te nesročni (nekongruentni) atribut.

Što se tiče redoslijeda riječi, bitno je spomenuti da sročni atributi stoje ispred imenskih
riječi na koje se odnose, npr. kamena kuća, a nesročni atributi stoje iza tih imenskih riječi,
npr. kuća od kamena. Silić i Pranjković navode kako je tako uvijek u neobilježenom
redoslijedu riječi, dok izmjena tog redoslijeda izaziva stilsku obilježenost, npr. kuća kamena
ili od kamena kuća. Međutim, izuzimaju se samo slučajevi u kojima je pridjev dio vlastitog
imena, npr. Aleksandar Veliki, kad je atributni skup obilježen pripadnošću biblijskom stilu,
npr. Majka Božja, škrinjo zavjetna i sl. te neke ustaljene, terminologizirane i/ili
frazeologizirane konstrukcije, npr. kesten pitomi, na vrbi svirala, Na Drini ćuprija, Matica
hrvatska i sl.

Bitno je napomenuti i kako svaka imenica u rečenici može imati jedan ili više atributa, a
takav skup riječi u službi atributa zove se atributni skup.

5
 2.1. Sročni atribut

Sročnim atributom naziva se atribut izražen pridjevskom riječju, koja je po svojoj naravi
sročna s imenskom riječju uz koju stoji, tj. slaže se s njom u rodu, broju i padežu.

S obzirom na to po kakvu svojstvu sročni atribut određuje imenicu uz koju stoji, razlikuju
se:

1. kvalitativni (kakvoćni) atribut, onaj koji određuje imenicu po kakvoći (kvaliteti),

2. kvantitativni (količinski) atribut, onaj koji određuje imenicu po količini (kvantiteti),

3. posesivni (posvojni), onaj atribut koji određuje imenicu s obzirom na pripadnost komu
ili čemu i

4. relativni (odnosni), atribut koji označuje imenicu po kakvu uopćenu (apstraktnu)

svojstvu ili po svojstvu koje proizlazi iz odnosa prema čemu što se označuje drugom
imenicom ili imenskom konstrukcijom. (Silić, Pranjković, 2007: 309-310)

Atribut je nesamostalni, sekundarni član rečeničnog ustrojstva (član jednoga od temeljnih

članova), ali ipak u nekim slučajevima može biti i obvezatan, tj. neizostavljiv. Obvezatnost
sročnoga atributa može biti uvjetovana sintaktički (uz vremenski genitiv ili vremenski
akuzativ, uz kvalitativni genitiv i uz kvalitativni instrumental) i semantički (uz imenice
uopćena značenja, npr. način, stvar, pitanje, slučaj i okolnost).

2.2. Nesročni atribut

Dok se sročni atribut slaže s imenskim riječima na koje se odnosi u rodu, broju i padežu,
nesročni se atribut ne slaže s imenskim riječima, nego je s njima relacijskome odnosu ili
odnosu pridruživanja (Silić, Pranjković; 2007: 311). Dakle, određenica i prijedložni izraz ne
dijele ni jednu morfološku kategoriju (rod, broj, padež).

Nesročni atributi nastaju tako da se glagol se mijenja u imenicu (sunce zalazi  zalazak
sunca, ljudi dolaze  dolazak ljudi) te na način da se pridjev mijenja u imenicu (crven od
sunca  crvenilo od sunca). Međutim, izuzetak su atributi koji izriču dijelnost (partitivnost)

6
jer nisu nastali promjenom glagola u imenicu. Dijelnost se može izreći genitivom bez
prijedloga i genitivom s prijedlozima od, iz i između (komad torte, boca vina, jedan od njih,
najniži iz skupine/između njih).

U službi nesročnog atributa mogu dolaziti prijedložni i neprijedložni izrazi:

- oblici kosih padeža: Usput donesi i malo vode. (Begović, Duk),

- prijedložno-padežni izrazi: Kao da je imao neku vrstu crvenog ogrtača u boji granatne
jabuke. (Krleža, PFL),

- prilozi: Kamion sa službenim oznakama ANA i latinskim natpisom iznad glave ustaškog
vozača (…). (Fabrio, T, 2002: 183).

7
 3. Značenja nesročnih atributa

Silić i Pranjković (2007) smatraju da se nesročni atribut koji stoji uz imenske riječi s
konkretnim značenjem načelno razlikuje od nesročnog atributa koji stoji uz odglagolne ili
otpridjevne imenice. S obzirom na to, navode kako prva vrsta atributa većinom označuje:

1. posvojnost (posesivnost) – Katičić (2002) i Barić i dr. (2005) također kao prvo značenje
nesročnih atributa navode posvojnost (posesivnost) te ističu kako pripadnost izražena
imeničkim atributom u genitivu može, u najjednostavnijem i temeljnom slučaju, biti
pripadnost po kakvu sličnu pravu, vlasništvu, autorstvu, izboru, posjedu i slično, što je i
vidljivo u sljedećim primjerima: I ona dopusti insektima da se, u mirisu njena znojem
razmazana parfema, uskomešaju oko njena čela. (Fabrio, T, 2002: 8),

(…) odsijevajući mjedi njihovih truba na zamagljenom suncu (…) (Fabrio, Vž, 1986: 33),

(…) dok je otključavao vrata svoje sobe. (Fabrio, T, 2002: 26),

Nitko ih nije volio, Francuze, zapamtili su godine njihova gospodovanja po gladi i

divljačenju (…) (Fabrio, Vž, 1986: 41),

Jer rečeno je: neprijatelj moga neprijatelja moj je prijatelj. (Fabrio, Vž, 1986: 53);

2. kakvoću (kvalitativnost), npr. Plašljivo se istrljala velikim hotelskim ručnikom, odjenula i

obula cipele s oštrobridnom petom. (Fabrio, T, 2002: 14),

U ovih nekoliko kuća od poslaganog kamena, po stajama u kojima je stoka (…) (Fabrio,
Vž, 1986: 39),

Bio je dovučen bijeli pijanino za kojim je, prignut u pasu, sjedio muškarac srednje dobi.
(Fabrio, T, 2002: 14),

Sugrađani su ih prepoznavali po velikim crnim pustenim klobucima upadljivog oboda (…)

(Fabrio, Vž, 1986: 59),

(…) jer je netko od njih gori htio pred njima biti pseto vlažnoga pogleda (…) (Fabrio, Vž,
1986: 65).

8
 Ovakvu vrstu nesročnoga atributa Katičić (2002) naziva genitivom svojstva ili genitivus
qualitatis. Navodi kako se iz predikata mogu oblikovati u atribute i genitivni izrazi
kojima se izriče kakvo svojstvo, a ti se genitivni izrazi sastoje od imenice u genitivu uz
koju je obvezno uvršten atribut. Isto značenje navode i Barić i dr. (2005) u Hrvatskoj
gramatici.

3. dijelnost (partitivnost) – Katičić (2002) i Barić i dr. (2005) također spominju značenje
dijelnosti (partitivnosti) te ističu kako pripadanje koje se izriče genitivom imeničkoga
atributa može biti pripadanje nekoga komada, neke količine ili mjere, pripadanje dijelu
neke tvari ili nekoga skupa predmeta ili bića te se tako izriče pripadanje dijelu, a ne cjelini.
Primjeri za to jesu: (…) i živariti na tome jadnome svijetu dok bi bilo ukradenih boca vina i
slatkoga pečenja s Mecenova stola. (Kovačić, Ur),

(…) u namazu je našao zrnca prašine i pijeska. (Fabrio, Vž, 1986: 77),

Skrivajući gornji dio lica svjetlucavim posrebrenjenim krinkama što su imale duga držala
(…) (Fabrio, Vž, 1986: 81);

4. namjenu (finalnost), npr. Poslije ručka odosmo u njezin kabinet, kamo donesoše likere i
stroj za crnu kavu. (Gjalski, Psk),

Samo je jedno raspelo na zidu podsjećalo, da golemi pisaći stô, stroj za pisanje i teška
željezna blagajna ne služe za akte i parnice, već za upravu crkvene imovine. (Bonifačić,
Kmz),

Sve ustaše zanimalo je kakvi predmeti izlaze iz džepova oniska plava čovjeka: sat, lisnica,
automatska olovka, rupčić, kutija za duhan, češalj; skinuli su mu prsten i naočale.
(Kaleb, Pu);

5. mjesto (lokalnost), npr. Gle, gle, šapnu Jana, pokazavši prstom na drveće u dvorištu.
(Šenoa, Sp),

(…) te je paralo žito na polju po velikome vjetru. (Fabrio, T, 2002: 21),

(…) jer je upravo promatrao kaštel i tornjeve na sljemenu (Fabrio, Vž, 1986: 21),

Sasvim ulijevo, u gaju nad žalom, ugledao je zaravanak i na njemu top (…) (Fabrio, Vž,
1986: 21),

9
 (…) i mi ćemo podobni biti slaboj ladji na moru koju vjetar nadvladuje. (Fabrio, Vž,
1986: 71);

6. vrijeme (temporalnost), npr. Oko tri sata poslije ponoći ustane lagano kapetan s divana.
(Kumičić, OiL),

(….) u gostionici ˝Mala Pešta˝, gdje je od dana svoga dolaska u grad bio redovitim
gostom. (Fabrio, Vž, 1986: 23),

Tjedan dana poslije pira u Novom Vinodolskom dojedriše Zrinjski i Frankopani, na

veliku radost Bakrana, u grad Bakar. (Kumičić, UZF).

Nadalje, Silić i Pranjković (2007) navode kako nesročni atribut koji stoji uz odglagolne
(deverbativne) ili otpridjevne (deadjektivne) imenice ima značenje koje se naziva prema
službi što bi je riječi koje dolaze u funkciji atributa imale kad bi se cijela imenska
konstrukcija preoblikovala u glagolsku. Tako se npr. kaže da u rečenici Slušali su pozorno
izvještaj glavnog tajnika nesročni atribut (glavnog tajnika) ima subjektno značenje zato što bi
se on u glagolskoj konstrukciji preoblikovao u subjekt: Pozorno smo slušali kako glavni
tajnik izvještava (Silić, Pranjković, 2007: 312). S obzirom na to, mogu se razlikovati sljedeća
značenja (funkcije) nesročnoga atributa:

1. subjektno, npr. Kiša već jače praskaše po cesti i kršu, sa mora se čuo šum vjetra,
grmljavina se već orila u kvarnerskoj kotlini. (Kumičić, S),

Tonka je utrčala u travnatu udolicu, slijetao ju je žamor stotina glasova (…) (Fabrio, Vž,
1986: 44),

Pa su se počeli javljati glasovi izvana: prvo dozivi ljudi, pa škripa kočija i štropot
vozova, topot konjskih kopita, kriještaji galebova i, naposlijetku, zvon crkvi. (Fabrio, Vž,
1986: 76).

Navedeno značenje spominje se i u Sintaksi hrvatskog književnog jezika (2002) te

Hrvatskoj gramatici (2005), gdje se navodi da pripadnost izrečena genitivom može biti
pripadnost radnje svojemu vršitelju.

2. objektno, npr. Kvaternik je u političkom radu na prvo mjesto stavljao optimističku vjeru u
uspjeh. (Nehajev, R),

10
 (…) nego vibracijom njegovih misli, što dopiru onamo, odakle dolazi u ljudsku spoznaju
svaki pojam o ljepoti, o dobru i vjera u neprolaznost. (Novak, Ds),

Nada u uspjeh vezala se s tom slutnjom, da će Vera biti prisutna u kazalištu, veseliti se
radi njega, znati, da je živ, da je nije zaboravio. (Nehajev, B).

Isto kao i subjektno, objektno značenje spominju i Katičić (2002) i Barić i dr. (2005) te
navode da pripadnost koju izriče genitiv imeničkoga atributa može biti i pripadnost
radnje njezinu predmetu, a upravo se takav imenički atribut naziva objektnim.

3. okolnosno (tj. značenje svojstveno priložnoj oznaci), npr. Zato se sa zanimanjem očekivao i
njegov dolazak prije sinoćnjega treninga. (NA. Vjesnik online),

(…) ono što kroz prozor ili za rijetkih i bezopasnih šetnja po gradu vidim i što od drugih,
jednako neupućenih u zbivanja, čujem. (Fabrio, Bk),

Najavili su odlazak prije svitanja. (Silić, Pranjković; 2007, 312);

4. značenje nositelja svojstva (uz otpridjevne imenice), npr. (…) gotovo se distancirajući od
njega, u hladnoći potisnutih komičnih prizvuka. (NA. Vjesnik online),

Uživali su u toplini ljetne noći. (Silić, Pranjković, 2007; 312).

Pregled značenja nesročnih atributa prikazan je s obzirom na gramatiku Silića i

Pranjkovića (2007), ali su navedena značenja koja se pojavljuju i kod Katičića (2002) te Barić
i dr. (2005). Međutim, navedeni autori spominju i još neka značenja koja Silić i Pranjković
nisu obuhvatili:

1. značenje cjeline – imenički atribut u genitivu kojim se izriče pripadnost dijela svojoj cjelini
ili nekoj sastavnici, npr. Nad Samoborom ljeska se limeni toranj crkvice sv. Lenarta
(Šenoa, Sp);

2. značenje sadržaja – imenički atribut u genitivu kojim se izriče pripadnost općenitijeg

pojma određenijem sadržaju i dolazi uz imenice uz koje je atribut semantički obvezan, npr.
Od toga svjetla prošarali su sobu pramenovi polutame iz koje se blijedo žarilo Madonino
lice i krajičak bijele čipke na ponjavi. (Novak, Mzt);

11
3. objasnidbeni genitiv ili genitiv ekspilkatni – imenički atribut u genitivu kojim se
pripadnost izriče kao objašnjenje, npr. Pretvarala se u požar strasti. (Tomaš, Gom);

4. posvojni dativ ili dativ posesivni – izricanje pripadanja može se izreći i imeničkim
atributom u dativu, koji je po značenju vrlo blizak posvojnom genitivu, npr. To je selu
glava, oprosti, Bože, pa šta ćeš kad riba od glave smrdi, a Janko smrdi uvijek od rakije.
(Šenoa, PL).

Iz svih navedenih primjera vidljivo je kako nesročni atributi mogu dolaziti i kao
prijedložni i neprijedložni izrazi, a također i to da najčešće dolaze u genitivu. Što se tiče
zastupljenosti, nedvojbeno se ističu značenje posvojnosti, mjesta i kakvoće, dok se sva ostala
značenja također pronalaze, ali u puno manjoj mjeri.

12
 4. Zaključak

Za razliku od sročnih atributa, nesročni su oni koji se ne slažu s imenskom riječi u rodu,
broju i padežu. Dakle, određenica i prijedložni izraz ne dijele ni jednu morfološku kategoriju.
Nesročni se atributi najčešće pojavljuju kao imenice u genitivu, ali također mogu doći i u
svim ostalim kosim padežima te kao prijedložni i besprijedložni izrazi. Osnovna su značenja
nesročnih atributa, prema Silić i Pranjković (2007), posvojnost (posesivnost), kakvoća
(kvalitativnost), dijelnost (partitivnost), namijena (finalnost), mjesto (lokalnost), vrijeme
(temporalnost) te subjektno, objektno, okolnosno (tj. značenje svojstveno priložnoj oznaci) i
značenje nositelja svojstva (uz otpridjevne imenice), dok Katičić (2002) i Barić i dr. (2005)
navode i značenje cjeline, sadržaja, objasnidbeno značenje i posvojni dativ. Sva navedena
značenja pronađena su u romanima Triemeron i Vježbanje života Nedjeljka Fabrija, kao i u
korpusu Hrvatske jezične riznice. Međutim, značenja posvojnosti, mjesta i kakvoće nešto su
zastupljenija i puno ih je lakše pronaći nego sva ostala navedena značenja.

13
5. Literatura

Barić, Eugenija, Lončarić, Mijo, Malić, Dragica, Pavešić, Slavko, Peti, Mirko, Zečević,
Vesna, Znika, Marija. 2005. Hrvatska gramatika. Zagreb: Školska knjiga.

Katičić, Radoslav. 2002. Sintaksa hrvatskoga književnog jezika. Zagreb: Nakladni zavod
Globus.

Silić, Josip; Pranjković, Ivo. 2007. Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka
učilišta, Zagreb: Školska knjiga.

Težak, Stjepko; Babić, Stjepan. 2007. Gramatika hrvatskoga jezika: priručnik za osnovno
jezično obrazovanje. Zagreb: Školska knjiga.

14
6. Izvori i kratice

Fabrio, Nedjeljko. 1986. Vježbanje života: kronisterija, Zagreb: Globus, Rijeka-Opatija:

Otokar Keršovani – (Vž)

Fabrio, Nedjeljko. 2002. Triemeron, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske – (T)

Hrvatska jezična riznica, korpus Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje,

http://riznica.ihjj.hr/index.hr.html, svibanj 2017.:

B – Nehajev, Bijeg

Bk – Fabrio, Berenikina kosa

Duk – Begović, Dunja u kovčegu

Ds – Novak , Dva svijeta

Gom – Tomaš, Guslač od marcipana

Kmz – Bonifačić, Krv majke zemlje

Mzt – Novak, Mirisi, zlato i tamjan

OiL – Kumičić, Olga i Lina

PL – Šenoa, Prosjak Luka

PFL – Krleža, Povratak Filipa Latinovicza

Psk – Gjalski, Pod starim krovovima

Pu – Vjekoslav Kaleb, Ponižene ulice

R – Nehajev, Rakovica

S – Kumičić, Sirota

Sp – Šenoa, Sabrane pripoviesti

Ur – Kovačić, U registraturi

UZF – Kumičić, Urota Zrinsko-Frankopanska

15