6.

EMOCIJE

Emocije su doživljaji našeg vrednovanja i subjektivnog odnosa prema

stvarima, ljudima, događajima i vlastitim postupcima. Naime, svi mi na
intelektualnom planu slično doživljavamo objektivnu realnost, ali se umnogome
razlikujemo u našem odnosu i postupanju prema toj realnosti. Emocije su prijatno
ili neprijatno iskustvo pojedinca na osnovu kojeg se on određuje prema vanjskom
svijetu. Stoga one pokreću čovjeka u akciju bilo da izbjegne neprijatnost ili da
doživi prijatnost. Bez emocija čovjek bi bio mašina koja bi svijet vrednovala i
odnosila se prema njemu isključivo razumski.
Tri su bitna momenta na osnovu kojih razlikujemo emocije od intelektualnih procesa:

1. Emocionalni doživljaj - radost, strah, tuga i si.

2. Emocionalno ponašanje - usporeni ili ubrzani pokreti, geste lica, verbalizacija i
si.
3. Fiziološke promjene u tijelu - stezanje krvnih žila, širenje zjenica, mišićni tonus
i si.

Na osnovu ovih karakteristika emocije možemo definisati kao promjene u

stanju aktivnosti organizma, a koje se manifestiraju u karakterističnim
fiziološkim promjenama, ponašanjem i doživljavanjem.
Darvin je tumačio da su emocije filogenetski rudiment, koji pomaže živim
bićima da opstanu. Tako strah može tjerati jedinku da izbjegne opasnost ili da
inhibira pokrete koji mogu biti opasni. Savremeni autori tumače da emocije
svojim poticajima omogućuju veću aktivnost organizma.

ORGANSKE OSNOVE EMOCIJA

Kako smo već istakli, emocionalni doživljaj je individualan. Emocije se mogu

lahko mijenjati i međusobno miješati. Pored subjektivnih doživljaja, emocije
imaju i evidentne tjelesne promjene. Vršena su mnogobrojna ispitivanja tih pro
mjena, najopsežnije je ono koje su proveli američki psiholozi na pilotima u toku
Drugog svjetskog rata. Tražili su od pilota i drugih članova posada bombar dera
da navedu organske reakcije koje su na sebi zapazili u teškim i opasnim
situacijama. \
Sljedeća tabela pokazuje njihove iskaze:

I druga istraživanja su pokazala da emocije utječu na rad cjelokupnog organizma,

posebno unutrašnjih organa. Tako utječu na rad srca, krvni pritisak, disanje, rad
orgna za varenje i rad endokrinih žlijezda. Promjene koje nastaju u organizmu pod
utjecajem emocija regulira vegetativni nervni sistem. Tako je ispitivanjem
utvrđeno da se kod studenata za vrijeme ispita krvni pritisak poveća za 15 mm,
broj srčanih otkucaja za 25. Također su povećani provodljivost elektriciteta
kožom, i lučenje pljuvačke u ustima i kiseline u želucu.
Darvinovo tumačenje da emocije imaju funkciju pripremanja organizma za
opstanak, potvrđuju promjene u organizmu za vrijeme emocija. Naime, ove
promjene imaju upravo svrhu da organizam pripreme za opasnost. U stanjima
velike pobuđenosti srce brže radi, disanje je ubrzano i u organizam se unosi više
kiseonika, što omogućuje brže pretvaranje hranjivih materija u energiju. Žlijezde
sa unutrašnjim lučenjem luče hormone u krv i organizam biva spreman da izdrži
veći napor.
Sve ove promjene u organizmu odvijaju se autonomno i pod kontrolom
vegetativnog nervnog sistema. Ovaj nervni sistem se sastoji od simpatičkog i
parasimpatičkog dijela koji su jedan naspram drugoga. Tako simpatički dio
vegetativnog nervnog sistema ubrzava rad srca, disanje, krvotok, povećava krvni
pritisak, širi krvne sudove u mišićima a skuplja u unutrašnjim organima (Razmisli
zašto je to važno!), širi zjenice, grči želudac, suši usta i grlo, povećava lučenje
adrenalina i samim tim količinu krvi u želucu. S druge strane, parasimpatički dio
vegetativnog nervnog sistema usporava sve ove promjene kada je organizam nije
pcdražen i samim tim akumulira energiju. Na ovakav način emocije čine
organizam, spremnim za odbranu od raznih opasnosti.
DETEKTOR LAŽI

Detektor laži je konstruisao Ibau 1949. godine. Njime se registriraju promjene

u unutrašnjim organima pod utjecajem emocija - puls, krvni pritisak, ritam
disanja i električna sprovodi]ivost kože. Ibau je pošao od hipoteze da ljudi koji
su počinili prijestup reaguju emocijama kada ih eksperimentator provocira
riječima koje asociraju na prijestup. Ispitanike je spajao sa aparatom i onda bi ih
podražavao određenim riječima. U nizu podražajnih riječi su i one kritične, koje
su u vezi sa prijestupom, a na koje ispitanik emocionalno reaguje. Detektor laži
registrira promjene koje nastaju, i to se poredi sa reakcijama na neutralne riječi,
što može pomoći u otkrivanju prijestupnika.
Iako detektor laži nije pouzdano sredstvo za utvrđivanje krivice, on može biti
dobro pomoćno sredstvo u pronalaženju sumnjivih.

VRSTE EMOCIJA

Emocije se mogu klasificirati prema različitim kriterijima: Prema složenosti

emocije možemo podijeliti na proste i složene.

PROSTE EMOCIJE

STRAH

Strah je emocija koja se javlja u situacijama koje ugrožavaju čovjeka a kojima

se on ne može adekvatno suprotstaviti. Mnogobrojna su ispitivanja pokazala daje
strah urođena reakcija, ali da se i uči. Urođene refleksne reakcije straha se javljaju
na iznenadni zvuk i izmicanje podloge, dok se ostali strahovi stiču negativnim
iskustvom. Iskustva se mogu uopštavati, tako da se strah od jedne neugodne i
opasne situacije može proširiti na sve slične situacije. (Slučaj dječaka Alberta i
bijelog miša).
Pod djelovanjem straha povećava se krvni pritisak, ubrzavaju puls i disanje,
suše usta i grlo, šire zjenice, mišići se grče... Ove reakcije organizma su
autonomne i imaju smisao da pripreme organizam za odbranu od opasnosti.
Strah kao intenzivna emocija djeluje na ostale psihičke funkcije i procese.
Tako pod djelovanjem straha čovjek je manje kritičan, mišljenje je slabije,
moralni principi nepostojaniji, motorne reakcije su manje koordinirane.
Ako se reakcije poduzete u stanju straha pokažu efikasnim, onda straha
nestaje, a ukoliko te akcije ne otklone opasnost, tada se strah intenzivira i prerasta
u užas ili paniku.

69

Strah ima značajnu funkciju, ne samo kao zaštitni mehanizam nego i kao
važan motiv u ponašanju ljudi. Mnogo toga ljudi nauče zbog straha od kazne ili
neugodnosti. Strah je važno sredstvo odgoja jer sankcionira prestupe i samim tim
služi kao instrument za reguliranje društvenih normi.
Postoji posebna vrsta straha - anksioznost, gdje izravno ne vidimo opasnost,
ali je naslućujemo, progone nas zle slutnje, ali ne znamo zbog čega. Ovakav strah
je slabijeg intenziteta i duže traje. Anksiozne osobe se boje svega što im je
nepoznato i svugdje očekuju opasnost. Anksioznost je jedan od simptoma nekih
psihičkih oboljenja, prvenstveno depresije i raznih neuroza. Korijeni anksioznosti
su obično u pogrešnim odgojnim postupcima roditelja. Istraživanja su pokazala
da su anksioznija djeca čiji su roditelji strogi i koji kažnjavaju djecu.
Iracionalan strah od nekih situacija, objekata i osoba zove se fobija. One su
najčešće posljedica nekih trauma iz djetinjstva koje su potisnute u podsvijest.
Tako ti snažni doživljaji iz djetinjstva mogu iz podsvijesti djelovati na ponašanje
pojedinca pa se može javiti strah od zatvorenog prostora (klaustrofobija), strah
od visine (akrofobija), strah od raka (kancerofobija) itd.

GNJEV ILI SRDŽBA

Gnjev je emocionalna reakcija koja se javlja kada se neopravdano ograniči

željena aktivnost. Tako se najčešće ljutimo ako neka prepreka zaustavi
ostvarenje naše želje. Gnjev sve više raste ako sprječavanje duže traje. Tada se
javljaju nekontrolirane reakcije koje mogu biti usmjerene prema drugim ljudima
ili stvarima.
Djeca u gnjevu čine besciljne pokrete kao stoje udaranje stvari, udaranje
nogama i rukama i si. Kako odrastaju, ona i gnjev kultivisu i reaguju sličnije
odraslima, u vidu prezira, potcjenjivanja ili podsmjehivanja. Ponekad je gnjev
ambivalentna emocija, tj. istovremeno ugodna i neugodna.
Ako je slabijeg intenziteta i ako je upravljen u pozitivnom smjeru, gnjev može
dati korisnu energiju i može biti dobar poticaj da se savladaju prepreke koje život
nameće.
 RADOST I TUGA
Radost je ugodna emocija koja se javlja kada se ostvari neki cilj. Sto je cilj teži,
to je radost njegovim ostvarenjem veća.
Tuga se javlja kada izgubimo nešto što nam je naročito drago. Ovu emociju
prati osjećaj bespomoćnosti, potištenosti i bezvoljnosti, uz prisutnost jedne opće
pasivnosti i nespremnosti na akciju. U izvjesnim slučajevima i tuga može biti
poticaj za akciju kako bi se nadoknadilo izgubljeno.

Qmy

LJUBAV
Čovjek je socijalno biće, a za život u zajednici su potrebne pozitivne emocije
kakva je ljubav. Ljubav je emocija urpavljena prema drugim ljudima i odražava
prijateljstvo, uzajamno davanje i uzimanje. Kao složena emocija, ona označava
svu složenost naših stavova i naših sebičnih i nesebičnih interesa. Ljubav može
biti prema suprotnom spolu, prema roditeljima i prema djeci. Osnovni smisao
ljubavi prema suprotnom spolu je produženje vrste, dok roditeljska i dječija
ljubav imaju osnovu u potrebi za zaštitom i prihvaćanjem zaštite. Prema nekim
teorijama, ljubav je osnovna energija stvaranja i obnavljanja života (eros -
instinkt života, Frojđ). S druge strane, ljubav prema suprotnom spolu se ne
iscrpljuje u čistom biološkom nagonu, nego ima odnos duhovnog jedinstva dvije
osobe. Ljubav podrazumijeva spremnost da se daje i uzima, kao što to lijepo kaže
Louise Hay:
"Ja sada dopuštam ovoj ljubavi da ispliva na površinu.
Ona ispunjava moje srce, moje tijelo, moj um, moju svijest, moje biće; Siri
se u svim smjerovima i vraća mi se umnožena.
Koliko god ljubavi koristim i dajem, još želim više dati.
Zalihe su beskonačne.
Služiti se ljubavlju daje mi dobar osjećaj; on
je izraz mojeg unutarnjeg zadovoljstva..."
(Louise L. Hay, Kako iscijeliti dušu i tijelo (Novo doba, Zagreb, 1996, str. 94.)

LJUBOMORA
Kada ljubav nije u dovoljnoj mjeri uzvraćena, javlja se emocija ljubomore.
Ljubomora ne mora imati seksualnu osnovu, jer se može javiti između brata i
sestre, između prijatelja i si. Za ljubomoru je karakterističan ambivalentan stav
da se ista osoba istovremeno i voli i mrzi. Intenzitet ljubomore zavisi koliko je ?
rema našoj procjeni ljubav uzvraćena, odnosno koliko smo uložili u ljubav. ^omora
može prerasti u mržnju i zavist.

MRŽNJA I ZAVIST
Mržnja je izrazito negativna emocija koja se manifestira u neprijateljskom i
ponašanju prema drugoj osobi. Obično se mrzi osoba koja nam nešto naći i za
koju nas vežu određene uspomene.
Slično mržnji i zavist je negativna emocija. Ona se manifestira u neprijateljom
stavu i osjećanju prema drugima koji imaju nešto što smatramo da to više fipada
nama. Kao i u ljubavi tako i mržnji i zavisti prostoje različite gradacije

71

u samom sadržaju i intenzitetu. Tako ispoljavanje mržnje i zavisti može varirati od

blagog neprijateljstva do otvorene agresije.

EMOCIJE PREMA INTENZITETU I TRAJANJU

Prema intenzitetu i trajanju razlikujemo raspoloženja, afekte i strasti.

RASPOLOŽENJA
Raspoloženja su trajnija stanja ugode ili neugode slabije jačine. Ove emocije
mogu trajati danima, mjesecima pa i godinama i biti stalni oblik ponašanja.
Obično se ispoljavaju kao veselost ili potištenost.
Na raspoloženja najviše utječu životni uspjesi ili neuspjesi. Tako ostvarenje
nekog životnog cilja može odrediti trajno pozitivno raspoloženje, kao što i neki
veliki životni promašaj ili nenadoknadivi gubitak mogu da imaju za posljedicu
trajno negativno raspoloženje. Ponekad i beznačajan događaj može utjecati na
raspoloženje, čak onaj kojeg se ne sjećamo. Zatim na raspoloženje utječu i neki
vanjski faktori - doba dana, dani u sedmici i godini, vrijeme, zdravlje, odijevanje,
sitost i si.

AFEKTI
Afekti su burne i jake emocije koje ne traju dugo. Prate ih različite fiziološke
promjene u organizmu. U stanju afekta emocije prevlađuju intelekt pa dolazi do
"sužavanja svijesti" i slabljenja kontrole.
U afektu se čovjek neodgovorno ponaša i može počiniti teško krivično djelo.
Pored štetnog djelovanja, afekti imaju i pozitivnu dimenziju, jer u takvim
stanjima dolazi do emocionalnog pražnjenja i popuštanja napetosti.

STRASTI
Strasti su emocioalna slanja ili emocionalna privrženost nekoj stvari ili pojavi
koje dugo traju, kao raspoloženja, i jakog su intenziteta, kao afekti. Od afekata
se razlikuju po tome što strasti ne nastaju odjednom, kao što nastaju afekti, nego
se stvaraju ponavljanjem određenih radnji duže vrijeme.
S obzirom na etičke vrijednosti, strasti možemo podijeliti na pozitivne i
negativne. Pozitivne strasti su strast za naukom, umjetnošću, dok su negativne
strast za kockom, alkoholom, drogom.
 Strasti se mogu formirati sistematskim unošenjem agenasa u organizam, čime
se potenciraju određena emocionalna stanja. Tako pušenje vremenom stvara
potrebu za nikotinom i kada se ta potreba zadovolji, nastaje osjećaj ugode,
odnosno, kada se ne zadovolji, dolazi do osjećaja neugode.

72

Također bavljenje poslom koji izaziva jake emocije, može vremenom stvoriti potrebu
za tom aktivnošću kao intenzivnu emociju dugog trajanja.

EMOCIJE PREMA UGODI

Emocije se prema ugodi mogu podijeliti na ugodne i neugodne.
Ugodne emocije nas potiču da ponavljamo sadržaje koji su obilježeni
ugodom i kao nagradu za to imamo jedno prijatno psihofizičko i socijalno stanje.
Ove emocije su posebno značajne za socijalno funkcioniranje čovjeka jer potiču
druženje ljudi. Od svih ugodnih emocija, ljubav je najznačajnija ugodna emocija,
pokretač je pozitivnih ljudskih težnji.
Neugodne emocije nastaju kao reakcija na neprijatne sadržaje koji u vidu
kazne prijete Čovjeku. Ove su emocije značajne u čovjekovom razvoju jer
modifikuju ponašanje tako da se izbjegavaju situacije koje mogu dovesti do
neugode. Strah je najizrazitija neugodna emocija.
Postoje i drugi kriteriji za podjelu emocija. Neki autori emocije dijele prema
području koje zahvataju emocije, pa govore o osjetnim i intelektualnim
emocijama, ili prema kriteriju usmjerenosti, na emocije usmjerene prema sebi i
prema drugim ljudima.

ORGANSKI I FIZIOLOŠKI OSNOVI EMOCIJA

Čovjek funkcionira kao jedinstven organizam i teško je razlučiti biološke,

fiziološke i psihičke procese. Emocije su psihički procesi i stanja koja zavise od
funkcioniranja čitavog organizma, posebno od vegetativnog nervnog sistema,
žlijezda sa unutrašnjim lučenjem, moždane kore i hipotalamusa.
Vegetativni nervni sistem regulira rad unutrašnjih organa. U stanjima
pobuđenosti kakva su emocionalna stanja, ovaj dio nervnog sistema autonomno
priprema organizam za eventualnu akciju.
U emocionalnim stanjima posebno je značajan rad žlijezda sa unutrašnjim
lučenjem čiji rad također regulira autonomni nervni sistem. Tako nadbubrežna
žlijezda u stanjima emocionalne pobuđenosti, pod direktnim djelovanjem
autonomnog nervnog sistema, pojačano luči hormon adrenalin koji povećava
šećer u krvi i na taj način stvara višak energije u organizmu.
Centar koji upravlja radom vegetativnog nervnog sistema smješten je u
hipotalamusu, u dijelu koji se zove paraventrikularno jedro. Neurosekretorne
ćelije ovog jedra luče vazopresin i oksitocin koji imaju ulogu transmitera kojima
hipotalamus preko vegetativnog nervnog sistema utječe na rad srca, na krvni
pritisak, širenje zjenica, peristaltiku crijeva itd. U jednom je eksperimentu
podražavan hipotalamus mačke električnim podražajima. Mačka je reagirala
znacima bijesa, frktala je, nakostriješila dlaku, zauzimala borbeni položaj.

"3

Moždana kora ima veliku ulogu i u ispoljavanju emocija. Sve spoljne

podražaje primamo i obrađujemo preko različitih centara u moždanoj kori. Jedni
se podražaji ublažavaju, drugi pojačavaju, odnosno jednima se pridaje veći
značaj, a drugi se procjenjuju kao nevažni i bivaju potisnuti. Tako moždana kora
regulira emocije. Daje moždana kora važan činilac u reguliranju emocija,
pokazuje tzv. frontalna lobotomija. Naime, nekada se kod nekih duševnih
oboljenja presijecala nervna veza između hipotalamusa i čeonog dijela moždane
kore i tako se poboljšavalo stanje bolesnika, ali, s druge strane, primijećeno je da
takve osobe postaju nekontrolirane i veoma intenzivno ispoljavaju svoje emocije,
ne vodeći računa o društvenim normama.

TEORIJE EMOCIJA

DŽEMS-LANGOVA TEORIJA
Prema ovoj teoriji, emocije su posljedica fizioloških procesa u unutrašnjim
organima. Na shemi je predstavljen princip funkcioniranja Džemsove teorije:
Draž se prenosi preko receptora u koru velikog mozga (1). Mozak inervira
mišiće i unutrašnje organe i na taj način pobuđuje organske reakcije (2). Od ovih
organa nervni se impulsi vraćaju u koru velikog mozga gdje se doživljava emocija
(3 i 4). Dakle, iz ove teorije proizilazi da mi ne plačemo što smo žalosni, nego
smo žalosni što plačemo. U nekim situacijama čovjek može voljno izazvati i
kontrolisati emocionalna stanja, kao što to čine glumci ekspresijom lica, glasom i
gestom, čime se ova teorija potvrđuje. Međutim, neke emocije se javljaju mnogo
brže nego što dođe do organskih promjena koje su karakteristične za te emocije -
npr. prije se javi emocionalni doživljaj nego lučenje pojedinih sekreta, ili
intenzivni doživljaji koje imaju paraplegičari, mada nema nervnih veza između
kore velikog mozga i pojedinih organa.

KENON-BARDOVA TEORIJA
Prema ovoj teoriji, organska osnova emocija nalazi se u hipotalamusu, pa je
neki zovu hipotalamusna teorija emocija. Za razliku od Džems-Langove teorije,
ova objašnjava da su emocionalni doživljaji relativno nezavisni od emocionalnog
ponašanja.
Na shemi se vidi da receptor prima draž, koja zatim putem nervnih vlakana (1)
dolazi do hipotalamusa. Nadražaji koji su nastali u hipotalamusu idu istovremeno
u koru velikog mozga i izvršne organe-mišiće i unutrašnje organe (2 ,4). Nervna
veza (3) predstavlja vezu između talamusa i kore velikog mozga i kore velikog
mozga i hipotalamusa, pa kora velikog mozga tako igra ulogu regulatora između
talamusa hipotalamusa i izvršnih organa. Na taj način neke emocije mogu
 74

biti zakočene, s druge strane, ovim se objašnjavaju intenzivne emocije kod

paraplegičara i vrlo burne emocije koje se javljaju prije organskih promjena, što
je istaknuto kod prethodne teorije.
Kenon-Bardova teorija prenaglašava ulogu hipotalamusa u nastajanju
emocija. Hipotalamus može da izazove samo jednostavne, stereotipne i
ograničene emocionalne reakcije, dok je u složenije emocionalne reakcije
uključen čitav organizam.
:TTYACIJSKA TEORIJA EMOCIJA EORJJA
AKTIVIRANJA ORGANIZMA)

Ovu teoriju razvio je D. B. Lindsley. Prema njemu, emocije nastaju poslije

venja retikularne formacije koja aktivira korteks. Korteks prima povratne
nnacije iz mišića i regulira aktivnost organizma. Ova se teorija zove još i ija
budnosti organizma, koju je Lindslev zasnovao na mjerenjima električne
nosti kore velikog mozga tzv. elktroencefalogramom. U toku spavanja lost
mozga je smanjena, mišići su opušteni, simpaticki dio nervnog sistema

75
je smanjio svoju funkciju i nema emocionalnog reagovanja. Ako nekom
intenzivnom draži djelujemo na receptore čovjeka koji spava, npr. satom koji
zvoni, dolazi do aktiviranja nervnog sistema, posebno hipotalarnusa i
vegetativnog nervnog sistema, koji djeluje na žlijezde sa unutrašnjim lučenjem
da pojačano počinju lučiti hormone. Elektroencefelogram pokazuje aktivnost
mozga, što znači daje nervni sistem u stanju da prima podražaje i da na njih
reaguje. Tako je cjelokupni organizam spreman za aktivnost i za emocije. S druge
strane, emocije slabe kako slabi aktivnost organizma, što znači da emocije nisu
neka specijalna stanja, nego su odraz neprestane aktivnosti organizma.

LIMBICKA TEORIJA EMOCIJA

Limbički sistem je kompleksan dio centralnog nervnog sistema, i odgovoran
je za emocionalno ponašanje, seksualne funkcije, vegetativne funkcije, kao i za
složene procese memorije. Ovaj dio nervnog sistema se sastoji od nekoliko
osnovnih struktura: limbičke kore, supkortikalnih Hmbičkih jedara, najvećeg
dijela hipotalarnusa, rostralnog segmenta moždanog stabla kao i veza između tih
formacija. Smješten je među moždane hemisfere i pripada filogenetski starijim
dijelovima mozga. Sljedeća shema pokazuje ulogu limbičkog sistema u procesu
nastajanja emocija.

puls promjene u izrazu lica

širenje i zatezanje krvnih zauzimanje tipičnihemocionalno žila
tjelesnih položaja ponašanje
metaboličke promjene ekspresivni pokreti napetost
mišića
 Dakle, poslije podražaja u kori velikog mozga se registrira draž koja se dalje
prosljeđuje u limbički sistem, pa u hipotalamus, odatle ponovo slijedi prerada
podražaja u limbičkom sistemu i konačno se u korteksu doživljava emocija. U
toku ovog kružnog ciklusa dolazi do raznih promjena u organizmu
karakterističnih za emocije.

ŠAHTEROVA TEORIJA EMOCIJA

Prema ovoj teoriji, tumačenje nekog emocionalnog stanja ostvaruje se
kognitivnim procesima. U svojim eksperimentima Sahter je ustvrdio da se isto
stanje emocionalnog aktiviranja može doživjeti kao radost, ljutnja, strah ili opće
uzbuđenje. Vrstu emocije, dakle, određuje sama situacija, u kojoj se pojedinac
nalazi, npr. u ugodnoj situaciji su ugodne emocije u neugodnoj neugodne. U
jednom eksperimentu, Sahter je ispitanicima dao injekciju adrenalina
(suproksin), uz objašnjenje da želi ispitati kako to djeluje na vizualno opažanje.
Pošto adrenalin utječe na opći aktivitet, on je želio ispitati kako u takvoj situaciji
utječe ponašanje drugih na emocije. Zbog toga je među ispitanike ubacio
instruiranog voditelja koji je trebajo da inscenira situaciju ljutnje. Tako je uradio
i sa drugom grupom gdje je voditelj trebalo da inscenira opuštenu i vedru
atmosferu. Treća grupa nije primila adrenalin nego placebo (otopina soli).
Rezultati su pokazali da su prve dvije grupe pokazale onakva osjećanja kakva je
voditelj inscenirao, dok u trećoj, kontrolnoj grupi nije bilo izraženog
emocionalnog ispoljavanja. Dakle, eksperiment je pokazao da jačina
emocionalnog doživljavanja zavisi o stupnju aktiviteta (što u ovom slučaju
provocirano adrenalinom) i od prateće situacije (ponašanja drugih).

PSIHOSOMATSKA OBOLJENJA

Intenzivna emocionalna uzbuđenja mogu dovesti do pretjeranog lučenja

želučanih sokova koji nagrizaju želučanu stijenku. Ako se ovo češće javlja, može
nastati čir na želucu. Također dugotrajna uzbuđenja i uznemirenost mogu da e krvne
žile, srce i organe za disanje. Zato kažemo da psiha može dovesti do
oboljenja organizma- somatike.

EMOCIONALNE EKSPRESIJE (VANJSKE MANIFESTACIJE EMOCIJA)

U emocionalnim stanjima zahvaćen je čitav organizam. Promjene do kojih
olazi u radu unutrašnjih organa refleksno se odražavaju na vanjsko izražavanje
amocija. To izražavanje se najočiglednije manifestira na licu (facijalna
ekspresi>. govoru ( vokalna ekspresija), tijelu (posturalna ekspresija).

77
EMOCIONALANI IZRAZI LICA
Još v inči uočio da mišići lica otkrivaju
jeL^eoTiardrrd'a" emocionalna stanja u kojima se
čovjek nalazi. On iznenađenje. U Vudvortovoj skali
je to pokazao na lakše je prepoznati emocije koje su
jednostavnom udaljenije nego one koje su u istoj
crtežu gdje skupini. Tačno prepoznavanje
opušteni mišići emocija na osnovu izraza lica je
oko očiju i usta moguće tek kada se pozna situacija
pokazuju u kojoj se čovjek nalazi.
neugodne
emocije.
78
Rukmik
(Ruckmick) je
također u svojim
eksperimentalnim
istraživanjima
utvrdio da je za
identifikaciju
emocija najvažniji
položaj mišića SI. 12. Shematski prikaz iskazivanja emocija izrazom lica
očiju i usta, ali da
se na osnovu
izraza lica mogu
prepoznati samo
prijatne i
neprijatne
emocije.
R. Vudvort
(Woodvorth)
je klasificirao
izraze lica u
kojima se mogu
prepoznati
sljedeće emocije:
1. Ljubav,
sreća i
radost.
2. Iznenađenje
.
3. Strah i
patnja.
4. Bijes i
odlučnost.
5. Gađenje i
odvratnost.
6. Prezir.
Prepoznavanje
emocija samo na
temelju izraza lica SI. 12.b. Facijalna ekspresija pri šest glavnih emocija
nije pouzdano. (ljubav, sreća i radost; iznenađenje; strah i patnja; bijes i odlučnost;
Neke emocije gađenje i odvratnost; prezir)
imaju sličan izraz
lica, npr. strah i
srdžba, sreća i
 EMOCIONALNI IZRAZI GLASOM

Prepoznavanje emocija na osnovu govornog izraza je pouzdanije nego na osnovu

izraza lica. Tako su visoki tonovi karakteristika uzbuđenja, a spušten glas odaje
razočarenje ili tugu. U uzbuđenju glas treperi, riječi se skraćuju, glas je isprekidan,
manje su pauze između riječi i rečenica a govor je ponekad neartikuliran. Smijeh
jasno odaje emociju radosti, jecaj tugu. Zbog bolje prepoznatljivosti i lakšeg
izražavanja emocija glasom, glumci se češće koriste izrazom glasa nego lica.

EMOCIONALNI IZRAZI TIJELOM

Već smo istakli daje u emocionalnim stanjima čitav organizam zahvaćen, tako i
držanje i pokreti tijela odaju emocionalna stanja. U strahu ili bježimo ili smo
blokirani, u srdžbi stiskamo pesnice, zauzimamo borbenu poziciju, u radosti pravimo
žive pokrete, dok u prestravljenosti ljudi prave nagle pokrete glave, treptaju očima,
izbacuju ramena i trup naprijed, uvlače stomak i si.
Strah je emocija koja ima najveće učinke na stanje organizma. Intenzivan strah
može blokirati psihičke i tjelesne funkcije: Ova se pojava zove iktus. S druge strane,
u strahu može doći do nekontroliranih pokreta, bježanja, skakanja. Ovakve reakcije
se zovu reptus. U stanju reptusa dolazi do velikog lučenja adrenalina i drugih
hormona što uvećava energiju organizma. Poznati su mnogi slučajevi gdje su ljudi u
strahu u stanju reptusa preskakali velike prepreke, dizali velike terete i si.
Na izražavanje emocija, posebno na izražavanje tijelom i gestom, ima veliki aj
kultura. Kod nekih naroda emocionalni izrazi su slabiji i to se cijeni, npr. Indijanci,
dok su opet neki narodi, kao npr. Italijani, jako izražajni u ispoljavanju ih emocija.

ZNAČAJ EMOCIJA U ŽIVOTU ČOVJEKA

Emocije igraju važnu ulogu u životu čovjeka. One mogu biti korisne i štetne o
ljudsko ponašanje. U intenzivnim emocionalnim stanjima smanjuju se neke jke
funkcije. Percepcija je nepotpuna, ponekad iskrivljena. To je istraživao .ački
psiholog Davor Trstenjak. Njegovi ispitanici su posmatrali fotografije različitih
predmeta u trajanju 5-20 minuta, poslije čega su trebali procijeniti koliko su
vremena proveli u promatranju. Jedna je grupa bez prekida posmatrala, draga
(eksperimentalna) je u toku posmatranja imala izvjesne emocionalne pod-»caje,
npr. "Zovu vas na telefon, ali prije toga završite posmatranje!" Ispitanici ii su
dobijali emocionalne impulse posmatranje su procjenjivali dužim nego kc je bilo,
što se pripisuje emocionalnom nestrpljenju.
Emocije imaju značajan utjecaj na psihičke poremećaje. Razni bolovi bez
■rganske osnove su posljedica intenzivnih i dugotrajnih emocija.

79
Štetno djelovanje emocija se posebno manifestira u spoznajnim procesima pamćenja,
mišljenja i učenja. Mnogobrojna istraživanja pokazala su da emocionalno pobuđen čovjek
teže uči, lošije pamti i slabije rješava problematične situacije. Koliko emocije mogu zakočiti
spoznajne procese pokazuju primjeri ljudi koji su doživjeli tzv. "praznu svijest". U takvom
stanju osoba je van vremena i prostora, ne shvaća riječi, ne zna gdje se nalazi, ne zna šta se
zbiva. Negativan utjecaj emocija na spoznajne procese je uglavnom zbog opće
dezorgamzacije ponašanja . Tako kod dezorganizacije govora se prvo javlja poremećaj smisla,
a poslije gramatički poremećaj (emocije dezorganiziraju prvo filogenet-ski mlađu funkciju).
Emocije umjerenog intenziteta mogu pozitivno djelovati na ljudsko ponašanje. Aktivnost
emocionalno obojena više motivira ljude. U školskom učenju pravilno dozirane emocije mogu
potaći učenike da uče i bolje pamte nastavne sadržaje. Bitno je istaći da niti isuviše slabe niti
isuviše jake emocije ne poboljšavaju učenje.
 Intenzivne emocije su pokretači velikih ljudskih ostvarenja. Betoven nije mogao
komponovati svoje simfonije bez emocionalne zanesenosti.
Emocije zadiru u sve oblike ljudskog ponašanja. One obogaćuju život, čine ga ljepšim i
sadržajnijim. Bez emocija čovjek bi bio robot, kao stoje neko rekao: "Računar će moći sve
raditi, ali nikada neće moći osjećati kao čovjek."

PROVJERI SVOJE ZNANJE

Kako je Darvin tumačio emocije?

Na osnovu čega se razlikuju emocije od intelektualnih procesa?
U povišenom emocionalnom stanju simpatički dio nervnog sistema ubrzava rad nekih
organa, širi krvne žile i krv se skuplja u unutrašnjim organima. Koja je
funkcija ovog fiziološkog procesa? Kako dijelimo emocije prema smjeru? Šta je
anksioznost? Koja je suština ljubavi? U što može prerasti ljubomora?' Napravi
razliku između raspoloženja i afekta! Paraventrikularno jedro je smješteno u
hipotalamusu i upravlja vegetativnim nervnim sitemom. Koja je njegova funkcija
u emocijama? Objasni Kenon-Bardovu teoriju nastajanja emocija! Kako nastaje
psihosomatkso oboljenje? Objasni primjerom! Šta je to iktus? Koje su dobre, a
koje loše strane emocija u ljudskom ponašanju?

8. LIČNOST

Pod pojmom ličnost ljudi su oduvijek podrazumijevali izgled i ponašanje nekoga.

Tako su u starom Rimu glumci stavljali maske (persone) da bi istakli pojedina
svojstva likova koje su glumili. Slično se i danas procjenjuju ljudi na osnovu spoljnih
izraza i ponašanja.
Staje ličnost?
Svaki čovjek je neponovljiva individua koja se razlikuje od drugih po svojoj
psihofizičkoj strukturi i ponašanju. Istovremeno, nauku je oduvijek interesovalo koje
su to opće zakonitosti ljudskog ponašanja na osnovu kojih se može predvidjeti
postupak pojedinca i grupe. Ove opće zakonitosti smo razmatrali kroz pojedine
psihičke procese koji nisu izolovani, nego djeluju jedinstveno kao ličnost.
Ličnost različiti autori i različito definišu.
- Pjeron tumači ličnost kao cjelovito jedinstvo različitih psihičkih karakteristika
(sposobnosti, karaktera, temperamenta i si.) i ponašanja koje je karakteristično
za pojedinca.
- Ajzenk kaže daje ličnost manje ili više trajna i Čvrsta organizacija pojedinih
psihičkih i fizičkih karakteristika koje određuju čovjekovo ponašanje i
prilagođavanje.
- Olport tumači ličnost kao dinamičku organizaciju psihofizičkih procesa i
stanja, koji pojedinca izdvajaju od drugih.
Prethodne definicije imaju jedan zajednički pristup, ličnost definišu kao
specifičnu i relativno stabilnu i neponovljivu organizaciju psihofizičkih
karakteristika čovjeka, koje ga izdvajaju od drugih ljudi.
Dakle, ličnost je organizirana cjelina bioloških, psihičkih i socijalnih osobina,
koje svojom posebnošću izdvajaju pojedinca od drugih ljudi. Ličnost se ne rađa, ona
nastaje u procesu odgoja i vlastite aktivnosti pojedinca.
 Olport u određenju ličnosti ističe tri bitna momenta jedinstvo, osobitost i
dosljednost.

JEDINSTVO

Čovjek funkcionira kao jedinstven organizam sa svim svojim psihičkim i fizičkim

svojstvima. Jedinstvo podrazumijeva tu cjelovitost, jer se ne mogu izdvajati
pojedina svojstva i zasebno razmatrati. Pojedini psihički procesi nisu oni jedan od
drugog. Oni se međusobno prožimaju i djeluju jedan na
Mada u ponašanju pojedinca može dominirati neki od psihičkih procesa,
■•:':lčitirn situacijama ti će procesi različito funkcionirati.

97
OSOBITOST
Svaki čovjek predstavlja originalni primjerak, jer su psihofizičke karakteristike
ljudi različite po svojim svojstvima i po svojim odnosima. To je ono što ljude
razlikuje jedne od drugih, ali opće zakonitosti funkcioniranja psihičkih procesa daju
nam mogućnost da ljude uspoređujemo. Postoje psihofizičke karakteristike koje su
zajedničke svim ljudima, kao i one koje karakteriziraju pojedine skupine unutar
ljudske populacije, kakve su specifičnosti koje obilježavaju pojedine rase, pojedinu
životnu dob, spol i si. Unutar ovih skupina ljudi su također neponovljivi i osobiti i
svaki predstavlja posebnu strukturu i organizaciju ličnosti.

DOSLJEDNOST
Ova se karakteristika odnosi na relativno dosljedno ponašanje pojedinca u sličnim
situacijama. Iz iskustva znamo da čovjek mijenja svoje ponašanje, ali određene
specifičnosti tog ponašanja daju nam mogućnost da konkretnu ličnost izdvojimo od
drugih i da možemo na temelju toga predviđati njeno ponašanje.
Čuveni američki psiholog Kate! smatra daje ličnost multidimenzionalna struktura
u kojoj svaka posebna dimenzija dobij a pravo značenje u cjelovitoj organizaciji i
strukturi ličnosti. Zbog toga on smatra da izolovano posmatranje pojedinih dimenzija
ličnosti može zavesti na pogrešne procjene i prognoze ponašanja. Katel kaže da se
ličnost može definisati kao ono što nam kazuje Šta će čovjek učiniti kad se bude
našao u određenoj situaciji, što prikazuje sljedećom formulom:

R = f(S.P)
R je snaga čovjekovog odgovora u ponašanju, odnosno, što on misli ili radi.
 S okolnosti koje iniciraju ili podražuju.
P je priroda same ličnosti.
Iz ove formule slijedi daje P = R/S.
Katel je ličnost tumačio sa tri modaliteta crta: crte sposobnosti, crte
temperamenta i dinamičke crte. On svoj pristup ličnosti naziva hiperprostor.
Pomoću matematičkih i geometrijskih modela Katel nastoji da unese red u strukture
ponašanja, i da na taj način pronikne u one suštine koje su "iza" ponašanja. V odnosu
na dotadašnje spekulativno i deskriptivno tumačenje ličnosti, ovaj autor traži
egzaktne modele za tumačenje ličnosti.
Današnji pristup ličnosti je multidimenzionalan. Posmatranje pojedinih dimenzija
ličnosti može dati pogrešnu ocjenu i predviđanje budućeg ponašanja, zato se ličnost
sagledava u jedinstvu psihičkih i fizičkih karakteristika.

101

98
STRUKTURA LIČNOSTI

Strukturu ličnosti čine različite crte ili osobine. Pod pojmom crta ili osobina
ličnosti podrazumijevamo dispozicije ili datosti koje se ispoljavaju pod određenim
uvjetima. Osnovna karakteristika crta ličnosti je dosljednost u ispoljavanju u
jednakim ili sličnim situacijama. Crte ličnosti mogu biti manje ili više univerzalne,
tj. možemo ih naći kod velikog broja ljudi. Također crte ličnosti mogu biti razvijene
u različitom stepenu i tada govorimo o dimenzijama ličnosti. Posmatramo li crte
ličnosti kao jedan psihološki kontinuitet, tada uočavamo da imaju polove suprotnog
predznaka.
U svakom jeziku ima po nekoliko hiljada riječi koje označavaju crte ličnosti na
osnovu kojih možemo ljude uspoređivati.
Kako ima veliki broj osobina ličnosti i kako bi posmatranje ličnosti kroz te
izolovane pojedinačne osobine dalo nepotpunu sliku ličnosti, to se pristupilo
grupiranju pojedinih osobina. Tako su Pjeron i Ajzenk grupirali osobine na četiri
komponente: temperament, karakter, sposobnosti i fizička konstitucija. Sličnu
klasifikaciju osobina ličnosti daje i Giiford, s tim što on dodaje i motivacione
osobine.
U zavisnosti koja je crta dominantna i u kakvom su odnosu ostale crte, psiholozi
su ljude razvrstali u različite kategorije ili tipove. Tako je Jung ljude podijelio na
temelju crta intraverzija i ekstraverzija na introvertne i ekstravertne. Ovakva podjela
ličnosti ne zadovoljava jer se ne može svaki čovjek svrstati u određeni tip zato se u
posljednje vrijeme matematičkim modelima određuju osnovne osobine sa kojima su
povezane i neke druge osobine. Takav matematički model zove se faktorska analiza
ličnosti.

FAKTORSKA ANALIZA LIČNOSTI

Faktorska analiza ličnosti je matematički model kojim se utvrđuje povezanost

između velikog broja faktora (osobina ličnosti). Na ovaj se način ličnost svodi na
manji broj nezavisnih, primarnih osobina ličnosti.
Američki psiholog Rejmond B. Katel u svojoj knjizi "Naučna analiza ličnosti"
objašnjava faktorsku analizu. Prema njemu, ličnost se sastoji od osnovnih faktora.
On ove faktore naziva izvornim osobinama jer se najvećim dijelom stječu rođenjem.
Pored osnovnih faktora ili osobina Katel navodi i površinske ili sekundarne osobine
koje su vezane za određene situacije a rezultat su kombinacija izvornih faktora i
utjecaja okoline. Tako, prema ovom autoru, imamo dvanaest relativno nezavisnih
faktora kojima možemo objasniti ličnost.

102

99
1. Ciklotimija 9. Socijalizovanost
(iskren, bezbrižan, plemenit) (odgovoran, obziran prema drugima,
2. Inteligentan smiren)
(oštrouman, apstraktna misaona 10. Ciklotimija -
sposobnost) povjerenje
3. Emocionalno (vjerovanje i razumijevanje drugih)
stabilan(uravnoteženost, realističnost,
manje neurotičan) 11. Boemska
4. Dominantnost bezbrižnost
(želi da vlada, da se ističe, agresivan, (spontanost, nekonvencionalnost)
nepopustljiv)
5. Surgentnost - otvorenost 12. Promišljenost
(ljubazan, veseo, miran, druželjubiv) (logičan, hladan, proračunat) Sizotimtja
(krut, hladan, plašljiv, zatvoren) Nedovoljno
6. Pozitivan karakter (obazriv prema
inteligentan (glupost, plitkost u mišljenju)
drugima, simpatičan, istrajan)
7. Ciklotimija - poduzimljivost
(društven, kulturan, estetičan) Emocionalno nestabilan
(nezrelost, razdražljivost, neurotičnost)
8. Zrelost (nezavisan,
ljubazan, bezbrižan)
 Submisivnost Paranoja - sumnjičavost
(podčinjava se drugima, popustljiv, (sumnjičav i nepovjerljiv prema
nesiguran) drugima)
Desurgentnost - zatvorenost Konvencionalna praktičnost
(depresivan, osamljen, često se buni) (praktičnost, bezosjećajnost,
Negativan karakter (nepažlj iv prema konvencionalnost)
drugima, bezosjećajan) Naivnost (sentimentalnost,
Sizotimija - povlačenje pažljivost, povjerljivost)
(primitivan, nedruželjubiv, nekulturan)
Nezrelost
(zavisan, oprezan, povučen) Primitivnost
(neodgovoran, impulsivan, neodgojen,
surov)
Faktorskoj analizi ličnosti se zamjeri daje to matematička konstrukcija i da nije stvarno
odražavanje ličnosti. Bez obzira na ovu primjedbu, faktorska analiza je najsveobuhvatniji pristup
tumačenja ličnosti, jer kako ističe Katel, "psihološki hiperprostor je jedino moguće objasniti
faktorsko-analitičkim putem."

103

100

Mada je faktorska analiza ličnost? egzaktan naučni pristup u tumačenju čovjeka, u stvarnom
životu ljude mnogo češće procjenjujemo na osnovu širih dimenzija kakve su temperament,
karakter, interesi, stavovi i sposobnosti.
Temperament označava način i karakteristike emocionalnog reagovanja. Od toga kako se
često izmjenjuju, koliko traju, kojeg su intenziteta i kakvog su tona emocije, zavise osobine
temperamenta.
Jedna od najstarijih klasifikacija ljudi prema temperamentu je ona koju je sačinio grčki Ijekar
i filozof Hipokrat, koju je kasnije upotpunio Galen. Prije Hipokrata Empedikle pokušava
ljudsko emocionalno reagovanje povezati sa sastavom osnovnih elemenata od kojih je
sastavljen svijet (zrak, voda, vatra, zemlja). Hipokrat kao osnovu za osjećajni život čovjeka
uzima životne sokove. Galen to kasnije detaljnije razrađuje. Prema njemu, četiri su osnovna
soka koji utječu na ljudsko ponašanje: krv, sluz, žuta žuč i crna žuč. Prema toj klasifikaciji,
postoje ovi tipovi temperamenta: kolerični, sangvinični, flegmatični i melanholični.
Kolerični ljudi su oni koji imaju snažne i burne reakcije. Njih karakteriziraju jaka osjećanja
i česta uzbuđenja. Kolerici se brzo ljute i burno izražavaju svoju ljutnju, zbog čega su često u
sukobu sa drugima.
 Sangvinični temperament se odlikuje brzom reakcijom i slabim i kratkotrajnim osjećanjima.
Sangvinici brzo mijenjaju raspoloženja, ali su skloniji veselom raspoloženju.
Flegmatični temperament se odlikuje rijetkim i sporim reakcijama. Njegova su osjećanja
slabija i rjeđe se javljaju. To su uglavnom mirni, staloženi, slabo osjetljivi i slabo pokretljivi
ljudi.
Melanholični temperament sliči flegmatičnom jer ga karakterizira sporost u reakcijama i
rijetko reagovanje. Međutim, reakcije melanholika su u odnosu na flegmatika intenzivnije i
duže traju. Melanholik je inertan i zabrinut. Uglavnom reaguje na ono što se tiče njegove
ličnosti.
Veliki grčki mislilac Aristotel je smatrao da temperament zavisi od spoljnog izgleda čovjeka.
Takvo su razmišljanje podržali "fiziognosmisti". Spoljni znaci na osnovu kojih se može suditi
o temperamentu, prema ovim predstavnicima su pokreti tijela, geste i mimika, ten, kosa, glas,
opća konstrukcija tijela, tako da više ovakvih znakova ukazuje na određeni tip emocionalnog
reagiranja. Npr. melanholičnom temperamentu bi odgovarao izraz lica sa vertikalnim crtama na
čelu, usporeni pokreti, bljeđi ten i si.
Na osnovu opće konstrukcije tijela, fiziognomisti ljude dijele na sljedeće tipove i njima
odgovarajući temperament:
1. Endomorfan tip je puniji čovjek sa izraženim stomakom. Njega prema ovim
zagovornicima karakteriše viscerotomni temperament. Takvi su ljudi bezbrižni i prijatni,
teže ka ugodnostima, uživaju u jelu i piću, čitaju mnogo, ali površno.

. 104
2. Mezomorfni tip ima razvijenu muskulaturu, široka ramena i niži rast. Njih karakteriše
somatotomni temperament, odnosno imaju žive pokrete, energični su, puni energije, grudi
su im isturene i spremni su za borbu.
3. Ektomorfan tip ima nježne i duge kosti, mršaviji su i višeg su rasta. Njihov temperament
je cerebrotoman. Ponašaju se stidljivo, teško uspostavljaju komunikaciju i teško se
prilagođavaju.
4. Prosječan čovjek ima svojstva svih ovih tipova i takvih je najviše u ljudskoj populaciji.
Hipokratova podjela temperamenta poslužila je mnogim istraživačima kao polazište u
istraživanju ove dimenzije ličnosti. Pavlov na sličan način objašnjava psihičko funkcioniranje
čovjeka. Živahan čovjek po njemu odgovara sangviniku, mirnom je paralela flegmatik,
neobuzdanom kolerik i slabom odgovara malanholik. Vunt Hipokratovu podjelu temperamenta
koja je uglavnom kvalitativnog karaktera, proširuje sa kvantitativnim dimenzijama ispoljavanja
emocija. Te su dimenzije: brzina, jačina, dubina i širina ispoljavanja emocija. Njegova tabela
izgleda ovako:
Emocije Jake Slabe
Brze Kolerik Sangvinik
Lagane Melanholik Flegmatik
Emocije Duboke Površne
Široka Kolerik Sangvinik
Uska Melanholik Flegmatik
Emocije Prijatne Neprijatne
Uzbudljive Sangvinik Kolerik
Umirujuće Flegmatik Melanholik
Razlike u emocionalnom izražavanju se uglavnom pripisuju stanovitim razlikama u
funkcioniranju vegetativnog nervnog sistema kod ljudi. Kako su žlijezde sa unutrašnjim
lučenjem pod direktnom inervacijom vegetativnog sistema i kako one luče hormone u krv,
smatra se da su razlike u reagovanju nasljedne. Ovako stanovište ima osnovu, jer čovjek
nasljeđuje organsku osnovu, pa i način fiziološkog funkcioniranja nervnog sistema. Ali,
istraživanja su pokazala da ljudske reakcije i ponašanje zavise i od cjelokupne strukture i
organizacije ličnosti (motivi, interesi, stavovi).
Ajzenk ukazuje na introverziju i ekstraverziju kao primarne, izvorne crte koje se nasljeđuju
kao reaktivnost i kondicionabilnost nervnog sistema. Introverti brzo reagiraju i njihov je prag
reakcije veoma nizak. Ovakve osobe brže stiču

105
uvjetni refleks i brže se uče samoobuzdavanju. Ekstraverziji odgovara nervni sistem koji reagira
sporije i na jače podražaje. Oni su sporiji u sticanju uvjetnih refleksa, ali se istovremeno teško i
oslobađaju istih, pa zato dolaze u konflikt sa društvenim normama.
Danas peovlađuje mišljenje da temperament zavisi od nasljednih predispozicija, ali daje
ispoljavanje podložno utjecaju okoline.
Sljedeća shema pokazuje odnos Hipokratove podjele i savremenih viđenja temperamenta:

zabrinut
pesimističan
povučen
nedruštven
šutljiv
INTROVERZTJ
pasivan brižljiv
razmišlja
miroljubiv
zauzda

SI. 18. Model ličnosti prema H. J. Eisencku

Uz pomoć faktorske analize pokušava se mnoštvo ličnih karakteristika svesti na manji broj osnovnih dimenzija koje se
nazivaju faktorima. Ovdje je prikazan model ličnosti H. J. Eisncka,
koji smatra da su najvažnija dva osnovna, međusobno nezavisna faktora: faktor intervertiranosti i ekstravertiranosti te faktor
stabilnosti, odnosno nestabilnosti.

106
KARAKTER

Karakter predstavlja skup moralnih i voljnih svojstava čovjeka koja su se u toku života
ustalila, tako da određuju njegov stav i ponašanje. Ima shvatanja da je karakter isto što i ličnost;
jer ijedan i drugi pojam se odnose na karakteristično ponašanje pojedinca koje ga izdvaja od
drugih. Međutim, ličnost je širi pojam i u sebi obuhvata i dimenziju karaktera. Ličnost
podrazumijeva i one crte koje su podložne mijenjanju, dok je karakter jedan ustaljeni oblik
ponašanja na osnovu kojeg možemo dosta pouzdano predviđati ponašanje pojedinca.
Ljude je od davnina interesovalo koje su to crte koje određuju tipično ponašanje čovjeka.
Tako je grčki filozof Teofrast dao opis oko pedeset karaktera na konkretnim ljudima Atine.
Početkom 19. stoljeća Franc Gal ispituje vezu između oblika lobanje i duševnih poremećaja i
genijalnosti. On to naziva frenologija i tvrdi da se sposobnosti pa i karakter mogu procijeniti na
temelju izgleda lobanje. Slično je i Ernest Krečmer tumačio povezanost crta ličnosti i karaktera
sa jedne strane, i fizičke konstitucije, sa druge. Krečmer je ipak obazriviji jer kaže daje
temperament više produkt naslijeđa a karakter odgoja.
Novija istraživanja karaktera se vrše pomoću faktorske analize. Tako je Gilford iz niza
svojstava kojima se obilježava karakter izdvojio sljedeće:
a) Potreba za slobodom u djelovanju.
b) Potreba za samostalnošću.
c) Težnja za konformizmom.
d) Konzistentno poštenje.
Najraširenije shvaćanje podrazumijeva sljedeće komponente kojima se određuje karakter:
a) odnos prema samom sebi - realno sagledavanje slike o sebi, precjenjivanje i
potcjenjivanje slike o sebi,
b) odnos prema radu i obavezama - odgovornost - neodgovornost, marljivost - lijenost,
c) odnos prema socijalnim i etičkim normama ponašanja - poštenje
-nepoštenje,
d) odnos prema drugim ljudima - iskrenost - neiskrenost, altruizam -egoizam.
Karakter je u tijesnoj vezi sa moralnim načelima jednog društva i manifestira se kroz
konkretno ponašanja pojedinca. Jer kako i narod kaže "karakter se manifestira na djelu."
Karakternih osobina ima mnogo i izražavaju se bipolarnim vrijednostima (škrt-darežljiv,
lijen-marljiv i si.) Najizrazitije i najubjedljivije manifestacije karaktera se očituju u cjelokupnoj
aktivnosti pojedinca, u svim njegovim postupcima i odnosima sa drugim ljudima.

1. LIČNOST

POJAM LIČNOSTI KROZ POVIJEST

- Hipokrat- podjela na KOLERIKE(agresivni, burno reagiraju), MELANKOLIKE(tužni

samotnjaci), SANGVINCE(veseli, puni energije) i FLEGMATIKE(ravnodušni,
smireni)

- Ernst Kretschmer- podjela na ASTENIKE(mršavi ljudi- razdražljivi, suzdržani i

povučeni; shizofrenija) i PIKNIKE(debeli- vedri, otvoreni, srdačni; manična depresija)

- William Sheldon- podjela na EKTOMORFE(mršavi- povučeni i suzdržani),

MEZOMORFE(atletska građa- uporni, energični) i ENDOMORFE(debeli- opušteni,
srdačni)

- TEMPERAMENT= urođen
KARAKTER= izgrađuje se (odnos prema samome sebi, drugima, i obavezama)

PSIHOANALIZA
 - Pacijenti koji su bolovali od histerije podvrgavani su HIPNOZI (ponovo proživljavanje
potisnutih emocija- katarza) nakon čega su simptomi nestali
- Čovjek je iracionalno biće kojim upravljaju nesvjesni nagoni
- Ličnost se sastoji od IDA, EGA i SUPEREGA
ID- ono, urođeni dio ličnosti, sjedište nagona(nagon života- eros i nagon smrti- thanatos).
Cjeloukupna pokretačka energija je LIBIDO. Id želi zadovoljenje svojih potreba odmah-
iracionalan
EGO- ja, funkcionira po načelu realnosti i omogućuje zadovoljenje potreba ida; sjedište
spoznajnih procesa
SUPEREGO- nad ja, ideali i etičke vrijednosti, funkcionira na načelu idealnog
-ego balansira između nagona ida i moralnih zabrana koje postavlja superego

- Osnovne metode psihoanalize su METODA SLOBODNIH ASOCIJACIJA i

ANALIZA SNOVA

- Kritika: nije moguće znanstveno potvrditi postojanje ida, ega i superega; ona samo
objašnjava prijašnje ponašanje a ne može predvidjeti buduće

BIHEVIORIZAM

- Bandura- neobiheviorizam- bitni su i kognitivni procesi-> pristup SOCIJALNOG

UČENJA= većinu ponašanja usvajamo oponašanjem drugih ljudi
- Skinner- promjenom okolnosti možemo promijeniti nefunkcionalno ponašanje-
praktično kod nefunkcionalnih ponašanja kao što su fobije, ovisnosti, delinkventna
ponašanja itd

- Kritika: preobjektivno; prevelika se važnost pridaje okolini a zanemaruje se naslijeđe;

zanemaruju se kognitivni procesi koji se ne mogu opažati

HUMANISTIČKI PRISTUP

- Holistički pristup= proučavanje ličnosti u cjelini a ne raščlanjivanje i istraživanje

pojedinih dijelova
- Maslow i Rogers
- Rogers- dvije osobe istu situaciju doživljavaju na različit način- staviti se u tuđe cipele
- Kritika- ne može se znanstveno provjeriti; preoptimistično poimanje ljudske prirode

TEORIJE O CRTAMA LIČNOSTI

- Istražuje osobine po kojima se ljudi razlikuju

- Umjesto podjele na tipove ličnosti, uvode se DIMENZIJE- ljudi se ne razlikuju po tome
imaju li neku osobinu ili ne, nego u kojoj mjeri je određena osobina kod njih
zastupljena
- Petfaktorski model ličnosti: EKSTRAVERZIJA, NEUROTICIZAM, UGODNOST,
SAVJESNOST i OTVORENOST PREMA ISKUSTVU
EKSTRAVERZIJA- u kojoj su mjeri ljudi društveni, srdačni
NEUROTICIZAM- u kojoj su mjeri ljudi uznemireni, tjeskobni, skloni burnom
reagiranju
SAVJESNOST- u kojoj mjeri ljudi imaju želju za postignućem, osjećaj dužnosti
 UGODNOST- u kojoj mjeri su dobronamjerni, žele pomoći
OTVORENOST PREMA ISKUSTVU- u kojoj mjeri teže stjecanju novog iskustva, u
kojoj mjeri su znatiželjni i kreativni

-Kritika: crtama ličnosti možemo samo opisati ličnost ali ne ju i objasniti; kružna
definicija
METODE ISPITIVANJA LIČNOSTI

- Upitnici ličnosti, situacijski testovi i projektivne tehnike

UPITNICI LIČNOSTI- u kliničkoj psihologiji, savjetodavnoj, profesionalnoj orijentaciji
i odabiru ljudi za posao; problem je iskrenost, a i to što se dovoljno ne poznajemo
PROJEKTIVNE TEHNIKE- nejasni i nedovršeni materijal, saznajemo nesvjesne motive,
želje i strahove. RORSCHACHOV TEST MRLJA, TEST TEMATSKE APERCEPCIJE
i TEST NEDOVRŠENIH REČENICA. Odgovori mogu biti odraz trenutnog raspoloženja
ili mašte; koriste se u kliničkoj praksi i kod ispitivanja djece
SITUACIJSKI TESTOVI- procjena ličnosti na osnovu ponašanja u test situaciji; za radna
mjesta

PSIHIČKI POREMEĆAJI

- Kategoriziramo ih prema priručniku DSM- IV u 5 osnovnih dimenzija (5 osi)

OS 1- svi psihički poremećaji osim poremećaja ličnosti i mentalne retardacije
OS 2- poremećaji ličnosti(antisocijalne ličnosti- psihopati, paranoidne ličnosti) i razvojni
poremećaji (autizam i mentalna retardacija, poremećaj pažnje i hiperaktivnost- ADHD)
OS 3- medicinska stanja koja su važna za određen psihički poremećaj- npr ozljeda mozga,
poremećena funkcija štitnjače, sida
OS 4- psihosocijalni i okolinski faktori koje osoba doživljava stresnima i mogu
pridonositi poremećaju- gubitak posla, smrt djeteta...
OS 5- označava trenutačnu razinu funkcioniranja osobe. Trenutačna razina se uspoređuje
sa najvišom razinom funkcioniranja prethodnih godina

OS 1- 13 grupa poremećaja- ANKSIOZNI POREMEĆAJI, SOMATOMORFNI,

PSIHOTIČNI, POREMEĆAJI RASPOLOŽENJA, HRANJENJA, POREMEĆAJI
UZROKOVANI UZIMANJEM SREDSTAVA
ANKSIOZNI POREMEĆAJI- osjećaj tjeskobe bez objektivnog uzroka-> napadaji
panike, fobije, opsesivno-kompulzivni poremećaj, ptsp
SOMATOMORFNI POREMEĆAJI- pojavljuju se tjelesni simptomi da za to nema
organskih uzroka- hipohondrija
PSIHOTIČNI POREMEĆAJI- gubitak kontakta s realnošću- shizofrenija (najteži
psihički poremećaj)- deluzije(patološko vjerovanje u nešto što nije istina), halucinacije,
kaotičnost govora
POREMEĆAJI RASPOLOŽENJA- depresija i bipolarni poremećaj
POREMEĆAJI HRANJENJA- anoreksija i bulimija
POREMEĆAJI UZROKOVANI UZIMANJEM SREDSTAVA- poremećaji vezani za
zlouporabu alkohola, droga, lijekova...

Emocije
  Emocije nam olakšavaju komunikaciju
 Signaliziramo drugima kako se osjećamo
 Pozivamo druge da se druže s nama
 Upozorenje
 Traženje pomoći
 Pomažu da se prilagodimo situaciji
 Ponekad čak spašavaju život!
Emocije su složeni unutarnji, subjektivni doživljaji i stanja
3 elementa emocija:
 tjelesne reakcije (fiziološko uzbuđenje organizma)
 izražajne reakcije (facijalna ekspresija, držanje tijela, geste)
 subjektivni doživljaj (percepcija situacije)

Opasna Subjektivni Fiziološka

situacija doživljaj aktivacija-
straha drhtanje

AFEKTI
 kratkotrajne
 intenzivnije
 znamo što ih uzrokuje
RASPOLOŽENJA
 dugotrajnije(mogu trajati
satima, danima,
tjednima....)
 manje intenzivne
 ne znamo točan uzrok

Vrste emocija
Primarne ili osnovne emocije:
 Sreća (+)
 Tuga (-)
 Ljutnja (-)
 Iznenađenje (+)
 Gađenje (-)
 Strah (-)

Sekundarne ili složene emocije:

 Oduševljenje (+)
 Ljubomora (-)
 Krivnja (-)
 Prijezir (-) (+) pozitivna
 Nesigurnost (-) emocija
 Zanesenost (+) (-) negativna
I tako dalje… emocija
• u različitim kulturama izazivaju ih isti ili slični događaji
• u različitim kulturama se iste emocije iskazuju na sličan način (univerzalna ekspresija)
• prisutne su kod svih ljudi (i nekih razvijenijih životinja)
 • nastaju brzo, bez razmišljanja
Pozitivne / negativne emocije –motivirani smo da tražimo događaje koji nose ugodu, a
izbjegavamo neugodu
Fiziološka aktivacija organizma
 znojenje dlanova
 osjećaj stezanja u želucu
 crvenilo lica
 drhtanje ruku
 ubrzano disanje
 ubrzano kucanje srca
 širenje zjenica
 povećano izlučivanje šećera u krv

 posljedica aktivacije simpatičkog dijela autonomnog živčanog sustava

 tjelesno uzbuđenje adaptivno  pridonosi prilagodbi organizma na situaciju u kojoj
se nalazi ili koju očekuje
 omogućuje: bolje pamćenje, veću koncentraciju pažnje i bolji učinak, ali samo do
određene granice
 prevelik intenzitet  koncentracija i učinak se smanjuju
 optimalna razina aktivacije  različita za različite ljude i situacije

-Poligraf ili detektor laži omogućuje istovremenu registraciju aktivnosti različitih tjelesnih
sistema čija se aktivnost mijenja vezano uz emocionalno uzbuđenje (npr. rad srca, disanje,
znojenje)

-Registracija tjelesnih promjena izazvanih odgovorima na određena, ciljana pitanja, koristi

se za utvrđivanje govori li ispitanik istinu ili ne

Izražavanje emocija

Emocije koje drugi izražavaju možemo

uglavnom prepoznati ako opažamo njihov:
 izraz lica
 držanje tijela
 ton glasa
 brzinu govora
 naglašavanje određenih riječi
 neverbalne znakove (geste, pokreti ruku)
…Charles Darwin 1872.g. u svojoj knjizi ˝Izražavanje emocija kod ljudi i životinja˝ iznosi
hipotezu o urođenosti (univerzalnosti) izraza lica pri emocijama…
Potvrde:
 različita kros-kulturalna istraživanja (SAD, Brazil, Čile, Argentina, Japan, Nova
Gvineja) prepoznavanja emocija sa slika
 osobe slijepe od rođenja imaju iste izraze lica kod osnovnih emocija kao i ostali
ljudi
 novorođenče pokazuje karakteristično izražavanje nekih primarnih emocija već
nakon 3 tjedna

Kroz socijalizaciju učimo:

 kako je i kada neku emociju primjereno iskazivati PRAVILA IZRAŽAVANJA
EMOCIJA
 koje emocije treba izražavati ili skrivati (ljubomora, zavist, bijes, prijezir)
 učimo geste za iskazivanje pojedinih emocija i kako ih interpretirati

Razlike među spolovima u iskazivanju emocija

 žene jače doživljavaju emocije i češće iskazuju i pozitivne i negativne emocije,
osim bijesa
 žene kažu da im je ugodnije izražavati emocije nego muškarcima
 žene bolje procjenjuju poruke neverbalne komunikacije, ali istovremeno slabije
zamjećuju varke u neverbalnoj komunikaciji

LIČNOST

RIJEČ LIČNOST
 korijen u lat. riječi persona (npr. eng personality)
 Persona- starogrčkim dramama bila maska kojom su prikazivane različite uloge
DANAS...
 označava ukupno psihološko funkcioniranje pojedinca
 psihologija ličnosti uključuje gotovo sva područja psihologije (emocije, motivaciju,
inteligenciju)
 ličnost je sve ono što omogućava predviđanje što će neka osoba učiniti u nekoj situaciji
DEFINICIJA
 Ličnost je skup relativno stabilnih načina mišljenja, ponašanja i emocionalnog
reagiranja koji su karakteristični za nekog pojedinca i njegov način prilagodbe okolini
PRETPOSTAVKE:
1. Karakteristike ličnosti su stabilne (ne znači nepromjenjive – tijekom razvoja se mogu
mijenjati, ali ne u kratkim vremenskim razdobljima) i dosljedne (u istim ili sličnim
situacijama reagiramo slično ili jednako)
2. Sklop karakteristika ličnosti u dovoljnoj mjeri razlikuje ljude i čini ih jedinstvenim

TUMAČENJE POJMA KROZ POVIJEST

Hipokrat (grčki liječnik)
- razlike pripisao razlikama u tekućini koja prevladava u organizmu:
Agresivni, razdražljivi,burno
KOLERICI žuta žuč
reagiraju
SANGVINICI krv Veseli, puni energije
 druželjubivi
Samotnjaci, turobnog
MELANKOLICI crna žuč
raspoloženja
Smireni, optimistični,
FLEGMATICI sluz
ravnodušni

Građa tijela i ličnost

E. Kretschmer- povezao tjelesnu konstituciju s karakteristikama ličnosti

Astenici (uski, mršavi) Razdražljivi, suzdržani, povučeni

Piknici (debeljuškasti) Vedri, otvoreni, topli, srdačni

W. Sheldon (američki psiholog):

- s obzirom na tjelesnu konstituciju podijelio ljude u 3 kategorije i zaključivao o
njihovoj ličnosti:
EKTOMORFI (mršavi) povučeni i suzdržani

MEZOMORFI (atletska građa) uporni,energični, skloni natjecanju

ENDOMORFI (debeljuškasti) opušteni, srdačni i topli

 brza procjena ličnosti pomaže nam da se lakše snađemo u socijalnoj okolini

 u životu susrećemo puno ljudi i nemamo vremena analizirati neku osobu pa na temelju
nekolicine informacija stvaramo mišljenje o nekoj osobi
 takve laičke procjene nazivaju se IMPLICITNE TEORIJE ličnosti
ŠTO OBLIKUJE LIČNOST
 naslijeđe i/ili okolina
GENETIKA PONAŠANJA –bavi se problemima genetskog i iskustvenog doprinosa
razvoju pojedinih karakteristika
ISTRAŽIVANJA BLIZANACA
 JEDNOJAČANI – ista genetska konstitucija
 DVOJAJČANI – 50% zajedničkih gena (kao i braća/sestre)
 Uspoređuje se sličnost jedno i dvojajčanih blizanaca po nekoj osobini (veća
sličnost jednojajčanih bi ukazivala na veći doprinos gena razvoju ličnosti)
 jednojajčani blizanci odgajani u različitim okolinama su sličniji od dvojajčanih
blizanaca odgajanih u istoj okolini → nasljeđe ima značajnu ulogu u formiranju
ličnosti, ali ne objašnjava sve razlike među ljudima

Razlikujemo dva pojma ovisno o relativnom udjelu nasljednih i okolinskih utjecaja:

TEMPERAMENT
 tipičan način emocionalnog doživljavanja
 urođen
KARAKTER
 izgrađuje se pod utjecajem okoline
 skup crta ličnosti koji izražavaju
a) odnos prema samome sebi (samopoštovanje, samokritičnost)
b) odnos prema drugima (iskrenost, empatija)
c) odnos prema radu i obavezama (upornost, savjesnost)
PSIHOANALITIČKI PRISTUP

SIGMUND FREUD (1856.-1939.)

PSIHOANALITIČKA TEORIJA LIČNOSTI

 oblikovana na temelju pojedinačnih slučajeva koristeći se hipnozom i slobodnim
asocijacijama
 prva sustavna teorija ličnosti
FREUDOV OPIS LIČNOSTI
 ljudski psihički život
 LEDENJAK
 1/10 iznad vode
svjesno
 9/10 ispod vode
 predsvjesno
 nesvjesno

RAZINE LIČNOSTI
 svjesno
 predsvjesno
 nesvjesno

STRUKTURA LIČNOSTI

 ID
 EGO
 SUPEREGO

ID (lat. ONO)
 biološka komponenta
 najprimitivniji dio ličnosti
 sjedište nesvjesnog i dvaju osnovnih nagona
1. nagon smrti (Thanatos)
2. nagon života (Eros)
EGO (lat. JA)
 psihološka komponenta
 posrednik između ida i okolne realnosti
 čine ga svi perceptivni i kognitivni procesi
SUPEREGO (lat. NAD-JA)
 socijalna komponenta
 sadrži ideale i moralne vrijednosti
 opisuje se i kao savjest
 glavna funkcija: suditi o tome što je dobro, a što loše u postupanju i ponašanju ličnosti

INTERAKCIJA IZMEĐU IDA, EGA I SUPEREGA

 ponašanje - produkt interakcije između sustava
  često u sukobu
 odnose između ida i ega uspoređuje s jahačem i konjem

FREUD-OVE RAZVOJNE FAZE

 Oralna faza
 Analna faza
 Falusna faza
 Faza latencije
 Genitalna faza

Kritički osvrt

 Freudova teorija je vrlo široka

 ne pruža predviđanje ljudskog ponašanja
 mnoge su pretpostavke nedostupne znanstvenom provjeravanju
 istraživanja su potvrdila postojanje nesvjesnih i podsvjesnih procesa
 doprinos razumijevanju ličnosti opisom i tumačenjem obrambenih mehanizama
Okolinski pristup razumijevanju ličnosti
 razvoj i strukturu ličnosti objašnjavaju procesima učenja
 usmjereni na vidljivo ponašanje

Bihevioralni pristup
 ponašanje je jedini mogući predmet znanstvene psihologije
 ponašanje je lako vidljivo i mjerljivo
 povezuje podražaje iz okoline s ponašanjem
 istražuje kako se uče određena ponašanja i kako se mijenjaju
 predstavnik- B.F. Skinner
 bavi se predviđanjem ponašanja s obzirom na okolnosti
 praktičan i učinkovit u mijenjaju nekih nefunkcionalnih ponašanja- fobije, ovisnosti,
delikventna ponašanja
 ponašanje = LIČNOST

Socijalne teorije učenja

 Albert Bandura
 neobihevioristički pristup - ponašanje nije samo pasivna reakcija na podražaje iz
okoline već su važni i kognitivni procesi koje ne možemo izravno opažati
 neka su ponašanja usvojena aktivno, socijalnim učenjem- učimo oponašanjem drugih
ljudi (modela)

Kritički osvrt

 jedan od najutjecajnijih pravaca u psihologiji zbog strogo znanstvenog pristupa

 spočitava se pridavanje prevelike važnosti okolini u oblikovanju ličnosti
 zamjera se ne sagledavanje uloge ličnosti u cjelini i zanemarivanje kognitivnih
procesa

Humanistički pristup

 nastao kao reakcija na psihoanalizu i biheviorizam

 glavna postavka - ljudi su pozitivna bića s potencijalom za kreativnost i samoispunjenje
 naglašava se proučavanje ličnosti u cjelini
  usredotočuje se na potrebe i motive pojedinca, u njegovom nastojanju da oblikuje svoj
život
 naglašava subjektivno iskustvo svake osobe kao važno za samoostvarenje
 središnji predmet istraživanja su: sreća, ljubav, samoostvarenje, kreativnost i sl.
 predstavnici- Abraham Maslow i Carl Rogers
 Maslow je tvrdio da je cilj njegovog pristupa proučavati najbolje predstavnike ljudske
vrste
 dok za Maslowa potrebe pojedincu daju težnju razvitku vlastite ličnosti, Rogers sugerira
da se ličnost može shvatiti jedino iz perspektive osobe, i njezinih osobnih iskustava

Kritički osvrt

 najveći doprinos je u usmjeravanju na pozitivne snage pojedinca i u isticanju njegovih

potreba za rastom i razvojem tijekom čitavog života
 primjena- područja rukovođenja, profesionalnog savjetovanja i obrazovanja
 zamjera se nerealno i preoptimistično poimanje ljudske prirode
postavke je teško znanstveno provjeriti i mjeriti

Osobinski pristup

 dominantni teoretski pristup u psihologiji ličnosti

 ljudi se razlikuju po svojim osobinama ili crtama ličnosti
 crte ličnosti- relativno trajne karakteristike o kojima se zaključuje na osnovi ponašanja i
koje uvjetuju dosljedno ponašanje neke osobe
 crte ličnosti su predispozicije da se reagira ili ponaša na određeni način (npr.
sramežljivost, dominantnost
 često se javljaju preklapanja karakteristika s drugim tipovima ličnosti zbog toga se
uvela podjela na dimenzije ličnosti (faktori ličnosti)
 dimenzije ličnosti su kontinuirane- ljudi se ne razlikuju po tome imaju li neku osobinu
ili ne već u kojoj je mjeri određena osobina kod njih zastupljena
najpoznatiji model ličnosti - pet faktorski model ličnost (Costa i McCrae)

Pet faktorski model ličnosti

1. Ekstraverzija - opisuje u kojoj su mjeri ljudi društveni, aktivni, srdačni, razgovorljivi i dr.
2. Neuroticizam - opisuje u kojoj su mjeri ljudi uznemireni, zabrinuti, tjeskobni, skloni
burnom reagiranju
3. Savjesnost - opisuje u kojoj mjeri ljudi imaju želju za postignućem, osjećaj dužnosti,
predanost radu, samodisciplinu i dr.
4. Ugodnost - opisuje u kojoj su mjeri ljudi dobronamjerni, spremni na suradnju i pomaganje,
obzirni i dr.
5. Otvorenost prema iskustvu - opisuje u kojoj mjeri ljudi teže stjecanju novog iskustva,
raznolikosti i neovisnosti, znatiželjni kreativni i fleksibilni u ponašanju

Kritički osvrt

 jedan od najpopularnijih pristupa u istraživanju ličnosti kojim se lako konstruiraju

upitnici ličnosti
 ipak smatra se da crtama ličnosti možemo opisati, ali ne i objasniti ličnost
 problem je u predviđanju ponašanja na osnovi osobina ličnosti