Prehrana za želudac bez boli

Ublaži tegobe maslinovim uljem i fermentiranim mliječnim

proizvodima

Bol, pečenje ili nadutost u želucu neki su od simptoma koji se javljaju ako imaš tegobe u
gornjem dijelu probavnog sustava. Nutricionistica Darija Vranešić Bender objasnila je koji
su uzroci nastanka tegoba te preporučila prehranu kojom možeš smanjiti bolove i ostale
nepoželjne simptome

Zajednički naziv za razne tegobe prilikom probave hrane koje se javljaju u gornjem dijelu
probavnog sustava je dispepsija. Te tegobe iznimno su česte u općoj populaciji i ne moraju
imati nikakvu organsku bolest u pozadini. Procjenjuje se da nešto više od trećine populacije
pati od takvih probavnih tegoba. Pritom se u oko 50 posto dispeptičnih bolesnika nalazi
oštećenje gornjeg dijela gastrointestinalnog sustava, najčešće erozivni gastritis ili peptički
ulkus želuca i/ili dvanaesnika, dok se u preostalih bolesnika ne nalazi takvih promjena.

Dispepsija

Dispepsija označava nelagodu nakon obroka ili bol lokaliziranu u gornjem dijelu abdomena.
Najčešće se radi o funkcionalnom poremećaju gornjeg dijela probavnog sustava koji se
očituje sljedećim simptomima:

 bol, pečenje, osjećaj nelagode i mučnine u želucu

 osjećaj pritiska i nadutosti

 osjećaj zapunjenosti, sitosti već i nakon malih količina hrane, gubitak

apetita

 podrigivanje i pojačano ispuštanje plinova (zbog pretjeranog gutanja

zraka - aerofagija)

 vraćanje želučanog sadržaja u jednjak (tzv. refluks)

 mučnina (s ili bez povraćanja)

Simptomi

Kod mlađih ljudi do 45 godina života nije nužno žurno provođenje dijagnostičkih postupaka.
U osoba starijih od 45 godina ili onih koji imaju alarmantne simptome (gubitak težine,
krvarenje, slabokrvnost, otežano gutanje) važno je provesti detaljan dijagnostički postupak
kako bi se razjasnili uzroci i isključile organske bolesti (ulkus, refluks, karcinom, hijatalna
hernija, upalna bolest crijeva, žučni kamenci) te postavila dijagnoza funkcionalne dispepsije.
Nakon detaljne anamneze, fizikalnog pregleda i analize prijašnje medicinske dokumentacije,
započinje se s daljnjom dijagnostičkom obradom – laboratorijska pretraga krvi, pregled
stolice, ultrazvučni pregled abdomena, endoskopski pregled jednjaka, želuca i crijeva
(pogotovo kod bolesnika s tegobama koje dugo traju ili se naglo pogoršavaju), rentgenska
snimka abdomena, testovi za otkrivanje infekcije bakterijom Helicobacter pylori. Ako su
rezultati navedenih pretraga negativni, postavlja se dijagnoza funkcijske dispepsije.
Funkcijska dispepsija označava nelagodu ili bol nakon obroka lokaliziranu u gornjem dijelu
abdomena. Pojam dispepsija se obično proširuje na simptome poput boli i nelagode u žličici,
osjećaja rane sitosti, ponekad žgaravice, mučnine i štucavice. Dispepsija je najčešće
funkcionalni poremećaj gornjeg dijela probavnog sustava, što znači da je poremećena
funkcija probavnih organa (točnije, poremećaj u funkciji mišićno-živčanog dijela probavnih
organa), ali bez oštećenja koje bi bilo vidljivo tijekom endoskopskog pregleda ili analizom
tkivnog uzorka. Najčešće se javlja u srednjoj životnoj dobi (prosječna dob je 55 godina) i
pogađa podjednako oba spola, s nešto većom učestalošću u muškaraca. Gastroezofagealna
refluksna bolest ili GERB, patološko je stanje čijem nastanku prethodi vraćanje želučanog
sadržaja u jednjak, usta i dišne putove. Žgaravica, podrigivanje, nadutost, mučnina te bol u
prsištu uz povremeno vraćanje želučanog sadržaja u usnu šupljini samo su neki od
simptoma koji nastaju u sklopu ove bolesti.

Gastritis

Mnogi ljudi riječ ''gastritis'' koriste kao uljepšan izraz za bolove u želucu, a zapravo pod
pojmom gastritis mislimo na upalne promjene sluznice želuca. Često se za sve tegobe koje
se javljaju u gornjem dijelu probavnog sustava pojednostavljeno kaže da se radi o gastritisu,
iako su ti simptomi uzrokovani drugim čimbenicima. Ako se pojavi iznenada i prođe u
kratkom vremenskom razdoblju, od nekoliko dana, govorimo o akutnom gastritisu, dok se
gastritis koji traje duže vrijeme naziva kronični gastritis. Većina ljudi s povremenim
bolovima u želucu zapravo nema gastritis, no kada se sluznica upali, osoba osjeća jaku bol i
nelagodu.

Najčešći simptomi gastritisa su bol u gornjem dijelu abdomena, štucanje i podrigivanje,

neprobavljivost, gubitak apetita, mučnina, povraćanje, povraćanje krvi ili sadržaja sličnog
crnoj kavi, te tamna stolica. Gastritis je često rezultat bakterijske infekcije, a glavni krivac
je bakterija Helicobacter pylori. Nerijetko, ta bakterija egzistira u želučanoj sluznici
desetljećima i uglavnom ne uzrokuje veće probleme. Ipak, kod onih manje sretnih ljudi,
uvlači se duboko u sluznicu i uzrokuje gastritis. Gastritis za posljedicu često ima ulkusnu
bolest, nama poznatiji kao čir na želucu, te čir na dvanaesniku.

Ulkusna bolest

Peptički ulkus je vrijed, erozija ili otvorena rana na mukoznoj sluznici želuca ili dvanaesnika
(početak tankog crijeva). Točnije, pojavljuje se u onim dijelovima probavnog sustava gdje
postoji aktivnost želučane kiseline i pepsina: jednjaku, želucu, dvanaesniku te početnim
dijelovima tankog crijeva. Obično zarasta ožiljkom, ali u slučajevima kada bolest napreduje
može doći do prodiranja ulkusa u susjedne organe (gušteraču i jetru) te do puknuća stijenke
želuca ili dvanaesnika.

Ova bolest često je uzrokovana bakterijskom infekcijom Helicobacter pylori, a ponekad i

dugotrajnom primjenom nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID), kao što su primjerice
acetilsalicilna kiselina, ibuprofen, diklofenak i sl. U malom broju slučajeva ulkus mogu
uzrokovati maligni tumori želuca ili pankreasa. Ljuti začini ili stres nisu njegovi uzročnici
kao što se ranije mislilo, ali mogu potaknuti njegov razvoj i pogoršati simptome. Pojavi i
pogoršanju simptoma peptičkog ulkusa može pridonijeti i prekomjerna konzumacija
alkohola, pušenje i nepravilna prehrana.
Čimbenici rizika

Poznato je nekoliko čimbenika rizika za pojavu dispepsije, a to su:

 Pušenje
 Pretjerana i dugotrajna konzumacija alkoholnih pića

 Prekomjerna konzumacija kave (više od 6 šalica dnevno)

 Neadekvatna prehrana (hrana bogata mastima, začinjena hrana,

gladovanje i neredovita prehrana)

 Prekomjerna tjelesna masa

 Izloženost akutnom i kroničnom stresu

 Anksioznost, depresija i psihološki problemi

 Upotreba određenih lijekova (nesteroidni antireumatici, antibiotici,

estrogeni)

 Prisutnost nekih drugih bolesti (dijabetes, bolesti štitnjače i bubrega,

oslabljena srčana funkcija, plućna tuberkuloza, maligne bolesti)

 Infekcija s Helicobacter pylori ( tada se najčešće ne radi o funkcionalnoj

dispepsiji, već su u podlozi tegoba ulkus, gastritis ili karcinom)

Prehrana za ublažavanje tegoba

Prehrambene navike i odabir hrane mogu igrati značajnu ulogu u pojavi, terapiji i prevenciji
brojnih gastrointestinalnih smetnji. U velikom broju slučajeva, pravilna prehrana pomaže
uspostavljanju bolje probave, a time i kvalitete života jer smanjuje bol i nelagodu, te
nerijetko utječe na smanjenje troškova vezanih uz bolesti gastrointestinalnog sustava.

Kod liječenja dispepsije vrlo je važno promijeniti štetne životne i prehrambene navike, te
kontrolirati i liječiti ostale prisutne bolesti. Savjetuje se prestanak pušenja, smanjenje
prekomjerne tjelesne mase i dnevnog unosa hrane s naglaskom na konzumaciju nemasne i ne
suviše začinjene hrane te raspodjelu dnevnog unosa u više manjih obroka. Preporučljivo je
koristiti maslinovo ulje kao izvor masnoće te redovito konzumiranje fermentiranih mliječnih
proizvoda (jogurt, acidofil, kefir). Od pomoći može biti i aloe vera te pčelinji proizvodi i
ljekovito bilje.

Prekomjerna konzumacija šećera predstavlja čimbenik rizika za pojavu ulkusne bolesti. Šećer
uzrokuje pojačano lučenje želučane kiseline što može isprovocirati simptome bolesti. Povećan
unos soli također je povezan s povećanim rizikom peptičkog ulkusa. Napitci koji sadrže
kofein (kava, čaj, kola) pa i kava bez kofeina mogu potaknuti lučenje želučane kiseline, no u
umjerenim se količinama mogu konzumirati – najbolje nakon jela. S druge strane, sok od
svježeg kupusa pokazao se korisnim u liječenju ulkusa želuca prije pedesetak godina više o
tome doznaj ovdje.
Hrana koju treba izbjegavati

Poznato je da određena hrana i navike smanjuju pritisak u donjem ezofagealnom sfinkteru te

stoga pogoduju refluksu. Stoga treba izbjegavati: prženu i masnu hranu, čokoladu,
pepermint, češnjak, luk i pušenje. Također, neke namirnice mogu iritirati ili oštetiti jednjak,
pa i njih treba izbjegavati. To su: citrusi i sokovi od citrusa, proizvodi od rajčice, crvena
paprika, čili i papar. Osobe koje pate od GERB-a ne bi smjele lijegati nakon obroka, posebice
ako je obrok bio obilan i bogat mastima i proteinima. Obilni obroci bogati mastima i
proteinima stimuliraju obilno lučenje želučanih sekreta i usporavaju pražnjenje želuca. Stoga
se ovim bolesnicima savjetuje umjereno konzumiranje mesa, mliječnih proizvoda i jaja 3 sata
prije lijeganja.

Znanstvenim studijama utvrđena je povezanost unosa linolne kiseline i sposobnost cijeljenja

mukozne sluznice želuca i duodenuma te smanjene učestalosti pojave ulkusa. Linolna kiselina
glavni je izvor arahidonske kiseline, prekursora prostaglandina koji imaju citoprotektivno
djelovanje u duodenumu. Budući da su najbolji prehrambeni izvor linolne kiseline povrće,
sjemenke i ulja od sjemenki, a posebice laneno sjeme, korisno je uvrstiti ove namirnice u
prehranu. Omega-3 masne kiseline također su pokazale zaštitno djelovanje, stoga u prehrani
ovih bolesnika treba biti obilno zastupljena riba, posebice riba iz sjevernih mora, poput
bakalara, lososa, tune i sabljarke.

Fermentirani mliječni proizvodi sadrže probiotike koji uspostavljaju ravnotežu u crijevnom

sustavu i štite od štetnih bakterija i drugih patogenih mikroorganizama. Lactobacillus
acidophilus (L. acidophilus) i druge vrste probiotika u in vitro studijama pokazale su
baktericidno i bakteriostatsko djelovanje na Helicobacter pylori. Probiotički proizvodi korisni
su i zbog toga što smanjuju štetne popratne pojave lijekova koji se koriste za eradikaciju
H.pylori, primjerice smanjuje proljev izazvan antibioticima. Vrlo je važno i smanjiti razinu
stresa te prakticirati redovite tehnike relaksacije poput joge, vježbi istezanja ili meditacije.

Pomoć iz prirodnih pripravaka

U narodnoj medicini posebno mjesto zauzima primjena ljekovitog bilja u liječenju tegoba u
gornjem dijelu probavnog sustava. Najčešće se primjenjuju čajevi od sljeza ili lana, kamilice,
komorača, iđirota, stolisnika i metvice, kao i pelina, kičice ili maslačka. U situacijama teže
eradikacije H pylori koriste se ljekovite biljke poput kadulje, gospine trave, majčine dušice,
lavande, anisa, pelina jer te biljke svojim eteričnim uljima djeluju baktericidno na H.pylori.

Na hrvatskom je tržištu već više godina dostupan biljni lijek koji predstavlja kombinaciju
ekstrakata devet ljekovitih biljaka za liječenje funkcionalnih i motilitetom uvjetovanih
gastrointestinalnih smetnji. Primjerice, primjenjuje se za liječenje funkcionalne dispepsije i
sindroma nadraženog crijeva, uključujući gastrointestinalne grčeve, kao i za suportivno
simptomatsko liječenje gastritisa. Primjenjuje se u obliku kapi više puta dnevno, a sadrži
ekstrakte biljaka gorka ognjica, korijen anđelike, cvijet kamilice, plod kima, plod sikavice,
list matičnjaka, list paprene metvice, zelen rosopasa i korijen sladića.

Budući da standardna terapija infekcije bakterijom H. Pylori podrazumijeva kombinaciju 2

antibiotika te antisekretorni lijek logično je da probiotici mogu biti od pomoći u terapiji. Tako
se pokazalo da nekoliko sojeva lactobacilla i bifidobakterija, kao i spore Bacillus clausii,
pomažu u smanjenju nuspojava terapije antibioticima.
Također, nedavno objavljenja studija u časopisu Journal of Food Science ukazuje da sojevi
Lactobacillus probiotika inhibiraju aktivnost i kolonizaciju H. pylori smanjujući rizik od
razvoja infekcije. Dodatno, postoje saznanja da probiotici zajedno s protuupalnim
fitokemikalijama iz zelenog čaja, crnog vina, klica brokula i češnjaka smanjuju rizik od
karcinoma želuca uzrokovanog infekcijom H. pylori. Unatoč tome, nema dovoljno dokaza
koji bi pokazali da probiotik sam, bez antibiotika, iskorjenjuje bakteriju kada je infekcija već
nastala.