Latinska

epigrafika
-ŠTO JE EPIGRAFIKA?-Epigrafika je pomoćna povijesna znanost koja proučava natpise
-ETIMOLOGIJA IMENA?- od grč. ε π ι γ ρ α φ ω
-ima istu etimološku vrijednost kao lat. inscriptio
-označava ono što je napisano na nekom tvrdom (trajnom) materijalu npr. kamenu, metalu,
keramici, mozaiku
-SRODNE ZNANOSTI EPIGRAFIKE?-
1. NUMIZMATIKA- nauka o postanku, razvoju i upotrebi kovanog novca i novcu
sličnih metalnih objekata (medalje, kontornijati)
2. PROSOPOGRAFIJA
3. ONOMASTIKA- grana lingvistike i kulturne povijesti koja se bavi izučavanjem
vlastitih imena
4. ARHEOLOGIJA- znanost koja proučava stare civilizacije na temelju ostataka
materijalne kulture do kojih dolazi sustavnim iskapanjima i slučajnim nalazima
5. KLASIČNA FILOLOGIJA
6. PALEOGRAFIJA- pomoćna historijska nauka koja ispituje razvoj starih pisama, da bi
omogućila ispravno čitanje i odredila mjesto i vrijeme nastanka starih rukopisa i
natpisa
7. POVIJEST-
8. PAPIROLOGIJA
-paleografija-proučava pismo na materijalu koji nije trajan (npr. papirus, pergamena…),te
razvoj i vrste pisma
-osnovni zadatak je pravilno pročitati natpis, a zatim na temelju sadržaja, podatak koji donosi-
jeli natpis uklesan, je li to građevina, skulptura, mjesto nalaza
-teži se što dublje prodrijeti u raznolike pore života, pokrajine, države, vremena iz kojeg
potječe natpis
-proučavanje natpisa je interdisciplinarno- time se bave arheolozi, povjesničari, topografi,
onomastičari…
-s obzirom na zemljopisno određenje razlikujemo:
1. GRČKU EPIGRAFIKU
2. RIMSKU EPIGRAFIKU
-termin latinska epigrafika označava natpise pisane latinicom
-u latinskoj epigrafici razlikujemo:
1. ANTIČKU EPIGRAFIKU
2. SREDNJOVJEKOVNU EPIGRAFIKU
-i također:
1. POGANSKU EPIGRAFIKU
2. KRŠĆANSKU EPIGRAFIKU
-postoje natpisi s područja RIMSKE PROVINCIJE DALMACIJE, PANONIJE i ISTRE, od
sredine 1. st. pr. Kr., od kada imamo prvi nalaz takvog tipa s ovih područja, pa do kraja
Antike
-Rimljani pišu velikim slovima, mala slova se uvode u srednjem vijeku
-najveći dio natpisa spada u 1. st. n. Kr., pa do pol. 3. st.
-natpisi iz Dokleje (C. Gora)- poznato ih 108
-iz Narone- preko 200
-iz Epidaura- 40
-iz Danila (kraj Šibenika)- 120
-iz Salone- oko 3000, a sa novim i neistraženim oko 7000
-iz Jadere- 170, a na širem području 210
-iz Burnuma- 140 do 150
-iz Scardonie- 22
-sa Krka- 21
-iz Pole (i šireg područja)- 735

-prema namjeni i sadržaju razlikujemo:

1. JAVNE NATPISE- (INSCRIPTIONES PUBLICAE):
a) NATPISI NA JAVNIM GRAĐEVINAMA I VEĆIM GRAĐEVINSKIM
OBJEKTIMA- gradski bedemi, vrata, hramovi, terme, kurije, slavoluci,
amfiteatri
-NATPISI O MUNIFICIJENCIJAMA- postavlja ih pojedinac iz nekih osobnih
pobuda ili se obvezao i on diže nešto, a o tome svjedoči natpis i to radi za
dobrobit zajednice
b) NATPISI POVEZANI S CESTOGRADNJOM- posebno su brojni miljokazi
(pokazuju milje od ishodišne točke)
c) TERMINACIJSKI NATPISI- govore o razgraničenju posebno oni koji
govore o razgraničenju autohtonih civitasa
2. POSVETNE NATPISE- (INSCRIPTIONES SACRAE)- su posvete božanstvima koje
postavljaju na nekom javnom mjestu najčešće pojedinci, ali i zajednice, npr. hramovi
3. PRIVATNE NATPISE- (INSCRIPTIONES PRIVATAE)- brojem nadilaze sve druge
vrste natpisa u kamenu- mogu biti uklesani na GROBNIM SPOMENICIMA (na
sarkofazima ili na žari tj. urni) i na NADGROBNIM SPOMENICIMA (na stelama,
arama, kvadratnim cipusima i liburnskim cipusima)
4. NATPISE NA UPORABNIM PREDMETIMA- instrumenta (domestica)- natpisi na
različitim predmetima: tegulama (grobna ploča), posudama (pečat radionice),
amforama, svjetiljkama, na krovnim pločama, na oružju, nakitu…
a) NATPISI NA NOVCU- važna kategorija- najbrojniji u ovoj skupini
b) NATPISI NA VOJNIČKIM DIPLOMAMA- posebna skupina
-postoje i natpisi na kojima se pojavljuju i domaća, uvjetno rečeno, ilirska imena
-paleografi razlikuju više tipova više tipova kapitala (načina pisanja):
1. EPIGRAFSKA KAPITALA- kada se piše u vodoravnim redovima
2. ARHAJSKA KAPITALA- njome su pisani najstariji spomenici- A, E, F, Q su
izobličeni (6. st.),
-kasnije se postupno uobličuju (1. st. pr. Kr.)
-u Augustovo doba kapitala je dostigla savršenstvo, slova dosežu raznu umjetničkog djela-
nakon tog doba primjećuju se samo manje razlike
-mora se voditi računa i o vrsti kamena (ako je npr. mramor, biti će bolji oblici slova)i o
umijeću klesara (klesar prepisuje natpis s predloška tako da nije nužno ni da bude pismen-
tako često nailazimo na pogreške u pisanju, a i ona osoba koja je dala predložak ne mora biti
pismena, tako da opet i na taj način može doći do pogreška na koje znamo naići)
-jedna od glavnih karakteristika natpisa je kratkoća pa se često umjesto cijele riječi, da bi se
uštedilo na vremenu i materijalu, piše kratice
-razlikujemo dvije vrste skraćivanja:
1. KONTRAKCIJE
2. SUSPENZIJE
• ABBREVATIO PER CONTRACIONEM- stezanje- kad se iz sredine riječi izbaci
nekoliko slova
___
SCS = sanctus
___
EPS = episcopus
TRA = terra
• ABBREVATIO PER SUSPENSIONEM- kad se u nekoj riječi izostavi nekoliko
posljednjih slova

MIL = miles
PONT. MAX. = pontifex maximus
SAC = sacrum
VIX = vixit
PROV = provincia
IMP = imperator
LIB = libertus
VIX AN = vixit annos

• ukoliko dolazi do suspenzije svih slova osim početnog onda se takva početna slova
zovu SIGLE

F = filius, fecit, fecerunt

M = Marcus

• napredak u skraćivanju dovodi do pojave više sigli zaredom

H M H N S = hoc monumentum heredem non sequentur

L D D D = locus datus decreto decurionum

• udvostručene sigle označavaju množinu

VV CC = viri clarissimi
LL = leges

• ako se kratica završava na suglasnik taj se suglasnik umnožava onoliko puta koliko
ima lica označenih množinom

AVG = Augustus AVGG = Augusti duo

DN = Dominus noster DDD NNN = Domini nostri tres

• slova u okomitom položaju ili okrenuto u stranu označava žensku osobu

M (okrenuto) = mater P (okrenuto) = puella

F (okrenuto) = filia L (okrenuto) = liberta

• za čitanje natpisa, osim kratica i sigli, važno je i poznavanje kombinacija više slova
koje nazivamo LIGATURE- nastaju zbog pomanjkanja prostora kad na površini koja
je manja nego je normalno mora stati više slova

A i E spojeno u jedno slovo = AE

A i V spojeni = AV
N i E spojeni = NE
T i I spojeni = TI
N i T spojeni = NT
 • DISTINKCIJE- razmaci u obliku točkica, kružića, križića, kocke, trokutića ili
stiliziranih listića- služe za odvajanje riječi- a trebale bi biti i između sigli

npr. H ο M ο H ο N ο S

• M° = umanjeno 1 slovo = MO

SUSTAV ZAGRADA I ZNAKOVA

• ( ) = nadopuna skraćenice
• [ ] = nadopuna slova koje je sigurno

I[m]p(erator)

• < > = ispušteno slovo pri klesanju

• ///// ili ····· = za siguran broj slova
• ---- = za nesigurno
• = ranije izbrisano ( DAMNATIO MEMORIAE), npr. brisanje imena
loših careva
• { }= pogreška klesara
• E T = slabo čitljivo
· ·
• A/G = «AVG» = ligatura
• / = prijelaz teksta u sljedeći redak
• // = drugi tekst na istom spomeniku

Primjer (nadgrobni spomenik):

RAZVOJ EPIGRAFIKE
-nastaje već u kasnoj Antici / ranom srednjem vijeku
-KODEKS IZ EINSIEDELNA- nazvan tako po samostanu u Švicarskoj- sastavio ga je
nepoznati autor u 5. st.- Anonimus Einsiedlensis
-veći interes javlja se u 14. st. među talijanskim humanistima: Petrarca, Giovanni Dondo, koji
1375. u djelu ITER ROMANUM opisuje put i u njemu su uvršteni neki natpisi
-u 15. st. djeluje Cirjak iz Ancone koji skuplja natpise s prostora cijele Italije, ali i drugih
prostora Mediterana: Sicilija, Egipat, M. Azija, Grčka, Epir i Dalmacija, koju 1417. i 1436.
posjećuje, kada je prepisivao natpise iz Zadra, Nina, Nadina, Korčule, Visa, Hvara i Kotora i
objavio u djelu EPIGRAMMATA REPERTA PER ILLYRICUM
-u 16. st. tiskaju se i prve zbirke natpisa: natpisi iz privatne zbirke koju je sakupio Francesko
Albertini, a 1521. objavio Jacopo Masohi pod naslovom EPIGRAMMATA ANTIQUAE
URBIS ROMAE
-matematičar Petrus Apianus i pjesnik Bartolomeus Amantius su pripremili i objavili 1534.
zbirku natpisa pod nazivom INSCRIPTIONES SACRUS SANCTES VETUSTATIS NON
ILLE QUIDEM ROMANE SED IDEM TOTIUS FERE ORBIS
-u Antwerpenu je 1551. je Martinus Smetius, objavio natpise koje je podijelio prema
kategorijama na Faste:
 1. natpise na žrtvenicima
2. natpise na kipovima božanstava
3. natpise na nadgrobnim spomenicima
-u 16. st. je došlo do nekoliko važnih epigrafskih nalaza: 1546. u Rimu na Forumu je
pronađena mramorna plinta s popisom konzula i onih koji su slavili trijumf (fasti consulares
acta triumforum)
-tijekom 17. st. se nastavlja sakupljanjem natpisa i objavljivanjem (privatnih zbirki)
-u 18. st. dolazi do promjene u njihovu vrednovanju, natpis više nije samo predmet divljenja,
nego on postaje povijesno vrelo iz kojeg se crpi mnoštvo podataka o antičkom životu
-u 18. st. su udareni temelji razvoja epigrafike kao znanosti
-tako se Gaetano Marini u svojim djelima zalaže za precizno čitanje natpisa i suprotstavlja se
naknadnom dopisivanju- njegovo najpoznatije djelo u kojem se zalaže za principe epigrafike
je INCRIPTIONI ANTIQUE DELLE VILLE ET DE PALAZZI ALBANI, a objavljeno je
1785. u Rimu
-pojavljuju se i drugi autori: Scipione Mafei u ARS ANTICA LAPIDARIA, objavljeno u
Veroni 1749. (sustavna kolekcija)
-razvila se i paleografija: Antonio Moratori je u 4 sveska -1739.-1742. objavio oko 15 000
natpisa u djelu NOVUS THESAURUS VETERUM INSCRIPTIONUM (jedna od zbirki je
izašla u Milanu)
-najpoznatija zbirka sustavno obrađenih natpisa je CORPUS INSCRIPTIONUM
LATINARUM (CIL) čiji je pokretač i urednik bio Theodor Mommsen, a izdavač Berlinska
akademija- 1847.- muzej je predstavio projekt izdavanja CIL-a- bio je zamišljen u 15 svezaka,
a izašlo ih je 16
-od Mommsena postoje stalne nadopune (suplementa)- njemu pomažu Borman, de Rossi,
Hensen, Cagnat…, a obuhvaćeno je više od 160 000 natpisa
-još su 2 sveska u pripremi
1. svezak: INSCRIPTIONES LATINAE ANTIQUISSIMAE AD GAI CAESARI
MORTEM- najstariji natpisi do smrti G. J. Cezara- objavljeni 1863.
-svi svesci osim 1. i 16. su koncipirani na teritorijalnom principu
2. svezak: NATPISI IZ HISPANIJE
3. svezak: dijeli se na pars prior i pars posterior- NATPISI IZ EGIPTA, AZIJE,
GRČKE, ILIRIKA (DALMACIJE I PANONIJE), DACIJE, MEZIJE, NORIKA I
RECIJE- još su izdana i 2 suplementa- posebno je u sklopu 3. sveska dan
DIOKLECIJANOV EDIKT O CIJENAMA
4. svezak: obuhvaća PARIETALNE NATPISE IZ POMPEJA, HERKULANUMA I
STABIJA- to su natpisi na zidovima (grafiti) zanimljivi zbog različitog sadržaja
5. svezak: NATPISI IZ CISALPINSKE GALIJE, ISTRE (koja je bila priključena Italiji)
6. svezak: ima 6 dijelova, a obuhvaća NATPISE IZ GRADA RIMA
7. svezak: NATPISI IZ BRITANIJE
8. svezak: NATPISI IZ AFRIKE: Numidije i Mauritanija
9. svezak: NATPISI IZ KALABRIJE, APULIJE, SAMNIJA, SABINSKIH ZEMALJA I
PICENUMA
10. svezak: NATPISI IZ BRUCIJA, LUKANIJE, KAMPANIJE, SICILIJE I SARDINIJE
11. svezak: NATPISI IZ EMILIJE, ETRURIJE I UMBRIJE
12. svezak: INSCRIPTIONES GALLIAE NARBONENSIS
13. svezak: INSCRIPTIONES TRIUM GALLIARUM ET DUARUM GERMANIARUM
14. svezak: NATPISI IZ LACIJA I OSTIJE
15. svezak: NATPISI NA UPORABNIM PREDMETIMA instrumenta (domestica) iz
Rima- negdje su obuhvaćeni uži prostori, a na drugim mjestima širi
-instrumenta iz drugih krajeva su na kraju pojedinih svezaka
 16. svezak: objavljen 1936. nakon Mommsenove smrti i napušten je teritorijalni pristup-
to su VOJNIČKE DIPLOME (diplomata militaria) iz svih dijelova carstva
-u pripremi je 17. svezak gdje su obrađeni MILJOKAZI, i 18. svezak gdje su obrađeni
NATPISI U STIHOVIMA

-javljaju se i nacionalni korpusi koji se mogu, ali i ne moraju poklapati s određenim

administrativnim područjem Rimskog Carstva- postoje nacionalni korpusi iz Mađarske,
Britanije, Francuske, Srbije (u 5 svezaka natpisi iz Mezije)
-u izdanju talijanske akademije INSCRIPTIONES ITALIAE u 10. svesku su natpisi iz Istre-
on je podijeljen u 4 sveščića:
1. NATPISI IZ PULE I NEZAKCIJA- 1947.
2. NATPISI IZ PARENCIJA- 1934.
3. NATPISI IZ SJEVERNOG DIJELA ISTRE (HISTRIA SEPTENTRIONARIS), 1936.
4. NATPISI IZ TRSTA, 1951.
-pokušalo se napraviti korpus natpisa s područja Kraljevine Jugoslavije
-Haffiler i Sarija su pripremili prvi i jedini svezak ANTIQUE INSCHRIFTEN AUS
YUGOSLAVIEN, 1938. koji obuhvaća natpise iz Norika i Panonije
-Juraj Benja- JADERSTINUS ANTIQUUS
-Marko Marulić-je s krugo obrazovanih prijatelja: Vinkom Papalićem, Franjom Natalisom
šetao Salonom, te su prepisivali i tumačili solinske natpise
-Ivan Lučić, Šimun Ljubavac (natpisi iz Zadra i okolice), koje je neobjavljene iskoristio T.
Mommsen 1867., kad je proputovao Dalmaciju
-kontinentalna Hrvatska: Matija Petar Katančić u 2 sveska obrađuje natpise i objavljuje 1827.
u Budimpešti
-naši prvi epigrafičari: Josip Brunšmidt- značajna obrada kamenih spomenika tadašnjeg
Hrvatskog narodnog muzeja, Šime Ljubić- objavio Buletinu, Mate Suić- iza 2. svij. rata
njegova sabrana djela su izašla u Zadru, Duje Rendić- zbirka Antički svijet, u Zagrebu Marin
Zaninović, Branimir Gabričević, don Frane Bulić, Milorad Medina, Radoslav Katičić, Emil
Hipner- prvi priručnik 1892. u Münchenu , Rene Kanja- Pariz 1914., John Edwin Sandis-
1927. Cambridge, 1971. Beograd- Latinska epigrafika, Raymonda Blocha, Ida Calobi- tal.
Epigrafica Latina, 3 Situle: Inscriptiones Latina

STAROLATINSKI NATPISI

-To su najstariji natpisi obrađeni u prvom svesku CIL-a- najviše ih je iz carskog doba (1. st.
pr. Kr.- 3. st. n. Kr.)
1. Najstariji je natpis na FIBULI IZ PRAENESTE- 1871. g. pronađen u grobu nedaleko
od Rima- zlatna fibula s natpisom u jednom retku s desna na lijevo- riječi su odvojene
s dvije okomite točke- 8./7. st. pr. Kr.
MANIOS MED FHEFHAKED NVMASIOI=Manius me fecit Numasio

2. Natpis na URNI IZ CERE- ECOMRNATITAVENDIASMAMAP = EGO URNAM

TITAM VENDIAS MAMERCI FILIAE / UXORIS (Ja sam urna Ticije Vendije
kćer/žene Mamercija- natpis je u jednom retku pisan s lijeva na desno- 7./6. st. pr. Kr.

3. LAPIS NIGER- otkriven 1899. na Forumu u blizini luka Septimija Severa- to je 60

cm visok stup od kojeg je sačuvana polovica- pisan je okomitim bustrafedonom
odozdo prema gore, zatim odozgo prema dolje- natpis je sa sve 4 strane- sačuvano je
16 redaka- govori o prokletstvu koje će zadesiti svakoga tko povrijedi taj lokalitet- to
je Romulov kenotaf (Lapis Romul) ili sveto mjesto kraj Rastre (zaštita i
 nepovredivost govornice)- zove se Lapis niger jer se na njemu vide tragovi požara-
pohod Gala na Rim (navala Gala –390.-387. pr. Kr.)

4. DVENOV NATPIS- natpis u 3 retka na 3 posude spojene u jednu- pronađen 1880. na

Kvirinalu- zove se po majstoru koji ga je izradio- 450.-400. pr. Kr.

5. Natpisi iz 3. i 2. st.: CISTA PRAENESTINA u gradu Praeneste, CISTA

PICORONIANUM na brončanoj pločici prilijepljenoj na vrču, 3 stopala u 2 retka,
prvo čitamo donji pa gornji, NOVIUS PLAUTIUS ME ROMAE FECIT, 3. st.

6. NATPIS KONZULA LUCIJA MUMIJA iz 145. pr. Kr. pronađen 1786. u Rimu

7. TERMINACIJSKI NATPIS IZMEĐU PATASTINA I ATESTINA- 2. st. pr. Kr.-

L.(ucius) Caicilius Q.(uinti) F.(ilius)

PRO CO(N)S(ULE) TERMINOS / FINISQVE
IVSET STATVI EX SENATV / CONSOLTO
INTER PATAVINOS ATESTINOSQVE

8. NADGROBNI NATPIS MARKA CECILIJA- u saturnijskom stihu pronađen na

Apijevoj cesti, N (NT ligatura)- kraj 2. st. pr. Kr.

HOC EST FACTUM MONUMENTUM

MAARCO CAICILIO
HOSPES GRATUM EST QVOM APUD
MEAS RESISTEI SEEDES

9. Natpis na NADGROBNOM SPOMENIKU PROTOGENU iz sredine 2. st. pr. Kr.-

pronađen je u sabinskom gradu Amiternu i pisan u heksametru- glumac je bilo
nečasno zanimanje, takav pojedinac je bio nižeg socijalnog položaja- bio je rob, ali se
ne bi mogao uzdignuti ni da je oslobođen- zatajio je da je rob od Kloelija jer treba
pisati servus- ime nije rimsko- ovdje je sahranjen drag glumac koji je učinio mnoge
ugode narodu svojim šalama (tricama)

PROTOGENES CLOVL(EI) (SERVUS)

(SVASIS) (HIC) (SITUS EST)
SVAVEI HEICE SISVST

MIMVS-PLOVRVMA-QVE

FECIT POPVLO SOVEIS

GAVDIA NVGES

10. NATPIS U ČAST GAJA VIBIJA PANSE iz 43. pr. Kr.- u čast konzula koji je umro
od rana u bitci s Markom Antonijem

EX S.C. (senatus consulto), Gaio Vibio Gai filius Pa(n)sa, Caestroniano consul
 11. NATPIS NA EGIPATSKOM OBELISKU kojega je u Rim dopremio August

Imperator Caesar Divi filius Augustus, pontifex maximus imperator 12x,

konzul 10x, tribunincia potestate 14x, Aegypto in potestatem populi Romani
redacta (sin božanski Julija Cezara, narodni tribuna- funkcija jednogodišnjeg
karaktera, mora se svake godine obnavljati)

12. NATPIS NA SLAVOLUKU KONSTANTINA VELIKOG, počasni natpis- Pius

Felix, imperatori Caesari

13. NATPIS SA SLAVOLUKA SEPTIMIJA SEVERA

IMP. CAES. LVCIO SEPTIMO M. FIL.

SEVERO PIO PERTINACI AVG. P.P. (patri patriae)

PARTHICO ARABICO ET PARTICO ADIABENICO

PONTIFIC. MAXIMO TRIBVNIC. POTEST. XI

IMP. XI COS. III COS

IMENA

-Veron kaže da su Rimljani u početku imali samo jedno ime praćeno imenom oca u genitivu
(patronimik), a kod žene imenom muža u genitivu
-riječi filia, filius, coniux(supružnik- muž, žena) su se podrazumijevale
-s vremenom su se za slobodne ljude uobičajila 3 nomina: PRAENOMEN (OSOBNO),
NOMEN (PORODIČNO) I COGNOMEN (NADIMAK)
-od 45. st. pr. Kr. Lex Julia municipalis preporučuje magistratima zaduženima za popis
stanovništva da uz tri imena, dodaju oznake područja i plemena
-robovi- imenovani samo jednim imenom

• PRAENOMEN
-OSOBNO IME koje se muškom djetetu daje 9.-og, a djevojčici 8.-og dana nakon rođenja
-prema Veronu bilo je 30-ak osobnih imena od kojih se koristilo češće njih 18, ali među njima
ima određeni broj onih koja su prilično rijetka
-ta imena se navode skraćeno:
1. AU- AULUS
2. C- GAIUS
3. D (DEC)- DECIMUS
4. L- LUCIUS
 5. M- MARCUS
6. K- KAESO
7. MAM- MAMERCUS
8. MN (MN ligatura / M∋ )- MANIUS
9. N- NUMERIUS
10. SER- SERVIUS
11. S ili SP- SPURIUS
12. AP ili APP- APIUS
13. CN- CNEUS
14. P- PUBLIUS
15. Q- QUINTUS
16. SEX- SEXTUS
17. T- TITUS
18. V- VIBIUS
-nešto rijeđa su imena: GN- GNEUS, TI ili TIB- TIBERIUS, Ancus, Annius, Aruns, Faustus,
Marius, Nero, Numa, Paullus, Postumus, Servius, Volusus…
-neka imena su postala tradicionalna za određene rodove
-radi ograničenosti tih imena više nije bilo dovoljno, pa su se počeli pojavljivati i drugi
nadimci (unutar obitelji)
-u kasno republikansko i carsko doba žene nisu imale osobna imena, nego su se imenovale
rodovskim imenom iza čega je slijedilo ime muža u genitivu
-ako bi ih u jednom rodu bilo više, onda su se razlikovale uzrastom npr. Julia Maior, Secunda,
Tertia,… Minor…
-Veron kaže da su u najstarije doba žene imale osobna imena koja su bila u vezi s bojom kose
i očiju npr. eutila (s crvenom kosom), Caesallia (sa sivoplavim očima)
-tradicionalno ime za ženu u Rimu je bilo Gaia
-ako bi dijete umrlo prije roka zvalo se puppus, puppa

• NOMEN
-GENTILITIUM, GENTILE
- RODOVSKO ili PORODIČNO IME
-muškarci, žene, djeca i oslobođenici- svi su imali zajedničko rodovsko ime- zajedničko
članovima istog gensa
-latinska gentilna imena su završavala na: -ius, -eius, -aius, -eus, npr. Aemilius, Pompeius, a u
republikansko doba na: -is i –i, npr. Caecacilis
-sabinska osobna imena su završavala na: -enus
-etrurska na: -arna, -erna, -enna, -ina
-umbrijska na: -as, -anas, -enas, -inas
-niz imena koja se analogijom na rimsku onomastiku pojavljuju na ilirskom području
pretvarali su u rodovska imena: -icus, -ica, npr. Venera Anzotica (Nin), Cliticus, Lepicus,
Vadicus
-rodovska imena se na natpisima u pravilu pišu u punom obliku, a jedino se imena velikih
porodica (careva, imperatora) i onih koja se često susreću, a to je u vezi sa dodjelom
građanskog prava, mogu pisati skraćeno:
1. AE- AELIUS
2. ANTON- ANTONIUS
3. AUR- AURELIUS
4. CL- (CL(AU)DIUS)
5. FL- (FL(AV)IUS)
6. I- (I(UL)IUS)
 7. POMP- POMPEIUS
8. VAL- VALERIUS
9. ULP- ULPIUS
-zbog raširenosti i ugleda dotičnih porodica u nekom kraju mogu se pojaviti i skraćenice, ali
je to u principu rezervirano za velike carske porodice

• COGNOMEN
-NADIMAK
-pojavljuje se na natpisima iza Sule (1. st. pr. Kr.)
-bio je obično u vezi s nekom fizičkom osobinom onoga kome je dan npr.:
1. BARBATUS- BRADONJA
2. LONGUS- DUGONJA
3. NASICA- NOSONJA
4. CRASSUS- DEBELJKO
5. MAECER- MRŠAVKO
6. PAULLUS- NIZAVKO
7. STRAB- RAZROKI
8. CAPITO- GLAVONJA
-ili je u vezi s karakternom osobinom osobe npr.:
1. TACITUS- TIH
2. SEVERUS- STROG
-ili je prema podrijetlu osobe:
1. DALMATICUS
2. KORINTUS
3. LIBURNUS
-ili je prema zanimanju osobe:
1. FABER- KOVAČ
2. PICTOR- SLIKAR

• AGNOMEN
-PRAVI NADIMAK
-gens Cornelia: Valerii i Scipioni
-da bi se sinovi razlikovali od oca dodaje se agnomen, npr.:
1. P. CORNELIUS SCIPIO NASICA
-ponekad su u tome i pretjerivali i dodavali više dodataka (10-30 nadimaka)- osobito iza 2.st.

• SIGNUM (VOCABULUM)
-pravi nadimak sa završetkom –ius npr.:
1. GAUDENTIUS
-on je bez službene vrijednosti
-prepoznaje se po tome što iza toga dolaze izrazi: idem, sive qui et, qui et vocatur, qui et
dictus est
-signo, signum- može stajati na početku ili na kraju u genitivu ili vikativu (vale, vivas)

• FILIJACIJA
-porijeklo- veže se uz ime oca
-na natpisima se kao po pravilu iza gentilacija (nomena), navodi ime oca (praenomen) u
genitivu (u skraćenom obliku) ispred riječi filius ili filia (F. ili FIL.)
-ponekada se, pogotovo kod imena careva, može susresti i ime djeda, pradjeda, pa čak i
praprapradjeda, kada on želi pokazati svoje plemenito podrijetlo npr.:
1. N ili NEP= NEPOS- UNUK
2. PRO(N)EP= PRONEPOS- PRAUNUK
3. ABN(EP)= ABNEPOS- PRAPRAUNUK
4. ADN(EP)= ADNEPOS- PRAPRAPRAUNUK
-konzul iz 42. pr. Kr.: L. MUNATIUS L.(UCII) F.(ILIUS) L(UCII) N(EPOS) L(UCII)
PRON(EPOS) PLANCUS

• GENTILICIJ PRAĆEN PODATKOM TRIBUSA

-TRIBUS- KOTAR, OKRUG
-Rim je bio teritorijalno podijeljen na 35 općina, a svaki rod je nosio oznaku tribusa
-kada bi se selili bili bi upisani u tribus iako to nije označavalo pripadnost plemenu
-svim slobodnim stanovnicima carstva tribus se u neko vrijeme sve rjeđe navodi, a u 4. st.
iščezava
-tribusi se na natpisima navode uglavnom skraćeno
-prva 4 tribusa u okolici Rima (datiraju se u vrijeme Servija Tulija) su bili:
1. COLLINA
2. ESQUILINA
3. PALATINA
4. SUBURBANA
-posljednji su pridodani ANIENSIS i TERENTINA- oko 300.g.
-tribusi su:
1. AEM(ILIA)
2. ANI(ENSIS)
3. ARN(IENSIS)
4. CAM(ILIA)
5. CL(AUDIA)
6. CLU(STUMINA)
7. COLL(INA)
8. COR(NELIA)
9. ESQ(UILINA)
10. FAB(IA)
11. FAL(ERNA)
12. GAL(ERIA)
13. HOR(ATIA)
14. LEM(ONIA)
15. MAEC(IA)
16. MEN(ENIA)
17. OUF(ENTINA)
18. PAL(ATINA)
19. PAP(IRIA)
20. POL(LIA)
21. POM(PTINA)
22. PUB(LILIA)
23. PUP(INIA)
24. QUIR(INA)
25. ROM(ILIA)
26. SCAP(TIA)
27. SAB(ATINA)
 28. SER(GIA)
29. STEL(LATINA)
30. SUC(CUSANA)
(=SUBURANA)
31. TER(ETINA)
32. TRO(MENTINA)
33. VEL(INA)
34. VOL(TINIA)
35. VOT(URIA)
-nakon Karakalina edikta 212. g. i dodjele građanskog prava svim slobodnim stanovnicima
carstva- oznake o pripadnosti tribusa se gube i ne nalazimo ih na natpisima
-naši tribusi:
1. SERGIA (August)
2. TRAMENTINA (Cezar)
3. CLAUDIA (Klaudije)
4. AMIENSIS (vezano za Zadar)
-nije nužno vezano za navedene careve
-povezani sa dodjeljivanjem građanskog prava zajednici
-sama riječ tribu se nikad ne piše, ali u restituciji je pišemo
-pojava postojanja dvaju ravnopravnih tribusa unutar jednoga grada u Saloni i u Zadru, je zato
što se 2 puta dodjeljivalo pravo, pa nalazimo na natpisima 2 naziva
-postojala su 2 municipaliteta – Tramentina, Sergia

• ORIGO
-PODRIJETLO
-mjesto podrijetla se izražava imenicom u ablativu i mjestom rođenja u ablativu ili genitivu ili
pridjevskom obliku
-ponegdje se može navesti nakon cognomena i narodnost i to u pridjevskom obliku uz riječ
natione (Afer, a ne Africus)
1. Domo- dakle označava gdje mu je kuća tj. mjesto rođenja, priložnim oblikom od
domus: uvijek se donosi ime grada ili naselja
2. Natione- označava gdje mu je etnički zavičaj, tj. podrijetlo, s kojom se skupinom
identificirao: uvijek slijedi ime zemlje, regije ili provincije, iako ima i drukčijih
primjera, imena gradova koji se vjerojatno odnose na šire područje, a ne samo naselje
3. Civis- označava u kojem je gradu imao stalno prebivalište, vjerojatno prije novačenja,
a iza toga uvijek dolazi ime grada ili naselja

C. Cornelius C.(ai) F.(ilius) S(ergia)(tribu)(domo) Dertona Versus

NASLJEĐIVANJE IMENA

-Dijete rimskog građanina nasljeđuje gentilno ime svog oca

-najstariji sin (iako to nije bio zakon) najčešće je dobivao uz to i osobno očevo ime
(praenomen), te cognomen oca
-drugi ima gentilicij ili cognomen (u svom cognomenu) majke
-treći ima cognomen koji završava na –anus, a izveden je iz očeva cognomena
-npr. Marcus Cosilius Priscus i žena Iulia Prima imaju troje djece:
1. sin= Marcus Cosilius Priscus
2. sin= Marcus Cosilius Primus
3. sin= Marcus Cosilius Priscianus
-vanbračno dijete dobiva gentilno ime majke- budući da nije imalo zakonitog oca, podrijetlo
se nije unosilo
-postoje i slučajevi sakrivanja- tada se unosila izmišljena filijacija
-između gentilicija i cognomena unosi se Sp. (Spurius)- oznaka za nezakonito rođeno dijete
(Sp.f.= Spuri filius= nezakonito rođen)
-vanbračno dijete posjeduje građansko pravo
-bilo je i slučajeva usvajanja (adopcia) djece (često kod careva)- takvo bi dijete napuštalo
svoja tria nomina i uzimalo bi ime očuha- u doba republike novima imenima se dodavao
cognomen na –anus izveden iz ranijeg gentilicija

-npr.: Gaius Octavius (Augustovo ime prije adopcije)

Gaius Iulius Caesar Octavianus (Augustovo ime), nakon adopcije od strane Cezara

Cezarova tria nomina

-kasnije se taj običaj izgubio pa je u doba Flavijevaca usvojeno dijete zadržavalo svoje
osobno ime, a ponekad i gentilicij i cognomen, pa bi se dodavalo ime usvojitelja
-kod slučajeva slabije imućnih ljudi, kojima su imućniji omogućili posvojenje, dodavalo bi se
novo ime imućnijeg
osobe nerimskog podrijetla (stranci- peregrini) dobivanjem rimskog građanskog prava
dobivali su praenomen i nomen onoga koji im je dodijelio IUS CIVITATIS, a svoje su
gentilno ime zadržavali u vidu cognomena, npr. praenomen i nomen: Gaius Iulius
-kasnije se uzimao gentilicij cara pod čijom se vlašću dobio ius civitatis

ROBOVI

-Arhaična imena robova su bila sastavljena od praenomena gospodara i riječi puer, npr.:
Gnaepor = Gnaeus + puer Olipor= Aulus + puer
-ime roba je moglo ukazivati i na njegovo podrijetlo npr. Dacus, Corinthus, a često na
natpisima nalazimo riječ peregrinus= stranac, inozemac
-postojali su i robovi koji su svojim sposobnostima, znanjem i vještinom uživali povlastice i
naklonost gospodara, a mogli su ostvariti i materijalnu korist, a neki čak i slobodu
-mogli su postaviti i natpis i nadgrobni spomenik
-carski robovi su bili povlašteniji od običnih
-poznata su dva natpisa: Mitrijino svetište, a spominje se Faustus koji ga je uredio (prikupio je
dovoljno sredstava za takvo nešto)
-ako je rob na natpisima: nakon imena roba slijedi ime vlasnika u genitivu, iza kojeg slijedi
skraćenica S.(ER.) od servus, oznaka njegovog ropskog zanimanja, podrijetla npr.:

Euticus Aug.(usti) Ser. (vus) Pictor – carski oslobođenik

ukazuje na carskog roba ukazuje na zanimanje tj. u ovom slučaju slikar

-rob German ne zna raditi, dok su npr. robovi Grci bili obrazovaniji, a samim time uživali su i
veće povlastice- rob koji je prodan zadržava nomen ili cognomen svog prijašnjeg gospodara, a
to drugo ime završava na –anus, npr.:

Succesus Publicus Valerianus

ime roba sada je državni rob raniji gospodar

-da bi se robovi istog imena razlikovali npr. imamo 5 robova iz Korinta- svakom od tih se
robova doda nadimak kojem se zatim doda sive, qui et, idem…
-u slučaju da dobije slobodu, rob uzima nomen i praenomen gospodara, a svoje ime zadržava
kao cognomen
-ispred cognomena će navesti osobno ime ranijeg gospodara u genitivu (patron koji postaje
zaštitnik) i sigla L.(IB.)= slobodan, i na taj način je patron nadomjestak za oca pa tako
dobivamo robovsku filijaciju (libertinska)

Antiopus njegovo ime dolazi u cognomen: Quinti Libertus Antiopus

-oslobođeni rob (Augusti sevus) kad dobije slobodu od cara postaje: Augusti nostri libertus
-roba je mogla osloboditi i žena, a budući da žene nema osobno ime, tada oslobođeni uzima
osobno ime njezina oca i gentilicij, a na natpisima susrećemo:
1. (C- okrenuto na drugu stranu)- označava žensku osobu

-oslobođenici gradova često uzimaju ime Publicius jer grad nema svoje gentilno ime- to
podsjeća na njihov raniji status: AVLVS PVBLICIVS GARMANICVS
-česti su slučajevi da na natpisima oslobođenici nastoje sakriti svoje robovsko podrijetlo pa
svoje ranije cognomene mijenjaju te često ispuštaju oznaku libertus, a ima čak slučajeva da
izmišljaju filijaciju (npr. stavljaju F. kao da su zakonito rođeni rimski građani
-svugdje, pa i kod nas uloga oslobođenika u gradovima je bila velika i značajna
-Salona, Iader, Narona- tu je bio veći broj oslobođenika koji su došli kao takvi ili kao robovi
koji su bili u funkciji agenata velikih trgovačkih porodica- oni su bili osobe od povjerenja
koje su za njih obavljale trgovačke poslove te tako dobivali slobodu, a mnogi su ostvarujući
materijalnu korist gospodaru i sami profitirali
-oni su mogli biti povlašteni i omiljeni u društvu, no kako su to bili ljudi nižeg ili najnižeg
socijalnog podrijetla nisu mogli obavljati službu gradskog magistrata i biti u gradskom vijeću
-od carskog doba dolazi do razvoja carskog kulta
-najveći dio svećenika je oslobođeničkog podrijetla- iako taj položaj nije bio najviši, donosio
je položaj i ugled u društvu, posebno mjesto u kazalištu…- takvog roba odaje cognomen
tipičnog istočnog podrijetla
-sin takvog roba, često zahvaljujući novčanoj moći oca, obnaša dužnost servira i za njega ne
vrijedi ono što je vrijedilo za njegova oca- on može ući u magistrat i postati vitezom jer je
rođen kao slobodan rimski građanin i uživa sva prava punopravnog rimskog građanina
-oslobođenici su bili veliki donatori, popravljali svetišta…
-MUNIFICIJENCIJA- darivanje oslobođenika- magistrati-teret- socijalne razlike podrijetla
su/nisu bile zanemarive
-imamo natpis ORNATUS ORNAMENTUS- tu se danas spori je li taj oslobođenik samo
počašćen ili je stvarno postao decurion tj. magistrat, jesu li kao serviri mogli dati određenu
svotu novaca i postati magistrati ili je to bila samo titula da im se zahvali i potakne ih da i
dalje materijalno doprinose društvu

IMENA I TITULE CAREVA

-Građani su gajili stvarne osjećaje prema carevima kao dobročiniteljima

-na natpisu bi stajalo IMPERATOR CAESAR AUGUSTUS, onda broj KONZULATA, zatim
koliko puta su obnašali dužnost NARODNOG TRIBUNA, prema čemu se može datirati
natpis
-titula IMPERATORA se sastojala od kratica:
1. IMP.- IMPERATOR
2. CAES.- CAESAR
3. AUG.- AUGUST
4. P.M.-PONTIFEX MAXIMUS
5. TR.(IB.)POT.- TRIBUNICIA POTESTATE- (s vlašću narodnog tribuna)
6. COS.- CONSUL
7. P.P.- PATER PATRIAE
8. D.N.- DOMINUS NOSTER
9. DIVUS- BOŽANSKI (nakon smrti)

-DAMNATIO MEMORIAE- nakon smrti nepoželjnih careva, nešto što nije bilo u redu bi se
namjerno izbrisalo
-IMP.- može se na natpisu susresti 2x- na početku ima funkciju praenomena- tu titulu su
uzimali svi carevi osim Tiberija, Kaligule i Nerona, a napuštali su svoj praenomen
-od Antonina Pija se pojavljuje i stari praenomen i IMP., a na kraju natpisa IMP. + broj
označava broj pozdravnih svečanosti održanih njemu u čast- prva je održana po proglašenju, a
svaka sljedeća nakon pobjede
-CAES.- cognomen iz reda Julija sada dolazi na mjesto nomena- dakle nakon Julija ga
uzimaju svi carevi i dolazi na mjesto gentilicija
-DIVI FILIUS- označava podrijetlo, da su sinovi božanskog, vrijedi samo za Augusta koji je
jedini usvojeni sin Cezarov, a ostali moraju staviti nomen svoga oca između DIVI i FILIUS,
npr.:

DIVI NERVAE FILIUS- na natpisu cara Trajana kojega je 97. posinio car Nerva

-postoje COGNOMINA EX VIRTUTE- kojima se ističe neka osobita kvaliteta npr. Trajan
optimus – ide iza osobnog imena
-OSOBNO IME- npr. Nerva Traianus (ime oca i svoje sa završetkom na –anus), a s riječju
Augustus završava ime cara
-27. pr. Kr. Senat je dodijelio tu titulu Oktavijanu
-zatim mogu slijediti i nadimci od imena pobijeđenih naroda: GERMANICUS, ARABICUS
-Augustus- služi kao cognomen mnogim carevima
-CAREVE TITULE-
1. PONTIFEX MAXIMUS- na čelu najvišeg upravljačkog tijela rimske religije i običaja-
uzeli su je Caesar i August, pa i njihovi nasljednici
2. TRIB. POT.- (TRIBUNICIA POTESTATE)- osobito je važna, iza koje slijedi broj
koji označava koliko puta je bio izabran za tribuna- dodjeljivala se u trenutku stupanja
na dužnost i zadržavala je jednogodišnji karakter, pa se pomoću nje može točno
datirati natpis- carevi bi prvi put dobili tu čast kad bi stupili na prijestolje
3. IMP. na kraju + grčki broj- označava broj pozdravnih svečanosti- može biti naveden i
broj konzulata- primali su ga svi carevi i to nekoliko puta u toku vladavine
4. P.P.- PATER PATRIAE- počasna titula koju je S.P.Q.R. u 1. st. pr. Kr. dodijelio
Augustu, car je mogao biti i cenzor i prokonzul- osobito od 2. st. kada se nalaze izvan
Italije
5. TRIB. POT. III.- priložni brojevi (odgovaraju na pitanje po koji put?- tertium,
primumj, quintium, decimum)
 6. PRINCEPS IUVENTUTIS- nasljednik prijestolja je IMP. DESIGNATUS, kasnije
IMPERII HERES

-kod žena (carica) se koristi naziv Augusta, a prvi je put dodijeljen Liviji nakon
Augustove smrti
-carica može biti M.C. (MATER CASTRORUM) ili M.P. (MATER PATRIAE) ili M.S.
(MATER SENATUS)
-za oznaku carske porodice se koristi termin DOMUS AUGUSTA, a od 2. st. DOMUS
DIVINE
-Livija je 42. g. divinizirana pa je DIVA AUGUSTA
ANDAVT. (onensium); dedere=dederunt; P.F. (pius felix)
LEG. (eto); LEG(ionis) GALL.(icae)

NADGROBNI NATPISI (TITULI SEPULCRALES)

-Sačinjavaju najvažniju skupinu natpisa, koji su dospjeli do nas jer na njima čitamo ime
pokojnika, doznajemo o njegovom podrijetlu, dužnostima koje je mogao obnašati za života,
doznajemo koliko je netko doživio godina, tko je podigao nadgrobni spomenik
-u Augustovo doba nadgrobni natpis dobiva oblik posvete bogovima Manima
-D.M. (DIS MANIBUS), S. (SACRUM) ili je posvećen uspomeni na pokojnika (MEM.
(oriae))
-pojava ovih formula je bitna za dataciju određenih spomenika
-D.M. se pojavljuje u 2. pol. 1. st. n. Kr. prema kraju i ne u svim krajevima istodobno
-slijedi ime pokojnika, jednog ili više njih, rodovski odnos između njih u nominativu,
ponekad u genitivu (karakteristika arhaičnog) ili u dativu (forma posvete)
-ako je ime u nominativu, pokojnik je dao sredstva da se spomenik napravi ili je V.F.
(VIVUS/A FECIT) SIBI ET ženi
-kad je nominativ česta je oznaka V./ B. (VIXIT/ BIXIT) ili H.S.E. (HIC SITUS EST ili HIC
SITA EST- za ženu), fecit, fecerunt
-nakon imena slijede podaci o podrijetlu, na starijim natpisima i pripadnost tribusu, podaci o
pokojnikovu zanimanju, popis časti (CURSUS HONORUM), gradske službe (EDIL,
DUOMVIR), karijera (neki vojnik će naglasiti ako je ostvario čin za vrijeme službe, jedinica
u kojoj je služio, broj godina provedenih u službi STIPENDIORUM ili MILITAVIT), zatim
daje navod koliko je godina doživio: u slučaju kad su sigurni oznake su: ANNORUM,
MENSES/MENSIUM, DIERUM/DIEBUS ili VIXIT/ANNOS/ANNIS
-ima slučajeva da se navode i sati: HORAS/HORIS
-ako nije sigurno koliko je pokojnik živio označava se sa plus minus ili circiter (karakteristika
natpisa kasnijeg doba- 3. st.)
-na natpisima mogu biti i grobne parcele, obiteljske grobnice s navodima: IN FRONTE
PEDES i IN AGRO PEDES (broj stopa u širinu i dužinu), u kraticama IN F.(R.) i IN A.(G.)
-česta je formula H.M.H.N.S. (hoc monumentum heredem non sequetur) kojom se pokazuje
neotuđivo pravo posjedovanja tog groba, on ne pripada nasljednicima
-postoji formule u smislu zaštite groba: H.M.D.M.A. (hoc monumentum dolus malus abesse
(ili abesto-imperativ))- neka zlo bude daleko od ovog spomenika
-S.A.D. (sub ascia dedicavit)= stavlja se pod zaštitu ascie=sjekire
-postoje i određeni sadržaji na natpisima koji privlače pozornost prolaznika (SALVE, VALE-
zdravo)
-postoje i nadgrobni natpisi u stihovima
-zaslužnim članovima zajednice (donatorima za nešto javno), građevine i slično- iskazuje se
počast pa se može navesti da je nadgrobni spomenik postavljen EX DECRETO
DECURIONEM P. (UBLICE)- po odluci javnog vijeća- sprovod na javni trošak
-L.P.D.D.D.- LOCUS PUBLICE DATUS DECRETO DECURIONUM)
-ovi su natpisi ispisani na kamenim spomenicima
-postoje nadgrobne ploče sa natpisom= TITULUS, stellae s jednostavnim tematskim
prikazima ali i one luksuzno izrađene s portretima pokojnika, LIBURNSKI CIPPUS, URNE
koje ne moraju biti zakopane, na nekima je sačuvan natpis, najčešće su kamene, ali i
keramičke
-mogu biti nadgrobni natpisi i na mozaicima, kasnije na sarkofazima
D.M.- (DIS MANIBUS)- javlja se od druge pol. 1. st. i poč. 2. st.
-natpisi se mogu podijeliti na razdoblje ranog principata i kasnog principata do dominata
-H.S.E.- (HIC SITUS EST) je karakteristično za razdoblje ranog principata (1. st.), također i
T.F.I. (TESTAMENTO FIERI IUSSIT), te V.F. (VIVUS FECIT) u kombinaciji sa SIBI ili
SIBI ET SUIS
-za kasniji principat je karakteristično POSSUIT, POSSUERUNT; PARENTES,
PARENTIBUS bez kraćenja; INFANS, INFANTI; DELICATUS, DELICATA
-pojedine moralne karakteristike umrlih su karakterističnije za kasnija razdoblja: BENE
MERENS, -NTI; CARISSIMUS, FIDELIS, HOMO BONUS, INCOMPARABILIS,
INDULCETISSIMUS, INOCENTTISSIMUS, MERENS, , OBSEQUENTISSIMUS,
OPTIMUS, PIENTISSIMUS, PIISSIMUS, SANCTISSIMUS, MISERIMUS
-navod:
1. ANN.(OR.)- annorum bez pripadajućeg glagola npr. VIXIT= rani principat
2. QUI VIXIT ANNOS= kasnija razdoblja
3. QUI VIXIT MECUM= kasni principat
4. DAFUNCTUS (EST) i ANNORUM= kasni principat
5. ANNORUM/ANNOS plus minus broj= kasniji principat
6. DEPOSITUS, DEPOSITIO PACE QUI EST IN CHRISTO= doba nakon
Dioklecijana, dominat
7. oznake grobnica IN FRONTO PEDES i IN AGRO PEDES= rani principat
8. HOC MONUMENTUM HEREDEM NON SEQUITUR= rani principat
9. ako počinje imenom pokojnika i nema D.M.= rani principat (prije 2. pol. 1. st)
-veteran VII. legije C.P.F. (Claudia pia fidelis) 42.g.

CLAUD.(ia tribu)

C. VETTIO C.F. CLAVD(io tribus)

GRATO ARCIT(ecto) CLASS(is)
PR.(etorie) MIS.(enensis) SIBI ET MEVIAE
QVINTAE CONIVG(i) SVAE
ET SALVSTIAE SECVNDAE
MATRI EIVS ET LIBERTIS
LIBERTABUS POSTERISQVE
EORVM MEIS
HMSSHNS (hoc monumentum sive sepultura heredem non sequitur)

POSVETNI NATPISI

-Postavljani u čast božanstvima na hramovima, žrtvenicima ili predmetima (posvetnim), a

postavljaju se ili prinose na dar kao obveza ili zavjet
-podižu se u čast bogova rimskog Panteona- npr. Jupitera, Junone, Minerve ili nižih poput
Libera, Dijane, do najnižih mjesnih, lokalnih genija ili kućnih zaštitnika
-vrlo su omiljena i božanstva orijentalnog podrijetla poput Mitre, nešto manje omiljeni Izida i
Serepis, a na našem području (Ilirik) razne su posvete božanstvima čije se štovanje zbog
sličnosti koje su imali s kultovima italskih naroda i kroz INTERPRETATIO ROMANA, ta
ilirska božanstva prikazuju u nešto modificiranom obliku (primjer dalmatinskog Silvana)
-budući da se natpis postavlja u čast božanstva, na njemu susrećemo posvetu- ime božanstva
najčešće u dativu, a kada je riječ o najpopularnijim božanstvima, ime i pridjevi uz to ime
navode se skraćeno

1. I.O.M.- IOVI OPTIMO MAXIMO- dativ

2. M.D.M.- MAGNAE DEORUM MATRI (magnae deum matri)- dativ

genitiv plurala
3. D.I.M.= DEO INVICTO (nepobjeđen) MITRAE- dativ
4. S.I.M.= SOLI INVICTO MITRAE (nepobjedivom Mitri suncu)- dativ
5. uz ime božanstva HERCULI može stajati sigla S. ili SAC. ili SACRO.

-nakon posvete dolazi ime dedikante (onoga koji posvećuje natpis), a ako je to neki osobit
čovjek slijedi njegov cursus honorum
-zatim slijedi razlog zbog čega se nešto postavilo:
1. PRO REDITU- za povratak
2. PRO ITU- za polazak
3. PRO SALUTE- za zdravlje
4. OB VICTORIAM- za pobjedu

-nakon toga slijedi za koga dedikant čini posvetu:

1. SIBI
2. SIBI ET SVIS
3. ili za neku drugu osobu ili zajednicu

-slijede osobe koje su mu pomogle pri određenoj posveti, a ponekad i svota potrebna da se
nešto izvrši
-karakteristične formule su:
1. D.- DAT ili DEDIT- predati se
2. D.D. – DOMO DEDIT ILI DOMO DEDICAVIT- zavjetovati poklon
3. P.- POSUIT- postavio
4. F.- FECIT
5. V.S.- VOTUM SOLVIT- izvršio zavjet
6. L.F.- LIBENS FECIT- s radosti učinio
7. V.S.L.L.M.- VOTUM SOLVIT LIBENS LAETUS MERITO- sa zadovoljstvom i
radošću ispunio zavjet
8. L.D.D.D.- LOCO DATO DECRETO DECURIONUM- na temelju odluke dekuriona
9. D.S.P.F.- DE SUA PECUNIA FECIT- na svoj trošak učinio
10. D.P.S.P.- DE PECUNIA SUA POSUIT- postavio na svoj trošak
11. P.S.- PRO SALUTE
12. E.V.- EX VOTO

-npr. DIVO ANTONINO ET DIVAE AUGUSTINAE EX SENATU DECRETO

 POČASNI NATPISI

-Postavljaju se caru ili nekoj uzvišenoj osobi npr. patronu municipija

-slični su posvetnim natpisima
-ime s titulama dolazi u dativu i obrazloženje zašto i kako
-imaju manje teksta od posvetnih natpisa

JAVNI NATPISI

-Nalazimo ih na javnim građevinama, svetištima, gradskim zidovima, vratima, slavolucima…

- na početku može stajati ime božanstva kojem se nešto daruje ili posvećuje, odnosno iskazuje
počast (car…)
-zatim ime osobe koja daje da se obavi određeni posao npr. cijela zajednica, udruga, vojna
postrojba, a ako se radi o pojedincu, onda se navodi i corsus honorum
-ovisi o tome jeli darodavac car, ugledni patron, gradski magistrat i o razlogu postavljanja
natpisa
-naziv onoga što se gradi ili obnavlja dolazi u akuzativu npr. murum, aedem, curiam
-ako se radi o obnovi objekta navodi se njegovo prvotno stanje vetustatae corruptum
-može se spomenuti tko je dao novac i suma koju treba izdvojiti za obavljanje pojedinog posla
-često puta spomen neke gradnje je i dokaz postojanja objekta
-Mate Suić u knjizi «Antički grad na istočnoj obali Jadrana» opisuje gradnju bedema
polovicom 1. st. pr. Kr. u dužini 111 stopa i visini 20 stopa na Krku, u gradu Arbi na Rabu
zidine i kule, Tit Julije Optat na svoj trošak (in pensua sua) obnavlja kule dotrajale od starosti
vetustate consumptas u Zadru, u Argeruntu u doba Tiberija Paklenica Starigrad, 170. g.
provala Markomana pa se na brzinu grade i pojačavaju bedemi Salone
-natpisi na svetištima i hramovima su prilično brojni
-oni imaju i posvetnu funkciju osim javne
-u Senju postoje podaci o obnovi Liberova svetišta
-u Nadinu je Tit Turanije Ruf uz pomoć sinova sagradio svetište boginji Latri
-više je potvrda iz Salone gdje je popravljen hram Liberu i Liberi
-u Muću gradnja hrama posvećenog Kastoru i Poluksu
-iz Narone hram posvećen Eskulapu
-natpisi o gradnji iz Cresa (mjesto Beli)
-potvrde o gradnji trjemova u Cresu, Nadinu, saloni, Equumu, Aseriji na Mljetu…
-natpisi na slavolucima obitelji u Puli
iz Iadera Melia Aniana je podigla slavoluk i utrošila 600 000 sestercija, te platila porez
-iz Aserije slavoluk
-natpisi o gradnji terma (kupališta)
-o postojanju, gradnji i obnovi vodovoda, cisterni iz Fulfinija u doba Domicijana
-obnova cisterne u epidaurusu
-natpis iz Nina o gradnji mosta

MILJOKAZI (MILLIARIA)

-Spominju se u 12. svesku CIL-a

-to su kameni stupovi okruglog promjera, širine oko 40 cm, a visine 1.5 m
-na njima stoji uklesan natpis, a postoje i anepigrafski-bez natpisa
-na miljokazu je obično ime cara- ako je ono u nominativu, car je investitor radova, gradnje ili
popravka
-ako je u dativu- posvetu caru je učinio municipij koji se brinuo o održavanju ceste
-ako je u ablativu- natpis je postavljen u doba spomenutog cara
-miljokazi sadrže podatke o udaljenosti u miljama: M.P.- MILIA POSSUUM
-iza čega slijedi određeni broj koji označava udaljenost od početne točke
-osnovni pravci cestovne mreže kod nas nastaju u Augustovo doba i to nakon gušenja
Batonova ustanka u Dalmaciji i u unutrašnjosti
-prava cestogradnja nastaje u doba cara Tiberija, čiji je namjesnik u Dalmaciji bio Publije
Kornelije Dolabela od 14. do 20. g. – on je bio administrator u rješavanju sporova
-ceste su u početno doba imale uglavnom vojnički karakter, a kasnije trgovački
-o toj cestogradnji svjedoče i solinski natpisi: natpis na 4 ploče koje su pronađene u zvoniku
splitske katedrale
-u doba ovog namjesnika Dolabele izgrađeno je 5 novih cesta od kojih su prve dvije datirane
tribunskom vlašću Tiberija (22. put) u 16. g. n. Kr.
1. AD FINES PROVINCIAE ILLYRICI- sagradili su je vojnici 7. i 11. legije
2. VIAM GABINIANAM AB SALONIS AD ANDETRIUM (Muć)- sagradili je vojnici
7. legije
3. A SALONIS AD HAEDUM CASTELLUM DAESITIATIUM
4. VIAM AD BATINUM FLUMEN QUOD DIVIDIT BREUCOS OSERIATIBUS A
SALONIS
5. AD IMUM MONTEM DITIONEM ULCIUM A SALONIS

-u ovim krajevima 7. i 11. legija (LEGIONES SEPTIMAE ET UNDECIMAE) su bile

prisutne
-u doba Tiberija grade se i druge ceste: priključni putovi
-to su indicije
-s cestogradnjo se nastavlja i za Klaudija i drugih careva
-bila je potrebna i obnova

TERMINACIJSKI NATPISI

-Govore o rješavanju sporova oko općinskih granica između pojedinih autohtonih zajednica
(CIVITATES), a tako iz tih 27 pronađenih kod nas možemo pročitati o sporovima INTER
ORTOPLINOS ET PARENTINOS, INTER NEDITAS ET CORINIENSES
-sporovi su se rješavali pred rimskim sudom, postojale su 3 sudbena konventa:
1. SCARDONITANUS CONVENTUS- u čijoj nadležnosti su bili Japodi i 14 liburnskih
civitates (Scardona)
2. SALONITANUS CONVENTUS- u čijoj nadležnosti su bili Delmati, Mezeji
3. NARONNITANUS CONVENTUS- u čijoj su nadležnosti bili civitates na jugozapadu

-ti su se sporovi rješavali na dva načina i to tako da zajednice (civitates) na zajedničkom

sastanku (EX CONVENTIONE), ali uvijek uz nazočnost predstavnika vlasti, dolaze do
nagodbe ili da se to razgraničenje vrši po odluci (IUSU, EX SENTENTIA) namjesnikova
delegata, ali i u tom slučaju (CONSILIO ADHIBITO) prethodi sastanak
-konačna nagodba je EX DECRETO (sa zainteresiranim stranama)
-terminacijski natpisi sadržavaju ime namjesnika i njegovu titulu (legatus Augusti
propraetore), ime cara čiji je namjesnik i ime zajednice u sporu
P.F.- PIUS FELIX
G.- GALERIUS
V.- VALERIANUS
PARTH.- PARTHICUS
II.- (ITERUM)
N.- (OBILISSIUM)

INSTRUMENTA DOMESTICA

-Na kraju svakog sveska CIL-a skupljeni su natpisi na predmetima koji su se koristili u
svakodnevnom životu
-postoje kraći na kojime je ime neke firme ili sigla, broj, ali i oni s dužim tekstom- takve
natpise susrećemo na tegulama, opekama i amforama te ostalom keramičkom i metalnom
posuđu, vodovodnim cijevima, kamenim blokovima (redni broj), na nakitu (ime majstora,
vlasnik), na oružju (ime vojnika), na novcima(!)
-TESSERAE- su bile male pločice- iskaznice za nabavu žita, za mjesto u gledalištu pri nekoj
priredbi
-TABULAE DEFIXIONUM- olovne pločice sa zapisom o prokletstvu koje treba zadesiti
jednu ili više osoba
-u kontekstu ovih natpisa treba istaknuti SVJETILJKE FIRMA (LAMPICE) – FORTIS
SABINAE
-najbrojnija skupina koja se također ubraja u ove natpise je novac

IMPERATORE VESPASIANO SEPTEM TITO CAESARE QUARTO CONSVLIBUS EX

RATIO. LAETI SERVI NVMERO NONAGINTA QVINQAVE. (iz 75. g. po računu roba
Laeta)

1. EX ili DE P./PR./PRAE./PRAED.(praediis)- s imanja

2. EX O./OFF./OFFIC.(officina)- iz radionice
3. O./OP.(opus)D./DOL.(doliare)- izrađeno
4. OP.FIG.DOL.(opus figlinum doliare)- izrađeno u radionici

EX FIG.(LINIS) QVINTINI ASINI MARCELI DOLIARE OPVS FECIT GAIVS NVNDIVS

FORTU NATVS QVINTO ARTICVLEO PAETINO ET APRONIANO CONSVLIBVS.
-natpis sa vodovodne cijevi- FISTULAE PLUMBEAE AQUARIAE:

IMPERATORIS CAESARIS AVGVSTI VESPASIANI SVB CVRA CALISTI LIBERT

PROCVRATORIS AQVARVM. (vodovod imperatora…)

-natpis sa amfore:

EX OFFICINA IVLII HONORATI PROVINCIAE MAVRETANIAE CAESARIENSIS

TVBVSCVTV.

-natpis na utezima:

IMPERATORE CAESARE VESPASIANO SEXTVM TITO CAES. AVGVSTI FILIO

QVARTVM CONSVLIBVS MENSVRATE EXACTAE IN CAPITOLIO PON. DECEM.

-ostali natpisi:

BIBE, AMICE, DE ME!- Pij, prijatelju iz mene!

A ME, DVLCIS AMICA, BIBE!- Iz mene pij, slatka prijateljice!

 PARIETALNI NATPISI

-To su natpisi na zidovima, tzv. grafiti iz Pompeja, Herkulanuma i Stabija

-sakupljeni su u 4. svesku CIL-a

ANTIOCHVS HIC MANSIT CVM SVA CITERA.

VIRVM VENDERE NOLLO MEVM.

AMPLIATVS PEDANIA FVR EST.

-česti su i stihovi iz Eneide

JAVNI I PRIVATNI SPISI

-Tu spadaju različiti zakoni, plebisciti, odluke senata, edikti i dekreti magistrata i carske
odluke, vojničke diplome- DIPLOMATA MILITARIA (189 prijavljenih u 14. svesku CIL-a)
• VOJNIČKE DIPLOME- to su odluke kojima se daju neke osobite povlastice
vojnicima nakon završetka službe- izvornik je bio urezan u bronci i izložen na
Kapitoliju, a nakon Domicijana na Palatinu iza Augustova hrama- svaki veteran je
dobivao prijepis u kojem je navedeno njegovo ime, a diplomom je otpušten iz službe
honesta misione- dobiva IUS CIVITATIS i IUS CONUBIUM (brak sa ženom koja ne
mora biti punopravna rimska građanka), a prava se prenose i na prvo dijete (samo na
jedno, ne na ostalu djecu)
-najstarija poznata vojnička diploma je iz doba cara Klaudija, a najmlađa iz 306. g. za Fabija
Severa
-forma diplome je uglavnom standardna: 2 brončane ploče 10x15 ili 15x20 cm koje su
stavljene jedna do druge i povezane žicom
-s vanjske strane nalazili su se i pečati svjedoka (obično sedmorice), koji su jamčili valjanost
diplome
-tekst je na obje ploče identičan, a manje razlike se pojavljuju jer se diplome nisu otvarale, što
su koristili prepisivači pa je tekst unutra pisan s ligaturama i kraticama, a ponekad i
pogreškama
-diploma kao pravni dokument sadrži ime cara koji donosi odluku da se vojnik otpušta s
tituliranjem, ime zapovjednika legije ili flote na koje se odnosi odluka, prava koja dobivaju
(ius civitatis i ius conubiam), imena konzula koji obnašaju tu dužnost kad je donijeta odluka,
ime otpuštenika u dativu, služba, čin (eventualno) i na diplomi pečati sedmorice svjedoka

VRSTE NATPISA:
1. TITULI SEPULCRALES – nadgrobni natpisi
2. TITULI SACRI- religiozni natpisi
3. TITULI OPERUM LOCORUMQUE PUBLICORUM- natpisi na građevinama
4. MILLIARIA- miljokazi
5. ACTA ET LEGES- dokumenti i zakoni
6. TITULI IMPERATORUM ROMANORUM- carski natpisi
7. INSTRUMENTUM- natpisi na predmetima