Napad s igračem vise

Napad je faza igre, u kojoj ekipa dolazi u posjed lopte na jedan od ovih načina: plivanjem na
loptu na početku svake četvrtine igre, pošto je protivničkoj ekipi isteklo vrijeme od 35 sek za
napad, nakon primljenog pogotka, greškom protivnika ili odlukom sudaca. Trajanje napada
ograničeno je vremenom od 35 sek. Prva faza organiziranog napada je protunapad, koji
može biti individualni, grupni ili kolektivni, u kojem sudjeluju svi igrači jedne ekipe. Prelaz iz
igre u obrani u brzi protunapad može započeti iz različitih pozicija u igrališnom prostoru, i na
različite načine. Naročito je efikasan protunapad, koji započinje oduzimanjem lopte
protivniku, nakon uspješne obrane vratara ili nakon prekršaja protivnika u napadu. U prvoj
fazi protunapada važna je uloga vratara. Nakon obrane vrata on može dodavati naročito
duge lopte slobodnim suigračima. Nakon dosuđenog slobodnog bacanja u korist igrača
obrane, svi igrači brzim plivanjem osvajaju prostor, a vratar brzim plivanjem stiže na mjesto
prekršaja i izvodi slobodno bacanje.

Slika broj 1
Trenutna realizacija napada sa igračem više je prva situacija sa kojom se igrači
upoznaju na početku svog igranja vaterpola. Ona je karakterističana za period
od 9-10 godine igrača i prati cijelu igračku karijeru. To je momentalno
uočavanje prednosti sa igračem više i brzo povratno dodavanje sa ciljem što
bržeg realizovanja prednosti. Postoji par situacija u kojima postoji mogućnost
trenutne ralizacije. Najbitnije je za početak da nakon isključenja protivničkog
igrača se uoči mjesto isključenja, gdje je steknuta prednost, napravi kretnja
najbližih saigrača za oslobađanje od protivničkog igrača za povratno dodavanje
ka igraču koji je zaradio isklučenje, i kretnja, osvajanje praznog prostora
slobodnog igrača bez ili sa loptom ka golu i što brža realizacija situacione
prednosti. Postoji više situacija koje treba proći u početnoj obuci napada sa
igračem više. Prve i najefikasnija situacija je trenutna realizacija nakon
isključenja odbrambenog igrača. Igrač koji je zaradio isključenje uočava ko je od
njegovih saigrača slobodan, dodaje mu loptu sa idejom da mu on odmah vrati
povratnu loptu, prije nego što protivnik uspije da se povuče i pokrije ga, kako bi
mogao da neometan uputi šut na gol. Igrači se postave u pravilan raspored u
pozicionom napadu od pozicija 1 do 6. Krecemo sa dodavanjem na poziciju 6 od
pozicije 1 pa do pozicije 5. Nakon svakog dodavanja svira se isključenje igraču
koji pokriva igrača na poziciji 6 a igrač na poziciji 6 treba da odigra povratno
dodavanje sa saigračem koji mu je odigrao dodavanje i koji u momentu
zarađivanja isključenja treba da napravi kretnju za oslobađanje od protivničkog
igrača i odigra tačan povratan pas ka centru tj. igraču na poziciji 6 (slika 1).
Slika broj 2
Idealna situacija je kada je igrač zaradio isključenje na centru a lopta se nalazi u
posjedu igrača na spoljnim pozicijama jer tada igrač na centru ostaje trenutno
slobodan i dodavanje lopte njemu iz spoljne linije je apsolutno najbolja i
najbrža situacija koja može da se dogodi. U situaciji da igrača na centru odbrana
pokriva sa igračima na pozicija 1 i 5 i ostavljaju igrače na pozicijama 1 i 5 same u
prvoj liniji napada centar odigrava dodavanje ka njima i oni realizuju datu
situaciju (slika 2).

Slika broj 3
Ista situacija može imati trenutnu realizaciju sa pozicija 4, 3 i 2 ako odbrambeni
igrač sa tih pozicija pokriju igrača na pozicij broj 6 nakon zarađenog isključenja
na datoj poziciji a ostali odbrambeni igrači ne reaguju pravovremeno, neuoče
trenutnu situaciju, ostanu na svojim pozicijama ili se pogrešno postave (slika 3).

Za obuku u ovoj situaciji igrači se postave u pozicioni napad, lopta se kreće

između spoljnih igrača nakon čega slijedi isklučenje igrača koji pokriva centra, a
po dogovoru između trenera i odbrambenih igrača sa koje pozicije se
odbrambeni igrač povlači da pokrije igrača na poziciji 6. Igrači napada ne znaju
unaprijed koji se igrač povlači da bi pravovremeno uočavali situacije i riješavali
iste. U kasnijoj obuci istu situaciju otežavamo sa prelaskom najbližeg igrača iz
odbrane na poziciju odbrambenog igrača koji je pokrio igrača na poziciji 6 u
napadu.

Trenutna realizacija sa igračem više kada igrači na spoljnim pozicijama zarade

isključenje uvežbava se na sledeće načine. Igrači na pozicijama 1, 2, 3, 4, 5
svojim kretnjama nateraju odbrambenog igrača da napravi faul za isklučenje,
potezanjem, držanjem i odmah nakon toga da saigrači treba da prepoznaju na
kojoj poziciji je igrač isključen i da odigraju dodavanje koje dovodi do trenutne
realizacije. Trener kasnije naizmenično isključuje igrače na različitim pozicijama
da bi vežbao reakciju i prepoznavanje različitih situacija kod igrača. U kasnijoj
obuci istu situaciju možemo otežati.
Metodika obuke napada sa igračem više 3:3
Obučavanje načina odigravanja napada sa igračem više 3:3 počinje u mlađim
uzrasnim kategorijama, uzrastu od 10 do 14 godina. Osnovna karakteristika
ovog sistema je da igrači iz spoljne linije idu u realizaciju. Prvo i osnovni zadatak
je da igrači nauče da se postave u pravilnom rasporedu. Tri igrača se nalaze na
liniji od 2m, prva linija napada, jedan na sredini gola igrač na poziciji 6 i dva
krilna igrači na pozicijama 1 i 5, dok se tri igrača na pozicijama 2, 3 i 4 u spoljnoj
liniji napada nalaze na 5-6m od gola u blagom luku u užoj formaciji (slika 5).

ZAKLJUČAK
Igrač više u vaterpolu je velika prednost. Realizacija te prednosti nije ni
jednostavna ni laka. Potrebno je puno detaljnih i dugotrajnih uvežbavanja kako
bi igrač više u realnoj situaciji ( na utakmici ) bio stvarna prednost u igri. U
napadu sa igračem više je izuzetno važno da ekipa i svi njeni igrači uočavaju
promjenu situacije i shodno toj promjeni reaguju.

U radu je prikazana metodska obuka napada sa igračem više od trenutne

realizacije koja se uči u periodu od 9,10 godine, preko napada sa igrače više 3:3
koji se uči u periodu od 10 do 14 godine do napada sa igračem više koji se uči
od 14 godine i usavršava do kraja igračke karijere. U obuci napada sa igračem
više treba koristiti metodu postupnosti, koristiti vježbe od lakše ka težim, od
prostije ka složenijim da bi igrači u seniorskoj konkurenciji bili spremni da
odgovore svim zahtjevima vrhunskog nivoa vaterpola.