AT]TOBIOGRAFIJA

SV. IGNACIJALOYOLSKOG
Ho do ias nikovo prip ovij edanj e
 TJVODNANAPOMENA

Nauporno nagovaranje svoje subra6e, Ignacije je tek 1553. podeo

pripovijedati svoj Zivotni put, ali je to udinio u tre6em licu, nazivaju-
6i sebe Hododasnik. Njegovo pripovijedanje zavr5eno je istom 1555.
i obuhva6a njegov Zivot od 1521. do 1538., tj. od obrane Pamplone i
njegova obraienja do konadnog dolaska u Rim. Ignacijevo pripovi-
jedanje vjerno je biljeZio portugalski isusovac o. Luis Gongalves de
Cbmara, i to ve6inom na Spanjolskom, a samo zavr5ni dio natalijan-
skom. Spis se pojavljivao pod razliditim naslovima, ali u kritidkom
izdaryu Monumenta Historica Societatis Jesu imanaslov Acta Patris
Ignatii. Nakon 1900. javlja se i kao Pripoviiedanie Hodoiasnika, ali
prevladava naslov Autobiografij a.
Autobiografija je temeljni izvor za tpoznaYanje Ignacijeva ka-
raktera i osobnosti, njegova duhovnog puta od dastohlepnogviteza
do sveca i mistika.
Gongalves de Cfumara svome je spistt Autobiografia dodao pred-
govor u kojem istide da je Ignacije sve pripovijedao s velikom jasno-
6om i mnogo pojedinosti.
NaS prijevod temelji se na izdanju Obras Completas de San lgna-
cio de Loyola, koje su priredili Ignacio Iparraguirre i Candido De
Dalmases, aizdala Biblioteka de Autores Cristianos (kratica BAC),
Madrid 1982., 4. izd., a sada se sluZimo i najnovijim 6. izdanjem iz
1997. godine. U teZim mjestima izvornog teksta posavjetovali smo
se sa sljede6im prijevodima: Gaetano Bisol i Gabriele Casolari Au-
tobiografia - Storia di una vocazione e di una missione, Gesuiti,
Roma-Milano, 1986.; Parmananda R. Divarkar, A Pilgrimb Tbsta'
ment - The memoirs of lgnatius of Loyola, Pontificia Universitas
Gregoriana (kratica PUG), Roma, 1983.; Mario Gioia, Gli scritti di
Ignazio di Loyola, UTET, Torino, 1977 .; Burkhart Schneider, Der
Bericht des Pilgers, Herder, Freiburg-Basel-Wien, 1977.; A. Thiry

25

AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG
Le rdcit du Pdlerin, Descl6e de Brouwer, Bruxelles-Louvain, 1956.
SluZimo se i najnovijim prijevodom talijanskih isusovaca iz srpnja
2007. pod naslovom Gli scritti di Ignazio di Loyola - A cura dei
gesuiti della Provincia d'Italia, Edizioni AdP (:Apostolato della pre-
ghiera), Roma, 2007.
Poglavlja uzkoja postoje dulje napomene oznadena su zvjezdi-
com na kraju, zadnje redenice*, a same dulje napomene nalaze se na
kraju teksta Autobio grafij e.
Kra6e napomene donosim unutar teksta u okrugloj zagradi O.
26
.&
.i
,[
t,.
u.
r5i
I. PAMPLONAI LOYOLA-
OBRACENJE (152L - 1522.)
l
Ranjenik u Pamploni
t
1. Do svoje dvadeset i Seste godine bio je to dovjek odan ta5ti-
nama svijeta. osobito je uZivao u viteskim igrama i natjecanjima u
ratnim vjestinama i rukovanju oruZjem, pun velike i isprazne Lelie
da stekne slavu. Tako, borave6i u tvrdavi koju su opsjedali Francuzi,
dok su svi mislili da se treba predati pod uvjetom da im se postede
Livoti,jer im je bilo odito da se vi5e ne mogu braniti, on je zapovje-
dniku naveo toliko razloga da gaje uspio nagovoriti da se tvrdava
brani, premda su svi ostali vitezovi imali protivno mi5ljenje.
Odu5evio ih je svojom hrabro56u i smiono5du, pa su se medusobno
poticali da se ipak brane. Na dan kad se odekivao topovski napad, on
se ispovjedio jednom od suboraca. (U nedostatku svedenika to je bio
srednjovjekovni obidaj, koji je savjetovao i sv. TomaAkvinski.) Nakon
Sto je topovska paljba prilidno potrajala, jedan ga je hitac pogodio u
(desnu!) nogu i potpuno je prelomio (u potkoljenici). Buduii da mu je
kugla pro5la iznedu nogu, i druga mu je noga bila te5ko ozlijedena.x
2. Kadje on bio ranjen, ostali su se odmah predali Francuzima.
Nakon Sto su ovi zaposjeli tvrdavu, postupali su s ranjenikom jako
dobro, s po5tovanjem i ljubazno56u. ZadrLavii ga u Pamploni dvana-
est do petnaest dana, prenijeli su ga na nosilima njegovoj kudi. Tamo
se pokazalo koliko je njegovo stanje bilo lose. Svi lijednici i kirurzi
koji su bili pozvani s mnogih strana zakljudili su da nogu treba po-
novno lomiti i kosti ponovno namjestiti. Govorili su kako su kosti
(desne potkoljenice!) krivo sloZene, bilo zbog toga Sto su bile krivo
namjestene, bilo zbog toga Sto su se pomaknule tijekom putovanja, i
da je zato ozdravljenje nemogu6e. JoS se jedanput moralo pro6i cije-
1o mrcvarenje; zavrijeme toga, kao ni u svim ostalima koje je prije i
27
 AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG
poslije prosao, nije izustio ni rijedi niti je pokazao ikakva znakaboli
osim dvrstog stiskanja Saka.x
3. Stanje mu se pogor5avalo uza sve poduzete mjere. Nije mogao
jesti, apojavili su se i drugi znakovi koji navijestaju smrt. Nablagdan
sv. Ivana Krstitelja (24.lipnja) savjetovano mu je da se ispovjedi, jer
su lijednici imali malo nade u njegovo ozdravljenje. Sakramente je
primio uodi blagdana sv. Petra i Pavla (29.lipn1a). Lijednici su rekli
da se mora radunati sa smrdu ako poboljsanje ne nastupi do pono6i.
Bolesnik je uvijek gajio posebnu poboZnost prema sv. petru. Tako se
nasemu Gospodinu svidjelo da poboljsanje nastupi upravo te no6i.
ozdravljenje je bilo tako brzo da su nakon nekoliko dana lijednici
zakljudili kako je izvanZivotne opasnosti.
4.Kada su kosti srasle, pokazalo se da je jedna kost ispod koljena
bila namje5tena preko druge, Sto mu je nogu udinilo kra6om. Kost
je tako mnogo str5ila da je noga izgledala ruZno. On to nije mogao
podnijeti, jerje bio odludio nastaviti svjetovnu karijeru i jerje smatrao
da 6e mu to kvariti izgled. Kod kirurga se raspitivao bi li se to moglo
odrezati. oni su mu rekli da bi se to moglo udiniti, ali da bi prilikom
toga muke bile vede od svih koje je podnio, jer mu je kost ve6 bira za-
cijeljela i trebalo bi dosta vremena da se to odstrani. on je ipak odludio
podnijeti sve muke iako je to zaprepastilo njegova starijeg brata koji je
iziavio da se on sam ne bi usudio podwgnuti tolikim patnjama. Ranje-
nik je, medutim, sve podnio sa svojom uobidajenom strpljivo56u.
5. Nakon Sto su mu meso i kost koja je virila bili odrezani, po-
duzete su mjere da mu noga ne ostane prekratka. Na nogu su mu
stavljali razne masti i neprekidno je natezali pomodu instrumenata
kojima su ga danima mudili. Medutim, na5 Gospodin vra6ao mu je
zdravlje i on se tako dobro osje6ao kao da je potpuno zdrav. Jedino
nije mogao stati na nogu, Sto ga je prisiljavalo da ostane u krevetu.
Kako je oduvijek bio odan ditanju knjiga svjetovnog sadr?aja,
najde56e viteskih romana, kada se podeo bolje osje6ati, zatraLio je
da mu dadnu koju od tih knjiga kako bi prikratio vrijeme. Medutim,
kako se nijedna od knjiga kakve je on obidno ditao nije mogla na6i,
28
r. PAMPLONA I LOYOLA- OBRACENJE (1521. - 1522.)
dali su mtWta Christi (Kristov Zivot) i jednu knjigu sa Zivotopisima
svetaca na Spanjolskom jeziku.*
Razlikovanje dvaju duhova
6. Sto je vi5e ditao knjige, i po nekoliko puta, sve ga je viSe odu-
Sevljavalo ono Sto je u njima bilo napisano. StoviSe, prekidaju6i dita-
nje ponekad bi se prepustio razmi5ljanju o stvarima o kojima je ditao,
a ponekad opet o stvarima svijeta, kako je do tada obidavao. Medu
mnogim ispraznim stvarima koje su mu padale na um jedna je toliko
zavladalanjegovim srcem da bi on, ne uvidajudi Sto dini, bio udubljen
u nju po dva, tri do detiri sata: ma5tao je o onom Sto bi dinio u sluZbi
odredene gospode; o sredstvima koja bi koristio kako bi se uvijek na-
Sao u njezinoj blizini; o rijedima koje bi joj govorio; o ratnim pothvati-
ma koje bi poduzimao u njezinoj sluZbi. On je time bio toliko opdinjen
da nije uvidao kako je to sve bilo nemogu6e, jer se radilo o gospodi
koja nije pripadala redovima obidnog plemstva. Nije se radilo o grofici
ni vojvotkinji ve6 o osobi mnogo vi5eg stupnja od ovih.x
7. Gospodin mu je ipak pomagao tako da su nakon tih misli sli-
jedile druge, izazvane onim Sto je upravo ditao. Dok je ditao Isusov
Zivot i Zivotopise svetaca, razmi5ljao je u sebi: >A Sto kad bih ja
udinio ono Sto je udinio sv. Franjo ili sv. Dominik?< Razmi5ljao je o
mnogim stvarima koje su mu se udinile dobrima, odu5evljavajudi se
onima medu njima koje su bile najteZe i najtegobnije. Dok je o njima
razmllljao, dinilo mu se da bi ih i on mogao ostvariti, pa si je govo-
rio: >Sveti Dominik je udinio ovo, dakle moram i ja. Sveti Franjo je
udinio ovo, dakle moram i ja.< Ova razmi5ljanja potrajala su dulje
vrijeme, azatim su ih prekidale druge stvari i svjetovne misli koje su
ve6 spomenute. Izmjenjivanje tihrazliditlh misli potrajalo je prilidno
dugo vremena. On bi se dugo bavio mi5lju koja bi mu dolazila, bilo
da se radilo o svjetovnim pothvatima u koje se htio upustiti, bilo o
29
AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG
onim BoZjim koji su mu padali na pamet, sve dok se, umoran od
toga, ne bi okrenuo drugim stvarima.
8. Jednaje razlika, ipak, bila odita. Osjedao je veliko zadovoljstvo
dok je ditao o svjetovnim stvarima, ali se nakon ditanja, kad bi umo-
ran odloZio Stivo, osjedao praznim i nezadovoljnim. Medutim, kada
je pomi5ljao da bosonog hododasti u Jeruzalem, da jede samo biljnu
hranu i da se poput svetaca podvrgava strogom nadinu Zivota, onje
osjedao utjehu ne samo dok se bavio takvim mislima, nego je i nakon
Sto bi ih napustio, ostajao zadovoljan i radostan. On to najprije nije
zamjelivao niti je razmi5ljao o toj razlici sve dok mu se odi nisu malo
otvorile. Istom bi se tada podeo tome duditi i o tome razmllljati,jer mu
je iskustvo pokazalo da ga neke stvari dine Zalosnim a neke radosnim.
Malo-pomalo naudio je raspoznavati duhove koji su djelovali na nje-
ga, jedan sotonski, a drugi BoZji.*
Obra6enje
9. Ova pouka rasvijetlila mu je mnoge stvari pa je podeo najoz-
biljnije razmi5ljati o svom proteklom Zivotu i o velikoj potrebi da
zanj Eitti pokoru. U to se vrijeme u njemu pojavila Lelja da opona-
5a svece, ali nije razmllljao ni o kakvim odredenim pojedinostima.
Ostajao je samo pri obe6anju daCeuzpomod BoZje milosti diniti isto
ono Sto su dinili sveci. Htio je, dim se oporavi, hododastiti t Jeruza-
lem na spomenuti nadin, velikodu5no se podvrgavajuti odricanjima
i postu u mjeri u kojoj ga bude poticao BoZji duh.
10. S pojavom ovakvih svetih Zelja koje mu je iskustvo potvrdi-
valo na spomenuti nadin, podeo je napu5tati nekada5nje misli. Jedne
vederi, dok je bio budan, jasno je vidio lik NaSe Gospe sa svetim
Djetetom Isusom. Iztogavidenja znatno je vrijeme crpio vrlo veliku
udehu. U njemu se pojavila tako velika odvratnost prema njegovu
prija5njem Livotrt, a posebno prema putenim stvarima, te mu se dini-
1o da su muiz du5e nestale sve predodZbe koje su u nju bile utisnute.
30
r. PAMPLONA I LOYOLA- OBRACENJE (1521. - 1522.)
Tako on od toga dasapa sve do kolovoza 1553., kadaje ovo zapisa-
no, nije Leljamatijela nikada dao ni najmanji pristanak. Po tom udin-
ku moglo se prosuditi da je vitlenje do5lo od Boga, iako se on nije
nikada usudio to ustvrditi niti je i5ta dodao gornjoj tvrdnji. Medutim,
njegov brat i ostali uku6ani shvatili su, na temelju njegova vanjskog
pona5anja, unutarnju promjenu koja se odigrala u njegovoj du5i.
11. On je, ne brinu6i se ni za Sto drugo, ustrajao u ditanju i u svojim
dobrim nakanama. Sve je svoje razgovore s ukudanima posve6ivao
BoZjim stvarima i tako pomagao njihovim du5ama. Kako je zavolio
spomenute knjige, do5ao je na pomisao da ukratko zabiljeLi neke do-
gadaje iz Isusova Livota i Livota svetaca. On se predano dao na ispi-
sivanje jedne biljeZnice od 300 listova jer se ve6 mogao kretati po
kuii. Kristove je rijedi ispisivao crvenom tintom, a rijedi na5e Gospe
plavom. Pisao je na glatkom iscrtanom papiru vrlo lijepim rukopisom,
jer je bio vjest u kaligrafiji. Dio vremena provodio je u pisanju, dio u
moliwi. Najve6u je utjehu crpio iz promatranja nebeskog svoda i zvi-
jezda. To je dinio desto i dugo jer je tada u sebi osje6ao veliki poticaj
da sluZi na5em Gospodinu. iesto je razmi5ljao o svojim namjerama i
priZeljkivao da potpuno ozdravi kako bi se dao na svoj put.
12. Razmi5ljao je o onome Sto bi, u namjeri da uvijek Zivi po-
kornidki, mogao diniti nakon povratka iz Jeruzalema. Pomi5ljao je
o stupanju u Kartuziju u Sevilli, ali da to udini bez otkrivanja svog
identiteta, kako tamo ne bi o njemu stekli visoko mi5ljenje, i da tamo
jede samo biljnu hranu. Medutim, kada je ponovno razmi5ljao o po-
kori koju je htio diniti putujudi svijetom, Lelja da ude u Kartuziju
u njemu se bila ohladila jer se pribojavao da tamo ne6e mo6i dati
odu5ka mrLnjiprema sebi koja se u njemu rodila. On je ipak zamolio
jednoga ku6nog slugu koji je i5ao u Burgos da se raspita o kartuzi-
janskom pravilu i bio je zadovoljan dobivenim obavijestima.
Iz spomenutog razloga, zbog njegove potpune zaokupljenosti
hododa5dem kojeje kanio poduzeti, kao i zbog dinjenice da se radilo
o stvari koja bi do51a na red odmah nakon njegova povratka, on se
nije mnogo bavio time. On je, dapade, osje6aju6i da mu se snaga po-
31
AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG

vratila, smatrao kako je do5ao trenutak rastanka. Zato je rekao svom II. MONTSERRAT - B OZJI VITEZ (1522.)
bratu: >Gospodaru, vojvoda od Najere je, kao Sto znate, doznao da
sam ozdravio. Bit 6e dobro da poilem do Navarrete.< (Vojvoda je bio
tamo u to vrijeme).
(Rubna bilje5ka: Brat (Martin Garcia) i neki ilanovi kute slutili Hododasnik NaBe Gospe od Montserrata
su da on namjerava uiiniti neku veliku promjenu u svom iivotu.)
Zato gaje brat vodio iz jedne u drugu odaju i podeo preklinjati 13. I tako, je uzjahao na mulu, njegov je drugi brat (Pedro
kada
da se ne upropasti i da promisli koje su nade ljudi u njega polagali i
Lopez de Loyola, sveienik) izrazio Zelju da pode s njim do mjesta
koliko bi mnogo mogao posti6i. Govorio mu je mnoge slidne stvari
Oflatea. Na putu je nagovorio brata damu se pridruZi kod bdijenja u
sve u namjeri da ga odvrati od njegovih dobrih nakana. Medutim, on
sveti5tu NaSe Gospe od Ardnzanta (tj. od Tmja, i u tom baskijskom
je odgovarao prilidno neodredeno, ali tako da istina ipak nije trpjela.
sveti5tu vjerojatno je poloZio zavjetdisto6e, jer se zna da je to udinio
On je vet tada bio osjetljive savjesti u pogledu govorenja neistine,
na putu od Loyole do Montserrata, a od dana polaska od kuie svake
ali je ipak uspio izmati svome bratu.*
se no6i bidevao). Tu je no6 proveo u molitvi kako bi prikupio snagu
za svoj put. Brata je ostavio u mjestu Oflateu u ku6i jedne od sestara
koju je ovaj do5ao posjetiti, pa se zaputio u Navarrete.
Prisjetio se da mu je vojvodin dvor dugovao ne5to zlatnih dukata
te je zakljudio da bi bilo razborito da ih podigne. Napisao je zahtjev
riznldaru. Riznidar mu je rekao da nema novca. Kad je vojvoda to
duo, rekao j e da za svakoga smije nedostajati novca osim za Loyolu.
Zbog ugleda koji je Loyola stekao u pro5losti, vojvoda mu je Zelio
ponuditi visokpoloZaj ako bi ga on htio prihvatiti. Podigao je novac i
uredio da se jedan dio podijeli odretlenim osobama prema kojima se
osje6ao obavezan, a drugi dio darovao je za sliku NaSe Gospe koja je
bila u jadnom stanju, kako bi se mogla restaurirati i dostojno uresiti.
Zatimje otpustio obojicu slugu koji su ga do tada pratili, a onda se
sam zaputio iz Navarrete u Montserrat na svojoj muli.*
14. Na putu mu se dogodilo nesto Sto je vrijedno zabiljeZiti dabl
se shvatilo kako je na5 Gospodin postupao s ovom du5om koja je jo5
uvijek bila slijepa, iako ispunjena velikom deZnjom da mu sluZi na
sve nadine koliko bude mogla shvatiti. Zato se odludivao na veliku
pokoru, ali ne toliko da udini zadovolj5tiu za svoje grijehe koliko
da ugodi i omili Bogu.

33
 il
AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG
Stogaje, kada je dinio pokoru kakvu su obidavali diniti sveci, dinio
to u istoj ili u jo5 ve6oj mjeri.lztakvih je misli crpio sw svoju utjehu,
ali ga u tome nisu rukovodili ni unutarnji razlozi,ni pravo poznavanje
poniznosti, ljubavi ili strpljenja, a ni promi5ljenost koja upravlja i daje
odmjerenost tim wlinama. Sva su njegova nastojanja bila usredotode-
nana velika vanjska djela jer su sveci tako radili na BoZju slavu, a da
pritom nije gledao na druge njihove posebne okolnosti.
Rasprava s Maurom
15. Dok je tako jahao tim putem, sustigao ga je jedan Maur koji je
takoder jahao na muli. Ja5uii zajedno razgovarali su, pa su doSli i na
razgovor o na5oj Gospi. Maur je rekao kako mu se dini da je Djevica i
mogla zatett bez mu5karca, ali da nije mogla ostati djevicom tijekom
poroda. Zapotl<rlepu svoga mi5ljenja on se posluZio prirodnim razlozi-
ma koji su mu dolazlli na pamet. Hododasnik je naveo brojne razloge,
ali ga nije mogao pokolebati u njegovu uvjerenju. Maur je nakon toga
podeo tako brzo jahati da mu se ubrzo izgubio iz vida, a on sam je joS
dugo ostao razmi5ljajudi nad onim o demu je raspravljao s njim. U me-
duvremenu ga je obuzelo snaZno unutra5nje nezadovoljstvo koje je u
njegow du5u unijelo nemirjer muje izgledalo kao da nije obavio svoju
duZnost. U njemu se pojavilo ogordenje prema Mauru, a izgledalo je
daje i on pogrije5io zato Sto mu je dopustio da o na5oj Gospi govori
onakve stvari, a bio je duZanbraniti njezinu dast. Htio je pronadi Maura
i da mu zbog onoga Sto je rekao dadne nekoliko udaraca bodeZom. On
se, medutim, ni nakon duge unutarnje borbe nije mogao opredijeliti, pa
nlje znao Sto da udini. Maur, koji je vei bio umakao, rekao mu je ranije
da ide u jedno mjesto koje je leZalo malo podalje na istoj cesti blizu
glavnog puta, iako glavni put mje prolazio kroz to mjesto.
16. I tako, umoran od razmi5ljanja o tome Sto bi bilo najbolje
udiniti, a da nije ni do5ao do valjanog zakljudka, on je odludio pu-
stiti mulu da ide popu5tenih ttzda do mjesta na kojem su se putovi
34
rr. MoNTSERRAT - BOZil YrrEZ (1 522.)
razdvajali. Ako mula krene seoskim putem, on 6e pronadi Maura i
probosti ga. Ako mula ne krene prema selu nego glavnom cestom, on
6e ga pustiti na miru. Po5to je postupio onako kako je odludio, na5em
Gospodinu se svidjelo da mula ne skrene na seosku cestu nego da ide
glavnim putem, iako je selo bilo udaljeno svega ne5to vi5e od tride-
set ili detrdeset koradaja, a cesta Siroka i vrlo dobra.
Dolazetiu jedno ve6e naselje pred Montserratom, odludio je tamo
pribaviti odje6u koju je kanio nositi i koristiti na hododa56u u Jeruza-
lem. Nabavio je rijetko tkanu jako grubu tkaninu, od kakve se obidno
prave vreie, i narudio da mu se od nje sa5ije pla5t koji mu je sezao do
stopala. Kupio je hododasnidki Stap i jednu tilrlvt za vodu, a onda je
to sve objesio ispred sebe o sedlo na muli. Kupio je i par sandala od
konoplje, ali je samo jednu obukao, i to zato Sto je imao bolesnu nogu
u zavojima koja bi svake vederi bila natedena, premda je jahao.
OruZje Isusa Krista
17. Tako je nastavio put u Montserrat, razmi5ljajudi kao i obidno
o velikim pothvatima koje bi izveo iz ljubavi prema Bogu. Medu-
tim, kako je njegova svijest bila pretrpana romanima poput onog o
Amadisu de Gauli, misli koje su mu padale na pamet bile su na tragu
slidnih knjiga. On je tako odludio cijelu no6 odrZati podasnu straZu
pod oruZjem, i to bez sjedenj a i leLanja, naizmjence stoje6i i klede-
6i pred oltarom NaSe Gospe od Montserrata, gdje je odludio odloZiti
svoju odje6u, a svoje oruLje zamijeniti Kristovim. Nastavljajudi put,
razrni5ljao je po obidaju o svojim nakanama. Po dolasku u Montserrat,
nakon Sto se pomolio i ugovorio sastanak s ispovjednikom, pismeno je
obavio opdu ispovijed koja je trajala tri dana. Uredio je s ispovjedni-
kom da se preuzne njegova mula, a da se njegov mad i bodeZ objese u
crkvi na oltarNa5e Gospe. Taj je ispovjednik bio prvi kojemu je otkrio
svoju odluku, koju do tada nije bio otkrio nijednom ispovjedniku.*
35
 il;
AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG
18. Noiu uodi blagdana Navje5tenja, 25. oLujka 1522. godine,
po5ao je u najve6oj mogu6oj tajnosti jednom prosjaku, svukao tamo
svoju odje6u i ostavio mu je. Zatimje, odjeven u ranije pribavlje-
nu odjeiu koju je odavno toliko Lelio, po5ao pred oltar na5e Gospe.
Tamo je proveo cijelu noc naizmjence klede6i i stoje6i, s hododa-
snidkim Stapom u ruci.
Putovanje je, primiv5i svetu pridest, nastavio u svitanje kako ga ni-
tko ne bi prepoznao. Nije se zaputio cestom koja vodi ravno u Barcelo-
nu i na kojoj bi mogao nabasati na mnoge koji bi ga prepozrlali i htjeli
dostdno pozdraviti, ve6 se zaptfiio prema mjestu z;ranomManresa. Na-
mjeravao se tamo zadriati nekoliko dana u sirotinjskom prihvatili5tu i
usput u svoju knjigu zapisati neka zapaZanja. Knjigu je duvao veoma
briZno jer mu je prulala veliku utjehu. Nakon Sto je prevalio oko pet
kilometara, sustigao gaje neki dovjek, koji je zanjim dotrdao izapitao
gaje li jednomprosjaku dao svoju odje6u, kako je onaj wrdio. Odgovo-
rio je potwdno, a iz odiju su mu potekle suze saZaljenja nad prosjakom
kojemuje dao odje6u,jerje shvatio da gaje doveo u neugodnostpruZa-
ju6i drugima priliku da posumnjaju u njegovu destitost. Koliko god je
nastojao da na sebe ne swati pozornost, ipak nije trebalo dugo dekati da,
na osnovi onoga Sto se dogodilo u Montserratu, ljudi iz Manrese podnu
o njemu naveliko pripovijedati. Uskoro je ono Sto se pripovijedalo pre-
raslo stvamu istinu. Govorilo se da je napustio veliku ba5tinu i slidno.
36
M. MANRtrSA-T] BOZJOJ
SroLI (1522. - 1523.)
Duhovne borbe
19. U Manresi je svaki dan prosio milostinju. Nije jeo meso ni
pio vino ni onda kada su mu ljudi sami nudili' Nedjeljom nije postio
pa bi popio malo vina ako mu je bilo ponudeno. Budu6i da je prije,
po modi onog vremena, previ5e polagao na njegu kose, a ona mu
je bila lijepa, odludio ju je prepustiti prirodnom rastu, tako da je ne
deSlja, niti skraiuje, niti za5tiduje bilo danju bilo no6u. Iz istog je
razlogazapustio njegu noktiju na rukama i na nogama jer je prije i u
tomu pretjerivao.
Dok je boravio u prihvatili5tu, desto mu se dogadalo da je pod
punim dnevnim svjetlom primje6ivao nesto kraj sebe' To mu je pridi-
njavalo silnu utjehu jer je bilo iznimne ljepote. Nije uspijevao raza-
brati o demu je rijed, ali dinilo mu se daptikaza ima oblik zmije pre-
krivene mno5tvom nekih predmeta koji su sjajili poput odiju, iako to
nisu bile odi. Promatranje te pikaze pridinjavalo mu je zadovoljstvo
i utjehu koja je bivala to ve6a Sto se je ta stvar de56e pojavljivala.
OneraspoloZiobi se kada bi ona potpuno i5dezla.*
20. Do tog vremena bio je gotovo u istom unutamjem stanju, vrlo
postojane radosti, iako nije imao nimalo znanja o unutarnjim stvarima
duha. U vrijeme kada se pojavljivalo ono videnje ili malo prije nego
Sto je podelo (a trajalo je mnogo dana), podela ga je Zestoko muditi
jedna misao, tpozoravalu6i ga na mukotrpnost njegovaLivota. iinilo
mu se kao da muizduse govori nekakav glas: >Kako 6eS ovakav Zivot
mo6iizdrLati sedamdeset godina, koliko jos imas Livjetl?<< Uvidaju6i
da to dolazi izwfira, od neprijatelja, u sebi je odgovarao velikom od-
ludno56u: >>Jadnide, moZes li mi ti zalamditi i jedan sat Zivota?< Tako
je nadvladavao napast izadriavao unutarnji mir.
37
 #
AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG
Toje bila prva napast koja ga je podela muditi nakon pojave spo-
menutog videnja. To mu se dogadalo kada je prisustvovao dnevnoj
misi, vedernjoj i povedernjoj molitvi koje su bile pjevane i u kojima
je nalazio veliku utjehu. Pod misom je obidno ditao muku Isusovu;
tako je zadrLavao punu unutarnju mirno6u.*
2l.Tpak je, nakon Sto se pojavila spomenuta napast, podeo u svojoj
du5i osjedati dudne promjene. Ponekad bi se osjedao tako jadno da nije
nalazio nikakvo zadovoljstvo ni u molitvi, ni u slu5anju mise, ni u bilo
kojoj drugoj poboZnosti. U drugo bi ga pak vrijeme potpuno iznenada
obuzelo sasvim suprotno raspoloZenje, tako da mu se dinilo da se u tren
oka oslobodio Zalosti i suhoie. To imenadno smjenjivanje raspoloZenja,
koje nikada ranije nije bio iskusio, podelo ga je zanimati pa je rekao sa-
mom sebi: >Kakav je to novi Zivot koji sada zapodinjemo?<
U to je vrijeme prigodice razgovarao s duhovnim osobama koje
su ga cijenile i koje su s njim rado razgovarale, jer je, iako nije bio
iskusan u duhovnim stvarima, njegov govor otkrivao veliku gorlji-
vost i ielju za napredovanjem u sluZenju Bogu. U to je vrijeme u
Manresi Livjelajedna Zena u dubokoj starosti, koja je dugo i oda-
no sluZila Bogu i koja je bila tako poznata u mnogim krajevima
Spanjolske da ju je jednom k sebi dozvao katolidki kralj kako bi s
njom porazgovarao. Taje Lenajednoga dana,razgovaraju6i s novim
Kristovim vojnikom, njemu rekla: >>O, neka se jednog dana mom
Gospodinu Isusu Kristu svidi da ti se htjedne ukazati!<< Njega je to
zapanjllo jerje njezine rijedi doslovce shvatio. >Kako bi se Isus Krist
mogao meni ukazati?< On je uvijek odrLavao uobidajeno ispovijeda-
nje i pride56ivanje svake nedjelje.
S krupul oz na b oj aZljivo s t
22.U to su se pojavile te5koie sa skrupulama. Iako je veliku ispovi-
jed, kojuje obavio u Montserratu dak i pismeno, pomno udinio kao Sto je
ve6 redeno, jo5 uvijek mu se povremeno dinilo da ima stvari koje jo5 nije
38
rrr. MANRESA-U BOZTOJ srOlr 0s22.- 1523.)
bio ispovjedio. To ga je jako mudilo jer nije bio zadovoljan ni nakon Sto
bi ih naknadno ispovijedio. Zatoje podeo tragati za duhovnim ljudima
koji bi ga mogli izlijedlti od skrupula jer mu nista nije moglo pomo6i.
Konadno mu je jedan doktor teologije, koji je propovijedao i ispovije-
dao u katedrali i bio veoma produhovljena osoba, rekao u ispovijedi da
ispise sve grijehe kojih se moZe sjetiti. Tako je i postupio vise puta, ali
su se skrupule nakon ispovijedi jos uvijek wadale i podele zadirati sve
tanko6utnije u najmanje sitnice, pa se na5ao u golemoj tjeskobi,
Iako je bio prilidno uvjeren da su mu te skrupule pridinile veliku
Stetu i da bi bilo bolje kad bi ih se mogao rijesiti, ipak ih se nije mo-
gao osloboditi. Ponekad je pomisljao da bi mu pomoglo kad bi mu
ispovjednik u ime Isusa Krista naredio da se u ispovijedimanevtata
na proslost. On je to priZeljkivao, ali nije se usudio to predloZiti.
23. Medutim, ispovjednik mu je sam od sebe naredio da ne ispo-
vijeda nista iz proslosti, osim ako je rijed o potpuno jasnom grijehu.
Ta mu zapovijed ipak nije bila ni od kakve koristi jer je nalazio da je
sve $to ga je mudilo bio jasan grijeh, tako da su se njegove nevolje na-
stavljale. U to je vrijeme stanovao u jednoj sobici koju su mu ustupili
dominikanci u svom samostanu. Nastavljao je sa sedam sati dnevne
molitve na koljenima, redovito ustaju6i u pola no6i, a pridrZavao se i
ostalih vjeZbi koje je ranije spomenuo. Medutim, nista od toga nije mu
pomoglo da odagna skrupule koje su ga mudile mjesecima.
Jednom je, kada ga je mudila posebno jaka tjeskoba, podeo tako
zdusno moliti da je glasno vapio Bogu: >Pomozi mi, Gospodine,
jer ne mogu na6i pomo6 kod ljudi ni kod ikojeg stvorenja. Kada bih
znao damogu na6i mif nikakav mi napor ne bi bio tegoban. Ti mi,
Gospodine, pokaLi gdje ga mogu na6i. Trdao brh i za psi6em kada
bih znao da bi mi to Pomoglo.<<
24. Dokje bio u takvim mislima, mnogo ga je puta obluzimala
Zestoka napast da se baci s ruba duboke provalije pokraj koje se na-
lazilaona njegova (vrtna) prostorija i mjesto gdje je obidavao moliti.
Medutim, shvativsi .da je samoubojstvo grijeh, ponovno bi vikao:
>Gospodine, ne 6u udiniti nista Sto bi tebe uvrijedilo.< Ponavljao je
39
AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG
ove i prethodne rijedi mnogo puta. Zatim se sjetio pride o jednom
svecu koji je, da bi od Boga isprosio ne5to do dega mu je bilo jako
stalo, postio sve dok ne bi dobio ono Sto je Zelio. Ta ga je misao dr-
Zala prilidno dugo vremena. Konadno je odludio da i on tako postupi:
zarekne se sam sebi da ne6e ni jesti ni piti sve dok se Bog ne pobrine
za njega ili dok ne dode nadomak smrti. Ako bi se nasao in extremis,
u krajnjoj situaciji da bi umro bezhrane, zatraLio bi kruha i jeo (ako
bi jo5 bio u stanju prositi i jesti).
25.Ta mu je misao doSla jedne nedjelje nakon Sto se pridestio.
lzdrZao je, ni5ta ne jedu6i, cijeli tjedan, a da kod toga nije propu5tao
svoje uobidajene vjeLbe. Sudjelovao je u ditanju dasoslova, svoje
je molitve obavljao klede6i, dak i o pono6i, itd. Medutim, kada je
sljedede nedjelje do5ao obaviti ispovijed, rekao je ispovjedniku da
nije ni5ta jeo cijeli tjedan jer je obidavao da u ispovijedi sve potanko
kaZe. Ispovjednik mu je zapovjedio da prekine post. Poslu5ao ga je
iako se jo5 osje6ao jakim. Toga i sljede6eg dana bio je slobodan od
skrupula. Medutim, tredeg dana,u utorak, u molitvi se opet podeo
prisjedati svojih grijeha. Tako je, kao da nesto niZe, i5ao od grijeha
do grijeha i osje6ao da svaki mora ispovjediti.
Nakon tih misli obuzelo ga je takvo gadenje prema Zivotu koji je
vodio da je pomi5ljao da ga napusti. Na taj ga je nadin Gospodin po-
taknuo da se prene kao iz kakvog sna. Kako je tada, nakon iskustva
koje mu je Bog do tada dao, izvukao pouku o razliditosti duhova,
podeo je istraZivati nadin na koji se taj zli duh uvukao. Zatoje on s
velikom unutarnjom sigurno56u odludio ne ispovijedati ni5ta izpro-
Slosti. Od toga dana oslobodio se svih skrupula i bio je uvjeren da ga
je Gospodin oslobodio po svome milosrdu.
Smirenje
26. On sam dnevno je molio sedam sati, a u duhovnim stvari-
ma pomagao je i nekim drugim osobama koje su k njemu dolazile.
40
IIr. MANRESA-U BOZIOJ srOrt Q522.* 1523.)
ostalo vrijeme provodio je u mislima o BoZjim stvarima o kojima
je odredenog dana ditao ili razmatrao. Medutim, kada bi polazio na
podinak, desto su mu dolazila velika prosvjetljenja i velike duhovne
utjehe, tako da bi na njih tro5io vrijeme predvideno za spavanje ko-
jega ionako nije mnogo preostajalo. Prosuduju6i tu pojavu pomi5ljao
je u sebi kako je razgovorima s Bogom posve6ivao obilje vremena,
pa se podeo pitatidolaze li taprosvjetljenja od dobroga duha. Zaklju-
dio je da bi bilo najbolje da o njima ne vodi raduna i da spava koliko
je vremena odredio. Tako je i postupio.
27. Nastavio se suzdrLavati od mesa, odludan da tu praksu ne
mijenja ni iz kojeg razloga. Medutim, dogodilo se, kad je ustajao
jednog jutra, da mu se tako jasno ukazalo pripravljeno meso, da mu
se dinilo kao da ga vidi svojim odima, a da prije toga nije imao ni-
kakvu Lelj]u za njim. U tom mu se dasu pojavila jaka sklonost da
ubudu6e ponovno jede meso. Iako se sjedao svojih ranijih nakana,
postao je potpuno uvjeren da ga treba podeti jesti. Kada je to kasnije
pripovijedao ispovjedniku, ovaj mu je rekao darazvidi ne radi li se
moZdao napasti. Iako je pomno ispitao svoju odluku, nije se pojavila
ni najmanja sumnja u njezinu pogledu'
U BoZjoj Skoli
Bog je u to vrijeme s njim postupao upravo onako kako uditelj po-
stupa s djetetom koje poudava. Bilo da se radilo o nedostatku njegove
naobrazbe ili umnih sposobnosti, bilo o tomu da nije imao nikoga tko
bi ga mogao podudavati, bilo da se radilo o njegovoj dvrstoj odluci
koju je od Boga primio da mu sluZi, on je izrad svake sumnje vjerovao
da je Bog s njim postupao na redeni nadin. Dapade, da je u to imalo po-
sumnjao, smatrao bi da je uvrijedio BoZansko Velidanstvo. O takvom
BoZjem pouiavaniu moZe se razabrati iz sliedecih pet toiaka.
28. Prvo. On je njegovao tako veliku poboZnost prema Presvetom
Trojstvu da se svaki danposebice molio svakoj BoZanskoj osobi. Me-
4t
AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG
dutim, kada se molio Presvetom Trojstvu, do5ao je na sljededu misao:
Zalto je molio detiri molitve Trojstvu? Ta mu je misao ipak stvarala
neznatne ili nikakve poteskode jer mu se nije dinila vaZnom. Jednoga
dana, dok je na stepenicama istog samostana ditao dasoslov BlaLene
Djevice, njegov je um bio uzdignut iznad sebe tako da je vidio Pre-
sveto Trojstvo u obliku triju tipki na orguljama. To gaje natjeralo na
suze i na jecanje, tako da nije mogao upravljati sobom. Togajutra, dok
je koradao u procesiji koja se zapltlla s tog mjesta, nije do podneva
mogao zaustaviti s;'rza, a nakon rudka nije na svoju duboku radost i
utjehu mogao prestati govoriti o Presvetom Trojstvu, koristedi flrnoge
i razlldite nove usporedbe. Od toga dogad aja pa sve do zadnjeg dana
osje6ao je veliku poboZnost kad god bi se molio Presvetom Trojstvu.
29. Drugo. Jednom je njegovu umu, uz veliku duhovnu radost,
bio predoden nadin na koji je Bog stvorio svijet. Udinilo mu se da
vidi nesto bijelo iztega su dopirale zrake i od njih je Bog nadinio
svjetlo. Medutim, on to nrle znao objasniti niti se posebno dobro
sjedao duhovnog prosvjetljenja koje je Bog u tom trenutku utisnuo
u njegovu du5u.
Trete. U Manresi, gdje je proboravio gotovo cijelu godinu dana
(od25. oZujka 1522. do 11 .1li 18. veljade 1523.), nakon Sto ga je Bog
podeo obasipati utjehama i nakon Sto je vidio dobre plodove u du5ama
kojima je pomagao, okanio se pretjeranosti i strogosti kojih se drZao,
paje podeo rezatinokte i Si5ati kosu. Jedno ga dana, dokje u tom gradu
prisustvovao misi u crkvi spomenutog samostana, on je u dasu pre-
tvorbe vidio svojim unutarnjim odima ne5to nalik na bijele zrake koje
su dopirale iz visine. lako to nije u stanju objasniti nakon tako dugog
vremena, ipak je njegovo razumijevanje jasno vidjelo nadin na koji je
na5 Gospodin Isus Krist prisutan u Presvetom Sakramentu.
Cenrto. Dok je bio u molitvi, desto je i dugo vremena unutarnjim
odima vidio Kristovo dovje5tvo. Kao da je vidio jednu priliku koja
je izgledala kao neko bijelo sjajno tijelo, ni preveliko ni premaleno,
ali nije razhtdivao udove. To je mnogo puta vidio u Manresi. Ne bi
bllala?, ako bi rekao da mu se to dogodilo dvadeset ili detrdeset puta.
42
rrr. MANRESA- U BOZJOI srOrt 0522. - 1s23.)
Drugom zgodom to je vidio jedanput u Jeruzalemu i jedanput kada
je putovao u Padovu. Vidio je i na5u Gospu na slidan nadin, ali nije
mogao razlutitipojedine dijelove tijela. To ga je toliko ojadalo i dalo
toliku snagu njegovoj vjeri da je desto u sebi pomi5ljao: dak i kada ne
bi bilo Svetog pisma da nas poudi o tim istinama, on bi bio spreman
zanjihumrijeti na osnovu onoga Sto je vidio.
30. Peto. Jednom je rz poboLnosti i5ao u crkvu koja je bila uda-
ljena od Manrese nesto vi5e od jedne milje. Mislim da se radilo o
Crkvi sv. Pavla, a put je vodio uz rijeku (Cardoner). Dok je tako i5ao
zaokupljen svojim poboZnostima, sjeo je kako bi malo otpodinuo
promatrajudi rijeku koja je tekla duboko ispod njega. Dok je sjedio,
odi njegova uma podele su se otvarati. Nije se radilo ni o kakvom
videnju. On je samo shvatio mnoge duhovne stvari kao i stvari vjere
i udenosti, i to s toliko jakim prosvjetljenjem da su mu sve stvari
izgledale nove. Ne mogu se opisati sve pojedinosti koje je shvatio
premda su bile mnoge, nego se moLe samo re6i da je u svom umu
primio silno svjetlo. To je prosvjetljenje bilo tako bogato da je tom
prigodom primio vi5e nego u sve ostale Sezdeset dvije godine Livo-
ta, tak i kada bi uzeo zqedno sve Sto je primio od Boga i sve druge
stvari koje je zrrao.*
(Rubna bilje5ka: Njegov je um postao toliko iako prosviietljen te
mu se iinilo da je novi, drugi ioujek, i da ima drugi rlzltm, razliiit
od prijainjega.)
31. Nakon toga prosvjetljenja koje je prilidno potrajalo, htio je
kleknuti pred jedno obliZnje raspelo kako bi zahvalio Bogu. Tamo
mu se ponovno javilo ono videnje koje mu se ranije desto javljalo, ali
koje nikada nije shvatio, o demu se ve6 prije govorilo (vidi br. 19),
da mu se dinilo tako lijepim s mno5tvom odiju na sebi. Medutim,
dok je bio pred k'riLem,jasno je vidio da prlkaza nema uobidajene
lijepe boje. Do5ao je do posve jasne spoznaje, uz koju je volja posve
pristajala, daje to bio sotona. To mu se i kasnije pridinjalo kroz dugo
vrijeme, ali je,-u znak omalovaLavanja, to odgonio zamahom Stapa
koji je obidavao nositi u ruci.
43
AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG IIr. MANRESA - U BOZJOJ srOlt (rs22. - 1523.)

U smrtnim opasnostima razloga, a i

zato Sto je zima bila iznimno hladna, one su ga nagovorile
da se toplo odijeva i da nosi cipele i kapu. Natjerale su ga da primi dva
32. Dok je jedanput bio bolestan u Manresi, Zestoka groznica smeda kaputa od vrlo grubog sukna i kapu od istog materijala koja je
dovela ga je na rub smrti pa je mislio da 6e ispustiti du5u. Tada mu slidila na sve6enidki biret. U tom je razdoblju bilo mnogo dana kad je
se javila misao koja mu je do5aptavala daje on svetac. Ona ga je deznuo zarazgovorima o duhovnim stvarima i da nade osobe koje su
stavljala na tolike muke da ju je neprestance odbijao i da je dozivao tim stvarima bile vidne. U to se pribliZilo vrijeme kad je namjeravao
u sjedanje svoje grijehe. Imao je vi5e muke s tom mi5lju nego sa zaputiti se u Jeruzalem.*
samom groznicom i nije ju mogao nadvladati bez obzira na napore
koje je dinio. Kada je groznica oslabjela i kada nije vi5e bio na izdi-
saju, podeo je usrdno zaklinjati neke gospode koje su ga do5le po-
sjetiti da mu zaljubav BoZju, kada ga drugi put nadu na rubu smrti,
vidu iz svega glasa da je grje5nik i da se podsjeti na uvrjede koje je
nanio Bogu.
33. Drugi put, kad je (ujesen 1535., vidi br. 91) brodom putovao
iz Valencije u Italiju po uzburkanom moru, zbog jake bure slomilo
se kormilo. Situacija je postala tako opasna da po njegovu mi5ljenju,
a i mnogih koji su bili na brodu, nije bilo prirodnog nadina da se
umakne smrti. U tom dasu, dok je ispitivao savjest da se pripremi za
smrt, nije bio u strahu zbog svojih grijeha i nije se bojao da 6e biti
osuden, ali je osjedao veliko kajanje Sto nije dobro iskoristio darove
i milosti kojima ga je Bog, na5 Gospodin, obasipao.
Drugom prilikom, godine 1550., bio je u jako lo5em stanju zbog
te5ke bolesti za koju su i on i drugi mislili da 6e mu biti posljednja.
Tada je, dok je mislio na smrt, osje6ao takvu radost i takvu duhovnu
utjehu da bi ga pomisao na smrt ganula do suza. To je postalo tako
uobidajeno da je desto morao prestati misliti o smrti kako ne bi osje-
6ao tako mnogo utjehe.
34. Kada je nastupila zima, spopala ga je tako Zestoka bolest da ga
je u svrhu lijedenja uprava grada stavila u kudu oca nekog Ferrere, koji
je kasnije stupio u sluZbu Baltazara izFaije. Ondje su ga njegovali s
velikom paZnjom. Mnoge su ugledne gospode, izuvaiavanja koje su
gajile prema njemu, dolazile dauzanj no6u bdiju. Kad se oporavio od
bolesti, bio je joS uvijek jako slab i desto je imao boli u Zelucu. lztoga

44 45

IV. HODOCASNIK IJ JERIJZALEMIJ (1523.)
Duhovna raspoloZenja
35. Podetkoml523. iz Manrese je (17 . ili 18. veljade) poSao u Bar-
celonu kako bi se ukrcao na neki brod. Iako su mu se mnogi nudili da
ga prate, on je htio i6i potpuno je Lelio imati Boga kao jedino
sam jer
utodi5te. Jednoga dana kad su ga neki ljudi ozbiljno nagovarali da, jer
ne zna ni talijanski ni latinski, uzme jednog pratioca, kojega su jako
hvalili i koji bi mu mogao mnogo pomo6i, odgovorio je da ne bi pri-
hvatio ni druStvo sina ili brata vojvode od Cardone, jerje LeliovjeZbatl
se u trima krjepostima: ljubavi, vjeri i pouzdanju... Ako bi imao prati-
oca, od njega bi odekivao pomo6 kada bi bio gladan. Kad bi sludajno
pao, od suputnika bi odekivao da mu pomogne ustati. Tako bi se podeo
pouzdavati u njega i osje6ati privrZenost prema njemu, a on je htio da
sve povjerenje,privrZenost i nadu polaLe samo u Boga.
To Sto je upravo govorio, osje6ao je u svom srcu. U skladu s tim
mislima, on je ne samo namjeravao sam putovati, nego je kanio i6i
bez hrane zaputovanje. Kada se podeo pripremati zatl<rcavanje, na-
govorio j e vlasnika broda da ga ukrca besplatno, jer je bio bez novca.
Vlasnik je prihvatio da ga ukrca, ali pod uvjetom da sa sobom nosi
odredenu kolidinu dvopeka kojim 6e se hraniti.Beztoga gani zaZivu
glavu ne bi primio na brod.
36. Kad je po5ao pribaviti taj dvopek, dodu mu te5ke skrupule:
>Je li to nada i vjera u Boga koji nikada ne iznevjeri?( itd. To ga
je Zestoko mudilo. Na kraju je, ne znajluti kako bi postupio, jer je
uvidio valjane razloge na obje strane, odludio odgovor prepustiti is-
povjedniku. Rekao muje koliko dezne za stjecanjem savr5enstvaiza
onim Sto je na vedu slavu BoZju.Iznio mu je razloge koji su ga naveli
da sumnja u potrebu dana put nosi hranu. Ispovjednik je odludio da
mora isprosjaditi ono Sto je potrebno ponijeti na put.
#
46
rv. HoDoeASNIK U JERUZALEMU (1523.)
Kada je prosio hranu od jedne gospode, ona ga je pitala kamo
namjerava putovati. Malo je oklijevao treba li joj re6i. I na kraju je
odludio da joj ne rekne vi5e osim da ide u Italiju i u Rim. Ona mu je,
sva u dudenju, rekla: )Ti bi htio i6i u Rim? Da, samo ne znam kakvi
se oni koji tamo odu uop6e vraiaju?< (ciljala je na malu duhovnu
korist od putovanja u Rim).
Razlog koji ga je naveo da pre5uti svoju namjeru da ide u Jeruza-
lem bio je strah od ta5tine. Taj ga je strah progonio do te mjere da se
nije usudio re6i otkuda je ni kojoj obitelji pripada.
Kada je konadno naprosio dovoljno i pribavio potrebni dvopek,
po5ao je na brod. Na obali je utvrdio da ima jo5 pet ili Sest komada
sitnoga kovanog novca koji je skupio dok je prosjadio od vrata do
vrata (jer se tako uzdrLavao). Ostavio ga je na jednoj klupi kraj koje
je pro5ao dok je i5ao obalom.*
37. Tako se ukrcao na brod, proboraviv5i u Barceloni ne5to vi5e
od dvadeset dana. Prije ukrcavanja, dokjejo5 boravio u Barceloni,
tragao je po obidaju za duhovnim osobama s kojima bi mogao razgo-
varati, makar bi Zivjele u pustinja5tvu daleko izvan grada. Medutim,
ni u Barceloni ni u Manresi, cijelo to vrijeme koje je tamo proveo,
nije mogao na6i nijednu osobu koja bi mu pomogla onoliko koliko
je on Zelio. Takva je bila jedino ona starica iz Manrese o kojoj se vei
govorilo (vidi br. 21) i koja mu je rekla da 6e se moliti Bogu da mu
se ukaZe Isus Krist. einilo mu se da je ona jedina bila dublje tlazila
u duhovne stvari. Zato je, nakon 5to je napustio Barcelonu, potpuno
izgubio tjeskobnu Lelju datragaza duhovnim osobama.
Na putovima Italije
38. Kad je iz Barcelone plovio u Gaetu, u krmu im je puhao tako
I
jak vjetar da su cijeli put preSli zapet dana i pet no6i, ali su neprestano
svi bili u velikom strahu zbog Lestoke oluje. U cijelom onom kraju
vladao je strah od kuge, ali on se odmah nakon iskrcavanja zaputio u
Rim. Od svih putnika koji su se zatekli na brodu s njim su se zaputili
47
AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG
samo jedna Lena s kderkom, koja je bila odjevena kao djedak, i jedan
mladi6. Oni su po5li za njim i pridruZili mu se jer su i oni prosjadili.
Kad su do51i do jednoga poljskoga gospodarstva, pri5li su velikoj
vatri oko koje se bilo okupilo mnogo vojnika, koji su ih nudili hranom
i obiljem vina kao dalhLele opiti. Poslije su ih razdvojili. Lentinje-
zinu k6er smjestili su u sobu na katu, a Hododasnika i mladi6a u Sta-
lu. Medutim, o pono6i je duo glasne povike koji su dopirali iz gomje
sobe. Ustav5i kako bi vidio Sto se dogada, u dvori5tu je na5ao Zenu i
njezinu k6er u suzama jer su ih poku5ali silovati... Njega je zbogtoga
obuzeo takav bijes da je podeo vikati na vojnike: >>Zar se ovakvo ne5to
smije dopustiti?< i slidne prijekore. Te je rijedi bio izgovorio takvom
Zestinom da su svi stanari ku6e ostali zaprepa5teni. Nitko mu se nije
usudio ni najmanje usprotiviti. Mladid je ved bio umakao, a njih troje
se odmah dalo na put, premda je jo5 bila no6.
39. Stigli su do obliZnjega grada dija su vrata na51i zatvorena.
Kako nisu mogli uii u grad, proveli su ki5nu no6 u jednoj obliZnjoj
crkvi koja je takoder proki5njavala. Ujutro im nisu htjeli otvoriti
gradska vrata, a iztan grada nisu uspjeli dobiti nikakvu milostinju,
iako su otiSli do obliZnjeg dvorca. Hododasnik se tako slabo osje6ao
zbog morske bolesti i napora da vi5e nije mogao dalje hodati, nego je
ostao tu, a majka injezina kii same su se zaputile u Rim.
Toga su dana mnogi ljudi iziSli iz grada. Domav5i da ie onuda pro6i
grofica togagrada,Ignacije joj se predstavio da je Hododasnik, bolestan
samo od iscrpljenosti, i zamolio je da mu dopusti da ude u grad i da po-
traZi pomo6. Ona mu je spremno dala dopu5tenje. On je u gradu podeo
prositi, od vrata do vrata, i dobio je mnogo sitnog novca... Nakon dvo-
dnevne ok{epe nastavio je svoj put i u Rim stigao na Cvjetnicu.
40. Tamo su ga svi koji su s njim razgovarali, nakon Sto bi otkrili da
je na put u Jeruzalem po5ao beznovca, odgovarali od puta uvjeravajudi
ga da se besplafiro ne 6e mo6i ukrcati. Medutim, on je u sebi osje6ao
nepokolebljivu sigurnost. Nijednog dasa nije posumnjao u to da lenali
nadin da dode u Jeruzalem. Primiv5i potreban blagoslov pape Hadrijana
VI., on se osam ili devet dana nakon Uskrsa uputio u Veneciju. Imao je
48
rv. HoDoiASNIK U JERUZALEMU (l 523.)
Sest sedam dukata koje su mu poklonili da plati put od Venecije do
ili
Jeruzalema. Primio je ponudene dukate jer gaje obuzeo strah zato Sto su
ga svi uvjeravali dabez novca ne6e mo6i putovati u Jeruzalem. Metlu-
tim, dva dana nakon polaska iz Rima podeo je uvidati da to predstavlja
nepouzdanje s njegove strane. Mudilo gaje Sto je prihvatio dukate, pa se
podeo pitati ne bi li bilo bolje da ih ostavi. Konadno je odludio da ih ve-
likodusno pokloni onima koji mu pristupe, a to su obidno bili siromasi.
Tako je i udinio, pa kada je poslije stigao u Veneciju, ostala mu je wlo
mala svota dostatna da plati smje5taj zaprvtnof.
41. Na putu u Veneciju spavao je pod trijemovima kako bi se
sakrio straLarima koji su se borili protiv kuge. Dogadalo se, kad bi
ujutro ustao i susreo se s nekim dovjekom, da bi taj u velikom strahu
odmah pobjegao vidjev5i ga vrlo blijeda. Putuju6i tako stigao je do
Chioggie, gdje je zajedno s nekim suputnicima, koji su mu se pridru-
Llli, doznao da im ne 6e biti dopu5teno da udu u Veneciju. Njegovi su
suputnici odludili po6i u Padovu da tamo pribave zdravstvene svje-
dodZbe, pa im se i on pridruZio.
Medutim, kako ih nije mogao slijediti jer su i51i vrlo brzo, oni su
ga u sumrak ostavili usred jednoga velikog polja.
Tamo mu se vkazao Isus na ranije opisani uobidajen nadin, Sto
ga je mnogo utjeiilo. I on je sljede6eg jutra, a da nije krivotvorio
zdravstvenu svjedodZbu, kao sto su, mislim, udinili njegovi suputni-
ci, do5ao do vrata Padove. U gradje u5ao, a da straLari nisu od njega
ni5ta traZili. To se ponovilo i prilikom izlaska iz grada. To je uvelike
I
zadudilo njegove suputnike koji su netom pribavili svjedodZbe. On
za svjedodZbu nije ni mario.
i
Ukrcanje i plovidba
42.Kadasu stigli u Veneciju, straZai su odmah do5li na latlu da bi
sve putnike, koliko ih je bilo u njoj, provjerili jednog po jednog. Njega
su jedinog preskodili. U Veneciji se prehranjivao prosjadenjem, a spa-
49
 #
AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG
vao je na Trgu sv. Marka. Nije i5ao u ku6u (Spanjolskog) kraljevskog
veleposlanika, niti se posebno brinuo za prikupljanje sredstava zapn-
tovanje. U du5i je osje6ao veliku sigurnost kako 6e se Bog pobrinuti da
stigne u Jeruzalem. Na tom je osje6aju izgradio takvo nepokolebljivo
povjerenje da gani utjeravani strah ni uvjeravanja nisu mogli navesti
da posumnja. Jednoga dana sreo gaje neki bogati Spanjolac koji gaje
pitao Sto radi i kamo kani po6i. Kad je doznao njegov naum, taj ga je
dovjek poveo na rudak svojoj kudi i tamo ga zadrtao nekoliko dana,
dok sve nije bilo sredeno za njegov odlazak. Hododasnik je jo5 od
vremena Manrese imao obidaj da nikada nerazgovara dok s nekim za
stolom jede. Samo bi kratko odgovarao napitanja. Slu5ao je ono 5to se
govorilo i pamtio ono Sto mu je pnrtab priliku dazapodjenerazgoyor
o Bogu, Sto bi i dinio kada bi obrok bio zavr5en.
43.ltoje bio razlog zbog kojeg su mu vrli gospodin i svi njegovi
uku6ani bili tako privrZeni da su htjeli da kod njih svakako ostane i
nagovorili ga da stanuje u njihovoj ku6i. Taj ga je isti doma6in poveo
venecijanskom duZdu, da bi mogao i njemu govoriti, a drfid mu je
odobrio ulaziatdqenciju. Kada je duo kako Hododasnik govori, duZd
je naredio da ga prime na guvemerski brod koji je plovio na Cipar.
Premda su se te godine bili skupili uVeneciji mnogi hododasnici koji
su htjeli ilitJeruzalem, vedina ih se odmah morala watiti ku6ama zbog
novih prilika koje su nastale padom Rodosa u turske ruke. Usprkos sve-
mu, na hododasnidkom se brodu, koji je prvi put isplovio, na5lo trinaest
putnika; za gsyemerski brod ostalo je samo jo5 osam ili devet. Upravo
kad je i ovaj brod bio spreman isploviti, Hododasnik je dobio Zestok
napad grozrice koja je prestala nakon Sto se lijedio nekoliko dana. Brod
je imao isploviti na dan kadaje on uzeo sredstvo za di56enje. Uku6ani su
pitali lijednika smije li se Hododasnik ukrcati zaJerszalem. Lijednik je
odgovorio damoile ako Zeli tamo biti pokopan. Ali on se ukrcao i otplo-
vio istog dana. Powadao je toliko daje naglo osjetio pobolj5anje i podeo
se oporavljati. Na tom su se brodu javno dinile neke prljave i sramofire
stvari kojeje on Zestoko osudivao.
50
rv. HoDocASNIK U JERUZALEMU (1s23.)
44. Spanjolci koji su bili na brodu upozoravali su ga da to ne dini,
jer posada govori o tome da ga ostavi na kojem od otoka. Medutim,
nasem Gospodinu svidjelo se da brzo stignu na Cipar. Iskrcavli se s
toga broda po5li su kopnom do jedne druge luke, zvane Las Salinas,
udaljene deset liga (oko 50 km). Tamo su se ukrcali na hododasnidki
brod na koji sa sobom za svoje tzdrLavanje nije ponio ni5ta osim
pouzdaryau Boga, kao Sto je dinio i prije. Za ditavoga toga vremena
na5 mu se Gospodin desto ukazivao pruLajutimu veliku utjehu i po-
ve6avaju6i mu odludnost: dinilo mu se da vidi nesto veliko i okruglo
Sto je izgledalo kao da je nadinjeno od zlata, a to mu se ukazivalo
nakon odlaska s Cipra do dolaska u Jaffir.
U Jeruzalemu
JaSudi u Jeruzalem na magarcima, kao Sto su hododasnici obidno
dinili, jedan je Spanjolac - plemi6, kako se dinilo, imenom Diego
Manes - oko tri kilometra prije Jentzalema u velikoj poboZnosti sa-
vjetovao svim hododasnicima da se, jer 6e uskoro sti6i do mjesta
odakle se vidi Sveti grad, dobro duhovno priprave putuju6i u Sutnji.
45. To se svima udinilo korisnim pa su se podeli pripremati na
sabranost. Trenutak prije nego Sto su do51i do mjesta s kojeg se vidi
Jeruzalem, sjahali su s magaraca jer su ugledali franjevce koji su ih
tamo dekali s kriZem. Kada je ugledao grad, Hododasnik je osjetio
veliku utjehu. Po kazivanju ostalih, to se dogodilo svima jer su svi
doZivjeli unutarnju radost koja nije izgledala samo naravnom. Istu
takvu poboZnost osje6ao je kod svih posjeta svetim mjestima. dvr-
sto je namjeravao ostati u Jeruzalemu da neprestano obilazi sveta
mjesta. IJz obavljanje takvih poboZnosti namjeravao je i pomagati
drugim du5ama. U toj je namjeri donio pismene preporuke za gYar-
dijana i dao mu ih. Obavijestio ga je o svojoj namjeri da se tamo
zadrLi iz poboLnosti, ali mu nije ni5ta rekao o svojoj namjeri da po-
maZe duBama. O tomu nije nikomu niSta govorio, iako je o prvom
51
 ,*
AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG
desto govorio javno. Gvardijan mu je odgovorio da on ne vidi kako
bi mogao tamo ostati, jer je kuda toliko oskudijevala da je te5ko pre-
hranjivala i same franjevce. Zato je gvardijan i bio odludio da neke
od franjevaca po5alje zajedno s hododasnicima natragu Europu. Ho-
dodasnik je odvratio da on od kuie ne traLi ni5ta osim priliku da se
od vremena do vremena ispovjedi. Gvardijan mu je na to rekao da
bi se to moglo provesti ukoliko se s tim sloZi provincijal (vjerujem
da se radilo o glavnom podrudnom poglavaru Reda) koji je tada bio
u Betlehemu.
46. Hododasnik je bio ohrabren takvim obe6anjima pa je podeo
pisati pisma duhovnim osobama u Barceloni. Dan uodi svog povrat-
ka, nakon 5to je ve6 bio napisao jedno pismo, i dok je pisao drugo,
primio je poziv da se javi provincijalu (koji se ved bio vratio s puta)
i gvardijanu. Provincijal je s njim ljubazno razgovarao i rekao mu
da zna za njegovu plemenifu nakanu da ostane na svetim mjestima
i da je o njoj zrelo razmi5ljao. Medutim, s obzirom na iskustvo koje
je imao s drugim hododasnicima, smatrao je da to ne bi bilo prikla-
dno. Mnogi su imali istu takvu L,el1u, ali su neki od njih bili ubijeni
a neki zarobljeni, pa je onda Red bio obvezan otkupiti zarobljenike.
Provincijal mu je rekao da se mora pripremiti da s ostalim hodo-
dasnicima otputuje sljede6eg dana. Odgovorio je da je vrlo dvrst u
svojoj namjeri i da smatra dafi iz kojeg razloga ne bi odustao od
njezina izvr5enja. On im je dao na znanje da, iako provincijal ima
drugo mi5ljenje, ne bi ni iz kakvog straha napustio svoju namjeru
ako ne postoji ni5ta Sto bi ga pod grijeh obvezivalo da tako postupi.
Provincijal mu je na to rekao da franjevci imaju ovla5tenje Svete
Stolice da po svojoj prosudbi bilo koga zadr1e u Svetoj Zemlji lli ga
iz fie odstrane, a da iz Crkve izopte svakoga tko ih ne bi poslu5ao.
U njegovu sludaju oni smatraju da on tamo ne bi smio ostati.
47. Provincijal mu je htio pokazati bule koje ih ovla56uju da bi
ga mogli izopciti, ali je Hododasnik odvratio da on nema potrebe vi-
djeti ih, jerje vjerovao njihovoj veledasnosti, i da 6e ih poslu5ati jer
su oni snagom svoje ovlasti tako odludili. Kada su zavr5ili razgoyo4
52
rv. HoDoeASNIK U JERUZALEMU (l s23.)
on se vratio na mjesto gdje je boravio. Osjetio je snaZnu potrebu
da jo5 jednom prije povratka posjeti Maslinsku goru, kad ve6 nije
bilo po volji na5ega Gospodina da ostane na svetim mjestima. Na
Maslinskoj je gori saduvan kamen s kojeg je na5 Gospodin uza5ao
na nebo i na kojemu se jo5 mogu raspoznati otisci njegovih stopala;
to je htio jo5 jednom vidjeti. Tako se, ne govore6i nikomu ni5ta i bez
ikakvog vodida (iako su se oni koji ne bi uzeli kakvog Turdina kao
vodida izlagali velikoj pogibelji), kradom odvojio od ostalih i sam
po5ao na Maslinsku goru. StraLari ga nisu pustili da ude dok im nije
poklonio dZepni noLic, sastavni dio njegova pribora za pisanje koji je
imao uza se. Nakon toga je, poslije molitve uz veliku utjehu, osjetio
potrebu da ode do Betfage. Tamo se prisjetio da nije upamtio kamo
je bilo usmjereno lijevo Isusovo stopalo a kamo desno. Vrativ5i se
onamo straLarimaje, kako bi ga jo5 jednom pustili unutra, morao,
koliko ga pam6enje sluZi, pokloniti svoje Skare.
48. Kada se u samostanu doznalo da je oti5ao bez vodida, fra-
njevci su se dali u potragu za njim. Kad je silazio s Maslinske gore,
nabasao je na jednog ))opasanog< sirijskog kr56anina koji je sluZio u
samostanu. >Opasank j e nosio j ednu veliku batinu koj om mu j e pri-
jetio zarnahujudi u velikoj srdZbi. Kada mu se pribliZio, >opasani<
ga je dvrsto zgrabio za ruku. Hododasnik je pustio da ga tako vodi.
No taj ga dobar dovjek nikako nije ostavljao. Dok je i5ao tako dtLan
od >>opasanog< kr5ianina, osjedao je veliku utjehu koja je dolazila
od na5eg Gospodina, a dinilo mu se da je iznad sebe neprestano vidio
lik Krista. To je trajalo sve dok nisu stigli do samostana.*
53
 #
V. POVRATAK TZ JERIJZALEMAI
NOVI VIDICI (1523. 1524.) - Kad je Hododasnik shvatio da je bila Bolja volja da ne ostane
Opasnosti na povratku
49. Sljede6eg su dana otplovili. Nakon dolaska na Cipar hododa-
snici su se rasporedili na vi5e brodova. U luci su bila tri ili detiri broda
koji su plovili za Veneciju. Jedan je bio turski, drugi je bio vrlo malen,
a tredije bio skupocjen i velik brod kojije pripadaojednom bogatom
Venecijancu. Neki od hododasnika usrdno su molili kapetana tog broda
dauzme Hododasnika. Medutim, kada je kapetan shvatio da je Hodo-
dasnik bez novca, nije ga htio primiti, iako su se mnogi zanj zauzel|
hvale6i ga i slidno. Kapetan je odgovorio da bi Hododasnik, ako je ve6
svetac, mogao putovati onako kako je dinio sv. Jakov ili tomu slidno.
Istim je ljudima i5lo vrlo lako s kapetanom malog broda. Otplovili su
jednog jutra uz povoljan vjetar. Medutim, tog istog popodneva zahva-
tila ih je jaka oluja u kojoj su brodovi izgubili medusobnu vezu. Veliki
je brod doZivio brodolom uz sam otok Cipar, a spa5eni su bili jedino
putnici. U istoj je oluji nestao turski brod zajedno sa svim putnicima.
Mali brod na5ao se u velikoj opasnosti, ali je ipak uspio do6i do kopna
negdje kod Apulije. To se dogadalo usred zime. Bilo je vrlo hladno, a
padao je i snijeg. Hododasnik je na sebi imao samo hlade od grubog
sukna koje su sezale do koljena, ostaviv5i potkoljenice gole, cipele,
prsluk od cmog platna s mnogo rupa na ramenima i jedan pla5t koji je
bio i kratak i prilidno poderan.*
50. U Veneciju je stigao sredinom mjeseca sijednja 1524. nakon
Sto je, napustiv5i Cipar, na moru proveo cijeli studeni, prosinac i dio
sijednja. U Veneciji ga je sreo jedan od dvojice ljudi koji su ga primili
u ku6u prije putovanja u Jerttzalem i kao milostinju dao mu je petnaest
ili Sesnaest julija (1,5 dukata) i komad tkanine koju je Hododasnik
presavio mnogo puta i stavio oko trbuha jer je bilo vrlo hladno.
54
V. POVRATAKIZ JERIJZALEMA I NOVI VIDICI (1523. - 1524.)
Novo usmjerenje
u Jeruzalemu, u sebi je stalno razmi5ljao o tome quid agendum ((to
mora diniti). Konadno je osjetio kako je najvi5e sklon tome da stu-
dira neko vrijeme kako bi mogao pomagati du5ama. Odludio je po6i
u Barcelonu, pa se iz Venecije zaputio prema Genovi. Jednog dana,
dok je u katedrali u Ferrari obavljao svoje poboZnosti, neki ga je
prosjak zamolio za milostinju i on mu dade marketu, kovanicu od
pet ili Sest kvatrina. Nakon toga pristupio mu je drugi prosjak kojem
je dao drugu kovanicu, koja je bila ne5to vrjednija od prve. Tre6em
je dao cijeli julij jer su mu bili preostali samo juliji. Vidjev5i da daje
milostinju prosjaci su nastavljali dolaziti tako da je razdao sve Sto je
imao. Na kraju mu je, traLetimilostinju, pristupilo zajedno joS mno-
go prosjaka. On im odgovori da mu oproste jer nije imao vi5e niSta.
51. Tako je napustio Ferraru i nastavio ptfi za Genovu. Na putu
je nai5ao na Spanjolske vojnike koji su te nodi s njim dobro postu-
pali. Njih je, medutim, dudilo Sto je i5ao tom cestom jer je, doslo-
vno govoreii, morao pro6i izmedu dviju zara(,enihvojski, francuske
(Franje I.) i kraljevske Spanjolske (Karla V.). Molili su ga da side s
glavne ceste i pode jednom drugom sigurnijom cestom koju su mu
pokazali. Ali on nije poslu5ao njihov savjet pa je, idu6i dalje istom
cestom, nai5ao na jedno spaljeno i razoreno selo. Stoga ni do vederi
nije na5ao nikoga tko bi mu dao bilo Sto za jelo.
Ali o zalasku sunca stiZe do jednog mjesta opasanog zidinama.
Straiari su ga odmah uhvatili jer su ga smatrali Spijunom' Strpali
su ga u jednu baraku uz gradska vrata i podeli ispitivati, kao Sto je
uobidajeno kad se u nekog sumnja. Na sva njihova pitanja on je od-
govarao da ni5ta ne zna. Svukli su ga i pretralili sve dijelove tijela,
sve do cipela, ne bi li na5li kakvo pismo. Vidjev5i da od njega ne
mogu ni5ta doznati ni na koji nadin, svezali su ga kako bi ga priveli
kapetanu koji bi ga prisilio da progovori. Hododasnik je zatral.io da
ga kapetanu povedu odjevena u pla5t, ali mu ga vojnici nisu htjeli
dati, nego su ga odvukli samo onako, u hladama i prsluku.
55
 *
AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG
52. Hododasnik je putem imao predodZbu kao kada su odvodili
Krista, ali nije imao videnje kao u drugim sludajevima. Vodili su ga
dui,ti velike ulice, ali on nije bio nimalo Zalostan, nego upravo rado-
stan i zadovoljan. Imao je obidaj da svakomu, ma o kome da se radilo,
govori >>vi<<, smatraju6i to poboZno56u jer je dr1ao da su tako isto po-
stupali Krist i apostoli, itd. Dok je tako koradao, palo mu je na um da
bi bilo mudro da kapetana oslovi s >>va5e gospodstvo< jer je zazirao
od mudenja kojemu su ga mogli podwgnuti i slidno. Medutim, kada je
uvidio da je rijed o napasti, pomislio je: >Upravo zato ga i ne 6u oslo-
viti s 'va5e gospodstvo'niti 6u mu iskazati podast skidanjem kape.<
53. Kada su stigli do kapetanove palade, vojnici su ga ostavili
u donjoj odaji. Kapetan se ubrzo pojavio da s njim razgovara. Bez
ikakvog znaka ugladenosti, Hododasnik je odgovarao s malo rijedi,
ostavljajudi duge stanke medu njima. Kapetan ga je smatrao luda-
kom pa je rekao onima koji su ga doveli: >Ovaj dovjek nije pri svo-
joj pameti. Vratite mu njegove stvari i izbacite ga!< Upravo kada je
napu5tao paladu, nai5aoje najednog Spanjolca kojije ondje Zivio.
Spanjolac ga je poveo svojoj kudi, ponudio mu nesto da utaZi gladi
dao mu sve Sto je trebalo zatlno6.
Sljede6eg se jutra zaptttio i putovao je sve do vederi. Kada su ga
jednog tornja ugledala dva vojnika, siSli su i uhvatili ga. Poveli su
s
ga kapetanu koji je bio Francuz.Kapetanga je, medu ostalim, pitao iz
koje je zemlje pa mu je, samav5i da je iz Guipuzcoe, rekao: >Ja sam iz
blizine tog kraja<, dini se da je bio izblizine Bayonne. Zatim je rekao:
>Prihvatite ga, dqte mu vederu i dobro s njim postupajte.< Na putu
od Ferrare do Genove doZivio je mnoge beznadajne dogodov5tine i
konadno je stigao u Genovu, u kojoj ga je prepoznao jedanBask, ime-
nom Portundo, s kojim jeruzgovarao vi5e puta dok je sluZio na dvoru
katolidkog kralja. Taj mu je dovjek omogu6io da se ukrca na brod koji
je plovio za Barcelonu. Na tom je brodu bio izloLen opasnosti da ga
zarcbi Andrea Doria (poznati genovski kapetan), koji je tada bio na
francuskoj strani i koji se dao u potjeru zanjima.*
56
VI. STI]DIJ RADI POMAGANJA
DIJSa.UA (1524. - 1526.)
Udenik u Barceloni
54. Kada je do5ao u Barcelonu,Izabeli Roser (svojoj dobrodinite-
ljici) i magistruArd6volu, koji je poudavao gramatiku, izrazio je svoju
Zelju daudi. Oboje su smatrali da je to jako dobro: Ard6vol se ponudio
da 6e gabesplatno podudavati , alzabelaRoser 6e mu davati sve Sto je
potrebno zatzdfiavanje. Hododasnik je u Manresi pomavao jednog
redovnika, dini se da je bio iz reda sv. Bernarda, koji je bio veoma
produhovljen dovjek. Zelio je ostati uz njega da naudi od njega kako
se moZe bolje posvetiti duhovnom Zivotu i diniti dobro du5ama. Hodo-
dasnikje odgovorio (Ard6volu rlzabeliRoser) da ie prihvatiti ponudu
ako u Manresi ne nade uvjete kojima se nada. Medutim, kada je tamo
do5ao, doznao je da je taj redovnik ve6 umro.
Stoga se vratio u Barcelonu i podeo veoma marljivo uditi. Medu-
tim, jedna ga je stvar mnogo uznemiravala. Kad god je Zelio nauditi
nesto napamet, kako je nuZno diniti na podetku udenja gramatike,
dolazlle su mu nove spoznaje o duhovnim stvarima i nove radosti
na tako jaki nadin, da niti je Sto mogao zapamtiti niti ih je mogao
otjerati, bez obzira na snaLan otpor koji im je pruZao.x
55. Razni5ljaju6i o tome desto je sam sebi govorio: >Tako Zive
spoznaje ne dolaze mi niti kada sam udubljen u molitvu niti kada pri-
sustvujem misi.< Po tome je malo-pomalo shvatio da je rijed o napasti.
Nakon Sto se pomolio, poSao je Na5oj Gospi od Mora, koja je stajala
odmah do magistrove ku6e, te gazamolio da ga u toj crkvi na trenutak
pai:ljivo sasluia. Kada su sjeli, Hododasnik ga je todno obavijestio o
svemu Sto se odigravalo u njegovoj du5i i o malom napretku koji je do
tadazbogtoga ostvario. Medutim, magistruje obedao sljede6e: >Obe-
6ajem vam da kroz ove dvije godine ne 6u nikad propustiti pohadati
57
AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG
va5a predavanja, dokle god budem u stanju da se u Barceloni brinem
za l<ruh i vodu, da se njima prehranim.< Nakon Sto je to tako tvrdo
obedao, te se napasti nisu nikad vi5e pojavile.
Bol u Lelucl4 koja se pojavila dok je boravio u Manresi i zbog
koje je podeo nositi cipele, bila je nestala. Od vremena kad se zapu-
tio u Jeruzalem Zeludac mu je bio posve dobro. Zato je, dok je stu-
dirao u Barceloni, ponovno doSla Zelja da opet podne diniti nekada5-
nju pokoru. Stoga je na oba potplata cipela napravio po jednu rupu.
Malo-pomalo ih je pro5irivao, tako da je, kada je nastupila zimska
hladnoia, nosio samo gornji dio cipele.
Student u Alcali
56. Nakon dvogodi5njeg studija, u kojem je ostvario, kako su rekli,
veliki napredak, magister ga je obavijestio da bi mogao podeti sa studi-
jem filozoflje i da bi trebao po6i u Alcalu. Uz to je uredio da ga ispita jo5
jedan doktorteologrje, koji muje dao isti savjet. Thko je krenuo uAlcalu
sam, premdaje, kako se dini, ve6 imao uza se neke sljedbenike.
Kada j e stigao u Alcalu, podeo j e prosj aditi i Livjeti od milostinj e. Po-
Stoje na takav nadin proveo deset ili dvanaest dana, neki klerik i njego-
vo druStvo opazili su ga kako prosi milostinju, pa su ga podeli ismijavati
i vrijedati, kao Sto se obidno dini s onima koji prosjade iako su zdravi. U
tom dasuje onuda prolazio novi upravitelj bolnice >>Antezana<< (tako na-
zivane po utemeljitelju, a pravo ime je NaSa Gospa od Milosrda). On je
inazio zgralanje nad takvim postupkom prema Hododasniku. Pozvao
ga je i poveo u bolnicu, gdje mu je dao sobu i sve Sto je trebao.
57. U Alcali je studirao oko godinu i pol. Kako je u Barcelonu
do5ao u korizmi 1524. i tamo studirao dvije godine, uAlcalu je stigao
1526. godine. Studirao je Logiku Dominika Sotoa, Fiziku Alberta Ve-
likog i Sentencije Petra Lombarda. Tijekom boravka u Alcali bavio se
davanjem duhovnih vjeZbi i poudavanjem vjeronauka, Stoje donosilo
plodove i slavu BoZju. Mnogi su ljudi tako do5li do velikih spomaja
i radosti u duhormim stvarima, ali su neki imali i razlldita isku5enja.
58
vI. sruDIJ RADI POMAGANJA DUSAMA (1 524. - 1s26.)
Tako se na primjer nekaLenahtjela bidevati, ali to nikako nije uspije-
vala izvesti, kao da joj je neSto zadrLavalo ruku. Dogadali su se i drugi
slidni sludajevi o kojima se govorkalo medu ljudima, osobito zato Sto
se svjetina okupljala gdje god bi on poudavao vjeronauk.
Uskoro po dolasku uAlcalu upoznao je Don Diega de Guija, koji
je Zivio sa svojim bratom i koji je bio imudan tiskar. Ta dvojica dava-
la su mu milodare kako bi pomagao siromahe, a tri Hododasnikova
sudruga ugostili su u svojoj ku6i. Jednom, kada je Hododasnik do5ao
zamoliti milodare za neke potrebe, Don Diego mu je rekao da je
ostao bez novca, ali je zato otvorio jedan kovdeg pun vrijednih pred-
meta i dao mu pokrivade zak'revete u razliditim bojama, svije6njake
i druge slidne predmete. Hododasnik ih je zarnotao u jednu plahtu,
prebacio preko ramena i oti5ao pomo6i sirotinji.x
Pred inkvizicijom
58. Kao Sto je ved spomenuto, u cijelom se kraju podelo govorkati
o onom Sto se zbivalo uAlcali. Jedni su govorili jedno, a drugi drugo.
Govorkanja su do5la do inkvizitora u Toledu. Kada su inkvizitori doSli
u Alcalu, Hododasnika je upozorio njihov stanodavac koji mu je rekao
da njih (Ignacija i drugove) inkvizitori nazivaju>ensayalados< (sivoka-
banidari) i, mislim, >alumbrados< (prosvjetljenjaci) te da ih namjerava-
ju staviti na muke. Odmah po dolasku inkvizitori su pokrenuli istraZni
postupak o njihovu Zivotu, ali su se ipak vratili u Toledo, a da njih nisu
ni pozvali na saslu5anje, iako su do5li jedino radi toga. Daljnjtbigtza
istrafoii postupak prepustili su (nadbiskupovu) vikaru Figueroi koji je
tada bio na carskom dvoru. On ih je za nekoliko dana pozvao i rekao
im da su inkvizitori istraZili i ispitali njihov Livoti da nikalaru zabludu
nisu na51i u njihovu udenju ni i5ta krivo u njihovu Zivotu te dazatobez
ikakve zapqeke mogu nastaviti s onim Sto su do tada dinili. Medutim,
budu6i da nisu bili redovnici, dinilo se da nije prikladno da uokolo hoda-
ju u jednakoj odje6i. Smatrao je, pa je tako i naredio, da dvojica od njih,
kod toga je pokazao na Hododasnika i Arteagu, moraju svoju odje6u
s9
AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG
obojiti u cmo, a druga dvojica, Calixto i C6ceres, u smede. Mali Jean,
jedan francuski mladarac, mogao je ostati kakav jest.x
59. Hododasnik je rekao da 6e sve izvr5iti kako im je naredeno.
>Medutim<, rekao je, >>ne znam demu uop6e sluZe ovakve istrage.
Nedavno nekom dovjeku jedan sveienik nije htio dati pridest jer se
pride56ivao svakih osam dana. I meni je u tomu pravio potesko6e.
Htjeli bismo znati jesu li inkvizitori kod nas na5li ikakvo krivovjer-
je.< >Ne<<, odgovorio je Figuerda, >>jer bi vas spalili da su naSli.<
>Spalili bi i vas<, rekao je Hododasnik, >kad bi kod vas na5li krivo-
vjerje.< Obojali su svoju odje6u kao Sto im je bilo zapovjedeno. Pet-
naest ili dvadeset dana kasnije Figuerda je zapovjedio Hododasniku
da ne hoda bosonog, nego da nosi cipele. Hododasnik je bez ikakvog
opiranja u svemu postupio onako kako mu je bilo zapovjedeno.
ietiri mjeseca kasnije sam F igrcrdazapodeo je novu istragu u vezi
s njima. Vjerujem da jew uobidajene razloge odredenu ulogu odigra-
la i dinjenica da je jedna udana Zena visokog roda prema Hododasniku
gajila posebno po5tovanje. Jednom je u zoru do51a u prihvatiliSte. Lice
je, da je ne bi prepoznali,bllaprekrila koprenom kao Sto je bio obidaj
u Alcali de Henares. Kada je u5la, podigla je koprenu i po5la u Hodo-
dasnikovu sobu. Ali ni ovaj put nisu im ni5ta udinili, niti su ih nakon
ovog ispitivanja viSe pozivali, niti su im i5ta rekli.
60. Nakon druga detiri mjeseca, u vrijeme kada je Zivio u skro-
mnoj kudici izvan prihvatili5ta, jednoga je dana sudski dinovnik do-
Sao na njegova vrata i rekao mu: >Podite malo sa mnom!<< Doveo
ga je u za,,l'ror ikazao: >Ovdje mora5 ostati sve dok ti se ne naredi
protivno!< To se dogodilo u ljetno doba, a kako nije bio u strogom
zatxont, mnogi su ga dolazili posjetiti. Izmedu ostalih dolazio je Mi-
ona, koji je bio njegov ispovjednik.
U zatvoru
U zatvoru je radio ono isto Sto je radio i na slobodi, poudavao je
vjeronauk i davao duhovne vjelbe. Nije nikako htio uzeti odvjetnika
60
vr. sruDrJ RADr POMAGANJA DUSAMA (1524. - rs26.)
ili branitelja iako su mu se mnogi bili ponudili. Posebno se sje6a
gospode Terese de C6rdenas kojaje vi5e puta slalajednu osobu da
ga posjeti i nudila mu da ga izbavi iz zatvora. Medutim, on nije ni5ta
prihvatio, nego je uvijek odgovarao: >Onaj, zbog dije sam se ljubavi
ovdje na5ao, izbavit ie me ako mu to bude na sluZbu.<
61. Ostao je u zatvoru sedamnaest dana, a da nije bio ispitivan, niti
mu je bio priop6enrazloguhi6enja. Tada je Figuerda do5ao tzafror i
ispitivao ga o mnogim stvarima. iak ga je pitao je li podeo svetkovati
subotu. Pitao ga je pomaje li dvije odredene Zene, majku i njezinu
k6er; na to je odgovorio potvrdno. A je li znao za rylhov put prije nego
Sto su krenule; na Sto je odgovorio nijedno zbogzahetve koja gaje ve-
zala. Potom mu je vikar, staviv5i ruku na njegovo rame, sav radostan
rekao: >To je ruzlogzbog kojega su vas ovamo doveli.<
Metlu mnogobrojnim osobama koje su slijedile Hododasnika
bile su neka majka i njezina k6i, koje su obje bile udovice. K6i je
bila jako mlada i vrlo lijepa. Obje su one, a posebno k6i, ostvarile
duhovni napredak u tako velikoj mjeri da su, iako su bile plemiikog
roda, hododastile Veronikinu rupcu u Ja6n pje5ice, i same, ane znam
jesu li putem prosjadile. To je u Alcali prouzrodilo mnoga govorka-
nja. Doktor Ciruelo, koji je bio donekle njihov skrbnik, mislio je da
ih je na to nagovorio Hododasnik, pa ga je stoga dao uhititi.
Kad je saslu5ao vikarove rijedi, zatvorenik ga je pitao: >>Leliteli
da o toj stvari govorim malo op5irnije?< Vikar je odgovorio: >>Da.<<
>Onda morate znati<<, rekao je zatvorenik, >>da su mi te dvije Lene te-
sto govorile daZele putovati svijetom, sluZe6i siromahe sad u jednoj
sad u drugoj bolnici. Ja sam ih od toga uvijek odgovarao, jer je k6i
tako mlada i tako lijepa, itd. Rekao sam im da, ako vet Zele posje6i-
vati siromahe, to mogu diniti i uAlcali, i da mogu pratiti Presveti Sa-
krament.< Kada je taj razgovor zavr5io, Figuerda je oti5ao sa svojim
biljeZnikom, koji je cijelu izjavubio unio u zapisnik.
62. U to je vrijeme Calixto boravio u Segoviji, ali je, doznav5i
za Hododasnikovo uhi6enje, odmah do5ao kako bi ostao s njim u
zafroru, iako se bio netom oporavio od te5ke bolesti. Hododasnik
6t
 i
,'1

nt
ffi{

AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG

mu je rekao da bi za njega bilo najbolje da pode i posjeti vikara.
Vikar ga je ljubazno primio, ali mu je rekao da ga Salje u zatvor i
da tamo ostane dok se ne vrate one Zene, da se vidi ho6e li potvrditi
njihove izjave. Calixto je proveo u zafroru nekoliko dana, ali ga je
Hododasnik, kada je vidio da mu to Skodi zdravllu, koje mu se jo5
nije potpuno vratilo, oslobodio uz pomo6 jednog lijednika, svog do-
brog prijatelja. Od Hododasnikova uhi6enja do njegova otpu5tanja iz
zafrrora protekla su detrdeset i dva dana. Kada su se po isteku toga
vremena vratile one dvije poboZne Lene,biljelnik je do5ao u zatyor
i proditaopresudu da su slobodni, ali se moraju odijevati kao i ostali
studenti, a o stvarima vjere ne smiju govoriti dok na studiju ne pro-
vedu jo5 detiri godine, jer jo5 nemaju dovoljno naobrazbe.Istini za
volju, Hododasnik je izmedu sviju njih znao najvi5e, ali je i njegovo
znanle podivalo na vrlo slabim temeljima. Hododasnik je upravo to
obidavao reii na podetku svakog saslu5anja.
63. Zbog te presude bio je pomalo u nedoumici u pogledu dalj-
njeg djelovanja, jer mu se dinilo da mu se zatvaraju vrata za poma-
ganje du5ama, iako su kao jedini razlog za to naveli dinjenicu da
nije studirao. Na koncu je odludio po6i do Fonsece, toledskog nad-
biskupa, da stvar preda u njegove ruka Zaptttio se iz Alcale i na5ao
nadbiskupa u Valladolidu. Iznio mu je vjerno cijeli sludaj i rekao mu
da ie u toj stvari postupiti onako kako mu nadbiskup odredi, premda
nije vi5e pod njegovom upravnom vla56u, niti ga obvezuje sudska
presuda. (Nadbiskupu je po svom obidaju govorio Dvi(.) Nadbiskup
gaje jako lijepo primio i, shvativ5i daLeliprijedi u Salamancu, rekao
mu da ima dosta prijatelja i kolegij u Salamanci i da mu sve stavlja
na raspolaganje. Kad je Hododasnik odlazio, naredio je da mu dadu
tetirizlatne Skude.
VII. NEVOLJE IJ SALAMANCI (1527.)
U pritvoru
64. Po dolasku u Salamancu, dok je molio u jednoj crkvi, prepo-
znala gaje jedna poboZna gospotla kao dlana one grupe, jer su detiri
Hododasnikova sudruga ondje boravila ve6 nekoliko dana. Ona ga je
pitala zaime i povela u njihovo boravi5te. Kada je u Alcali bila izrede-
na presuda da se moraju odijevati kao i ostali studenti, Hododasnik je
rekao: >Kada ste nam ranije zapovjedili da obojimo odjedu, mi smo to
udinili. Medutim, sada ne moZemo udiniti Sto traZite, jer nemamo dime
kupiti drugu. Thda im je sam vikar nabavio odje6u, kape i ostalu student-
sku opremu. Tako odjeveni, napustili suAlcalu. U Salamanci je i5ao na
ispovijed jednom od dominikanacaiz samostana sv. Stjepana. Deset ili
dvanaest danapo njegovu dolasku ispovjednikmu je rekao: >Redovnici
na5e ku6e htjeli bi s vama razgovarati.< Hododasnik je prihvatio: >U
BoZje ime.< Ispovjednik mu je na to odgovorio: >Onda bi bilo najbolje
da u nedjelju ovamo dodete na objed. Ali upozoravam vas da 6e oni
htjeti mnogo saznati od vas.<< Tako je Hododasnik te nedjelje po5ao k
njima s Calixtom. U odsustvu poglavara njegov zamjenik je poslije ru-
dka zajedno s ispovjednikom i, mislim, jo5 jednim redovnikom po5ao s
Hododasnikom i Calixtom u kapelicu. Zamjenkpoglavara s velikom je
srdadno56u podeo govoriti o dobrim vijestima koje je primio o njegow
Zivotu i djelovanju, o tome kako hodaju i propovijedaju na apostolski
nadin. Dodao je kako bi oni bili sretni da o tome duju vi5e pojedinosti.
Prvo je htio sazrati Sto su studirali. Hododasnikje odgovorio: >Od svih
nas ja sam najvi5e studirao<<, i dao mu jasno do znanj a da je studirao wlo
kratko i da mu znanje ima slabe temelje.
65. >A o demu onda propovijedate?< >Mi ne propovijedamo(,
odgovorio je Hododasnik, >>mi o BoZjim stvarima samo prijateljski
razgovaramo s ljudima, na primjer, poslije jela s onima koji su nas po-

62 63
 sl
AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG
)Ali((, rekao je redovnik, >o kakvim to BoZjim sfrarimarazgo-
zrvali.<<
varate? To je ono Sto bismo Zeljeli znati.<< >Nekada govorimo o jednoj
krjeposti, nekada o drugoj, hvaledi ih; nekada o jednom poroku, neka-
da o drugom, kude6i ih.( )Vi niste udeni ljudi,< rekao je redovnik, >a
govorite o krjepostima i porocima. Medutim, o tomu se moZe govoriti
samo na jedan od dva nadina: ilipo znanju ili po Svetom Duhu. Ako
ne govorite po znanju, onda moZete govoriti jedino po Svetom Duhu.<
Na to je Hododasnik postao opremiji, jer mu se nije svidio takav nadin
dokazivanja. Nakon kratke Sutnje rekao je da o tomu ne bi trebalo da-
ljerazgovarati. Redovnikje navaljivao: >>Znadi sada kada su se ra5irile
Erazmove zablude i kada toliki drugi obmanjuju svijet, vi ne Zelite
objasniti ono o demu govorite?<*
66. Hododasnik je rekao: >Ode, ja ne 6u ni5ta vi5e dodati onomu Sto
sam ve6 rekao, osim pred poglavarima koji me na to mogu obvezati.<
Prije toga je redovnik pitao za5to je Calixto do5ao odjeven onako kako
je bio odjeven: nosio je kratki haljetak i jedan ogromni 5e5ir, u ruci je
imao Stap, adizmice su mu sezale gotovo do pola potkoljenice. lzgledao
je veoma smije5no jer je rastom bio jako visok. Hododasnik je ispripo-
vjedio kako su bili pritvoreni u Alcali i da im je bilo zapovjedeno da
se odjenu kao studenti, ali da je njegov drug u wijeme velike vnr6ine
ostavio svoj ogrtad jednom siroma5nom kleriku. Redovnik je na to, po-
kazujuli da mje zadovoljan odgovorom, mrmljao l<roz ntbe >Charitas
incipt a seipsa<<, to jest: >Ljubav podinje od sebe.< Da se watimo pripo-
vijedanju, treba reii da je zanlenik poglavara, po5to nije uspio izHo-
dodasnika iscijediti nijednu dodatnu rijed, rekao: >Ostanite, onda, ovdje
pa 6emo vas mi ve6 prisiliti dakaLete sve.<< Na to su se svi redovnici u
nekakvoj furbi udaljili. Hododasnik ih je pwo zapitao moraju li ostati u
kapelici ili negdje drugdje. Zanjenkpoglavara odgovorio je da moraju
ostati u kapelici. Tada su redovnici zatvoili sva vrata i, dini se, stupili
uveztt sa sucima. Njih dvojica ostanu u samostanu jo5 tri dana, jedu6i
u blagovaonici s redovnicima, a da im ni5ta nije bilo javljeno od sffane
sudstva. Soba im je gotovo uvijek bila puna redovnika koji su dolazili da
ih obitlu. Hododasnik je stalno govorio o svojim uobidajenim temama,
64
vrr. NEVoLJE U SALAMANCI (1527.)
uslijed dega je medu redovnicima nastala odredena podijeljenost jer su
im mnogi od njih oditovali naklonost.
Ponovno u zatYoru
67 .Po isteku tre6eg dana do5ao je biljefuik i poveo ih u zatvor. Nisu
ih strpali u donju prostoriju sa zlodincima,vel u gornju, u kojoj je bilo
mnogo prljav5tine jerje bila stara i malo upotrebljavana. Okovali su ih
obojicu istim lancem, svakome po jednu nogu. Lanac dugadak deset
do trinaest stopa bio je pridvr56en za jedan stup u sredini te prostorije.
Kad god je jedan od njih htio nesto obaviti, drugi bi morao i6i zanjim.
Tu su cijelu no6 probdjeli. Kada se sljededeg dana u gradu produlo da
su uhi6eni, ljudi su im u zatvor poslali nesto na demu su mogli spavati
i sve Sto im je trebalo. A mnogi su ih stalno obilazili i Hododasnik je
nastavljao po svom obidaju govoriti o Bogu itd. Frias, generalni vikar
i vizitator, dolazio ih je zasebno saslu5avati, a Hododasnik mu je dao
sve svoje spise, to 6e re6i VjeZbe, da ih proudi. Kada su ih pitali jesu li
imali sudrugove, rekli su da su ih imali, arekli su im i gdje su. Neki su
se odmah onamo uputili i po vikarovu nalogu doveli uzatvor Cdceresa
i Arteagu. Malog Jeana, koji je kasnije postao redovnik, nisu dirali.
Medutim, onu dvojicu nisu strpali k prvoj dvojici u gomju prostoriju,
ved u donju u kojoj su bili obidni zafrrorenici. Hododasnik nije ni tada
htio uzeti odvjetnika ili branitelja.
68. Nakon nekoliko danapozvali su ih pred detiri suca od kojih
su trojica bili doktori: Sanctisidoro, Paravinhas i Frias, a detvrti vikar
Frias. Svi oni ve6 su bili pregledali VjeZbe. Sada su se fllnogo raspi-
tivali ne samo za VjeZbe nego i za teologiju, primjerice za Trojstvo i
euharistiju izanadinna koji je on shvaiao te dlanke vjere. On je prvo
dao svoj uvod. Na zahtjev sudaca da govori dalje, podeo je govoriti
na takav nadin da ga ni u demu ne bi mogli ukoriti. Vikar Frias, koji
je stalno prednjadio u ispitivanju tih todaka, pitao ga je i za jedan slu-
65

t-
AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG
daj crkvenog prava. Od njega su traZili da na sve odgovori, ali je on
uvijek prvo naglasio da ne zna Sto su o tomu rekli ljudi od zranosti.
Zatim su mu zapovjedili da objasni prvu BoZju zapovijednana-
din na koji je tu zapovijed obidno obja5njavao. On se toga prihvatio,
ali je utro5io mnogo vremena i o prvoj zapovijedi rekao tako mnogo
da im nije padalo na um da od njega vi5e traZe. Prije toga, kada su
govorili o Duhovnim ujeZbama, stalno su se navra6ali na jednu todku
(u ispitu savjesti) koja je stajala u podetku: kada jedna misao pred-
stavlja laki grijeh, a kada smrtni? Dovodili su u pitanje i njegovu
prosudbu zato Sto nije bio studirao. Odgovorio je: >Odludite sami je
li ovo istinito ili nije, a ako nije istinito, onda to osudite.< Medutim,
na kraju su oti5li, a da nisu ni5ta osudili.
69. Medu mnogima koji su mu dolazilit zatvor na razgovor bio
je i Don Francisco de Mendoza, koji sada nosi naslov kardinala od
Burgosa, a koji je bio do5ao s vikarom Friasom. Prijateljski ga je pitao
kako podnosi zatvor i je li ga uhidenje jako umemirilo. Odgovorio je:
>Ponovit 6u ono Sto sam odgovorio jednoj gospodi koja je, po5to me
vidjela u tamnici, izrazlla svoje saZaljenje. Time pokazujete dane Ze-
lite biti utamnideni iz ljubavi prema Bogu. Zar vamutamnidenje pred-
stavlja tako veliko zlo? KaLemvam, u Salamanci nema toliko okova i
lanaca koliko ih jaiz ljubavi prema Bogu Zelimpodnijeti.<
U to se vrijeme dogodilo da su pobjegli svi zatvorenici koji su tada
bili u zatvoru u donjoj prostoriji. Nisu pobjegla jedino dvojica njegovih
sudrugova koji su bili tamo. Kad su ih ujutro na5li same uz otvorena
vrata, svi su bili duboko dimuti, a po gradu se o tome na veliko pripovi-
jedalo. Zato suimzazafror dodijelili jednu cijelu oblihrju paladu.
O granid avanj e propovij e danja
70. Nakon dvadeset dva dana tamnovanja bili su pozvani da duju
presudu, koja je glasila da nikakva pogrje5ka nije pronadena ni u
njihovu Zivotu ni u njihovu udenju. Zato mogu nastaviti sa svojim
66
i.!l
"*
vII. NEVOLJE U SALAMANCI (1s27.)
dosada5njim djelovanjem: s poudavanjem kr5danskog nauka irazgo-
vorima o BoZjim stvarima, pod uvjetom da nikada ne odreduju Sto je
smrtni, a Sto laki grijeh, sve dok ne studiraju jo5 detiri godine.
Nakon ditanjapresude, u oditom nastojanju da je udine prihvatlji-
vom, suci su im pokazivali veliku naklonost. Hododasnik je rekao da
6e u svemu postupati kako mu je zapovjedeno, ali je presudu smatrao
neprihvatljivom, jer su mu, iako ga ni u demu nisu osudili, ipak zatvo-
rili usta tako da ne ie mo6i pomagati bliZnjima prema svojim mogu-
inostima. Iako ga je doktor Frias nagovarao da se o presudi povoljno
inazi te je prema njemu pokazao veliku naklonost, Hododasnik nije
htio redi ni5ta drugo nego da 6e, dok se nalazi pod crkvenom vla56u
Salamance, postupati onako kako mu je zapovjedeno. Bili su pu5teni
na slobodu i on je podeo stvar preporudivati Bogu irazml1ljati o onom
Sto bi morao udiniti. Smatrao je da 6e mu biti vrlo te5ko ostati u Sala-
manci, jer mu se dinilo da su mu zatvorlli vrata za rad na pomaganju
du5ama zabranomodredivanja Sto je smrtni, a Sto laki grijeh.
71. I tako je odludio da na studij pode u Panz. Kada je u Barceloni
razmi5ljao treba li studirati i koliko dugo, zaokupljalo ga je pitanje
ho6e li nakon zavr5etka studija pristupiti kojoj redovnidkoj zajednici
ili 6e samo ovako obilaziti svijetom. Kada su mu dolazile misli o ula-
sku u zajednicu, javila mu se Lelja dapristupi nekoj zajednici koja je u
duhovnom opadanju i nije jo5 obnovljena, tako da bi u njoj mogao vi5e
trpjeti. Razmi5ljao je takoder da bi moZda Bog i ostalim redormicima
pomogao. I dade mu Bog veliko pouzdanje da strpljivo podnosi sve
uv{ede i nepravde koje bi mu nanosili. Cijelo wijeme tamnovanja u
Salamanci osjeiao je istu Zelju da pomaZe du5ama te da u tu swhu prvo
studira i da oko sebe okupi i druge koji imaju iste namjere te dazadrLi
one koje je ved imao. Zato je odludio po6i u Paiz, a sa sudrugovima
se dogovorio da oni ostanu u Salamanci dok on izvidi ho6e li uPaizu
mo6i prona6i sredstva kako bi svi zajedno mogli nastaviti studij.
72. Mnoge su ga odlidne osobe ozbiljno odgovarale od puta, ali
ga nisu mogle odgovoriti. JoS nije pro5lo ni petnaest ili dvadeset
dana po izlasku izzatvora, a on se ve6 sam zaputio,ponijev5i nama-
67
 ::,

t-
ist

AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG

gardiiu samo ne5to knjiga. Kada je stigao u Barcelonu, svi poznati vI[. STIJDENT IJ PARIZIJ (1528. - 1535.)
su ga zbog velikih ratova odgovarali od puta u Francusku. Iznosili su
pojedinadne sludajeve i dak govorili da Spanjolce nabijaju na kolac,
ali on se nidega nikada nije bojao.
Udenje uz prosjadenje

73.Itako se sam pje5ice zap:utiouPaiz kamo je stigao oko ve-

ljade. To je po njegovu kazivanju bilo 1528. ili 1527 . godine- Nasta-
nio se u jednoj ku6i s nekim Spanjolcima, a studij klasidnih jezlka
zapodeo je u kolegiju Montaigua. Bududi da su ga odvi5e brzo uvr-
Stavali u visi razred, shvatio je koliko su bili slabi temelji njegova
znar4a.Udio je s djecom po pari5kom redu i nadinu. iim.le do5ao u
Pariz,jedan trgovac mu je na osnovu kreditnog pisma iz Barcelone
dao dvadeset pet Skuda. Pohranio ih je kod jednog Spanjolca iz svog
boravi5ta. Medutim, ovaj ih je ubrzo potro5io, a onda mu nije imao
od dega vratiti. Hododasnik je tako po isteku korizme ostao bez ika-
kvih sredstava, jerje i sam imao tro5kove, a onaj mu, kako je gore
redeno, nije mogao vratiti. Bio je primoran prosjaditi i dak napustiti
kudu u kojoj je stanovao.*
74. Bro je primljen u prihvatili5te sv. Jakova, koje se nalazllo
malo dalje od onog Nevine Djedice. To mu je bila velika smetnja stu-
diju, jer je prihvatili5te bilo prilidno udaljeno od kolegija Montaigua.
A kako bi vrata na5ao otvorena, morao se vradati u prihvatiliSte prije
P ozdravlj e n1a i iz nj e ga o dlaziti za dana. Zbo g to ga nij e mo gao ure-

dno pohadati sva predavanja. Drugu smetnju predstavljala je potreba

da se izdrLava prosjadenjem.
Kako je proteklo gotovo pet godina otkada je prestao osjedati
boli u Lelucu, podeo je s teZim pokorama i postovima. Nakon Sto je
u internatu i prosjadenju proveo odredeno vrijeme, a uvidaju6i da je
u studiju ostvario neznatannapredak, podeo je razmilljati o tome Sto
da udini. Znajulida su se mnogi izdrLavali sluZe6i kojega od upravi-
telja kolegija i da im je preostajalo dosta vremenazaudenje, odludio
j e p otr aLiti gospodara.

68 69
t-
AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG
75. Nalazio je veliku utjehu u sljededoj predodZbi i rjesenju u
koje se uZivljavao zami5ljaju6i da mu je uditelj sam Krist i da 6e dati
jednom studentu ime sv. Petar, drugom sv. Ivan i tako svim drugima
imena ostalih apostola: >Kada mi gospodar bude zapovijedao, mislit
6u da mi zapovljeda Krist; kada mi drugi budu zapovijedali, mislit
6u da mi zapovijeda sv. Petar.< Silno se trsio da nade gospodara.
Jednom zgodom razgovaraoje s teologom Castrom. ISao je i jednom
karfizijancu koji je poznavao nmoge profesore, a i5ao je i drugima.
Medutim, gospodara nikako nije mogao pronadi.
76. Na koncu, po5to nije prona5ao nikakvo rje5enje, jedan mu je
Spanjolski redovnik rekao dabi zanjega bilo najbolje da svake godi-
ne pode u Flandriju i da tamo bude dva mjeseca, ili dak i manje, kako
bi prikupio dovoljno sredstava da studira cijelu godinu. Ta mu se
misao udinila prikladnom nakon Sto ju je preporudio Bogu. Slijede6i
taj savjet, iz Flandrije je svake godine donosio dovoljno sredstava da
nekako preZivi. Jednom prilikom prebacio se dak u Englesku i tada
je skupio vi5e milostinje nego ostalih godina.
Uspjesi i neprilike apostolata
77. Kad se vratio prvi put iz Flandrije, podeo se posve6ivati vi5e
nego inade duhovnim razgovorima. Duhovne vjeLbe davao je gotovo
istodobno trojici: magistru Peralti i bakalauru Castru, koji je bio na
Sorboni, i jednom Basku po imenu Amador, koji je bio u kolegiju sv.
Barbare. Oni su se toliko mnogo promijenili da su siromasima razdali
sve Sto su posjedovali, ukljudujudi i knjige, pa su podeli prosjaditi po
Parint. Nastanili su se u prihvatili5tu sv. Jakova u kojemu je Hododa-
snik prije stanovao, ali koje je poslije napustio zbog vet spomenutih
razloga. Na sveudili5tu je to izazvalo velik meteZ jer su prva dvojica
bili istaknute i vrlo poznate osobe. Spanjolci su odmah podeli napadati
dvojicu magistara. Medutim, kako ih nikakvim razlozima i nagova-
70
VIII. STUDENTU PARIZU (1528. - 153s.)
ranjem nisu mogli uvjeriti da se vrate na sveudiliste, jednoga data
mnogi su do5li naoruZani i izvukli ih iz prihvatili5ta.
78. Kad su ih doveli na sveudili5te, postignut je sporazum: tek
nakon zavrsetka svojih studija mo6i 6e svoje naume provoditi dalje.
poslije se castro vratio u spanjolsku i neko vrijeme propovijedao u
Burgosu, da bi kasnije postao kartuztlanac u Valenciji. Peralta se kao
hododasnik pjesice zaputio u Jeruzalem, a u Italiji je bio zatobljen
od jednog kapetana, koji mu je bio rodak i koji je na5ao nadin da ga
dovedu Papi, kojega je kapetan nagovorio da naredi Peralti da se
vrati u spanjolsku. To se nije dogodilo neposredno tada ve6 nekoliko
godina poslije. U Parizu su se, posebno medu Spanjolcima, zateda-
li prigovori protiv Hododasnika. Nas magister de Gouveia (upravi-
telj kolegija sv. Barbare) tvrdio je da je Hododasnik doveo do ludila
Amadora, koji je bio u njegovu kolegiju pa je odludio i zarekao se
da 6e Hododasnika, kada prvi put dode u kolegij sv. Barbare, pod-
vrgnuti Sibanju kao zavodnika studenata. (Kad mu je Hododasnik
protumadio situaciju, javno se ispridao.)
79. Spanjolac s kojim je Hododasnik u podetku stanovao i koji
je potro5io i nikada vi5e nije vratio njegov novac, bio se preko Rou-
ena zaputio u Spanjolsku. Razbolio se dok je u Rouenu dekao da se
ukrca. Hododasnik je to doznao iz jednoga njegova pisma i odmah
osjetio Lelju da ga posjeti i da mu pomogne. Smatrao je da bi ga u
tim okolnostima mogao pridobiti da ostavi svijet i da se potpuno
preda sluZenju Bogu.
Da bi to postigao, javila mu se Zelja da bosonog, bez jela i prta,
propjesadi dvadeset osam milja (125 km) koliko ima od Patrza do
Rouena. Dok je u molitvi razmi$ljao o tome, osjefao se veoma ]d,zne-
mireno i prepla5eno. Na koncu je po5ao u Crkvu sv. Dominika i on-
dje odludio putuovati na spomenuti nadin, jer ga je ved napustio onaj
veliki strah da time iskusava Boga. Kad je sljede6eg jutra trebao
krenuti na put, ustao je ranom zorom. Dok se odijevao, obuzela ga
je takva tjeskoba da mu se dinilo kako se ne 6e mo6i odjenuti. Una-
tod toj odbojnosti, ku6u i grad napustio je prije svanu6a. Strah ga
71
I
AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG
je stalno drLao sve do Argenteuila, zidinama opasanoga grada, koji
se nalazi na putu za Rouen, oko 15 km udaljen odpariza, i u kojem
se, po predaji, duva haljina na5eg Gospodina (koju jednom godi5nje
izlaht na Stovanje). Kroz grad je pro5ao u duhovnoj tjeskobi, ali je
ona podela popu5tati dok se uspinjao jednom uzvisinom. Obuzela ga
je velika utjeha i duhovna snaga tz takvu radost da je podeo klicati
po poljima irazgovarati s Bogom i slidno.
Te se vederi smjestio s nekim jadnim prosjakom u prenodi5te,
nakon Sto je tog dana prevalio oko 70 km. Sljede6eg je dana na5ao
skloni5te u jednom sjeniku. Treieg je dana do5ao do Rouena bezika-
kva jela i pi6a i bosonog, u skladu s prija5njom odlukom. U Rouenu
je utje5io bolesnika i pomogao mu da se ukrca na brod za Spanjol-
sku. Dao mu je pisma kojima ga je uputio na sudrugove koji su bili
u Salamanci, na Calixta, CSceresa i Arteagu.*
(DosadaSnji tekst pisan je na Spanjolskom, a nastavak je na tali-
janskom jeziku.)
80. Kako ne bismo vi5e spominjali ove sudrugove, iznljet 6u od-
mah njihove sudbine. Dok je boravio uParizl,Hododasnik imje desto
pisao, kako su se dogovorili, o vrlo skudenim mogu6nostima da ih
onamo dovede na studij. Ipak se potrudio da pismeno zarnoli damu
i odgojiteljicu na Spanjolskom dvoru doflu Leonoru de Mascarenhas
da pomogne Calixtu pismom za kraljevski dvor u Portugalu, kako bi
dobio jednu od stipendija koje je portugalski kralj davao za studij u
Parint. Dona Leonora je Calixtu dala preporuke, mulu da na njoj ja5e
i novac za pokride ko5kova. Calixto se uputio na dvor portugalskog
kralja, ali se na kraju nije pojavio u Parizu. Naprotiv, on se vratio u
Spanjolsku i poSao s nekom poboZnom gospodom u Latinsku Ame-
riku. Kasnije se vratio u Spanjolsku, ali je ponovno po5ao u Latinsku
Ameriku izkoje se taj put vratio kao bogata5, na iznenadenje svih koji
su ga u Salamanci ranije poznavali.
Cdceres se vratio u svoj zavidaj Segoviju i podeo Livjetina takav
nadin kao da je zaboravio svoju prvobitnu nakanu. Arteaga je postao
prebendar. Kasnije, kada je DruLba ve6 bila ustanovljena u Rimu,
72
vrrr. STUDENT U PARIZU (1528. - 153s.)
bila mu je dana biskupija u Latinskoj Americi. Tada je pisao Hodo-
dasniku da ponudi biskupiju nekom izDruLbe, ali je dobio negativan
odgovor, tako da je sam kao biskup po5ao u kolonije, a onda je tamo
umro pod dudnim okolnostima. Dogodilo se da je bio bolestan i da
je za osvjeZenje dobio dvije boce zavodtt, u jednoj je bila voda koju
mu je lijednik propisao, a u drugoj otrovna, takozvana Sulejmanova
ili turska voda (bezbojna mje5avina vode i Zivinog klorida). Zabu-
nom su mu dali da pije iz te druge boce i od toga je umro.
81. Hododasnik se iz Rouena vratio tPariz i doznao da se protiv
njega digla velika galama u vezi s pro5lim dogadajima oko Castra i
Peralte te da ga inkvizitor traLi. On nije htio dekati, nego je odmah
po5ao inkvizitoru i rekao mu da je duo da gatraii. Spreman je na sve
Sto bi on htio (inkvizitor se zvao Magister Ory dominikanac) te ga je
zamolio da ubrza postupak, jer se o blagdanu sv. Remigija namjeravao
upisati na studij filozofije, aLelio je da se ta stvar prije okonda tako da
moZe bolje prionuti uza svoj studij. Inkvizitor ga nije vi5e pozivao, ali
je rekao da je istina da su mu govorili o njegovu djelovanju, itd.
Studij filozoflje i teologije
82. I.Jtrrzo nakon toga, na blagdan sv. Remigija podetkom listopa-
da, Ignacije se upisao na studij filozofije pod vodstvom magistra Juana
Pefle. Nastavio se duhovno brinuti za one koji su ve6 odludili sluZiti
Gospodinu, alinetralinove sljedbenike, kako bi mogao bolje studirati.
Kad je podeo pohadati predavanja, opet su mu se javile one iste na-
pasti koje su ga spopadale u Barceloni kadje udio gramatiku. Kad godje
prisustvovao predavanju, paLnjt su mu odvladile brojne duhovne misli
koje su mu dolazile. Shvativ5i da je zbogtoga malo napredovao u stu-
diju, po5ao je svom predavadu i obe6ao mu da ni pod koju cijenu ne 6e
propustiti da odslu5a cijeli tedaj ako bude u stanju priskrbiti kruha i vode
da se prehrani. eim je to obe6ao, potpuno su nestale sve one poboZne
misli koje su mu dolazile u pogrje5no wijeme, pa je mogao mirno na-
73
AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG
staviti studlj. U to se wijeme druZio s magistrom Petrom Faberom i ma-
gistrom Franjom Ksaverskim, koje je poslije pomodu Duhovnih ujeZbi
pridobio za sluienle Bogu. U tom razdoblju studija nije bio uzremira-
van kao prije. Imaju6i to na umu, doktor Frago (profesor Svetog pisma
na Sorboni) rekao mu je jednomdagadudi Sto sve tede mimo i 5to mu
nitko ne stvara probleme. Hododasnik mu je odgovorio: >To se dogada
zato Sto nikome ne govorim o BoZjim stvarima. Medutim, kada zawSim
studij, ponovno 6emo se vratiti uobidajenom poslu.<x
83. Dok su tako razgovarali, pri5ao im je jedan redovnik i zamolio
doktora Fragu da mu poku5a na6i neku ku6u, jer je u ku6i u kojoj je
stanovao mnogo osoba pomrlo od kuge, kako je mislio, koja se upra-
vo tada podela Siriti u Pat'rzt. Doktor Frago i Hododasnik zaZeljeli su
vidjeti tu ku6u. Poveli su jednu Zenu koja je bila upu6ena u to i ona im
je potwdila da je rijed o kugi. I Hododasnik je odludio udi. Na5ao je
jednog oboljelog i tje5io ga dodiruju6i rukom njegovu ranu.
Nakon Sto ga je malo utje5io i ohrabrio, Hododasnik se udaljio
sam. Podela ga je boljeti ruka, pa mu se dinilo da se zarazio kugom.
Taj umi5ljaj bio je tako snaZan da ga se nije mogao osloboditi sve dok
ruku nije naglo ugurao u svoja usta i tamo je micao govore6i: >Ako
ti je okuZena ruka, bit 6e ti okuZena i usta.<< Nakon Sto je to udinio,
oslobodio se umi5ljaja i bola u ruci.
84. Ali kada se vratio u kolegij sv. Barbare, u kojemu je imao
smje5taj i pohadao predavanja, oni iz kolegija koji su znali za nje-
gov posjet kuci zahva6enoj kugom bjeZali su od njega i nisu mu
dopu5tali da ude. Tako je bio prisiljen nekoliko dana provesti izvan
kolegija. U Parizu je vladao obidaj da studenti tre6e godine fllozofije
))uzmu kamen<<, kako oni kaLu, dabi postigli bakalaureat. Medutim,
siroma5ni studenti to ne mogu udiniti jer za to treba platiti jednu
Skudu. Hododasnik se podeo pitati bi li za nj bilo dobro da >>uzme
kamen<<. NaSavSi se u velikoj nedoumici i neodludan, zakljudio je da
stvar prepusti profesoru koji mu je savjetovao da to udini, pa je tako
i postupio. Ipak, nije ponestalo onih koji su mu prigovarali: o tome
je barem jedan Spanjolac dao svoju opasku.
74
vrrr. STUDENTU PARIZU (1528. - 1535.)
Ve6 u to vrijeme luParizl ima prilidno velike tegobe sa Zelucem,
tako da bi mu se svakih petnaest dana pojavio bol koji bi trajao do-
bar sat i koji bi mu prouzrodio groznicu. Jednom prilikom bol mu je
trajao Sesnaest ili sedamnaest sati. A i poslije, nakon Sto je zavr5io
studij filozofije i nekoliko godina studirao (1533. 1535.) i prikupio
-
sljedbenike, bol mu je postajao sve teZi i nije mogao na6i lijeka iako
je isprobao mnoge.
85. Lijednici su kazali da osim zraka njegova rodnog kraja nije
preostalo ni5ta drugo Sto bi mu moglo pomoii. Uzto su mu i sudru-
govi dali isti savjet i nagovarali ga dapode u rodni kraj. U to su vrije-
me ved bili zajednidki odludili Sto 6e diniti, po6i naime u Veneciju, a
zatimu Jeruzalem i posvetiti Livotza dobro du5a; ako ne budu dobili
dopu5tenje da ostanu u Jeruzalemu, vratit 6e se u Rim i ponuditi se
Kristovu namjesniku tako da ih moZe upotrijebiti onako kako bude
smatrao da je na ve6u slavu BoZju i na dobro du5a. Odludili su na
ukrcavanje dekati u Veneciji godinu dana. Ako se te godine ne budu
mogli ukrcati za istok, smatrat 6e se slobodnim od zavjeta da idu u
Jeruzalem, pa 6e se staviti na raspolaganje Papi, itd.
Hododasnik se na kraju od sudrugova dao nagovoriti da pode u
rodni kraj, posebno zato Sto su one medu njima koji su bili Spanjolci
dekali neki poslovi koje je on mogao posvr5avati. Dogovorili su se
da, dim se oporavi, obavi njihove poslove, a da onda pode u Veneciju
gdje 6e dekati sudrugove.*
86. To je bilo 1535. godine. Sudrugovi su prema dogovoru imali
krenuti na dan obradenja sv. Pavla (25. sijednja) godine 1537 ., ali su
zbogizbijanjarata stvamo krenuli vei u studenome 1536. (15. stude-
noga). Upravo kada se spremao krenuti na put, Hododasnik je domao
da je bio optuZen kod inkvizitora i da je protiv njega pokrenut postu-
pak. Znaltt6i to i vidjev5i da ga nisu pozvali na saslu5anje, po5ao je
inkvizitoru i rekao mu Sto je duo. Spomenuo je daje upravo kanio po6i
na put u Spanjolsku i da ima sudrugove. Molio ga je da izrekne presu-
du. Inkvizitor je izjavio kako je postojala opitZba, ali da on tome nije
pridavao vaZnosti. Jedino je htio pogledati njegov rukopis Duhovnih
75
t-
AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG
ujeZbi. Kada ga je vidio, mnogo gaje hvalio i zamolio Hododasnika da
mu dade jedan primjerak, Sto je ovaj i udinio. Hododasnik je ipak na-
valjivao da se postupak zakljudi presudom. Ali, buduii da se inkvizitor
ne6kao, onje u njegovu kuiu pozvaojavnog biljehrika i svjedoke i
ishodio pismenu izjavu (o svojoj neduZnosti) uvezi s tim sludajem.
Povratak u rodni kraj
87. Kada je to obavio, uzjahao je konjida kojeg su mu sudrugovi
kupili i zaputio se sam u svoj rodni kraj. Na putu se osje6ao mnogo
bolje. Stigav5i u zavidajnu Provinciju (to je pokrajina Guipuzcoa)
si5ao je s glavnog puta i zaputio se planinskom cestom koja je bila
vi5e osamljena. Kad je malo odmakao, ugledao je dva naontLana
dovjeka kako mu se pribliZavaju, a cesta je bila ozlogla5ena zbog
ubojica. Uskoro, nakon 5to su ga mimoi5li i pre5li dio puta, podeli su
se u velikoj htrbivratati zanjim, Sto ga je malo uplaSilo. Ipak im je
uputio rijed i odmah shvatio da su ti ljudi sluge njegova brata (naj-
stariji od preZivjele bra6e Martin Garcia, gospodar Loyole) koji ih je
poslao da gatral.e. iini se da je brat to udinio zato Sto su mu stigle
vijesti o njegovu dolasku iz Bayonne u Francuskoj, u kojoj su Hodo-
dasnika bili prepoznali. Sluge su poZurili naprijed, a on ih je slijedio
istim putem. Prije nego Sto je stigao do obiteljskog posjeda, opet je
vidio iste ljude koji su mu se pribliZili i uporno navaljivali da ga po-
vedu bratovoj kudi, ali ga nisu mogli prisiliti. Tako je po5ao u jedno
prihvatili5te (Sv. Magdalene, u siroma5nom predgradu Azpeitie), a
onda je u prikladno vrijeme podeo u okolini prositi milostinju.x
88. U tom je prihvatiliStu s mnogima koji su ga dolazili posje-
titi podeo razgovarati o BoZjim stvarima i s BoZjom milo56u donio
mnogo plodova. eimie stigao, odludio je svaki dan poudavati djecu
u kr5danskom nauku. Njegov brat tome se jako usprotivio, tvrde6i da
ga nitko nete dolaziti slu5ati. Hododasnik je odgovorio kako bi mu
76
VIII. STUDENTU PARIZU (1s28. - 1535.)
bilo dosta da dode samo jedan. Mectutim, dim je podeo poudavati,
mnogi su ga redovito dolazili slu5ati, pa i njegov brat.
Onje uz poudavanje kr56anskog naukajo5 i propovijedao nedje-
ljom i blagdanima, Sto je koristilo i pomagalo du5ama koje su preva-
ljivale mnogo milja da ga duju. Nastojao je potisnuti neke izopate-
nosti; i neke je s BoZjom pomodi uspio ispraviti. Tako je, naprimjer,
nagovorio pravnog predstojnika da uvede strogu zabranu kockanja.
Radilo se i o jednoj drugoj izopadenosti. Naime, u tom su kraju dje-
vojke uvijek i51e gologlave i do udaje nisu pokrivale glavu. Medutim,
mnoge od njih postajale su prileZnice sve6enika i drugih mu5karaca i
pokrivale su glavu da duvaju vjernost kao da su im supruge. To je bilo
tako uvrijeZeno da se prileZnice nisu nimalo sramile re6i da pokrivaju
glavu zbogtoga i toga inataj se nadin znalo Sto su zapravo.
89.Iztoga su obidaja proistjecala mnoga zla. Hododasnik je na-
govorio guvernera da donese zakon prema kojemu bi sve one koje
pokrivaju glavu za teke, kojima nisu supruge, trebale biti javno ka-
Ztjelne. Tako se ta opadina podela ispravljati. Uspio je da se izda na-
logza sluZbenu i redovitu brigu o siromasimate da za Angelus-An-
deosko pozdravljenj e zNona zvone tri puta dnevno, ujutro, u podne i
naveder, tako da narod moLc moliti kao u Rimu.
Medutim, iako se u podetku dobro osje6ao, kasnije se ozbiljno
razbolio. A kada se konadno oporavio, odludio je podeti sredivati
poslove koje su mu sudrugovi povjerili i na put krenuti bez novca.
Brat mu se zbog toga jako tzrujavao, a i sramio zato Sto je Hododa-
snik htio putovati pjesice. Hododasnik je naveder pristao na sljede6e:
jahat 6e na konju s bratom i rodacima do granice Pokrajine.
77

IX. JERTJZALEM ILI RIM (1535.
- 1536.)
90. Ali kad je napustio Pokrajinu, sitle s konja i zaptfii se pje-
Sice bez idega prema Pamploni, a zatimu Almazdn, rodni kraj oca
Layneza. Nakon toga po5ao je u Sigtienzu i Toledo, pa iz Toleda u
Valenciju. U svim tim rodnim mjestima svojih sudrugova nije htio
ni5ta primiti iako su mu uz mnogo navaljivanja nudili velike daro-
ve.
U Valenciji je razgovarao s redovnikom Castrom koji je bio kar-
tuzijanac. Kad je htio otploviti u Genovu, bliski prijatelji iz Valencije
molili su ga da to ne udini jer su govorili da se Barbarossa (zloglasni
turski pirat pravim imenom Hajrudin) bio otisnuo na more s mnogo
galija, itd. Iako su mu mnogo toga napripovijedali, dovoljno da ga
zaplali, ipak ga ni5ta nije pokolebalo.
91. Ukrcao se na jedan veliki brod i pro5ao jektoz gore spome-
nutu oluju te je redeno da je tri puta bio u smrtnoj opasnosti.
Kad je stigao u Genovu, uputio se cestom za Bolognu, na kojoj je
mnogo pretrpio, posebno kada je izgubio svoj put i podeo hodati pu-
teljkom duZ jedne rijeke, koja je bila duboko dolje, a puteljak iznad
rijeke postajao je sve uZi Sto se vi5e uspinjao. Konadno je postao
tako luzak da nije mogao niti iii dalje niti se vratiti. Tada je podeo
puzati detverono5ke i u silnom strahu prevalio veliku udaljenost, jer
je svaki put, kada se pomaknuo, mislio da 6e pasti u rijeku. To je bio
najvedi tjelesni umor i napor koji je ikada podnio, ali je konadno us-
pio. Kad je na putu za Bolognu morao prijedi preko jednoga drvenog
mosti6a, pao je u vodu. Podigav5i se sav blatnjav i mokar, izaztlao
je smijeh medu mnogim prisutnima. Po ulasku u Bolognu podeo je
prositi milostinju, ali nije dobio ni novdida iako je pro5ao ditav grad.
U Bologni se neko vrijeme zadrLao zbog bolesti, a onda je na uobi-
dajen nadin po5ao u Veneciju.
78
IX. JERUZALEMILI RIM (1535. - 1536.)
Cekanje u Veneciji
92. U to vrijeme u Veneciji bavio davanjem Vjeibi i drugim
se
duhovnim razgovorima. Najistaknutije osobe kojima je davao Du-
hovne ujezbe bili su magister Pietro contarini i magister Gaspar de
Doctis, te jedan Spanjolac imenom Rogas. Bio je tu jo5 jedan Spa-
njolac zvan bakalaur i sve6enik Hoces (Diego de Hozes iz Mala-
ge), koji se mnogo druZio s Hododasnikom kao i s biskupom Cettea
(zapravo Chietija, a to je bio Giovanni Pietro Catafa, budu6i papa
Pavao IV.). lako je Hoces imao odredenu Zelju da obavi VieZbe,rpak
to dugo nije ostvario.
Konadno ih je odludio napraviti. Nakon sto je obavio tri ili detiri
danaVjeZbi, otkrio je Hododasniku svoju dusu ipizaao,na osnovi ono-
ga Sto mu je netko rekao, kako se boji da bi u VieZbama mogao biti
izloZennekom opasnom udenju. lztog je razloga donio neke knjige u
kojima bi mogao na6i savjet ako bi ga Hododasnik sludajno poku5ao
zavesti. VjeZbe su mu bile od velike pomodi i na kraju se odludio pri-
dru1itiHododasnikovu nadinu Livota. On je bio prvi od sljedbenika koji
je umro (vidi broj 98.).
93. U Veneciji je Hododasnik bio izloilenjo5 jednom progonu,
jer je bilo mnogo onih koji su govorili da su njegov lik spalili u Spa-
njolskoj i u Parizu. Cijela je stvar bila oti5la tako daleko da je prove-
den postupak i da je donesena presuda u prilog Hododasniku.
Devetorica njegovih sudrugova do51i su u Veneciju podetkom 1537.
godine. Raspodijelili su se po razliditimbolnicama daposluZuju. Nakon
dva ili tri mjeseca posli su u Rim kako bi dobili blagoslov za putovanje u
Jeruzalem. Hododasnik nije po5ao zbog doktoraOfiiza (koji mu je pra-
vio smetnje u Parizu) izbognovoimenovanog kardinala Teatinca (Petra
carafe). Sudrugovi su se iz Rima watili s kreditnim pismima na 200 ili
300 skuda koje su im bile dane kao milodar zaputovanje u Jeruzalem.
Oni su ih pristali primiti samo kao kreditna pisma. Bududi da kasnije
nisu mogli putovati u Jeruzalem, watili su ih darovateljima. Sudrugovi
su se vratili u Veneciju na isti takav nadin na koji su oti5li, to jest pje5ice i
79
AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG
prosjade6i, i podijeljeni u tri skupine tako da su svakoj skupini pripadale
razlilite narodnosti. U Veneciji su zaredeni oni koji jo5 ne bijahuzare-
deni, a ovla5tenje zato podijelio imje tada5nji nuncij uVeneciji, kasnije
pomatiji kao kardinal Verallo. Bili su zarederi ad titulum paupertafis
(tj. temelj tzdrZavarlabio imje zajednidki Livotusiroma5tvu i skuplja-
nje milostinje) i stoga su svi poloZili zavjete disto6e i siroma5tva.*
94. Te godine brodovi nisu plovili na Istok jer su Venecijanci bili
raskinuli veze s Turcima. Kad su sudrugovi vidjeli da se odugovladi
nada u plovidbu, razi5li su se po venecijanskom podrudju, u namjeri da
tako dekaju godinu dana, kako su predvidjeli. Ukoliko godina prode bez
prilike zaputovanje, po6i 6e u Rim.
U Vicenzi
Hododasnika je zapalo da krene s Faberom i Laynezom u Vicen-
zl.Izvan grada su na5li jednu ku6u bez vrata i prozoru. U njoj su se
nastanili, a spavali su na malo slame koju su tamo donijeli. Dvojica
od njih su dva puta dnevno iSli u grad prositi milostinju, ali su do-
nosili tako malo da su se jedva prehranjivali. Obidno su jeli malo
kruha, i to prZenog ako su ga uop6e imali, a za prZenje se brinuo
onaj koji bi ostao kod kude. Na taj su nadin proveli detrdeset dana,
posve6ujudi se samo molitvi.
95. Nakon detrdeset dana stigao je magister Jean Codure i sva de-
tvorica su odludila podeti propovijedati. Odlazili su na razlidite trgove
te isti dan u isti sat podeli propovijedati nakon Sto su privukli painju
ljudi glasnim klicanjem i ma5u6i kapama.
Njihovoje propovijedanje u gradu izaz'ralo veliko zanimanje i mno-
gi su postali tako obuzeti poboZno56u da su sudrugovi dobivali vi5e ma-
terijalnih dobara nego Sto im je bilo potrebno. Hododasnik je u to wi-
jeme boravka u Vicenzi imao brojna duhovna videnja i mnoge gotovo
redovite utjehe, suprotno onome kad je bio u Parizu. Najvi5e duhovnih
videnja imao je u Veneciji dok se spromao za svedenidko redenje i dok
80
rx. JERUZALEM ILI RIM (1535. - 1536.)
se pripremao zasluia4eprve mise. Zasvthonihputovanja imao je veli-
ka nadnararma pohodenja slidno onima koje je obidno imao u Manresi.
Dok je jo5 boravio u Vicenzi, doz.lmLoje da je jedan od sudrugova
koji je bio u Bassanu nasmrt obolio. Premda je Hododasniku isto wije-
me imao gromicu, ipak je krenuo na put. Hodao je tako Zustro da njegov
suputnikFabernije mogao i6iukorak s njime. Naputuje odBoga dobio
jamstvo, i to je rekao Faberu, da im sudrug ne6e umrijeti od te bolesti.
Kada su stigli u Bassano, bolesnik se jako utje5io i ubrzo se oporavio'
Tada su se svi vratili u Vicenzu. Tamo su sva desetorica provela neko
wijeme, a neki od njih skupljali su milostinju u mjestima oko Vicenze.
96. Citava godina (1537.) protekla jebez mogu6nosti plovidbe,
pa su odludili po6i u Rim. Takoder i Hododasnik, jer ona dvojica, u
koje je sumnjao (doktor Ortizikardinal Carafa),pokazala su veliku
dobrohotnost prema sudrugovima kad su pro5li put do51i. U Rim su
krenuli rasporedeni u tri ili detiri skupine, u jednoj su bili Hododa-
snik, Faber iLaynez. Tijekom ovog putovanja Bog je Hododasnika
pohodio na poseban nadin.
Odludio je prvu godinu nakon redenja provesti bez sluLenja
mise, pripremajudi se i mole6i NaSu Gospu da ga stavi uz svog Sina.
Jednoga dana, nekoliko milja (16 km) pred Rimom, dok je molio u
nekoj crkvi (u La Storti), doZivio je snaZnu promjenu i tako jasno vi-
dio da ga je Bog Otac stavio uz Krista, svoga Sina, da se nije usudio
posumnjati u to da ga je Bog Otac doista stavio uz svog Sina.*
97. Sudrugovima je po dolasku u Rim rekao daje vidio zatvorene
prozore, dime je htio re6i da 6e nai6i na mnoga suprotstavljanja. JoB
je rekao: >>Moramo biti jako na opreal i ne smijemo prihvatiti razgo-
vore sa Lenama osim ako se radi o jako uglednim osobama.<< Kada
je ve6 o tome rijed, neka bude spomenuto da je kasnije magister
Franjo (Ksaverski) bio ispovjednik jednoj Lenii da je k njoj ponekad
zalazio darazgovara o duhovnim stvarima, a poslije se utvrdilo da
je trudna. Gospodin je, medutim, htio da bude otkriven onaj koji je
udinio to zlo. Slidna se stvar dogodila i Jeanu Codureu, dija je jedna
duhovna k6i bila zatedena s nekim mu5karcem.
8t

r--
x. KONACNO U RIML] (1538.)
Ponormo progoni
98. Hododasnik je iz Rima po5ao u Monte Cassino kako bi davao
duhovne vjeZbe doktoru Ortint. Tamo se zadrLao detrdeset dana ti-
jekom kojih je vidio kako je bakalaur i sve6enik Hoces u5ao u nebo
(umro je u Padovi nakon vatrene propovijedi). Hododasnik je zbog
toga imao dar mnogih suza radosnica i veliku duhovnu utjehu. To
je vidio tako jasno da bi osje6ao da laZe ako bi ustvrdio protivno.
S Monte Cassina doveo je sa sobom Francesca Estradu (1519. -
1584.), koji se pridruZio Ignaciju i postao glasoviti propovjednik. Po
povratku u Rim bavio se pomaganjem du5ama. JoS uvijek su Zivjeli
u vinogradu (u ku6i koju im je ustupio Quirino Garonzi, na obronku
brda5ca Pincia, blizu crkve Trinitd dei Monti). Duhovne vjeZbe isto-
dobno je davao mnogima, od kojih je jedan Livio tz baziliku Svete
Marije Velike, a drugi kod Sikstova mosta.
Onda su podeli progoni. Miguel (Landivar) je podeo praviti ne-
prilike i tako ruZno govoriti o Hododasniku da ga je ovaj najprije
predveo upravitelju grada, pokazuju6i mu najprije Miguelovo pismo
u kojem je jako hvalio Hododasnika. Upravitelj grada ispitao je Mi-
guela, a onda ga protjerao iz Rima. Zatim su Mudarra i Barreda po-
deli napadati govoredi da su Hododasnik i njegovi sudrugovi pobjegli
iz Spanjolske,Parizai Venecije. Na kraju su u prisutnosti upravitelja
grada i papinskog legata koji je tada bio u Rimu obojica priznala da
ne mogu o njima re6i niSta 1o5e, ni o njihovu pona5anju ni o njihovu
naudavanju. Legat je naredio da se sludaj zataika, ali Hododasnik to
nije prihvatio, izjaviv5i kako zahtljeva da se donese izrltita presuda.
To se nije svidjelo ni legatu ni upravitelju grada, a ni onima koji su
Hododasniku prije bili skloni. Poslije nekoliko mjeseci, kad se ko-
nadno Papa vratio u Rim, Hododasnik je po5ao u Frascati razgovarati
82
tr
ffi,
#
x. KoNACNO U RIMU (1538.)
s njim i iznio mu je neke razloge svoga postupanja. Kad je na taj
nadin bio obavije5ten, Papa je naredio da se izrekne presuda koja je
Hododasniku i5la u prilog.
Uz pomo6 Hododasnika i njegovih sudrugova pokrenute su u
Rimu odredene poboZne ustanove medu kojima su katekumeni, sv.
Marta, siroti5te itd. O ostalim aktivnostimamoLe izvijestiti Magister
Nadal.x
Posljednj i iskazi Hododasnika
99.Dana 20. listopada (1555.), nakon Sto mi je Hododasnik sve
ovo ispripovjedio, pitao sam ga (piSe pater L. G. da Carnara) za Du-
hovne ujeZbe i Konstitucije, jer sam htio znatikako ih je sastavljao.
Rekao mi je da Duhovne ujeibe nije sastavio odjednom, nego da
je, kad bi u svojoj du5i osjetio neke pojave i utvrdio da su korisne,
mislio da bi mogle biti i drugima od koristi, pa bi ih zapisao, napri-
mjer ispit savjesti s poretkom linija i drugo. Posebno mi je rekao da
je do pravila za dobar izbor do5ao putem razlikovanja duhova i misli
koje je imao u Loyoli dok mu je jo5 noga bila bolesna. Obe6ao mi je
da 6e o Konstitucijama govoriti iste vederi.
Istoga dana prije vedere dozvao me k sebi. Ostavljao je dojam
osobe koja je sabranija nego inade. Dao mi je neku vrstu svedane
izjave kojom je pokazao dobru nakanu i jednostavnost kojom je
ispripovijedao te stvari. Rekao mi je da je siguran da nije ni5ta pre-
tjerivao; i da je Bogu nanio mnogo uvrjeda nakon Sto mu je podeo
sluZiti, ali danikada nije smrtno sagrije5io. Stovi5e, stalno je rastao
u poboZnosti, to jest, u lakodi kojom je nalazio Boga, i to sada vi5e
nego ikad u cijelom svom Zivotu. I u bilo kojem dasu, kad god je
zaLelio na6i Boga, nalazio ga je. iak je i sad imao desta videnja,
najvi5e ono koje je spominjao ranije - da Krista vidi kao sunce. To
mu se desto dogadalo dok je govorio o vaZnim stvarima i to mu je
sluZilo kao potvrda.
83

i---
AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG
100. Imao je brojna vitlenja i prilikom sluZenja mise, Sto mu se
jo5 de56e dogadalo kada je sastavljao Konstitucije. To mu je sada
bilo lak5e dokazati,jer je dnevno zapisivao Sto se dogadalo u nje-
govoj du5i, a ima saduvano sve Sto je zapisao. Tada mi je pokazao
prilidno obiman sveZanj zapisa, od kojih mi je proditao dobar dio.
Ve6inom su to bila videnja koja su mu dolazila kao potvrda zaneke
dijelove Konstitucija, a katkad je vidio Boga Oca, kad5to sve tri
Osobe Trojstva, nekada na5u Gospu koja je posredovala, a ponekad
i potvrdivala.
Posebno mi je govorio o odludivanjima kojima je posvetio detr-
deset dana, sluZe6i svaki dan misu i svaki dan s puno srtza, a radilo
se o tome bi li (vlastita, isusovadka) crkva imala kakav prihod i bi li
se DruZba time mogla koristi.*
101. Dok je pisao Konstitucije, obdrZavao je sljede6i nadin; sva-
ki dan sluZiti misu i prikazivatiBogu todku koju je obratlivao i moliti
nad time. Suze su mu neprestano navirale u molitvi i kod mise.
Zelio sam vidjeti te papire o svim Konstitucijqmapasam ga mo-
lio da mi ih malo ostavi, ali nije htio.
84
*A
#
NAP OMENE IJ Z AIJTOB IO GRAF IJIJ
(Broj na podetku napomene oznatava broj poglavlja u tekstu,4utobio-
grafije kojemu ta napomena pripada.)
1. Smatra se da je Ignacije rotlen 1491. godine. Po tom radunu bilo mu
je dvadeset i Sest godina kada je stupio u sluZbu vojvode od Najere, An-
tonija Manriquea de Lare, koji je bio potkralj Navarre pod carem Karlom
V. Tekst se nekoliko puta poziva na sukob izmedu cara i francuskog kralja
Franje I. Medutim, ranjavanje Ignacija prilikom obrane Pamplone, glavno-
ga grada Navarre, kojim podinje Ignacijevo pripovijedanje, dogodilo se 20.
svibnja 1521. godine, kada je Ignacije morao biti u dobi od trideset godina.
dini se da je Ignacije najprije izvijestio i o nekim ranijim dogatlajima, koji
su izostavljeni iz teksta, pa se poremetio wemenski slijed pripovijedanja.
2. Na dvorcu Loyola u baskijskoj pokrajini Guipuzcoa bili su uklonje-
ni gornji katovi i ratne kule, koji su bili nadomje5teni ukusno izvedenom
konstrukcijom koja se mogla upotrebljavati u mimodopske svrhe stanova-
nja. Ignacije je obitavao na najviSem katu, u prostoriji koja je kasnije pre-
uredena u kapelicu. Sada je cijela gradevina okruZena bazilikom i drugim
zgradama.
S. Cini knjige koje je Ignacije ditao pripadale njegovoj zaovi
se da su
Magdaleni. Kristov iivot bioje u detiri sveska na kastiljskom jeziku (koji
je kasnije postao sluZbeni Spanjolski jezlk), a napisao ga je karttzijanac
Ludolf Saski. Druga knjiga bila je Cvijet svetosti 1li Zlatna legenda od
dominikanskog biskupa Jakoba de Voraginea.
6. Identitet gospotle iz Ignacijevih snatrenja nije bilo mogu6e utwditi.
Najbolja procjena upuiuje na princezu Katalinu, draZesnu mladu sestru
cara Karla V., koja je tada bila u najranijem djevoja5tvu, a kasnije se udala
za portugalskog kralja Ivana III., velikodu5nog za5titnika isusovaca.
8. Na ovom mjestu pojavljuje se prva Camarina rubna bilje5ka napisa-
na krasopisom na odgovaraju6oj stranici. Camara kao i Ignacije govori o
razliditosti duhova. Medutim, vi5e je rijed o razlikovanju dva duha. Opie-
nito se :uzima da je Ignacije govorio da su ga duhovi pokretali, ali u origi-
nalnom teksfu se upotrebljava povratni izraz: >se agitaban<, koji oznaduje
85

t--_-
AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG
da su duhovi bili u pokretu. O tome vidi u Duhovnim ujeibama od broja
313 do 336.
(Rubna bilje5ka: To je bilo njegovo prvo rasudivanje o BoZjim stva-
rima. Zatim, kad je sastavio >Duhovne ujeibe<, upravo je to bio poietak
rasujetljenja o onome ito se odnosi na razliiitost duhova.)
12. Najstariji Ignacijev brattadaviSe nije bio Ziv. Glavar obitelji bio je
drugi brat Martin Garcia, kojeg tekst spominje i koji je bio oZenjen Mag-
dalenom de Araoz. Martin Garcia bio je znatno stariji od Ifliga (kasnije se
nazyao Ignacijem) koji je bio najmlatti medu trinaestero brade i sestara.
13. U Arhnzarui je u ono vrijeme bila mala pustinjadka zajednica, ali
je mjesto bilo poznato kao pro5teni5te NaSe Gospe odArbnzazta. Tamo se
sadanalazi velebno sveti5te i velika franjevadka zajednica.
17. Amadis de Gaula mitski je kraljevii od Walesa, o kojem se 1508.
pojavila romantidna pripovijest koja je u jedva osam godina doZivjela dak
trinaest izdanja. To je neizbjeZno dovelo do pojave pride oAmadisovu sinu
Esplanadianu, za kojeg se pripovijedalo da je bio promaknut t viteza ti-
jekom podasnog bdijenja pod oruZjem pred slikom Djevice Marije. Ho-
dodasnikov ispovjednik bio je Franctz Jean Chanon, koji je bio na glasu
svetosti. iini se da je on Ignacija uputio u takozvanu >devotio moderna<<
(modernu poboZnost) kojoj je jedno od remek-djela bilo Nasljeduj Krista
Tome Kempenca, koje je Ignacije upoznao i zavolio.
18. Crna Djevica od Montserrata jedna je od najglasovitijih Bogorodi-
ca u svijetu, a benediktinski samostan koji je oko nje podignut predstavlja
omiljeno mjesto hododa5ia vei gotovo tisu6u godina.
19. Manresa je gradii u Kataloniji, nedaleko od Montserrata i Barcelo-
ne. dini se da se dugadak prekid diktiranju biografije, koji spominje Cama-
ra, dogodio na kraju prethodnog poglavlja, iako neki taj prekid smje5taju u
sredinu ovog poglavlja.
20. U Ignacijevu duhovnom razvitku u Manresi mogu se raspoznati tri
faze: pruotno je imao mir, zatim su do5le ku5nje, a na kraju posebne udehe
i prosvjetljenje.
30. Mnogo se pisalo o tom iskustvu , zakoje se smatra da ima temeljno
znad,enje u Ignacijevu Zivotu i radu, ali koje je ostalo obavijeno tajnom.
lzgleda da se radilo o izuzetnom shvaianju Boga kakav Onjest, sveobu-
hvatan u samome sebi, tako da se sve Sto je stvoreno Ignaciju pokazalo u
86
r.-]l-
,ffi
NAPOMENE UZ AUTOBIOGRAIIru
novom svjetlu i dobilo novo, pravo znadenje. To je iskustvo kasnije uklju-
deno u Duhovne ujeibe kao nadelo i temelj VieZbi.
34. Me<lu gospodama koje su se brinule zalgnac1a bila je In6s Pas-
clual. Zavrijeme Ignacijeva boravka u Barceloni ona ga je primila u stan k
svom sinu. Njoj je bilo upuieno prvo Ignacijevo saduvano pismo.
36. Novdane jedinice koje se spominju u ovom i sljedeiim poglavljima
pripadale su razliditim valutama. U prijevodu st zadtLani nazivi kovanica
iz izvonika ako se nije mogao nati prepoznatljiv naziv u prijevodu. Kra-
tica >itd.<, na koju se povremeno nailazi u tekstu, ne oznaduje da je ne5to
ispu5teno, vei da je Ignacije prekidao pripovijedanje.
48. Sirijski kr5iani koji su sluZili u samostanu po nadinu odijevanja bili
su nazivani >>opasanima<<.
49. Karakteristidno je da je Ignacije mnogo pripovijedao o svom puto-
vanju u palestinu i natrag, ali da je bio jako Skrt na rijedima kada se radilo
o njegovu Zivotu u Svetoj Zemlji i uz sveta mjesta. Ipak su dvojica Ignaci-
jevih suhododasnika ostavila izvje5taje o pojedinostima programa kojeg su
se drZali. To su bili Svicarac Filip Hagen iz Strasburga.
Petar Fiissli i
53. Ignacije nije nikada izravno sluZio kralju Ferdinandu, nego je bio
u sluZbi glavnoga kraljevog riznldaru Juana Velasqtreza de Cu6llara u Are-
valu prije nego Sto je stupio u sluZbu vojvode od Najere.
54. Isabela Roser, odana Ignacijeva dobrodiniteljica, do5la je u Rim i
stvarno poloZila svedane zavjete u DruZbi Isusovoj godine 1545, a 1547 -
vratila se u Barcelonu i stupila u samostanNaSe Gospe od Jeruzalema. Vidi
Ignacijevo pismo koje joj je uputio izPatiza 1532. godine.
57. Diego de Guia bio je povezan s Franjom Ksaverskim. Kasnije je
stupio u DruZbu Isusovu i bio Ignacijev ispovjednik.
58. >Ensyalados< je bio nadimak koji im je bio nadjenut ier izgledada
su Ignacije i njegovi drugovi bili odjeveni u sive kabanice. Izraz >>ahtm'
brados< imao je ozbiljno znadenjejer se radilo o pripadnicima antiinstitu-
cionalnog pokreta koji su smatrali da su prosvijetljeni ili votleni iz nutrine,
bez osvrtanja na uspostavljeni druStveni autoritet.
65. Dominikanski samostan u San Estabanu u ono je wijeme bio sredi-
Ste bogatoga intelektualnog Zivota i krS6anske dobrotvornosti, ali i ZariSte
vjerske L,rize, jer je vjera Spanjolske bila dovedena u opasnost s mnogih
strana. Postupak prema Ignaciju uistinu je vrijedan Laljenja iako nije pred-
87
AUTOBIOGRAFIJA SV. IGNACIJA LOYOLSKOG NAPOMENE UZ AUTOBIOGRAFIru

stavljao nikakav iz:uzetak. Okupljanje oko Ignacija bila je dovoljna osnova predstavljati neli plod Duhovnih ujezbi, na isti nadin na koji iskustvo iz
za sumnju. Manrese predstavlja ishodiste viezbi- dakako na duhovnoj dubini do koje
73. Montaigu je u svakom pogledu bio jedan od najstroZih metlu pe- ne dopru osrednji polaznici Vjeibi.
deset i vi5e kolegija pari5kog sveudili5ta. Nastava je podinjala u pet sati 98. Ovo poglavlje sadrzi izvjestaje o razliditim Ignacijevim dozivlja-
ujutro. Tamo je neko wijeme LivioErazmo; a onda i Jean Calvin. Ignacije jima, a prvi odlomak zavriava znakom olakSanja i prepusta ostatak pri-
se kasnije premjestio u sv. Barbaru, u kojoj su se susretale stara skolastika povijedanja Nadalu. Nakon toga camara prguzimakazivanle i govoredi u
i novi humanizam. prvom licu iznosi neke wlo zanimljive pojedinosti.
79. Spanjolski dio teksta izvornika zavrlava se prvim paragrafom. Do Ustanova katekumena bila je namijenjena obra6enim Zidovimakoji su
ovog mjesta Ignacijeve rijedi su doslovno zabiljeLene. Tako tvrdi Camara se spremali za kr$tenje, a sv. Marta bila je kttlazaobraiene Zene koje su se
koji je ostatak teksta diktirao kada se, putujuii iz Rima u Spanjolsku, zau- prije odavale prostituciji.
stavio u Genovi, i to na onakvom talijanskom jeziku kakvim je on vladao. 100. Ignacije je bio unistio cijeli sveZanj biljeZaka. Ipak je saduvan
jedan dio koji je poznati cijenjen kao Duhovni dnevnik, a sadrZi i cetr-
82. Petar Favre (Faber), koji je bio skromnog porijekla i rodom iz Sa-
desetodnevno razmatranie pitanja siromaltva u DruZbi, kako je naknadno
voje, prvi je Zivotni Ignacijev prijatelj i prvi sve6enik DruZbe Isusove. Fra-
spomenuto.
njo Ksaverski bio je mladii plemenitog podrijetla iz Navarre, a njegova
obitelj bila je na francuskoj strani u sukobu u kojem je Ignacije bio ranjen
u Pamploni.
85. Ovdje se otkriva bit posebnog dijela zavjeta koje su 15. kolovoza
1534. u Pariztt na Montmartreu poloZili Ignacije i njegovi prvi doZivotni
sudrugovi: Ksaverski, Laynez, Faber, Salm6ron, Bobadilla i Rodriguez.
Taj zavjetzapravo je rotlenje skupine, koja je kasnije sluZbeno ustanovlje-
na kao DruLba Isusova.
87. Pokrajina oznahtje baskijsku Guipuzcou u kojoj se nalazi gra-
dii Azpeitia. Ondje je smje5ten dvorac Loyola.
92. Ne postoji biskupija Cette. Vjerojatno se mislilo na Chieti, diji je
biskup Carafa, koji prema Ignaciju nije bio prijateljski raspoloZen, postao
najprije teatinskim kardinalom, a potom papom kao Pavao IV.
93. Sestorici sudrugova koje je Ignacije ostavio u Parizu pridruZila su
se jo5 trojica: Le Jay, Brodt i Codure. Faber je vei tada bio svedenik. Igna-
ctja je s ostalima zaredio za svetenike 24. lipnja 1537. biskup otoka Raba
Vicente Negusanti. Medttim, Ignacije je s mladom misom dekao do bo1it-
ne noii 1938. nadaju6i se da 6e je sluZiti u Betlehemu.
96. La Storta, koja se nalazi blizu Rima, pouzdano je prepoznata kao
mjesto posebnog Ignacijeva iskustva. Onda5nja kapelica ne postoji, a sa-
da5njaje podignuta na mjestu gdjeje stajala nekada5nja. Pojedinosti o ko-
jima je izvijestio Laynez stoljedima su nadahnjivale isusovce, a zalgnacija
su saZete u iskustvo da je on bio pridruZen Isusu. Takvo iskustvo treba

88 89