POVIJEST DOGMI-

MARKO OBRADOVIĆ

Plan: 1. Povijest dogma; 2. Razvoj dogma

-uz pohađanje nastave potrebno pročitati knjigu I napraviti prikaz (5-10 stranica; kad je knjiga nastala, u
kojem kontekstu, vrijeme kada je nastala,…)

POVIJEST DOGMI-UVOD

-javila se unutar liberalne protestanske teologije. Njezin cilj je bio prikazati KC da je odstupila u
naučavanju svojih uvjerenja. Za protestante dogme su neutemeljene u sv. Pismu

-jedan od najvećih predstvanika protestanskih teologa: Adolph von Harnach (djelo “Lehrbuch der Gischte
Dogme”). On odbacuje nadnaravnost objave I želi ukloniti dogme u kršćanstvu (prema njemu su se
razvile tek u 4.st). smatra kako je dovoljan samo razum I povijest

-ovaj se nauk nije razvio samo kod protestanta već I kod katolika modernista (Eduardo de Roy, Georg
Tyrel, Alfred Loisy)

1. Eduardo de Roy-filozof i matematičar; u svom djelu “Dogma I kritika” dokazivao a razum ne može
spoznati Boga. Jedino evolucija nosi razvoj čovjeka, a dogme su za njega ljudske I neprihvatljive

2. Tyrel- isusovac, obraćenik s anglikanizma, pristalica von Harnacha, zbog toga bio izbačen iz isusovaca.
Dogme za njega nisu apsolutne već RELATIVNE istine (danas moze biti vako sutra nako)

3. A. Loisy- utemeljitelj biblijskog modernizma; najradikalniji modernist; objava u KC je neutemeljena

već postupno stjecanje spoznaje o odnosu između Boga I čovjeka. Analizira sv Pismo I zaključuje kako je
nastalo obično kao I sva druga djela (zbog toga izopćen sa sveučilišta)

-dekret “Lamentabili”, pape Pia X osudio ovo učenje; enciklika 1907 “Pascendi Domini…”- pašući
Gospodnje stado- osudilo modernizam kao sintezu svih hereza

Odrednice dogme:

a) Jedna istina do koje je Crkva došla u sklopu povijesnih okolnosti

b) Istina o nečemu što se dogodilo

c) Istina važna za život vjernika

d) Zadaća teologije da prikaže prisutnost Gospodina uvijek s Duhom Svetim

Povijest dogma
-činjenice u kršćanstvu, jer Crkva I dogma ima svoju povijest (posjeduje svoju objavu I posreduje ju u
određeno doba budućim naraštajima). Čini ju teologija, istraživanje Sv. Pisma, tradicija,…

-OBJAVA: živa je! Ono je Božje saopćavanje ljudima

-povijest dogma je I povijest, I to simbola, hereza, koncila, teologija

-danas: povijest dogma u Crkvi nije toliko u krizi zahvaljujući radu teologa

Razvoj termina DOGMA kroz povijest

-nije nastao unutar kršćanstva već u grčkom svijetu I ima nekoliko značenja: ETIMOLOŠKO- grčki
dokeo- pričiniti se/ IZVANRELIGIOZNO značenje: propis, odluka, istinita

-grčka filozofija DOGMU je opisala kao: a) mišljenje ili nauk i b) zakon ili odluka ili propis

-Dogma se spominje i u Sv Pismu, tj i u S i u N Zavjetu:

SZ: knjiga o Esteri (dogma znači zakon); Daniel 2,13 (dogma znači naredba)

NZ: Luka 2,1 (dogma cara Augusta za popis stanovn); Dj 12,7; Ef 2,15

VAŽNO- prvi redak koji pojam dogma se spominje u kršćanskom smislu jesu Dj 16,4 –donešene odluke
kojih se kršćani moraju držati; Pavao, Barnaba i Sila se pozivaju na apostole: “Ja vama predadoh što
primih.”, te su odredbe donijele uslijed koncila u Jeruzalemu

-Najprije su tako bile ODREDBE OTACA, a tek kasnije kao učenje

-apostolski oci: a) Ignacije (“Dogma Gospodina i apostola”-odredbe za život

b) Barnaba (nada, pravednost i ljubav)

c) Didache (dogma evanđelja)

d) Aristid (dogma ISTINE)

-napadi na dogme nisu bili samo izvana, nego i iznutra u obliku HEREZA. Zato su crkveni oci napravili
razliku u jeziku između njih i heretičara (“Dogma spasenja”), al ii govor i općenito o dogmama hereza

-4. Stoljeće više crkvenih otaca- za nijh je dogma bila isitina, object vjere-

-Ćiril Jeruzalemski i Grgur Nicejski- dogma za njih kršćanski nauk

-heretici pojam dogma koriste kroz 4 i 5 stoljeće, u isto vrijeme kad djeluje i Vincent LERINSKI (vrlo
bitan za daljnji razvoj kršć dogma). Za njega je dogma kao SJEME koje raste. Misao je preuzeo od
Tertulijana

-Kenadije je napisao spis o crkvenim dogmama koji će se pripisati sv Augustinu, a imati će utjecaj na
skolastiku

-u skolastici se slabo koristi pojam dogma, nešto tek kod Tome Akv (djelo “Prima theologia”); on radije
koristi naziv REGULA FIDEI (članci vjere)

-Melkior Kahn (nakon Tridentskog koncila kod katolika i protestanta koristi se naziv dogmatski!)- on
koristi kao od onu koja je objavljena od oca
-kroz 17 stoljeće dogma se shvaća kao danas, tek u 18 stoljeću VINCENT GOTTI (djelo “Theologia
scolastico dogmatica”) govori o dogmama vjere: ISTINA OD BOGA I ONE KOJE MORAMO
VJEROVATI. Ovo je važno jer postaje temelj kasnijem shvaćanju dogme-profil dogme (pogotovo za Prvi
Vat Sabor)

-prije Prvog Vatikanskog važni su bili još i Pio VI, LEON XII,…

-NAkon PRVOG VATIKANSKOG (1870): “ Božanskom i katoličkom vjerom mora se vjerovati BOžjoj
riječi i od Boga je objavljena.” (ono koji u to ne vjeruje vrijedi ANATHEMA SIT-neka je proklet)

-posebno se ovdje ističu Pio X. (dogma za njega je nauka od Boga objavljena); Pio XII-proglasio dogmu
o MArijinom uznesenju

PRVI KRŠĆANSKI IZRIČAJI VJERE

1. judeokršćanstvo; 2. Gnosticizam; 3. Apostolski oci

1. Judeokršćanstvo (Židovi koji su postali kršćani)- valja naglasiti kako je evanđelje prvotno bilo
objavljeno u sinagogi, tek onda poganima

-bili su most između apostolskog propovjedanja I pogana

-iza sebe su ostavili neke spise

-postoji ortodoksno (pravovjerno) judeokršćanstvo (ono ispovjeda da je Isus Krist pravi Bog i pravi
čovjek) i heterodoksalno (kršćanska vrsta ADOPCIONIZMA; Isus je prorok a ne Sin Božji)

-od spisa najviše dominira apokalipsa (kao knjiž rad)

-rasprostranjeni bili po Sinaju, Maloj Aziji, Egiptu, Rimu, Palestini

-ovi su spisi plod naglog širenj kršćanstva na Mediteranu, i to nakon opsade Jeruzalema (cca 70 g). ovo
su tzv APOKRIFI S i N Zavjeta-napisani na semitskom govoru. Koriste se apokaliptičkim govorom
(polazeći od SZ tumače ga i Židovi u dijaspori-npr Filon ALeksandrijski)

-dominirala 3 oblika: 1. HALOKA- način tumačenja u Sv Pismu (Tora- ili Petoknjižje) za konkretno
življenje;

2. HAGADA- za duhovnu izgradnju, u sinagogalnim propovjedanjima (i Isus

je propovjedao u sinagogi i išao tamo);

3. PESHER- ono što je naviješteno, ostvarilo se (AKTUALIZACIJA

proročkih mjesta SZ)- ovaj treći oblik će utjecati na biblijsku alegorijsku egzegezu

-ova tri oblika su postala MOST kršćanske egzegeze

*BITNO- Stari Zavjet je sjeme, a NOVI je plod!

-u judeokršćanstvu su dogme VIĐENJE (u vidu anđela, viđenja,…) koja postaju FORME

-apokaliptička vizija počiva na kozmologiji od 7 nebesa. Nebesa su jedna hijerarhija (jedan od najboljih
pisaca toga je bio PSEUDODIONIZIJE)- tako je u 7 nebu Bog (prema židovskoj tradiciji). Ova
kozmologija daje veliku važnost anđelima i demonima. ANGELOLOGIJA prema knjizi Otkr dijeli anđele
u 9 korova. Oni se brinu za ljude. Demoni su otpali anđeli. Na čelu anđela uvijek je jedan glavni; stvorivši
čovjeka vrhovni anđeo je postao ljubomoran (aramejski SATAN-proklet) i biva izgnan iz neba

-kod demona glavni su Beelzebul, iliti Satan, Lucifer. Niži demoni su napasnici *Sotona nije predvidio
Utjelovljenje

-za Isusa nazivaju ga: anđeo, knez mira,.. (anđeo Jahvin, pralik Logosa…)

-Herma (“Apost oci”) govori o veoma časnom anđelu (kula-crkva; dijeljenje pravih od grešnika..)

-Mihael je prvi anđeo al ii posrednik između Boga i čovjeka; Uriel, Baratrijel, Šaratijel, Jehudijel,…

-ova angelološka kristologija je prisutna do 3 stoljeća

-poveznica Duh S vi anđeo Gabrijel (navjestitelj začeća Marijina). Za Pavla je Krist ime Božje, i radi toga
imena je bio okovan

*Ne bi bilo lose pročitati knjigu “Rabbi talks with Jesus”-Rabin razgovara sa Isusom

-Riječ se još naziva i Zakon.

-Herma u svom “Patiru” zakon i savez (kao i Justin) naziva Počelo

-silazaka Logosa sa nebesa je skriven anđelima (npr u Ef kod Pavla; Ignacije Ant kaže da je Utjelovljenje
bilo sakriveno Sotoni)

-rođenje Djevice: “Otajstvo proglašeno u šutnji”- ogovori o MAriji, njenim roditeljima…”

-trojica mudraca i božićna zvijezda (symbol Mesije-Krist pobjeđuje svećenike idolatrije)

-krštenje Isusa u Jordanu-kako bi pobjedio Zmaja-Đavla (poveznic akrštenja i silaska nad pakao)

-silazak nad pakao je namijenjen u Otkupljenju (sve ovo dolazi iz judeokršćanstva)

-ovim “nad pakaom” je odogovoreno za sve pravednike SZ (Krist ih ovdi u pobjedničkoj povorci u nebo)

-Kristovo uzašašće isto obrađeno u starim spisima (Utjelovljenje bilo sakriveno, a Uzašašće otkriveno-jer
su mu se i anđeli klanjali)

-Križ-znak pobjede; sredstvo spasenja i poistovjećuje se sa Kristom (u križu se nalaze sjene u SZ-on je
drvo nanovo zasađeno:drvo života koje donosi život)-oblik poprima kozmičko značenje: gore-dolje;
lijevo-desno kao istok i zapad-ono obuhvaća cijeli svemir

Vertikalno: UNIVERZALNOST SPASENJA; okomito: POMIRENJE NEBA i ZEMLJE; a sredina je

SJEDINJENJE NEBESKOG I ZEMALJSKOG (“On križem vlada”)

-govori se i o svjetlom križu (u SZ se spominje drvo više puta kod Izaka,Mesije,… i ono je zapravo uvod
za križ koji će postati spasenje)
Heterodoksno kršćanstvo
-EBIONITI-ispovjedali da je Krist bio prorok, ali ne i Sin BOžji (rođen od MArije i Josipa, a Bog ga je
odabrao u času krštenja da vrši volju Božju)

-postoje još slične frakcije:NIKOLAITI; CERINTI (spominju se u Iv poslanicama)

Zaključak:

-judeokršćanstvo-bogato kršć sadržajem;može se izraziti i razl kultuzrama (grč,rim,semitskim). Drevno

kršćanstvo u grč poganskom svijetu nije opstalo-bilo svedeno na običnu sektu

- u 4 st može se naći još u Mezopotamiji (Iran, Sirija) koja je baštinila semitski utjecaj a ne grčki

GNOSTICIZAM
-gnoza nije isto što i gnosticizam (ovo je povijesni pokretni u 2 i 3 st-povijesna manifestacije gnoze); dok
je gnoza predstavljala stalnu težnju za smislom života)

-javlja se istodobno kad i kršćanstvo (spominje ih sv Justin,Origen, Klement Al, sv Irenej Lionski u djelu
“Adversus heresus” i bio je najvažniji borac protiv gnostika

-Kamadju u Egiptu-otkriveni spisi o gnosticizmu (oko 80tak gnos evanđelja)

-ovaj pokret želi postići spasenje preko spoznaja, znanja- to je stav koji se temelji na iskustvu i znanju

-uvjeren kako posjeduje savršenu spoznaju i unutarnje prosvjetljenje do kojeg se dolazi preko duhovnog
unutarnjeg iskustva (danas isto New Age)

-gnostik nije od ovoga svijeta; samo duh je sposoban se spasiti dok tijelo propada

-počeci gnosticizma su nepoznati (neki govore o iranskoj gnozi, ali definicija je grčka i židovska)

-GRČKA GNOZA- predutemeljitelj joj je PLaton (kroz pojmove sjećanje i alegorijska egzegeza)-motivi
grčke filozofije

-Grci probali grč metodom pretočiti se u mudrost (duša se mora osloboditi od tijela; uz to su još nadodani
motivi iz ist mističnih religija

-ŽIDOVSKA GNOZA- moguće kako je u Palestini nastala; židovske sekte iz prvog stoljeća, npr ESENI-
povlače se iz svijeta; SAMARITANCI

-važan spis je Prva HENOKOVA- spis za spasenje (čak ga je i Isus tumačio)

-prema židovskim gnosticima spoznaja Tore ovisi o načinu tumačenja koji imaju samo odabrani

-Filon Aleks smatra kako je su ove dvije gnoze zapravo iste

KRŠĆANSKI GNOSTICIZAM
-potječe iz židovskih krugova u dijaspori

-Otk nam spominje nikolaite (Nikola, jedan od 7 đakona-po njemu ime)

-Ivan se susreo sa Cerintom u Efezu

-sredinom 2 st povijest gnosticizma obilježavaju Valentin i MArcion

-VALENTIN- iz ALeksandrije. Za vrijeme cara Hadrijana. Odlazi u Rim, ali prekida sa Crkvom. Donosi
nauk o PLENORI (punini)- alegorijsko tumačenje sv Pisma. Njegovi su učenici bili na istoku i zapadu

-MARCIAN-rodom iz Ponta, 85 g, učenik Cerdanov,Rim. Dualist- novo evanđelje nije moguće sačuvati u
SZ i zato ga odbacuje. Otac milosrđa ne može biti onaj kojeg opisuje SZ. Zato govori o 2 boga. Prvi pravi
svojevoljan izbor spisa, napravio vlastiti kanon svetih knjiga

-zbog ovog pokreta se i samo kršćanstvo smatralo sektom

-o gnosticizmu, tj o spoznaji je govorio i sv Pavao (u Kol)-vjera,spoznaje i ljubav jedini ispravni

-Iv evanđelje govori o spoznaji u dijelu “Ja dadoh da život imaju, a život vječni da SPOZNAJU…”

Značajke gnostičkog pokreta

-veliko korištenje mitologije

-jako naglašeno tumačenje sv Pisma (u slikama, poglavito knjiga Post) i brojevi (nor 12 ili 30…)

-žudnja za apokaliptikom

-ezoterizam, tajna znanja, tajni obredi koji se pretvaraju u elitizam ( samo za odabrane)

-antikozmički stav-vidljivi svijet je plod otpalog anđela Demijurga; čovjek je zatvoren u tijelu koje nije
određeno za spasenje)

-čovjek je rob vremena-treba ga se oslobiti

-dualizam-svijet je mješavina dobra i zla, svjetla i tame. Zato postoji dobri bog Isusa Krista i strogi bog iz
SZ- čovjek se stoga mora osloboditi tijela i Boga iz sebe

-metafizikom posrednik bića čovjek se oslobađa i uzdiže k bogu

VALENTIN odredio 3 skupine gnostika:

1. čisti (PNEUMATICI)- imaju znaje i spašeni su (istinski kršćani)

2. PSIHICI-plod Demijurga, a to su kršćani velike crkve

3. Materijalni (HILICI)- isključeni iz spasenja

GNOSTIČKA ORTODOKSIJA i HETERODOKSIJA

-postavlja se pitanje što je parvo a što hereza

- u ono doba postojala mračna zona između ortodoksije i heterodoksije

-za von Harnacha gnostici su prvi koji su prenijeli Kristovu misaou grč svijet

-poveznica gnostičke vjere i kršć otaca ne može opravdati gnostički pokret

-duboki dualizam-stvorio DOKETSKU teologiju koja niječe otajstvo utjelovljenja,umiranja i uskrsnuća

-Valentinova teogonija (od 30 eona) nema ništa zajedničko sa Trojstvom

-sloboda nema nikakvu ulogu za čovjeka

Protugnostička akcija je bila kanon protiv Marciona i potreba da se pojasni apostolsko nasljedstvo (uloga
biskupstva)-radi sačuvanja ISTINE (ovo govori sv Irenej)

-dakle, formiranje biskupstva je bilo radi očuvanja istine potaknute i progonima u Rim carstvu, al i
iznutra-a to je bio gnostički pokret

APOSTOLSKI OCI
-spisi su poslanice Ignacija Ant i Polikarpovo mučeništvo, Klement Rim (poslanica Kor), pseudohomilija:
Didache ili poslanje 12orice, Barnabina pseudoposlanica Diognetu

-prva svetačka književnost je liturgijska i pastoralna

-svi se spisi nadovezuju na NZ (kanon još nije formiran)

-Polikarpovo mučeništvo (sv Ignacije o tome pisao); Didache kaon auk 12torice sadrži katehetske i
pravne spise

-Herma i njegov PAStir (apokaliptički spis)

-svi spisi uglavnom primljeni usmenom predajom (kroz propovjedi)- ovim se spisima opisuju prve
zajednice, ustrojstvo, litrurgija; dakle život Crkve iznutra

-zato se inzistira na jedinstvu kršćanske zajednice, a slabe se kršćane se poticalo na obraćenje

-svi se oci pozivaju na SZ, a tumače ga kao židovsku egzegzu (npr pešera)-znači da se SZ dogodio u Isus
Kristu

-književnost od apost otaca je jako oskudna (siromašnija od SZ-a)-predstavljaju hrabrost autora, a opet
manji su od apostola
APOLOGETSKI GOVOR

-apologija znači obrana, a apologetici vjere su njeni branitelji

-apologetima su prethodili prvo 10 velikih progona protiv kršćana u Rim Carstvu

-APOLOGETSKI SPISI: Justin- “Apologija I i II”: Justin i njegov razgovor s Trifunom/

Atenagora-“”Molba za kršćane”/ Teofil Antiohijski- “Pismo Autoliku”/ “Pismo Diognetu”-nepoznat
autor/ Origen- “Protiv Celza”

-od druge polovine 2 st kršć knjižvenost je apologetska! (jer je bilo potrebno obraniti kršćane: izvana od
Rim Carstva, a iznutra od hereza) protiv hereza najviše se istaknuo Irinej Li-otac dogmatske teologije

-obrana od Židova je objašnjena u spisu Sv Justina- “Razgovor s Trifunom”-u obliku razgovora sa

Židovom Trifunom oko tumačenja SZ-a. Kršćansko tumačenje u Isusu Kristu predstavlja za Justina
hermeneutski ključ. Židovi optužuju takve klevete; tvrde kako Mesija još nije došao i da neće završiti na
križu kao razbojnik. Justin je takvo tumačenje odbio i govori kako je to bilo neizbježno za spesenje lj roda

-Justin tako prvi donosi pravi govor jer poznaje poslanice i evanđelja

-prije Justina su tek to bili Ariston s Pele i njegovo djelo “Dijalog između Jasona i Pepiskule”

OBRANA od POGANA

-kršćanima prijetila smrt od pogana i Rim carstva, stoga je bila neophodna obrana kršćana, uz to su još
bile i različite klevete iznese protiv njih (npr da štuju magareću glavu, za kanibalizam,incest,…) i najveća
optužba protiv kršćana da su ateisti jer ne poštuju rimske bogove

-Aristid iz Atene kaže da su kršćani treći rod (nisu ni pogani ni Židovi)

-Justin smatra kršćane “sjemenkama riječi”-prisutni u svim narodima

-čak su apologetic pisali i caru Hadrijanu, Tus u još Tacijan i njegov “Govor Grcima”

-Atenagora šalje pismo “Molbe za kršćane” caru MArku Aureliju i sinu Komodu

-nepoznat autor, “Pismo Diognetu”-izvrsna apologija (“Što je duša u tijelu, to su kršćani u svijetu”)

-ovakva kršć književnost je bila tada već zamijećena kod poganskih filozofa: npr Celza- “Istinita riječ”,
178 g, iznosi govor na lažni nauk kršćana. Poznavatelj Justinovih spisa i evanđelja; podrugljivo govori o
kršćanima, kritizira biblijsku povijest, Kristovo uskrsnuće i čudesa. Iznosi politički problem kršćana, a to
je da se odbijaju pokloniti caru. Protiv kršćana je iznio jednu od najvećih optužbi; sve do pojave Origena-
koji pobija Celzove tvrdnje

IRENEJ LIONSKI, iz Smirne,ali podnio mučeništvo u Lyonu (“Protiv heretika”) i KLEMENT

ALEKSANDRIJSKI (“Teodot”)-najvažniji u borbi protiv heretičara

-osim ovoga unutar crkve je prijetio sukob (heteredoksni kršćani i gnostici)

-KRŠĆ HEREZA-snažan pokret, zahtijevalo intervenciju od apologeta-Justin tako napisao knjigu protiv
hereza i Marcijana (nisu sačuvane, ali sui male utjecaj na Ireneja)
-njihov je cilj bio razobličiti nauk hereza (iznijeti ga na svjetlo)-pobija ih putem razuma, putem sv Pisma-
pokazati suglasnost između proroka SZ i Isusa iz NZ

-pomoću sv Pisma uviđa povijest Božjeg plana, a to je spasenje ljud roda po Isusu Kristu

-Krist je tako od Oca poslan da bi u sebi rekapitulirao, uglavio u sebi sve

TEODICIJA I PRAVILO VJERE

-kršć nauk nije samo za govoriti ili pravilo, već i norma življenja

-normativnost evanđelja se već vidi kod sv Pavla (poslanica Gal-Pavao sa heterodoksnim kršćanima
polemizira)

-Druga Petrova govori o lažnim prorocima. Apostolski oci naglašavaju “čuvajte se strane biljke”-Ignacije.
Justin goovri o ortodoksiji kao nauku istine i herezi kao nauku zablude

-TRADICIJA-bitna!, jer se njome služilo-živa tradicija evanđelja koja se čuva u Crkvi; živi se
svjedočenjem vjere (u početku je evanđelje malim slovom, a nakon Isusa velikim-E)

TRADICIJA U NZ

-načela tradicija: čin prenošenja; čin primanja, čin držanja i čuvanja

-Pavlova tradicija:poruka vjere (1 Kor 10,11,15); pravilo za nutarnji život kršćana-jer Pavao kaže:”Što
primih to vam predadoh…”

-Sin je tradicija Očeva, a Sin se sam predaje za nas-to je od početka tradicije plan Oca (lat TRADERE-
znači ne samo predate već i izdati: zato jer je Juda izdao Isusa)

TRADICIJA KOD APOS OTACA

-kod njih pojam tradicija nije čest

-nalazimo kod Klementa Rimskog: “Kao da se suobliče slavnoj normi (pravilu) naše tradicije.”- Apostoli
su propovjedali Krista od Boga→Krist od Boga, apostolic od Krista→oboje sup o volji Božjoj

-Ignacije u poslanici Agnežanima naglašava da se ništa ne radi po volji bez biskupa ili prezbitera

-važna 2 spisa za razumijevanje norme tradcije: 1. Didache (nauk 12orice) i 2. “Traditia apostolica”
(pripisuje se Hipolitu)

-tradicija nam garantira istinu, daje došla od božanskog izvora

-Irenej Lionski-govori da su apostoli živa tradicija jer su primili radosnu vijest i po nekim spisima sun am
je poslali i ostavili nam do dan danas
Važno: evanđelja nastaju iza 60 god, imaju drugačiji stil u odnsou na druge npr biografije koji počinju sa
podacima o rođenju i sl, a Krista se opsiuje kao “Uskrsli Krist”, “Taj Krist”…

-Ignacije smatra kako se tradicija čuva apostolskim nasljedstvom

-za Ireneja je drevna tradicija apostola ISTINA. “Ta tradicija istine je mjerilo ponašanja,čak i da nema
evanđelja. 1Ona je put života što su ga proroci navijestili, Krist potvrdio, a apostolic naslejdovali, do dan
danas Crkva prenosi. To nam valja čuvati kako bismo Bogu bili dragi dobrim djelima i živom predajom.”-
ovo je prava kombinacija SZ i NZ (proroci plus Krist)-a ovo su sve gnostici nijekali. Zato je Irenej
optužio gnostike, jer se tradicija ne može izmisliti nego se ona prima

APOSTOLSKO NASLJEDOVANJE (OČUVANJA PRAVILA VJERE)

-porijeklo tradicij u samom Bogu, a to je Isus KRist i Duh Sv., apostolic i Crkva

-ovo se očituje u apostolskom nasljedstvu, a cilj je da Crkva ostane vjerna Tradiciji

-kao pojam tradicija ne postoji u NZ

-Pavao tako ( u poslanici Timoteju se vidi) postavlja episcope (nadglednike i prezbitere (starješine)

-polaganje ruku znači kontinuitet i vjerodostojnost službe čiji je temelju Isusu Kristu

-Klemet Rim: 1. polaganje SLUŽBI (apostolic imaju svoje zamjenike-biskupe i đakone) i 2. Privola
zajednice (zajednica ih ne može skinuti)

-Igancije aNt-prvi spominje hijerarhijske službe (dakle postoje već od 2 st). Kod njega apostolicitet se ne
izražava nasljedstvom, već je smatrao kako je potrebno od strane biskupa i đakona da se pokoravaju tom
nasljedstvu. Tako u svojim spisima opisuje hijerarhijsku po uzoru na onu nebesku; na nebu Krist sa
anđelima, a na zemlji biskup sa prezbiterima

VAŽNO:

-kod gnosticizma je bitno da im se CRKVA suprostavlja svojim naukom da je ona nositelj istine
zahvaljujući apostol nasljedstvu (GARANCIJA ISITNE). Hegeris utvrđuje liste nasljedstva u Rimu i
Korintu čime dokazuje pravovjernost (ortodoksija garantira apostol nasljedstvo)

-kod Ireneja temelj ap nasljedstva: 1. Crkva utemelojena izravno od apostola (Crkva je jamac istine); 2.
Biskupsko nasljeđe

-riječ je o institucionalnom nasljedstvu (ono koje se može provjeriti-kad je bio koji biskup)

-psotoje tri elemnta apostolskog naslejdstva: 1. Izravno od apostola-nasljedstvo biskupa; 2. Karizma istine
(ispravni govor); 3. Svetost života

-postoje još i apostolicitet Crkve: 1. Mora odzvanjat nauk apostola; 2. Rasprostanjenost po cijelom
svijetu; 3. U mjesnim crkvama moraju biti biksupi (apost nasljednici)

1
Za Pavla je evanđelje upisano u naše srce Duhom Svetim
-ovaj Irenejev nauk je kasnije postao temeljni nauk za razvoj ustrojstva Crkve

TERTULIJAN je izravni Irenejev naslejdnik u nauku uz njegove neke dodatke

-i one crkve koje nisu dirketno utemeljene od apostola vrijede!

-bio je pravnik i u svojim apologijama se često pozivao na apostol naslejdstvo jer je bio sposoban
navijestiti evanđelje, tj istinu

-mjerilo istine i tako vrijedi ako su apostol crkve u zajednistvu, a ne odvojene jedna od druge. Stoga jer se
u to vrijeme javljaju sukobi iznutra, pojavljuje se otreba sinoda koje su bile odogovor na hereze

-problemi koji nastaju u granicama su premašivali problem biskupija i stoga su morali sazivati sinode i
koncile

-tu se pokazao primat Rimske Crkve za “predsjedanje u ljubavi”-

Od kraja 2 stoljeća rimski biksup postaje sinodalni suradnik, al ii njihov sazivatelj

KANON U SV PISMU
-grč canon-mjera ili metar/ odnosi se na određivanje knjiga koje će biti uvrštene u SZ ili NZ, a
vjeruje se kako su od Boga nadahnute i one postaju norma

-pojava kanona je paralalena s apostolskim nasljedstvom-kada se u crkvi pojavljuju nadglednici

tj pastiri-oni koji bdiju na stadom

-zbog razl spisa koji su se pojavili u apostost razdoblju javlja se i potreba KANONA. Cilj je da
Crkva ostane vjerna apostoloskom nauku

-kanon se mogao zaključiti jer su knjige već postojale i to među vjernicima,i takvim kriterijem
postižu kanocititet

KANON SZ

-ideja kanona (zaštite svetih knjiga) nastala je unutar židovstva, a na tim temeljima kršćanstvo je
preuzelo i stvorilo SZ

-važno: povijest Božjeg naroda se stvarala TRADICIJOM

-iz tradicije su nastali novi spisi

-središte kanona židovstva SZ su Mojsijeve knjige:

1. PETOKNJIŽJE ili TORA (Post,Izl,Br,Lev,Pnz)

2. druge skupina su PROROCI (povijesne knjige): Suci, 1 i 2 Kraljeva, 1 i 2 Sam (4 vel 12 malih proroka)

3. PSALMI i MUDROSNE KNJIGE

Postoji tako dva pristupa pismima: 1. PALESTINSKO ŽIDOVSKI- one knjige koje su napisane na
hebrejskom jeziku i samo te priznaju. Danas su to PROTOKANONSKE knjige- prihvaćaju ih Židovi is vi
kršćani ( ovaj naziv su dali protestanti)

2. ŽIDOVSTVO IZ DIJASPORE- oni koji su govorili grčkim. Tako su te knjige pisane grčkim i zovu se
DEUTEROKANONSKE. To su Estera, Judita, 1 i 2 Mak, Izreke, Baruh,… kasnije će prijevod ovih
knjiga nazvati SEPTUAGINTA (prijevod sedamdesetorice)

-kršćanstvo je prihvatilo širi kanon. Ovdje je važan FILON Aleksandrijski koji je širio nauk o kanonu, a
kasnije su ih prihvatili drugi kršćanski autori. Atanazije, Ćiril Jeruzalemski, Epifanije, sv Jeronim-vraćaju
se na palestinsko židovstvo; Augustin kaže da popis sadrži 46 knjiga. Stoga se ovaj dio kanona zove SZ ili
STARI SAVEZ

-kršćanstvo postupno usvaja ove knjige, uz nedostatak nekih

KANON NZ

-koncem 1 stoljeća javila se potreba da se spisi zaštite tj kanoniziraju

-proroštvo i apostolstvo-veže ih Duh sveti, a apostole zamjenjuju apostolski oci (postapostolska crkva)

-POSTAPOSTOLSKI naraštaj ili oci nisu mogli prepoznati pismo kao SZ, ali se pozivaju konstatno na
Pavla i žive riječi Gospodinove. Ovaj tradicija ima tako važnu ulogu kod Justina-“Memorije apostola”-
evanđelja, a IRENEJ prvi daje naziv “4 EVANĐELJA”

-budući NZ korpus će imati 2 skupa:

1. Riječi Gospodnje (EVANĐELJA);

2. Autoritet apostola (POSLANICE) i treći je nadodan a to je proročki skup (OTKRIVENJE)

-najstariji popis knjiga SZ je MURATORIJEV KANON (nazvan po Ludwigu Muratiju-17 st,upravitelj

biblioteke u Milanu-našao je spis knjiga SZ)-pretpostavlja se da je ovaj kanon nastao oko 200-te godine, a
sadrži 22 knjige; nedostaje 5 spisa (Heb, 1 i 2 Pt, Jak, 3 Iv), ali se nalaze unutra i neke nekanonsk knjige-
Petrovo Otkrivenje (apokrifni spis-skriveni za određeni dio ljudi) i Hermin Pastir

-poslanica Korinćanima starije od 2 Petrove (koja je PSEUDOGRAF-tekst koji se pripisuje Petru,ali nije
njegov) koja je najmlađi spis uz Otk i 3 Iv

-DIDACHE (nauk dvanaestorice)-nalazi se uz Klementovu poslanicu kao važan spis u to vrijeme

-do 4 st poslanica Hebrejima bila kontroverzna- jer se ne citira puno i odskače od kanonskog korpusa
(važan je SZ da bi se razumjela ova poslanica)

-u 2, 3 i 4 st bila je kontoverzna i knjiga Otkrivenja, al in eke katoličke poslanice (one koje nisu upućene
nekoj zajednici, već svima)
-kraj 5 st-afrički sabori donose redosljed knjiga sličan današnjm (Delazije o ovome izvještava), sve do
sabora u Firenzi i Tridentu (15 st)-kada se konačno formira kanon

DOGMATSKO ZNAČENJE KANONA U SV PISMU

-Von Harnach: “Povijest kanona spada u povijest dogmi”-pogotovo vrijedi za NZ-jer će se iz ovog razvii
buduće dogme

-apostolski oci i autoriteti u Crkvi-utjecali na razvoj kanona-prepoznali kako su ovi spisi nadahnuti od
Boga

-Crkva je ona koja prepoznaje KANOCITITET,a ne sadržaj knjige

-prije pisanja KANONA je bila TRADICIJA koja se živila. Tako je SZ DIJAKRONSKI, a NZ je

SINKRONIJSKI (znači da sve knjige svjedoče o MEsiji)

-kanon nastaje unutar žive vjere božjeg naroda

-svi se spisi smještaju unutar povijesti spasenja

KULUTURA ZAJEDNICE U KOJIMA NASTAJE KNJIGA

-crkve nema bez pisma. Ona ima takoreći vlast nad Riječi Božjom (jer određuje koja će knjiga biti
kanonska), a isto tako joj je podređena

-Riječ se prenosi liturgijom, euharistijom, propovjedanjem, katehezom,…

-kanon je prva crkvena interpretacija Sv Pisma (jer prepoznaje koja je knjiga nadahnuta), stoga je kanon
DOGMATSKI ČIN

-kanon ima i simboličku vrijednost i symbol ima kanonsku vrijednost, a između vlada jedinstvo. Symbol
sažima vjeru i oni su neodvojivi-SIMBOL je KANON KANONA (pravilo čitanja došlo po tradiciji)

SADRŽAJ TRADICIJE

-simbol vjere izražava tradiciju

-kršć pravilo vjere postat će književni rad: SIMBOL

-simboli vjere jamče sadržaj vjere (u što treba vjerovati)

-kroz prva stoljeća dogmatski dokumenti su simboli vjere

-simboli vjere imaju svoju povijest: 1. Paradox-simboli ne pripadaju Pismu, a žele posjedovati apostolski
autoritet-najpoznatiji apost symbol je zapadno vjerovanje

-simbol nije dodatak Pismu već vodilja kroz Pismo (Ratzinger-“…simboli su kanon u kanonu-upućuju na
ono gl u pismu,na osobu Isusa Krista!”)

ULOGA SIMBOLA VJERE U ŽIVOTU CRKVE

-ispovjedna i doktrinarna uloga

1. Ispovjedna- čin ispovjedanja; pretpostavlja dvoje i subject koji ispovjeda i ono što ispovjeda. Crkva
nema statu, ali ima sv Pismo

-evanđelja su tako statut u Crkvi- prvotno su to bila

-evanđelje u sebi sažima SIMBOLE VJERE (Credo)

-SIMBOL- sastoji se od međusobnih elemenata bez vrijednosti, ali kada se zajedno stave čine jednu
cjelinu dvojice saveznika

-prva se simbolika dogodila u vrijeme krsne liturgije (svečani ulazak u crkvu i krštenje)

-pojedinačni VJERUJEM ulazi u opći VJERUJEM od crkve (jer onaj koji se krsti čini to među onima koji
su već kršteni-njegov JA ulazi u MI crkve)-dakle krštenje kao symbol primanja pojedinca u zajednicu

-od ovog će se razvit u 4 st NICEJSKO-CARIGRADSKO vjerovanje (ispovjest vjere ili PISTIS)

-ispovjedna uloga SIMBOLA: 1. Uključuje pojedinca u strukturu saveza (OBRAĆENJE); 2. Uzajamnost

zajednice u ispovjedanju vjere (DAR); 3. Uzajamno služenje

-5 su situacija ispovjesti vjere: 1. KRŠTENJE (katekumenat); 2. LITURGIJA; 3. OTKLINJANJA I

EGZORCIZAM; 4. PROGONSTVA; 5. BORBA PROTIV HERETIKA

2. Doktrinarna- prema Origenu se preko simbola vjerniku predaje sav sadržaj otajstava. U toj kratkoj
formuli svega ima dovoljno i vrlo je logično

-simbol predstavlja os oko koje se okreće cijela objava osvjedočena u pismima (ukupnost vjere sabrana u
cjelinu)

-simbol je prijelaz iz svetopisamskog govora u apostolski

-stoga je SIMBOL- čin interpretacije Pisma (usmena formula)

-živi u srcu žive tradicije crkve; s jedne strane je temelj pouke, s druge temelj dogmatskog govora

-predstavlja gotovu ispovjest koja dolazi iz sv Pisma

GENEZA i POVIJEST SIMBOLA

-u NZ ima 4 modela ispovjest vjere: dva su kristološka, jedan binarni i jedan trinarni

1. ispovjedni model je kristološki model- ime Isusovo i naslov-samo ime Isus znači-Bog spašava, a uz
njegovo se ime dodaje Krist. Npr da je Isus Krist, Gospodin,…

(POMAZANIK ili MESIJA- onaj na koga će JAhve izliti svoga Duha u potpunosti)

-ovi su naslovi od velikog značenja, a te formule nastaju u vrijeme kada je car bio “Gospodin”, a kršćani
su to odbijali jer su vjerovali da je Isus Gospodin
2. ispovjedni model, tj kristološki- KERIGMATSKI (kerigma-navještaj)-Isusovo uskrsnuće: Dj 2,29/3,17-
20-Pavao navješta smrt i usksrnuće

-Ovaj model sadrži navještaj otajstva Kristove muke, smrti i uskrsnuća (osim Dj i 5 Petrovih govora i
jedan Pavlov)

-ovi govori Petra i Pavla su prvi primjeri kerigme muke, smrti i uskrsnuća. U njima je Isus bio raspet, a
Bog ga je uskrisio od mrtvih

-ovaj će model ući i u himan (poslanica Fil), a isto tako je ovaj model i katehetski jer poučava

3. Binarni- ispovjeda Oca i Sina-posebnoj osobi se daje zasebna uloga

-možda je ovaj model bio namijenjen za pogane (jer se naglašava jedan Bog-1 Tim 2,5)

-o ovome posebno govori Pavao-“Onaj koji uskrisi Isusa od mrtvih”-to je taj Bog

-ove su formule više katehetske, nego liturgijske jer se manje govori o Duhu Sv

4. Trinarni- više autora u NZ ispovjeda Trojstvo

-kod Pavla i kod Mateja

-1 Kor 12,12-14 i u Ef- od Duha, preko Krista do Oca

-2 Kor 13,13- “Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo…)

-Pavlove trinitarne formule isto su bile katehetske

-Matejeve nisu katehtske, već ispovjedne (“Idite i učinite sve narode”)

Svi ovi modeli postoje istodobno

ISPOVJESTI VJERE KOD APOSTOLSKIH OTACA

-situacija ista kao i kod 4 modela ispovjesti vjere

1. kristološki model-okreće se kroz NZ oko imena ISUS (IHTIS-riba)- ispovjedna formula da je Isus Krist
Sin BOžji i Spasitelj

-riba je tako jedna od prvih simbola kršćana

2. kod Ignacija Antiohijskog- poslanica Tralzima- dodaje da je Isus sin Marijin, što nije bilo kod Petra i
Pavla u Nz, tj u NZ kerigmama i isto tako nema da je Isus bio mučen pod Poncijem Pilatom

-zanimljivo-Ignacije 4 puta koristi “uistinu” čime želi naglastiti stvarnu Isusovu egzistenciju, najviše radi
doketa koji su nijekali uskrsnuće tijela

3 i 4 su binarni i trinitarni-kod Ignacija i Polikarpa, zatim Irenej i Tertulijan. Ignacije: “Vjerujući u Boga
koji je uskrisio Sinai dao mu slavu…”
-naznačen kod Klementa u poslanici Korinćanima: “Nemamo li samo jednog Boga, Krista i Duha
razlivenog u nama.” (obrnuto nego kod Pavla: ide Bog-Sin-Duh)

-u Didache: “U tekućoj void krstite u ime Oca, Sinai Duha Sv.- kao i u Mt evanđelju

-ove formule važne u oblikovanju simbola, jer Didache svjedoči kako se trinirarna formula koristi u
krsnoj liturgiji

Ujedinjenje kristoloških i trinitarnih formula

-kod Ireneja L. i Tertulijana (2.st)- trinitarna se formula obogaćuje-uz svaku božansku osobu se dodaje
neki atribut (Otac stvorenja, Sin i Otkupljenje; Duh i djelovanje)-Otac je Svedržitelj, za Sina kažu da je
mučen po Ponciju Pilatu, za Duha se kaže kako djeluje po proroštvu. To govori u svome “Izlaganju
apostoloskog navještaja”

-važno radi doktrinarne structure i utjecaj na tradiciju Crkve- Irenej je stoga prvi koji je objasnio
djelovanje trinitarnog sustava

Apostolski symbol

-povijest simbola različit na zapadu i istoku

-na zapadu susrećemo Hipolitov spis “Traditio apostolica” (3 st)-krsna liturgija

-ovo je prva zbirka odredbi u liturgiji bez Didachea-npr krštenje: krstitelj i krštenik (prisutan obrazac:
Vjeruješ li u Oca Svemogućega, Isusa Krista….), a odvijalo se u trostrukom uranjanju vode

-ako ovaj obrazac izokrenenmo iz pitanja u odgovor dobit ćemo apostolsko vjerovanje: “Vjerujem u Boga
Oca Svemogućega….”- ovo će biti službeno djelovanje Rismske Crkve (ovo je potvrđeno u 4 st u
dokumentima, a o ovome svjedoči i sv Ambrozije)) i proširilo se po cijelom zapadu, a s vremenom su
neke stvari nadodane

-kroz 6 i 7 st dobiva dodatke- za Oca se kaže da STvoritelj neba i zemlje; Krist- da je sašao nad pakao;
Duh Sv- općinstvo svetih i život vječni

-postojalo je krivo mišljenje da su dvanaestorica stvorili ovaj symbol vjere (jer se zove apostolsko)

-Lorenzo Obama, tal prosvjetitelj (15 st)-potvrdio da aposotoli nisu sastavili ovaj symbol vjere. Iako ga
nisu apostoli sastavili, ono ima apostolski autoritet, jer potječe iz NZ od apostola, i zato predstavlja živu
tradiciju koja prenosi vjeru

NICEJSKO CARIGRADSKO VJEROVANJE

-prve ispovjesti vjere Crkava na istoku zadržali su tajne vjere (disciplina-ARKANIJ)- prvi dio služba
riječi, tu su svi mogli sudjelovati, nakon toga je bila disciplina ARKANIJ-to znači oni koji nisi bili krpteni
nisu mogli sudjelovati na liturgiji, a u trećem dijelu je ostao đakon i pitao bi: “Tko je svet neka pristupi.”.
Katehisti su poučavali u vjeri, tako da su morali vjerovanje znati napamet. (REDITIO symboli-čuvali su
se životom tradicije)

-zahvaljajući Euzebiju Cezarejskom znamo Nicejsko vjerovanje jer ga je on izložio u Niceji- mi danas
tako zovemo symbol istočne Crkve
-Niceja je dodala: ROĐENA, A NE STVORENA, ISTOBITNA S OCEM!

-struktura je zajednička apostolskom i nicejskom (trinitarna struktura), ali su varijante simbola razl

-u 4 st bio poznat i Jeruzalemski symbol (Ćiril Jeruzalemski)

STRUKTURA SIMBOLA

-najuočljivija struktura Saveza-odnosi se na osobni odnos:

1. vjera u Boga i 2. Vjerovati u nešto o Bogu (kakav je)

-ovako nastaje Savez partnerstva; jedno prijanja uz drugo

-ovaj se symbol razvio unutar krsne liturgije- dijaloška struktura- pitanje “Vjeruješ li u Boga…”-govori o
spasiteljskoj inicijativi koja dolazi od Boga, a ne od nas. Ova struktura poziva onog koji mu se približava
(Bog koji traži čovjeka)-dijalog je zato što Bog pita, a mi odgovaramo

-TRADITIO SYMBOLI (crkva predaje katekumen), a katekumen ga vraća nazad življenjem (REDITIO
SYMBOLI)- VJERUJEM- naglašen je JA koji ulazi u MI Crkve

Sadržajna struktura

-Irenej poznaje 7 članaka (kao menorah- svjećnjak za 7 svijeća), drugi autori govore o 5 članaka (kao 5
kruhova), ali najčešća je trostruka po uzoru na Trojstvo (npr Justin)

-pojam TROJSTVO- grč Trijas (Teofil Antiohijski) i lat TRINITAS (Tertulijan)

-Ciprijan govori o strukturi TRojstva

-ovo je ispovjedanje TRojstva što je učinilo za nas- Božja raspodjela (sv Irenej)

-simbol je povijesno vjerovanje koje ispovjeda što je Bog učinio

1 ČLANAK-Bog uvijek označava Oca- Bogu Ocu se pripisuje “EKONOMIJA” spasenj- prvi naum je
BOžji početak spasenja

2. ČLANAK- koji je učinio Sin- Utjelovljenje je središte ove ekonomije spasenja

3. ČLANAK- “Ekonomija” posvećenja- sakramentalni tip (ispovjedam jedno krštenje za oproštenje

grijeha)- ovo je vrijeme Crkve-sadašnje vrijeme!

PRVI ČLANAK VJEROVANJA

-na Zapadu “Vjerujem u Boga”, a na Istoku je “Vjerujem u jednoga Boga”

-razlika odmah u početku: istok inzistira na Božjoj jedincatosti i to će vrijediti za Sinai Duha Sv-
pozadina iz SZ (shema Izrael: Čuj Izraele-Bog je jedan), a kasnije se u NZ kod Pavla ponavlja
-Bog-Otac Svemogući- je plod spontanog razvoja imena Oca. Bog Svemogući- termin prije 4 stoljeća, a
javio se već u 2 st. (mučeništvo sv Polikarpa, kod Justina također)- povijesni kontekst ovog termina je
litrugija

-u NZ- nema ove formule ispovjedanja vjere (Otac Svemogući), ali postoji npr u SEPTUAGINTI-
“Gospodin Svemogući”-tj Jahve Sabaoth; EL Shadai se prevodi kao Gospodin Bog Svemogući. Ali u NZ,
u 2 Kor samo se spominje jednom i u Otkr 9 puta

-kada se ispovjeda Otac postavlja se pitanje: “Čiji je otac?”- to je Otac svih kršćana, Isusa Krista i svih
stvorenja (ovo je trojstvo)

- o ovome svjedoči Klement Rimski (Otac je Stvoritelj Svijeta); Tacijan kaže “Otac vidljivih i nevidljivh
stvari”-stoga je kršćanin onaj koji Boga može zvati ocem

-grč PANTOKRATOR je jače značenje nego lat OMNIS POTENS- u pogledu Božje vladavine i
trascendencije

-“Svega vidljivog i nevidljivog”- 6 st- nastalo iz istočnih simbola (SZ je pozadina: “U početku stvori nebo
i zemlju.” ,a kod Pavla u Kol spominje Sina koji sudjeluje u stvaranju

-Irenej L.- vjerujemo u jednog svemogućeg Boga, Stvoritelja neba i zemlje, mora i sve što je u njemu

-NEBO i ZEMLJA- označavaju sve (Irenej dodao more), a istočnjaci dodaju “vidljivo i nevidljivo”

-ETIKA prvih kršćana se temelji na PRVOM ČLANKU vjerovanja (Hermin Pastir i Didache)

DRUGI ČLANAK VJEROVANJA

-Kristovo rođenje, ovom se dodaje eshatološko priznanje (sudit će žive i mrtve)

-istok dodao kako je Sin istobitan s Ocem-radi arijanstva

-zapad-Djevičansko rođenje; dok na istoku- rođen, a ne stvoren/istobitan/po kojem je sve stvoreno, plus
uz to još eshatološki značaj-suditi žive i mirtve. Ovdje je kerigmatska razlika: ISTOK govori o
preegzistenciji, ZAPAD govori samo o rođenju i začeću. Korijenski, zapadno je starije, jer je istočno iz 3
st (u Cezareji je potvrda za starost)

-ali i zap i ist imaju istu ulogu- a to je Kristovo porijeklo koje je božansko

TREĆI ČLANAK VJERE

-problem oko porijekla; više je pravaca; nije ukorijenjeno izravno u sv Pismo

-do Ireneja i Tertulijana postojala samo 2 članka

-tek 2. Carigradski sabor razvio sekvencu koja potječe iz Cezareje (palestinske)

-zap “Vjerujem u Duha Sv, sv Crkvu”; a ist “i u Duha Sv, Gospodina i Životvorca”. Kršćanska vjera u
otajstvo Crkve spada u treći članak, a ne u drugi.