Islam I Čudesnosti Stvorenja

sagledavanja
ISLAM I ČUDESNOSTI
STVORENJA:
ŽIVOTINJSKO CARSTVO1
UDK 591.511:28
Annemarie SCHIMMEL
Da li trebam da dadnem primjer kakav želim, lava i konja – štaviše, i one koje su oduševljavala Turke iz Srednje Azije,
Kao što je Allah komarca kao primjer manje, poput mačke – imaju brojna tako da, na primjer, susrećemo imena
za život dao? različita imena. Poznata je jedna poput: Sunqur,Tughan i Tuqan. Imena
priča o beduinu koji je slučajno našao životinja su korištena i kao nadimci:
O
vako je pisao njemački pje- neku mačku, stvorenje koje nikada na primjer, nadimak “Lav Božiji” dat
snik Goethe u West-Ős- prije toga nije vidio u svome životu. je Aliji ibn ebi Talibu (r.a.), i preveden
tlicher Divanu ili “Istoč- Pokušavao ju je prodati na trgovima na perzijski kao “Šir-e Khoda” i na
nome Divanu zapadnoga autora”, kao rijedak poklon. Kada je otkrio druge jezike također.Tako su sufijskim
divanu poezije koju su nadahnuli per- da svi ljudi na koje je nabasao mački šejhovima davani slični nadimci, pa je
zijski pjesnik Hafiz al-Šīrāzī (umro nadijevaju različita imena, obradovao Abd al-Qadir al-Geylani poznat kao
1391./794. po hidžri), i islamska se misleći da ona predstavlja veliko “Bijeli soko”, a Indijac Lal Šahbaz
kultura općenito. Goethe u stihu bogatstvo. Njegove su nade potonule Qalandar (umro 1274./672.) po na-
aludira na časni ajet “Allah se zbilja kada je vidio da ta mačka ne vrijedi dimku “Crveni soko”.
ne stidi da kao primjer komarca ništa. Svoje je razočarenje iskazao re- Arapska književnost, kao i per-
navede, ili nešto od njeg sićušnije!” kavši: “Ni većega stvorenja po imenu, zijska, odlikuju se brojnim pričama
(Sura al-Baqara, ajet 26). ni manjega po vrijednosti!” o životinjama, u koje spada “Kelila i
Ovaj primjer ukazuje na ulogu Ne smijemo zaboraviti da su lju- dimna”, djelo koje je na arapski pre-
životinja u Časnome Kur’anu, gdje dima često davana imena životinja, veo Abdullah ibn al-Muqaffa’ (umro
se one često spominju na različite poput riječi “Lav” (asad) koja ima 762./145.) u osmom stoljeću, i koje se
načine. Životinje imaju važnost u brojne sinonime u arapskom jeziku, probilo do Evrope u Srednjem Vijeku.
islamskoj tradiciji. Uzvišeni Allah kao što su “layt”, i “ghaḍanfar”, i “Kelila i Dimna” više je puta ispisi-
kaže: “I nema niti jednoga žića a slično. Na perzijskom jeziku lav je vana u islamskoj tradiciji. Rukopisne
da nije On uzeo sudbinu njegovu.” “šīr”, a na turskom “arslan” – da i ne primjerke ovog djela uvijek su krasile
(Sura Hūd, ajet 56), da bi čovjek spominjemo imena drugih životinja. izvrsne slike. Kelila i Dimna nije bila
naučio da sva bića spominju Allaha, Kod beduina je bio rasprostranjen jedina knjiga koja je sadržavala priče
i povinuju se Njegovoj Moći. Zbog običaj da se novorođenčetu nadije o životinjama, budući da ove priče o
toga nije čudno da životinje imaju ime prve stvari koju ugledaju od- životinjama nisu bile zanimljive samo
veoma važnu ulogu u svim aspekti- mah nakon rođenja. Stoga se susreću čitaocima i piscima, već su i sufije
ma islamske kulture. Višestruko je imena koja se mogu činiti čudnima, iskazale veliko zanimanje za njih.
islamska kultura potpuno usvojila poput ježa i slično. U starim arapskim U tom periodu, krajem dvanaestog
razmišljanja i običaje koji se odnose izvorima pojavljuju se ljudi koji nose stoljeća, dvojica pisaca iz Perzije
na životinje iz doba džahilijjeta, na- imena životinja koje su čak “gore” su pisali priče o životinjama. Jedan
kon što ih je poboljšala i unaprijedila. od ježa. Imena ptica grabljivica su od njih je bio “Šejh Iluminacije”,
Ko god namjerava da uči arapski bila rasprostranjena, poput “sokola” Šihabuddin Yahya al-Suhrawardi,
jezik, zna da velike životinje poput ili “lešinara”. Ova su imena posebno (koji je ubijen u Halepu 1191./587.,
u svojoj trideset i osmoj godini, i koji
1
Mu’assasa al-Furqān li al-turāt al-’islāmī, muḥāḍarāt mu’assasa al-Furqān: raqm se ne bi trebao zamijeniti sa Ome-
Manšūrāt al-Furqān: raqm 81/Silsila 5, London, 2003/1424. rom al-Suhrawardijem, osnivačem
45 Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58
sagledavanja
suhraverdija (umro 1234./632.). Krat- knjige o životinjama. Prvi od njih Životinje igraju veliku ulogu u
ke priče koje je napisao al-Suhrawardi je bio Abu Osman ‘Amr ibn Bahr tumačenju snova. Svaka životinja ima
na perzijskom govore o: paunu koji se al-Džahiz (umro 869./255.), čija je posebno značenje u tumačenju, ali
sakrio ispod korpe i zaboravio svoju “Knjiga o životinjama” (Kitab al- opće pravilo je to da se san u kojem
kuću u carevome vrtu, o gušteru ko- hayawan) postala modelom takvog se savladava životinja poznata po
jeg su zarobili šišmiši jer su ga željeli književnoga žanra, a potom je Ibn surovosti ili prljavštini tumači kao
kazniti najgorom mogućom kaznom, Bahtishu (umro 1059./451.) napisao obuzdavanje loših osobina.
a to je da ga izbace van na zaslje- knjigu “Koristi životinja” (Manafi’ Nije iznenađujuća činjenica da po-
pljujuće sunce, što je, očito, kazna za al-hayawan). Zekeriyya al-Qazwini stoji veliki broj primjera koji se vežu
šišmiše koji žive samo u mrkloj tami. (umro 1405./817.) usredotočio se za životinje, u različitim kontekstima,
Međutim, takvo što izvor je sreće za na čudnovatosti u svijetu životinja. u svakodnevnom životu, i u književ-
guštera koji uživa u suncu (i to jasno Egipatski učenjak Muhammad ibn nim djelima također. Turski pjesnik
predstavlja nemogućnost onih koji Musa al-Demiri (umro 1383./682.) Ziya Paša (umro 1880./1297.) ovako
su duboko ogrezli u materijalizmu ostavio nam je bogatu riznicu znanja izražava jednu popularnu misao:
života da shvate ljepotu koja se nalazi u knjizi “Život životinja” (Hayat al- Da li elegantan izgled može da podari
u duhovnom životu). Sufije su napisale haywanat) u kojoj kao u enciklopediji plemenitost onome ko je rođen bijedan?
mnogo životinjskih parabola. čitatelj pronalazi sve što mu treba iz Ostaje li magarac magarčem? Čak i
Otprilike u istom periodu, na sje- biologije i veterinarstva, do onog što ako se ogrne svilenim plaštom zlatom
veroistoku Irana, Fariduddin al-Attar se u pjesništvu ispjevalo o životinjama izvezenim!
(umro 1229./627.) pisao je brojna ili do šerijatskih presuda koje se vežu Baš kao što i engleska poslovica veli:
značajna djela, od kojih i pjesničko za životinje. Možda ćemo ipak malo Majmun je majmun, a sluga sluga,
remek-djelo “Govor ptica” koje u pričekati prije nego što isprobamo Pa makar obukli svilu ili kadifu.
lijepim prizorima oslikava putovanje lijek za kašalj koji nam se tu nudi: Poređenja sa životinjama ima
duša ptica u potrazi za tajnovitim “Si- Uzmi mozak male gazele i pomiješaj barem onoliko kao u poslovicama
murghom”, na kojeg nabasaju nakon sa mašću miša, neka mješavina provre na zapadnim jezicima. Onaj ko čita
što lutajući obiđu sedam dolina. Još i u nju dodaj kašu od sjemenki kima... Haririjeve Meqame mnogo uživa u
od davnina ptice su simbol duše koja Filozofi su iz redova životinja lijepim – ali i grubim poređenjima,
je zarobljena u trošnome tijelu. uzimali primjere da bi objasnili svoje koja izraz “ružniji od majmuna” na
I dok je bilo životinja koje su bile teorije. Možda je najbolja knjiga u kraju i ne čine toliko žestokim.
omiljenije u staroj arapskoj tradiciji, ovom polju “Poslanice Čiste Braće”, a Narodne priče uvijek slušaocima
poput brzoga ata, snažne deve i sokola posebno dvadeset i druga poslanica o nude neku munāẓaru, i revnosno poku-
lovca, pomjeranje središta civilizacije stvaranju životinja i njihovih katego- šavaju utvrditi superiornost određene
u Bagdad na početku abasidske dr- rija, te u samoj toj poslanici “Odlomak životinje nad drugom: koja je važnija,
žave, vodilo je ka evoluciji u arapskoj o objašnjavanju neprijateljstva između deva ili krava, ovca ili kokoš? I doista,
književnosti, pa su pjesnici stila badī‘ džina i sinova Ademovih”. Lennard koja može tvrditi da je superiornija
razvili poeziju o lovu (al-ṭard), a divlje Goodmann je sačinio izvrstan engle- od ostalih? Ovaj je književni žanr
životinje su držane u kućama kao lju- ski prijevod ovog poglavlja, a postoji bio poznat u književnim krugovima
bimci. Nije čudno, stoga, što je poezija i njemački prijevod Alme Giese koji sigurno sve do vremena Emina al-
u abasidskom periodu poznavala pje- se po kvalitetu može usporediti sa Rayhaniya (umro 1940./1358.).
sme u slavu voljene mačke ili odanog prethodnim. Suština ove jedinstvene Životinja od najveće važnosti u
psa, a u isto vrijeme pojavile su se i knjige je da životinje imaju zapa- sufijskim pričama je ona koja se žr-
naučne poslanice o konjima i onome njujuće darove i sposobnosti, te da tvuje da bi spasila život svoga vlasnika
što se odnosilo na njih. Tako su djela se čovjek čini slabijim od životinje, i to je popularna ideja u islamskom
o sokolarenju i uzgajanju konja postala ali je on, usprkos tome, iznad njih, svijetu. Tako, naprimjer, susreće-
jako bitna na dvoru. Pažnju koju su jer je “životinja koja govori”, kojoj mo mačku indijskog sufije Ashrafa
muslimanske halife kasnijega perio- je Allah podario blagodat logičnoga Džihangira al-Samnaniya (umro
da pružale sokolovima u posebnim razmišljanja. A ono što je važnije od 1305./808.) koja je upala u zdjelu
vrtovima za životinje na dvorovima svega toga je to da je Allah istakao sa ključalim mlijekom jer je vidjela
najbolje pokazuje ono što se nalazi čovjeka s pologom, kao što stoji u zmiju otrovnicu na dnu lonca, pa je
u hronikama mogulskih kraljeva u riječima Uzvišenoga: “Mi smo doista željela da spasi život svoga vlasnika
Indiji počev od šesnaestog, pa sve do Polog ponudili nebesima, i Zemlji, i koji je krenuo popiti to mlijeko. Ži-
osamnaestog stoljeća. Ne samo da su planinama, pa su odbili da ga ponesu votinje, a posebno mačka, primjeri
se slonovi kupali toplom vodom, već i od njega se sustegli bijahu, a čovjek su duhovne svijesti, pa u brojnim
su neki od njih svaki dan ispijali vino. Polog ponese, doista je čovjek nepra- prilikama mačka upozorava svoga
Od početka devetog stoljeća nove vedan spram sebe i neznalica velika.” gospodara, koji samo jednim pogle-
ere, arapski pisci su započeli pisati (Sura al-Ahzab, ajet 72). dom u jednom trenutku pretvaraju
Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58 46
sagledavanja
goropadnu mačku u poslušnu živo- Počnimo opisivati životinjsko car- mu je odgovorio da je Allah stvorio
tinju. Štaviše, neke sufije su živjele u stvo od najnižih životinja – insekata. muhu da bi pokazao onima koji imaju
društvu životinja, pa je tako Sahl ibn Neki se insekti mnogo spominju u vlast da postoji nešto što oni ne mogu
Abdullah al-Tastari (umro 896./282.), Časnome Kur’anu, a posebno ska- pobijediti, ma kako to pokušavali. Al-
jedan od najvećih sufijskih imama, kavci: Pa smo Mi na njih povodnje Ma’mun je prihvatio taj dokaz.
izgradio u blizini svoga stana kuću slali, i skakavce, i krpelje, i žabe, i krv Muha se u perzijskoj tradiciji obič-
koju je prozvao “Kuća lavova” gdje kao znakove razgovijetne, ali, oni su no povezuje sa slatkišima. Hafiz kaže
su zajedno živjele divlje životinje u se oholili i bili narod grješnički. (Sura da nije čudno da se radoznali okupljaju
harmoniji. Sufije su odgajale životinje Zidine, ajet 133). Ovaj ajet govori na vratima voljenoga, “Jer gdje ima
koje su im ponekada služile odano i o poplavama i skakavcima koji su šećera, tamo se okupljaju muhe”.
požrtvovano. Mnogo je ovakvih priča preplavili Egipat kao kazna za nje- Pauk je jedan od insekata koji
u hagiografijama evropskih svećenika gove stanovnike. Što se tiče mušice, se mnogo spominju u Časnome
u Srednjem vijeku. sa kojom smo počeli ovu našu priču, Kur’anu: Primjer onih koji mimo
Priča o Rabiji al-Adevijji (umrla ona, usprkos svoje očite slabašnosti, Allaha uzimaju zaštitnika jeste kao
752./135.) mogla bi biti tačna: pripo- može da, Božijom dozvolom, bude primjer pauka! On sebi isplete kuću! A,
vijeda se da životinje nisu bježale od sredstvo osvete, veliki neprijatelj zbilja, kuća najslabija upravo je kuća
nje, jer ona nije mirisala na životinjsku kojeg ne bismo trebali potcjenjivati. paukova! Nek’ znadu! (Sura Pauk, ajet
mast, budući da je bila striktni vegetari- Zar nije malena mušica uspjela ubiti 41). U posljednjem dijelu ajet možda
janac kao i mnogo drugih sufija. Čovjek Nimroda, tog velikog tiranina, tako ukazuje da je ono što se čini poput
mora poštovati životinje jer su one što je upuzala u njegove nosnice i tanahne niti u biti snažna stvar. Iako
Allahova stvorenja, što je očito iz priče uništila mu mozak? Allah kažnjava se paukova mreža smatra krajnje
o Zamahšeriju (umro 1143./537.), koji svakog tiranina tako što na njega slabom, u islamskoj historiji prona-
je bio jedan od najpoznatijih mufessira pošalje najmanje stvorenje. lazimo jednu lijepu priču o pauku
Časnoga Kur’ana. Al-Zamahšeri je Osmotrimo mušicu iz jednog koji je opleo mrežu na vratima pećine
izgubio stopalo tokom jednog od drugog ugla, u kasidi koju je napisao kada su u njoj prenoćili Poslanik i
svojih putovanja, i kada je upitan kako indijski pjesnik na urdu jeziku, u Abu Bakr al-Sadiq na putu u Yathrib.
se to desilo, odgovorio je da je imao ljetnoj sparnoj noći: Tako se pauk može promatrati kao
jednu pticu u djetinjstvu. Ta ptica je znak neobjašnjive djelatnosti Uzvi-
Ko je ta što dolazi u moju sobu svake noći?
upala u rupu u zidu i nije mogla izaći šenog Allaha. U jednoj lijepoj kasidi
Da me probudi dok pjevuši romanse
iz nje. Kada je al-Zamahšeri pokušao perzijske pjesnikinje Parvin Etisa-
u mojoj sobi?
da je izvadi iz rupe tako što je povukao Je li prijateljica, što nešto hoće? mi (umrla 1941./1360.) neumorni
konac koji je bio zavezan oko njezine Ne, to je mušica! pauk je opisan kao “Allahov tkalac”.
noge, noga se slomila i otrgnula od Međutim, pjesnici i oni koji nisu
ptice. Kada je njegova majka saznala Buha je još dosadnija, ali se prenosi
pjesnici uglavnom napadaju pauka,
šta se desilo jadnoj ptici, proklela je da je, kada su se neki ashabi došli po-
i upozoravaju čitaoca na opasnosti
sina da i sam izgubi stopalo, a Allah žaliti na tu slabašnu štetočinu, Poslanik
od ogrezlosti u svjetovnim jalovim
joj je uslišio dovu. rekao: “Barem vas ona budi na namaz.”
poslovima:
Životinje su Allahova stvorenja i Učenjaci su raspravljali o pitanju da
li je dozvoljeno ubijati buhe i vaši na Za ovim svijetom trčanje samo će
sa njima moramo postupati pazeći
hadžu, a jedan od njih, Muhammad ibn stvoriti dahtanje,
da ih ne povrijedimo. Štaviše, neki
Omar al-Ghumrī (umro 1445./849.), Sve što za kuću pauku treba, samo je
ljudi poput Abu al-Ala al-Ma’arrija njegovo pljuvanje.
(umro 1057./449.) smatrali su da koji je živio u Kairu, napisao je risalu o
će Allah dobrim vratiti životinjama “buhama i vašima u odjeći i njihovom Mrav je jedno od majušnih stvo-
na ahiretu za sve ono što su morale utjecaju na čistoću tokom obavljanja renja koja se mnogo spominju, u
pretrpjeti na ovom svijetu. Poznato obreda hadža”. lijepoj priči o Sulejmanu a.s., posla-
je da je Poslanik zabranjivao podsti- Sudbina muha je jednaka što se niku i kralju: Čim stigoše do mravlje
canje bilo koje vrste borbe između tiče ljubavi i mržnje. Zar ne ide muha doline, jedan mrav reče: “O mravi!
životinja, poput borbe pijetlova ili kamo želi? Nije naodmet spome- U vaša staništa ulazite, da vas ne
borbe ovnova. Nažalost, ovi oblici nuti čuvenu izreku: “Umišljeniji od zgazi Sulejman i vojske njegove a da
borbe, usprkos Poslanikovoj zabrani, muhe”. Kaže se da se abasidski halifa to i ne osjete!” (Sura Mravi, ajet 18).
postali su oblici popularne narod- al-Ma’mun, sin Haruna al-Rašida, žalio Razgovor između velikog poslanika
ne razonode, koja se upražnjavala na mnoštvo muha koje su ga stalno i malenog skromnog stvorenja po-
naširoko i postala dijelom pompe opsjedale, i skoro u očaju upitao je stao je izvor nadahnuća za mnoge
u mogulskom periodu. Minijature velikoga pravnika Muhammada ibn pjesnike u pričama, metaforičkim
prikazuju detalje ubijanja između Idrisa aš-Šafi’ija (umro 819./204.): slikama i poslovicama. Mnogi od
slonova i deva. Zašto je Allah stvorio muhu? Al-Šafi’i tih pjesnika uspoređivali su se sa
sagledavanja
slabim mravom koji se usprkos svojoj i pjesama evlija o pčelama, već i to žene da ukloni leglo osa sa tavana,
ništavnosti i prezrenosti nada da će što je i Poslanik s.a.v.s. volio med. kasnije je kažnjen bolnim ubodom tog
moći biti primljen u prisustvo vladara Tako se kaže da je pčela pomogla insekta, budući da ih je trebao ubiti
ili voljenoga. Pripovijeda se da je Aliji ibn Abi Talibu u jednoj od odmah. Perzijski pjesnik Sa’di (umro
mrav ponudio Sulejmanu a.s. sjeme bitaka, i da je kralj pčela “Al-Ya’sub” 1292./691.), koji pripovijeda ovu priču,
lotosova cvijeta, a u drugoj verziji (tada se vjerovalo da pčele imaju na jednom drugom mjestu piše:
nogu skakavca na dar, pa je noga vladara a ne vladaricu) imao ulogu Uistinu je tiranin poput ose
skakavca počela označavati onoga ko u opisivanju vodstva i snage Alije u Uvijek u srcu tvome izaziva strah i nemir
ponudi sitan dar velikašu – dar koji je ratnom vremenu. (Treba spomenuti Ali onoga dana kada pobijediš strpljenje
malen samo po izgledu ali plemenit da su Evropljani saznali da je kraljica Tada ćeš mu smrskati glavu stopalom
po namjeri, budući da je skakavčeva pčela žensko a ne muško tek nakon bez milosti.
noga težak teret za slabašnoga mrava. mnogo vremena – njemačka riječ za
kraljicu der weisel koristi muški član). Postoji još insekata, među njima
Damiri spominje da je mrav najza-
hvalnije biće. K tome, usprkos svome Jedna od najljepših priča o pčelama, moljac i leptir. Leptirica se čini zbu-
slabašnome tijelu, mrav se opisuje po koja je bila poznata stanovnicima njenom, jer leti bez cilja i namjere. Abu
snazi i hrabrosti, jer može na svojim Anadolije u četrnaestom stoljeću, a Hamid al-Gazali (umro 1111./791.),
leđima da ponese ono što je mnogo koja je bila tema narodnih pjesama slijedeći znak u Časnome Kur’anu,
veće od njega. Pripovijeda se da je u Sindu u osamnaestom stoljeću, smatrao ju je nesretnim i grješnim
jedan od dobrih evlija blagoslovio priča je o otkriću meda. Toga dana stvorenjem. Ali leptirica je uspoređi-
nekoga vladara uputivši dovu za došli su gosti u posjetu Poslaniku. vana sa pravim ašikom kada se nađe u
njega: “Molim Allaha da te učini On nije imao ništa da im iznese sa plamenu svijeće. Ovo je poređenje po-
jakim poput mrava.” A potom je hljebom – ni slatkiše ni kajmak ni stalo veoma popularno u Njemačkoj.
objasnio ovu naizgled besmislenu bilo šta drugo. Odjednom se pojavila Njemački pjesnik Goethe je koristio
dovu zbunjenome vladaru. pčela da mu pomogne. Zamolila je sliku leptirice koja žrtvuje svoj život da
Iako se mrav uglavnom smatra Poslanika da pošalje jednog od ashaba bi se ujedinila sa voljenim: plamenom
dobrim, snažnim i požrtvovanim sa njom. Alija je krenuo sa njom i svijeće. U jednoj od svojih pjesama iz
stvorenjem, neki autori ga vide po- vratio se noseći veliki komad meda “Istočnoga divana zapadnoga pisca”
hlepnim i gramzivim, jer nagomilava kojeg je uzeo sa drveta. Poslanik i Goethe opisuje tu žrtvu za voljenog
hranu ispod zemlje da bi se njome Alija su probali tu čudnu tekućinu, pod naslovom “Blagoslovljena ljubav”.
prehranjivao u zimskim mjeseci- i na njihovo čuđenje ta tekućina je Goethe je već prije naišao na tu sliku
ma. Perzijska književnost ima obilje bila jako slatka. Pčela je objasnila da kod austrijskog orijentaliste Josepha
pripovijedaka koje uspoređuju to kada pčele skupe nektar sa polja, uz Von Hammer-Purgstalla u njegovome
slabašno škrto biće sa bulbulom i stalno izgovaranje “časnih salavata”, prijevodu pjesme perzijskog pjesnika
drugim cvrkutavim pticama koje blagoslova na Poslanika, med postaje Hafiza, koji je iskoristio priču onako
provode ljetne dane veselo pjeva- sladak. Anadolski pjesnik Yunus kako su je koristili i brojni pjesnici prije
jući i posjećujući bašče i uživajući u Emre (umro 1321./720.) preporu- njega u perzijskoj tradiciji. Porijeklo
njihovoj ljepoti. čio je da svi ljudi slijede ovaj način te priče seže do male knjige sufije
Ako mrav privlači pažnju kao donošenja salavata na Poslanika u Husayn ibn Mansura al-Halladža,
dobri i omraženi insekt u isto vrijeme, svim trenucima dok i oni također koji je pogubljen u Bagdadu 922./309.
jedno drugo stvorenje je pohvaljeno ne postignu slatkoću. i prozvan “Mučenikom božanske
u Časnome Kur’anu, a to je pčela Med se spominje kao ljekovito ljubavi”. U njoj je al-Halladž ostavio
koju upućuje božansko nadahnuće sredstvo, ponekada pomiješano sa jedan opis sudbine zaljubljene leptirice
u suri Pčele: A Gospodar tvoj pčelu sirćetom. Često se upućuje na vezu iz- u “Knjizi paunova” (Kitāb al-ṭawāsīn)
nadahnuo je: “Gradi sebi nastambe među svijeće i meda: u jednoj perzijskoj koja je vjerovatno napisana u zatvoru.
u planinama, u drveću, i u onome što srednjovjekovnoj pjesmi svijeća plače Nju je 1913. godine objavio Louis
ljudi naprave” (Sura Pčele, ajet 68). odvojena od meda koji ju je prethodno Massignon. Al-Halladž u lijepoj ri-
Riječ “waḥy” koja se obično odnosi grlio. Stoga nije čudno kada se duhovni movanoj prozi opisuje kako leptirica
na nadahnuće koje Allah spušta vođa opisuje kao pčela, jer daje duhovno oblijeće oko svijeće a potom se vraća da
poslanicima, daje pčelama posebno slatko svojim muridima. bi svojim sestrama pripovijedala o tom
mjesto u životinjskome carstvu. Dok postoje mnogobrojne pohvale iskustvu. Al-Halladž objašnjava da je
Ljekovitost onoga što pčele pri- pčeli, njezina rodica, osa, omražena svjetlost svijeće “znanje Stvarnosti” a
preme – med – koji se spominje u je i prezrena. U poeziji, a posebno u njena vrelina “stvarnost Stvarnosti”,
Kur’anu: Iz utroba pčelinjih izlazi perzijskoj poeziji, postoje brojne priče dok je ujedinjenje sa njom je “Istin-
napitak boja raznolikih, u njemu lijek u kojima se osa poredi sa tiraninom ili ska Stvarnost”. Žudeći da dosegne
za ljude se nalazi! (Sura Pčele, ajet sa najopasnijim neprijateljem. Kada Istinsku Stvarnost, leptirica se baca
69), nije jedini razlog divnih priča muškarac ne sluša upozorenja svoje u plamen i nikada više ne priča i ne
sagledavanja
vraća se vanjskome obliku, stvorenim Musaov štap progutao i od njih nije imaju u vjerskom predočavanju svijeta
bićima. ostalo ništa? Narodne priče također kod perzijskih pisaca. Ta važnost je
Tako je leptirica za skoro sve spominju da je Iblis ušao u Džennet razumljiva, jer se u Časnom Kur’anu
pjesnike perzijsko-turske, i indo- prerušen u lik zmijice koju je unio spominju ptice među stvorenjima
islamske tradicije, postala simbolom paun. Zbog toga se zmije smatraju, koja slave Boga: “Zar ne vidiš da
ljudskoga duha, koje želi da se sjedini kao što je slučaj i u zapadnoj tradiciji, Allaha slave svi koji su na nebesima
sa Božanskim Voljenim. To je doista oličenjem zla. i na Zemlji i ptice krila raširenih!
odgovarajući simbol, budući da je S druge strane, gušteri se uvijek Svi oni znaju kako da Ga zazivaju i
leptirica simbol duha i kod Grka. smatraju dobrim stvorenjima. Legen- kako da ga slave. Allah sve zna šta
Jedan indijski pjesnik je u osamna- da kaže da je zeleni gušter priznao oni čine.” (Sura Svjetlost, ajet 41).
estom stoljeću napisao: Poslanika i donio blagoslov na njega, A u suri al-An‘ām (Stoka) ptice su
Ljubav je potpuna u srcu iskrenoga Ašika
te su stoga gušteri na svahili jeziku uspoređene sa ljudima: “Sva živa bića
Leptiricu ne mora niko naučiti kako prozvani “mjusi mu’mini” – vjerujućim po Zemlji što hode i sve ptice što
će izgorjeti. gušterima. Samo se crni gušter vidi na krilima svojim lete zajednice su,
negativno, a što se tiče zelenoga, on svjetovi kao i vi što ste! A u Knjizi Mi
Pjesnik Ikbal, koji je volio upo- ima pozitivnu vrijednost u narodnim ništa nismo zanemarili, i svi oni će
trebljavati tradicionalne simbole pričama. se potom pred Gospodarom svojim
sa novim značenjima, uporedio je Ma koliko se insekti i stvorenja skupiti! (sura al-An‘ām, ajet 38). Ovo
leptiricu i moljca. Siroti moljac ima poput njih često spominjala u knji- se slaže sa idejom ptice-duše koja
mnogo znanja: u starim al-Farabi- ževnosti, ipak su pjesnici i mislioci je zatvorena u tijelu kao što je ptica
jevim i Ibn Sinaovim rukopisima najviše voljeli ptice. Već smo spo- zarobljena u kavezu. Baš kao što je
napravio je gnijezdo, ali nikada nije menuli koncept ptice-duha, što nije dobro djelo osloboditi pticu iz okova
iskusio vatru ljubavi. Međutim, “upola nova ideja budući da je poznata još kaveza, tako i duša čeka onaj sretni
izgorjela leptirica” uči sirotoga moljca, od davnina i očito je poznata broj- trenutak u kojem će se osloboditi iz
pasioniranog čitatelja, kako da se baci nim religijskim tradicijama. U suri tjelesnog zatvora. Jedna sjajna kasida
u plamen, i potom svojom smrću Mravi (al-Naml) Uzvišeni Allah je iz srednjega vijeka često se navodi u
stekne vječni život. obdario Sulejmana a.s. poznavanjem arapskim vjerskim knjigama:
Uprkos tome svemu, Ikbal u lep- jezika ptica ili “Manṭiq al-ṭayra”: “I
tirici ne vidi idealno biće. On prefe- Sulejman naslijedi Davuda i reče: “O Reci braći kad me mrtvoga ugledaju
rira krijesnicu, koja odašilje svjetlo ljudi! Podučeni smo zboru ptica i dato Nije ovo mrtvac, tako mi Boga!
i ne treba joj vanjska svjetlost kao Ja sam vrabac, a ovo je moj kavez
nam je još svačega! To je blagodat
što ona treba leptirici. Krijesnica je Pobjegoh iz njega, i sad je prazan...
doista očita!” (Sura Mravi, ajet 16).
poput Božijeg evlije koji u srcu nosi Feriduddin al-Attar je kasnije posu- Djeca vole da se igraju sa ptica-
Božansku vatru. Kada sebi predoči- dio izraz “zbor ptica” u svojoj vještoj ma koje ulove i stavljaju u kaveze.
mo prizor hiljada krijesnica koje su alegoriji putovanja ptica. Moguće Čini se da ona loše postupaju prema
prethodnih godina ispunjavale ulice je da je al-Attar bio manje ili više njima (kako smo vidjeli u priči o al-
Lahorea duž kanala, saznajemo da pod utjecajem al-Gazalijeve risale o Zamahšerīju) pa je jedno od čestih
je Ikbala, koji je živio u tom gradu, pticama: “Risālah al-Ṭayr”. Jedan od poređenja ono o ptici koja je pala u
nadahnuo taj prizor da izabere od al-Gazalijevih savremenika je isko- ruke djeteta, koje sa njom loše po-
svih insekata samo krijesnicu. ristio ideju o ptici-duhu, međutim, stupa i ne obraća pažnju na njezina
Što se tiče krokodila, istočnjačke na drugačiji način. To je bio pjesnik osjećanja.
priče govore da on obitava u vatri, i sufija Abd al-Madžd al-Madždūd Za neke ptice postoji posebno
i uživa u njezinoj vrelini. Čudno je al-Sanāi (umro 1211./525.) poznat po mjesto u književnosti. Tako slavuj ima
to da se krokodil smatra jednom tome što je napisao prvu mesneviju na istaknuto mjesto u perzijskoj i turskoj
od ptica “Simurga” a ne gmazom perzijskom jeziku o vjerskim temama: tradiciji, kao i u ranijoj evropskoj
– štaviše, pjesnici na indijskom pot- “Vrt istine” (Ḥadiqat al-ḥaqīqa). Ovu poeziji. Neke od najljepših kasida su
kontinentu, poput Mirze Ghaliba mesneviju napisao je u Gazni koja se one koje je napisao srednjovjekovni
(umro 1869./1285.) čak pjevaju o danas nalazi u Afganistanu. Al-Sanāi turski pjesnik Junus Emre (umro
njegovome peru! je napisao i jednu dugu kasidu pod 1230./720.) u kojima opisuje slavuja
Niti jedan drugi gmaz se skoro naslovom “Slavljenje ptica” (Tasbīḥ i njegove žalopojke. Refren u kasidi
nikako ne spominje. Na primjer, samo al-Ṭuyūr), u kojoj je “preveo” različite je sljedeći:
u Mesneviji Dželaluddina Rumija i u glasove ptica u ljudske iskaze. Ta
Čemu naricanje ej bulbule!
narodnoj poeziji Sinda pronašla sam kasida zaslužuje jednu pomnu studiju
žabe. Međutim, zmija se spominje u stručnjaka filologa – ornitologa. Čak Slavuj je najbolji simbol duše,
Časnome Kur’anu: zar se štap čarob- i samo površinsko čitanje te teške otjelovljenje čežnje i vječne ljuba-
njaka nije pretvorio u zmije koje je kaside pokazuje koju važnost ptice vi. Ljubavne kaside u perzijskoj ili
sagledavanja
turskoj poeziji skoro uvijek koriste omiljenih ptica u sufijskim knjigama Pakistanu danas na kojima se nalazi
“ružu” (vječnu ljubav) i “slavuja”. Ovoj na perzijskom jeziku. Neki pjesnici soko koji se vinuo u nebesko okrilje.
kombinaciji ruže i slavuja pomogla spominju, kao lijepu jezičku igru, Štaviše, proširila se i prodaja prepa-
je i glasovna podudarnost ova dva da je soko, koji se na perzijskom riranih sokolova koji se čuvaju kao
izraza (u turskom jeziku gül (ruža) i jeziku naziva “bāz”, prozvan tako suvenir). Ali Dželaluddin Rumi je u
bülbül). Međutim, perzijski pjesnici jer se “vraća” svome prvom vlasniku, sokolu vidio i jednu drugu stranu, a to
su otišli još dalje, i zamišljali da je “bāz ayad”. Ideja vjerne ptice koja je ljubav, najveća snaga u svemiru, koja
pupoljak ruže srce uplakanog slavuja: stalno žudi da se vrati u ruke svoga može da liči na sokola koji odjednom
gospodara, formira osnovu pjesničke uhvati čovjeka i odnese ga ka novim
Pupoljče, jesi li ti srce uplakanog bulbula?
slike koja se tka oko sokolova. Soko obzorjima, u svijet vječne duše.
Može li čovjek opisati sjajnu ljepo- je kod sufija duša, utjelovljenje “duše Ipak, postoje i druga tumačenja
tu koju ruža ima? Dželaluddin Rumi sklone zlu” (al-nafs al-ammāra) koja o odnosu sokola prema životu i po-
smatra da je to nemoguće. Opis je se može dugotrajnom i mučnom stojanju. Damīrī prenosi priču koju
nemoćan pred Božanskom Ljepotom. vježbom preobraziti u “zadovoljnu je stoljećima prije napisao al-Attar
Stoga se moramo zadovoljiti opisom dušu” (al-nafs al-muṭma’inna), koja u stihovima, u kojoj je soko optužio
slavujeve vječne čežnje: se potom poziva na povratak svome kokoš da je nezahvalna. Ljudi uvijek
Tako mi Boga, nije tvoje da govoriš o ruži, Gospodaru, kao što kažu ajeti sure paze kokoši, daju im hranu i brinu
Dovoljno ti je da pričaš o bulbulu koji al-Fedžr: “O, ti dušo smirena, vrati se o njima, ali usprkos tome, kokoš
plače zbog rastanka od ruže! se svome Gospodaru zadovoljna, se stalno drži podaleko od svojih
a i On zadovoljan s tobom” (ajeti gospodara. Što se sokola tiče, koliko
Čini se skoro logičnim – barem 27 i 28). Soko, kao ptica-duša, po- god da je ponosan i gord, vraća se
što se poezije tiče – da su kapljice stao je predmetom brojnih priča i svome gospodaru premda trpi tegobu
rose koje su zabljesnule na listovima pripovijesti, a posebno pripovijesti dresure i lova plijena. Ali kokoška
drveta u rano jutro, poput “slavujevih Šihāb al-Dīna al-Suhrawardīja, šejha odgovara jednostavnim pitanjem:
suza”, slavuja koji bez prestanka pjeva iluminacije. Priče o sokolovima se “Jesi li ti makar jednom otišao na
iz teške čežnje, lijući suze, na kraju još nalaze u čitavoj al-Attarovoj poeziji, trg gdje su kokoši okačene naopako
jedne noći koju je proveo bez nade. a u djelima Dželaluddina Rumija u mesari?”
Slavuj je ašik, i zbog toga je omi- (umro 1273./672.) nalaze se neke Sada je došao red na kokoš. Kokoš
ljena ptica ljubavnika iz svih dijelova od najljepših priča o sokolovima, sigurno nije romantična ptica, ali je
svijeta. Jedno od njegovih imena među kojima je i potresna priča o ipak bila izvor nadahnuća za neke pisce.
na perzijskom riječ je “hezār”, koja snažnom sokolu bijele boje koji je Štaviše, mjesto pijetla je uzdignuto na
može značiti broj “hiljadu”, jer se pao u ruke sijedoj starici koja nije mjesto nebeskoga stvorenja. U jednoj
ljubavne pjesme koje slavuj pjeva znala njegovu vrijednost. Potrgala narodnoj priči stoji da jedan bijeli
hiljadama puta odjekuju pred ružom mu je krila i kandže, i pokušala da ga pijetao živi u raju, i kada zakukuriče,
od stotinu latica. natjera da popije čorbu sa rezancima! sva stvorenja, osim čovjeka, znaju da je
Postoji još ptica koje imaju umi- Kada je odbio da to uradi, izlila mu sat ustajanja došao. Pijetlov nadimak
lan glas, ali se u književnosti manje je tu vrelu čorbu na glavu, na što se je “Abū Yaqẓān” zbog toga što ima
spominju. Jedna od njih je kos, koji on sjetio svoga starog osjećajnog ulogu žive budilice koja budi spavače.
je neke pisce podsjetio na propovjed- gospodara, za kojim je počeo još više Zbog toga se za pijetla kaže da je ne-
nika koji recitira riječi pobožnosti čeznuti. To je lijepa alegorija o duši prijatelj ljubavnika, zato što njegovo
i bogobojaznosti sa minbere, a ta koja pada u materijalni svijet, u kojem kukurikanje prekida san zaljubljenih
minbera je drvo. niko ne zna koliko ona vrijedi, i gdje i upozorava ih da je došlo vrijeme
U arapskoj i perzijskoj tradiciji po- mora patiti zbog onih koji sa njom rastanka. Otuda i minijature, posebno
stoje brojna imena za sokola. Postoje materijalistički postupaju. u mogulskim rukopisima, koje pred-
brojne aluzije na poduku i uvježbava- Pjesnik Muhammed Iqbal bio stavljaju zaljubljenog koji pokušava da
nja te ponosne ptice. Sokolarenje je je jedan od onih koji su se najviše ubije pijetla, zato što ga on okrutno
još uvijek jedan od popularnih hobija divili sokolu kao simbolu istinskoga rastavlja od drage. U jednoj drugoj
na Bliskom Istoku. Ne zaboravimo vjernika. Njegova poezija, bilo na priči stoji da je mogulski imperator
da je jedna od najvažnijih evropskih perzijskom ili na urdu jeziku, puna Humayun (vladao od 1530./936. do
knjiga iz Srednjega vijeka ukrašena je aluzija na priče o sokolu, kao pot- 1556./942.) stavio pijetla u sobu po-
rasprava o “Umjetnosti lova sa so- punom simbolu vjernika koji nije sluge da bi ih budio na sabah.
kolima” koju je sastavio njemački zadovoljan sa malim ulovom, već Pijetao, kao i većina drugih u ži-
vladar Frederic II, koji je živio na uvijek žudi ka “Allahu i Njegovim votinjskom carstvu, ima lošu stranu.
Siciliji i proslavio se prisnim veza- melekima”, odnosno, ima najveći On se smatra nemoralnim i ogrezlim
ma sa muslimanima i ljubavi prema cilj pred sobom. (Treba spomenuti u tjelesnim užicima, stalno proganja
islamskoj kulturi. Soko je jedna od rasprostranjenost umjetničkih slika u kokoš, i ne poznaje puta ka vjernosti.

sagledavanja
Zbog toga su drevni perzijski pjesnici je Ali ibn Ahmad, ibn Ḥazm (umro narodnoj indijskoj tradiciji, gdje ova
sastavljali stihove u kojima ismijavaju 1064./456.) za naslov svoje sjajne ptica ima važnu ulogu. Što se tiče
nevjernog pijetla koji čini brojne knjige o uzritskoj ljubavi uzeo: “Go- turske tradicije, susrećemo gusku u
prijestupe da bi sudbina završila s lubičinu ogrlicu” (Ṭawq al-ḥamāma). jednoj drugačijoj formi. Turski sufija
njim tako da je zaklan i pojeden. S praktične strane, golub je ptica Kajgusuz Abdal (umro 1415./818.)
Još jednoj ptici se život veže za koja prenosi pisma. Takav transport iz petnaestog stoljeća sastavio je
selo, a to je roda (laqlaq). Muslimani bio je najbolje sredstvo za prenošenje jednu neobičnu pjesmu koja govori
smatraju da je roda pobožna, odjeve- pisama na udaljena mjesta. Pisma o njegovim avanturama sa guskom
na u bijelo poput hadžije, i ustrajna su pisana na veoma tankom listu i inadžijkom. Tu je gusku kupio od
u ponavljanju šehadeta: “al-Mulk stavljana u valjak od tankog srebra jedne starice (koja je uvijek simbol za
lak al-ḥamd lak al-‘izz lak”. Tako koji se vezao ispod krila goluba. Iz materijalni svijet u poeziji) i pokušao
dokazuje da je istinski hadžija: pa ove prakse, muslimani su koristili je skuhati, ali nakon svakog bejta
zar roda ne putuje svake godine iz goluba kao pticu koja prenosi pisma slijedi refren:
svoje zemlje u Mekku? Zar obično ljubavi i čežnje voljenome u dalekoj Kuhao sam je četrdeset dana ali još
ne živi na munari? (Na Zapadu roda zemlji. Golubovo gukanje Perzijanci uvijek je sirova!
često pravi gnijezdo u zvonicima su protumačili kao “Kū Kū” što na
crkvi). Muhammad ‘Awfī (umro perzijskom znači Gdje? Gdje? Gdje Ne može se pobijediti nefs, duša
je voljeni?. dunjaluka, pa čak ni nakon osame od
1232./630.), u svojoj antologiji drevne
U današnje vrijeme, perzijski i 40 dana, nakon povlačenja iz mate-
perzijske poezije, navodi “Rodinu
indo-perzijski pjesnici čak porede rijalnog svijeta četrdeset punih dana.
kasidu” (Qasīdat-i Laklak):
sivog goluba, koji leti oko čempresa, Ako je guska općenito lijeno i
Roda stalno dolazi za Nawrouz sa uporno stvorenje, onda je sova oš-
sa leptiricama koje izgore do pepela
dobrim vijestima tra i zlokobna ptica. Ona živi u ru-
zbog plamena svijeće (poređenje svi-
Roda unosi sreću u naša tužna srca ševinama, prema onome što nam
s vijestima koje donosi...
jeće sa čempresom dobro je poznato,
jer su njihove tanke figure slične). spominje Ilyas ibn Yusuf Niẓāmī
Roda se često vraća u martu u Ne treba zaboraviti ni perzijski (umro 1217./613.) u svojoj izvrsnoj
sjeverne krajeve, ili u vrijeme oko izraz “kebūter-e ḥarām” o golubu epskoj pjesmi: Haft paykar “Sedam
praznika Nawrouza (perzijske nove u haremu Časne Mekke, gdje nije slika” ili “Ljepotice”. Jedna od naj-
godine) u proljeće. Taj je njezin običaj dozvoljeno ubistvo ili povređivanje poznatijih Niẓāmījevih priča je ona
nadahnuo ovu poslovicu “Od njega bilo koje životinje. U Časnoj Mekki koja govori o susretu između dvije
bježe neprijatelji kao što roda bježi ima mnogo golubova. Voljeni o svome sove koje pripremaju svoju djecu za
od jesenjega vjetra.” Međutim, na- srcu razmišlja, i leti poput ptice ka brak: Mladoženjin otac je obećao
rodne pripovijetke u gradu Erbilu, na njemu, da ostane tamo poput goluba da mehr bude veliki broj ruševina,
sjeveru Iraka, smatraju rodu pticom koji sretno i spokojno živi u haremu pod uvjetom da sadašnji kralj ostane
koja je ogrezla u hedonizmu: Roda Mekke. na vlasti, jer je sigurno da će zemlja
je zapravo bila čovjek koji je od svoje Sa goluba dolazimo do jedne pod njegovom vladavinom postati
služavke tražio da se penje i spušta sa druge ptice, a to je patka. Patka se harabatija. Ovaj oštri prizor kritike
stepenica bez donjeg veša, i gledao je spominje u nekim rijetkim poslovi- vlasti onih koji blagodati svoje ze-
“stvari koje nije dozvoljeno gledati”, cama u sufijskoj poeziji gdje se poredi mlje dovode do propasti susrećemo
smijući se, pa ga je Bog pretvorio sa čovjekom, ili, bolje rečeno, čovjek u brojnim rukopisima Niẓāmījeve
u rodu čiji krik je odjek njegovog se poredi sa patkom. Zar čovjek nije poezije. Zle strane sove su očite iz
pokvarenog smijeha. jedno čudno stvorenje koje živi poput naslova romana Sadika Hidayata
Dok je slavuj bio omiljena ptica patke, pola u vodi, a pola na suhom? (umro 1951./1371.) “Būf-i Kūr” ili
perzijskih pjesnika, arapska tradicija Tako su ljudi vezani materijalno za “Slijepa sova” i to je jedan od prvih
se proslavila spominjanjem goluba. zemlju, ali mogu otkriti beskrajni romana koji su napisani na perzij-
Naricanje goluba drevne arapske okean duhovnoga svijeta. skom jeziku u savremenom Iranu a
pjesnike podsjetilo je na njihovu Što se tiče guske, ona se ne spo- koji je stekao svjetsku slavu.
vlastitu tugu; kao da je golub pre- minje nikako u poeziji visokoga stila, Gavran je još jedna od drugih
vodio njihov usamljeni plač u svoj ali narodna poezija daje primjer guske omraženih ptica. Zar nije gavran
jezik. Gukanje goluba ujutro uvijek u brojnim poređenjima. Guska na bio taj koji je pomogao Kabilu da
je bila jedna od omiljenih tema gdje indijskom poluotoku, suprotnost zakopa svoga brata Habila, i tako
god se pisala arapska poezija. Štaviše, je plemenitom labudu, koji može se povezao sa smrću? “I Allah posla
golub grivnjaš je postao simbol du- hvatati bisere iz dubina mora. Riječ jednog gavrana da po zemlji kopa, da
boke ljubavi: lanac crnog perja oko hāns, koja se obično prevodi kao “la- mu pokaže kako da zakopa lijes brata
vrata (ṭawq al-ḥamāma) simbol je bud” može tako da označava krupnu svoga! I on povika: “Teško meni, zar
veze iskrenosti i ljubavi. Zbog toga grandioznu gusku, što je slučaj u ne mogu ja da poput ovoga gavrana
sagledavanja
zakopam lijes svoga brata?!” I on se posebno mjesto među pticama. Šta- da se to može protumačiti kao čo-
pokaja.” (Sura al-Ma’ida, 31. Ajet). više, čak i njegovo ime na arapskom vjekovo stanje. Papagaj oponaša glas
Gavran je ptica koja se pojavljuje u jeziku, “hudhud”, postalo je dijelom svoga gospodara, a potom barem uči
zimu, posebno u sjevernim područji- njemačke pjesničke tradicije. Goethe nešto duhovne mudrosti, iako ne
ma islamskoga svijeta, od Turske do ga koristi u svome djelu “Istočni prima izravno nadahnuće, već samo
Irana i Srednje Azije. Arapi opisuju divan zapadnoga autora”. Posebna ponavlja ono što čuje.
gavrana kao “ghurāb al-bayn” (gavran je uloga hudhuda u Attarovoj kasidi Papagaj je indijska ptica. Brojne
odvajanja), a gavran se kod perzijskih “Govor ptica”: kada ptice obavljaju priče koje se pripovijedaju o papagaju
pjesnika pojavljuje kao vjesnik smrti rituale hadždža, i žele izabrati kralja potvrđuju tu vezu. Priča Dželaluddina
lijepog cvijeća i početka zimskih među sobom, susreću hudhuda koji Rumija “Trgovac i papagaj” govori o
mjeseci koji će dugo trajati. Gavran ih vodi ka kralju ptica Simurghu koji trgovcu koji odlazi u Indiju, i obe-
se također umišljeno šeće, kao da je im pripovijeda priče da bi ih naučio. ćava prije putovanja da će se vratiti
propovjednik koji nosi crni plašt, ne Međutim, za one koje ne zanima sa mnoštvom poklona za sve svoje
voli lijepe pjesme koje pjevaju ptice vjerska ili sufijske strana, hudhud je ukućane, pa i za sluge i životinje.
ljeta, i ne pridaje ljepoti ni najmanje prljavo i smrdljivo stvorenje koje se Papagaj je od trgovca zatražio da
pažnje. Gavran ne zna koliko je ružan, hrani živim crvima. Pjesnici pjevaju njegovo stanje opiše rođacima – pa-
kako i sam Rumi kaže: o umišljenima, onima koji se ponose pagajima u Indiji, o zatočeništvu u
Da gavran zna koliko je ružan, istopio b bogatstvom, ljepotom ili krunama kavezu iz kojeg čezne za slobodom
i se od tuge poput snijega! na glavama, govoreći da su poput i za društvom svojih drugara. Kada
hudhuda na čijoj je glavi kruna, a je trgovac stigao u Indiju održao je
Suprotno od te ružne slike gavra- koji je ipak prljav i smrdljiv, dok lijepi svoje obećanje, i ispričao papagajima,
na, vrana se u Sindu smatra izaslani- i korisni soko nije nimalo nakićen. njegovim zemljacima, o zatočenom
kom ljubavnika. Djevojke koje su se Noj je jedna od ptica koja uvijek rođaku. U tom trenutku jedan od
zaljubile prizivaju te tamnosive ptice privlači pažnju. Nije ptica, a nije ni tih papagaja pao je sa grane drveta
koje su rasprostranjene u Karačiju tovarna životinja. Ime koje se noju na kojem je stajao i činio se kao da
i drugim dijelovima doline Sinda: daje u turskom i perzijskom ukazuje je mrtav. Kada se trgovac vratio sa
Kāng kornišūn kare... na njegovo čudno ponašanje. Na per- svoga puta, skupio je hrabrost da
O vrano, pristojno se pokloni (pred zijskom se noj zove “shuturmurgh”, a ispriča papagaju tu tužnu priču. Kada
voljenim)... na turskom “deve kuşu”, a što znači ju je papagaj čuo dok je bio u kavezu,
To je ono što u brojnim narodnim “ptica-deva” jer ako zatražite od noja mrtav je i on pao, a trgovca je obuzela
pjesmama iz Sinda pjeva heroina, a da poleti, odgovorit će: “Zar ne vidiš teška tuga zbog onoga što se desilo,
u pjesmi Risalo, izvrsnog sindskog da sam deva?” A ako od njega zatražiš pa ga je iznio iz kaveza. I gle čuda!
pjesnika Šaha ‘Abd al-Laṭīfa (umro da ponese tovar poput drugih tovar- Na najbližu granu poleti papagaj
1752./1165.), heroina poziva vrane nih životinja, odgovorit će: “Ne – zar za kojeg se mislilo da je u raljama
da pojedu njezino tijelo dok je na ne vidiš da sam jedna od ptica?”. Tako smrti. Njegov gospodar shvati lekciju:
putu ka voljenom. Ona se nada da je noj u književnosti kasnijega perioda papagaj je shvatio poruku koju mu
će joj vrane doći sa vijestima o volje- primjer oportuniste, koji zapravo je poslao slobodni rođak iz Indije.
nom a ona će im zauzvrat dati svoje ne želi da obavlja ikakav koristan Ta poruka glasi: “Umri da bi oživio”.
tijelo da ga pojedu, pod uvjetom da posao. Ovu pticu-devu okružuju Tako je papagaj postao mudri
joj ne pojedu oči, jer su oči vidjele brojne čudne hikaje: poznato je da učitelj i često ga pronalazimo u knji-
voljenog. Ovako oštre slike se pojede sve što mu se nađe na putu, pa ževnosti kako predvodi ovaj krug
navljaju u književnosti Sinda, samo stoga nije teško povjerovati da je mudrih učitelja. To je možda pote-
što bi djevojke u tim pjesmama više progutao žeravicu, ili da je žeravica klo iz indijske tradicije. Sanskritske
voljele da zavežu konac od zlata oko zapravo jedina njegova hrana. priče o mudrom papagaju bile su
krila vrane, ukoliko im donese dobre Malo je onih koji smatraju da je nadaleko poznate. Šejh Diya’ al-
vijesti od voljenog za kojim izgaraju. glas papagaja lijep, ali on se u perzij- Din Nakhshabī (umro 1350./750.)
Hudhud se spominje u Kur’anu skoj tradiciji naziva “Onaj koji žvače ispričao ju je na perzijskom jeziku
kao što se spominje i gavran (iako šećer” jer može da nauči da govori. u djelu “Ṭūṭīnamah” ili “Knjiga o
se hudhud spominje povoljnije). Pretpostavljalo se da papagaj uči papagaju”, koja je ukrašena slikama
Hudhudu je dat nadimak “Abū al- govor gledajući u ogledalo ispred u petnaestom stoljeću i kasnije. U
aḫbār” – “Otac vijesti”. On je bio kojeg sjedi osoba koja sporo govori, tim i drugim sličnim pričama pa-
izaslanik između Sulejmana a.s. i i tako se papagaj vidi u ogledalu, pagaj se čini mizoginim, jer ometa
kraljice od Sabe, i zbog toga je on dok šuteći sluša čovjeka koji govori, mladu ženu svoga gospodara da se
ptica-izaslanik kojoj nema premca u uvjeren da je papagaj kojeg vidi ispred susretne sa svojim ljubavnikom dok
toj ulozi. Čini se da mu je lijepi oblik sebe u ogledalu onaj koji izgovara te muža nema, a mužu prenosi priču o
njegove krune koja mu krasi glavu dao zvukove, i oponaša ga. Sufije smatraju susretu koji se nije desio, da bi muž
sagledavanja
potom ubio svoju ženu kao kaznu. Čini se da paunovo perje posjeduje umjetnošću crtanja i bojenja u islam-
Papagaji u narodnim indijskim pri- opčinjavajuću izvrsnu ljepotu, ali nje- skoj tradiciji. Zajedno sa crtanjem,
čama često imaju ulogu smrknutog gov glas i stopala su postala poslovična nekoliko drugih vrsta umjetnosti se
starog učitelja. Ipak, papagaj može po ružnoći. Sjećam se jednog starog pojavilo zahvaljujući tom čudesnom
imati ulogu misionara, kako vidimo anadolskog seljaka koji je ugledao peru. Attar kaže: “Na ovo se mislilo
u epskoj pjesmi čije porijeklo seže do pauna kako širi svoje perje u jednom časnim poslaničkim hadisom – Traži
Gudžarata iz petnaestog ili šesnaestog zoološkom vrtu u Ankari, pa nije znanje pa makar i u Kini.”
stoljeća, a to je “Ḥujjat al-Hind”, u mogao zaustaviti povike “Subhanallah, Simurg u Attarovim djelima ima
kojoj mudri papagaj poziva plemenitu slava neka je Stvoritelju!”. Činilo se najvažniju i najuzvišeniju ulogu –
indijsku princezu u islam i podučava kao da je bio u svijetu snova. postao je simbolom Božanskog Pri-
je brojnim stvarima, između ostalog Paun, uza svu ljepotu koju uživa i sustva kojeg susreće trideset ptica
i poznatoj sufijskoj knjizi, čuvenoga koja obuzima srca, stvarna je ptica, a na kraju dugog tegobnog puta. One
Nedžmuddina Razija, poznatoga kao ne imaginarno stvorenje, uglavnom otkrivaju svoju istovjetnost sa Si-
Dāya (umro 1206./654.) “Mirsād al- omiljena posebno u Indiji i Pakistanu. murgom: Pojedinačne duše otkrivaju
‘ibād”, koju je napisao u trinaestom Međutim, postoji jedna druga svoju Božansku Suštinu.
stoljeću. Papagaj je u ovoj priči manje pjesma koja se nalazi samo u svije- Naposljetku susrećemo još jedno
ženomrzac nego u drugima. Veza tu priča. To je “humā”, velika ptica krilato biće, koje zapravo zaslužuje
između papagaja, slatkog govora i koja ima čarobne osobine, jer svako da ga svrstamo sa sisarima, a to je
ogledala još uvijek je jedno od poređe- ko stane pod njezino krilo postane šišmiš. Šišmiš je obično na lošem
nja i metafora koje koriste pjesnici. U kraljem. Zbog toga je ova ptica po- glasu jer nije ptica a ni sisar. Ima
tome prednjači jedan perzijski pjesnik stala simbolom duhovne i svjetovne krila ali ne polaže jaje poput ptice,
iz šesnaestog stoljeća, koji kaže da snage. Neki pisci su tu čudnu osobinu već rađa i pojavljuje se samo navečer,
njegova voljena ima tako ružičaste pripisivali tome što humā živi samo udaljavajući se od sunca i njegovih
obraze da kada pogleda u ogledalo, od kostiju, i ne škodi niti jednom od zraka. Tako se jadni šišmiš pretvorio
ogledalo se ispuni ružama. Tako i živih stvorenja, te provodi svoje dane u stvorenje koje ljudi mrze, ili ga
kada se bilo koji papagaj zagleda u potpuno skromno. Zbog toga može se barem boje. Usprkos tome što
ogledalo, preobrati se u bulbula. steći duhovnu energiju. je opis šišmiša iz Nehdž al-Balage
Što se tiče pauna, on je jedna dru- Možemo na neke načine uspore- dosta pozitivan, satirični pisac Mu-
ga ptica čija se priča veže za Indiju. diti humu sa simurghom ili ankom hammad ibn Muhriz al-Wahrānī
Jedna poznata poslovica veli: “Ko u arapskoj tradiciji. Anka je čudna (umro 1179./575.) u jednoj od svojih
želi pauna, mora pretrpjeti muke ptica dugoga vrata koja se spominje šaljivih “manāmāta” daje odvratnu
putovanja u zemlju Hinda”. Vijesti u brojnim djelima, a tako i u sufij- impresiju tog jadnog stvorenja. Kralj
o ovoj lijepoj ptici su različite. U skoj spomenici Ibn Arebija (umro životinja je navodno tražio izdavanje
nekim narodnim pričama paun je sa 1165./638.) “Čudnovata Anka”. fetve o ubijanju šišmiša.
Iblisom došao u edenski raj. Kada se Simurgh ima veoma važno mjesto Šišmiš je u većini tradicionalnih
Iblis prerušio u lik zmijice, nije mu u perzijskoj tradiciji. U narodnom priča jedno od stvorenja tame, ali
bilo teško da uđe u Džennet pod epu Irana, Firdusijevoj “Šahnami” uprkos tome neki su ga perzijski
paunovim krilom. Tako paun ima (umro 1020./410.) ili “Knjizi kraljeva” pisci izjednačili sa bićem koje je
najgoru ulogu u prvim danima ljud- Simurg spašava junaka “Zāla” kojeg je stvorio Isa a.s. kao “nešto na ptičiju
skoga roda. Usprkos tome, uživa takvu otac odbacio. Simurg uzima to dijete priliku”, kako glasi u suri Ali Imran
izvanrednu ljepotu da se njegovo perje i odgaja ga sa svojim mladuncima. “I poslanikom će ga poslati potom-
koristilo kao označitelj u vrijednim U ovoj priči nam se ukazuje najveća cima Israilovim: “Evo, ja vam zbilja
primjercima Časnoga Kur’ana. Me- sličnost između Simurga i Anke, ili donosim znak od Gospodara vašega,
đutim, čini se da paun nije umišljen. drugim riječima, njihova jednakost, oblikovat ću vam od ilovače nešto na
Rumi pripovijeda potresnu priču o jer je anka ili ptica dugačkog vrata ptičiju priliku, i u to puhnut ću, pa će
paunu koji je viđen kako trga svoja žensko, a i Simurg također, u svojoj ptica to biti Allahovom dozvolom!
pera zato što su ona uzrok što ga ulozi brižne majke. I iscjeljivat ću slijepca od rođenja, i
ljudi muče. Izvor ljudske pohlepe Čini se da je ova ideja da je Si- gubavog, i oživljavat ću mrtve dozvo-
je paunova ljepota i zbog toga paun murg ženskoga roda bila donekle lom Allahovom! I obavijestit ću vas
više voli da živi kao jadno stvorenje zanemarena, i koliko znam u kasnijim o tome šta ćete jesti, i šta u zalihama
koje je lišeno ukrasa nego li da pati pričama nema pokazatelja o ženskim u kućama svojim čuvati – u tome je
zbog svoje vanjske ljepote. osobinama Simurga. Priče govore o doista vama znak ako ste vjernici! –”
Činim se lijep u očima drugih tome da je jedno Simurgovo pero (ajet 49). Zar nije šišmiš “nešto na
Dok razmišljam o svojoj skrivenoj sramoti palo u Kinu, i bilo izvor nadahnuća ptičiju priliku” a ne prava ptica? Ovo
Svi hvale ljupkost pauna i njegove boje umjetnicima za najljepše umjetničke kažu neki perzijski pisci o šišmišu.
Dok se on stidi svojih ružnih nogu. slike. Kina je zemlja koja se proslavila Uprkos tome što su pisci uglavnom
sagledavanja
govorili o šišmišovom povlačenju od Njegovoga struka sa namjerom da koji su se udružili da bi se odbranili,
sunca, Attar u tome prezrenome biću ga ujede. U tom trenutku prolazio je a ponekada se pobjeda pripisivala
vidi težnju za suncem, jer je duhovno Abu Hurejre i otvorio svoju torbu, miševima! Veza između mačke i
sunce skriveno od onih koji žive u iz koje je iskočila hrabra mačka koja miša je postala poslovična. Mačka
svjetlu blistavoga dana. Attar smatra se bacila braneći Poslanika da ubije koja obmanjuje slaboga miša često
da šišmiš traga za suncem usred noći, zmiju. Poslanik ju je pomilovao po se u književnosti opisuje kao prljavi
traga za svjetlošću koja se može naći čelu i stoga na čelu svake mačke dvoličnjak. Bengalska poslovica kaže:
samo u svijetu duše, i zbog toga po- vidimo četiri linije, otiske Poslani- “Nakon što je mačka pojela sedam
staje, prema nekim piscima, usamljeni kovih blagoslovljenih prstiju. Tako miševa, otišla je na hadž” ili “otišla
tragač za istinom i svjetlošću. je Poslanik pomilovao mačku i po je na hadž dok joj je rep od miša još
A šta je sa četveronošcima? To- leđima, i zbog toga ona nikada ne uvijek visio iz usta”.
varnim životinjama, oštrim lavovima, pada na leđa, jer je Poslanik dodirnuo Ali ne smijemo zaboraviti priču
brzim konjima i velikim slonovi- taj dio njezinoga tijela. o čovjeku koji je odveo svoju mačku
ma? Neki se spominju u Časnome Jedna od najpotresnijih priča o u zemlju sa mnogo miševa, i bez
Kur’anu: “I kada se saberu životinje mački u staroj arapskoj književnosti ijedne mačke. Prodao ju je vladaru
divlje” (Sura al-Takwīr, ajet 5). Kao je priča o sufiji iz Bagdada, Abū Bakr i postao bogataš, zato što je zemlju
i ostale životinje, i one imaju važno al-Šibliju (umro 945./333.), koji je oslobodio miševa. Ta priča je poznata
mjesto u životima ljudi i u pjesničkim umro i kojeg je jedan od njegovih i u Engleskoj.
slikama. Pripovijeda se da je Poslanik prijatelja vidio u snu. Kada je upitan Iako se mačka ne spominje u Ča-
s.a.v.s. podsticao muslimane da lijepo o tome šta je Allah uradio sa njim, snome Kur’anu, muslimani je vole. To
postupaju prema mačkama, pa i ako odgovorio je da mu je podareno da je u potpunoj suprotnosti sa psom.
ta predaja nije jedan od autentičnih uđe u Džennet. Potom je Gospodar Sura al-Kahf govori o sedmorici spa-
hadisa, ipak govori o ljubavi mu- upitao al-Šiblija u snu da li zna razlog vača i njihovome odanom psu, koji je
slimana prema mačkama. Stvar je te blagodati, pa je al-Šibli nabrajao raširio svoje šape na pragu “I pomislio
u tome da je, kao što kaže Damīrī, sve vjerske dužnosti koje je obavio: bi da su oni budni, ali oni su spavali. Mi
“Mačka skromna životinja nježnoga post, namaz, obredi hadža i davanje smo ih prevrtali sad na stranu desnu,
srca”. Uz to što je čista, njezina plju- zekata, ali ništa od toga ga nije uvelo sad na stranu lijevu! A pas njihov šapa
vačka ne prlja, voda koju pije čista je u Džennet. Naposljetku ga je Gos- prednjih pruženih na ulazu bī. Da si
za abdest. Primjećujemo da mačka podar upitao: “Da li se sjećaš onoga ih vidio, od njih bi se bježeći okrenuo
brižljivo zakopava onu prljavštinu hladnoga dana u Bagdadu kada je i strahom bi zbog njih ispunjen bio.”
koja izađe iz nje, čime daje primjer padao snijeg, a ti šetao omotan u (Ajet 18). Ovaj pas je pronašao put
za ljude, koji se moraju truditi da ogrtač kada si ugledao malu mačku do Goetheovog divana:
sakriju svoja zla djela i misli. Jedna od kako drhti od hladnoće, pa si je uzeo
Mali pas koji je vjerno pomagao snu
najraširenijih narodnih priča u prvim i stavio ispod toplog ogrtača? Zbog
pećinskih spavača...
danima islama je ta da Poslanik nije tog mačeta oprostili smo ti”.
želio uznemiriti svoju mačku, koja je Jedna manje poznata priča je o Pas stanovnika pećine jedna je
spavala na rubu njegove odjeće, pa muridima magrebskog sufijskog od životinja koje će ući u Džennet.
umjesto da je probudi kada ustane tarikata “heddava” za koje mačke Priče iz narodne tradicije zovu tog
na namaz, odrezao je taj rub da bi imaju svetost, jer se smatraju braćom psa Qiṭmīr. Običaj je u Srednjoj
mačka mogla nastaviti spavati na faqira koji žive od sadake. Oni sa tim Aziji da se riječ “Qiṭmīr” napiše na
njemu, a da on može ustati. Na ovu mačkama postupaju sa potpunim pisma ili slike koje imaju posebnu
priču nailazimo u knjigama evropskih poštovanjem, kako je objasnio René vrijednost – kao da će ih ono zaštititi.
priča o islamu, a takva djela rijetko Brunel u svojoj studiji o heddavama. Međutim, pas je u šerijatu prljava
sadrže pohvalu Poslaniku. Tako se u Mnogi poznaju i stare priče o životinja, i sve što dotakne njegova
njemačkoj književnosti nalazi predaja “mački i mišu”. Jedan primjer je priča pljuvačka, postaje nečistim. Pas treba
o tome da je Poslanik volio pomilo- o ratu između mačaka i miševa, koja boraviti izvan kuće, pa čak i u naše
vati svoju mačku. Goethe je u svome je bila poznata u starome Egiptu i vrijeme gosti u islamskim zemljama
“Divanu” pisao o životinjama koje će pojavila se na skoro svim istočnim izražavaju gađenje ako vide psa unutar
ući u Džennet, i spomenuo i mačku jezicima (a potom i na svim zapad- kuće domaćina. Štaviše, postoje i oni
jer je ona: “Životinja koju je Allah nim). Na istoku se kasida “Mush u koji smatraju da meleki ne ulaze u
blagoslovio, a Poslanik pomilovao.” Gurba” (Mačka i miš) autora ‘Ubaide kuću u kojoj se nalazi pas ili slika.
Veliki sufija Dželaluddin Rumi Zekanija (umro 1371./772.) smatra Usprkos gađenju prema psećoj
pripovijeda jednu drugu priču o važ- najpoznatijim perzijskim primjerom. nečistoći, za sufije je pas primjer
noj ulozi mačke u životu Poslanika. Jedna od naširoko poznatih priča odanosti. On je najvjernija životi-
Jednoga dana Poslaniku je došla zmija je priča o prevrtljivoj mački koja je nja: nikada se ne odvaja od svoga
da zatraži nešto hrane i savila se oko zavarala miševe, i o hrabrim miševima gospodara. Sufijske priče, a posebno
sagledavanja
Attarove, obiluju pričama o psu koji je njezino lijepo postupanje prema da su živjeli u faraonovim štalama i
se pretvara u učitelja osobe koja je jadnom psu spasilo. islužili kraljeve drevnog Irana i poro-
umišljena. Njega će ta prezrena ži- A šta je sa mišem, kojeg smo dicu sadašnjega princa u potpunosti.
votinja naučiti odlikama upornosti, ranije spominjali u priči o mački? Ali mnogo važnije od toga su aluzije
ustrajnosti, skromnosti i odanosti, Miš je pohlepna životinja, te je prema na jogunastog konja. Ponekada se na
dok provodi noći budan da bi čuvao sufijama simbol nefsa, dunjalučke perzijskim minijaturama pojavljuje
kuću svoga gospodara. Književnost je duše. Ponekada se miš u pričama po- mršavi konj kojeg je iznurila glad, a
poznavala temu psa i njegove odanosti javljuje kao primjer onih koji nastoje kraj njega je konjušar. Pjesnici opisuju
od ranih vremena. U devetom stoljeću gomilati bogatstvo. U nekim od ovih način na koji se dresira jogunasti konj,
nove ere Muhammad ibn Khalaf al- priča, sinovi su u snu vidjeli da se glađu i teškim radom, na isti način
Marzubān /umro 921./309.) napisao njihovi pohlepni očevi nakon smrti na koji se duša koja je ogrezla u zlu
je poslanicu pod naslovom “Odli- mijenjaju u miševe. Miš, životinjska pretvara u “smirenu dušu”. Teškim
ke psa nad mnogo onih koji nose duša, može simbolizirati zemaljske treniranjem i asketskim životom,
odjeću”. Ljubav prema psima koja materijalističke aspekte u životu glađu i nedostatkom sna, može se
je dobila posebno istaknuto mjesto čovjeka, kako vidimo u neobičnoj ovladati jogunastim konjem i pre-
u perzijskoj književnosti, možda priči koju nam Rumi pripovijeda. tvoriti ga u brzog i sjajnog konja
potiče od ljubavi starih Perzijanaca Miš se zaljubio u žabu i na kraju je koji nosi pismo najbrže što može
prema psima. U zoroastrizmu psi nagovorio da veže konac oko svoje voljenome. Treba spomenuti i to da
su bili svete životinje, i možda su nožice i poveže je sa njegovom, da se je Aga Kan Muhammad Šah Treći
muslimanski autori iz Irana bili pod ne bi rastajali. Jedan od zlikovaca je (umro 1957./1376.) izdao ferman
utjecajem tih starih mišljenja. udario na miša, i zato što je žaba bila 1899. godine u kojem poredi dušu sa
Povezanost psa i gospodara čini vezana za njega – i ona je stradala. konjem kojeg se mora trenirati dok
ga primjerom kojeg slijedi onaj koji Tako strada duša kada se osloni na se ne dovede jahača do cilja.
voli i koji čini sve što želi voljeni. Pas tijelo ili na niske instinkte. Konj koji se hvali zbog svoga
je neodvojivi dio perzijskih ljubav- A šta je sa najpoznatijom životinjom duhovnoga oblika je Buraq, stvore-
nih pjesama. Divan Abdurrahmana od svih u arapskom svijetu, šta je sa nje koje ima krila koja su odnijela
Džamija iz Herata (umro 1495./900.) plemenitim konjem? Kur’an Časni Poslanika u Božije Prisustvo. Buraq
više od tri stotine puta spominje psa, osuđuje pretjeranost u ljubavi prema ima izvanrednu ulogu u narodnoj
i tada govori o odanome ašiku koji konjima. Tu stoji da se Sulejman a.s. umjetnosti i poeziji. Slika tog čudnog
je odan poput psa svome gospodaru. zabavio svojim plemenitim konjem i stvorenja se pojavljuje sa likom žene i
O odanosti psa govore imena poput zaboravio namaz, a potom ga je prepla- krilima ukrašenim sa mnogo dragulja.
Sag-i ‘Alī ili Alijin Pas, kod šiija. Ne vilo kajanje pa ga je zaklao. Kad njemu Oni koji su mogli vidjeti Buraqove
treba zaboraviti ni izraz Sag-i Leyla jedne večeri izvedeni bijahu izvrsni konji slike na stražnjim dijelovima vozila u
ili Lejlin Pas, koji se daje osobi koju (Sura Sad, ajet 31). S druge strane Pakistanu sigurno su osjetili da su ti
istinski ne volimo ali koju moramo Poslanikovi hadisi podstiču vjernike umjetnici koristili beskrajnu maštu,
trpjeti jer je ona prijatelj ili rođak na lijepo postupanje prema konjima. da bi ukrasili to čudno stvorenje svim
voljenoga. Postoji jedna priča o Medž Priče govore da je konj stvoren dražesnim i lijepim. Slika Buraqa se
nunu koji je viđen kako ljubi pseću od brzih južnih vjetrova i trebalo bi koristi na zapadu Afrike i također
šapu i kada su ga upitali zašto se tako mnoštvo knjiga da bi se pobrojali u Indiji i Indoneziji, kao sredstvo
čudno ponaša, odgovorio je: “Ovaj pas izvrsni opisi konja u arapskoj poeziji, donošenja dobre sreće. Slikari kao
je prošao ulicom u kojoj živi Lejla”. koje je teško prevesti na bilo koji sada su u njemu vidjeli divno duhovno
Tako se čak i najprezrenije stvo- vremeni zapadni jezik, a da prijevod stvorenje koje je Allah obdario time
renje može uzdići, i ma koliko da je čitaocu prenese tanahne pojedinosti da Poslanika nosi ka nebu i stoga i
pas prezren, sa njim moramo lijepo o boji i obliku koje su bile česte u njima pomaže da se približe svijetu
postupati. Jedna od najpoznatijih arapskoj pjesničkoj tradiciji. duše i kući stalnog blagostanja.
pobožnih priča je ona o ženi lošega Jedna pjesnička tradicija – uglav- Koliko god da su sretni konj i
glasa. Poslanik je ugledao tu ženu nom u perzijskoj i perzijanatskoj knji- čudesni Buraq, tu je i jedno drugo
kada je susrela psa koji je dahtao od ževnosti – zaslužuje pomnu pažnju. U biće koje je oblikom slično konju,
žeđi u pustinji i uzalud pokušavao njoj je priča o slabom ili jogunastom prezreni magarac. Zar nije njegova
da dođe do obližnjega bunara. Ona konju koji u sufijskoj tradiciji postaje glas jedan od najružnijih, kako stoji
je odmah skinula svoj šal i cipelu i simbolom nefsa ili dunjalučke duše. u Časnome Kur’anu u suri Lukman
od njih načinila posudu sa kojom Perzijski pjesnici iz srednjeg vijeka “U svom hodu smjeran budi i glas
je izvukla nešto vode da bi je dala se ponekada žale da su im emiri ili ti obori! Zbilja, najmrskiji je glas
psu kojeg je morila teška žeđ. Kaže sultani davali stare olinjale konje, i revanje magarca!” (ajet 19). Ta jadna
se da je Poslanik ugledao ovu ženu opisuju ironično ta čudna stvorenja, životinja ne zna šta radi – postoji
među ljudima u Džennetu, jer ju tvrdeći da je te konje jahao Adem, mnogo glupih ljudi koji ne znaju

sagledavanja
šta rade. Sura al-Džumu’a opisuje bolna ne sustigne!” (ajet 73), a u suri ponose time što su odane sluge Allaha
te neznalice: “Primjer onih kojima Hud “O moj narode, evo, kamila je i poslanikâ još od daleke prošlo-
Tevrat u breme je dat, pa ga potom ova znak vama od Allaha, i vi je po sti. Krava se spominje u Časnome
ne nose, kao primjer je magarca koji Allahovoj zemlji pustite da pase i Kur’anu jer daje “mlijeko čisto”: “A
nosi knjige! O, kako je ogavan primjer nikakvim zlom joj ne naudite, da vas zbilja vam je i u stoci pouka! Pojimo
naroda koji poriče Znake Allaha! A ne bi pogodila kazna bliska!” (ajet 64). vas iz onoga što se u utrobama nji-
Allah neće Pravom Stazom uputiti Ova dva ajeta su bila izvor inspiracije hovim nalazi: mlijekom čistim, što
narod zločinački!” (ajet 5). Što se tiče za divnu sliku deve u islamskoj umjet- postaje izmeđ’ grizina i krvi i koje je
gluposti onih koji ne slušaju savjet, nosti danas. Deve su bile dragocjena ukusno onima koji ga piju.” (ajet 66).
oni su poput uplašenog magarca koji imovina beduina, i zbog toga se pri- Tako krava zauzima posebno mjesto
bježi od strašnoga lava, kako opisuje povijeda da je grupa beduina pitala budući da se druga sura u Časnome
Časni Kur’an u suri al-Muddathir: Poslanika: O Božiji Poslaniče, da li Kur’anu zove “Krava”. Indijski mu-
“Kao da su divlji magarci rastjerani, od u Džennetu ima deva? Poslanik ih je slimanski historičar Badauni (umro
lavova odbjegli!” (ajeti 50-52). Oni ne umirio rekavši da se u Džennetu nalazi 1596./1003.), koji je bilježio događaje
razumiju ono što se dešava oko njih. sve za čim čovjek žudi. Poslanik nije na dvoru cara Akbara, pripovijeda
Tako je magarac u Evropi primjer za samo unosio smiraj u duše beduina, da kada je Akbar okupio musli-
glupaka, a kada se za nekog čovjeka već je uputio savjet čovjeku koji ga mansku i hindusku ulemu, neko od
kaže da je “pojeo magarčev mozak”, je pitao za oslanjanje na Uzvišenog prisutnih hindusa prokomentirao je
to znači da je dosegao vrhunac glu- Allaha, rekavši mu: “Zaveži kamilu i da Allah zasigurno jako voli kravu
posti. U ovom kontekstu, aluzija na pouzdaj se u Boga”, što znači da zna- čim je najdužoj suri u Kur’anu dao
magarca ima veliku važnost u vezi mo da je sve po Božijem određenju, to ime. Muslimanski učenjaci su se
između Isa a.s. i magarca. Budući ali se moramo pripremiti, zavezati jako iznenadili zbog te primjedbe,
da je Isa ušao u al-Quds na leđima svoju kamilu a potom se osloniti na dok je hindus bio sretan zbog svoga
magarca, lahko je vidjeti u toj slici Allaha da je sačuva. Kamile, uz sve mišljenja da je krava, koja je sveta
izraz o duši i tijelu. Suprotnost između svoje kvalitete poput nošenja tereta i životinja kod njih, zadobila takvu
Isaa, stvorenja duha, i glupog magarca prelaženja velikih daljina bez umora, veliku počast u Kur’anu.
koji je vezan materijalnostima života, imaju jednu čudnu osobinu koju ne Pored toga, krava se rijetko spo-
jedna je od omiljenih tema perzijskih znaju mnogi izvan arapske tradicije: minje u književnosti, iako, kada se
pjesnika, koji često idu daleko da bi to je njihova ljubav prema muzi- spominje, hvali se zbog toga što
izrazili istinu da materijalistička osoba ci. One mogu da trče nevjerovatno donosi mlijeko i sir. Ali ne smijemo
ne može nikada doseći visine duha. brzo ako ih predvodi neko sa lijepim zaboraviti mudru Rumijevu primjed-
Dželaluddin Rumi kaže: glasom. Abu Nasr al-Sarradž (umro bu o podučavanju:
980./370.) priča o jednome beduinu
Onaj koji ljubi magarčevu stražnjicu, Uistinu udaraš kravu kada odbije da
koji je imao 99 deva čija su se leđa
daleko je da ne može biti dalje od Isaove ponese jaram,
slomila od tereta nakon što su došle
kolijevke... Ali ne udaraš je jer nema krila.
kući sa teškim tovarom, zato što su
Nemoguće je pobrojati pa čak ih pjesme vodiča poticale da trče tako Ne može se niko prisiliti da učini
ni mali broj opisa koji su izrečeni o brzo da su stigle do odredišta za pola nešto što mu nije u prirodi. Pogrešno
konju u arapskoj poeziji, pa tako ni predviđenog vremena. je jahati kravu kao da je jahalica, kako
o devi, toj životinji koja ima važnu Perzijska poezija uspoređuje lju- stoji u jednoj staroj sufijskoj priči.
ulogu u arapskom društvu, ne samo bavnike sa devama koje nose teret Kada se čovjek uspne na leđa krave,
u običnome životu, već također i u zadovoljno i sretno kada vodič pjeva čuje kako ljudi uzvikuju: Nisam radi
Časnome Kur’anu. Kur’an postavlja ili svira flautu. Kamile slijede voljenog ovoga stvorena.
pitanje: “A zašto oni ne pogledaju u ritmu plesa. Dželaluddin Rumi, Dolazimo do ovce, koja se tako-
u kamile – kako su stvorene” (Sura onako kako ga poznajemo, uvijek je đer spominje kao životinja od koje
al-Gašije, ajet 17). Tako se u Kur’anu imao široku maštu u korištenju pje- dobivamo mlijeko, ali ona je u osnovi
spominje i deva poslanika Saliha, u sničkih slika deva: baš kao što se deva životinja koja otjelovljuje kurban,
suri Zidine: “A Semudu smo poslali visokoga stasa vidi i sa munare, tako budući da je stvorenje mehkog srca, iz
njihova brata Saliha, govorio bi im: ni ašik ne može sakriti svoju ljubav. čije vune ljudi prave sedžade, odjeću
“O moj narode, Allahu vi robujte, pa, Rumi i samu ljubav gleda kao devu i druge korisne stvari, te preferiraju
vi drugog boga osim Njega nemate! koja je ponosna na sebe i ne može njezino meso kao kurban.
Razgovijetni dokaz dolazi vam evo da se gura u kokošinjcu. Tijelo je S druge strane, koza može dati
od Gospodara vašega, ova Allahova kokošinjac, a krupna deva uništava mlijeko ali njezina istinska karak-
kamila znak je vama, pa ostavite je sve kada uđe u taj uski kokošinjac. teristika je ljepota, i često je brada
nek po Zemlji Allahovoj pase i zlo Priče iz narodne tradicije govore jarca tema poređenja, kako pomalo
joj nikakvo ne nanosite da vas kazna o natjecanju deve i krave, a obje se pretjerujući kaže Dželaluddin Rumi:
sagledavanja
Duga brada ne kvalificira nekoga da o ahlaku sadrže brojne priče o po- leđima lava i otišao da posjeti jednog
postane kadija našanju vuka. Tako u stihu jednog drugog šejha koji je živio na nekom
Da je tako, jarac bi bio glavni kadija! perzijskog pjesnika vidimo: mjestu na planini Atlas. Kada je šejh
Svinja je jedna od domaćih živo- Odgojen si u našoj kući, pa si ipak stigao do odredišta, njegov domaćin
tinja u nemuslimanskim zemljama, pojeo ovce je od njega tražio da zaveže lava za
ali nje se klone muslimani. Kaže se Ko ti reče da ti otac vuk bješe? kočić u štali, pa je ovoga bilo strah,
da će loši ljudi na Sudnjem Danu biti ali još više se uplašio kada je ugledao
Međutim, čak i sam vuk vjeruje svoga domaćina u prisustvu lijepih
pretvarani u svinje. Attar nastavlja u Poslanikovu poruku, kako vidimo
ovu priču i pripovijeda o učeniku djevojaka i pjevačica, pa ga je obuzela
iz starih priča u knjizi “Znakovi sumnja u duhovni rang domaćina.
koji je napustio svoga gospodara i
poslanstva” (Dalā’il al-Nubuwwah) Kada je napustio kuću sljedećega
ogrezao u sve vrste ovozemaljskih
Abi Nuayme al-Isbahanija (umro jutra, vidio je da je krava pojela lava.
grijehova. Potom su ga vidjeli kako
1123./517.). Često se lav pojavljuje – kako je
se preobrazio u svinju koja ide ispred
Od svih životinja, najžešći nepri- slučaj i u stvarnosti – kao gazelin
svoga gospodara na putu.
jatelj je lav, kralj divljih životinja, koji neprijatelj. Stidljiva gazela brzih
Sve domaće životinje se na neki
u tradiciji ima stotine imena. Svima pokreta uvijek predstavlja voljenu
način boje opasnosti divljih. Šakal
je poznat sljedeći Mutanabbijev stih: ženu, lijepu i krupnih očiju, kako
je lik iz priče “Kelila i Dimna”, a te
dvije životinje su prepredeni šakali Ako ugledaš bjelinu lavljih očnjaka vidimo iz imena kojima su Arapi
čije priče su se proširile svijetom. Nemoj misliti da se to lav smije. nazivali svoje kćerke. Gazela može
Često se pojavljuju kao lisice. Brojne Ali oni koji se boje Allaha, nikako da predstavlja duhovno stvorenje
priče iz ovog djela putovale su iz se ne boje lava, kako nam objašnjava koje pase na poljima ispunjenim
tradicije u tradiciju. Od svih priča, mnogo čudnovatih priča. Pripito- mirisnim cvijećem, i ne miješa se sa
možda je najpoznatija ona koja se mljeni lav živi u blizini kuća Božijih drugim životinjama. Rumi opisuje
pripovijeda o šakalu ili lisici koja je prijatelja, onih koji mogu zajahati boli nježne gazele koja je ulovljena
htjela moć, i otišla do bojadžije da joj njihova leđa. U tom kontekstu, su- i stavljena u magareću štalu, gdje je
podari novu boju. Kada je izašla od srećemo jednu lijepu priču o lavici bila predmet mržnje, usprkos ljepoti
bojadžije, bila je u jakoj plavoj boji, koja se približila pobožnome evliji i i nemogućnosti da jede grubu stočnu
i predstavila se drugim šakalima ili pokazala mu trn u svojoj šapi. Sufija hranu. Magarac joj se podrugivao i
lisicama kao snažni vladar, a drugi je izvukao trn, a zahvalna lavica se opisivao je ružnim riječima. Gazela
su trebali da joj ukažu privrženost vratila ubrzo sa svojom mladunčadi je ovdje drugi primjer duše zaro-
i poslušnost. Ali životinje su ubrzo da bi svome prijatelju sufiji donijela bljene u materijalnom svijetu, među
otkrile njegove laži i istjerale ga. nešto hrane. Rumi smatra da je lju- neznalicama u svijetu iza njihovog
Sindska verzija priče govori o šakalu bav crni lav koji povređuje ili otima materijalističkog svijeta. Još jedna od
koji se popeo na grane bodljikavoga voljenog. Sjajna ljepota i snaga lava priča o gazeli je lijepa priča o Posla-
drveta u blizini mjesta sa pitkom poredi se sa iskrama svjetla istinske niku koji je pomogao gazeli. Kada
vodom, i tražio od svih životinja da vjere. Lav se po spoljašnjosti čini je Poslanik šetao, ugledao je gazelu
mu obznane privrženost prije nego veoma opasnim te da povređuje one kako je upala u stupicu. Poslanik je
što popiju vodu. Dok su sve životinje koji mu se približe, ali postaje nježan pričao sa njom i ispričala mu je o
pjevale pjesme pohvalnice, stara koza i osjećajan kada mu se približi iskreni dvoje mladunčadi koja čekaju da se
je odbila i obznanila istinu, tako da vjernik. Važnost lava kao uzora snage vrati sa hranom. Ali kako će sada
se morao vratiti svome stadu. čini se očitim u davanju brojnih imena stići do njih? Poslanik joj je pomogao
Vuk je jedna od opasnih životinja lava čovjeku, na što smo već ukazali i raskinuo okove. Obećao joj je da
koje se spominju u Kur’anu, ali Kur’an kada smo rekli da je Ali ibn Ebi Talib će ostati u tom mjestu dok ona ne
ga je oslobodio krivice. Pretpostav- r.a. imao mnoštvo nadimaka koji ga ispuni svoje majčinske dužnosti. Dok
ljalo se da je vuk pojeo Jusufa, ali on opisuju kao “Allahovog lava”. Tako je Poslanik tu stajao, stigao je lovac
je zapravo bio nevin: i govoreći: “O muslimanski umjetnici, a posebno koji se razočarao kada je ugledao
Oče naš! Doista, bili smo otišli da se šiije, vole da pišu pohvalnice Aliji da mu je zamka prazna, a umjesto
u trčanju nadmećemo a Jusufa kod r.a. i da ga opisuju u liku lava. Veliki gazele tu stoji čovjek. (Lovac nije
stvari naših ostavismo, pa ga pojede broj tih lavova nacrtanih ukrasnim znao da je taj čovjek Poslanik). Kada
vuk! Premda istinu zborimo mi, ti slovima sadrži šiijsku molitvu “Zovi se gazela vratila sa svojom djecom,
nama nećeš vjerovati!” (Sura Jusuf, Aliju, koji pokazuje čudesne stva- lovca je potresao taj prizor i nije pre-
ajet 17). Iako se Jusufova braća u ri” (Nādī ‘Aliyyan muẓhir al-‘ajā’ib). kinuo ispašu gazele, već je prešao na
ovoj suri čine surovijim od vuka, vuk Međutim, postoje i brojne čudne islam. Ta priča koja toliko pobuđuje
je postao utjelovljenjem surovosti, priče o lavu, od kojih jedna dolazi sa veliko čuđenje i ljubav, da smo samo
pored toga što se ne može dresirati. sjevera Afrike. Pripovijeda se da je u sindskom jeziku našli čak trinaest
Književna djela koja sadrže vazove jedan umišljeni sufijski šejh jahao na dugačkih kasida.
sagledavanja
Ne zaboravimo jednu drugu iz- saznaju oblik slona. Pošto ga nisu nosorog: jednorog. U perzijskim
vrsnu priču o životinji koja je bliska mogli vidjeti, oslonili su se na čulo natpisima na kamenu i keramici
gazeli, a to je mošusno goveče, koje dodira. Niti jedan od njih nije mogao počevši od trinaestog i četrnaestog
živi u Srednjoj Aziji. Jednoga dana opipati slona u potpunosti, zbog toga stoljeća po hidžri vidimo jednoroga
je goveče došlo Ademu da ga utje- je svaki od njih opisivao dio kojeg je kako na svome rogu nosi slona.
ši nakon progonstva iz Dženneta. dotakla njegova ruka. Slon je poput Rumi u svojim djelima koja su
Adem ga je pomilovao po leđima stijene ako dotaknete njegovo tijelo, istovremena sa tim umjetničkim
osjećajno i nježno, što je dovelo do poput lepeze ako dotaknete njegove djelima uspoređuje ljubav sa jed-
pojave mošusa. Ostala goveda su se uši, poput crijeva za vodu ako dota- norogom, koji na svome rogu nosi
začudila onome što se zbilo, i nakon knete njegovu surlu, a nalik na stub najjačeg slona. Kao i u kršćanskoj
što su saznala kako je ovo goveče ako dodirnete njegovu nogu, i tako tradiciji – koliko znam – jednorog
došlo do mirisa, otišli su i sami do dalje, ali niko od njih nije uspio da je inspirirao jednu jedinu arapsku
Adema, ali nije im se ispunila želja. zamisli oblik slona u potpunosti. pjesmu, a to je “Neka pitanja koja
Rečeno im je da je ono goveče prvo Priča o slonu i slijepcima je najbolji se trebaju postaviti jednorogu” 2
došlo Ademu s ljubavlju dok oni nisu primjer kako čovjek ne može spo- pjesnika Tawfīqa al-Ṣā’igha (umro
ništa više od onih koji oponašaju, a znati Allahovu Prirodu u potpunosti. 1971/1391) koji u njoj veli:
oponašanje ne daje ploda. Možemo govoriti samo o dijelu koji
Predvodio si sam poput roga usred
Još jedna od krupnih životinja je dotakla naša duhovna ruka. Stoga
tvoje glave
koju susrećemo u “Duhovnom vrtu ljudi imaju različite ideje o Allahu,
životinja” jeste slon, koji se spominje dok mi pokušavamo da Ga shvatimo. Životinje predstavljaju bitan
u suri “Slon” (al-Fīl). S historijske Ima još jedna strana slona koja dio islamske tradicije. Spominju
strane, slon je bio poznat na Bliskom zaslužuje da se spomene. Često je se u Časnome Kur’anu više nego u
Istoku, i koristio se u ratu u Perziji. slon važan u nekim zemljama jer Svetoj Knjizi (Bibliji), i mogu biti
Abraha (Ebreha) je koristio slona u je stvorenje koje nosi tovar. Perzij- simboli duhovnih istina, upozorenja
opsadi grada Meke al-Mukarrame u ski pjesnici su smislili jednu lijepu i savjeta onima koji razumiju. Zna-
godini slona. Stoga se slon u prvom maštovitu sliku, a to je “slonov san”. mo iz priča koje se pripovijedaju o
trenutku čini kao jako opasna živo- Slon sanja o svojoj pravoj domovini u životinjama tokom historije, kao što
tinja, crna zvijer koja može uništiti Indiji i sjeća se svoje kuće, porodice i znamo iz davnina, da će na kraju
sve što mu se nađe na putu. Perzijski prijatelja, i u nastupu srdžbe, razbija lav i janje leći zajedno i da među
pjesnici su usporedili nagomilane okove i bježi u Indiju da bi se našao sa njima neće biti neprijateljstva.
oblake sa slonom. Čini se da su slo- onima koji ga vole. Rudyard Kipling Prema pobožnoj priči, neke ži-
novi dobavljani s vremena na vrijeme govori o ovoj priči u svojoj lijepoj votinje slijede šerijat. Tako čitamo
u islamske zemlje (možda iz Afrike pjesmi pod naslovom “Slonov san”. dirljive priče o mravima ili pticama
više nego iz Indije). Poznato je u Kada se spomene poslovica “Slon koje poste uz Ramazan ili Ašuru.
evropskoj historiji da je abasidski sanja o zemlji Indiji” njezino značenje Kaže se da se životinje petkom po-
halifa Harun al-Rašid (vladao od je da se osoba iznenada prisjetila svoje zdravljaju sa “selam”.
786./170. do 809./193.) poslao slona izgubljene domovine i sreće koju Čini se korisnim prisjetiti se ove
njemačkom caru Karlu Velikom u je prekrila prašina zaborava. Čini uloge životinja kada ponekada zabo-
Aix-les-Bains (Aachen). Njemačke se da se ovaj izraz pojavio u zemlji ravimo svoju ljudsku ulogu. Možemo
hronike tog slona nazivaju Dža’fer. Perzijanaca oko 1100./493. godine se vratiti pričama o životinjama, o nji-
Tako slonovi dolaze iz Indije, a i postao popularan tokom sljedećih hovoj ljubavi i hrabrosti, i nadahnuti
slon koji je bio tema jedne od naj- stoljeća. Tu također vidimo aluziju se načinom na koji učenjaci i pjesnici
poznatijih priča u islamskoj knji- na domovinu duha, svijet nepoznatog starine koriste priče o životinjama da
ževnosti bio je iz Indije. To je priča kojeg je lahko zaboraviti u svijetu nam objasne da smo svi u milosti i
o slijepcima i slonu. Ta priča je u materije, kao što soko zaboravlja zaštiti Stvoritelja. U suri Hud stoji:
osnovi indijska priča koju je perzijski svoga gospodara, i paun iz vrta svoju “Na Zemlji ništa živo ne postoji a da
pjesnik Sanai uvrstio u svoj divan domovinu. Slon je jedno od lijepih ga Allah ne hrani. On zna stanište
“Hadiqat al-haqiqa”, a koju je od stvorenja koje predstavlja dušu kada bíćā i mjesta njihove sahrane. Sve
njega preuzeo Dželaluddin Rumi se probudi iz neznanja sna da bi se to u Knjizi Jasnoj zabilježeno je!”.
i uvrstio u Mesneviju. Ova se priča vratila u svoju vječnu kuću.
spominje u istočnim izvorima od Prema istočnoj tradiciji, slona Sa arapskog jezika prevela
tog vremena i postala je poznata i u može povrijediti, štaviše čak i ubiti Dženita Karić
Evropi, toliko da u jednom parku u
Bonu nailazimo na kip slona kojeg Kasida se nalazi u divanu: Mualla-
2
Mağmū‘āt al-Shi‘riyya, Riyād al-
okružuje grupa slijepaca. Priča go- ke Tawfīqa al-Ṣā’igha, vidi: Tawfīq Rayyes li al-kutub, London, 1990,
vori o tome da su slijepci željeli da al-Ṣā’igh, al-’A‘māl al-Kāmila, al- 251-277.

Islam I Čudesnosti Stvorenja

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Islam I Čudesnosti Stvorenja

Uploaded by

Copyright:

sagledavanja

Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58 50

55 Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58

Novi Muallim • ljeto 2014 • god. XV • br. 58 58

You might also like