Betonske se konstrukcije pojavljuju u drugoj polovici 19.
stoljeća. Beton ima relativno veliku tlačnu čvrstoću (oko 30 MPa, mada se može postići i puno veća čvrstoća), dok mu je vlačna čvrstoća otprilike 10 puta manja. Zbog toga se betonu dodaje čelik (armatura) koja prima vlačna naprezanja, dok beton prima tlačna naprezanja.
Slika 1.1. Armiranobetonska greda
Takav materijal se zove armirani beton, koji je prema toma
kombinacija betona i čelika. Beton je kvazi-krti materijal, dok je čelik elasto-plastičan matrijal.
Beton ima malu vlačnu čvrstoću, dok mu je tlačna čvrstoća
otprilike 10 puta veća. Nakon dostizanja tlačne čvrstoće betona dolazi do omekšanja materijala i na kraju dolazi do sloma.
Za razliku od betona, čelik je materijal koji se ponaša
gotovo isto i u tlaku i u vlaku. Nakon što naprezanje u čeliku dođe do granice popuštanja dolazi do povećanja deformacije bez prirasta naprezanja. Nakon toga ulazimo i u područje ojačanja, sve do loma.
Efikasno sudjelovanje betona i čelika omogućeno je zbog:
- beton pri stvrdnjavanju dobro prijanja uz čelik - beton i čelik imaju približno jednake temperturne koeficijente širenja - beton štiti čelik od korozije
Betonske konstrukcije od prednapetog betona su sljedeći
korak u poboljšavanju svojstava betona, kod kojeg se umjetnim putem (prednapetim kablovima) u beton uvode naprezanja suprotnog predznaka od onih u eksploataciji. Uspiješno korištenje prenapetog betona počinje početkom 20. stoljeća.
Prednosti armiranog betona su:
- nezapaljivost - trajnost - neznatni troškovi održavanja - mogućnost izrade najraznovrsnijh oblika - otpornost prema potresu
Nedostaci armiranog betona su:
- znatna vlastita težina - relativno velika provodljivost zvuka i topline - otežani radovi zimi - pukotine Slika 1.2. Dvije mogućnosti razaranja kocke
Slika 1.3. Dijagram odnosa σc/fck i deformacija ovisno o