Priručnik-Uzgoj Jabuke

Priručnik
tradicionalnih i autohtonih
vrsta i sorata voćaka
visokostablašica
Studeni, 2007.
Tekst: Krešimir Vrbanac
Lovorka Jakopec
Ivana Ilijaš
Fotografije: JU Park prirode

Žumberak-Samoborsko gorje
Pregled teksta: Višnja Šimunović
Lektura: Nataša Debogović
Oblikovanje i priprema za tisak: „Tangir” grafička priprema, Samobor
Tisak: „Kerschoffset” d.o.o. Zagreb
Naklada: 1000 primjeraka
Dio fotografija preuzet je iz slovenskog „Priročnika tradicionalnih in avtohtonih vrst in

sort visokodebelnih sadnih dreves”. Ovom prilikom zahvaljujemo slovenskim partnerima
na mogućnosti korištenja njihovih materijala.
Priručnik je tiskan u okviru izvođenja aktivnosti projekta „Travnjački voćnjaci s visoko-
stablašicama kao element biološke raznolikosti i estetske vrijednosti krajobraza”.
Projekt sufinancira Europska unija u sklopu INTERREG III A Susjedskog programa
Slovenija-Mađarska-Hrvatska 2004-2006. Za sadržaj dokumenta odgovoran je Park pri-
rode Žumberak-Samoborsko gorje i ne izražava nužno stav EU.
Sadržaj
Projekt Travnjački voćnjaci s visokostablašicama kao element

očuvanja biološke raznolikosti i estetske vrijednosti krajobraza ..................... 5
Očuvajmo stare sorte voćaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Evidentiranje tradicionalnih sorti voćaka visokostablašica ........................... 11
Bioraznolikost travnjačkih voćnjaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
Jabuka / Malus domestica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
Divlja jabuka (divljak) / Malus sylvestris . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
Ananas reneta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
Baumanova reneta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
Bjeličnik / petrovača, kajmačara, bjelojabuka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
Bobovec / bobovac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
Boskop / boskopka, boskopski kosmač, krupna kožara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
Božićnica / kolačara, štajerski pogačar, pogačara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
Carević / princ rudolf . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
Cigančica / ciganka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
Citronka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
Crveni bobovec . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
Gravenstein / grafenštajn, grafenštajnec . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
Herbertova reneta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
Jonatan / jonathan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Kanada / kanatka, kanadska reneta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Kardinal / plamnata stožerka, funtača, štrudlovka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
Koksoranž / koksova, koksoranžna reneta, Cox’s Orange . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
Kosmatica / damasonski kosmač . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
Krivopeteljka / krivopecelj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
Lijepocvjetka / žuta lijepocvjetka, belfler . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
London peping . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
Mašanka / štajerski mošancelj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
Ontario . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
Petrovka / mantet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
Slačica / slatkuša . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
Šampanjka / šampanjska reneta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
Zeleni štetinec / zelenika, srčika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
Zlatna zimska parmenka / zlata parmena, dobrinka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
Zvončasta jabuka / glockenapfel . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
Sadržaj 3
Kruška / Pyrus communis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
Drobnica / divlja kruška . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
Moštarica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
Tepka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
Petrovka / petrovčica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
Šljiva / Prunus domestica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
Bistrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
Bjelica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
Talijanka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
Trešnja / Prunus avium, Cerasus avium . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
Okićka trešnja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
Orah / Juglans regia ........................................................................ 63
Marelica / Prunus armeniaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
Murva / Morus nigra i Morus alba ........................................................ 67
Oskoruša / Sorbus domestica ............................................................. 69
Mušmula / Mespilus germanica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
Dunja / Cydonia oblonga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
Breskva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
Vinogradarska breskva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
Popis literature za priručnik ............................................................... 79
4 Sadržaj
Projekt Travnjački voćnjaci s visokostablašicama
kao element očuvanja biološke raznolikosti i
estetske vrijednosti krajobraza
P rojekt Travnjački voćnjaci s visokostablašicama kao element očuvanja biološ-

ke raznolikosti i estetske vrijednosti krajobraza međunarodni je projekt koji
najvećim dijelom financira Europska unija u sklopu INTERREG III A susjedskog
programa Slovenija – Mađarska – Hrvatska 2004. – 2006. U samom projektu su-
djeluju Slovenija i Hrvatska. Početkom prošle godine Javna ustanova Park prirode
Žumberak – Samoborsko gorje potpisala je s predstavnicima Europske komisije
ugovor o njegovu provođenju. Park prirode je, dakle, nositelj projekta u Hrvatskoj,
a partner mu je Hrvatski zavod za poljoprivredno savjetodavnu službu.
U susjednoj Sloveniji na projektu rade Kmetijsko-gozdarski zavod Novo Mesto,
kao nositelj projekta, Javni zavod Kozjanski park i Zavod Republike Slovenije za
varstvo narave. U Hrvatskoj je projekt započeo u siječnju 2006. godine (završava
u studenome 2007.), dok je u Sloveniji započeo nekoliko mjeseci prije. U sklopu
projekta iste se aktivnosti provode na hrvatskoj i slovenskoj strani.
Sam projekt bavi se travnjačkim voćnjacima, zaštitom i revitalizacijom posto-
jećih travnjačkih voćnjaka i poticanjem na podizanje novih. Prema kategorizaciji,
projekt pripada u kategoriju održivog razvoja i zaštite prirode.
Ciljevi su ovog projekta:
– očuvanje i revitalizacija voćaka visokostablašica i travnjačkih voćnjaka
– očuvanje raznolikosti voćnih vrsta (visokostablašica) i sorti
– očuvanje tradicionalnog i prirodnog načina gospodarenja poljoprivrednim
zemljištem
– očuvanje tradicionalne upotrebe voća na seoskim gospodarstvima
– očuvanje tradicionalnog i prepoznatljivog krajobraza
– očuvanje bioraznolikosti ostalog biljnog i životinjskog svijeta u voćnjacima
Da bismo ostvarili postavljene ciljeve, organizirali smo veliki broj aktivnosti:
– izradu promotivnog materijala i izradu internetske stranice
– izradu priručnika tradicionalnih vrsta i sorti voćaka visokostablašica
– animacijsko predstavljanje projekta
– demonstracije i tečaj rezidbe voćaka
– demonstracije i tečaj prerade voća
– sađenje sadnica voćaka visokostablašica u dvorištima osnovnih škola
Projekt Travnjački voćnjaci s visokostablašicama... 5

– podizanje kolekcijskog voćnjaka i matičnjaka plemki
– podizanje drvoreda voćaka visokostablašica na lokaciji Bistrica na Sutli –
Kumrovec
Uspoređujući travnjačke voćnjake s onima u intenzivnoj proizvodnji, ekonom-
ska je vrijednost travnjačkih voćnjaka mala. No, takvi voćnjaci pružaju niz pred-
nosti, ali i vrijednosti kojih smo tek u novije vrijeme postali svjesni.
Ovaj se projekt provodi na širokom području Hrvatske i Slovenije. U Hrvatskoj
su u provođenje projekta uključene Zagrebačka, Krapinsko-zagorska, Karlovačka
i Primorsko-goranska županija. U Sloveniji su uključene tri regije: Jugoistočna,
Srednjoposavska i Savinjska.
Radeći na ovom projektu i provodeći sve zadane aktivnosti, željeli smo zain-
teresirati što više ljudi, pa i Vas, dragi čitatelju, za ovu temu. Voljeli bismo da se
što više starih voćnjaka pomladi, da se sačuvaju stare sorte te da se krene sa
sadnjom mladih visokostablašica.
Iz svega napisanog nastao je i ovaj priručnik kao, nadamo se, samo početak
ponovnog otkrivanja zaboravljene i, nažalost, napuštene priče iz naše nedavne
prošlosti.
Krešimir Vrbanac, dipl. ing. šum.

Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje
6 Projekt Travnjački voćnjaci s visokostablašicama...

Očuvajmo stare sorte voćaka
Travnjački voćnjaci i voćke visokostablašice
I ntenzivnom proizvodnjom komercijalnih sorti voćaka zapostavili smo stare sorte,

dio naše prirodne i kulturne baštine. Riječ je o voćkama visokostablašicama
koje su mahom u razdoblju starenja i odumiranja, a upravo su voćke visokosta-
blašice riznica starih i zaboravljenih sorti.
Provodeći projekt Travnjačkih voćnjaka otkrili smo pravo bogatstvo sorti koje
ne bismo smjeli izgubiti. Na projektnom području, a to je naš Park prirode i prije
spomenute županije, zabilježeno je jedanaest voćnih vrsta sa šezdesetak sorti, od
kojih je najveći broj jabuka. Upravo je tim sortama voća posvećen ovaj priručnik.
Voće tradicionalnih sorti danas se ne može kupiti u trgovinama. Način uzgoja
tog voća bitno je drukčiji od današnjeg uobičajenog. Ovo voće raste na voćkama
visokostablašicama koje mogu rasti kao soliterna stabla, u manjim grupama od
nekoliko stabala ili mogu činiti voćnjak. Takav voćnjak s visokostablašicama nazi-
vamo travnjački voćnjak – on ima svoje specifičnosti kao i voćke visokostablašice.
Karakteristike jedne voćke visokostablašice jesu:
– stablo takve voćke bujnog je rasta, prosječne visine 4 – 6 metara, a može
biti i puno više
– visina debla je 1,5 m i više
– zbog svoje bujnosti, voćke u voćnjaku sade se na razmak od 8x10 m
– voćka počinje roditi šeste do sedme godine nakon sadnje
Takve voćke, bilo da je riječ o jednoj voćnoj vrsti ili o njih nekoliko posađenih
u skupinama, cijepljene na sjemenjake čine travnjačke voćnjake. Osim spomenute
velike bujnosti tih voćaka i velike udaljenosti njihove sadnje, travnjačke voćnjake
karakterizira i ekstenzivni način uzgoja. Tlo ispod stabala u ovim voćnjacima održa-
va se košnjom ili napasanjem stoke.
Vrijednost i očuvanje travnjačkih voćnjaka

Većina još danas živućih voćaka visokostablašica posađena je sredinom proš-
log stoljeća, i to između dva rata. Ljudi su ih sadili prvenstveno zbog voća, koje je
predstavljalo dragocjenu hranu za seosko stanovništvo. Voće se konzumiralo svježe,
a višak se prerađivao u ocat, vino i rakiju, ili se sušio. Žene su bile vješte i u izradi
marmelada, džemova i kompota. Na taj su se način svi dragocjeni sastojci voća
sačuvali za zimu kada je izbor svježeg voća manji. Određene se sorte jabuka i
krušaka mogu dobro skladištiti, tako da se dio voća sačuvao i za korištenje u
svježem stanju zimi. Te sorte nazivamo zimskim. U travnjačkim je voćnjacima
pasla stoka, čime se održavao travnjak urednim, ili se trava kosila.
Očuvajmo stare sorte voćaka 7

Razvojem intenzivne proizvodnje trav-
njački su voćnjaci sve više gubili na vrijed-
nosti i postupno su se zapuštali.
Danas, međutim, travnjački voćnjaci do-
bivaju sasvim drugi značaj. Osim nekadaš-
nje glavne namjene, dobivanje voća, ti se
voćnjaci danas sve više cijene zbog svoje
estetske vrijednosti u oblikovanju naših kra-
jobraza. Pružaju nezamjenjive slike u prirodi
tijekom različitih godišnjih doba, a najuoč-
ljiviji su u proljeće za vrijeme cvatnje. Kako
voćke uglavnom cvatu prije listanja stabala,
vrlo su uočljiv dio krajobraza. Pružaju jedin-
stvene slike, bilo da se sade kao soliterna
stabla, u obliku drvoreda ili u voćnjacima.
Osim toga, travnjački su voćnjaci vrlo cijenjeni zbog biološke raznolikosti bilj-
nog i životinjskog svijeta koji živi upravo u njima.
I na kraju, ljudi postaju sve svjesniji vrijednosti koju imamo u velikoj raznoli-
kosti starih sorti voćaka. Tijekom rada na ovom projektu otkrili smo pravo malo
bogatstvo sorti, pogotovo kod jabuke. Sve se više cijeni voće koje je manje zaga-
đeno raznim kemijskim sredstvima i time zdravije za konzumaciju. Upravo su viso-
kostablašice te koje to omogućuju.
Zbog ekstenzivnog načina uzgoja, od njih se ne može očekivati velik profit, ali
ni to ne mora uvijek biti cilj. Imati samo jednu visokostablašicu u svom vrtu pruža
mnogo prednosti. Npr., ukoliko je riječ o jabuci, samo jedno stablo može osigura-
ti godišnje potrebe jedne obitelji za jabučnim sokom.
Kako bi održali travnjačke voćnjake i voćke visokostablašice, potrebno je za-
štititi postojeće voćke i saditi nove. Kako zaštititi postojeće?
Održavanje voćaka
Većina je postojećih stabala u razdoblju starenja i odumiranja, no bez obzira na
životno razdoblje u kojem se voćka nalazi, treba je njegovati. Njega visokostablašica
iziskuje puno manje vremena i troškova od njege voćaka u intenzivnoj proizvodnji,
a sastoji se uglavnom od rezidbe, gnojidbe i održavanja tla ispod stabala. Postupci
njege, odnosno održavanja voćaka, razlikuju se ovisno o životnom razdoblju.
Postoje tri životna razdoblja u životu voćke visokostablašice:
– razdoblje mladosti
– razdoblje rodnosti
– razdoblje starenja i odumiranja.
8 Očuvajmo stare sorte voćaka

Održavanje voćaka u razdoblju mladosti:
Razdoblje mladosti obuhvaća razdoblje od sadnje voćke pa do donošenja plo-
dova. Ono traje pet do šest godina. U tom razdoblju voćka raste vrlo intenzivno,
grane rastu pod oštrim kutovima i vrlo su uspravne.
Tada razdoblju oblikujemo glavne grane, odnosno oblikujemo buduću krošnju.
Cilj nam je dobiti pravilnu krošnju, a najprimjereniji je oblik krošnje visokostabla-
šica popravljena piramida. Ova vrsta reza naziva se uzgojni rez, a provodi se u
proljeće. Zbog oblikovanja krošnje, grane možemo i savijati i usmjeravati.
Osim oblikovanja krošnje, u ovom razdoblju voćke treba gnojiti, a tlo održavati
urednim.
Održavanje voćaka u razdoblju rodnosti

U razdoblju rodnosti voćke kutovi pod kojima rastu grane veći su od onih u
razdoblju mladosti. One se već pomalo povijaju pod težinom plodova. Smanjuje
se vegetativni rast. Rast i rodnost su u ravnoteži, a stabla intenzivno rode. Rodne
grane, tj. plodovi ispunjavaju cijelu krošnju. Tijekom ovog razdoblja rezom održa-
vamo ravnomjernost razvoja krošnje i korijena, čime omogućujemo redovitu rod-
nost. Ovu vrstu reza nazivamo rezom na rodnost ili rezom rodnih voćaka. Vrši se
svake godine u proljeće za vrijeme mirovanja biljke i tijekom godine. Njime osigu-
ravamo prodor svjetla u unutrašnjost krošnje, a time stvaramo uvjete za zriobu
plodova i održavanje zdravlja biljke. Da bismo to postigli, prvo prorjeđujemo krošnju,
Očuvajmo stare sorte voćaka 9

odstranjujemo sve grane koje rastu prema unutrašnjosti krošnje i odstranjujemo
suhe i oštećene grane. Nakon toga skraćujemo i prorjeđujemo rodne grane te od-
stranjujemo suvišne mladice. U ovom se razdoblju također možemo služiti tehni-
kom širenja i povijanja grana. To radimo na mladicama.
Voćke treba redovito njegovati, svake godine opisanom rezidbom i gnojidbom.
Podrazumijeva se i da se tlo održava urednim.
Održavanje voćaka u razdoblju starenja i odumiranja

Kao što je već rečeno, većina današnjih visokostablašica nalazi se u ovom ži-
votnom razdoblju.
Grane kod ovih voćaka savijene su prema tlu. Rodne grane nalaze se samo na
obodu krošnje. Rast je minimalan, a korijenov sistem uopće se više ne obnavlja.
Rodnost je smanjena, kao i kvaliteta plodova.
Upravo na ovakvim voćkama ima puno posla koji vrijedi napraviti. Rezidba koja
se vrši u ovom razdoblju naziva se pomlađivanje ili revitalizacija. Njome produžu-
jemo životni vijek voćke i razdoblje njezine rodnosti. Nakon provedenog pomlađi-
vanja dobiveni su plodovi brojniji i kvalitetniji. Zahvat obuhvaća odstranjivanje
svih oštećenih, loših i suhih grana. Odstranjuju se sve grane koje su se objesile
zbog preobilnog roda iz prethodne godine, krošnja se prorjeđuje izrezivanjem sva-
ke druge grane. Na taj način stimuliramo rast novih grana.
Vrijeme i intenzitet rezidbe prilagođavamo stanju krošnje: slabija krošnja ore-
zuje se manje, a gusta krošnja intenzivnije.
Nakon ovakvog većeg zahvata, tijekom dvije godine, zdrava voćka obično po-
tjera dosta novih grana. I više nego što nam je potrebno. Upravo zato moramo te
novoizrasle grane prorijediti i njima formirati novu, pomlađenu krošnju. Ovaj rez
nazivamo korekcijskim rezom.
Ovakvim zahvatom sačuvali smo voćku za još neko vrijeme, a isto tako i odre-
đenu sortu od odumiranja. Ukoliko je riječ o rijetkoj sorti, potrebno ju je precije-
piti kako bi sačuvali dragocjeni genetski materijal od odumiranja.
Kako ne bi zarasle, i ovakve starije voćke zahtijevaju gnojidbu i održavanje tla
urednim.
Njegom voćaka visokostablašica i tavnjačkih voćnjaka, te sadnjom novih, sa-
čuvat ćemo sve njihove navedene vrijednosti, ali i puno više od toga: postat ćemo
aktivnim sudionicima u očuvanju naše tradicije i prirodne baštine. Upravo je to
najljepši dar za buduće generacije.
Lovorka Jakopec, dipl. ing. agr.

10 Očuvajmo stare sorte voćaka

Evidentiranje tradicionalnih sorti
voćaka visokostablašica
P rošlu smo godinu posvetili, između ostalog, i provođenju evidencije starih so-
rata voćaka visokostablašica. Zadano trajanje projekta nije nam omogućilo
intenzivan pregled cjelokupnog područja Parka prirode Žumberak – Samoborsko
gorje. Stoga smo odlučili reprezentativnim uzorkom obuhvatiti različita područja.
Inventarizacijom sorata na terenu uvjerili smo se da na području Parka priro-
de, kao i u cjelokupnom graničnom području sa Slovenijom, još uvijek postoji
veliko bogatstvo starih (tradicionalnih) sorata, posebice sorata jabuke. Pomoću
evidencijskih listića dobiveni su brojni podaci: o broju stabala, brojnosti voćnih
vrsta i njihovih sorata, o starosti stabala i njihovu održavanju, o načinu iskorišta-
vanja plodova i slično.
Kao rezultat naših aktivnosti nastao je i ovaj priručnik. U njemu su ukratko
izneseni opći podaci bitni za pojedinu voćnu vrstu (kao što su, npr., uvjeti uzgoja
i načini upotrebe) te najzastupljenije sorte određene vrste (gdje smo za to imali
relevantne podatke).
Ukoliko se zadržimo na podacima prikupljenima na području Parka prirode,
možemo reći da je evidentirano ukupno 1345 stabala, iako znamo da ih je i puno
više. Od tog broja najviše je stabala šljive (713), zatim jabuke (255), kruške
(144) i oraha (122). Nešto su manje brojne trešnje, višnje, mušmule, dunje,
murve, oskoruše i vinogradarske breskve, iako nisu zanemarivog broja.
Prema raznolikosti sorata prednjači jabuka, s više od 35 sorata dosad eviden-
tiranih na području Parka prirode.
Isto istraživanje prošireno je na cijelo projektno područje. Podaci o evidentira-
nim sortama na tom području govore o približno 55 različitih sorata jabuka, što do-
kazuje da su stare sorte još uvijek brojne, ali i da njihovu očuvanju treba posvetiti
dodatnu pozornost. Sorte koje smo najčešće nalazili na području Parka prirode
jesu: kanada, kiselka ili kiseljača, cigančica, božićnica, bobovec, slačica, zlatna zim-
ska parmenka, petrovka i brojne druge, od kojih je velik broj opisan u priručniku.
Od krušaka je najomiljenija tepka, što ne čudi jer, osim mogućnosti različite
upotrebe njezinih plodova, stabla tepke već dugi niz godina čine neizostavan dio
krajolika ovog područja. Treba spomenuti još neke sorte koje nisu evidentirane u
velikom broju: petrovka, tobolka (tubolka), citronka i rokovka. Zbog relativno male
zastupljenosti, o njima nismo uspjeli prikupiti dovoljno podataka te stoga nisu
opisane u ovom priručniku.
Već je spomenut velik broj popisanih stabala šljive, među kojima je, kao i u dru-
gim dijelovima Hrvatske, najrasprostranjenija bistrica (čak 96%), koja se najčešće
Evidentiranje tradicionalnih sorti voćaka visokostablašica 11

koristi za preradu u rakiju. Slijede: talijanka, drobnica i bjelica te nešto stabala
đanarike (Prunus cerasifera), koja se u intenzivnoj proizvodnji najčešće koristi za
uzgoj generativnih podloga.
Starost evidentiranih stabala kreće se najčešće u rasponu od 40 do 60 godina,
iako nalazimo i stabla starija od 100 godina! Posebno veseli pronalazak stabala
starih između 10 i 30 godina, jer to znači da se, uz postojeće, sade i nova stabla
starih sorata voća. Što se tiče položaja na kojima stabla rastu (ekspozicije) i nad-
morske visine, nema pravila – na nadmorskoj visini od 300 do 760 m sade se
gotovo sve ovdje navedene voćne vrste. Koliko to utječe na kvalitetu i količinu
dobivenih plodova, mogla bi biti nova tema za još jedno istraživanje. Stabla su
srednje bujna i bujna, a rode najčešće svake ili svake druge godine, što ovisi o
stanju u kojem se voćnjak nalazi, odnosno o tome jesu li stabla održavana ili nisu.
Izmjenična se rodnost može smanjiti redovitom (i pravilnom) rezidbom voćaka.
Prema prikupljenim podacima, voćke se najčešće održavaju i orezivanjem i gnojid-
bom, što je najpravilniji način brige za voćnjak.
Nadamo se da će vas ovaj priručnik potaknuti da odaberete voćku koja će
najbolje odgovarati vašim potrebama i željama te da ćete poneku i zasaditi. Buduć-
nost je starih sorata i u vašim rukama!
Ivana Ilijaš, dipl. ing. agr.

12 Evidentiranje tradicionalnih sorti voćaka visokostablašica

Bioraznolikost travnjačkih voćnjaka
S adnjom i održavanjem travnjačkih voćnjaka čovjek je tije-

kom vremena, i nehotice, postigao ne samo izmijenjen
izgled krajobraza nego je stvorio i novi dom brojnim biljnim i
životinjskim vrstama. U poljoprivrednom krajobrazu travnjač-
ki voćnjaci stoga predstavljaju vrlo raznolik životni prostor.
Najraznovrsniji je živi svijet u starim nasadima gdje se u
krošnjama i dupljama voćaka gnijezde i hrane brojne ptičje
vrste, obitavaju mali sisavci te različite vrste kukaca.
Travnate površine takvih voćnjaka pružaju hranu doma-
ćim životinjama: optimalan način upotrebe trave je ispaša,
pri čemu su primjerene životinjske vrste: kokoši, patke, guske,
purani, nojevi, ovce i goveda. Osim ispašom, domaće životinje
njeguju površinu voćnjaka i gaženjem, pri čemu je potrebno
obratiti pozornost na njihovu gustoću, odnosno brojnost na
određenoj travnatoj površini. Ukoliko nema ispaše, travnate
je površine potrebno održavati redovitom košnjom, čime se do-
biva hrana i stelja za domaće životinje. Njega ili održavanje
travnjačkih voćnjaka uključuje i pravilnu rezidbu te primjere-
nu gnojidbu.
Travnjački voćnjaci mjesta su gniježđenja i hranilište broj-
nim pticama. U manjim dupljama gnijezde: velika sjenica
(Parus caeruleus), čvorak (Sturnus vulgaris), brgljez (Sitta
europaea), vijoglav (Jynx torquilla), mrka i šumska crvenrep-
ka (Phoenicurus ochruros i P. phoenicurus) te poljski i do-
maći vrabac (Passer montanus i P. domesticus). Veće duplje
naseljavaju ćukovi (sivi ćuk – Athene noctua i ćuk – Otus
scops) i sove (mala ušara – Asio otus), neki sisavci (puhovi,
kune i šišmiši) te kukci opnokrilci (mravi, stršljeni, ose i pče-
le). Bogate travnate površine životni su prostor skakavcima,
hruštevima i leptirima. Među živim svijetom travnjačkih voć-
njaka odnosi su uravnoteženi: kukci služe kao hrana pticama
te je to prirodan način suzbijanja štetnika. Istovremeno,
mnogi kukci korisni su voćkama kao oprašivači, a voćke nji-
ma kao izvor hrane (cvjetnog praha i nektara).
Osim u dupljama, ptice gnijezde i u bujnim, razgranatim
krošnjama starih voćaka. Neke su od najčešćih vrsta: sivi i
rusi svračak (Lanius minor i L. collurio), žutarica (Serinus
Bioraznolikost travnjačkih voćnjaka 13

serinus), češljugar (Carduelis carduelis), kos, svraka i šojka kreštalica. Vrijedno je
spomenuti da su mnoge od navedenih ptica na popisima zakonom zaštićenih vrsta.
U današnje vrijeme, kada se veći prinosi dobivaju podizanjem intenzivnih
nasada novih sorti voćaka, upravo je ovakve nasade – dio tradicionalnog izgleda
krajobraza – potrebno spasiti od nestanka. Kako bismo za buduće generacije
očuvali bioraznolikost ovih vrijednih poljoprivrednih površina, nastalih dugogodiš-
njim suživotom čovjeka i prirode na ovom području, potrebno je i primjereno
održavanje travnate površine (košnjom, ispašom) i njega stabala (orezivanjem, ali
i ostavljanjem trulih i suhih grana s dupljama). Dakle, budućnost travnjačkih
voćnjaka u rukama je čovjeka.
Katarina Malovec, prof. biologije

14 Bioraznolikost travnjačkih voćnjaka

Jabuka / Malus domestica
J abuka je najzastupljenija voćna vrsta
u travnjačkim voćnjacima. Također
je, u divljem obliku, i stalni „stanar”
naših nizinskih i brdskih šuma.
Cijepi se na bujnorastuće podloge
gdje dominira sjemenjak jabuke koji
utječe na konačnu veličinu stabla. Takva
su stabla prilično visoka, ponekad i viša
od 10 m. Pored sjemenjaka poznate su
još brojne vegetativne podloge koje su u
usporedbi sa sjemenjakom manje buj-
ne, ali još uvijek pogodne za travnjačke
voćnjake i okućnice. Među njima su naj-
raširenije podloge MM 106 i MM 111.
Stabla cijepljena na neku od tih podlo-
ga postižu visinu 4 – 5 m.
Odgovara joj umjereno toplo podneb-
lje s jednakomjerno raspoređenim pada-
linama tijekom ljetnog razdoblja i sred-
njom vlažnosti zraka. Prilikom odabira položaja za sadnju treba izbjegavati one
gdje postoji opasnost od proljetnih pozeba. Jabuka podnosi ljetne temperature do
35 ºC, a ako je ishrana pravilno izvršena, dobro podnosi i niske zimske tempera-
ture. Najbolje uspijeva na dubljim dobro dreniranim pjeskovito-ilovastim, ilovastim
i glinasto-ilovastim tlima neutralne do slabo kisele reakcije.
Najpogodniji je uzgojni oblik za sve voćke visokostablašice, pa tako i za jabuku,
popravljena piramida. Tako uzgojeno stablo ima zbog obrade tla ili ispaše stoke
deblo visoko 1,5 – 1,7 m, a na provodnici je na razmaku 0,4 – 0,7 m jednako-
mjerno raspoređeno 4 – 6 jakih rodnih grana.
Vrijeme zriobe plodova ovisi o sorti, opskrbljenosti hranjivima, podneblju i
nadmorskoj visini. Različite se sorte jabuka beru od kraja srpnja do kraja listopa-
da. Vrijeme berbe ovisi o tome kako ćemo plodove koristiti. Jabuka spada među
najzdravije i najkorisnije vrste voća, s višestrukim dijetno-terapijskim djelovanjem.
Plodovi se koriste u svježem stanju ili sušeni, ali i za proizvodnju džemova, mar-
melada, sokova, rakija i drugih proizvoda.
Drvo jabuke gorenjem ispušta ugodan miris i puno dima pa ga na seoskim
gospodarstvima koriste kod sušenju suhomesnatih proizvoda.
16 Jabuka
Divlja jabuka (divljak) / Malus sylvestris
Osobine stabla
Divlja jabuka raste kao drvo ili grm. Obično doseže visinu do 10 m, iako ima
i viših stabala. Raste rastreseno u bjelogoričnim šumama, prije svega na šumskim
rubovima. Ima veliku i široku razgranatu krošnju, većinom s tamnosmeđim trno-
vitim izdancima. Divlja jabuka slovi kao manje zahtjevno drvo među voćnim vr-
stama, iako za dobar rast i razvoj treba visoku vlažnost zraka i tla. Prilično je ot-
porna na bolesti i štetnike. Cvate u travnju i svibnju, cvijet je ugodnog mirisa. Plod
dozrijeva u kasnu jesen.
Osobine ploda
Veličina ploda je 2 – 3 cm. Okruglastog je oblika, odozgo ponešto spljošten. Boja
ploda je zelena do zelenkastožuta, a na strani izloženoj suncu lagano crvenkasta.
Upotreba
Divlja jabuka imala je važnu ulogu pri oblikovanju raznih sorata jabuka. Još
uvijek se upotrebljava kao podloga (sjemenjak) za cijepljenje starih sorata jabuka.
Plodovi divlje jabuke u prošlosti su se upotrebljavali za preradu, ponajprije u vino,
ocat i rakiju. U šumi je bitna kao hrana divljim životinjama.
Jabuka 17
Ananas reneta
Osobine sorte/stabla
Podrijetlo sorte nije točno poznato. Najvjerojatnije potječe iz Nizozemske, gdje
je pronađena kao slučajni sjemenjak. Diploidna sorta. Slabo bujnog i niskog rasta,
dobro razgranate, zbijene krošnje, prilično uspravnih izboja. Rodni je nastavak
vrlo dobar, prinos nešto slabiji zbog sitnih plodova. Traži bogata, topla i vlažna tla i
toplije podneblje. Sorta je osjetljiva na rak kore, proljetni mraz i jabučnu plijesan.
Osobine ploda
Rodnost je rana, obilna i prilično redovita i bez rezidbe. Dozrijeva krajem rujna
ili početkom listopada, uporabna od studenog do siječnja, u hladnjači i do travnja.
Plodovi su sitni, veličinom i oblikom prilično ujednačeni. Simetrični su, okrugla-
stog oblika i većinom glatki. Osnovna zelenkastožuta boja ploda prelazi u zlatno-
žutu s rijetkim narančasto-crvenim maškom na manjem dijelu ploda. Vrlo su ka-
rakteristične velike, ispupčene lenticele, koje kožu čine lagano hrapavom. Pokožica
je prekrivena laganom voštanom prevlakom. Peteljka je vrlo dlakava, tanka i kratka.
Meso je žućkastobijelo, sitnozrnato, sočno i srednje čvrsto. Okus je vinsko kisel-
kast s izrazitom aromom ananasa.
Upotreba
Ananas reneta vrlo je ukusna zimska sorta. Zbog odličnog okusa i arome, a
sitnih plodova i manje obilnog prinosa, popularna je prvenstveno kod ljubitelja
voća. Prednosti su joj: neosjetljivost na fuzikladij, dobra postojanost, lijep oblik
ploda i poseban okus. Osim u svježem stanju može se upotrijebiti i za preradu.
18 Jabuka
Baumanova reneta
Sorta je odabrana među sjemenjacima nepoznatih roditelja u Belgiji 1800.
Diploidna sorta i dobar oprašivač za većinu naših značajnih sorata. Oprašuju je:
zlatna zimska parmenka, bjeličnik, ontario, jonatan, šampanjska reneta i london
peping. U mladosti raste bujnije, poslije srednje bujno. Ima dobro razgranatu
krošnju. Vrlo je otporna na jabučnu plijesan. Rodnost je rana i prilično redovita.
Dozrijeva početkom listopada, postojana još u prosincu. U običnom skladištu iz-
drži do veljače, u hladnjači do travnja.
Osobine ploda
Za sortu je karakteristična velika varijacija veličine i oblika ploda. Plodovi su
većinom srednje krupni, lagano rebrasti i često nesimetrični. Oblik je obično spljo-
šteno-okruglast. Pokožica je žilava i glatka zbog smeđih lenticela koje su prilično
ispupčene te čine koru lagano hrapavom. Pokrovna je boja zrakasto raspoređena
crvena, koja prekriva više od polovice ploda. U skladištu plodovi dobiju pomalo
masnu prevlaku. Peteljka je kratka i tanka. Meso je svijetložućkaste boje. Srednje
grube teksture, srednje čvrsto i srednje sočno, slatko-kiselkastog okusa i bez po-
sebne arome.
Upotreba
Najviše se upotrebljava za potrošnju u svježem stanju kao stolna sorta, prven-
stveno zbog lijepe obojenosti. Zanimljivo je da plodovi prosječno imaju 10% še-
ćera i samo 4 g ukupnih kiselina. Plodovi nisu osjetljivi na pritiske i transport.
Jabuka 19
Bjeličnik / petrovača, kajmačara, bjelojabuka
Sorta je nastala kao slučajni sjemenjak, razmnožavati su je počeli u Litvi. Diplo-
idna sorta. Rano cvjeta i ima dobar polen. Preporuča se sadnja u kombinaciji s ko-
ksoranžom, ananas renetom i zlatnom zimskom parmenkom. U mladosti raste nešto
bujnije, poslije je slabo bujnog rasta s prilično uspravnim granama. Razvija male-
nu, široko izbočenu, razgranatu i ponešto ovješenu krošnju s brojnim smeđim
uspravnim izbojima. Stablo nije zahtjevno glede položaja i tla, iako mu na previše
vlažnim tlima prijeti opasnost od raka korijena. Sorta je osjetljiva na jabučnu pli-
jesan i prilično otporna na fuzikladij. Dobro i brzo dolazi u rod. Zbog kasnog cvjeta-
nja, nema opasnosti od proljetnog mraza. Dozrijeva sredinom srpnja. Plodovi do-
zrijevaju neravnomjerno te ih je stoga potrebno brati postupno, inače otpadaju.
Osobine ploda
Plodovi su okruglasti, prema čaški suženi, sitni do srednje krupni (ovisno o
gustoći) i rebrasti. Veličinom su vrlo nejednaki. Mlada stabla daju velike plodove na
početku produktivne dobi, dok su poslije plodovi srednje veliki. Pokožica je blije-
dozelena do blijedožuta, prekrivena maškom. Tanka je, nježna, glatka i lagano
voštana. Peteljka je dugačka i prilično dlakava. Meso je bijelo sa zelenkastom
nijansom, sitnozrnato i prhko (nije sočno). Okus je osvježavajuće kiselkast, bez
posebne arome.
Upotreba
Bjeličnik uvrštavamo među
najranije ljetne stolne sorte. Po-
godan je za upotrebu u svježem
stanju odmah. Nakon berbe iz-
drži desetak dana, nakon čega
postaje brašnast i puca. Plodovi
su osjetljivi na pritiske i vrlo slabo
podnose transport. Domaćice ga
često upotrebljavaju za pripre-
mu savijača i pita.
20 Jabuka
Bobovec / bobovac
Podrijetlo sorte nije točno poznato. Vjerojatno potječe iz Njemačke, a uzgaja-
na je još krajem 18. stoljeća. Triploidna je sorta, što znači da je slab oprašivač.
Dobro je oprašuju lijepocvjetka, carević, ontario, jonatan, krivopeteljka, mašanka,
baumanova i šampanjska reneta, london peping i zlatna zimska parmenka. Stab-
lo je srednje bujnog rasta, krošnja srednje jako razgranata, isprva piramidalnog,
poslije okruglastog oblika, promjera 8 – 9 m. Sorta je otporna na proljetni pozeb
i jabučnu plijesan. Karakteristika je sorte obilna i izražena izmjenična (alternativ-
na) rodnost. Bobovec dozrijeva u drugoj polovici listopada, najkasnije od svih
sorata. Jedna je od osnovnih sorata travnjačkog voćnjaka, a primjerenim skladi-
štenjem plodove možemo upotrebljavati od siječnja pa sve do lipnja.
Osobine ploda
Plodovi su sitni do srednje krupni, veličinom vrlo neujednačeni. Valjkastog su
oblika, prema čaški ponešto suženi; također mogu biti okruglasti, ponekad slabo
rebrasti. Osnovna zelena boja ploda dozrijevanjem prelazi u bjelkasto zeleno-
žutu. Do 50% ploda prekriveno je kratkim zrakama lagano crvene boje. Lenticele
su svijetle i rijetke. Pokožica je glatka do ponešto hrapava, malo masna i čvrsta.
Meso je zelenkastobijelo, grublje, trpko, isprva tvrdo i kiselo, poslije (od prosinca
nadalje) omekša i postane harmoničnije, ukusno i sočno, bez posebne arome.
Upotreba
Bobovec ne spada među naj-
kvalitetnije sorte. Plodovi ostaju
na stablu do kasno u jesen, izvan-
redno su otporni na pritiske, odlič-
no podnose transport i dobro se
skladište. Sorta je primjerena za
upotrebu u svježem stanju, za skla-
dištenje, kao i za preradu u sok i
ocat (daje puno soka).
Jabuka 21
Boskop / boskopka, boskopski kosmač, krupna kožara
Podrijetlom iz Nizozemske, sorta je nastala kao slučajni sjemenjak. Triploidna
sorta, nije upotrebljiva kao oprašivač drugih sorata. Dobro je oprašuju: jonatan,
lijepocvjetka, ontario i zlatna zimska parmenka. Vrlo je bujnog rasta, razvija gole-
ma stabla širokih kutova skeletnih grana, stoga se preporuča cijepljenje na slabo
bujne podloge (M9, M26) i sadnja na veće udaljenosti u redu. Zahtijeva plodno,
ne presuho tlo i tople položaje. Naginje prijevremenom opadanju podova. Sorta je
osjetljiva na moniliju, rak kore i proljetni mraz, a otporna na fuzikladij. Rodi pri-
lično redovito, umjerenog do obilnog prinosa. Dozrijeva krajem rujna, postojana
od studenog do siječnja, u hladnjači do ožujka.
Osobine ploda
Plodovi su krupni do vrlo krupni, spljošteno okruglasti, često puta nepravilnog
oblika. Pokožica je debela, hrapava i suha. Osnovna je boja svijetlozelenkasta,
koja dozrijevanjem prelazi u blijedožutu. Na jednoj je strani pokrovna boja crvena.
Peteljka je srednje duga i srednje debela te lagano ukrivljena. Meso je žućkasto,
srednje čvrsto, sočno, grubozrnate teksture. Odličnog je, osvježavajućeg, kiselkastog
okusa, s posebno izraženom aromom.
Upotreba
Boskop se svrstava u skupinu kiselih jabuka. Okusom spada među najbolje
sorte i dobiva na važnosti kao dijetna jabuka. Dobro podnosi pritiske i transport.
Plodovi su pogodni za upotrebu u svježem stanju i skladištenje, kao i za sušenje.
Sorta je osjetljiva na gorku pjegavost i staklavost ploda.
22 Jabuka
Božićnica / kolačara, štajerski pogačar, pogačara
Božićnica je triploidna sorta nepoznatog podrijetla. Jedna je od najčešćih sta-
rih sorti sjeverozapadne Hrvatske. Kao oprašivač preporučuju se zlatna zimska
parmenka i jonatan. Bujnog je rasta, razvija okruglastu, poslije plosnatu i rijetko
razgranatu krošnju. Sorta je otporna na zimski mraz, a osjetljiva na jabučnu plije-
san i rak kore. Traži duboka i lagana tla. Rodnost je izmjenična i obilna. Dozrijeva
u prvoj polovici listopada, a skladištenjem je postojana od studenog do proljeća.
Osobine ploda
Plodovi su srednje krupni, prilično neujednačeni, spljoštenog oblika i rebrasti.
Pokožica je većim dijelom glatka, tanka i čvrsta, u skladištu postane masna.
Osnovna zelena boja prelazi u zelenkastožutu i gotovo je u cijelosti prekrivena
smećkastocrvenim dugim zrakama. Peteljka je vrlo kratka i srednje debela. Meso
je zelenkastobijelo, sočnog vinsko kiselog okusa bez posebne arome. Pri skladiš-
tenju meso gubi na sočnosti i postaje krhko.
Upotreba
Manje kvalitetna sorta, primjerena prvenstveno za preradu. Plodovi su otporni
na pritiske.
Jabuka 23
Carević / princ rudolf
Sorta je slučajni sjemenjak, pronađen 1870. – 1875., na području Štajerske.
Diploidna sorta. Stablo je srednje bujnog rasta i srednje guste krošnje uspravnog
rasta. Sorta je, osim za ekstenzivan uzgoj, primjerena i za intenzivne nasade za
uzgoj na slabo bujnim podlogama. Prilično je otporna na zimski mraz i jabučnu
plijesan, a osjetljiva na proljetni pozeb.
Osobine ploda
Za sortu je karakteristična rana, umjerena i izmjenična rodnost. Dozrijeva
početkom listopada, plodovi su postojani do proljeća. Srednje su sitni i plosnato-
okruglog oblika. Oblikom vrlo ujednačeni i neznatno rebrasti. Pokožica je glatka,
zeleno-žuta, a na osunčanoj strani crvena. Često je rub između osnovne i pokrovne
boje oštro omeđen. Peteljka je kratka i tanka. Meso je bijelo, sočno, sitnozrnato,
topljivo, slatko-kiselkastog okusa, ali bez posebne arome.
Upotreba
Carević je srednje kvalitetna stolna zimska jabuka primjerena prije svega za
upotrebu u svježem stanju i za preradu u sok i ocat. Plodovi su osjetljivi na pritiske.
24 Jabuka
Cigančica / ciganka
Osobine sorte
Naša stara, domaća sorta. Stablo je srednje bujno i jako, nije zahtjevno glede
tla i položaja, tako da uspijeva čak i na skeletnom tlu i vjetrovitijim položajima.
Sorta je prilično otporna na bolesti i štetnike. Krošnja je široka i razgranata.
Osobine ploda
Plodovi su srednje krupni, okruglasto-bačvastog oblika, najveće širine na sre-
dini ploda. Površina je ravna, bez rebara. Peteljka je drvenasta, tanka i srednje
dugačka. Pokožica je tanka i glatka, osnovne zelene boje. Tamnocrvena pokrovna
boja prekriva cijelu površinu ploda, a kod pojedinih plodova prelazi u crveno-crnu
boju. Meso je bjeličasto sa zelenkastim vlaknima, krto i sočno, kiselo-slatkog
okusa. Skladištenjem plodovi omekšaju i smežuraju se. Sorta dozrijeva u listopa-
du, a u skladištu se čuva do svibnja. Plodovi nisu dobri odmah nakon berbi, nego
nešto poslije, kad meso postane krto.
Upotreba
Prema podacima iz 1954., „sorta je interesantna samo za oko, inače nema
neke naročite osobine ploda i drveta zbog čega se ne preporučuje za uzgoj”.
Jabuka 25
Citronka
Osobine sorte
Potječe iz Njemačke.
Osobine ploda
Ovisno o rodnosti stabla, plodovi su veličinom prilično neujednačeni – prevla-
davaju srednje krupni do krupni. Oblikom su okruglasti, duguljasti ili ovalni i malo
rebrasti. Zelenkasto-žućkasta osnovna boja dozrijevanjem prelazi u voštanu blije-
dožutu. Pokožica je glatka i prekrivena voštanom prevlakom. Lenticele su male,
brojne, blijede i nisu izražene. Meso je bijelo, sitnozrnato i sočno. Sorta se bere
krajem kolovoza ili početkom rujna, a užitno zrela postane u listopadu.
Upotreba
Plodovi su osjetljivi na pritiske.
26 Jabuka
Crveni bobovec
Osobine sorte
Podrijetlo sorte nije poznato – crveni je bobovec mutant bobovca.
Osobine ploda
Plodovi su sitni do srednje krupni i veličinom prilično neujednačeni. Valjka-
stog su ili okruglog oblika, prema čaški suženi. Osnovna je boja crvena, prekrive-
na crvenim ili smeđe-crvenim zrakama. Pokožicu prekriva mašak. Lenticele su
svijetle ili smećkaste boje i čine pokožicu hrapavom na dodir. Dozrijeva u drugoj
polovici listopada, kao i bobovec. Meso je zelenkastobijelo, isprva tvrdo i kiselo,
a poslije omekša.
Upotreba
Crveni je bobovec sorta manje primjerena za upotrebu u svježem stanju, više
se koristi za preradu. Plodovi vrlo dobro podnose skladištenje.
Jabuka 27
Gravenstein / grafenštajn, grafenštajnec
Sorta najvjerojatnije potječe iz sjeverozapadne Njemačke. Triploidna sorta.
Cvjeta rano pa ima nešto slabiju klijavost polena. Dobro je oprašuju: bjeličnik,
lijepocvjetka, koksoranž reneta, zlatna zimska parmenka, jonatan i krivopeteljka.
Vrlo bujnog rasta, s karakterističnom širokom i visokom krošnjom s crveno-smeđim
bočnim izbojima. Na sjemenjaku razvija divovska stabla. Redovitije prinose daje
na slabije bujnim podlogama. Osjetljiva je na mraz, fuzikladij, jabučnu plijesan,
rak jabuke i bakrene pripravke. Za rast treba bogata, propusna i dovoljno vlažna
tla te hladnije, od vjetra zaštićene položaje s prikladnom relativnom vlažnosti
zraka. Rodnost je umjerena i izmjenična. Vrlo kasno dolazi u rod (čak u dvanae-
stoj godini). Dozrijeva krajem kolovoza ili početkom rujna, a plodovi su dobri za
upotrebu do kraja listopada.
Osobine ploda
Plodovi su srednje krupni do krupni, spljošteno-okruglasti, nepravilnog oblika.
Pokožica je glatka, ponešto masna. Zelenkastožuta osnovna boja dozrijevanjem
prelazi u zlatno-žutu. Za sortu su karakteristične kratke svijetlocrvene do naran-
často-crvene zrake. Peteljka je dlakava, srednje debela do debela i vrlo kratka.
Meso je mirisno, žućkasto, prilično sočno, topivo i srednje čvrsto. Okus je vinsko
kiselkast s plemenitom aromom.
Upotreba
Spada među najukusnije kas-
ne ljetne sorte. Primjeren je prven-
stveno za upotrebu u svježem stanju.
Plodovi često opadaju. Osjetljivi su
na pritiske i gorku pjegavost. Karak-
teristična obojenost i snažan miris
koji se širi sa stabla razlikuju gra-
fenstein od sorte pisani kardinal.
28 Jabuka
Herbertova reneta
Njemačka triploidna sorta, širiti se počela oko 1830. Oprašuje ju jonatan.
Vrlo je bujnog rasta s dobro razgranatom krošnjom. Nije zahtjevna glede njege.
Zbog prijevremenog opadanja plodova, traži zaklonjene položaje koji nisu izloženi
vjetru. Sorta je otporna na bolesti, a osjetljiva je na proljetni mraz. Kasno dolazi
u rod. Rodnost je srednje obilna do obilna i redovita. Dozrijeva u drugoj polovici
rujna, postojana je do prosinca.
Osobine ploda
Plodovi su srednje krupni do krupni, oblik im je spljošteno-kupast sa srednje
jako izraženih pet širokih rebara. Pokožica je glatka do lagano hrapava. Osnovna
blijedozelena boja prelazi dozrijevanjem u žutu. Plodovi su do polovice prekriveni
narančastom pokrovnom bojom s kratkim crvenim zrakama. Lenticele su brojne i
ispupčene. Peteljka je kratka, na kraju nešto zadebljana. Meso je žućkastobijelo,
pod korom nešto tamnije, srednje grubozrnato, srednje čvrsto, sočno, ugodnog
slatko-kiselkastog okusa i aromatično.
Upotreba
Koristi se kao stolna jabuka za upotrebu u svježem stanju i za preradu. Osjet-
ljiva je na gorku pjegavost ploda.
Jabuka 29
Jonatan / jonathan
Sorta je uzgojena iz sjemena u američkoj saveznoj državi New York. Ime je do-
bila 1826. Diploidna sorta, dobar oprašivač za mnoge sorte. Dobro ga oprašuju:
zlatna zimska parmenka, koksova i šampanjska reneta i ontario. Slabo do srednje
bujna, razvija okruglu krošnju s tankim, ovješenim granama i sitnim listovima. Za
bolju obojenost ploda pogodniji su topliji i sunčani položaji. Najbolje uspijeva u
plodnijim i sušim tlima. Primjeren je i za uzgoj na slabo bujnim podlogama. Sorta
je osjetljiva na rak jabuke, pepelnicu i jabučnu plijesan, fuzikladij i proljetni mraz.
Osobine ploda
Plodovi su srednje krupni i okruglasto-duguljasti. Krajem rujna redovito i obil-
no rodi, a plodovi se mogu čuvati do travnja. Problem je pojava jonatanovih pjega.
Osnovna žućkasto-zelena boja ploda dozrijevanjem prelazi u svijetložutu. Pokrov-
na tamnocrvena boja ravnomjerno je raspoređena, a opseg joj ovisi o osvjetljenju
(može prekrivati i cijeli plod). Peteljka je dugačka i tanka. Meso je žućkastobijele
boje i lagano kremasto, sitnozrnato, sočno i srednje čvrsto. Okus je harmoničan,
slatko-kiselkast s ugodnom aromom.
Upotreba
Prije pojave novijih sorata jonatan je bio vodeća stolna sorta. Usprkos razmjer-
no sitnim plodovima i pojavi jonatanovih pjega pri skladištenju, koje kvare vanjski
izgled, ima širok krug ljubitelja. Primjeren je prije svega za upotrebu u svježem
stanju, skladištenje te preradu u sok i sušenje. Vrlo dobro podnosi transport.
30 Jabuka
Kanada / kanatka, kanadska reneta
Sorta je nastala kao slučajni sjemenjak. Vjerojatno potječe iz Francuske, gdje
je opisana još 1771. Jedna je od naših najzastupljenijih starih sorata. Triploidna
sorta. Dobro je oprašuju: krivopeteljka, londonski peping, jonatan, ananas reneta,
baumanova reneta, šampanjska reneta, lijepocvjetka, mašanka, ontario i carević.
Stablo je prilično bujnog rasta. Grane u mladosti rastu uspravno i bujno, potom
pod širokim kutovima. Na taj način razvija vrlo široku krošnju (do 10 m) s gotovo
vodoravnim, dlačicama obraslim granama. Osjetljiva je na moniliju, krvavu uš i
rak kore, na hladnim položajima također i na mraz. Pogodna je za uzgoj na topli-
jim položajima i plodnom, dovoljno vlažnom tlu. Spada među najrodnije sorte,
rodi redovito i obilno. Bere se u prvoj polovici listopada, upotrebljiva je, odnosno
postojana, od studenoga do siječnja ili veljače.
Osobine ploda
Plodovi su plosnato-okrugli ili kupasti, nepravilnog oblika, krupni do vrlo krup-
ni s pet izraženih rebara, koja se protežu po cijeloj površini ploda od peteljkine
jame do čaške. Pokožica je hrapava, smećkasta, više ili manje pokrivena velikim
smeđim točkama zvjezdastog oblika. Osnovna zelena boja dozrijevanjem prelazi
u svijetlo zelenkastožutu do žutu. Peteljka je vrlo kratka, debela i vrlo dlakava.
Meso je bijelo i na zraku brzo posmeđi. Srednje je čvrsto, poslije prhko, srednje
grubozrnato i sočno, odličnog slatko-kiselog okusa s aromom renete. Razlikujemo
dva tipa kanade – s glatkom pokožicom i s rđastom pokožicom. Plodovi nemaju
izraženo crvenilo, čak ni s osunčane strane.
Upotreba
Jedna je od najkvalitetnijih zimskih
stolnih sorata. Pogodna je i za preradu u
kompot i sok. Plodovi se dobro skladište i
nisu osjetljivi na pritiske, no vrlo su osjet-
ljivi na gorku pjegavost. Pri lošem skla-
dištenju plodovi brzo propadaju (venu),
stoga se prekrivaju sortama koje imaju
male plodove ili ih se umata u papir. Liš-
će u jesen ne otpada brzo, tako da stabla
još kasno u jesen imaju lišće. Kanada je
pogodna za sušenje, daje vrlo lijepe i
ukusne komadiće.
Jabuka 31
Kardinal / plamnata stožerka, funtača, štrudlovka
Osobine sorte
Vrlo stara europska sorta, podrijetlom iz Austrije, odnosno južne Njemačke,
gdje nosi naziv strudelapfel (štrudlovka). Jesenska je sorta, bujnog rasta, snažnog
debla i široke krošnje. Nije posebno zahtjevna glede tla. Otporna je na mraz, kao i
na bolesti i štetnike, iako plodovi podliježu truleži, osobito u vlažnim godinama.
Osobine ploda
Dozrijeva u rujnu. Plodovi su vrlo veliki, različitog oblika (obično duguljasti).
Za ovu su sortu karakteristična tri izražena rebra, pri čemu je glavno rebro jače
razvijeno, što daje plodu asimetričan izgled (po glavnom se rebru kardinal razliku-
je od sorte gravenstein, kojoj je vrlo sličan). Pokožica je dosta debela i čvrsta,
glatka i sjajna. Osnovnu žutu boju prekriva veći ili manji broj crvenih pruga. Meso
je žućkastobijelo, sočno, ponešto tvrdo, a u punoj zriobi postaje rahlo. Dobrog je
harmoničnog okusa bez posebne arome.
Upotreba
U punoj su zriobi plodovi osjetljivi na transport, unatoč čvrstoj pokožici, no
dobro podnose čuvanje (do kraja jeseni). Najčešće se upotrebljava u svježem
stanju ili za štrudle, rjeđe za preradu u sok.
32 Jabuka
Koksoranž / koksova, koksoranžna reneta, Cox’s Orange
Osobine sorte
Stara engleska diploidna sorta. U razdoblju mladosti stablo izraste srednje
bujno do bujno, dok se poslije rast smanji. Krošnja je plosnato okrugla i vrlo gusta,
na sve strane podjednako razvijena. Rodne grančice podjednako se razvijaju na
skeletnim i bočnim granama, mladice su duge i tanke. Cvate srednje kasno. Dobro
je oprašuju: bjeličnik, zlatna zimska parmenka i jonatan. Osjetljiva je na zimski
mraz, jabučnu plijesan, fuzikladij, moniliju i virusne bolesti.
Osobine ploda
U rodnost dolazi rano, zatim rađa redovito i daje srednje do visoke prinose. Pri
slabijoj njezi rodnost je niža i neredovita. Dozrijeva u prvoj polovici rujna, a za
potrošnju je najbolja od listopada do prosinca. Dobrim skladištenjem održi se do
siječnja dok poslije gubi na kvaliteti. Plodovi su srednje sitni do srednje krupni,
pravilnog, okruglastog oblika (sitniji su plodovi okrugli, krupniji su plosnati), pri
obilnoj rodnosti ostaju sitniji. Pokožica je gruba, slabog sjaja, oko čaške i peteljke
pokrivena smeđom kožastom prevlakom. Za vrijeme berbe osnovna zelena boja
prelazi u narančasto-žutu, na osunčanoj strani ploda u narančasto-crvenu. Plodove
prekrivaju kožaste veće ili manje točkice smećkaste boje. Meso je žućkaste boje,
srednje čvrsto, ukusno i sočno, vrlo ugodnog mirisa i osvježavajućeg slatko-kisel-
kastog okusa.
Upotreba
Spada u vrlo kvalitetne sorte zbog
odlične arome i harmoničnog okusa.
Plodovi nisu osjetljivi na transport i
pritiske ukoliko su pravodobno obrani.
Jabuka 33
Kosmatica / damasonski kosmač
Stara francuska triploidna sorta. Slab oprašivač, ali se dobro oprašuje. Stablo
je srednje bujno, krošnja gusto obrasla granama i listovima. Deblo je jako i visoko.
Sorta je otporna na mraz i nije zahtjevna glede njege. Odgovaraju joj teška, hlad-
na tla, prema položaju nije posebno zahtjevna. Pogoduju joj i brdoviti predjeli,
položaji s mrazom ili niski topli položaji.
Osobine ploda
Rodnost je dobra, rana i neredovita (svake druge ili treće godine). Dozrijeva u
prvoj polovici listopada. Upotrebljiva je, odnosno postojana od siječnja do ožujka
ili travnja. Plodovi su srednje krupni i veličinom vrlo neujednačeni. Oblik je ploda
spljošteno okruglast i prilično neujednačen. Pokožica je 60 – 100% prekrivena
grubom rđom, stoga su plodovi brončano-smeđi. Osnovna zelena boja dozrijeva-
njem prelazi u žućkastozelenu. Peteljka je srednje duga, srednje debela i prilično
dlakava. Meso je zelenkasto do žućkasto bijele boje. Krhko je, manje sočno i grub-
lje zrnato. Ima dobar odnos kiselina i sladora i nešto izraženiju vinsku kiselinu.
Upotreba
Zimska sorta, primjerena prvenstveno za upotrebu u svježem stanju, a u kom-
binaciji s drugim sortama može se koristiti za preradu u sok. Ima karakterističnu
aromu i ponešto trpak okus. Dobro podnosi transport. Prednost sorte je prije svega
njezina dobra sposobnost skladištenja, bez venuća plodova. Plodovi ostaju svježi
do proljeća.
34 Jabuka
Krivopeteljka / krivopecelj
Stara njemačka sorta, opisana još 1821. Diploidna sorta (ima dobar polen za
oplodnju), oprašivači za nju su: jonatan, baumanova reneta, zlatna zimska par-
menka, carević, ananas reneta, ontario i london peping. Stablo je bujnog rasta,
široke krošnje s dugačkim, krhkim i ovješenim granama te stoga nije primjerena
za uzgoj na slabo bujnim podlogama. U početku je bujnog porasta, dok se poslije,
zbog obilne rodnosti, bujnost smanjuje. U pogodnim uvjetima može doživjeti i do
70 godina. Prilično je otporna na proljetni pozeb i jabučnu plijesan.
Osobine ploda
Za sortu je karakteristična obilna i izmjenična rodnost. Krivopeteljka dozrijeva
početkom listopada, postojana je od studenoga do veljače, u hladnjači čak do
svibnja. Plodovi su duguljasto okruglasti, srednje krupni do krupni. Oblikom su
vrlo neujednačeni i jednostrano rebrasti. Osnovna zelena boja, prekrivena blijedo-
crvenim zrakama, dozrijevanjem postaje limunastožuta, a pokrovna boja je crvena.
Pokožica je glatka i lagano masna. Sorta ima više ili manje izraženu „grbu” u petelj-
kinoj jami, koja pritišće zbog toga malo zakrivljenu kratku peteljku. Meso je bijelo,
čvrsto, sočno i osvježavajućeg slatko-kiselkastog okusa, bez posebne arome.
Upotreba
Plodovi ne opadaju brzo, nisu
osjetljivi na pritiske i relativno do-
bro podnose transport. Srednje
kvalitetna sorta, primjerena po-
najprije za upotrebu u svježem
stanju i za preradu u sok.
Jabuka 35
Lijepocvjetka / žuta lijepocvjetka, belfler
Sorta potječe iz 1790. iz američke savezne države New Yersey. Diploidna
sorta. Dobro je oprašuju: jonatan, ananas reneta, baumanova reneta, london pe-
ping i ontario. Bujnog je rasta u mladosti, poslije raste srednje bujno. Krošnja je
razgranata, grane su dugačke, tanke i ovješene. Osjetljiva je na proljetni mraz,
fuzikladij, krvavu uš i rak kore. Za uzgoj lijepocvjetke pogodni su topliji položaji te
bogata i manje vlažna tla. Plodovi nisu skloni opadanju. Za sortu je karakteristič-
na obilna, redovita i srednje kasna rodnost (rodi u 5. do 6. godini). Dozrijeva
krajem rujna, uporabna je od sredine listopada do ožujka.
Osobine ploda
Plodovi su srednje krupni do krupni, veličinom prilično neujednačeni. Oblikom
su duguljasto-kupasti, nepravilni. Pokožica je bijelo-žute boje, na osunčanoj strani
ponešto crvenkasta, s jako izraženim smeđim točkicama. Peteljka je srednje duga
i srednje debela. Meso je sočno, aromatično, krhko i vrlo užitnog, odličnog okusa
koji podsjeća na bananu.
Upotreba
Belfler spada među najukusnije stolne sorte ugodne arome. Primjeren je prven-
stveno za upotrebu u svježem stanju. Plodovi su osjetljivi na pritiske i transport te
gorku pjegavost i moniliju.
36 Jabuka
London peping
Vrlo stara engleska diploidna sorta, poznata još od 1580. Oprašivači sorte
jesu: zlatna zimska parmenka, ontario, mašanka, baumanova reneta, jonatan i
krivopeteljka. Ima slabo bujno stablo, krošnja je široka, gusta i dobro razgranata.
Pogoduju joj topli, zaštićeni položaji te dovoljno vlažna i plodna pjeskovita tla.
Zahtijeva intenzivnu njegu. Vrlo je osjetljiva na fuzikladij i rak kore. Rodi obilno,
prilično redovito i rano. Dozrijeva početkom listopada, plodovi su postojani od
prosinca do travnja.
Osobine ploda
Plodovi su srednje krupni, spljošteno-okruglasti. Uskih pet rebara posebno je
izraženo kod čaške i daju plodu uglat izgled. Pokožica je glatka, ima lagani ma-
šak, u skladištu brzo postane masna. Osnovna travnatozelena boja dozrijevanjem
prelazi od zeleno-žute u slamnatožutu. Blago crvenilo može prekrivati i četvrtinu
ploda te daje brončanu do smećkastocrvenu boju. Peteljka je tanka i srednje
duga. Meso je sitnozrnato, najprije zelenkasto i tvrdo, poslije žućkasto i krhko. Na
zrelim plodovima vidljivi su zeleni provodni snopići. Zreli su plodovi kvalitetni,
sočni, aromatični i slatko-kiselkasti.
Upotreba
Spada među najukusnije i visoko kvalitetne stolne sorte. Pogodan je za upotre-
bu u svježem stanju i za skladištenje. Plodovi slabo podnose transport. Prednosti
su sorte dobra rodnost i postojanost plodova.
Jabuka 37
Mašanka / štajerski mošancelj
Potječe vjerojatno iz Štajerske, odakle se proširila u Češku. Diploidna sorta i
dobar oprašivač. Dobro je oprašuju: jonatan, šampanjska reneta, baumanova re-
neta, zlatna zimska parmenka, london peping, ontario i krivopeteljka. Slabo bujnog
rasta. Rodne su grane tanke i ovješene. Cvate prilično kasno, stoga je otporna na
proljetni mraz i jabučnu plijesan. Prilično je osjetljiva na fuzikladij. Sorta je zahtjev-
na glede tla i njege. Pogoduju joj viši i otvoreni položaji s manje vlage.
Osobine ploda
Kasno dolazi u rodnost, potom rodi obilno i izmjenično. Dozrijeva sredinom
listopada, uporabna je, odnosno postojana od siječnja do svibnja. Pokožica je ve-
ćinom glatka, tvrda i pomalo masna, zelenkastožuta, na osunčanoj strani naran-
často do svijetlocrvena. Malo su izraženije smećkaste lenticele. Peteljka je prilično
dlakava, na vrhu zadebljana, srednje debela i vrlo kratka. Meso je žućkasto, čvrsto,
sočno i sitnozrnato. Ima ugodan vinsko kiselkast okus s karakterističnom aromom.
Upotreba
Zimska sorta, upotrebljava se prvenstveno kao stolna sorta te za preradu u
sok, ocat i suho voće. Plodovi su otporni na pritiske i odlično podnose transport.
Gambovec je inačica mašanke. Ima sitnije, okruglije i manje ukusne plodove.
38 Jabuka
Ontario
Prema nekim je navodima podrijetlom iz Kanade. Nastala je križanjem sorti
Wagener i Northern Spy. Diploidna je sorta i dobar oprašivač. Dobro je oprašuju:
mašanka, baumanova reneta, ananas reneta, šampanjska reneta, jonatan i krivo-
peteljka. Srednje je bujnog rasta. Razvije široku krošnju čije grane često ogoljevaju.
Sorta je osjetljiva na zimski mraz i jabučnu plijesan te na moniliju i rak. Traži sred-
nje vlažna, duboka, topla i plodna tla. Rodnost je dobra i rana, ali izmjenična. Do-
zrijeva u drugoj polovici listopada, postojana je do ožujka, u hladnjači i do lipnja.
Osobine ploda
Plodovi su krupni, plosnati i rebrasti, velike specifične težine. Pokožica je glat-
ka, čvrsta, lagano voštana i na osunčanoj strani crvenkasta, svijetlozelene boje
koja dozrijevanjem prelazi u zeleno-žutu. Peteljka je kratka i srednje debela. Meso
je isprva zelenkasto, poslije lagano kremasto, sitnozrnato, krhko i vrlo sočno. Ima
dobar, slatko-kiselkast i osvježavajući okus, s malo arome.
Upotreba
Ontario je kasna zimska sorta,
primjerena za upotrebu u svježem
stanju i za preradu u sok, ocat i
suho voće.
Jabuka 39
Petrovka / mantet
Osobine sorte
Diploidna ljetna sorta, prilično rasprostranjena u kontinentalnom dijelu Hrvatske.
Podrijetlom je iz Kanade. Razvija bujna do srednje bujna stabla razgranate krošnje.
U rod dolazi rano, a rađa redovito ukoliko se u godinama obilnog zametanja plodo-
va vrši prorjeđivanje. Izmjenična rodnost može se regulirati i intenzivnijim rezom.
Osobine ploda
Plodovi su srednje sitni do srednje krupni, ponekad čak krupni. Oblikom su
spljošteno-okruglasti do kupasti, često nesimetrični. Rebra su prema čaški izraženija.
Pokožica je tanka i glatka, prekrivena maškom koji pokrovnoj boji daje plavkastu
prevlaku. Osnovna je boja blijeda žućkastozelena. Pokrovna je boja crvenkasta,
kod manje obojenih plodova zrakasto raspoređena, dok na jače obojenim plodovi-
ma može prekrivati i do 90% površine. Zasjenjeni plodovi na prerodnim stablima
gotovo su do polovice neobojeni. Lenticele su sitne i rijetko raspoređene, bijele na
pokrovnoj boji, sivo-smeđe na osnovnoj boji. Peteljka je srednje dugačka i srednje
debela. Petrovka dozrijeva oko Petrova (29. lipnja), po čemu je i dobila ime. Plo-
dovi dozrijevaju postupno, a postojani su vrlo kratko vrijeme. Meso je žućkastobi-
jele boje, sitnozrnato, vrlo sočno i krhko. Okus je slatko-kiselkast s jače izraženom
kiselošću i srednje izraženom aromom.
Upotreba
Petrovka spada u kvalitetne rane sorte. Upotrebljava se u svježem stanju, a
također i za preradu. Plodovi dobro podnose transport.
40 Jabuka
Slačica / slatkuša
Osobine sorte
Slačica je stara domaća sorta, jedna od mnogih sorata koje su, iako različite,
u narodu poznate pod ovim imenom. Stoga je ovdje opisana slačica rasprostranje-
na u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, točnije u pograničnom području sa Slove-
nijom.
Osobine ploda
Rodnost je dobra i redovita. Dozrijeva sredinom rujna, a plodovi su postojani
do ožujka. Plodovi su srednje krupni, izduženog kupastog oblika, nesimetrični. Po-
kožica je glatka, osnovne zelene boje koja dozrijevanjem prelazi u žućkastobijelu.
Peteljka je vrlo kratka. Meso je žućkastobijele boje, mekane teksture, slatkog okusa
i vrlo aromatično. Ako sadrži malo kiselina, vrlo će brzo oksidirati (posmeđiti).
Upotreba
Pretežno se upotrebljava u svježem stanju ili se skladišti, a u kombinaciji s
drugim sortama upotrebljava se i za preradu u sok.
Jabuka 41
Šampanjka / šampanjska reneta
Sorta je nastala kao slučajni sjemenjak u francuskoj pokrajini Champagne još
1770. Diploidna sorta i vrlo dobar oprašivač za sve značajne stare sorte jabuka.
Dobro je oprašuju: baumanova reneta, zlatna zimska parmenka, jonatan, ontario,
mašanka i bjeličnik. Stablo je slabije bujnosti. Razvije malenu, gustu, široku krošnju
s jakim granama i kratkim, crveno-smeđim vunastim grančicama. Traži toplije polo-
žaje i plodna, ne odviše vlažna tla. Slabo se grana, stoga je teško formirati prikladnu
krošnju. Otporna je na mraz i jabučnu plijesan. Brzo dolazi u rodnost, a rodnost
je prilično redovita i obilna. Dozrijeva sredinom listopada, postojana je od prosinca
do svibnja ili lipnja.
Osobine ploda
Plodovi su srednje krupni do krupni, po obliku spljošteno-okruglasti, nesime-
trični. Pokožica je blijedozelena, dozrijevanjem prelazi u blijedožutu. Plodovi izlo-
ženiji suncu imaju blago ružičastu prevlaku. Koža je glatka, u skladištu postane
masna. Peteljka je kratka, srednje debela, na kraju zadebljana i vrlo dlakava.
Meso je bijelo s lagano zelenkastom prevlakom, grubozrnato, sočno, čvrsto, poslije
krhko i žućkastobijelo. Izrazito je kiselkastog, ponešto trpkog okusa bez posebne
arome. Udio kiseline tijekom čuvanja u skladištu opada.
Upotreba
Šampanjka se u prošlosti udomaćila zbog dobre rodnosti te izvanredne izdrž-
ljivosti u skladištu bez hlađenja. Srednje kvalitetna sorta, pogodna za upotrebu u
svježem stanju, skladištenje i preradu. Ako pravilno postupamo s plodovima, iz-
držljivija je od bobovca.
42 Jabuka
Zeleni štetinec / zelenika, srčika
Osobine sorte
Stara sorta podrijetlom iz sjeverne Europe, rasprostranjena u Njemačkoj, Češkoj,
Austriji i Sloveniji. Kod nas je rasprostranjena u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske.
Uzgaja se isključivo kao visokostablašica i polustablašica, a kao ekstenzivna pod-
loga koristi se sjemenjak. Nije posebno zahtjevna glede tla. Slabo podnosi sušu i
velike vrućine, a relativno je otporna na bolesti, osobito na pepelnicu. Vrlo je buj-
nog rasta do kasne starosti, stoga se preporuča saditi na razmak od 10-ak metara.
Krošnja je snažna, vrlo razgranata, s jakim primarnim granama. Cvate srednje
kasno i relativno dugo, otporna je na mraz i vlagu. Triploidna je sorta, stoga se ne
koristi kao oprašivač, a dobro je oprašuju mašanka i jonatan. Dolazi u rodnost
kasno, a sklona je izmjeničnoj rodnosti.
Osobine ploda
Plodovi su krupni, oblikom vrlo raznoliki, najčešće spljošteni; neki plodovi
imaju blaga rebra, dok su neki potpuno obli. Pokožica nije debela, ali je vrlo žilava.
Osnovna je boja zelena, u punoj zriobi žućkasta. Pokrovna crvenkastobrončana
boja nalazi se samo na nekim dobro osvijetljenim plodovima i djelomično ih pre-
kriva. Meso je svijetložućkaste boje, sočno, slatko-kiselkastog okusa bez posebne
arome.
Upotreba
Plodovi su osjetljivi na pritiske, no meso ima veliku regenerativnu sposobnost
(stvara plutasto tkivo) tako da se i manje oštećeni plodovi mogu čuvati do kasnog
proljeća. Mogu se koristiti u svježem stanju i za preradu.
Jabuka 43
Zlatna zimska parmenka / zlata parmena, dobrinka
Stara engleska sorta, u Francuskoj poznata još od 1700. Diploidna sorta,
dobar oprašivač. Dobro je oprašuju: ontario, krivopeteljka, lijepocvjetka, jonatan,
ananas reneta, šampanjska reneta, mašanka, london peping i bjeličnik. Drvo je
srednje bujnog rasta, a bujnost se sa starosti stabla smanjuje. Rast je prilično
uspravan. Pogoduje joj teže, dovoljno vlažno tlo, zahtijeva dobru njegu i redovitu
gnojidbu. Zbog lijepog i snažnog rasta, upotrebljava se kao podloga u rasadnicima.
Sorta je osjetljiva na jabučni fuzikladij, lisne uši, rak kore i gorku pjegavost ploda.
Slabost je sorte izražena alternativna rodnost koju je moguće spriječiti pravodob-
nim i temeljitim prorjeđivanjem cvjetova i plodova te temeljitom njegom. Plod
dozrijeva u prvoj polovici rujna. Pravilnim skladištenjem postojan je i do ožujka.
Slabo podnosi hladnjače. Najprimjerenija temperatura skladištenja je 6 ºC.
Osobine ploda
Plodovi su srednje sitni, duguljasto-okruglog i pravilnog oblika. Suha i glatka
pokožica isprva je osnovne zeleno-žute boje, koja u skladištu postane zlatno-žuta.
Pokrovna je boja narančasta s kratkim tamnonarančastim do crvenim zrakama.
Peteljka je kratka do srednje duga, srednje debela i vrlo dlakava. Meso je u punoj
zrelosti kremasto, sočno, čvrsto, poslije krhko, odličnog slatkog okusa ugodne
arome.
Upotreba
Jesenska, vrlo kvalitetna stolna sorta. Koristi se prvenstveno u svježem stanju.
Pogodna je za voćare amatere koji cijene njezinu plemenitu aromu.
44 Jabuka
Zvončasta jabuka / glockenapfel
Sorta je slučajni sjemenjak, podrijetlom vjerojatno iz Švicarske. Diploidna sorta.
Bujan se rast s vremenom umiri. Krošnja ima snažne i uspravne izbojke koji često
ogoljevaju. Osjetljiva je na fuzikladij, rak kore, bakrene pripravke i prijevremeno
opadanje plodova. Traži plodna tla dobrog vodnog režima.
Osobine ploda
Rodnost je dobra, izmjenična i srednje rana. Bere se u prvoj polovici listopada,
upotrebljava se do ožujka. Plodovi su veličinom neujednačeni, obično srednje krup-
ni do krupni, izduženo-kupastog oblika, često lagano zvonasti i prilično asimetrični.
Blijedozelenkasta osnovna boja ploda dozrijevanjem prelazi u slamnatožutu. Po-
kožica je glatka, zbog kasnih mrazova često je dio plodova prekriven mrežastom
rđom u obliku pojedinačnih zraka. Peteljka je kratka i obično tanka. Meso je bijelo,
čvrsto, manje sočno i osjetljivo na gorku pjegavost. Okus je izrazito kiselkast.
Upotreba
Sorta je kiselog okusa, primjerena prije svega za upotrebu u svježem stanju.
Plodovi nisu osjetljivi na pritiske.
Jabuka 45
46 Jabuka
Kruška / Pyrus communis
K ruška je dugovječna voćka koja u
povoljnim uvjetima može doživjeti i
do 200 godina. Slična je i srodna jabu-
ci, ali ipak među njima postoje i razlike.
Stabla kruške narastu i do 25 m visine,
što ovisi o podlozi i plodnosti tla, dok
širina krošnje može iznositi i 20 m.
Kruška ne podnosi velike hladnoće,
kratko vrijeme može podnijeti do –25 ºC
i to u razdoblju dubokog zimskog miro-
vanja. Najpogodniji su nagnuti položaji
na kojima se ne zadržava hladni zrak.
Također, ne podnosi visoke temperature i
nisku relativnu vlagu zraka. Kruška traži
dublja, dobro drenirana pjeskovito ilovas-
ta tla neutralne do slabo kisele reakcije.
Za uzgoj srednje visokih i visokih sta-
bala cijepe se plemenite sorte krušaka
većinom na sjemenjake kruške, dok se
za uzgoj niskih stabala i podloga koristi
dunja. Sorte krušaka cijepljene na sje-
menjak otpornije su na niske tempera-
ture i sušu.
Najprikladniji je uzgojni oblik za kruške visokostablašice popravljena piramida.
Deblo je zbog obrade tla ili ispaše stoke visoko 1,7 m ili više. Krošnja na provod-
nici treba imati ravnomjerno raspoređene 4 – 6 jakih rodnih grana (na razmaku
0,4 – 0,7 m), koje moraju biti dobro osvijetljene.
Vrijeme dozrijevanja plodova ovisi o sorti, podneblju i nadmorskoj visini. Raz-
ličite sorte krušaka beru se od kraja lipnja do sredine listopada, a vrijeme berbe
ovisi o daljnjoj uporabi. Osim što se koriste u svježem stanju, plodovi kruške pre-
rađuju se u sokove, kompote, marmelade, suho voće i rakije.
Drvo je kruške tvrdo i teško se cijepa, no dobro se polira i ima široku uporabu
u stolarstvu, tokarstvu i izradi strojnih dijelova (remenica).
48 Kruška
Drobnica / divlja kruška
Drobnica ili divlja kruška izrazito je spororastuće stablo, i u prirodnom je oko-
lišu (prvenstveno u šumi) najčešća vrsta kruške. Izraste 10 do 15 m visoko, ima
snažno razvijen i dubok srcolik korjenov sustav, a može doživjeti do 150 godina.
Drobnica, slično kao trešnja, cvjeta prije listanja i sva je prekrivena bijelim cvje-
tovima. Otporna je na mraz. Premda najradije raste na plodnim, dubokim i svježim
tlima, dobro podnosi i sušu.
Osobine ploda
Iz cvjetova se do listopada razviju
plodovi veličine do 3 cm, s oko 5 cm
dugom peteljkom. Meso ima karakteri-
stične tvrde stanice, zvane skleroide,
koje pri konzumiranju karakteristično
pucaju pod zubima. Plodovi postaju
ukusni kada omede.
Upotreba
Plodovi drobnice užitni su svježi,
sušeni ili prerađeni. U zdravstvu još
uvijek vrijedi da njezini listovi i kora
djeluju antiseptički te da plodovi blago-
tvorno djeluju na probavu. Drobnica je
poznata medovita sorta, daje aromati-
čan med. Najpogodnija je podloga za
plemenite sorte krušaka.
Kruška 49
Moštarica
U Sloveniji je poznato mnogo sorata krušaka moštnica (20 – 30), u Hrvatskoj
nešto manje. Kruške moštnice imaju vrlo dugu životnu dob (višestoljetna stabla).
U Sloveniji je najzanimljivija koroško-štajersko-vinska moštnica, koja u usporedbi
s tepkom razvija širi, piramidalan vrh i nižu krošnju. Vrlo je upadljiva u jesen kada
joj se lišće oboji narančasto do crveno. Stabla su obično vrlo visoka (do 20 m) s
iznimno dugom životnom dobi (više od 100 godina). Vrlo su otporne na pozeb, a
uspijevaju i na slabije plodnim tlima.
Osobine ploda
Većina moštarica dozrijeva krajem rujna i u listopadu (nekoliko dana iza tepke).
Plodovi su okrugliji od tepke, peteljka se nalazi u plitkoj, pravilnoj jami. Oblikom
podsjeća na jabuku. Plodovi su veličine 10x7 cm. Zreli su plodovi žute boje. Pe-
teljka je kratka i snažna. Iako su plodovi naizgled često vrlo lijepi, okus im je trpak
jer sadrže puno tanina. Kada je plod u užitnoj zrelosti, slatkog je okusa.
Upotreba
Velika stabla imaju i veliki prinos
(1 – 2 tone prinosa po stablu). Plodo-
vi se upotrebljavaju prvenstveno za
pripravu vina, najbolje u kombinaciji s
jabukama.
50 Kruška
Tepka
Tepka je već odavno poznata i najrasprostranjenija je autohtona sorta ovih
krajeva. Može dosegnuti visoku starost (100 – 150 godina, ali mogu se naći i
starije). Razvija visoku krošnju (15 – 20 m), iako ne tako široku kao moštnica.
Kora je debla crno-sive boje s dubokim brazdama (nalik hrastu) i mekana. Listovi
su veliki i jajolikog oblika. Najbolje uspijeva na visokim sjeverozapadnim položa-
jima i vapnenim tlima.
Osobine ploda
Dozrijeva u drugoj polovici rujna i u listopadu, ovisno o klimatskim prilikama.
Okruglastog je oblika, slična jabuci. Osnovna maslinastozelena boja ploda prelazi
dozrijevanjem u zeleno-smeđu do smeđu. Peteljka je kratka, debela i drvenasta.
Okus je isprva trpak, a meso tvrdo. Kada odstoji, plod postane mekan, smeđe
boje, sočnog, slatkog okusa.
Upotreba
Plodovi su se upotrebljavali prvenstveno za preradu u sok u kombinaciji s ja-
bukama te za sušenje (sušili su se cijeli plodovi). Tepka se najčešće upotrebljava
za izradu voćne rakije, koja je vrlo cijenjena (iako ne toliko poznata kao rakija vi-
ljamovka). Nekada je tepka
kao suho voće imala prije
svega prehrambenu ulogu,
dok danas njezina velika
stabla daju karakterističan
izgled krajobrazu.
Kruška 51
Petrovka / petrovčica
Stablo raste bujno na sjemenjaku i srednje bujno na dunji. Zahtijeva toplije
podneblje.
Osobine ploda
Rodnost je vrlo dobra. Ako plodove uberemo u pravom trenutku, mogu izdrža-
ti do tjedan dana. Plod je sitan do srednje krupan, kruškolikog do nepravilno
ovalnog oblika. Koža je debela i gruba, zelene boje, na osunčanoj strani pred zrio-
bu crvenkasta, posuta zelenim točkicama. Peteljka je dugačka, koso usađena i
ukrivljena. Meso je zelenkastobijele boje, izdržljivo, dovoljno sočno i ukusno, bez
posebne arome.
Upotreba
Spada u skupinu
ranih sorata krušaka.
52 Kruška
Šljiva / Prunus domestica
Š ljiva je među koštičavim voćem najraširenija voćna vrsta. Stablo je vitko, na-
raste do 6 m visine, a životna je dob duga. Po uzgojnim osobinama šljive nisu
posebno zahtjevne, a pokazuju veću raznolikost od većine drugih voćnih vrsta.
Međusobno se razlikuju prema vremenu zriobe plodova, njihovoj veličini, obliku,
boji i okusu.
Šljiva dobro podnosi niske temperature (čak i do –30 ºC). Uspijeva na težim i
vlažnijim tlima. Vlažni snijeg može počiniti velike štete lomeći grane, stoga ga
treba otresati sa stabala. Šljiva je osjetljiva na rane mrazove. Plodove rado napa-
daju ose.
Uzgojena kao visokostablašica, šljiva postiže visinu od 6 i više metara, a u
rodnost ulazi u petoj godini. Najpogodniji je uzgojni oblik popravljena piramida.
Cvat stabala šljive bogat je krajobrazni i estetski element. Ljeti rodne grane često
vise pod težinom plodova. Plod je zreo kada se lako odvaja od peteljke koja osta-
je na grani.
Poznati su različiti tipove plodova šljiva: stolne šljive, šljive za kuhanje, sušenje,
mirabele, mirabolane (trešnjeva šljiva) i mnoge druge. Šljive se upotrebljavaju svje-
že ili za preradu u različite proizvode (džem, marmelada, sok, suhe šljive, rakija).
Drvo je šljive tamnocrveno, teško, tvrdo i žilavo, stoga je omiljeno kod izrade
puhačkih instrumenata.
54 Šljiva
Bistrica
Domaća sorta, iako njezino podrijetlo nije poznato. Karakterizira je kasna rod-
nost, kao i naklonjenost alternativnoj rodnosti koja se može ublažiti pravilnom
tehnologijom. Najveća joj je mana velika osjetljivost na šarku (virus šljive), stoga
je preventivno potrebno koristiti zdrav sadni materijal. Samooplodna je i dobar
oprašivač. Kasno cvjeta, stoga nije osjetljiva na kasni proljetni pozeb. Dozrijeva u
prvoj polovici rujna. U uzgoju dolazi više tipova bistrice koji se međusobno razli-
kuju po bujnosti, rodnosti, vremenu dozrijevanja te veličini i kvaliteti plodova.
Osobine ploda
Plodovi su srednje krupni, intenzivne plave boje sa sivim maškom. Meso je
žute boje, čvrsto i sočno, izvanredne kakvoće i lako se odvaja od koštice.
Upotreba
Odlična je za upotrebu u svježem stanju i primjerena je za sve oblike prerade,
iako se u svim dijelovima Hrvatske najviše koristi za preradu u rakiju. Sušeni su
plodovi odlične kvalitete mesa, iako relativno sitni.
Šljiva 55
Bjelica
Razvija do 15 m visoko stablo. Za sortu je karakteristično vrlo kratko razdoblje
zimskog mirovanja. Značajna je zbog ranog cvjetanja i dozrijevanja plodova.
Osobine ploda
Plodovi su različitog oblika, iako najčešće okrugli. Boja je žuta, žuto-plava ili
crvena s različitim ljubičastim nijansama.
Upotreba
Upotrebljava se kao podloga za šljivu, breskvu i marelicu. Plodovi su najpri-
mjereniji za upotrebu u svježem stanju, a vrlo je dobra i malo kiselkasta marme-
lada od plodova bjelice.
56 Šljiva
Talijanka
Razvija stablo srednje bujnog do bujnog rasta, široke i rastresite krošnje. Tali-
janka je sorta koja dozrijeva u drugoj polovici kolovoza ili početkom rujna, ovisno
o klimatskim prilikama. Rodnost je redovita i obilna. Osjetljiva je prema šarki
šljive i moniliji, a otporna na niske temperature, rđu i plamenjaču. Pogoduju joj
topliji položaji i plodnija tla. Cvate srednje kasno.
Osobine ploda
Plodovi su srednje veliki, okruglog
do eliptičnog oblika, vrlo tamne plavo-
ljubičaste boje sa slabim maškom. Me-
so je žute boje, izrazito dobrog okusa
– slatko i aromatično. Čvrsto je, sočno
i dobro se odvaja od koštice.
Upotreba
Zbog vrlo dobrih organoleptičkih
svojstava najpogodnija je za upotrebu
u svježem stanju, iako se koristi i za
preradu. Budući da nije toliko raspro-
stranjena (kao npr. sorta bistrica), za
preradu u rakiju obično se koristi u
kombinaciji s drugim sortama šljive.
Zbog brojnih dobrih osobina preporu-
ča se za uzgoj.
Šljiva 57
58 Šljiva
Trešnja / Prunus avium, Cerasus avium
T rešnja je voćka vretenastog stabla,
piramidalne i rijetke krošnje, visine
do 12 m. U šumama divlja trešnja
može narasti i do 20 m visine. Doživi
50 – 80 godina.
Dobro podnosi niske temperature
(do –28 ºC), ali ne dugotrajno. Odgova-
raju joj prozračni položaji gdje nema
opasnosti od ranih mrazova. Dobro us-
pijeva na ocjeditim, dubokim, srednje
teškim tlima, dok zadržavanje vode u
tlu ne podnosi. Većina je sorti autoste-
rilna, stoga je potrebno u voćnjak ili vrt
posaditi veći broj sorti koje će služiti
kao oprašivači.
Tradicionalno su stabla trešnje cijep-
ljena na sjemenjak divlje trešnje ili ra-
šeljke na kojima stabla rastu vrlo bujno
(čak i do 20 m). Najpogodniji je uzgojni
oblik popravljena piramida. Trešnja tra-
ži umjereno orezivanje, u starijoj dobi
jače nego u mladosti. Mlade voćke ore-
zuju se dok su izboji još zeleni.
Plodovi trešnje razlikuju se debljinom, oblikom, bojom i konzistencijom mesa.
Debljina je ploda sortna osobina. Velika šteta nastaje zbog pucanja plodova, što
je također sortna osobina, a potpuno otporne sorte nema. Plodovi za upotrebu u
svježem stanju beru se s peteljkama. Plodovi bez koštica mogu se zamrznuti ili
preraditi u različite proizvode (džemovi, sokovi, trešnjino vino, rakija i sl.).
Drvo je crvenkaste do crvenkastosmeđe boje, tvrdo, čvrsto i elastično. Upotre-
bljava se u stolarskim, tokarskim i kolarskim radovima. Drvo pri gorenju ispušta
ugodan miris.
60 Trešnja
Okićka trešnja
Iako je većina smatra posebnom sortom, okićka trešnja zapravo je sinonim za
sve trešnje koje se uzgajaju na području Okića i u bližoj okolici.
Kao sorta nije opisana u znanstvenoj i stručnoj literaturi, nema matičnih sta-
bala kao ni sadnica okićke trešnje u registriranoj proizvodnji. (Čmelik i sur. 2004.)
Istraživanjem provedenim 2004. (3 uzorka) zamijećena je unutar okićke trešnje
unutarsortna varijabilnost, što daje mogućnost postojanja sinonima s nekim dru-
gim sortama.
Okićka je trešnja stranooplodna sorta. Dozrijeva u lipnju i daje plodove visoke
kakvoće. Plod je tamnocrvene boje, meso je crveno, sočno, čvrsto i vrlo ukusno.
Prosječna je težina ploda oko 6 g.
Trešnja 61
62 Trešnja
Orah / Juglans regia
O rah je listopadno, brzorastuće drvo okruglaste krošnje. Uzgojen iz sjemena
postiže visinu od 20 i više metara. Ulazi u rodnost između 8. i 12. godine i
daje 60 – 70 kg ploda po stablu. Lako postiže starost od oko 200 godina.
Najpovoljniji položaj za uzgoj oraha pružaju visoravni i blage padine južne
ekspozicije. Kotline i nizinske depresije nepogodne su zbog zadržavanja hladnog
zraka. Otporan je na zimski mraz (do –30 ºC), ali u vrijeme kretanja vegetacije ne
podnosi niske temperature. Ljetna suša donekle utječe na debljinu plodova, a
jezgre se slabije razvijaju. Zbog slabog oprašivanja, najbolje je posaditi više sta-
bala zajedno. Najpogodnija su za uzgoj lagana, duboka ilovasto-pjeskovita tla, ali
dobro uspijeva i na teškim i vlažnim tlima, kao i na vinogradarskim položajima.
Cijepljenje oraha vrši se znatno teže nego kod drugih voćaka, zato su u proš-
losti orahe razmnožavali sjemenom. Najpogodniji su plodovi za razmnožavanje
oni srednje debljine, srednje debele ljuske, s punom jezgrom i tankom unutraš-
njom pregradom.
Orah ima prirodno lijepo oblikovanu okruglu krošnju, zato se uglavnom ne
reže. Ukoliko je potrebno prorjeđivanje krošnje, taj zahvat vršimo ljeti u vrijeme
intenzivnog rasta (kolovoz), zbog prevelikog istjecanja drvnog soka iz rana. Kori-
jenski sustav oraha izlučuje tvari koje sprječavaju nicanje i rast drugih biljaka,
stoga se obično u blizini oraha ne uzgaja ništa drugo.
Seljaci su orahe sadili većinom pojedinačno u blizini gospodarstva ili u dvori-
štu. U narodu se kaže da je orah voćka koja daje dva roda, i to jedan u plodu, a
drugi u drvu. Plodovi oraha imaju veliku hranjivu i dijetno-terapijsku vrijednost.
Orahov kom je vrlo izdašno krmivo za stoku i perad. Stabla oraha upotrebljavala
su se za drvo i hladovinu, služila kao protupožarna zaštita među objektima i čak
preuzimala ulogu elektrovoda. Orahovo je drvo elastično, postojano i tvrdo s osobi-
tom zelenkastom nijansom. Upo-
trebljava se za dobivanje furnira,
izradu finog pokućstva, rezbarstvo i
dr. Korijen oraha ima iznimno lijepu
teksturu, zato je pogodan za izradu
kundaka lovačkih pušaka.
64 Orah
Marelica / Prunus armeniaca
M arelica podrijetlo vuče iz srednje
Azije i Kine. Stablo dosegne i do 6
m visine, a živi 30 – 50 godina, iako u
vrlo povoljnim uvjetima može doživjeti i
više od 100 godina.
Dobro podnosi zimski mraz jer kas-
nije cvjeta. Osjetljiva je na kasni pozeb
koji lako može oštetiti cvjetove i smanjiti
prinos. Česte i dugotrajne kiše u vrije-
me cvatnje mogu oštetiti cvjetove ili ih
cijele uništiti. Za marelicu su pogodni
zaštićeni, izdignuti i prozračni položaji
s puno sunca. Ima vrlo jak korijenski
sustav koji dopire 4 – 5 m duboko u
zemlju, što joj omogućuje korištenje pod-
zemne vode, otpornost na sušu i vjetar.
Dobro podnosi visoke temperature.
Najpogodniji je oblik za uzgoj marelice poboljšana piramida. Kao i trešnja,
marelica slabije podnosi rezidbu. Kod rezidbe rane dosta smole, što iz tkiva crpi
hranjiva i time slabi cijelu biljku. U starijoj dobi rezidba se obavlja nakon berbe
plodova. Stabla rano dolaze u rod i daju obilni prinos. U dobroj godini plodovi se
prorjeđuju ručno. Marelica je otpornija na bolesti i štetnike od većeg broja drugih
vrsta voćaka pa je jeftinija i njezina zaštita. Lako se uzgaja neposredno iz sjemena.
U toplijim područjima cijepi se na badem, inače je domaća šljiva dobra podloga.
Dozrele su marelice sočne, slatko-kiselkaste, slabo aromatične i iznimne kak-
voće. Marelice je najbolje upotrebljavati neposredno s drveta ili odmah nakon
berbi jer se plodovi mogu čuvati vrlo kratko. Osim za konzumiranje u svježem
stanju, marelica se upotrebljava i za dobivanje različitih proizvoda: marmelade,
džemova, slatkog, kompota, sokova ili vrlo cijenjene rakije. Plodovi se mogu i
sušiti. Drvo marelice je lomljivo, ali ipak upotrebljivo za ogrjev.
66 Marelica
Murva / Morus nigra i Morus alba
M urva ili dud listopadno je, srednje
veliko drvo, visine i do 20 m, s
okruglastom krošnjom. Stara su stabla
murve velika, kvrgava i vrlo slikovita.
Murva se tradicionalno sadila u sredini
dvorišta ili travnjaka, a oko debla ljudi
su izrađivali drvene klupe. Također se
dosta sadila u drvoredima, živim ogra-
dama, parkovima ili vrtovima.
Murva se raširila u doba rimskoga
cara Justinijana, koji je počeo poticati
sađenje nasada murvi za uzgoj dudo-
vog svilca (bijela murva). Crna murva
prevladala je tek od 16. stoljeća. Pone-
kad su murve uzgajali oko vinograda ili
kao potporu za lozu.
Murve uspijevaju na dobro ocjeditim tlima, a kako imaju lomljivo korijenje,
oprez prilikom sadnje je neophodan. Vole toplo stanište na kojem često obilno
rode. Otporne su na mraz, jer kasno cvjetaju i razvijaju listove. Murva se u prirodi
sama oprašuje. Dobro podnosi zasjenjene položaje. Prve dvije godine raste dosta
sporo, a poslije znatno brže. Lako se razmnožava reznicama dužine 25 – 30 cm.
Murva se u pravilu što manje orezuje. Režu se pregusti, odumrli i bolesni iz-
danci. Stare se murve lako lome zbog velike krošnje i lomnog drva.
Plodovi su veličine 2 – 3 cm, bijele, lju-
bičaste, ružičaste do crvene boje. Zreli i
svježi plodovi aromatični su i vrlo ukusni, ali
se vrlo brzo kvare. Ukoliko želimo plodove
skupljati s tla, najbolje je da pod stablom
raste niska trava. Plodovi se lako prerađuju
u marmeladu, pri čemu se obično miješaju
s jabukama. Murvino je vino bilo staro, omi-
ljeno seosko piće. Iz tamnih se plodova lako
može dobiti prirodno bojilo. Iz listova i korije-
nja pripravljaju se ljekoviti čajevi, a drvo je
upotrebljivo za stupove i kolce, u stolarstvu,
tokarstvu i bačvarstvu.
68 Murva
Oskoruša / Sorbus domestica
O skoruša je listopadno drvo koje na
osami izraste i do 20 visine. Pro-
mjer stabla lako prelazi i 100 cm, kroš-
nja dosegne i 20 m u širinu, dok korije-
nje prodire 6 m duboko u zemlju i 20 i
više metara u širinu. Doživi 200 – 300,
pa i više godina. Stabla oskoruše na
otvorenim položajima imaju debele plo-
dove i rode gotovo svake godine, dok
ona u šumi rode povremeno i imaju sitne
plodove. Oskoruša je lijepa dekorativna
biljka i korisna voćka pa je nalazimo u
vrtovima, parkovima i voćnjacima.
Uspijeva na nižim položajima (do-
bro podnosi zimski mraz, čak do –30
ºC), na prozračnim i dubokim tlima bo-
gatim vapnencem, glinom i hranjivim
tvarima. Ne podnosi teška, zbijena i pod-
vodna tla. Dobro podnosi ljetne suše.
Cvjeta u svibnju i lipnju, cvjetovi su dla-
kavi, bijele do žutozelene boje, i tvore
štitaste cvatove.
Slobodno oblikovane krošnje imaju uglavnom piramidalan oblik, no neke prirod-
no oblikuju široke i okruglaste krošnje. Oskoruša se može cijepiti na sjemenjake
kultiviranih sorata oskoruše, druge vrste Sorbusa (mukinja, jarebika), kao i na
sjemenjake kruške i mušmule.
Plodovi su okruglasti i mesnati, slični kruški. U početku su zelenkasti, poslije
pocrvene ili posmeđe. Dozrijevaju u rujnu i listopadu. Postaju jestivi kada posve
omekšaju. Troše se u svježem stanju te za preradu u marmelade, džemove, slat-
ko, razne napitke (vino, rakija, sokovi), a mogu se i sušiti. Također se koriste za
pripravu čajeva protiv proljeva. Plod oskoruše sadrži visok postotak šećera (20%
i više) i veliku količinu kiselina, zbog čega ima kiselkast i trpak okus.
U posljednje vrijeme drvo oskoruše postiže visoke cijene. Drvo je blijedo žuto-
sive boje, ponekad blago crvenkasto; slično je drvu brekinje. Vrlo je teško, teško
se i cijepa, elastično je, lako za obradu i lijepo se polira. Iz njega su se nekad
izrađivale osovine za kotače vagona, poljodjelsko oruđe, dužice za bačve, vijci za
preše, mlinice i drugo. Danas se drvo oskoruše koristi za izradu čembala, bilijarskih
štapova, stolarskih blanja, u rezbarstvu i izradi vrhunskog namještaja i furnira.
70 Oskoruša
Mušmula / Mespilus germanica
M ušmula je nisko listopadno drvo ili
veći grm podrijetlom iz zapadne
Azije. Razvija oblu, gustu i zatvorenu
krošnju, do 5 m visoku i široku. Kod nas
se uzgaja uglavnom na okućnicama kao
pojedinačno stablo, rjeđe u kombinaciji
s drugim voćkama. Mušmula je u isto
vrijeme korisna voćka i ukrasna biljka.
Dobro podnosi veće nadmorske vi-
sine i prilično je otporna na niske tem-
perature, tako da u vrijeme dubokog
zimskog mirovanja podnosi kraće zahla-
đenje i do –35 ºC. Zbog kasne cvatnje,
postoji mogućnost štete od proljetnih
mrazova. Osjetljiva je na visoke tempe-
rature (iznad 33 ºC usporava se rast vegetativnih organa i plodova). Kako je
mušmula heliofit (voli sunčevu svjetlost), za nju treba birati dobro osvijetljene
položaje okućnice.
Uzgaja se u prirodnim piramidalnim oblicima. Da bi se održala rodnost, po-
trebno je prorjeđivati grane u sredini krošnje. Plodovi se razvijaju na površini kroš-
nje i na kraju ljetorasta, stoga je potrebno neprestano pomlađivanje. Razmnožava
se sjemenom ili cijepljenjem na dunju, glog, oskorušu ili divlju krušku kao podlo-
gu. Za mušmulu su najprikladnija duboka, dobro drenirana pjeskovito-ilovasta tla
s dosta humusa i hranjivih tvari.
Plod je mušmule okruglast ili izdužen, na kratkoj ili dugoj peteljci, kožast,
smeđe-zelene, tamnosmeđe ili čokoladne boje. Dozrijeva kasno u jesen, nakon
prvih mrazova. Nakon berbe plodovi su tvrdi, a za nekoliko tjedana omekšaju,
smeđe su boje, sočni i kiselkasti. Plodovi se, osim za potrošnju u svježem stanju,
koriste i za preradu u marmelade, džemove, likere ili za rakiju.
72 Mušmula
Dunja / Cydonia oblonga
D unja je vrlo dekorativna voćka s velikim lijepim cvjetovima i velikim listovima.
U jesen dozreli plodovi na stablu čine pravi ukras kućnih vrtova. Stablo postig-
ne visinu i do 8 m, kratkog je debla, guste i široke krošnje i krivih grana.
Dobro podnosi niske temperature (i do –30 ºC), ali samo u kraćem razdoblju.
Budući da cvate 10 – 15 dana nakon kruške, rijetko strada od proljetnih pozeba.
Zahtijeva dosta oborina i veću relativnu vlagu zraka, ali s druge strane prilično je
otporna na sušu, kada su plodovi sitniji i lošije kakvoće. Dunja je heliofit pa traži
dobro osvijetljene položaje. Vjetar može učiniti veliku štetu u vrijeme intenzivnog
rasta ili pred berbu plodova. Dunja traži teksturno lakša, dobro ocjedita i plodna
tla neutralne do slabo kisele reakcije.
Prirodno oblikuje piramidalnu ili okruglastu krošnju, a najprikladniji je oblik za
uzgoj popravljena piramida. U razdoblju rodnosti krošnja se prorjeđuje, a režu se pre-
guste, stare i kose grane. Kao podloga koristi se sjemenjak dunje, a može i glog.
Plodovi su čvrsti, mirisni,
gorko-kiselkasti, sazrijevaju od
kraja rujna do studenog. Sadr-
že dosta pektina, tanina i kise-
lina. Sirova se dunja rijetko
jede, dok kuhana daje izvrstan
kompot. Prerađuje se u žele,
slatko, marmelade, likere, ra-
kije i sir od dunje, a nerijetko
se i danas u kući zbog ugod-
nog mirisa ostavljaju plodovi
dunje.
74 Dunja
Breskva
S tablo breskve postiže visinu i
do 8 m, a deblo i do 30 cm u
promjeru. Dolazi u rod vrlo rano,
a doživi 20 – 30 godina.
Za dobar rast breskva zahti-
jeva dosta topline. Kaže se da su
za breskvu pogodni vinogradar-
ski položaji ili da breskva prati
vinovu lozu. Podnosi temperatu-
re i do –22 ºC, ali samo kraće
razdoblje. Relativno je otporna na
sušu, ali tada opada kakvoća i
prinos plodova. Breskva se najčeš-
će uzgaja na sjemenjaku obične ili vinogradarske breskve, koji je vrlo dobra pod-
loga za breskvu ako je uzgajamo na dubokim, plodnim, dobro ocjeditim pjeskovitim
tlima.
Da bi se razdoblje donošenja plodova što duže zadržalo, breskva zahtijeva
redovitu rezidbu suhih, suvišnih i jako bujnih izboja (vodopije). Ovakvi zahvati
vrše se u proljeće prije kretanja vegetacije, a dopunska (zelena) rezidba obavlja se
sredinom lipnja.
Plodovi su različitog oblika i veličine, a boja varira od zeleno-bijele, narančasto-
žute do tamnocrvene. Doba zriobe plodova ovisi o sorti. Breskva se najviše koristi
u svježem stanju, ali su brojne i prerađevine: bistri i gusti sokovi, džemovi, mar-
melade, kompoti, likeri i drugo.
76 Breskva
Vinogradarska breskva
Vinogradarska breskva najvažnija je i najtraženija podloga za breskvu. Predstav-
lja populaciju različitih biotipova, a za dobivanje kvalitetnog sjemena potreban je
selekcijski rad. Odgovaraju joj tla lakšeg teksturnog sastava, vodopropusna i sa
sadržajem fiziološki aktivnog vapna do 5%. Ne podnosi teška, vlažna i zaslanjena
tla. U tlima s neriješenim problemom podzemnih voda lako podliježe asfiksiji ili
ugušenju korijenskog sustava, a u tlima iznad graničnog sadržaja vapna podliježe
klorozi ili žućenju. Pripada bujnim podlogama s vrlo dobrim afinitetom sa sortama
breskve za svježu potrošnju, nektarinama i sortama bresaka za preradu (industrij-
ska breskva). Sjemenjak vinogradarske breskve upotrebljava se kao generativna
podloga za breskvu. Vrlo je dobra podloga za uzgoj breskve na dubokim, plodnim,
dobro ocjeditim pjeskovitim ili pjeskovito-ilovastim tlima. Najraširenija je podloga
za breskvu jer razvija gust i dobro razgranat korijenski sustav, a breskve cijepljene
na njoj rano dolaze u rod i obilno rode. Vinogradarska se breskva u Francuskoj,
Italiji i Kaliforniji koristi i kao podloga za marelicu, iako nije vrlo perspektivna –
marelica cijepljena na ovoj podlozi živi samo oko 15 godina. Koristi se također i
kao podloga za badem, koji na njoj postiže dobru bujnost, brzi rast i rani ulazak
u rod.
Što se tiče svojstava voćke, stablo vinogradarske breskve vrlo je bujno te na
dobrim tlima dostiže visinu od 7 m. Korijenski je sustav žuto-narančaste boje,
razgranat i obrastao u tlu od 10 – 100 cm dubine. Listovi su krupni, izduženog
lancetastog oblika, najčešće goli. Voćka je samooplodna. Plod je različite krupnoće,
oblika i boje pokožice, a meso je bijele boje. Koštica je dosta krupna, s izbrazda-
nom površinom. Plodovi ostaju sitni te prirod po stablu ne prelazi 10 kg. Po stablu
se obično dobije 0,5 – 0,8 kg koštica.
Breskva 77
78 Breskva
Popis literature za priručnik
1. Adamič, F. i sur., 1963: Jugoslovenska pomologija – Jabuka, Zadružna knjiga

Beograd, pp 219
2. Grupa autora, 1967: Poljoprivredna enciklopedija, svezak I, II, III, Jugosla-
venski leksikografski zavod, Zagreb
3. Miljković, I., 1991: Suvremeno voćarstvo, Nakladni zavod Znanje, pp 547
4. Priročnik tradicionalnih in avtohtonih vrst in sort visokodebelnih sadnih dreves,
2007, Kmetijsko gozdarska zbornica Slovenije – Zavod Novo mesto
5. Viršček Marn, M., Stopar, M., 1998: Sorte Jabolk, Založba Kmečki glas, Ljub-
ljana, pp 211
Popis literature za priručnik 79

Priručnik-Uzgoj Jabuke

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Priručnik-Uzgoj Jabuke

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Priručnik

Fotografije: JU Park prirode

Pregled teksta: Višnja Šimunović

Lektura: Nataša Debogović

Oblikovanje i priprema za tisak: „Tangir” grafička priprema, Samobor

Tisak: „Kerschoffset” d.o.o. Zagreb

Naklada: 1000 primjeraka

Dio fotografija preuzet je iz slovenskog „Priročnika tradicionalnih in avtohtonih vrst in

Projekt Travnjački voćnjaci s visokostablašicama kao element

P rojekt Travnjački voćnjaci s visokostablašicama kao element očuvanja biološ-

Projekt Travnjački voćnjaci s visokostablašicama... 5

Krešimir Vrbanac, dipl. ing. šum.

6 Projekt Travnjački voćnjaci s visokostablašicama...

I ntenzivnom proizvodnjom komercijalnih sorti voćaka zapostavili smo stare sorte,

Vrijednost i očuvanje travnjačkih voćnjaka

Očuvajmo stare sorte voćaka 7

8 Očuvajmo stare sorte voćaka

Održavanje voćaka u razdoblju rodnosti

Očuvajmo stare sorte voćaka 9

Održavanje voćaka u razdoblju starenja i odumiranja

Lovorka Jakopec, dipl. ing. agr.

10 Očuvajmo stare sorte voćaka

Evidentiranje tradicionalnih sorti voćaka visokostablašica 11

Ivana Ilijaš, dipl. ing. agr.

12 Evidentiranje tradicionalnih sorti voćaka visokostablašica

S adnjom i održavanjem travnjačkih voćnjaka čovjek je tije-

Bioraznolikost travnjačkih voćnjaka 13

Katarina Malovec, prof. biologije

14 Bioraznolikost travnjačkih voćnjaka

1. Adamič, F. i sur., 1963: Jugoslovenska pomologija – Jabuka, Zadružna knjiga

Popis literature za priručnik 79

You might also like