Gyrus 1 (2013) 11 - 16

Pregledna neuroanatomija
Slaven Gojković
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

“Najveci izazov suvremene znanosti je spoznati strukturu i funkciju

ljudskoga mozga.”

Nedavno, dok sam se iz posve slučajnih i

nehotimičnih okolnosti našao negdje oko
pola jedanaest navečer u našoj dragoj (djel-
uje mnogima i “domaćoj”) učionici u prizem-
lju zgrade dekanata naišao sam na veoma
zanimljiv prizor: ispred prozora u samom
dnu učionice (koji je uvijek karakteristično
‘napola’ otvoren i ispred kojega obično leže
tone ostavljenih, “spremljenih” knjiga za
kasnije čitanje) ležalo je i originalno izdanje
udžbenika profesora Kostovića i profesora
Judaša “Temelji neuroznanosti”. Premda
sam bio svjestan da moj interes za navede-
nu “pojavnost” djeluje apsolutno štreberski
nisam mogao odoljeti želji da (uz, naravno,
poduzete sve mjere predostrožnosti - ne-
hajan izraz lica i “potpuno slučajno” primi-
canje prozoru) pogledam “kako izgleda origi-
nal”. Osim vrlo zanimljive uvodne ilustracije
(stvarno dobar i vjerodostojan rad Srećka
Puntarića) otkrio sam da originalo izdanje -
uz neka poglavlja koja se u njemu ne pojav-
ljuju - ima i predgovor. Otvorivši tu stranicu
vidio sam u donjem dijelu teksta napisano (ne
sjećam se skroz kako je pisalo ali naglasak je
bio upravo na ‘strukturi’), “Najveći izazov su-
vremenoga ljudskog uma je spoznati struk-
Slika 1. Pregledni prikaz ukupnoga živčanoga sustava čovjeka
turu ljudskoga mozga” (Kostović i Judaš, (Preuzeto iz: Sinelnikov R. D. : Atlas of Human Anatomy, Vol. III
1997.) što me prilično zainteresiralo i navelo – The Science of the Nervous System, Sense Organs, and Endocrine
Glands. MIR Publishers Moscow.)
na razmišljanje i razmatranje, na kompara-
cije, na pokušaje “viđenja iz drugog kuta”.
Gyrus 1, 11 - 16 Listopad 2013 11
Slika 2. Pregledni prikaz kralješnične moždine (medulla spinalis) i živaca kralješnične moždine (nn. spinales)
(Preuzeto iz: Sinelnikov R. D. : Atlas of Human Anatomy, Vol. III – The Science of the Nervous System, Sense Organs, and Endocrine
Glands. MIR Publishers Moscow.)

Ali to nije izravni razlog zbog koje-
ga pišem ovaj članak. Temeljna svrha ovih
nekoliko članaka o neuroanatomiji koje
planiram pisati je ustvari učiniti određen
temeljiti i sistematičan prikaz točne (što je
iz studentu medicine na našem fakultetu
dostupne literature preciznije, sažetije i jas-
nije moguće) anatomske građe pojedinih
dijelova središnjega živčanoga sustava (a ako
vam se navedeni pristup te pokušaj sistem-
atizacije i svidi, dragi zainteresirani kolege) i
perifernog živcanoga sustava.
Htio bih pri tome naglasiti (svjestan
granica svojeg anatomskog znanja i vještine
sistematizacije) želju da moji članci postignu
najprije jasan, koncizan i što je preciznije
moguće točan anatomski opis građe ljudsk-
oga živčanog sustava, jer htio bih omogućiti
ovim tekstom svima koji ga budu čitali na-
jprije jasnu i u najvećoj mogućoj mjeri

12 Gyrus 1, 11 - 16 Listopad 2013


Slika 3. Simpatički lanac (truncus sympathicus). (Svijetli, debeli
skup živčanih vlakana sa zvjezdolikim proširenjima simpatičkih
ganglija na lijevoj strani slike.)
(Preuzeto iz: Sinelnikov R D : Atlas of Human Anatomy, Vol. III –
The Science of the Nervous System, Sense Organs, and Endocrine
Glands. MIR Publishers Moscow.)
cjelovitu sliku pojedinih zamršenih dijelova
živčanoga sustava. Glavni cilj bi bio da sus-
tavnim i temeljitim opisivanjem anatomske
građe živčanoga sustava čitateljima neuro-
anatomija od područja neuroznanosti koje
često ostavlja određen dojam nedorečenosti
i djelomičnoga poznavanja postane upravo
jedno od uporišta u znanju te područje koje
im je blisko i koje su zaista, zalogom čitanja
ovih članaka i nadam se aktivnog sudjelovan-
ja u predlaganju novih područja njihovih
razmatranja temeljito upoznali i potpuno
doživjeli. Tu također imam potrebu reći kako
mi je jedna od glavnih želja zajedničko i ak-
tivno sudjelovanje svih koji budu zaintere-
sirani u izradi ovih članaka te proučavanju
literature vezane uz njihovu građu u obliku
zajedničkog bavljenja neuroanatomijom, s
ciljem što bolje kvalitete njihovog konačnog
sadržaja i što veće sigurnosti i znanja svih
onih koje neuroanatomija privlači i zanima.
Jedna digresija: svjetska liječnička
udruženja medicinskih struka kojima je
neuroanatomija od bazičnog značenja su se
već odavno dosjetila fascinantnim načinima
skupnog proučavanja ovoga kompleksnog
područja: neuroanatomija se u tim društvima
proučava u skupinama pomoću 3D video
prezentacija koje vode iskusni predavači iz
toga polja dok svi ostali zajednički sudjeluju
u diskusiji i opisivanju pojedinih anatom-
skih tvorbi. Možda postoji mogućnost da
sa našom Sekcijom za neuroznanost or-
ganiziramo nešto slično kao dodatak ovim
člancima i temeljnom proučavanju neuro-
anatomije u sklopu Sekcije, ili jednostavno
prikažemo navedene videe (samo što će vam
za potpuni dožjvljaj trebati 3D naočale koje
se mogu uzeti u obližnjem kinu na zamolbu
– provjerio sam) i zatim diskutiramo o tome
što smo vidjeli, ako bude interesa - sve ideje
koje čitatelji budu imali sa ciljem stjecanja
neuroanatomskog znanja su dobrodošle.
Inače, zamišljeni ustroj članaka trebao
bi biti sljedeći: u svakom broju Gyrusa bih
opisao (prema gore navedenim kriterijima)
po jedan dio najprije središnjega živčanog
sustava koji po obujmu odgovara prostoru
koji je na raspolaganju u časopisu - npr. za
početak bi to mogao biti opis kralješnične
moždine (medulla spinals), zatim u sljedećem
broju moždanoga debla (truncus encepha-
licus sive cerebri), pa limbičkoga sustava
i tako po redu dalje prema moždanoj kori i
pomoćnim strukturama središnjega živčanog
sustava. Naravno, što područja budu postaja-
la složenija i detaljnija pretpostavljam da će i
anatomski manje područje moći biti opisano,
radi temeljitosti njegovoga prikaza.
I sada, konačno, budući da ste
praktički već pročitali ovaj članak (i uopće
se mučili s njim i sa mnom), dugujem vam
kratki pregledni neuroanatomski prikaz uku-
Gyrus 1, 11 - 16 Listopad 2013 13
pnoga ljudskoga živčanoga sustava:
Ukupni živčani sustav čovjeka (sys-
tema nervosum) može se podijeliti na samo
dva jednostavna, logički i funkcionalno
odvojena dijela. Rekao bih da takav jednosta-
van princip organizacije savršeno odgovara
njegovoj evolucijskoj, hijerarhijskoj, funk-
cionalnoj, biomehaničkoj i fizološkoj orga-
nizaciji, kako to obično biva u prirodi, možda
prema načelu fraktalnosti - kako bi to ob-
jasnili fizičari - i prirodnom principu “mini-
mum - maksimum”, odnosno isprepletenosti
i međusobnoj povezanosti strukture i funk-
cije. Ta dva temeljna dijela živčanoga sustava
su središnji živčani sustav (systema nervo-
sum centrale) i periferni (ili vanjski, onaj koji
se nalazi “izvan sredine” - systema nervosun
periphericum).
Čini mi se zanimljivim pogled prema
kojemu je taj princip organizacije, ako se gle-
da iz konteksta evolucije, uočljiv i kod dru-
gih, evolucijski starijih ili “nižih” organizama
(od primitivnih višestaničnih organizama sa
razvijenim funkcijski različitim tkivima pre-
ma primatima i čovjeku). Npr. kod kukaca
(hexapoda, lat. = šest nogu) se može jasno
vidjeti leđno smještena tzv. “živčana vrpca”
(koja je, ako se ta anatomska tvorba sasvim
jednostavno sagleda, veliki živac) iz koje
polaze mali živčani ogranci prema cijelom
tijelu, precizno segmentalno organizirano.
U glavi ovih bića može se vidjeti tzv. “na-
kupina ganglija”, tvorba koja se može pro-
matrati kao skupina posebno funkcionalno
određenih i zasebno okupljenih neurona i
njihovih glija-stanica, kao i njihovih veza –
što se u paralelnom sagledavanju sa ljudskim
središnjim živčanim sustavom može proma-
trati kao (“primitivni”) mozak. Kod evolucijs-
ki mlađih, razvijenijih ili “viših” organizama
može se promatrati kako su ti osnovni el-
ementi građe središnjega živčanoga sustava
zadržani ali kao mnogo anatomski i funk-
cionalno razvijeniji, sukladno evolucijskom
“iskustvu” u radu živčanog sustava i njegovoj
najvažnijoj funkciji - održanju života u životu
14 Gyrus 1, 11 - 16 Listopad 2013
posve suprotnoj, neživoj okolini. To održanje
uključuje preživljenje jedinke u svim situaci-
jama u kojima se može naći u svom životnom
okruženju, kao i drugu vrlo važnu neophod-
nost života – produženje vrste.
No vratimo se dalje na podjelu
živčanoga sustava. Vidjeli smo kako postoje
središnji i perferni živčani sustav, a svaki
od ta dva sustava se može dalje podijeliti
na još dva dijela: središnji živčani sustav na
kralješničnu moždinu (medulla spinalis)
i mozak (en-cephalon: en, grč.=u, unutar;
kephale, grč.=glava - zašto u ukupnom nazivu
umjesto “k” stoji “c” još uvijek nisam uspio sh-
vatiti), a periferni živčani sustav na periferni
živčani sustav u “užem smislu” - to je njegov
tjelesni (“somatski”) dio koji obuhvaća živce
kralješnične moždine (nn. spinales) – i ne-
voljni živčani sustav (ili autonomni živčani
sustav). “Tjelesni” dio perifernog živčanoga
sustava sadržava dio funkcionalnih vlaka-
na živaca kralješnične moždine (nn. spina-
les) koji je usmjeren prema skeletnim (ili
poprečno-prugastim, “voljnim”) mišićima.
Živci kralješnične moždine mogu biti oku-
pljeni u spletove (plexus) kao što su vratni
živčani splet, plexus cervicalis, nadlaktični
živčani splet, plexus brachialis te slabinsko-
križni živčani splet (plexus lumbosacralis)
(Krmpotić, Marušić, 2007). Ovaj posljednji
živčani splet se ustvari dijeli na tri mnogo
poznatija manja spleta: slabinski živčani
splet (plexus lumbalis), križni živčani splet
(plexus sacralis) i trtični živčani splet (plex-
us coccygeus) (Krmpotić, Marušić, 2007),
koji je ustvari nježni snop živčanih vlakana
koja teku unutrašnjom površinom zdjelične
pregrade (diafragma pelvis) te inerviraju dio
mišića zdjelične pregrade i vanjsku kožu uz
svoj tok (Krmpotić i Marušić, 2007).
Drugi način organizacije živaca kralješnične
moždine je njihov zaseban tok prema seg-
mentalnoj raspodjeli (pod “segmentima”
se smatraju dijelovi kralješnične moždine
koji odgovaraju određenim područjima
kralješnice) - kao što su to interkostalni
Slika 4. Shematski prikaz ljudskoga mozga (encephalon).
(Preuzeto iz: Sinelnikov R D : Atlas of Human Anatomy, Vol. III – The Science of the Nervous System, Sense Organs, and Endocrine
Glands. MIR Publishers Moscow.)
(“međurebreni”) živci (nn. intercostales),
koje ustvari čine prednje grane torakalnih,
“prsnih” spinalnih živaca.
Drugi dio cjelokupnoga perifernoga
živčanog sustava čini nama u vidu emocija
(ili, bolje reći, emotivnih reakcija koje su
povezane sa tijelom) najvažniji i u tom smis-
lu “opće poznati” dio perifernoga živčanoga
sustava – autonomni (u prijevodu, čini se,
“neovisni” ili “ne-voljni”) živčani sustav.
On se može podijeliti na aktivacijski (ili
simpatički) dio, koji je anatomski određen
kao lanac funkcionalno zasebnih živčanih
ganglija neposredno uz kralješnicu (a time
i kralješničnu moždinu), gdje predstavlja
vrlo vizualno upečatljivu tvorbu koja se zove
simpatički lanac (truncus sympathicus), te
na inhibicijski (ili parasimpatički) dio koji je
građen po istom principu samo sa, moglo bi
se reći, suprotnom organizacijom živčanih
vlakana i živčanih ganglija koja su u ovom
slučaju smještena u neposrednoj blizini tvorbi
koje opskrbljuju inervacijom, a ne često vrlo
daleko od njih kao što je to slučaj sa njegov-
im simpatičkim dijelom. U svijesti o građi i
funkciji ljudskoga tijela je najčešći slikovni
reprezentant parasimpatičkoga dijela au-
tonomnoga živčanoga sustava (premda je on
u stvarnosti samo jedan njegov dio) “živac
lutalica” (ili nervus vagus), koji je morfološki
antagonist simpatičkoga lanca, kao najduži
i najrazgranjeniji od dvanaest moždanih (ili
kranijalnih) živaca.
U kulturnom smisu je na određen
način funkcija ovog “voljno neovisnoga”
dijela našeg živčanoga sustava opće pozna-
ta, i to posebno u kontekstu “borbe/bijega”,
simpatija i ljubavi (čini se kako “srce” du-
guje svoj povlašteni položaj u doživljavanju
emocija upravo zahvaljujući ovome dijelu
živčanoga sustava) te tromosti, tuge, umo-
ra ili potištenosti. Ovaj dio živčanoga sus-
tava je također veoma “prisutna” i značajna
tema u psihijatriji, jer se neka od, prema
simptomima najupečatljivijih emocionalnih
poremećaja, manifestiraju upravo u funkciji
Gyrus 1, 11 - 16 Listopad 2013 15
autonomnoga živčanoga sustava. Tu se mogu
spomenuti neke vrste neuroza (npr. histerija,
kod koje pacijent po cijelom tijelu doživljava
specifične neugodne tjelesne senzacije koje su
međusobno nespojive i nepovezive sa nekim
stvarnim organskim oboljenjem, a koje se
mogu razviti u vrlo teške kliničke slike kao što
su globalne paralize tijela ili parcijalne paral-
ize udova te nemogućnosti ustajanja i hodan-
ja ili govora) te anksiozni poremećaj (kojega,
uz psihološki doživljaj ogromnog, paničnoga
straha, prate slične neugodne tjelesne sen-
zacije). Jednom prilikom sam čuo jednoga
subspecijalista psihoterapijskoga pravca psi-
hijatrije kako je definirao autonomni živčani
sustav kao “tjelesni kanal za pražnjenje emo-
cija”, što prilično zorno naglašava njegovu
ulogu u našem emotivnom funkcioniranju.
Također, može se spomenuti kako i većina
naših interakcija sa atmosferskim prilikama
i prirodnim okruženjem u kojemu živimo
utječe na funkciju ovog ne-voljnoga dijela
živčanoga sustava (što dovodi do simptoma i
problema kao što su meteoropatije.)
Građi i funkciji mozga (encephalon,
grč.) ćemo se posvetiti u najvećem broju
budućih članaka, tako da mislim kako o nje-
mu nije potrebno ništa uvodno ili prethodno
govoriti. Možda je jedino dobro, iz razloga
sistematizacije, navesti njegovu osnovnu
anatomsku podjelu: mozak (encephalon) se
djeli na moždano deblo (truncus encephali-
cus sive cerebri), mali mozak (cerebellum) i
veliki mozak (cerebrum).
Zahvaljujem svima na pažnji i vre-
menu odvojenom za čitanje ovoga teksta te
se nadam kako uskoro nastavljamo naše neu-
roanatomsko putovanje!

LITERATURA
Fanghanel J, Pera F, Anderhuber F, Nitsch R, Ur. : Waldeyerova anatomija čovjeka, 17.
njemačko izdanje prerađeno u cijelosti, 1. hrvatsko izdanje. Golden marketing – Tehnička
knjiga, Zagreb, 2009.
Judaš M, Kostović I: Temelji neuroznanosti. Slobodno dostupan izvor: www.hiim.hr –
Temelji neuroznanosti.
Kandel E R, Schwartz J H, Jessell T M: Principles of Neural Science, 4.-th edition. Copy-
right 2000 by The McGraw-Hill companies, Inc. All rights reserved. Printed in the United
States of America.
Krmpotić-Nemanić J, Marušić A: Anatomija čovjeka, 2., korigirano izdanje. Medicinska
naklada, Zagreb, 2007.
Netter F H, Craig J A, Perkins J, Hansen J T, Koeppen B M: Atlas of Neuroanatomy and
Neurophysiology – Selections from the Netter collection of Medical Illustrations. Copy-
right: 2002 Icon Custom Communications. All rights reserved. Printed in U.S.A.
Sinelnikov R D: Atlas of Human Anatomy, Vol. III – The Science of the Nervous System,
Sense Organs, and Endocrine Glands. MIR Publishers Moscow.

16 Gyrus 1, 11 - 16 Listopad 2013