IV TEMA

Fojnička ahdnama

Vanko Boškov - Pitanje autentičnosti fojničke ahdname Mehmeda II iz 1463.

Radi se o jednom veoma značajnom dokumentu, magna carta libertatis - kako ga

franjevci zovu, kojim je regulisan položaj bosanskih franjevaca na početku osmanske
vladavine. Posmatrano u širim historijskim okvirima, govori o položaju nemuslimanskog
stanovništva i odnosu Osmanlija prema njima. Orginal ovog dokumenta čuva se u Muzeju
Fojničkog samostana. Kada se radi o jednom veoma izuzetnom dokumentu, postavlja se i
pitanje njene autentičnosti. V. Boškov navodi da se problem autentičnosti ahdname ne može
posmatrati izolovano, već u vezi sa fermanom sultana Bajazita II iz 1483. Ferman pokazuje da
je postojala ahdnama sultana Mehmeda II, i da je rano nestala. Dijelovi te ahdname sačuvani
su izvorno u fermanu. V. Boškov zaključuje da je fojnička ahdnama falsifikat sa realnim
historijskim sadržajem, odnosno takav falsifikat koji je sastavljen od teksta autentičkog
dokumenta Bajazita II po uzoru na ahdname iz XVI.stoljeća.

Dosadašnja mišljenja o autentičnosti ahdname

J. von Asboth je prvi inicirao pitanje autentičnosti ahdname, ali ne ukazuje na

problem koji se treba ispitati. Prvi koji je iznio ozbiljnije pregovore u vezi autentičnosti
fojničke ahdname jeste J. Matasović. Njegov argument jeste da se ahdnama ne spominje u
savremenim domaćim izvorima, kao ni u izvorima papske kurije. Smatra da je ahdnama
nastala u saradnji franjevaca i Dubrovčana u odbojne svrhe protiv turskih nasilja i osnovne
neravnopravnosti kršćana u islamskoj državi. Sljedeći je Hazim Šabanović. Na osnovu
položaja tugre i nesimetričnosti na kraju prvog i svih drugih redova kao i na osnovu
tekstualnih razlika, zaključuje da fojnička ahdnama nije orginal.

Dva dokumenta Bajazita II

Hazim Šabanović objavio niz dokumenata, između ostalog značajno je otkriće da je

Mehmed II izdao franjevcima u Srebrenici svoju prvu ahdnamu nakon osvajanja ovog
rudnika, a godinu dana kasnije drugu ahdnamu franjevcima bosanske vikarije.
Ferman iz 1483. i ahdnama iz 1463.

Ovaj akt je Bajazit II uputio sandžakbegovima Zvorničkog, bosanskog i

hercegovačkog sandžaka i naredio da se franjevcima ne prave nikakve smetnje. U ekspoziciji
fermana kaže se da je Visokoj porti bila podnesena ahdnama Mehmeda II iz koje su po
običaju u ferman unesene najznačajnije odredbe. Privilegije sadržane u ovom fermanu
potpuno su iste od riječi do riječi sa onim u ahdnami.

Nišan iz 1499. i ahdnama iz 1462.

Bajazit je izdao nišan redovnicima samostana rudnika Srebrenica 1499.potvrđujući

privilegije koje im je u zakletvi dao njegov otac sultan Mehmed II Fatih. Te privilegije
izražene su u tome da franjevci mogu slobodno da dovode u Srebrenicu ljude iz okolnih
krajeva i da ih naseljavaju na ovaj sultanov has. Iz zakletve ove ahdname jasno proizilazi da
su franjevci u Srebrenici, dobili ahdnamu od Mehmeda II. Smatra se da je on ovu ahdnamu
izdao 1462.godine. U predanju postoji jedna franjevačka priča po kome je Mehmed II darovao
samostan u Srebrenici „jednim srebrenim laktom“. Interesantno je da je i čin darivanja
sadržan i u predanju o susretu Mehmeda II sa fra Anđelom na Milodražu iz 1463.godine kada
je ogrnuo fra Anđela svilenom dolamom ukrašenom zvijezdama.

Diplomatička analiza ahdname

Poređenje fojničke ahdname sa drugim ahdnamama pokazuje da se u pogledu

kompozicije i diplomatičkih formulara ona predstavlja pravu sultansku ahdnamu iz 16.stoljeća
koja je sadržana samo jedna formula koja nema u drugim ahdnamama. To je formula
promulgacije karakteristična samo za sultanski ferman.

Tugra

Ono što je Šabanović rekao o tugri, V.Boško dodaje da to nije tugra Mehmeda II nego
malo modificirana tugra Bajazita II. Ova tugra pokazuje prvo da sastavljač ahdname nije
imao pred sobom dokument Mehmeda II sa njegovom tugrom, nego da je ona rađena po
uzoru na sultanske tugre od vremena Murata III. Na takav zaključak navodi oblik zastavice sa
kopljima.
Intitulacija

Ja koji sam sultan Mehmed han. Ono što upada prvo u oči je njena kratkoća, budući da
su drugi dokumenti izdati od strane sultana Fatiha sadrže sve njegove titule.

Promulgacija

Neka je poznato čitavom narodu i plemstvu. Za promulgaciju fojničke ahdname

značajno je što u osmanskim fermanima iz bilo kog vremena, i prije i poslije Mehmeda II nije
poznnat primjer ovakve promulgacije.

Peticija

Nosioci ovog fermana, bosanski redovnici našli su moju veliku milost. Ova formula
javlja se prvi put u dokumentima Bajazita II.

Dispozicija I

Ovaj dio ahdname sadrži privilegije koje je sultan dao franjevcima. Tekst je sličan
fermanu iz 1483. Postoje određene razlike u nekim riječima, ali pretpostavlja se da je
pogreška pisara.

Uvodna formula dispozicije

Na osnovu te formule, jasno se vidi da je ahdnama dio nekog drugog sultanskog

dokumenta.

Zakletva

U fojničkog ahdnami se nalazi na kraju. Međutim, analizirajući dokumente iz

15.stoljeća se može zaključiti da se zakletva nalazi odmah iza intitulacije.

Dispozicija II

Vrijeme i mjesto potpisivanja adname. (28.maja u vojnom logoru Milodraž). U

fojničkoj ahdnami ne postoji godina. Potom, ovo je jedini dokument gdje je računato vrijeme
po julijanskom, a ne po hidžretskom kalendaru. Što se tiče lokacije, ona je najvjerovatnije
rezultat samostanske tradicije.
Vrijeme izdanja ahdname

Ako uzmemo u obzir da je stanovnicima Galate, sultan izdao ahdnamu odmah po

zauzimanju Carigrada, stanovnicima Srebrenice nakon pada Srebrenice, najvjerovatnije i
sama ahdnama izdata 1463. godine.

Gdje je nastala sadašnja ahdnama?

Postoji teorija da je napisana u Carigradu, a druga da je to bilo u Dubrovniku ili

Veneciji. Sam sastavljač je znao osmanski jezik i prilike u osmanskom carstvu, međutim
poslužio se dokumentima koji su njemi bili dostupni.

Zašto je nastala ahdnama

Odgovor treba tražiti u položaju franjevaca tokom 16. i početkom 17.stoljeća. Vijesti o
progonu franjevaca i rušenju njihovih samostana govori o njihovoj teškoj situaciji.
Navjerovatnije da je ovo izraz očajničkih napora franjevaca da očuvaju svoja prava.

Zaključak

Iz svega navedenog, proizilazi da je fojnička ahdnama falsifikat sa realnim

historijskim sadržajem, odnosno takav falsifikat koji je sastavljen od teksta autentičkog
dokumenta Bajazita II.

Srećko Džaja- Fojnička ahdnama u zrcalu paleografije, pravne povijesti i politike.

Ahdnama bosanskih franjevaca je temeljni dokument kojim je islamsko-osmanski

zakonodavac legitimirao prisutnost i djelovanje bosanskih franjevaca u Osmanskom Carstvu
nakon osvojenja Bosanskog Kraljevstva 1463. Kao ni brojni franjevački samostani i crkve, ni
Ahdnama u svom izvornom obliku nije preživjela paljevine i ratna razaranja. Naime, original
Ahdname je negdje izgorio ili nestao na neki drugi način. Uz nekoliko prijepisa i prijevoda
sačuvao se i jedan rekonstruirani oblik toga dokumenta, koji je u političkom i pravnom
pogledu fungirao kao original.
Diplomatička analiza fojničke ahdname i njen pravni položaj
Pođimo vremenskim slijedom kako je taj dokumentn komentiran u modernim
paleografskim i diplomatičkim analizama. U autentičnost Fojničke ahdname prvi je
posumnjao mađarski visoki činovnik i političar Janos Asboth konstatiravši da je Ahdnama
napisana turskim jezikom a datirana latinski. Prvi paleografski i diplomatički osvrt dao je 20-
ih godina 20. st. povjesničar i profesor na Filozofskom fakultetu u Skopju Josip Matasović. U
autentičnost Fojničke ahdname prvi je posumnjao mađarski visoki činovnik i političar Janos
Asboth konstatiravši da je Ahdnama napisana turskim jezikom a Tek nakon Drugog svjetskog
rata pružit će stručnu paleografsku i diplomatičku analizu ugledni bh. turkolog Hazim
Šabanović. Šabanovićeva analiza Fojničke ahdname u prilogu objavljenom 1949. g. ostat će
mjerodavna do danas. Fojničku ahdnamu Šabanović nije proglasio falsifi katom nego ju je,
nakon temeljite analize i uspoređivanja sa sačuvanim prijepisima i prijevodima, okvalificirao
kao quasi original, nastao između 1645. i 1669. gTridesetak godina nakon Šabanovića
Fojničkom ahdnamom pozabavio se opet jedan prvorazredni stručnjak za osmansku
paleografi ju u sklopu svojih istraživanja drugih ahdnama koje su osmanski sultani podijelili u
15. i 16. st. raznim destinatarima. Bio je to rano preminuli makedonski orijentalist Vančo
Boškov –njegovo mišljenje imate gore.

Pravni kontekst Ahdname bosanskih franjevaca

Za ahdname je karakteristično da im je genetsko i formalno ishodište međunarodno
ugovorno pravo. Prve od njih, tzv. kapitulacije, regulirale su status stranih trgovaca u
Osmanskom. Zatim su regulirani vazalni odnosi onih zemalja koje su došle u sferu osmanske
vlasti, ali su zadržale svoju političku autonomiju. Usporede li se sadržaji podijeljenih
povlastica u pojedinim ahdnamama, može se konstatirati da je njihov opseg različit. Tako je
na pr. u ahdnami katoličke zajednice u carigradskoj četvrti Galata iz g. 1453. kao i u ahdnami
građanima grada Bara iz 1571. odnosno 1575. zapisano uz ostalo oslobođenje od obveza
davanja devširme ili danka u krvi, a u Fojničkoj ahdnami, čiji je sadržaj inače najsličniji
sadržaju dviju spomenutih ahdnama, nije. Opravdano je pretpostaviti da jednu tako važnu
povlasticu rekonstruktor ne bi zaboravio nego bi je unio u svoju rekonstrukciju, ali to nije
učinio. Još se manje po opsegu podijeljenih privilegija Fojnička ahdnama može svrstati među
ahdname carigradskih i drugih patrijarha istočnih krš ćanskih Crkava, kakve tvrdnje možemo
susresti u raznim publicističkim tekstovima .