Historija jugoistočne Evrope u ranom srednjem vijeku

(skripta)
I dio
1
 Sadrţaj

Uvod ........................................................................................................................................ 4
lzvori i Iiteratura za historiju jugoistoĉne Evrope u ranom srednjem vijeku ................. 6
Pradomovina Slavena .................................................................................................. 7
lzvori i literatura za historiju doseljavanje Slavena .................................................... 8
Izvori i literatura za historiju Slovenaca od VII do poĉetka XII stoljeća ................... 14
lzvori i literatura za historiju Hrvata od VII do poĉetka XII stoljeća ......................... 17
lzvori i literatura za historiju srpskog naroda od VII do druge polovine XII st.......... 22
lzvori i literatura za historiju Duklje (Zete) do kraja XII stoljeća ............................... 25
lzvori i literatura za historiju makedonskog naroda od kraja VI do poĉ. XII st........... 26
Doseljavanje Slavena .............................................................................................................30
Pradomovina Slavena ...................................................................................................30
Slaveni na lijevoj obali Dunava ...................................................................................31
Napadi na Bizantsko carstvo tokom VI stoljeća ..........................................................32
lz ţivota Slavena u VI stoljeću......................................................................................33
Avarsko-slavenski plemenski savez..............................................................................37
Konaĉno doseljavanje juţnih Slavena ..........................................................................38
Odnos Slavena prema susjedima i starosjediocima ......................................................40
Avari ........................................................................................................................................43
Dolazak u Panoniju (568) .............................................................................................44
Opsada Sinnijuma (579-582) .......................................................................................45
Opsada Carigrada (626) ...............................................................................................46
Raspad avarsko-slavenskog plemenskog saveza .........................................................48
Karantanija ...........................................................................................................................53
Samov plemenski savez ...............................................................................................53
Karantanija ...................................................................................................................54
Ustoliĉavanje koruških vojvoda....................................................................................54
Gubitak samostalnosti .................................................................................................55
Donja Panonija .............................................................................................................57
Dolazak Ugara (MaĊara)...............................................................................................58
Velika Karantanija .......................................................................................................59
Kultura .........................................................................................................................60
Djelovanje Ćirila i Metodija i poĉeci slavenske pismenosti................................................63
Bugari .....................................................................................................................................70
Makedonija u ranom srednjem vijeku ................................................................................72
lzmeĊu Bizanta i Bugara ..............................................................................................74
Slaveni na Peloponezu .................................................................................................76
Bogumilstvo..................................................................................................................78
Samuilovo carstvo ........................................................................................................85
Bizantska vlast nad Makedonijom................................................................................90
Ustanak Petra Deljana...................................................................................................91
Kultura .........................................................................................................................92

2
Duklja ......................................................................................................................................95
Ljetopis popa Dukljanina ....................................................................................................103
Ljetopis popa Dukljanina kao izvor za historiju jugoistoĉne Evrope ........................103
Prouĉavanje Ljetopisa popa Dukljanina .....................................................................104
Društvena organizacija prema Ljetopisu popa Dukljanina ........................................109
Srbi u ranom srednjem vijeku ............................................................................................112
Hrvati u ranom srednjem vijeku ........................................................................................119
Doseljavanje Hrvata ...................................................................................................120
Dalmatinska i Panonska Hrvatska ..............................................................................121
Ustanak Ljudevita Posavskog ..................................................................................122
Uspon Dalmatinske Hrvatske .....................................................................................124
Pokrštavanje Hrvata ...................................................................................................128
Hrvatska u doba Tomislava.........................................................................................130
Hrvatska poslije Tomislava.........................................................................................133
Doba Petra Krešimira IV. i Dimitrija Zvonimira ......................................................134
Kraj hrvatske drţave...................................................................................................135
Pacta conventa ............................................................................................................136
Istra u ranom srednjem vijeku ....................................................................................138
Kultura ........................................................................................................................139
Neretvanska kneţevina ........................................................................................................143
Bizantska uprava u Dalmaciji ............................................................................................147
Rimska provincija Dalmacija .....................................................................................147
Arhontija Dalmacija ...................................................................................................149
Tema Dalmacija .........................................................................................................149
Bizantska uprava u Dalmaciji krajem X. i u Xl. stoljeću ..........................................151
Dukat Dalmacije i Hrvatske .......................................................................................152
Dubrovnik u ranom srednjem vijeku .................................................................................155
Kronika Tome arhiĊakona .................................................................................................159
Legenda o smrti kralja Zvonimira .....................................................................................167

Terminološki rjeĉnik ...............................................................................................176

Dinastije i vladari .....................................................................................................189
Izvori i literatura ......................................................................................................196

3
 UVOD

Specifiĉni okviri aktualne nastave historije primoravaju nas da se u osnovnim crtama,

formom pregleda i presjeka upoznajemo sa predviĊenim nastavnim gradivom. Svakako su
predavanja uvodni dio u potragu i polazište su za širu raspravu koju nudi historiografija sa
svojim bogatim fundusom poznatih izvora i na osnovu njih prateće literature. Studenti otuda
trebaju da ih shvataju samo kao polazište i orjentir u bogatu riznicu napisanog u kojoj se,
upravo išĉitavanjem precizno uzroĉno-posljediĉno postavljenog, treba da oblikuje onaj
potrebni sluh historiĉara koji nazivamo osnovicom našega zanata.
Skripta koja je pred Vama predstavlja proširena radna predavanja za jednosemestralni
predmet Histortja jugoistoĉne Evrope u ranom srednjem vijeku. Nastala je na osnovu
udţbeniĉke, priruĉniĉke i šire literatume podloge koja se koristi za ovaj nastavni predmet.
Njena namjera je da studentima omogući pristup predmetu, lakše snalaţenje u prostornoj i
hronološkoj širini ranoga srednjega vijeka, obimu i sadrţaju predmeta, te pripremu ispita.
Obzirom na tu namjeru na pojedinim mjestima izvršena su proširivanja onim sadrţajima koji
omogućavaju svestraniji pristup kako krupnijim tematskim okvirima bez ĉijih poznavanja se
ne mogu uspješno poloţiti ispitna pitanja, tako i, na pojedinim mjestima i manjim, parcijalnim
problemima koji su ostali poznatiji po tome što su svojom kontroverzom ostavili znaĉajnijeg
traga u historiografiji.
Uz pomoć skripte studenti će moći lakše da uoĉe prostor za svoj angaţman u toku
studija, da provjeravaju odnos izmeĊu izvora i interpretacija, te da pravovremeno prate obradu
gradiva i pripreme sadrţaje iz ovoga predmeta za polaganje predviĊenih sistematizacija i
završnog ispita. To se prije svega odnosi na fragmente izvorne podloge koji su mjestimiĉno
pridodavani u osnovnom tekstu i u napomenama a koji predstavljaju obavezno gradivo koje se
priprema u potpunosti kao nastavna i ispitna materija (De admininistrando imperio /O
upravljanju carstvom/ Konstantina VII. Porfirogeneta; Ljetopis popa Dukljanina i Kronika
Tome arhiĊakona), na dodavanje šire literature za pojedine segmente gradiva (koji mogu
prerastati u referate, te seminarske i diplomske radove), pregled dinastija, vladara, papa i
patrijarha za pojedina susjedna podruĉja radi općeg snalaţenja, na zasebno isticanje vaţnijih
termina i pojmova (u terminološkom rjeĉniku koji pretendira na raznovrsna studentska
dopunjavanja), na biografije pojedinih istaknutijih djelatnika (prema kojima se lakše
prepontaje obrada pojedinih problema i ĉitavih segmenata gradiva) i sliĉno. Sve su to sadrţaji
kojima je teţnja za ispunjenje osnovnog cilja skripte, da ponovimo: da obezbjedi osnovni

4
pristup u sagledavanju obima, mjesta i uloge predmeta Historija jugoistoĉne Evrope u ranom
srednjem vijeku, kao i da posluţi za pripremu pratećih sistematizacija i završnog ispita.
Na ovom mjestu svi sadrţaji koji su potrebni za razumijevanje Historije jugoistoĉne
Evrope u ranom srednjern vijeku nisu postavljeni i predstavljeni obzirom da se realizuju na
nastavnim predmetima Opća historija ranog srednjeg vijeka i Bosna u ranom srednjem vijeku.
Isto tako, ponudeni sadrţaji nemaju direktne odgovore na sva pitanja koja proizilaze iz
dosadašnjih prouĉavanja ove tematike, niti je glavni cilj i namjera predmeta ili ispita da se
iscrpljuje tim granicama, ali mogu da pomognu u snalaţenju i prepoznavanju osnovnih
problema koji se tretiraju na predavanjima, sistematizacijama i na završnom ispitu. Na kraju,
sadrţaj skripte predstavlja godišnju pripremu nastavnika koja se, prema potrebi, na poĉetku
školske godine unapreĊuje novim rezultatima i pokazateljima te predstavlja novim izdanjem.

Dr. Esad Kurtović

5
 IZVORI I LITERATURA
ZA HISTORIJU JUGOISTOĈNE EVROPE
U RANOM SREDNJEM VIJEKU

Pradomovina Slavena
lzvori i literatura za historiju doseljavanje Slavena
lzvori i literatura za historiju Slovenaca od VII. do poĉetka XII. stoljeća
lzvori i literatura za histonju Hrvata od VII. do poĉetka XII. stoljeća
Izvori i literatura za historiju srpskog naroda od VII. do druge polovine XII. stoljeća
lzvori i literatura za historiju Duklje (Zete) do kraja XII. stoljeća
lzvori i literatura za historiju makedonskog naroda od kraja VI. do poĉetka XII. stoljeća



lako se medievalistika podrazumijeva odreĊenom cjelinom, srednjovjekovno doba

ipak ima svoje specifiĉne karakteristike i na polju pitanja izvora i literature. Najbolje ih
odslikava aktualna nastavna podjela predmeta kroz dva semestra, na rani i razvijeni srednji
vijek. Izvori i literatura za historiju ranog srednjeg vijeka su znatno oskudniji pa je i veći broj
neriješenih pitanja u historiografiji. To je odraz i historijskog konteksta, ĉinjenice da je
ranosrednjovjekovlje uopće, a i meĊu Slavenima, obiljeţeno migracijom ogromnih razmjera i
ranofeudalnim drţavnim organizacijama prepunim naglih vojnih promjena iza kojth je
ostajala pustoš. Na takvoj osnovi teško je pratiti širi društveni razvoj, tako da je
ranosrednjovjekovno dobapredominantno vojna historija. Dodatno, ni vlastita izgraĊena
svijest o povijesnim tokovima nije bila u dovoljnoj mjeri zabiljeţena da bi smo je danas lakše
sagledali. Oĉiti primjer za to je ĉuveni Ljetopis popa Dukljanina koji seţe u najraniju prošlost
Slavena dimenzijom totalnog nepoznavanja općih tokova najranije slavenske historije.
Naprotiv, barski je ljetopisac svoje vrijeme, dvanaesto stoljeće, pokušavao da prenese u
daleku prošlost kao parametar za uobiĉajeno razumijevanje ranije historije. Tako u osnovi
jedna verzija priĉe o 'mraĉnom srednjem vijeku' zapravo najviše uporišta ima u poznavanju
ranog srednjeg vijeka.
Pored materijalnih ostataka koji imaju prateću nedovoljnost i nerazvijenost u
dimenzijama istraţivanja i široku polazišnu amplitudu u pruţanju odgovora, lingvistike koja
ostaje na liniji pomoćne povijesne znanosti, osnovni izvori za prouĉavanje jugoistoĉne Evrope
u ranom srednjem vijeku su oskudni pisani izvori. Najznaĉajnijim meĊu njima pripadaju
bizantski izvori što je odraz bizantskog prisustva na istoĉnoj jadranskoj obali i njenom zaleĊu
u ranom srednjem vijeku, skromna domaća graĊa koja se oĉuvala u fragmentima, te dijelom

6
zapadna graĊa oĉuvana kroz stare pisce i poneke rijetke dokumente koji su nam preostali u
cjelini.

Pradomovina Slavena

Zbog nedostatka drugih vrsta izvora pradomovina Slavena najvećim dijelom u domenu
je arheoloških i filoloških istraţivanja i saznanja. Zahvaljujući rasprostranjenosti slavenskog
svijeta, pa u tom ambijentu i boljoj mogućnosti za oĉuvanje pojedinih izvora, komparativnim
metodama saznajemo da su i juţni Slaveni kao njihov sastavni dio u svome ishodištu prolazili
kroz iste faze u razvoju. Povijesne dimenzije jezika, pisma i religije to najbolje pokazuju.
MeĊutim, isti ovi isticani momenti pokazuju i naĉin na koji se formirala ta kompleksna
slavenska kulturnocivilizacijska komponenta. Od zajedniĉkog polazišta u jeziku i religiji koji
u pradomovini nisu bili do kraja izgraĊeni, u seobenom procesu desilo se da su pojedine
skupine na sjeveru i istoku produţavale ranije zapoĉeti razvoj i pravile zasebne nove
karakteristike, a da su zapadne i juţne skupine Slavena u sudaru sa germanskim drţavama i
Istoĉnim rimskim carstvom (Bizantom) doţivjele veće prekide, nijansiranja i prilagoĊavanja
stanju stvari na novim terenima. Dovoljno je reći da se i meĊu samim juţnim Slavenima prate
te specifiĉne karakteristike koje do savremenog doba govore u prilog istog drevnog porijekla
ali i pratećim promjenama koje su se dešavale tokom seobenog procesa. Seobeni proces je
udario snaţan peĉat a daljnji razvoj, prije svega specifiĉna isparcelisana teritorijainopolitiĉka
organizacija kod juţnih Slavena, provela je kroz rani srednji vijek formirane zajednice samo
najsnaţnijih drţavnih organizama Slovenaca, Hrvata, Bosanaca, Srba, Dukljana (Crnogoraca),
Makedonaca i Bugara.
Podvlaĉimo da komparativna istraţivanja slavenskog svijeta u ovim najstarijim
fazama predstavija zahvalan tematski okvir, ali i da je interes historiografija jugoistoĉne
Evrope prevashodno vezan za historiju Slavena u fazama njihovog neposrednog prisustva u
novoj domovini.
Literaturne postavke koje daju dosta korisnih infonnacija za prouĉavanje slavenskog
svijeta u pradomovini zaokruţeno su predstavljene monografskim izrazima u djelima Lubora
Niderlea i Fransisa Konta na kojima se zaustavljamo u prvoj fazi upoznavanja sa Slavenima.1

1
Lubor Niderle, Slovenske starine, Novi Sad 1954; Fransis Kont, Sloveni, I-II. Beograd 1989.

7
lzvori za doseljavanje Slavena

Najvaţniji izvori za historiju doseljavanja Slavena na istoĉnu jadransku obalu su

bizantski izvori i zapadni pisci.

Bizantski izvori:
Bizantski izvori prije svega sluţe za prouĉavanje historije Bizantskog carstva. Kao
vrste to su: monogafije savremenika o svome vremenu; kronike - historije koje idu od
stvaranja svijeta do njihovog doba, pjesme historijskog sadrţaja, svjetovne i crkvene besjede,
teološke rasprave, zakonski spomenici, vojni priruĉnici, hagiorafski napisi, natpisi sa
spomenika, povelje i akti crkvenih sinoda. Sve nabrojane vrste su neujednaĉene po
dokumentarnoj vrijednosti i govore o raznim narodima sa kojima je Bizantsko carstvo
dolazilo u dodir kroz rani srednji vijek. O Slavenima V-X. stoljeća malo je posebno pisano.
Većinom se u navedenim izvorima radi o usputnim i fragmentarnim podacima.
Naistariji bizantski izvor o Slavenima koji su ţivjeli oko Dunava su tzv. ''Dijalozi''
Pseudo-Cezarija (Caesarii Dialogi, odnosno Questiones et responsiones). Sastavljeni su
poĉetkom V. stoljeća u Kilikiji. Dijalozi sadrţe 218 pitanja i isto toliko odgovora. Radi se o
prvom pomenu Slavena u bizantskim izvorima. Tu je zabiljeţeno ponešto i o obiĉajima
Slavena (odgovori na 109 i 110 pitanje). No, prateći ovaj izvor lako je zakljuĉiti da Slaveni
još nisu u vidokrugu bizantskog interesa.2
Konkretnije informacijc o Slavenima daje Prisk, ĉuveni poslanik na dvoru hunskog
vladara Atile u svojoj "Bizantinskoj historiji" u 6 knjiga. Ona jc saĉavana u fragmentima (od
434. do 472. godine). Prisk je filozof, retor, putujući diplomat. Jedna od njegovih misija je i
ona na dvoru hunskog vladara Atile (448. godine) koju je uĉinio za cara Teodosija II. (408-
450). On daje dragocjene podatke o gradovima jugoistoĉne Evrope u prvoj polovini V.
stoljeća (spominje Salonu, Sirmium, Vimancium, Paetovio, Naissus, Margus i Constantiu), a
još više o stanovnicima današnje Vojvodine u sklopu Atiline drţave. Medu tim stanovnicima
Slaveni su bili u znatnom broju.

2
Anonimni autor je teolog koji svojim spisom brani ortodoksno kršćanstvo i nastoji da kršćansku vjeru
predstavi kao univerzalnu filozofiju kojom je moguće objasniti sva dešavanja. Najveći dio pitanja i odgovora u
ovom spisu odnost se na tumaĉenje biblijskih mjesta, pobijanje kršĉanskih heretika, borbi sa ostacima paganskih
uĉenja, kultova i raznih sujevjerja. Ima i tumaĉenja prirodnih, medicinskih i astronomskih problema.

8
 Najznaĉajnji bizantski izvor iz ovoga ramjeg vremena svakako je Prokopije iz
Cezareje u Palestini, ĉuveni savremenik bizantskog cura Justinijana (527-565).3 Napisao je
"De bellis" (O ratovima) u 8 knjiga /1-2 knjiga obraĊuje rat sa Perzijancima, 3-4 sa
Vandalima, 5-7 sa Gotima, dok 8 knjiga, po Prokopiju 'šarena', predstavlja dopunu ostalih
knjiga/, ''De aedificiis" (O gradnjama) i ''Historia arcana" (Tajna historija). U 'De bellis'
opisani su ratovi Bizanta sa Persijom, Vandalima i Gotima. U opisu ratova sa Slavenima u VI.
stoljeću Prokopije daje informacije o obiĉajima Slavena, njihovoj vojnoj taktici te njihovim
provalama na bizantski teritorij. "De aedificiis" predstavlja panegirik u slavu cara Justinijana.
Tu se navode i Justinijanove gradnje u Iliriku i Podunavlju. "Historia arcana" je dopuna djela
O ratovima. To je tajna kronika skandala u doba vladavine cara Justinijana.
Veći broj bizantskih pisaca koji dolaze poslije Prokopija, pa sve do X. stoljeća, do
vremena cara i pisca Konstantina VII. Porfirogeneta, pomenut ćemo samo po imenima i
njihovim djelima. Iako su njihove informacije dosta šture o Slavenima, na nekim mjestima su
one jedina izvoma zrnca iz kojih se crpi znanje za najraniju historiju Slavena na jugoistoku
Evrope. To su:
Agatija, advokat iz Mirne u Maloj Aziji. Napisao je djelo "Historia" u 5 knjiga (O
Justinijanovoj vladavini). Tu se prikazuju ratovi Bizanta protiv Gota, Vandala, Franaka i
Perzijanaca, u ĉemu se nastavlja na Prokopija. Daje nekoliko podataka o Slavenima u
bizantskoj sluţbi.

Jovan Malala, iz Antiohije u Siriji (malal- retor, advokat). Napisao je tzv. "Svjetsku
kroniku", od stvaranja svijeta do 565. godine u 17 knjiga. Malo govori o Slavenima, ali ovo
djelo je vaţno zbog svog uticaja na srednjovjekovnu slavensku knjiţevnost.

Menander Protektor, iz sredina VI. stoljeća, iz Carigrada. Nastavljaĉ je Agatijine historije

(period 558-582). Donosi podatke o Sirmiumu i Singidunumu, te o Antima, Slavenima i
Avarima koji su te gradove pokušavali zauzeti.

Euagris (Euagrije, Evagrije), iz Epifanije u Siriji, pripada Vl. stoljeću. Njegovo djelo je
"Crkvena historija", u 6 knjiga (431-593), a daje podatke koji su već sadrţani u drugim
izvorima.

Teofilakt Simokata, iz Egipta. Njegovo djelo je "Historija" u 8 knjiga, kojima nastavlja na

djelo Menandera Protektora. Opisuje vladavinu cara Mauricija (582-602). Osnovni je izvor za
velike borbe Bizanta protiv Avara i Slavena u dunavskim pokrajinama s kraja VI. i poĉetka
VII. stoljeća, a koje su završile slomom ranobizantske drţave i do masovnog naseljavanja
Slavena na jugoistok Evrope.

3
Prokopije je roĊen krajern V ili poĉetkom VI stoljeća u palestinskoj Cezareji (Procopius Caesariensis).
Školovao se u Cezareji. Karijeru je zapoĉeo kao advokat. Godine 527. postao je pravni savjetnik vojskovoĊe
Belizara (Velizara) kojeg prati u ratu sa Perzijancima (527-531), Vandalima u Africi (533-534), te Ostrogotima u
Italiji (536-540). Od 542. godine ţivi u Carigradu, do smrti, vjerovatno 565. godine.

9
Pseudo-Mauricije, nepoznati autor VI-VII. stoljeća. Napisao je vojni priruĉnik "Strategikon"
koji predstavlja opis bizantske vojske i njene borbene taktike.4 Uz Prokopija on je najbogatiji
izvor o juţnim Slavenima na lijevoj obali Dunava. U djelu je jedno poglavlje posvećeno
naĉinu "Kako treba postupati sa Slavenima, Antima i sličnima". Ono je bogato informacijama
o ţivotu Slavena.

Borbi Avara i Slavana protiv Bizanta pod zidinama Carigrada 626. godine posvećena su djela
Uskršnja hronika, spis Teodora Sikela (O mahnitom nasrtaju bezbožnih Avara I
Perzijanaca na ovaj bogočuvani grad i o njihovu, zahvaljujući božjem čovjekoljublju
posredovanjem Bogorodice, sramnom uzmaku) i anonimna Oratio historica, dok slavenske
opsade Soluna opisuju Ĉuda Dimitrija Solunskog (Miracula sancti Demetrii I, II).

U djelu Historia patrijarh Nićifor obuhvata razdoblje 602-709. godine. On upotpunjejuje

Teofanovu Kronografiju koja obuhvata period od 284. do 814/815. godine.

Leon (Lav) VI, bizantski car (886-912). Njegovo djelo "Taktika" je taktiĉki priruĉnik
savremenog ratovanja koji je namijenjen njegovom sinu. U ovom djelu ima podataka i o
Slavenima.

"Leges rusticae" (Zemljoradniĉki zakon), nepoznatog autora. Nastao je u VII. ili VIII.
stoljeću. U ovom pravnohistorijskom spomeniku dati su podaci o seoskoj zajednici (općini)
koja se razvila pod uticajem slavenskog elementa. "Zemljoradniĉki zakon" je preveden na
slavenski jezik i znaĉajno je uticao na pravni ţivot juţnih Slavena.

Konstantin VII. Porfirogenet, bizantski car (945-949) predstavlja najvaţnijeg pisca za

historiju juţnih Slavena u ranom srednjem vijeku.5 Napisao je više djela: "Vita Basilii" (De
vita et rebus gestis avi sui Basilii Macedonis) predstavlja ţivot njegovog djeda cara Vasilija I;
"De praefecturis" (De thematibus occidentis sive Europae) je opis upravnih jedinica
Bizantskog carstva; "De caeremoniis" (De cerimoniis aulae byzantinae) predstavlja spis o
ceremonijama na bizantskom dvoru. Po broju informacija o Slavenima najznaĉajnije

4
Autor Strategikona nije poznat. Djelo se pripisuje caru i generalu istoga imena Mauricije, pa je zato nazvan
Pseudo-Mauricijev Strategikon.
5
Konstantin VII. Porfirogenet roĊen je 905. godine. Bio je jedini sin bizantskog cara Lava VI. Mudrog (886-
912) koji ga je 911. godine krunisao za svog savladara. Sa sedam godina (912) ostao je bez oca, a prijestolje je
nasljedio njegov stric Aleksandar. Ni on nije dugo vladao (913). Poslije Aleksandra izabrano je namjesništvo
koje je vladalo u ime Konstantina, a na ĉijem ĉelu je bio patrijarh Nikola Mistik. Ovo namjesništvo naredne 914.
godine mijenja namjesništvo Konstantinove majke, carice Zoje. Njena politika pokazala se pogrešnom naroĉito u
odnosima prema Bugarima. Nove snage predvodi drungar flote Roman Lakapin koji ţeni Konstantina 919.
godine svojom kćerkom Jelenom. Roman Lakapin 920. godine postaje savladar cara Konstantina a onda i sam
postaje car. Pored toga za savladare su uzdignuti Romanovi sinovi Hristofor, Stefan i Konstantin. Konstantin je
me bio sasvim potisnut od drţavnih poslova. Vladavina Romana Lakapina traje do decembra 944., kada su ga
rušili njegovi sinovi Stefan i Konstantin, no januara 945. godine Konstantin VII. Porfirogenet uspijeva da ih se
rješi i da postane car (945-959).

10
Konstantinovo djelo je "De administrando imperio" (skraćeno se ĉesto navodi kao DAI), a u
prevodu Spis o narodima ili O upravljanju Carstvom.6

De administrando imperio kao naslov ovom djelu dao je njegov prvi izdavaĉ Meursius
1611. godine. Djelo je posvećeno carevom sinu Romanu II. (bizantski car 959-963), sa ciljem
da ga upozna sa problemima koji ga ĉekaju kao vladara. De administrando imperio je osnovni
i najvaţniji izvor za epohu VII-IX. stoljeća za juţne Slavene. U De administrando imperio
najznaĉajnije su glave 29-36, sa podacima o seobi Slavena i njihovoj najstarijoj historiji:
29. O Dalmaciji i susjednim plemenima
30. Izlaganje o provinciji Dalmaciji
31. O Hrvatima i zemlji u kojoj sada obitavaju
32. O Srbima i zemlji u kojoj sada obitavaju
33. O Zahumljanima i zemlji u kojoj sada obitavaju
34. O Travunjanima i Konavljanima i zemlji u kojoj sada obitavaju
35. O Dukljanima i zemlji u kojoj sada obitavaju
36. O Paganima koji se nazivaju i Neretljani i zemlji u kojoj sada obitavaju.

Zapadni pisci:
Informacije o Slavenima u najranije doba kod zapadnih pisaca su fragmentarne ali
izuzetno znaĉajne, naroĉito u praćenju dometa slavenskih kretanja. Izdvajamo Komesa
Marcelina (Marcellinus Comes), koji je ţivio u prvoj polovini VI. stoljeća. On piše o
Slavenima u djelu "Chronicon". Jordan (Jordanes), je zapadni Got (Alan), koji je ţivio oko
500.-iza 552. godine.7 Njegov spis "De origine actibusque Getarum" predstavlja izvadak
Kasiodorovog zagubljenog djela.8 Jordanes je u doba gotskog vladanja bio drţavni funkcioner
u Italiji i Dalmaciji. On piše historiju Gota, a kada govori o Slavenima on ih navodi pod tri
imena, kao: Venede, Slavene i Ante.
"Pisma pape Grgura I. (590-604)", (Gregorii I papae epistolae sive registrum
epistolarum) predstavlja izvor za doseljavanje Slavena u Dalmaciju i Istru. Isidor Seviljski,
ţivio 560-636., iz okolice Kartagene, bio je biskup u Sevilji. Napisao je "Chronica maiora"
(Velika kronika) u kojoj, izmeĊu ostalog opisuje kako su Slaveni oduzeli Rimljanima Grĉku u

6
Najstariji originalni prijepis De administrando imperio je iz XI. stoljeća. Pod nazivom Codex Parisinus ĉuva se
u Parizu. Drugi oĉurani prepis je iz XVI. stoljeća i nalazi se u Vatikanskoj biblioteci u Rimu (Codex Palatinus).
Ima i drugih mlaĊih prepisa.
7
Jordanes je gotski historiĉar koji se poslije uništenja ostrogotske drţave u Italiji povukao u Bizant. Tu je
napisao prvu kompilaciju svjetske historije od Adama do 551. godine ("De summa temporum vel origine
actibusque gentis Romanorum").
8
Flavius Maenus Aurelius Cassiodorus (490-530). RoĊen je u uglednoj rimskoj aristokratskoj porodici. Otac mu
je bio prefekt pretorija i posjednik imanja u Kalabriji. a sluţio je i kralju Odoakru. Poslije smrti Odoakra sluţio
je kralja Teodorika. pa je i mladog. sina Kasiodora uputio u administrativnu sluţbu. Kasiodor je tako kao mladić
postao sekretar kabineta kralja Teodorika koji je vladao u Italiji 493-526. godine. Kasiodor je kasnije postao
prefekt pretorija pod Atalarikom 533. godine. Njegovo djelo Historija Gota ("Historia Gothorum") saĉuvana
samo u odlomcima koje je polovinom VI. stoljeća saĉinio Jordanes.

11
koju ubraja i Dalmaciju.9 Pavle Đakon je Langobard iz Furlanije, a ţivio je u VIII. stoljeću.
Njegovo djelo "Historia Langobardorum", vaţan je izvor za prouĉavanje upada Slavena u
Istru i Italiju, te slavensko naseljavanje Alpa.10

Prouĉavanje bizantskih izvora

Najstariju hrestomatiju izvora o juţnim Slavenima s obzirom na bizantske pisce u

juţnoslovenskim zemljama izdao je Franjo Raĉki u djelu "Documenta historiae Chroaticae
periodum antiquam illustrantia" (Zagreb 1877). MeĊutim, Franjo Raĉki je uzeo u obzir samo
one bizantske izvještaje koji se odnose na Dalmaciju i Panoniju izmeĊu rijeka Save i Drave, te
o Slavenima u srednjem Podunavlju. Potpuniju zbirku nalazimo kod slovenaĉkog historiĉara
Franca Kosa u djelu "Gradivo za Zgodovino Slovencev v srednjem veku", I, (Ljubljana 1902).
U izvjesnoj mjeri ove dvije zbirke upotpunjuje djelo dvojice autora Stanoja Stanojevića i
Vladimira Ćorovića koje je objavljeno pod naslovom "Odabrani izvori za srpsku istoriju",
(Beograd 1921). Dalji razvoj publikovanja bizantskih izvora obogaćen je izdavanjem
bizantskih povelja koje su priredili Aleksandar Solovjev i Vladimir Mošin, a koje su
objavljene pod naslovom "Grĉke povelje srpskih vladara", (Beograd 1936).
Najveći doprinos publikovanju bizantskih izvora, s obzirom na podruĉje
juţnoslavenskih zemalja i jugoistoka Evrope uĉinio je Vizantološki institut u Beogradu, pod
uredništvom Georgija Ostrogorskog. Sistematskim prouĉavanjem i izdavanjem izvora postao
je jednim od znaĉajnijih centara u bizantološkim studijama. Prije svega to su publikacije
izvora poznate pod naslovom: "Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije", I-VI,
(Beograd 1955-1986). Vizantološki institut pokrenuo je ĉasopis Zbornik radova
Vizantološkog instituta (skraćeno ZRVI), u kojem se objavljuju radovi koji obraĊuju brojne
teme iz historije jugoistoka Evrope u srednjem vijeku kroz prizmu bizantske graĊe.11

9
Isidorus de Sevilla bio je enciklopedista, historiĉar, pjesnik, filolog i jedan od najvećih umova srednjovjekovne
Evrope. Njegovo najveće djelo je "Etymologiae" (Origines) u 20 knjiga. Pored toga on je autor i djela Contra
Judeos, te Historia de regibus Gothorum, Vandalorum et Sueorum.
10
Paulus Diaconus pripadao je uglednoj langobardskoj porodici iz Furlanije. RoĊen je oko 720. godine u Ĉedadu
i odgojen je na dvoru langobardskih kraljeva u Paviji. Kasnije je stupio u svećeniĉki red i postao Ċakon u
ĉuvenom manastiru Montekasino. Stekao je naklonost Karla Velikog i postao ĉlanom njegove dvorske
akademije. Najvaţnije njegovo djelo je "Historija Langobarda" u 6 knjiga. Njegov pregled langobardske historije
se prekida smrću kralja Liutpranda 744. godine.
11
O Vizantološkom institutu i njegovoj djelatnosti: Radivoj Radić, Vizantološki institut Srpske akademije nauka
i umetnosti, u: "Enciklopedija srpske istoriografije", Beograd 1997, 144-146; SrĊan Pirivatrić, Zbornik radova
Vizantološkog instituta u Beogradu, na istom mjestu, 83; ... Bibliografija Zbomika radova Vizantološkog
instituta I-XX (1952-1981), ZRVI 20, Beograd 1981, 185-210.

12
 MeĊu najpoznatijim bizantolozima su Georgije Ostrogorski, Boţidar Ferjanĉić, Jadran
Ferluga, Franjo Barišić, Bariša Krekić, Lujo Margetić, Ljubomir Maksimović, Ivo Goldstein,
Radivoj Radić, Tibor Ţivković i drugi.

Literatura:
- Lubor Niderle, Slovenske staroţitnosti, 1-4, 1902-1924.
- Lubor Niderle, Ţivot starych Slovaniy, 1-3, 1911-1925.
- Lubor Niderle, Slovenske starine, Novi Sad 1954.
- Fransis Kont, Sloveni, Beograd 1989.
- Frensis Dvornik, Sloveni u evropskoj istoriji i civilizaciji, Beograd 2001.
- Milutin Garašanin - Jovan Kovaĉević, Pregled materijalne kulture juţnih Slovena u
srednjem veku, Beograd 1950.
Jovan Kovaĉević, Arheologija i historija varvarske kolonizacije juţnoslovenskih
oblasti (VII i VIII st.), Novi Sad 1960.
- Jovan Kovaĉević, Avarski kaganat, Beograd 1977.
- Špiro Kulišić, Stara slovenska religija u svijetlu novijih istraţivanja posebno
balkanoloških, Sarajevo 1979.
- Georgije Ostrogorski, Istorija Vizantije, Beograd 1959. (više izdanja).
- Historija naroda Jugoslavije, I, Zagreb (ili Beograd) 1953.
- Tibor Zivković, Juţni Sloveni pod vizantijskom vlašću (600-1025), Beograd 2002.

***************************************************************************
Historiografija: Lubor Niderle
Lubor Niderle (Niederle) (1865-1944) je ĉeški arheolog, historiĉar, antropolog i
etnolog. Najvaţnija oblast njegovog djelovanja je na podruĉju slavenske arheologije.
Najznaĉajnija njegova djela su Slovenske starine (Slovanske staroţitnosti) i Život starih
Slavena (Ţizn starih Slovan). U njima Lubor Niderle rasvjetljava pitanje slavenske
etnogeneze, najstariju historiju i materijalnu kulturu Slavena u poĉecima njihovog kulturnog
razvoja.

***************************************************************************
Historiografija: Georgije Ostrogorski
Georgije Ostrogorski (Ostrogorski Georgije Aleksandroviĉ) roĊen je u Petrogradu
1902. a umro je u Beogradu 1976. Doktorat iz bizantologije odbranio je u Parizu 1927.

13
Predavao je na Univerzitetu u Breslavu, a 1933. prelazi u Beograd na katedru za vizantologiju
Filozofskog fakulteta na Univerzitetu u Beogradu. U poĉetku kao honorarni suradnik, a od
1941. do 1973. prodavao je historiju Vizantije kao redovni profesor.
Njegovom inicijativom 1948. osnovan je Vizantološki institut, na ĉijem se ĉelu nalazio
sve do smrti. Goorgije Ostrogorski riješio je niz problema bizantske historije. Najpoznatija
njegova djela i radovi su: Istorija Vizantije, Pronija, Avtokrator i samodržac, Porfirogenetova
hronika srpskih vladara i dr. Bio je ĉlan brojnih evropskih akademija. S pravom se ubraja
meĊu najpoznatije bizantologe XX. stoljeća (Sabrana djela G. Ostrogorskog, I-VI, Beograd
1969).12

***************************************************************************
Izvori za historiju Slovenaca od VII. do poĉetka XII. stoljeća
Glavni izvor za historiju Slovenaca u VII. i VIII. stoljeću je Pavle Đakon sa svojim
djelom Historija Langobarda. Njegovo djelo predstavlja vaţno uporište za sagledavanje upada
Slovena u Istru i Italiju, te slovensko naseljavanje Alpa.
Fredegarius Scholasticus je jedinstveno ime kojim je francuski filolog Joseph-Juste
Scaliger (1540-1609) u XVI. stoljeću nazvao nepoznate autore kronike: Pseudo-Fredegar,
"Chronicon" u 4 knjige. Ova kronika je nastala 658-660. godine i to na osnovu starijih spisa, a
sastavljaĉi su dva anonimna pisca. Najvaţnija je ĉetvrta knjiga koja govori o knezu Samu i
njegovim djelima u vezi sa Slavenima.
Najveći znaĉaj za ranoslovenaĉku historiju ima izvor pod nazivom "Libellus de
conversione Bagoariorum et Carantanorum'', kraće zvan "Conversio" (Knjiga o
preobraćanju-pokrštavanju Bavaraca i Karantanaca). Autor je neki nepoznati salcburški
svećenik iz druge polovine IX. stoljeća. Cilj djela je bio da odbrani prava salcburške crkve u
Panoniji i Karantaniji, koja je ugrozio Metodije novootvorenom nadbiskupijom. 'Conversio'

12
Literatura o Georgiju Ostrogorskom: Dragoslav Adamović, Georgije Ostrogorski (1902-1976), u: "Dragoslav
Adamović, Razgovori sa savremenicima (Ko je na vas presudno uticao i zašto?)", Beograd 1982, 258-261;
Ivanka Nikolajević, Istraživanja Georgija Ostrogorskog o principima vizantijske umetnosti, Zbornik radova
Vizantološkog instituta 18, Beograd 1978, 276-277; Franjo Barišić, Akademik Georgije Ostrogorski kao
organizator naučnih istraživanja, na istom mjestu, 281-285; Sima Ćirković, Akademik Georgije Ostrogorski u
jugoslovenskoj istoriografiji, na istom mjestu, 278-281; Boţidar Ferjanĉić, Akademik Georgije Ostrogorski u
svetskoj vizantologiji, na istom mjestu, 269-274; Boţidar Ferjanĉić, Vizantija iz Beograda (Deset godina od
smrti Georgija Ostrogorskog 1902-1976), NIN, Beograd 2.11. 1986, 40-41; Boţidar Ferjanĉić, Georgije
Ostrogorski (1902-1976), Glas SANU 372, Odeljenje istorijskih nauka 8, Beograd 1993, 57-95; Boţidar
Ferjanĉić, Ostrogorski Georgije, u: "Enciklopedija srpske istoriografije", Beograd 1997, 548-550; Bogo
Grafenauer, Georgije Ostrogorski (Petrograd 19.1. 1902-Beograd 24.10. 1976), Arheološki vestnik 29,
Ljubljana 1978, 722-725; Srdan Pirivatrić, Georgije Ostrogorski, u: "Rusi bez Rusije — Srpski Rusi", Beograd
1994, 179-188; Radivoj Radić, Georgije Ostrogorski i srpska vizantologija, u: "Ruska emigracija u srpskoj
kulturi XX veka I", Beograd 1994, 147-153.

14
govori o Karantaniji i Donjoj Panoniji, koje su saĉinjavale tzv. Panonsku Sklaviniju. Tu su
podaci o Panoniji u IX stoljeću, o Pribini i Kocelju i njihovoj kneţevini, te o širenju
kršćanstva na tom podruĉju do pojave Metodija i njegove misije.
I ĉuveni "Franaĉki anali" se dotiĉu historije Slovenaca. Istiĉu se "Armales regni
Francorum", koji obuhvataju doba 741-829. godine. Na njima je radilo više autora od kojih je
najpoznatiji ĉuveni opat Ajnhard. Podataka ima i u "Annales Laureshamenses", "Annales
Fuldenses", "Annales Juvanenses maiores", "Annales Bertiniani".
Za ceremoniju ustoliĉavanja karantanskih vojvoda postoji niz raznovrsnih izvora.
Jedan od najstarijih je "Schwabenspiegel", (Njemaĉko zrcalo), iz XIII. stoljeća, koje je
sastavio anonimni duhovnik. O ustoliĉenju govore Bertold iz Regensburga, "Austrijska
rimovana hronika" Otokara iz Geule (Otokar iz Gojle, poĉetak XIV. stoljeća), "Austrijska
kronika od 95 gospodstava", Toma Eberdorfer u "Chronicon Austriacum", Eneja Silvije
Picolomini (papa Pije II.) u "De Europe", Vid Arenpech u "Chronicon Austriacum", Jakov
Unrest u "Chronicon Caranthiacum", koruški kroniĉar Ivan Vetrinjski (sredina XIV. stoljeća).
Od arheoloških nalaza o tome svjedoĉe kneţev kamen (koji se nalazi u Drţavnom muzeju u
Celovcu) i Vojvodski stol na Gosposvetskom polju.
Najvećim dijelom izvori za ovo razdoblje su objavljeni u "Monumenta Germanica
historica" (MGH), u seriji "Scriptores" (Pisci). Dokumentarna grada za historiju Slovenaca u
ranom srednjem vijeku objavljena je u Franc Kos, "Gradivo za Zgodovino Slovencev v
srednjem veku", I-V, (Ljubljana 1902-1928).
Najvećim dijelom zapadni izvori su objavljeni u "Monumenta Germanica historica" -
MGH (Historijski spomenici Njemaĉke). To je najveća zbirka izvora za historiju Njemaĉke.
Rad na prikupljanju materijala za ovu zbirku zapoĉeo je poslije Napoleonovih ratova 1819.
godine. Inicijativa za pokretanje zbirke potekla je od pruskog drţavnika barona Karla von
Steina (Štajn). On je sa najistaknutijim liĉnostima Njemaĉke svoga vremena osnovao Društvo
za stariju njemaĉku historiju, sa Centralnom direkcijom i Georgom Heinrichom Pertzom na
ĉelu. Zbirka je poĉela da izlazi u Berlinu i Hannoveru 1826. godine. Teritorijalno naĉelo ove
zbirke obuhvatilo je podruĉje Franaĉke drţave i njemaĉkog Carstva, a vremenski od nešto
prije 500. do oko 1500. godine. Objavljeno je preko 200 svezaka. MGH se dijeli na pet
glavnih sekcija: 1. "Scriptores" (Pisci), 2. "Leges" (Zakoni), 3. "Epistolae" (Pisma), 4.
"Diplomata" (Povelje) i 5. "Antiquitates" (Starine).

15
Literatura za historiju Slovenaca u ranom srednjem vijeku: Od pregleda historije
Slovenaca u srednjem vijeku i najvaţnijih autora, Milka Kosa (1892-1972), Boge Grafenauera
(1916-1995), Ferde Gestrina (1916-1999), i Ignacija Vojea (1926-), izdvajamo:

- Milko Kos, Zgodovina Slovencev od naselitve do reformacije, Ljubljana 1939.

- Milko Kos, Kolonizacija i germanizacija slovenske zemlje", Historijski zbomik 4,
Zagreb 1951.
- Milko Kos, Istorija Slovenaca, Beograd 1960.
- Bogo Grafenauer, Ferdo Gestrin, Fran Zwiter, Franc Stele, dijelovi o slovenaĉkoj
historiji u -Historiji naroda Jugoslavije, I, Zagreb 1953.
- Bogo Grafenauer, Ustoliĉenje koruških vojvoda in drţava karantanskih Slovenaca,
Ljubljana 1954.
- Bogo Grafenauer, Zgodovina slovenskega naroda, I svezek, Tretja izdaja, Drţavna
zaloţba Slovenije, Ljubljana 1978.
- Gestrin Ferdo, Slovanske migracije v Italijo, Slovenska matica, Ljubljana 1998.
- Ignacij Voje, Oris zgodovine jugovzhodne Evrope - srednji vek, Ljubljana 1992.
- Ignacij Voje, Nemirni Balkan. Zgodovinski pregled od 6. do 18. stoletja, Drţavna
zaloţba Slovenije, Ljubljana 1994.

Poslije penzionisanja Ignacija Vojeta historijom jugoistoĉne Evrope u srednjem vijeku

na fakultetu u Ljubljani bave se Vasko Simoniti, Peter Štih i Sašo Jerše.
***************************************************************************
Historiografija: Ignacij Voje
Slovenaĉki historiĉar Ignacij Voje roĊen je 28.2. 1926. godine u Ljubljani. U rodnoj
Ljubljani je završio osnovno školovanje, gimnaziju i studij historije na Odjeljenju za historiju
Filozofskog fakulteta. Po diplomiranju 1951. godine postao je asistent na katedri za historiju
Juţnih Slavena kod profesora Gregora Ĉremošnika. Doktorirao je 1964. godine pod
mentorstvom Jorja Tadića (disertacija Kreditna trgovina u srednjovjekovnom Dubrovniku,
objavljena je u Sarajevu 1976). Na svom matiĉnom fakultetu u Ljubljani prošao je sva
fakultetska zvanja (1967. docent, 1975. vanredni profesor, 1980. redovni profesor), a 1993.
godine odlazi u penziju).
Nauĉni interes Ignacija Vojeta predstavlja historiju jugoistoĉne Evrope u cjelini,
posebno Slovenije, Dubrovnika, Bosne i Srbije. Pored brojnih radova, na kraju radnog vijeka
objavio je svoja predavanja u formi udţbenika za historiju jugoistoĉne Evrope u srednjem
vijeku (Nemirni Balkan). U povodu osamdesete godišnjice roĊenja Ignacija Vojeta prireĊen je
zbornik radova Med Srednjo Evropo i Sredozemljem - Vojetov zbornik, Ljubljana 2006.13

***************************************************************************

13
Literatura o Igaciju Vojetu: Vaslij Melik, Ignacij Voje - šestdesetletnik, Zgodovinski ĉasopis 40/1-2, Ljubljana
1986. 5-7; Nataša Stregar. Bibliografija prof. dr. Ignacija Vojeta, na istom mjestu, 8-13; Branko Reisp, Voje
Ignacij. Slovenski biografski leksikon 14, SAZU, Ljubljana 1986, 558-560; Vasko Simoniti, Prof dr. Ignacij
Voje praznuje sedemdesetletnico, Zgodovinski ĉasopis 50/1, Ljubljana 1996, 5-10; Đuro Tošić, Voje Ignacij. u:
''Enciklopedija srpske istoriografije", Beograd 1997, 310-311; Sašo Jerše: Prof. dr. Ignacij Voje - Ob njegovi
osemdesetletnici. Zgodovinski ĉasopis 60/1-2, Ljubljana, 2006, 5-10; Nataša Stregar, Bibliografija prof. dr.
Ignacija Vojeta, u: "Med Srednjo Evropo in Sredozemljem, Vojetov zbornik", Ljubljana 2006, XVII-XLIII.

16
Izvori za historiju Hrvata od VII. do poĉetka XII. stoljeća
- strani pisci
- domaći pisci
- diplomatiĉka graĊa
- pregledi izvora za hrvatsku historiju
- hrvatska historiografija

Strani pisci
Istaknuto mjesto meĊu stranim piscima ĉine bizantski pisci, prije svega Konstantin
VII. Porfirogenet. U djelu De administrando imperio on daje opis doseljavanja Hrvata i
njihove prve drţavne organizacije. Kekuamenos (Kekuamen) daje podatke za hrvatsku
historiju iz prve polovine XI. stoljeća, koje su vezane za Zadar i Dalmaciju. Nešto podataka
ima i kod Ivana Skilice, Nićifora Brijenija, Ane Komnen i Ivana Zonare. Arapski pisci Hrvate
i Srbe poznaju kao Sakalibe (od Saklab). Pominju ih Al Masudi i geograf Idrisi. Od jevrejskih
pisaca Dalmaciju i Hrvatsku spominju Josip ben Gorion i Hazdaj.
Od zapadnih pisaca treba istaći Anonima Ravenjskog (Anonymus Ravvenas) koji u
djelu "Cosmographia" iz druge polovine VII st., poznaje dalmatinske gradove od Nina do
Labina i piše o Trsatskoj Liburniji. Ĉuveni Langobard Pavle Đakon, u "Historia
Langobradorum" govori o upadima Hrvata u Istru i Italiju. MeĊu najvaţnijim franaĉkim
analima su Ajnhardovi (Einhard) "Annales" (Anali regni Francoru) i djelo posvećeno ţivotu
Krala Velikog "Vita Caroli Magni imperatoris".14 Ajnhardovi anali iz godine u godinu prate
dešavanja u Panonskom bazenu, o bizantskoj borbi na Jadranu do 812. godine i o dešavanjima
u vezi sa ustankom Ljudevita Posavskog. Franaĉki benediktinac Gottschalk (Gotšalk) je
opisao ratovanje Trpimira sa bizantskim natnjesnikom u Dalmaciji u svome vjersko-
dogmatskom spisu "De trine Deitate".15
Od talijanskih izvora istaknuto mjesto ima "Liber pontificalis" (zbirka ţivotopisa o
djelatnosti papa),16 koji daje opis akcije pape Ivana IV. (640-642) po Istri i Dalmaciji, te o
zarobljavanju papinskih poslanika od strane hrvatskog vladara Domagoja. Ivan Đakon (inaĉe

14
Einhard, Ajnhard, roĊen je oko 770. godine u oblasti rijeke Rajne u zapadnorn djelu Njemaĉke. Obrazovanje
je stekao u manastiru Fuldi. Zatim je otišao na dvor Karla Velikog gdje je razvio svestranu kulturnu djelatnost.
Bio je liĉni sekretar Karla Velikog i njegovog sina Ludovika Poboţnog. Njegovo najzaĉajnije djelo je "Vita
Caroli Magni" (Ţivot Karla Velikog). Pisano je po uzoru na Svetonijeve ţivotopise rimskih careva. To je
najsavršenije djelo karolinške renesanse. Ajnhard je umro 840. godine.
15
Gotšalk je propovijedao nauk o predestinaciji (predodreĊenju) i time se zamjerio katoliĉkoj crlcvi te bio
progonjen. Pobjegao je u Furlaniju, a odatle na dvor brvatskog vladara Trpimira. Iz Hrvatske se preko Panonije i
Bavarske vratio u Rems, gdje je osuden 849. godine.
16
Prvi dio Liber pontificalis sadrţi ţivotopise od sv. Petra do Feliksa IV. (526-530) i pitanje je njegove izvome
podloge. Drugi dio obuhvata biografije do pape Martina V. (1431) i njeni autori su identificirani.

17
zvan Giovanni Sagornini) u djelu "Chronicon Venetum" (Venecijanska kronika) daje podatke
o odnosima Hrvata i Venecije u IX-X. stoljeću, sa teţnjom da prikaţe vjernost Venecije i
nevjernost Hrvata prema Bizantu.17 Andrija Dandolo (mletaĉki kroniĉar i duţd 1343-1354) u
djelima "Annales" (Chronicon Danduli) "Chronicon breve" (Kratka hronika), ima više
podataka vaţnih za historiju Hrvata u IX., X. i XI. stoljeću.18
Od maĊarskih izvora treba izdvojiti Simona de Keza (Šimuna de Keza) sa djelom
"Gesta Hunnorum et Hungarorum" (Anali Huna i MaĊara), sastavljenim prije 1285. godine, a
vaţnim za prve godine Kolomanove vladavine.19

Domaći izvori
MeĊu prvima to je spis "Korčulanski kodeks". Tako ga je nazvao njegov pronalazaĉ
Vinko Foretić, poznati historiĉar Dubrovnika, koji ga je i datirao u XII. stoljeće. Kodeks
sadrţi šaroliku izvornu graĊu i fragmente raznih ranijih izvora vaţnih za hrvatsku historiju.
"Ljetopis popa Dukljanina", sastavljen polovinom XII. stoljeća od strane jednog barskog
svećenika, prikazuje najstariju prošlost juţnih Slavena, a opisuje i zbivanja u
srednjovjekovnoj hrvatskoj drţavi. Za hrvatsku historiju posebno je interesantna hrvatska
redakcija Ljetopisa popa Dukljanina koja ima dodatak o smrti kralja Zvonimira.
Toma ArhiĊakon, historiĉar splitske crkve (1200-1268) u djelu "Historia Salonitana"
daje historiju splitske crkve od rimskih vremena do 1266. godine. Original djela ne postoji,
već više prepisa. Osim crkvene, solinsko-splitske historije, Toma opisuje i drţavni i kulturni
ţivot splitske sredine. On daje podatke o razorenju Salone, dolasku Hrvata na Jadran, o tome
kako su MaĊari preuzeli vlast nad Dalmacijom i Hrvatskom i još niz drugih znaĉajnih
informacija. "Historia Salonitana maior" (Veća salonitanska povijest), je prerada Tomine
"Historije splitske crkve" od strane nepoznatog autora. On je obogaćena kompilatorskim
dodacima izvornog materijala iz splitskog kaptolskog i nadbiskupskog arhiva.
Ivan ArhiĊakon Goriĉki iz kraja XIII. stoljeća, smatra se da je sastavio Statute
zagrebaĉkog kaptola ("Statuta Capituli zagrabiensis") , koji su vaţni za upoznavanje agrarnih

17
Ivan Đakon je bio svećenik i liĉni sekretar duţda Petra II. Orseola (991-1009). On daje podatke za mletaĉko-
hrvatske i mletaĉko-neretvanske odnose do vojne duţda Petra II. oko 1000. godine. Tako daje i prve podatke o
Mislavu i Druţaku. Dragocjeni su njegovi podaci o Domagoju, Zdeslavu i Branimiru.
18
Annales obuhvataju historiju od 48. do 1280. godine. Radi se o kompilaciji starijih izvora i ranijih djela.
MeĊutim Dandolo je imao za cilj da uljepšava prošlost Venecije pa su na nekim mjestima iz pojedinih izvora
kojima se sluţio izbjegavani oni dijelovi koji su smetali uljepšanoj verziji mletaĉke historije.
19
Magister Šimun de Keza koji sam sebe naziva 'vjemim svećenikom Ladislava IV.' u svome djelu prednost u
najranijoj ugarskoj historiji daje Atili, na raĉun Stjepana I. Arpadovića i samog Arpada. Zapravo on hunskoj
historiji dodaje kratka 'Gesta Hungarorum' u periodu 1091-1272. godine.

18
odnosa na kaptolskim irnanjima. Pripisuje mu se i djelo "Chronologia" (Ljetopis) u kojem
ima podataka vaţnih za hrvatsku historiju XI. stoljeća.
"Pacta conventa" ili "Qualiter". Postoji nekoliko prepisa ovoga spisa, a najstarijim se smatra
onaj koji se nalazi u Nemzeti muzeumu u Budimpešti a koji datira iz prve polovine XIV.
stoljeća. Kratak sadrţaj spisa: Koloman II., sin Vladislava, kralja Ugarske, odluĉi da ĉitavu
Hrvatsku podloţi pod svoju vlast. Kada je stigao do Drave, Hrvati su pripremili vojsku i
spremili se za bitku. Doznavši za njihove pripreme Koloman pošalje njima svoje poslanike da
sa Hrvatima sklope ugovor (pacta). Hrvati su saslušali poslanike i odluĉili da upute 12
razboritih plemića iz 12 plemena Hrvatske, koje Koloman primi i sa njima uĉini sljedeći
ugovor: da će plemena uţivati u miru i bez smetnji za svoje posjede, da neće kralju plaćati
porez ili tribut, ali u sluĉaju rata na poziv kralja moraju uputiti po 10 konjanika. U spisu se
kaţe da je to bilo ureĊeno 1102. godine. "Pacta conventa" nisu nikakakav drţavno-pravni
ugovor, nego priĉa o toboţnjoj plemenitosti plemstva 12-ero plemena od 1102. godine.
Legenda je imala za zadaću da pokaţe kako je stara plemenitost niţeg hrvatskog plemstva.
Neki elementi pokazuju da je u ovome spisu bilo i autentiĉne jezre (oprost od poreza i sl.)

Diplomatiĉka graĊa:
Isprave (povelje, diplome), akta (javna i privatnopravna) i zakonski spisi salcupljeni su
u nekoliko zbirki objavljene graĊe koje se meĊusobno dopunjuju: -
- Ivan Kukuljević-Sakcinski, "Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et
Slavoniae", I, Zagreb 1877.
- Franjo Raĉki, "Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia",
MSHSM VII, Zagreb 1877.
- Jakov Stipišić-Miljen Šemšelović, "Diplomatiĉki zbornik kraljevine Hrvatske,
Dalmacije i Slavonije" (Codex diplomaticus), I, Zagreb 1967.
- Ferdo Šišić, "Priruĉnik izvora hrvatske historije", I, Zagreb 1914.

Pregled izvora za hrvatsku historiju srednjega vijeka:

- Jaroslav Šidak, "Historijska ĉitanka za hrvatsku povijest", I, Zagreb 1952.
- Nada Klaić, "Izvori za hrvatsku povijest do 1526", Zagreb 1972.
- Nada Klaić, "Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku", Zagreb 1972.

Hrvatska historiografija
Već je "otac hrvatske historiografije" Ivan Lucić (Johannes Lucius) pokušao prikazati
povijest Dalmacije od rimskog doba do poĉetka XV. stoljeća u djelu "De regno Dalmatiae et
Chroatiae libri sex", Amsterdam 1666. Prvi nauĉni radnik na polju hrvatske historiografije je

19
Josip Mikoczy, "Otiorum Chroatiae liber unus", Zagreb 1806. Prva hrvatska povijest pisana
hrvatskim jezikom je ona od Ivana Šveara, "Ogledalo Iliriuma", Zagreb 1839-1842.
Središte cjelokupnog rada na historiji uopšte u drugoj polovini XIX st. bilo je oko
Franje Raĉkog (1828-1894, zagrebaĉki kanonik, prvi predsjednik JAZU). Raĉki je plodan i
svestran historiĉar, koji je udario temelje nauĉnom istraţivanju starije hrvatske prošlosti. U
nekim radovima do danas je ostao nezaobilazan: "Unutarnje stanje Hrvatske prije XII vijeka",
Rad JAZU (70,79,91,99,105,115 i 116); "Borba juţnih Slovena za drţavnu neovisnost u XI
vijeku", Rad JAZU (24,25,27,28,30 i 31); "Pokret na slovenskom jugu koncem XIV i
poĉetkom XV stoljeća", Rad JAZU 234; "Bogomili i patareni", Rad JAZU (7,8 i 10); "Stari
grb bosanski", Rad JAZU (101).
Veliki hrvatski historiĉar Šime Ljubić napravio je pristup hrvatskoj povijesti u djelu
"Pregled hrvatske povijesti", Rijeka 1864. Prva jaĉa sinteza hrvatske povijesti srednjega
vijeka izašla je iz pera Tadije Smiĉiklasa, "Povijest Hrvata", I, Zagreb 1882. Iza nje uslijedio
je pristup Vjekoslava Klaića "Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX
stoljeća", I-V, Zagreb 1899-1911.
Prvu polovinu XX. st. u prouĉavanju hrvatske povijesti obiljeţio je Ferdinand Šišić
(Ferdo Šišić) sa djelima "Pregled povijesti hrvatskog naroda", Zagreb 1916; "Povijest Hrvata
u doba narodnih vladara", Zagreb 1925, što je najbolji dotadašnji pregled hrvatske historije.
Ništa novo u odnosu na Šišićevo djelo ne donose prikazi Lovre Katića, "Povijest Hrvata",
Zagreb 1936. i Mihe Barade, "Povijest Hrvata", Zagreb 1943.
Sinteze nastale iza Drugog svjetskog rata mijenjaju sliku hrvatske povijesti: Vladimir
Babić, 'Hrvatske zemlje u ranofeudalno doba', u "Historiji naroda Jugoslavije", I, Zagreb
1953, te dva pristupa ranom i razvijenom srednjem vijeku od strane Nade Klaić: Klaić Nada,
"Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku", Zagreb 1971; Klaić Nada, "Povijest Hrvata u
razvijenom srednjem vijeku", Zagreb 1976.
Svojim sintezama Nada Klaić je obiljeţila drugu polovinu XX st. polemišući sa
bogatom hrvatskom historiografijom i krĉeći nove pravce za njeno daljnje prouĉavanje. U
svome posljednjem radu Klaićeva je saţela dotadašnje dvije knjige. Izmijenila je prikaz onih
stoljeća hrvatske prošlosti koja su se do tada smatrala tamnim (VI., VII. i VIII. st.). Dolazak
Hrvata prebacuje na kraj VIII. i poĉetak IX. stoljeća, iz postojbine dalmatinskih Hrvata
Karantanije a mijenja i raniju teoriju o postanku drţave u Hrvata. VoĊe Hrvata dolaze iz
Karantanije kao pokrštene, a taj proces je dolaskom u novu domovinu pod franaĉkim uticajem
samo nastavljen, i dr.: Klaić Nada, "Povijest Hrvata u srednjem vijeku", Zagreb 1990.

20
 Najnovije doba karakterišu tri sinteze autora Nevena Budaka, Ive Goldsteina i
Tomislava Raukara. Njihova pojava rezultat je jakog stvaralaĉkog razvojnog luka u
stopedesetgodišnjoj sintetskoj obradi hrvatske historije. Neven Budak i Ivo Goldstein sintetski
prate rani srednji vijek, dok je Tomislav Raukar naĉinio kompletnu sintezu hrvatske historije
u srednjem vijeku. Njegovo djelo danas predstavlja najkvalitetnije uporište za pristup historiji
Hrvata i Hrvatske u srednjem vijeku. (Budak Neven, Prva stoljeća Hrvatske, Hrvatska
sveuĉilišna naklada, Zagreb 1994: Goldstein Ivan, Hrvatski rani srednji vijek, Novi Liber-
Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog falculteta u Zagrebu, Biblioteka Historiae 1, Zagreb
1995; Raukar Tomislav, Hrvatsko srednjovjekovlje (Prostor, ljudi, ideje), Školska knjiga-
Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb 1997.

***************************************************************************
Historiografija: Ivan Luĉić
Ivan Luĉić (Lucić, Lucio, Lucius Johannes) roĊen je u Trogiru septembra 1604., a
umro je u Rimu 11.1. 1679. godine. Školovanje je zapoĉeo u Trogiru pa nastavio u Rimu. U
Padovi je studirao matematiku i filozofiju. Od 1633. do 1654. godine boravi u Trogiru na
raznim poslovima u upravi grada. Poslije prelazi u Rim. Sahranjen je u crkvi sv. Jeronima u
Rimu.
Ivan Luĉić je poĉeo prikupljati i koncipirati svoja historijska djela već za boravka u
Trogiru. Njegovo najvaţnije djelo "De regno Dalmatiae et Chroatiae libri sex", izišlo je u
Amsterdamu 1666. godine. Pored toga njegova djela su i Vita b. Ioannis confessoris (Rim
1657), Memorie istoriche di Tragurio ora detto Trau (Venecija 1673-1674), Inscriptiones
Dalamaticae (Venecija 1673), Statuta et reformationes civ. Tragurii (Venecija 1708). Znaĉaj
Luĉićevog djela predstavlja zaĉetke nauĉnog pristupa hrvatskoj historiji, a ogleda se u
sintagmi "otac hrvatske historiografije" koja mu je dodijeljena.20

20
Literatura o Ivanu Luĉiću, Stjepan Antoljak, Veze povjesniĉara Ivana Luciusa (Luĉića) sa Zadrom, Radovi
Zavoda 29-30, Zadar 1983, 85-100; Vitaliano Brunelli, Giovanni Lucio, u: "Giovanni Lucio, Del Regno di
Dalmazia e di Croazia libri sei (Storia del Regno di Dalmazia e di Croazia di Giovanni Lucio Traguriense, libri
sei), Trieste 1983, 1-46; Vinko Foretić, Pogled o Ivanu Luciću, Radovi 14, Zagreb 1981, 43-90; Bruna Kuntić-
Makvić, Tradicija o našim krajevima u antiĉkom razdoblju kod dalmatinskih pisaca XVI i XVII stoljeća, Ţiva
antika XXXIV/1-2, Skopje 1984, 155-164; Bruna Kuntić-Makvić, Kako je Ivan Luĉić prikazao dolazak Slavena
u djelu De Regno Dalmatie et Croatie, Historijski zbornik 38, Zagreb 1985, 131-166; Miroslav Kurelac, Ivan
Lucić povjesniĉar (Ţivot i djelo), "Ivan Lucić, Povijesna svjedoĉanstva o Trogiru 11/1-2", Split 1979, II/1, 13-
42; Miroslav Kurelac. Bibliografija o Ivanu Luciću i njegovu djelu, na istom mjestu, 42-61; Miroslav Kurelac,
Lucić Ivan, "Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture", Zagreb 1980, 342; Miroslav Kurelac, Bibliografija (2.
Literatura o Ivanu Luĉiću i njegovu djelu), u: "Ivan Luĉić, 0 Kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske", Zagreb 1986,
443-453; Miroslav Kurelac, Luĉić (Lucić, Lucij, Lucius, Lucio), Ivan, u: "Leksikon pisaca Jugoslavije III (K-
LJ)", Beograd 1987, 691-692; Miroslav Kurelac, `Vita B. Ioannis confessoris episcopi Traguriensis et eius
miracula' u izdanju Ivana Luĉića — Luciusa i njegove `Notae historicae ad vitam', Croatica Christiana Periodica
XII/21, Zagreb 1988, 1-48; Matanić J. Atanazije, Lo storico croato Giovanni Luĉić (1679) ed il primato della
Chiesa di Spalato, Medioevo e umenesimo 49, Padova 1982, 373-387; Pavissich Cesare Luigi, Brevi cenni
intorno la vita, le opere e il valore storico di Giovanni Lucio Traguriense, "Giovanni Lucio, Del Regno di
Dalmazia e di Croazia libri sei (Storia del Regno di Dalmazia e di Croazia di Giovanni Lucio Traguriense, libri

21
Historiografija: Ferdo Šišić

Hrvatski historiĉar Ferdo (Ferdinand) Šišić roĊen je 9.3. 1869. u Vinkovcima, a umro
je u Zagrebu 1.1. 1940. godine. U Zagrebu je završio osnovno i srednje školovanje te fakultet.
Jedno vrijeme studirao je i u Beĉu. Radio je u školama u Gospiću, na Velikoj realki u Zagrebu
u Osijeku, a 1902. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je naslijedio ĉuvenog
hrvatskog historiĉara tadiju Smiĉiklasa. Na fakultetu je radio do 1939. godine kada odlazi u
penziju. Bio je ĉlan više akademija (hrvatske, srpske, bugarske, rumunske, ĉeške, maĊarske i
poljske akademije nauka i umjetnosti).
Kroz nauĉni rad Ferdo Šišić je ostavio znaĉajan utjecaj na razvoj hrvatske
historiografije. Napisao je veći broj radova, krupnijih nauĉnih sinteza i radova iz historije
srednjeg vijeka, naroĉito historije Hrvata u srednjem vijeku (Hrvatska povijest Zagreb 1906-
1913; Pregled povijesti hrvatskog naroda (do 1873.g.), Zagreb 1916; Pregled povijesti
hrvatskog naroda (do 1790), Zagreb 1922; Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara I,
Zagreb I 925; Povijest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovića, Zagreb 1944), kao i pojedinih
bosanskih pitanja (Hrvoje Vukĉić Hrvatinić, Izvori bosanske povijesti u, Napretkovoj
"Povijesti Bosne i Hercegovine"), te više zbirki izvome graĊe (Ljetopis Pavla Pavlovića,
patricija zadarskoga; Hrvatski saborski spisi I-V; Jadransko pitanje na konferenciji mira u
Parizu; Ljetopis popa Dukljanina; Korespondencija Raĉki-Štrosmajer I-IV; Nekoliko isprava
iz poĉetka XV. stoljeća, Priruĉnik izvora hrvatske historije).21

***************************************************************************

Izvori za historiju srpskog naroda od VII. do druge polovine XII. stoljeća

Za ovo razdoblje izvori su u prvom redu bizantski pisci: Konstantin VII. Porfirogenet,
Ivan Skilica, Kekuamen, Ivan Zonara, Nićifor Brijenije, Ivan Kinam, Nikita Honijat, Teodor
Prodrom i Mihailo Solunski. Ivan Kinam, roĊen iza 1143. Bio je liĉni sekretar bizantskog
cara Manuela Komnena (1143-1180) i pratio ga je u njegovim vojnim pohodima po Evropi i
Aziji. Poznato njegovo djelo je "Priruĉnik” u 7 knjiga. Govori o sukobima sa Srbima u kojima
ih Bizant neprestano pobjeĊuje. Nikita Honijet, Hone u Frigiji, druga polovina XII st. do
1210. Njegova "Historija" (21 knjiga), koja obraĊuje epohu dinastija Komnena i AnĊela,

sei), Trieste 1983, VII-XLVII; Redakcija, Luĉić (Lucić, Lucius) Ivan, "Encildopedija hrvatske umjetnosti 1 (A-
Nove)", Zagreb 1995, 526; Stipišić Jakov, Povijest oca povijesti, Start 286, Zagreb 9.1. 1980. 68-70.
21
Literatura o Ferdi Šišiću: Antoljak Stjepan, Ferdo Šišić - Miho Barada, (U povodu 110-te i 90-te godišnjice
roĊenja), Nastava povijesti 3, Zagreb 1979, 206-209; Budak Neven, Pogovor (O autoru), u: "Ferdo Šišić.
Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara (pretisak izdanja iz 1925)", Zagreb 1990, 741-749; Miroslav Kurelac.
Šišić Ferdo, u: "Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture", Zagreb 1980, 649: Trpimir Macan, Pogled u djelo
Ferde Šišića, u: "Macan Trpimir, Povijesni prijepori", Dubrovnik 1992, 278-308: Rade Mihaljĉić, Šišić Ferdo. u:
"Enciklopedija srpske istoriografije", Beograd 1997, 725-726.

22
donosi podatke koje daje i Kinam, ali kritiĉnije, s obzirom da je Kinam veliĉao vladavinu
Manuela Komnena.
Od zapadnih pisaca nešto malo podataka nalazi se u "Annales regni Francorum" i kod
Lupusa Protopatriusa. Za Prvi kriţarski rat, kada su kriţari prolazili preko Balkana pravcem
Beograd-Niš-Sofija-Carigrad, ima više podataka kod: Albert Ahenski, Viljem Tirski, Oton
Frajzinški — "Kronika" u 8 knjiga, Odon Deogilski u "Libri de vis s. Sepulchri" u 7 knjiga.
Dosta informacija o Raškoj IX-XII stoljeća daje pominjani "Ljetopis popa Dukljanina".

Publikacije izvora
Za ovo doba srpske historije nema sveobuhvatne publikacije izvora poput
"'Documenta" Franje Raĉkog za hrvatsku historiju. Istaknutu poziciju imaju zbirke: Stanoje
Stanojević-Vladimir Ćorović, "Odabrani izvori za srpsku istoriju", Beograd 1921;
"Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije", II, III, IV. Pristup: Sima Ćirković,
"Srednjovjekovna srpska drţava", Izabrani izvori, Beograd 1959., je populami pregled.

Literatura
Od djela koja obuhvataju cjelokupnu historiju srpskog naroda u srednjem vijeku, na
prvom mjestu dolazi pristup Konstantina Jireĉeka (Ĉeh, profesor Beĉkog univerziteta),
"Gescichte der Serben", koje je preveo i dopunio Jovan Radonić: K. Jireĉek - J. Radonić,
"Istorija Srba", više izdanja. Stanoje Stanojević, "Istorija srpskog naroda", Beograd 1908.,
daje samo politiĉki pregled. Njegova "Istorija srpskog naroda u srednjem veku", I (O
izvorima), Beograd 1937., je samo prvi dio široko zapoĉete historije koja nije završena. Pod
uticajem Jireĉekove historije nalaze se sve kasnije sinteze srpske historije i ona je do danas
neprolazna.
Iz bogate historiografske obrade za period do XII. stoljeća izdvajamo: Nikola
Radojĉić. "Drţavno i društveno ureĊenje kod Srba u ranom srednjem vijeku (prema Barskom
rodoslovu) ", Glasnik skopskog nauĉnog društva XV, Skopje 1935. i Georgije Ostrogorski,
"Porfirogenetova hronika srpskih vladara", Istorijski ĉasopis 1, Beograd 1948., koji obraĊuju
dva najznaĉajnija izvora za historiju juţnih Slavena u ranom srednjem vijeku Ljetopis popa
Dukljanina i De administrando imperio Konstantina VII. Porfirogeneta. Iz opusa prouĉavanja
podataka Konstantina VII. Porfirogeneta moţemo izdvojiti historijsko-geografsko razmatranje
Relje Novakovića, "Odakle su Srbi došli na Balkansko poluostrvo", Beograd 1978.
Noviji znaĉajniji radovi koji prevazilaze Jireĉeka su dijelovi o srpskoj historiji u
srednjem vijeku u "Historiji naroda Jugoslavije" iz 1953. i najnoviji sistematski prikazi u

23
"Istoriji srpskog naroda",I, II, Beograd 1981. i 1982. od strane grupe autora, Sime Ćirkovića,
Srbi u srednjem veku, Beograd 1995., (2. izdanje 1997) te Tibora Ţivkovića, Juţni Sloveni
pod vizantijskom vlašću (600-1025), Beograd 2002.

***************************************************************************
Historiografija: Konstantin Jireĉek
Konstantin Jireĉek je istaknuti ĉeški historiĉar. RoĊen je u Beĉu 24.7. 1854., a umro je
u Beĉu 10.1. 1918. godine. Njegova majka bila je kćerka ĉuvenog nauĉnika Pavla Josifa
Šafarika. Otac mu je bio Josif, historiĉar knjiţevnosti, a stric Hermenegild historiĉar prava. Ti
porodiĉni okviri omogućili su kvalitetno stjecanje znanja i predodredili budućeg nauĉnog
radnika. U Pragu je završio studij historije, geografije i filologije. Njegova doktorska
disertacija bila je Historija Bugara (odbranio ju je sa samo 22 godine. Dejini naroda
bulharskeho, Geschichte der Bulgaren, 1876). Bio je profesor Univerziteta u Pragu, pa u
Beĉu.
Pored historije Bugara, napisao je historiju Srba (Istorija Srba, 1911-1918, više
prevoda 1952, 1978) koja je odigrala znaĉajan utjecaj na razvoj, prije svega srpske
historiografije.22

***************************************************************************
Historiografija: Stanoje Stanojević

Stanoje Stanojević roĊen je u Novom Sadu 12.8. 1874., a umro je u Beĉu 30.7. 1937.
Osnovno i srednje obrazovanje završio je u Novom Sadu, a studij na Univerzitetu u Beĉu
(filologiju kod Vatroslava Jagića, a historiju kod Konstantina Jireĉeka). Radi istraţivanja
boravio je u Rusiji i Istanbulu. Bio je profesor na Velikoj školi u Beogradu od 1900. godine.
Bio je od 1905. godine ĉlan Srpske kraljevske akademije (SKA, kasnija SANU).
MeĊu brojnim djelima Stanoja Stanojevića izdvajaju se pristupi pojedinim srpskim
vladarima iz razvijenog srednjeg vijeka, ćirilskoj diplomatici, a posebno monografije Borba
za samostalnost katoličke crkve u nemanjićkoj državi (1912), Istorija srpskog naroda (1908)
Odabrani izvori za srpsku istoriju (sa Vladimirom Ćorovićem, 1921) i Istorija srpskog
naroda u srednjem veku, I (O izvorima) (1937).23
***************************************************************************

22
Literatura o Konstantinu Jireĉeku: Mihailo Dinić, Jireĉek Konstantin Josef, Enciklopedija Jugoslavije VI, 2.
izdanje, Zagreb 1990, 95; Ivan Dorowsky, Konstantin Jireĉek - ţivot a dilo, Spisy Univerzity J. E. Perkyne,
Filozoficka fakulta 241, Brno 1983; Rade Mihaljĉić, Jireĉek Konstantin Josef, u, "Enciklopedija srpske
istoriografije", Beograd 1997, 408-409; Ljubomir Nikić, Izbor K. J. Jireĉeka za dopisnog ĉlana Srpske kraljevske
akademije, Prilozi za knjiţevnost, istoriju i folklor XLV/1-4 (1979), Beograd 1982, 109-117; Dušan Sindik,
Arhiv Konstantina Jireĉeka, Istorijski glasnik 1-2, Beograd 1984, 109-119.
23
Literatura o Stanoju Stanojeviću: Ţivojin Jovanović, Bibliografija radova d-r. Stanoja Stanojevića, Srpski
knjiţevni glasnik 51, Beograd 1937, 637-642; R. Perović, Bibliografija radova Stanoja Stanojevića, Glasnik
Istorijskog društva 11, Novi Sad 1938, 160-192; Viktor Novak, Stanoje Stanojević, Jugoslovenslci istorijski
ĉasopis III/1-4, beograd 1937, 1-6; Kosta Milutinović, Sima Lukin Lazić i Stanoje Stanojević, Zbornik Matice
srpske za istoriju 23, Novi Sad 1981, 205-210; Kosta Milutinović, Prve istorijske kritike Stanoja Stanojevića, IG
1-2, Beograd 1982., 95-107; Jeremija Mitrović, Istoriografski lik Stanoja Stanojevića, Zbornik Matice srpske za
istoriju 42, Beograd 1990, 173-177; Radmila Pešić, Stanojević Stanoje, "Radmila Pešić — Nada Milošević-
Dordević, Narodna knjiţevnost", Beograd 1984, 238; Predrag Protić, Stanojević Stanoje, u: "Jugoslovenski
knjiţevni leksikon, Drugo dopunjeno izdanje", Novi Sad 1984, 778-779; Momĉilo Spremić, Stanojević Stanoje,
"Enciklopedija srpske istoriografije", Beograd 1997, 650-651.

24
Izvori za historiju Duklje (Zete) do kraja XII. stoljeća

Od bizantskih izvora treba izdvojiti Konstantina VII. Porfirogeneta, Skilicu (Kedrena),

Mihajla Devolskog, Kekuamena, Mihajla Psela, Nićifora Brijenija, Ivana Zonaru, Anu
Komnen, Teodora Prodroma, Nikitu Honijata i Ivana Kinama. Konstantin VII Porfirogenet
daje podatke o doseljavanju Dukljana u Duklju, o njezinom imenu, stanovnicima i vladarima.
Najvaţniji izvor je "Ljetopis popa Dukljanina". Njegov opis dogaĊaja na podruĉju Duklje u
posljednjih 100 godina, iako bez neke ĉvrste hronološke osnovice, daje podatke o
unutrašnjem ţivotu Duklje u XI. i XII. stoljeću. Znaĉaj ovog izvora je i u tome što po uzoru
na srednjovjekovnu Duklju moţemo upoznati izgradnju feudalne drţave kod juţnih Slavena
uopće.
Ţitije svetog Vladimira ("Vita sv. Vladimira"), nije saĉuvano a vjerovatno je postojalo
jer o njemu govori i pop Dukljanin. Sadrţaj Ţitija uklopio je pisac "Ljetopisa popa
Dukljanina'', vjerovatno u skraćenom obliku u 36. glavi svoga djela.

Literatura:

- Franjo Raĉki, "Borba Juţnih Slavena za drţavnu neovisnost u XI vijeku", Rad JAZU.
- Stanoje Stanojević, "Borba za samostalnost katoliĉke crkve u nemanjićkoj drţavi",
Beograd. 1912.
- Mihe Barada, "Dalmatia Superior", Rad JAZU 270, Zagreb 1950.
- Ilija Sinidik - Dragoslav Janković, u "Historiji naroda Jugoslavije", I, Beograd-Zagreb
1953. (2. Postanak i razvitak Dukljanske drţave, 3. Društveno i drţavno ureĊenje
Duklje do XII stoljeća)
- "Istorija Crne Gore", I dio, Titograd 1967. (dio: Jovan Kovaĉević, "Od dolaska
Slovena do kraja XII vijeka")

***************************************************************************

Historiografija: Jovan Kovaĉević

Jovan Kovaĉević je roĊen u Parizu 5.2. 1920., a umro je u Beogradu 13.1. 1988.
godine. Osnovnu školu završio je u Parizu, a srednju u Parizu i Beogradu. Studij historije

25
zapoĉeo je u Berlinu, a završio u Beogradu. Poslije Drugog svjetskog rata radi u Istorijskom
institutu u Beogradu. Odbranio je doktorsku disertaciju 1951., a 1954. godine poĉeo je da radi
na Filozofskom fakultetu. Predavao je arheologiju do penzionisanja 1985. godine.
Nauĉni opus Jovana Kovaĉevića prepoznatljiv je po monografijama Pregled
materijalne kulture juţnih Slovena u srednjem veku (1950), Srednjovekovna nošnja
balkanskih Slovena (1953), Arheologija i historija varvarske kolonizacije juţnoslovenskih
oblasti (1960), Od dolaska Slovena do kraja XII vijeka, u "Istorija Crne Gore" (1967) i
Avarski kaganat (1977).24

***************************************************************************

Izvori za historiju makedonskog naroda od kraja VI. do poĉetka XII. stoljeća

- bizantinski izvori
- Ćirilo i Metodije
- Bogumilstvo
- Historija Samuilovog carstva

Bizantski izvori: Glavni izvor za historiju makedonskih Slovena krajem VI. i u VII. stoljeću
su tzv. "Miracula sancti Demetri", I i II, (Ĉuda svetog Dimitrija). Prvu zbirku ĉuda sastavio je
vjerovatno solunski mitropolit Jovan u drugoj polovini VII. stoljeća. Sadrţe 13 poglavlja,
odnosno homilija (pohvalnih besjeda) u ĉast solunskog ĉudotvorca svetog Dimitrija.25 U
njima se iznose ĉudesni dogaĊaji, koji ipak imaju historijsku podlogu. On nam daje obilje
podataka o Solunu, bizantskoj Makedoniji, Slavenima i njihovoj materijalnoj kulturi.
"Mirakule II" je zbirka od 6 ĉudesa i nastavak je "Mirakula I" s tom razlikom što ovdje svako
ĉudo opisuje poseban dogaĊaj. U njima ima podataka o slavenskim plemenima u Makedoniji i
Heladi, te o njihovim pokušajima osvajanja Soluna u više navrata.
Teofan Confessor (760-818.) sa djelom "Hronografija" je vrsta historijski
neobjektivne i netaĉne srednjovjekovne hronike. U nedostatku drugih izvora potrebno je ipak

24
Literatura o Jovanu Kovaĉeviću: Vojislav Jovanović, Jovan Kovaĉević (1920-1988), Glasnik Srpskog
arheološkog drupštva 4, Beograd 1987, 90-91; Vojislav Jovanoviĉ, Profesor Jovan Kovaĉević (1920-1988), A,
osnivaĉ Katedre za srednjovekovnu arheologiju, u: -Sto pedeset godina Filozofskog fakulteta", Beograd 1990,
129-136; Vojislav Jovanović, Kovaĉević Jovan, u: "Enciklopedija srpske istoriografije", Beograd 1997, 439-440;
Nada Miletić, Kovaĉević Jovan, u: "Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine", I, Sarajevo 1988, 100.
25
U Solunu je zapisano i uporno odrţavano predanje da se upravo tu rodio, ţivio i umro muĉeniĉkom smrću'
sveti Dimitrije u doba cara Maksimijana (285-305). MeĊutim, Dimitrije je bio graĊanin rimskog Sinnijuma, tu je
bio Ċakon i tu je pogubljen zbog širenja kršćanske vjere 9.4. 304. godine. Solunjani su preuzeli ne samo kult
sinnijumskog muĉenika, nego su prisvojili i samog sveca, a i uĉinili ga zaštitnikom svoga grada. Onda su
prekrojili i legendu o njegovom ţivotu i santi. Svetilište posvećeno sv. Dimitriju podigli su Solunjani poslije 415.
godine, a proglasili su ga svojim zaštimikom do kraja VI. stoljeća, Franjo Barišić, Ĉuda Dimitrija Solunskog kao
istorijski izvori, 16.

26
reći da i on daje podatke neophodne za prouĉavanje bizantskog dijela Balkana i Slavena pod
Bizantom VII-IX stoljeća. Nićifor, carigradski patrijarh 805-813., preteţno je teološki pisac.
Osnovno djela su mu "Historija" (602-769) i "Hronografija" (kronika od Adama do 829.)
Konstantin VII. Porfirogenet, u svojim djelima piše i o temi Strimon i Slavenima
(Skitima) koji je drţe. Za period X.-XII. stoljeća to su izvori: Georgius Monahus,
Kekuamen, Mihajlo Atalijat, Mihajlo Psel, Ivan Skilica, Mihajlo Devolski, Ivan Zonara,
Nićifor Brijenije i Ana Komnen. "Kronika" Ivana Skilice (druga polovina XI. stoljeća)
obuhvata razdoblje 811-1079., i predstavlja nastavak Teofanove kronike. Glavni je izvor za
makedonsku historiju kraja X. i poĉetka XI. stoljeća.

Ćirilo i Metodije: Za Ćirila i Metodija i za njihovo djelovanje na polju širenja kršćanstva i

pismenosti meĊu Slavenima glavni su izvori tzv. "Panonske legende", tj. ţitije Konstantina
ţitije Metodija', te "Pohvalno slovo svetom Ćirilu i Metodiju", "Italska legenda" (Vita cum
translationo s. Chlementis) iz IX. stoljeća i "Conversio Bagoariorum et Carantanorum" iz
druge polovine IX. stoljeća. O radu uĉenika Ćirila i Metodija u Makedoniji govore "Ţitije
Klimenta Ohridskog" i "Naumove ţitije".

Bogumilstvo: Bogumilstvo je jedna od bitnijih pojava koja obiljeţava ranosrednjovjekovnu

Makedoniju. "Poslanica carigradskog patrijarha Teofilakta bugarskom caru Petru" iz sredine
X st. daje prvi podatak o bogumilstvu u X st. U poslanici patrijarh govori da je nova hereza
(jeres) ustvari pavlikijanstvo pomiješano sa manihejstvom. Kozma Prezbiter, "Beseda protiv
bogomila" (Slovo svjatogo Kozmi prezbitera na eretiki) je glavni izvor za prouĉavanje
bogumilstva. Glavna tema spisa je neposlušnost bogumila prema carevima i vlastima. Iz kraja
XI. i poĉetka XII. stoljeća je Jeftimije Zigaben, kaluĊer sa svoja dva djela "Penoplia
dogmatika" i "Eversio", u kojima govori da je ova hereza zahvatila sve gradove i krajeve
Bizantskog carstva.
Od zapadnih svjedoĉanstava za bogumilstvo izdvajamo: Bonacursus, iz kraja XII. i
poĉetka XIII. stoljeća, sa djelom "Manifestatio haereseos Catharorum". Bonacursus je bio
prije toga patarenski uĉitelj, pa katarski biskup u Milanu (dakle odliĉno je poznavao heretiĉke
dogme koje su se javljale u Evropi), pa je prešao katolicima u dominikanski red koji je
progonio heretike. Zapisnik sastanka katarskih biskupa i vjemika u Sant Felixu de Caraman,
blizu Tuluze 1167. godine, daje podatke o balkanskim bogumilskim crkvama. Pismo
papinskog legata kardinala Konrada iz 1223. godine, govori o herezijarhu (poglavaru)
bogumila na Balkanu. Rajner Sacchoni, lombardijski inkvizitor, raniji ĉlan katara iz prve

27
polovine XIII st., "Summa de Catharis et Leonistie seu pauperibus de Lugduno" (Suma o
katarima i leonistima...) oko 1250. godine. Suma je neka vrsta priruĉnika za srednjovjekovne
inkvizitore u svrhu upoznavanja sljedbe katara.

Historija Samuilovog carstva: Historija Samuilovog carstva najbolje je potkrijepljena

krornkama savremenika: Teodor iz Sebastije, Kronika Vasilija II; Lav Đakon, Historija u 10
knjiga; Nićifor Uran, Taktika; Ademar, Historija; Ivan Đakon, Chronicon Venetum, i dr.

Zbirke odabranih izvora:

• Ljuben Lape. Odabrana ĉetiva za istorijata na makedonskiot narod, Skopje 1951.
• Ljubo Doklestić. Kroz historiju Makedonije, Izabrani izvori, Zagreb 1964.
• Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, I-IV, Beograd 1955, 1959, 1966, i 1971.

Literatura:
- Ljuben Lape, Dragan Taškovski, i drugi, u "Historiji naroda Jugoslavije I", Beograd.
Zagreb. 1953. ( Makedonci u ranofeudalno doba)
- "Istorija makedonskog naroda"', I dio, Skoplje 1969.
- Tomo Tomovski, u "Istorija makedonskogo naroda", Skopje 1986. (Ĉast I:
Makedonija v IV-XIV v.)
- Franjo Barišić, "Ĉuda Dimitrija Solunskog kao istorijski izvor", Beograd 1953.
- Franjo Raĉki, ''Bogomili i patareni", Rad JAZU 7,8 i 10.
- Dragoljub Dragojlović, "Bogumilstvo na Balkanu i Maloj Aziji", Beograd, I, 1974, II
1982, Dragutin Kniewald, "Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima",
Rad JAZU 270, Zagreb 1949.
- "Ćirilo i Metodije, Ţitije, sluţbe, kanoni, pohvale", Beograd 1964.
- Josip Hamm, "Staroslavenska gramatika", Zagreb, više izdanja.
- Georgije Ostrogorski, "Moravska misija u Vizantiji", Sabrana djela IV, Beograd 1976,
59-78.
- Fran Grivec, "Ţitija Konstantina i Metodija", Ljubljana 1951.

***************************************************************************
Historiografija: Stjepan Antoljak
Stjepan Antoljak je roĊen u Doboju 29.8. 1909. a umro je u Zagrebu 2.9. 1997. godine.
Školovao se u raznim mjestima - Strpci, Sarajevo, Vinkovci, Zagreb. Završio je studij

28
historije na na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje se zapošljava i radi kao asistent i docent
1934-1946.godine. Kasnije postaje direktor Drţavnog arhiva u Zadru (1946-1952), te
znanstveni saradnik Drţavnog arhiva u Rijeci (1953-1956). Kasnije se ponovo vraća
predavaĉkoj ulozi. Profesor je na Filozofskom fakultetu u Skopju (1956-1969), Prištini (1963-
1969) i Zadru (1969-1979). Dopisni je ĉlan Makedonske akademije nauka i umjetnosti od
1979. Stjepan Antoljak djelovao je u raznim sredinama te ostavio tragova u hrvatskoj,
makedonskoj, albanskoj, a ponekim prilogom i cmogorskoj te srpskoj historiografiji.
Stjepan Antoljak je autor velikog broja radova. Izdvajaju se Pregled hrvatske poviesti
(1942), Poviest Hrvata (1943), Bune puĉana i seljaka u Hrvatskoj (1956), Pomoćne povijesne
znanosti (1966), Samuilovata drţava (1969), Izvori za historiju naroda Jugoslavije. Srednji
vijek (1978), »Pacta« ili »Concordia« od 1102 godine (1980), Hrvati u prošlosti. Izabrani
radovi (1992), Hrvatska historiografija do 1918. I-I1 (1992), Renesansa hrvatske
historiografije: dosadašnje, sadašnje i buduće zadaće (1996), Hrvatska historiografija,
(2004)." 26

***************************************************************************

26
Literatura o Stjepanu Antoljaku: Gjuro Krasnov, Stjepan Antoljak (1909-1997), Marulić XXX/6, Zagreb
1997., 1318-1319: Vjekoslav Maštrović. Antoljak Stjepan, u: "Hrvatski biografski leksikon I (A-Bi)". Zagreb
1983. 185-186: Stijepo Obad, Ţivot i djelo Stjepana Antoljaka (U povodu 75. obljetnice ţivota i 50. obljetnice
znanstvenog. rada). Zadar 1984: Stijepo Obad, Prinos Stjepana Antoljaka razvoju hrvatske povijesne znanosti, u:
"Stjepan Antoljak. Hrvati u prošlosti (Izabrani radovi)", Split 1992, 9-19; Stijepo Obad. Bibliografija rasprava i
ĉlanaka iz hrvatske povijesti Stjepana Antoliaka, na istom mjestu, 897-910; Stijepo Obad. Dr. Stjepan Antoljak
— posljednji sljedbenik Šišićeve historiografske škole, Radovi 36, RPZ 23. Zadar 1998. 205-208: Stijepo Obad-
Branko Panov. Profesor dr Stjepan Antoljak (Po povod 75-godišninata od roganjeto i 50-godišninata od nauĉnata
dejnost), Istorija Skopje 1984, 13-27; Stijepo Obad-Aleksandar Ilievski, Bibliografija na objaveni trudovi na
prof. d-r Stjepan Antoljak (1933-1984), na istom mjestu, 29-44; Nenad Vekarić, U povodu dviju obljetnica
sveuĉilišnog profesora dr Stjepana Antoljaka, Dubrovnik XXIX/4-5, Dubrovnik 1986, 187-189: Mladen Švab.
Odhodu gospoda. Vijenac broj 96. Zagreb 18.9. 1997.

29
 Doseljavanje Slavena

- Pradomovina Slavena
- Slaveni na lijevoj obali Dunava
- Napadi na Bizantsko carstvo tokom VI stoljeća
- Iz ţivota Slavena u VI stoljeću
- Avarsko-slavenski plemenski savez
- Konaĉno doseljavanje juţnih Slavena
- Odnos Slavena prema susjedima i starosjediocima

***

Pradomovina Slavena
Porijeklo imena Slavena još nije objašnjeno. Ono se javlja relativno kasno, tek
poĉetkom V. stoljeća u djelu Dijalazi (Dialogi) bizantskog pisca Pseudo-Cezarija koji ih prvi
pominje pod njihovim imenom.27 Prve inforrnacije koje se povezuju za Slavene nešto su
starije, tj. potiĉu iz I. i II. stoljeća nove ere. Plinije Stariji, Publije Komelije Tacit i Ptolomej
poznaju Slavene pod imenima Veneti. Njihove informacije su oskudne, a odnose se na prikaz
rasprostranjenosti venetskih plemena koje situiraju na velikom prostoru od Karpata, bazenom
Visle do Baltiĉkog mora. Tacit u djelu Germania spominje Venete, a svakako se radi o
Slavenima jer su tako Gerrnani zvali Slavene. Prema Tacitu venetska plemena se razlikuju od
nomada po tome što grade kuće. Jordanes i Prokopije oznaĉavaju slavenska plemena imenima
Slaveni i Anti. Pri tom Slavenima zovu slavenska plemena zapadno od Dnjestra, a Antima
plemena istoĉno od te rijeke. Jordanes u svojoj Historiji Gota pominje i naziv Veneti za
Slavene u opodruĉju Visle, istim nazivom kakav su koristili Tacit i Germani za pojedina
slavenska plemena.28
Pradomovina Slavena se odreduje podruĉjem sjevemo od Karpata i juţno od Baltika,
izmedu porjeĉja Odre i srednjeg toka Dnjepra. Radi se o porjeĉju srednje i gornje Visle,

27
Caesarii Dialogi (Quaestiones et responsiones, Pitanja i odgovori): "oni, koji ţive na drugom kraju zemlje,
Sklavini i Fisonci koji se nazivaju i Podunavcima", Vizantijski izvori, I, 4.
28
"Na nesagledivim prostranstvima od izvora rijeke Visle nastanilo se pleme Veneda. Iako se njihova imena
razlikuju u zavisnosti od plemena i mjesta stanovanja, većinom se zovu Sklavini i Anti. Sklavini ţive na prostoru
od grada Novijetuna (juţno od Ljubljane) i jezera Mursjanski (Balaton), Danastra (Dnjestar) i na sjeveru do
Visle. Oni nemaju gradove, već moĉvare i šume. Anti su najhrabriji i ţive u oblasti gdje se Pont savija (gdje
Crno more pravi okuku izmedu Dnjepra i Dnjestra). Ove rijeke su udaljene jedna od drugih više dana hoda Kao
što smo prethodno utvrdili nabrajajući narode: oni potiĉu iz istog plemena ali nose razliĉita imena: Venedi, Anti i
Sklavini", Fransis Kont, Sloveni, I, 17-18.

30
gornjeg toka rijeka Prut, Dnjestra i Juţnog Buga, srednjeg i gornjeg Dnjepra, Pripjata i
Zapadnog Buga.Slavenska pradomovina nalazila se izmeĊu govornih podruĉja starih Balta
(Litvanaca, Prusa), germanskih i iranskih jezika.
Stari Slaveni su u jeziku i materijalnoj kulturi veliki duţnici predindoveropskom
stanovništvu iza Karpata. Na toj osnovi su u pradomovini stvorili svoju autohtonost. Temelj
njihove privrede bila je zemljoradnja i stoĉarstvo. U upotrebi je ralo u zemljoradnji, jaĉa
zanatstvo a u društvenom pogledu sa osnovama rodovskog društva stvaraju se krupnija
plemena i plemenski savezi. Pri tom plemena u sjevernijim dijelovima pokazuju primitivnije
crte u razvoju ekonomije i društva. Juţniji prostori, oko Karpata i u bazenu srednjeg Dnjepra,
imali su napredniji razvoj obzirom na njihove veze sa razvijenim rimskim pokrajinama u
srednjem Podunavlju i grĉkim kolonijama na sjevemoj obali Crnog mora.

Slaveni na lijevoj obali Dunava

Uzroci slavenskih pokreta traţe se u ekonomiji koja potiĉe društveno raslojavanje, no

ne iskljuĉuje se ni vojni faktor. Svakako je germanska seoba pokrenula Slavene da se prošire
u podruĉja na zapad do Odre, Labe i Saale u V. stoljeću. Zatim prodiru u Sudetsku kotlinu i
preko nje u Bavarsku. Juţnije prelaze Karpate, a već poĉetkom VI. stoljeća naseljavaju
Panonsku niziju i stiţu na lijevu obalu Dunava. Do poĉetka VII. stoljeća preći će Dravu i
Savu do neposredne blizine jadranske obale.
MeĊu razlozima seobe sa sjevera na jug, iz sjeverne i srednje Evrope na jug,
istraţivaĉi nalaze klimatski pogodnija podruĉja, ali i demografski faktor, rast stanovništva koji
je traţio nova staništa. To su okviri koji podrazumijevaju ĉinjenicu da je šumovito i moĉvarno
tlo stare slavenske postojbine bilo neplodno, a i poljoprivredna proizvodnja da je bila isuviše
ekstenzivna da bi mogla da proizvede prehranu za veći broj stanovnika.
Pojava Slavena na lijevoj obali Dunava i njihove provale na teritorij Bizanta poĉetkom
VI. stoljeća biljeţe Prokopije i Jordanes. No Slaveni su se i prije micali iz svoje pradomovine.
Na to ukazuje germanska seoba koja je obuhvatala i pojedine slavenske skupine kao i hunska
najezda i ogromna Atilina drţava u kojoj su Slaveni evidentirani na posredan naĉin. No sve su
to bili mali i izolirani sluĉajevi obzirom na dimenzije kompaktnog i masovnog slavenskog
naseljavanja lijeve obale Dunava poĉetkom VI. stoljeća. Ĉitav taj prostor na donjem Dunavu
u porjeĉju Sereta, sjeverno do u Vlašku, u staru pokrajinu Dakiju (Erdelj) bizantski pisci
nazivaju Sklavinijom.

31
 Kretanje Slavena nije izolirano. Povezano je sa pokretima velikog broja plemena od
srednje Azije do zapadne Evrope. U potrazi za novim staništima, djelimiĉno kao samostalan
faktor, a donekle u vezi sa Avarima ili Bugarima Slaveni su poĉeli ugroţavati Bizantsko
carstvo. Slaveni nisu bili organizirani kao ratniĉka skupina, poput Germana. Slavena je bilo
više. Slaveni su bili preteţno poljoprivrednici, a tek manji dio stanovništva je uĉestvovao u
pljaĉkapjima i osvajanjima. Za razliku od Germana u svim zemljama koje su naselili Slaveni
su radikalno izmijenili etniĉku strukturu.

Napadi na Bizantsko carstvo tokom VI stoljeća

Slavenski napadi na Bizantsko carstvo tokom šestog stoljeća imaju prije svega
pljaĉkaški karakter. Osnovna svrha slavenskih provala preko Dunava je dobivanje plijena u
zarobljenicima, stoci i dragocjenostima.29 Sa plijenom Slaveni su se vraćali u svoju zemlju
preko Dunava - u Sklaviniju. Pohod iz 550. godine i prezimljavanje na bizantskoj teritoriji
mogu ukazivati na drugaĉiji i znaĉajniji interes bizantskih podruĉja za Slavene. U duţem
procesu uĉestali slavenski upadi prerastaju u kvalitativno novu pojavu — u naseljavanje. U
svakom sluĉaju Bizant je prolazio kroz tešku vanjskopolitiĉku krizu koja je pogodovala prvim
slavenskim upadima i njihovim pratećim uspjesima.
Prvi napad Slavena, pod imenom Anta,dešava se u doba bizantstog cara Justina (518-
527). Suzbio ga je bizantski vojskovoĊa German. Prvih godina Justinijanove vlade (527- 565)
Slaveni sa Bugarima ugroţavaju bizantsko podruĉje. Oni doţivljavaju poraze u Iliriku i
Trakiji. Traĉki zapovjednik uspješno je branio granicu na Dunavu (530-533), pa ĉak prelazio
na slavenski teritorij. Njegovim rušenjem Slaveni nastavljaju napadati Carstvo. Najveći od
tih, napada 540. godine prvi put ih dovodi do pred vrata Carigrada. Godine 545. upadaju u
Trakiju. Godine 547. Slaveni pustoše Ilirik i dopiru do Draĉa. Prati ih bizantska vojska od
15.000 vojnika ali se ne usuĊuje da s njima stupa u borbu.30
Slavenski napadi kulminiraju sredinom VI. stoljeća. Godine 549. pustoše Ilirik i
Trakiju i dopiru do Egejskog mora gdje osvajaju grad Toper na ušću rijeke Meste, pa se
vraćaju sa velikim plijenom. Naredne, 550. godine, prelazi preko Dunava 'velika mnoţina

29
Prokopije pod 550. godinom navodi da "Barbari sa sobom su gonili neizmjeran plijen u ljudstvu i raznoj stoci i
svakojakom blagu", Vizantijski izvori, I, 48.
30
Prokopije: "U to vrijeme vojska Slavena prešavši rijeku Dunav, poĉini strašna zlodjela nad svim Ilirima sve do
stanovnika Draĉa ubijajući i zarobljavajući sve odrasle ljude na koje bi naišli i pljaĉkajući blago. PoĊe im ĉak za
rukom da osvoje i mnogo tamošnjih tvrĊava koje su dotle smatrane kao sigurne, budući da ih niko nije branio, i
kretali su se tamo ovamo pretraţujući sve po miloj volji, Za njima su išli ilirski arhonti sa vojskom od petnaest
hiljada ljudi, ali nisu imali smjelosti da se igdje sasvim pribliţe neprijateljima", Vizantijski izvori, I, 38.

32
Slavena kao nikada i pustoši po Dalmaciji i Trakiji.31 Tada se prvi put Slaveni odluĉuju da
prezime na bizantskom teritoriju (550-551) «kao u sopstvenoj zemlji, bez ikakva straha od
neprijatelja».32 Kod Hadrianopolja pobjeĊuju bizantsku vojsku i prodiru do Dugog zida
ispred Carigrada.33 Krajem 551. biljeţi se još jedna veća slavenska provala.34 Godine 558.
Slaveni uĉestvuju u Kutrigurskom napadu na Trakiju do Carigrada, Galipolja i kroz Grĉku do
Termopila.35
Justinijan j.e ratovao na-više frontova, a najmanje zaštićen ostajao je Balkanski
poluotok. Tamo je imao manje vojske, a to je pokušao kompenzirati podizanjem duţeg pojasa
utvrdenja. MeĊutim, Slaveni su se u stalnim napadima i sukobljavanjima usavršili u
opsjedanju i osvajanju tih slabije branjenih utvrda.

Iz ţivota Slavena u VI. stoljeću

Na lijevu obalu Dunava Slaveni su, kao i u pradomovini, za glavnu privrednu granu
imali zemljoradnju i stoĉarstvo. Zemlju su obraĊivali na paljevinski naĉin, a u manjem dijelu
znaju i za krĉenje zemljišta. Zemljište im je još uvijek u kolektivnoj svojini ĉitave općine.
Zajedniĉki iskorištavaju i neobradenu zemlju, pašnjake i šume. Slaveni poznaju obradu metala
i sami izraĊuju orude, oruţje kao i ukrasne predmete za vlastite potrebe. Domaćoj izradi
pripada i pravljenje tkanina i lonĉarija, ali u okviru kućne radinosti pojedinih porodica kao za

31
Prokopije, ljeta 550. godine: "Dok je German u ilirskom gradu Sardiki prikupljao i ureĊivao vojsku i u svemu
se veoma temeljito pripremao za rat, na zemljište Romeja provali tolika masa Slavena kao nikad prije. Prešavši
rijeku Dunav stignu u okolinu Niša dodoše sa namjerom da opsadom osvoje samo Solun i gradove oko njega",
Vizantijski izvori, I, 45.
32
Prokopije: "A Slaveni, koji su prije toga, kako maloprije ispriĉah, zatekoše u carskoj zemlji, kao i drugi koji
nešto kasnije rijeku Dunav predoše i onim prvim se pridruţiše, u punoj su slobodi vršili pohode po romejskom
carstvu Podijelivši se pak na tri grupe ovi barbari poĉiniše strahovita nedjela po ĉitavoj Evropi, pljaĉkajući
tamošnje krajeve, ne putem prepada nego prezimljujući kao u sopstvenoj zemlji, bez ikakava straha od
neprijatelja", Vizantijski izvori, I, 46.
33
Prokopije: "Ta vojska naiĊe na odred barbara kod Jedrena koji leţi u unutrašnjosti Trakije, pet dana hoda
daleko od Carigrada i nastade teţak okršaj i potpuni poraz zadesi Romeje Barbari zarobiše i Konstantijanovu
zastavu i prozrevši romejsku vojsku krenuše naprijed. I u punoj su slobodi pljaĉkali pokrajinu zvanu Astika,
nerobljenu otkad se pamti, i stoga im zapade da se tamo nagrabe silna plijena. Pljaĉkajući tako po velikom dijelu
pokrajine stigoše sve do Dugog zida koji je udaljen od Carigrada malo više od jednog dana hoda", Vizantijski
izvori, I, 47-48.
34
Prokopije: "Veliko mnoštvo Slavena provalivši u Ilirik neopisiva zla poĉiniše. Car Justinijan posla na njih
vojsku koju su, pored ostalih, predvodili i Germanovi sinovi. Kao brojno znatno slabiji od nepriajtelja ovi
(Romeji) nisu uopće smjeli da ih otvoreno napadnu, nego su, drţeći se stalno pozadi, hvatali one koji su od
barbara zaostajali. I mnoge od njih pobiše, a neke ţive uhvatiše i poslaše caru. Pa ipak, to nimalo ne smanji
strahote koje poĉiniše ovi barbari. Zadrţavši se u tom pljaĉkanju vrlo dugo vremena, prekriše sve puteve
mrtvacima i, pohvatavši bezbrojno roblje i opljaĉkavši sve, povratiše se kući sa ĉitavim plijenom, pošto im se
nije niko suprotstavljao", Vizantijski izvori, I, 49.
35
Jovan Malala u Hronografia: "provališe Huni i Slaveni u Trakiju. Vodeći borbu poubijaše mnoge, a neke i
opljaĉkaše ...Stigoše do Carigrada", Vizantijski izvori, I, 84.

33
vlastite potrebe. Formu zanata za širu zajednicu ima rad u metalu i drvetu što se ogleda u
pravljenju oruţja, ĉamaca (monoksila36) i opsadnih sprava.
Slaveni su stanovali u zemunicama. Veći broj zemunica bio je meĊusobno povezan
prekrivenim hodnicima. Njihova naselja su meĊusobno raštrkana radi privreĊivanja i
bezbjednosti. U vjerskom pogledu Slaveni su sa sobom nosili ona obiljeţja koja su imali još u
pradomovini sa kompleksnim panteonom bogova u ĉijem je središtu Perun bog rnunje i tvorac
svijeta.37 TakoĊer vjerovali su u rijeĉna boţanstava i vile.
Društvena organizacija kod Slavena u VI. stoljeću u forrnama je rodovsko-plemenskih
obiljeţja. Rodovsko-plemensku organizaciju kod Slavena pratimo kod Prokopija i Pseudo
Mauricija. Prokopije istiĉe da kod njih ne vlada jedan ĉovjek, nego da ţive «demokraciji» da
sve poslove obavljaju zajedniĉki. Pseudo Mauricije spominje da Slaveni ţive slobodno, da se
ne daju u ropstvo podaništvo. da kod njih ima više poglavara koji su ĉesto meĊusobno
nesloţni, da krše odluke plemenskih skupština te da je krvna osveta ĉuvar ljudskog ţivota.
Dakle, svi ĉlanovi plemena su ravnopravni, svoju ravnopravnost iskazuju u skupštinama, svi
djeluju prema zajedniĉkim odlukama rodovskih i plemenskih vijeća, a postoji i starješinska
vlast u rodovima, plemenima i plemenskim savezima.
U slavenskim upadima i neprekidnom ratu koji traje ĉitavo stoljeće okviri rodovsko-
plernenske organizacije gube svoje osnovne forme rodovskih odnosa i poprimaju oblik vojne
demokratije. Na to utjeĉe izdvajanje vojnih starješina i njihovih porodica i ratni plijen koji se
poĉinje neravnopravno dijeliti. To su okviri koji vode ka imovinskoj nejednakosti,
imovinskom raslojavanju rodovskih kontura i do izdvajanja bogatijih slojeva u zajednici i
njihovih drugaĉijih ponašanja prema saplemenicima.

Prokopijev opis Slavena:

«Jer ovim plemenima, Slavenima i Antima, ne vlada jedan ĉovjek, nego od davnina
ţive u demokratiji i stoga se kod njih na zajedniĉkom skupu svršavaju kako povoljni
tako i nepovoljni javni poslovi. Pa i druge stvari, takoreći sve, jednake su i kod jednih
i kod drugih, i tim barbarima već odavno su prešle u obiĉaj. Vjeruju naime da je jedan
od bogova tvorac munje, jedini gospodar svijeta, i ţrtvuju mu goveda i sve ostale
ţrtvene ţivotinje. Sudbinu niti poznaju niti inaĉe priznaju da meĊu ljudima vrši neki
odluĉniji utjecaj nego, ĉim im se
36
U mulju rijeke Save kod Gradiške otkriven je veliki monoksil duţine skoro 13 metara, a izraĊen od jednog
hrastovog debla, Jovan Kovaĉević, Avarski kaganat, 49.
37
Vrhovno boţanstvo (Deus deorum, bog bogova) kod Grka imenom Zeus, kod Rimljana Jupiter, Kod Germana
Tuiz, kod starih Slavena poznato je pod imenom Perun. On ie stvoritelj svijeta, predstavlja grom i burno olujno
nebo. Ostalt bogovi su Svetovid, Veles, Triglav, Stribog, Simargl, Mokoša, Vesna, Morana, Devana, Radgost,
Trojap, RuĊevid, Gerovid, Porevid, Pripegla, Podaga i dr., Spasoje Vasiljev, Slovenska mitologija; Milenko
Tragovi Perunova kulta kod Juţnih Slovena, 63-80.

34
 smrt sasvim pribliţi, ili ih bolest savlada, ili se naĊu u ratu, odmah se zavjetuju da će,
ako to izbjegnu, istog trenutka prinjeti bogu ţrtvu za svoj ţivot, i, ako su dobro prošli,
prinose ţrtvu koju su obećali i vjeruju da su tom ţrtvom iskupili svoj spas. Sem toga,
oboţavaju i rijeke i nimfe (vile) i druga neka niţa boţanstva i svima njima prinose
ţrtve i po tim ţrtvama vraĉaju. Stanuju u bjednim kolibama, jako raštrkani jedni od
drugih, i svaki od njih i po više puta promjeni mjesto naselja.... Jedni i drugi imaju isti
jezik, sasvim barbarski. A ni po spoljašnosti se ne razlikuju jedni prema drugima, jer
svi su visoki i neobiĉno jaki, a u pogledu boje tijela i kose nisu ni odviše bijeli,
odnosno plavi, niti sasvim prelaze u cmo, nego su svi riĊi. Ţive u krajnjoj bijedi i
zapuštenosti kao Masageti (Huni), pa i prljavštine su uvijek puni kao oni (Masageti), a
sasvim rijetko se dešava da su hrĊavi ili zlotvori, nego u jednostavnosti ĉuvaju hunsku
narav.»38

Pseudo Mauricijev opis Slavena:

«Plemena Slavena i Anta ţive na isti naĉin, imaju iste obiĉaje i slobodna su, ne
dopuštajući nikako da budu porobljena ili da se njima vlada, naroĉito u svojoj zemlji.
Mnogoljudna su i izdrţljiva, lako podnoseći i ţegu i studen i kišu i golotinju tijela i
oskudicu hrane. Ima u njih obilje svakojakih ţivotinja i u kamare spremljenih poljskih
proizvoda, naroĉito prosa i heljde. I ţene njihove ĉestite su iznad svake ljudske
prirode, tako da većina njih smrt svojih muţeva smatra sopstvenom smrću i
svojevoljno se zadavljuju. Stanuju u šumama i oko rijeka, po moĉvarama i pri
jezerima kojima se teško prilazi, i prave više izlaza iz mjesta prebivanja zbog
opkoljavanja koja ih ĉesto zadešavaju.»39

***

Slavenska vojska je plemenska, narodna vojska koju prema potrebi saĉinjavaju svi
ĉlanovi pojedinog plemena. Otuda izvori biljeţe i ţene i djecu u pojedinim slavenskim
prodorima. Slavensko oruţje je skromno. To je koplje, luk sa strijelama, štit i kratki maĉ. U
susretu sa bolje naoruţanom i taktiĉki pripremljenom bizantskom formacijom radije se sluţe
lukavstvima izbjegavajući direktnu borbu.40 Napadaju iznenada, iz zasjede, u gustim šumama,
riioĉvarama i tjesnacima. Uglavnom su pješadija. Izuzetno su vješti u prelaţenju rijeka. U
svojim monoksilima, ĉamcima izradenim od jednog debla drveta, uĉestvovali su u opsadi
Soluna pa i Carigrada, spuštali se u Egejsko more i plovili sve do maloazijske obale. U
stogodišnjoj borbi sa Bizantom, od prvih pljaĉkaških upada do prezimljavanja i opsjedanja
pojedinih bizantskih utvrĊenja pa do najjaĉih utvrda, a sve sa izuzetno vojno pripremljenim

38
Vizantijski izvori, I, 26-28.
39
Vizantijski izvori, I, 130-132.
40
Kako to pokazuje Prokopijev opis pod 540. godinom: "Jer u njegovoj jedinici nalazi se nekoliko Slavena koji
su navikli da se sakrivaju za kakav mali kamen ili makakvo drvo i odatle da nasrću na neprijatelja. To oni
upraţnjavaju u Podunavlju gdje im je središte, protiv Romeja i drugih barbara", Vizantijski izvori, I, 35.

35
protivnikom kakva je bila bizantska vojska, Slaveni su znatno napredovali u vojnoj vještini do
vremena osvajanja Balkanskog poluotoka poĉetkom VII. stoljeća. To je bio dugotrajan i teţak
put o kojem najbolje svjedoĉi Prokopije u Tajnoj historiji navodeći da u provalama i
opsadama Slaveni nisu ostajali nepovrjeĊeni i nepošteĊeni već da su kao i drugi u takvim
situacijama bili uništavani.41 Crkveni dostojanstvenik Jovan Efeski42 pomalo pretjeruje kada
navodi za Slavene da: "Nauĉili su ratovati bolje no Romeji, iako jednostavni ljudi koji se ne
usuĊuju izići izvan šuma i predjela bez drveća i koji ne znaju što je oruţje, izuzev dva-tri
kratka koplja".43 Izuzetan znaĉaj u vojnom izrastanju Slavena imali su i drugi narodi s kojima
su Slaveni bili u privremenim savezima, a naroĉito Avari koji su dominirali avarsko-
slavenskim plemenskim savezom duţe vremena.

Vojniĉke sposobnosti Slavena u opisu Prokopija:

«Pri stupanju u borbu kao pješadija navaljuju na neprijatelja grupno, noseći u rukama
male štitove i koplja, a oklop nikad ne oblaĉe. A neki nemaju ni košulje ni ogrtaĉa
nego, navukavši samo beĉve (šalvare) do ispod prepona tako stupaju u borbu sa
neprijateljima».44

Vojniĉke sposobnosti Slavena u opisu Pseudo Mauricija:

«... ţiveći razbojniĉkim ţivotom svoje neprijatelje rado napadaju na šumovitim, uskim
i strmim mjestima. Vješto se sluţe zasjedama i iznenaĊenjima i kraĊama, noću i danju,
izvodeći ih na mnogo naĉina. U prelaţenju rijeka vještiji su od svih ljudi i odliĉno
izdrţavaju u vodi, te se neki od njih, ako su u svojim kućama iznenadeni kakvom
opasnošću, ĉesto zagnjuruju u duboku vodu drţeći u ustima dugaĉke, za to izraĊene i
skroz probušene trske koje dopiru do površine vode i, leţeći nauznak u dubini, kroz
njih dišu, i po više ĉasova izdrţavaju, tako da nema ni najmanje sumnje o njima. A
ako se i desi da se trske izvana vide, nevješti misle da su izrasle iz vode. Oruţaju se
malim kopljima, svaki ĉovjek sa po dva, a neki od njih i dobrim, ali teško nosivim
štitovima. Sluţe se i drvenim lukovima i malim strelicama koje su namazane
otrovnom teĉnošću Ţiveći bez vlasti i u meĊusobnoj mrţnji oni ne poznaju ni bojnog
reda, niti nastoje da dobro sloţeni biju boj, niti se pojavljuju na golim i ravnim
mjestima. A kada se dogodi da se usude upustiti u pravu bitku, viĉući kreću zajedno
malo naprijed pa, ako se protivnici poplaše od njihove vike, napadaju svom ţestinom,
a ako ne, odmah uzmiĉu Bjeţe u šume od kojih imaju velilcu pomoć, pošto umiju da
se vješto

41
Prokopije u Tajnoj historiji: "MeĊutim, nije se ni Perzijancima ni Saracenima ni Hunima ni plemenu Slavena
dešavalo da nepovredeni napuste romejsku zemlju. Jer prilikom nastupanja, a još više pri opsadama gradova i u
bitkama, zapadajući u mnoge nevolje, nisu ni oni ništa manje uništavani", Vizantijski izvori. 1, 52.
42
Jovan Efeski je monofizitski episkp pCarigrada. Bio je prognan iz Carigrada u doba Justina II. Jovan Efeski
autor je Historije svetaca sa istoka i Historije crkve.
43
U Historiji crkve: "Postali su vještiji ratnici od Rimljana (Bizantinaca), iako su u poĉetku bili divlji i prosti i
nisu se usuĊivali da izadu iz svojih šuma i zaklona od drveta; što se oruţja tiĉe, nisu se u to mnogo razumjeli,
osim što su imali dva — tri koplja ...", Fransis Kont, Sloveni, I, 39; Ivo Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 86.
44
Vizantijski izvori, 1, 28-29.

36
 bore u tjesnacima. Oni ĉak i plijen koji sa sobom vuku, usljed neznatne uzbune, ostave
i pobjegnu u šume, pa kada prolaznici poĉnu da se vrzmaju oko plijena, oni ih
napadnu i lako pobiju. To oni izvode rado i na razne naĉine u cilju primamljivanja
svojih protivnika.»45

Avarsko-slavenslci plemenski savez

Avarska dominacija nad slavenskim plemenima na donjem Dunavu vidljiva je u

drugoj polovini VI. stoljeća, najvjerovatnije već sa prvim pohodima u bizantskoj sluţbi 558.
godine. Znakovito je da upravo tada za nekih dvadesetak godina prestaju slavenski upadi
preko Dunava. Avarski prelazak u Panoniju 568. godine znaĉio je i pokoravanje onih Slavena
koje su tu zatekli. Nije se radilo o porobljavanju nego o stvaranju saveza u kojem su Avari
imali odluĉujuću ulogu. U odnosu na Slavene, ali i druge narode, pa i Bizantince, prednost joj
se ogledala u izuzetno pokretljivom i naoruţanom konjaništvu.
U Avarsko-slavenskom plemenskom savezu, ĉije se ispoljavanje najviše prati u
vojnom aspektu, kagan je raspolagao slavenskom plemenskom vojskom. Slao ju je u vojne
pohode, odreĊivao mjesto u ustroju zajedniĉkog napada, zadatke u vojnoj pozadini i
zahtijevao od njih dio ratnog plijena. Uprkos tome Slaveni su i dalje nastavljali da se
samostalno razvijaju, a neke njihove skupine i samostalno vojno da djeluju.
Godine 578. Trakija, Grĉka bili su izloţeni slavenskim napadima u širokim
razmjerima. Menander Protektor navodi 100.000 napadaĉa Slavena sa lijeve obale Dunava.
Bizant je uz pomoć Avara uspio da potisne Slavene.46 MeĊu znaĉajnijim akcijama u kojima
Avari imaju dominaciju, a i Slaveni aktivno vojno uĉestvuju je opsada Sirmijuma 579-582.
godine. U to vrijeme Slaveni samostalno napadaju Trakiju, Ilirik, Tesaliju i cijelu Grĉku.47
Prema Jovanu Efeskom Slaveni su ĉitave ĉetiri godine poslue te provale ţivjeli u zauzetim
pokrajinama kao u svojoj vlastitoj zemlji, da su tu 'pustili korijenje i raširili se' (579-583).48

45
Vizantijski izvori, I, 133-135.
46
Vizantijski izvori, I, 90-91.
47
Menandar Protektor: "I dok je, dakle, u takvim (pregovorima, oko Sirmiuma) prolazilo vrijeme i dok su se
poslanici obiju drţava time bavili prilcupio se u Trakiji narod Slavena, više od sto hiljada, da bi opljaĉkao
Trakiju i mnoge druge (zernlje)", Vizantijski izvori, I, 96.
48
Historija crkve, pisana na starosirijskom jeziku krajem VI. stoljeća: "Tri godine poslije smrti Justina H. (581),
prokleti slavenski narod, koji su zvali Sklavinima, prešao je cijelu Heladu, oblasti Soluna i Trakije, mnoge
gradove opljaĉkao, mnoge utvrde napao, opustošio i popalio, stanovnike u roblje pretvorio i za gospodara cijele
zemlje se proglasio; tu se (Slaveni) nastaniše silom; odvaţno se utvrdiše kao da je to njihova vlastita zemlja.
Ĉetiri godine od tada su prošle. Kako je car bio zauzet u Perziji i kako je svoju vojsku poslao na istok, ţivjeli su
lagodno na toj zemlji, tu su pustili korijene i raširili se I danas (584) još tu ţive, i tu su im kuće; i u pljaĉkanju su
otišli toliko daleko da su stigli do vanjskih zidina grada Konstantinopola, sejući smrt, paleći, otimajući zlato i
srebro i goneći stada carskih konja kojih je bilo na hiljade ...", Fransis Kont, Sloveni, I, 39.

37
Tek je savez Bizanta i Anta i antski napad 583. godine na Sklaviniju primorao Slavene da se
vrate nazad.
U savezu sa Avarima 584. godine Slaveni opet prelaze Dunav i od tada nadalje niţu se
njihove svakogodišnje provale. Istaknutim se ĉini sedmodnevni pokušaj osvajanja Soluna iz
(586) godine. Pisac Ĉuda Dimitrija Solunskog, pretjerujući u poredenjima i ocjenama koje
pripisuje svojim savremenicima, navodi da je «to je bila najveća vojska koja bi viĊena u naša
vremena», procjenjujući je na preko 100.000 ljudi, a poredeći je, izmeĊu ostalog, sa
perzijskom vojskom u Kserksovo doba.49
Mimo slavenskih i avarskih trijumfa imali su i Bizantinci uspjeha da zaustave pojedine
provale. Tako su Slaveni doţivjeli poraz (Ardagast) 585., a Avari u Trakiji 587. godine.50 No
sve su to bili povremeni pokazatelji starih bizantskih mogućnosti, jake snage samo u središtu
carstva, jer oĉita je bila ĉinjenica da su granice na Dunavu već izgubljene i da pokrajine
izmedu Dunava i Balkana sve više pripadaju Slavenima.
Mjesto i uloga Avara u konaĉnoj doseobi Slavena na Balkansko poluostrvo poĉetkom
VII. stoljeća ĉini se izuzetno znaĉajnim. Uz Avare prati se slavensko dozrijevanje za
zajedniĉke i opće napade pri doseljavanju. Poraz pod Carigradom 626. godine oznaĉio
poĉetak kraja avarsko-slavenskog plemenskog saveza.

Konaĉno doseljavanie juţnih Slavena

Dva pravca su bila primarna u kretanju Slavena, a broj perifernih pravaca bio je daleko
veći. Osnovni pravac od Singidunuma išao je na istok dolinama rijeka Morave, Vardara i
Marice prema Solunu, Draĉu i Carigradu. Broj perifernih puteva na tom pravcu bio je velik.
Drugi pravac išao je na zapad preko Slovenije prema Istri i Italiji. Jadan pravac, izgleda
periferan, išao je preko Save ka jugu i riješio pitanje doseljavanja Slavena na podruĉja
Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

49
Ĉuda Dimitrija Solunskog: "On (kagan) pozove sebi svu nevjeru iz Sklavinija, divlji soj — njemu se, naime,
pokoravaše cio taj narod — i pomiješavši s njima i neke druge barbare, naredi im da zajedno poĊu u pohod
protiv bogom štićenog Soluna. To je bila najveća vojska koja bi videna u naša vremena o ljubimi. Jedni su ih,
naime, procijenili na preko sto hiljada naoruţanih ljudi, drugi manje, a neki mnogo više. Mišljenja gledalaca su
podijeljena jer se istina nije mogla utvrditi zbog mnoštva. Novu Kserksovu vojsku ili etiopsko-libijsku
opremljenu negda protiv Jevreja, takvu vidjesmo", Vizantijski izvori, I, 177.
50
"Kagan potpusti narod Slavena koji opustoši najveći dio romejske zemlje... navalivši u gustim jatima kao
kakve zvijezde padalice stignu sve do takozvanog Dugog zida i prirede silan pokolj... A Komentiol, kome bi
povjeren vaţan komandni poloţaj, krene u Trakiju, stane goniti gomile Slavena, stigne do rijeke Erginije,
iznenada se pojavi pred Slavenima, ţestoko napadne na njih i priredi barbarima silan pokolj... još istog ljeta...
krene u Hadrianopolji usput naide na Adragasta sa gomilama Slavena... i uhvati se s barbarima hrabro u koštac.
neprijatelj okrete leĊa, bi nagnan u bjekstvo ...", Vizantijski izvori, I, 107-108.

38
Konaĉno doseljavanje Slavena prvo je ostvareno na podruĉju Istoĉnih Alpi. Osnovni
kolonizacioni pravac išao je od istoka prema zapadu, oslanjajući se na stare rimske puteve i
velike rijeke. Pri naseljavanju prednost je imalo staro kultivirano zemlište koje je bilo
naseljeno još u antiĉko doba, brdoviti i breţuljkasti krajevi. U najsjevernije dijelove Istoĉnih
Alpa, u podunavsku oblast (Donja Austrija), Slaveni se useljavaju već sredinom VI. stoljeća, a
u središte Istoĉnih Alpa oni se useljavaju oko 568. godine. Ti prvi konkretniji njihovi potezi u
vezi su sa širim kretanjima, prije svega usljed nestanka franaĉke premoći. Godine 593-595.
alpski Slaveni već se bore protiv Bavaraca na gornjoj Dravi u zapadnoj Koruškoj. Oko 600.
godine prodiru kroz Istarski prilaz prema Italiji gdje će se granica sa obardima formirati na
ĉuvenom limesu sa središtem u Ĉedadu. Do 580. godine zaposjednuta je Panonija, dolina
Mure, Celjska kotlina, Ljubljanska kotlina, istoĉna Koruška, oko 584-585 Ziljska dolina, oko
590. gornja dravska dolina i dolina Soĉe. Zauzeta je Posavina, Kras i Posoĉje, gornje Drave,
Mure, juţna obala Dunava izmedu Beĉke šume i Traune, pritoke Dunava i dio Panonije. Oko
600. godine papa Grgur I. (590-604) piše salonitanskom biskupu Maksimu, zabrinut što su
Slaveni «ušavši u Istru već poĉeli nadirati u Italiju».51 Pored Langobarda alpski Slaveni
graniĉili su sa Bavarcima. Preci Slovenaca tako su zaposjeli svoju novu domovinu.

***
Krajem VI. i poĉetkom VII. stoljeća slavenski i avaroslavenski pritisci na Bizant bili
su nastavljeni ĉestim pljaĉkaškim prodorima, a u isto vrijeme Bizant je imao niz unutrašnjih
problema koje su dodatno komplikovali sukobi sa Perzijom na istoku. No to je doba završne
etape u slavenskom naseljavanju kojom se završava stoljetna borba sa Bizantom. Što se
Slavena tiĉe proces naseljavanja će potrajati sve do IX stoljeća.
Do oko 615. godine proširuju se Slaveni skoro preko cijelog Balkanskog poluostrva i
naseljavaju ga. Jedino je Solun izbjegao tu sudbinu, a razlog za to su ove tvrde zidine. Pisac
Ĉuda Dimitrija Solunskog navodi da su Slaveni oplijenili ĉitavu Tesaliju i otoke, Grĉku, ĉak i
Kikladske otoke, Ahaju, Epir i najveći dio Ilirika.
Slaveni su navaljivali iz više pravaca. Oni su poznati u osnovnim crtama. Prolazeći iz
Sklavinije na donjem Dunavu preko Dobrudţe kod Dorostola i u okolini Vidina; iz panonske
nizije kod Singidunuma i Sirmiuma prelaze Dunav i Savu. Dolinom Morave i Vardara Slaveni

51
Ivo Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 82.

39
stiţu u zalede Soluna. Odatle smjer provale skreće prema Carigradu, prema Grĉkoj (kroz
Termopile) u Epir ili prema Draĉu, pa i na Egejske otoke sve do Male Azije. U istoĉnim
dijelovima Slaveni prodiru do Anhijala na Cmom moru i morskom obalom do Carigrada. Na
podruĉje rimske provincije Dalmacije preko Bosne i Klisa do Salone (po mnogima Salona je
pala 614. godine). Slaveni su u ogromnim masama preplavili sve pokrajine od Save i Dunava
do Peloponeza. Dolaskom Slavena, po rijeĉima Georgija Ostrogorskog: "Vizantijska vojna i
upravna vlast bila je paralisana na teritoriji čitavog Balkanskog poluostrva, od Dunava do
krajnjeg juga Grčke. Vizantija je zadržala svoje pozicije samo u nekoliko primorskih
gradova; kao preostala uporišta pregažene vizantijske vlasti na Balkanu držali su se, pored
samog Carigrada, s jedne strane, pre svega, Soluna, s druge strane, niz gradova na Jadranu,
kao Jader, Tragurifitm, Butua, Skodra, Lisus. Sem u tih nekoliko gradova, vizantijska
organizovana vlast na Balkanu nije više postojala.''52
Poĉetkom VII. stoljeća vidljive su i osnovne razlike izmedu Avara i Slavena. Dok se
Avari zadovoljavaju pljaĉkanjima i odrţavaju svoj centar u Panoniji, Slaveni su riješeni da se
najzad nastane na bizantskom podruĉju.
Promišljanja o tome da li je bizantski car Heraklije dopustio ili nije dopustio
doseljavanje Slavena, Hrvata i Srba je ideološka-propagandna konstrukcija koju je inicirao
Konstantin VII. Porfirogenet i izloţio u djelu De administrando imperio. Naime, razumljivo je
da je u prikazu cara-pisca ulazak bilo koga u bizantslci, tada jedino priznati poredak, mogao
da se dešava samo po odobrenju bizantskih careva. Naprotiv, ako je i bilo kakvih dopuštanja,
ona su zapravo bila prećutna.53

Odnos Slavena prema susjedima i starosjediocima

Pored Avara sa kojima ţive do trećeg decenija VII. stoljeća, imajući s njima
savezniĉke akcije ali i imajući ih kao neugodne pljaĉkaše, na sjeveru su alpski Slaveni imali
za susjede Bavarce, koji su sa zapada nadirali u gornje Podravlje. Njihovi kontakti od poĉetka
se odigravaju putem sukoba. Poslije poraza 593., Slaveni su bavarski pritisak trajnije suzbili
595. godine pobjedom u gornjoj Dravskoj dolini. Prema Italiji Slavenima su susjedi bili
Langobardi. U poĉetku su Langobardi i Slaveni bili na zajedniĉkoj strani protiv Bizantinaca u

52
Georgije Ostrogorski, Vizantija i Juţni Sloveni, 5.
53
I dalje pratimo Georgija Ostrogorskog: "Treba da naročito naglasimo ovu činjenicu jer se ona nedovoljno
uviđa. Prave razmere sloma koji je Vizantija tada doživela na Balkanu često se previđaju, i to pre svega zato što
vizantijsku vlast na Balkanu nije zamenila dmga organizovana državna vlast, već su oblasti nad kojima je dotada
vladalo Vizantijsko carstvo pale u ruke slovenskih plemena. Balkansko poluostrvo se pretvorilo u niz
Sklavinija... Balkansko poluostrvo bilo je u stvari za Vizantiju izgubljeno, ali se fikcija vizantijskog suvereniteta
na Balkanu mogla i dalje održavati", Georgije Ostrogorski, Vizantija i Juţni Sloveni, 5.

40
Italiji i Istri, ali poĉetkom VII. stoljeća to se promijenilo pomirenjem Langobrada sa
Bizantom. I tu su sukobi Slavena sa Langobardima bili ţestoki.
Bizantsko carstvo predstavlja najvećeg i najvaţnijeg susjeda naseljenim slavenskim
plemenima. Dio graĊana Salone i ostalih razorenih gradova izginuo je u borbama ili je
odveden u ropstvo, a preostli su se povukli na susjedne otoke. Gradovi na otocima od Krka na
sjevru do Mljeta na jugu ostali su poštedeni. Naletu Avara i Slavena odoljeli su Trogir, Zadar,
Dioklecijanova palaĉa i na jugu Draĉ. To su bili ostaci Bizantskog carstva i ranije rimske
provincije Dalmacije. U Grĉkoj je snaţan grĉki elemenat vremenom uglavnom asimilirao
slavensko prisustvo, ali poslije naporne restauracije bizantske vlasti. U primorju Makedonije
Bizantu je ostao samo Solun. Uz dio istoĉne Trakije Bizant je imao samo još Carigrad
evropskom dijelu. Najveći ratni poduhvat uĉinjen protiv Bizanta je avarsko-slavensko-
perzijska opsada Carigarada iz 626. godine, koja nije uspjela.
Od starosjedilaĉkog stanovništva na jugoistoku Evrope Slaveni su zatekli Romane,
romanizirane Ilire, Kelte, Traĉane i druge. Oni su pretrpjeli razliĉite osvajaĉe koji su tokom
germanske seobe bili na ovim prostorima. Sliĉna sudbina ĉekala ih je i od Slavena i Avara u
njihovim prodorima. Pored istrjebljivanja, zarobljavanja, pljaĉkanja, razaranja imovine,
starosjedioci su doţivjeli daljnja potiskivanja sa plodnijih zemljišta. Vremenom je veliki dio
starosjedilaĉkog stanovništva doţivio asimilaciju topeći se u slavenskim masama i ugraĊujući
u njih neka svoja obiljeţja.

***
Po doseljavanju, pojedine slavenske skupine nisu se odmah trajnije smjestile i ustalile
na naseljenom podruĉju. Bilo je razmještanja, razdvajanja, sukobljavanja i sastavljanja,
unutrašnjih migracija i naknadnih seoba koje nisu u potpunosti ni poznate. U novim
zaokruţenim geografskim oblastima nastajala su nova teritorijalna imena za pojedine skupine.
Saĉuvano je više od 20 imena slavenskih skupina sa velikog prostora od Koruške do
Peloponeza i Crnog mora koje pokazuju nastalo šarenilo medu doseljenim Slavenima. Tu se
susreću Karantanci (Horuntanci), Hrvati, Guduskani, Neretljani, Zahumljani, Srbi,
Travunjani, Konavljani, Dukljani, Moravljani, Timoĉani, Severci, Drugoviti, Velegeziti,
Verziti, Sagudati, Rinhini, Strimonci, Smorani, Vajuniti, Jezeriti i Milinzi.
MeĊu doseljenim Slavenima razlikujuu se oni koji su svoje ime donijeli iz stare
postojbine, kao što su Druguviti, Sjeverjani, Srbi i Hrvati od onih koji su imena dobili na

41
novom zemljištu kao Karantanci (po civitas Carantana), Strimonci (po antiĉkom imenu
Strume), Konavljani (po rimskom akvaduktu) i drugi.

***************************************************************************

Historiografija: Franjo Barišić

Franjo Barišić je roĊen u Podhumu 23.1. 1914., a umro je u Beogradu 3.1. 1988.
godine. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, franjevaĉku klasiĉnu gimnaziju u
Visokom, a klasiĉne studije u Beogradu. Radio je kao asistent na Fakultetu u Beogradu od
1937., a onda je 1941. godine bio otpušten. Poslije Drugog svjetskog rata radio je u Panĉevu
kao gimnazijski profesor. Zahvaljujući svom filološkom obrazovanju od 1948. godine radi u
novoosnovanom Vizantološkom institutu u Beogradu. Doktorirao je 1954. godine. Od 1955.
godine radio je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
Najznaĉajnije nauĉno polje bizantologa Franje Barišića bilo je doseljavanje Slavena.
Objavio je niz radova na tu temu, a najznaĉajniji pristupi su obrada pojedinih autora u seriji
objavljene graĊe Vizantijskim izvorima za istoriju naroda Jugoslavije i posebno monografija
Ĉuda Dimitrija Solunskog kao istorijski izvor (1954).54

***************************************************************************

54
Literatura o Franji Barišiću: Ljubomir Maksimović, Barišić Franjo, u: ''Enciklopedija srpske istoriografije".
Beograd 1997, 272-273; ... Bibliografija radova profesora Franje Barišića, Zbornik Filozofskog fakulteta XIV-1.
Beograd 1979, 1-6.

42
 Avari

Nauĉnici se ne slaţu o tome tko bi mogli biti Avari. Oĉito im je jedno krilo
mongolskog porijekla u prodoru prema Evropi doţivjelo miješanja sa drugim narodima.55
Prema onome što navode rijetki pisani izvori moglo bi se reći da njihova prošlost nije ništa
drugo do niz pohoda i ratova koje prekida pokoja mirnija decenija. Tako historijat Avara
mnogi zapoĉinju opisivanjem ĉuda koje je izazvala njihova delegacija u Carigradu u zimu
557-558. godine. Na svojim niskim konjima u bogato ukrašenim svilenim odijelima,
dugaĉkom upletenom kosom na leĊima i sjajnim oruţjem avarski jahaĉi izgledali su
tamošnjem svijetu potpuno strani.56

***
Prošlost Avara se dijeli na tri perioda:.
l. Azijski period koji traje od Herodotove historije do prelaska Avara u Panonsku niziju
568. godine.57
2. Evropski period od 568 do sredine X. stoljeća. Ovaj period ima tri dijela. To su:
- epoha Prvog ili Velikog kaganata /568-626/ do neuspješne opsade Carigrada;
- od 626. do sloma Avara od strane Franaka 811. godine;
- Avari u Panonskoj niziji bez drţavne samostalnosti.
3. Kavkaski period odnosi se na ţivot brdanskih Avara na istoĉnom Kavkazu do
modernog doba.
Obzirom na veze sa Slavenima najinteresantnijem dijelu avarske historije pripada
drugi, evropski period.

55
Lingvisti svrstavaju Hune, Protobugare i Avare u turkotatarsku grupu, odnosno altajsku grupu jezika.
Pradornovina turskih i altajskih jezika je izmeĊu Altaja i Urala. Oskudni su ostaci avarskog jezika. a od grobnih
nalaza avarske rune, koje se ĉitaju zdesna na lijevo kao i sve arapske rune, izuzetno su rijetke. Historijskim
lingvistiĉkim istraţivanjima došlo se do zakljuĉka da Avari vode porijeklo od plemena koja su sebe nazivala
Abar-Arap i koja su izmedu 459. i 600. godine boravila u zapadnom Turkestanu.
56
Ovo poslanstvo je zabiljeţio Evagrije (Euagrije, ţivio do kraja VI. stoljeća) u svojoj Crkvenoj historiji (ona
obuhvata period 431-594. godine).
57
Najstariji pomen turskog naroda zabiljeţen je kod Herodota u opisu Skita i Skitije. Historija Avara u Aziji
padira sa Carigradom slabo je poznata. Tamo oni nisu imali moćnu drţavu da bi o njoj pisani izvori ostavill
eventualnog traga.

43
 ***
DogaĊaji su Avarima išli na ruku, da samo nekoliko godina poslije svoje pojave u
Evropi postanu jedan od bitnijih faktora njene politiĉke karte. Avarski konjaniĉki odredi
razorili su ĉitave skupine naroda raznog porijekla duţ bizantske granice u podruĉju donjeg
toka Dunava. IzmeĊu ostalog pokorili su i slavenske Ante. U cjelini njihovi dometi su veliki,
jer oni su obišli Karpate i dostigli teritoriju Franaka. Uništili su kraljevinu Gepida i zauzeli
polovinu Karpatskog bazena istoĉno od rijeke Dunav. Njihova imperija dostigla je vrhunac
569. godine. Sav ovaj uspjeh djelo je njihovog voĊe Kagana58 Bajana (?-umro oko 600.
godine).59 Njega izvori opisuju nalik Atili. Snagu Avara ĉinila je vojna taktika kagana Bajana.

Dolazak u Panoniju 568.

Pod šatore kagana Bajana u Maloj Skitiji došlo je langobardsko poslanstvo kralja
Alboina da bi pregovaralo o savezu protiv Gepida. Bajan je postavio teške uslove
Langobardima. Traţio je desetinu langobardske stoke unaprijed prije pohoda, da ratni plijen
dijele popola, a sav osvojeni teritorij od Gepida treba da pripadne Avarima. Langobardski
poslanici su prihvatili. Gepidi su traţili pomoć od Carigrada nudeći im Sirmijum i podruĉje
izmedu Dunava, Drave i Save. Car Justin II (565-578) se ipak odluĉio na taktiĉko otezanje i
neutralost, smatrajući da će u sukobu Gepida i Langobarda bolje proći. Justin II. je obećao
vojnu pomoć Gepidima ali je nije pruţao, a onda je preuzeo Sirmijum.
Pokušaj Gepida da se odupru Avarima i Langobardima nije uspio. U sukobima sa
Langobardima poginuo je gepidski kralj Kunimund.60 Loše je prošao i drugi dio gepidske
vojske koji se sukobio sa Avarima.61 U meĊuvremenu gepidski komandant u Sirmijumu
predao je grad Bizantu. Carigrad je proslavio osvajanje Sirmijuma, a car Justin II. je svojoj

58
Kagan (chaganos, cagan. cacanus, capcan, rex Chunorum, rek Avarorum) je tursko-azijska titula koja se
nalazi u upotrebi kod Hazara, Bugara i drugih turskih naroda. Prvi purt se javlja kod turskog narodaSien pi 265.
godine. Titula vodi porijeklo od totemskog znaka divije Kaganove insignije su stolica-prijestolje, maĉ-sablja i
biĉ.
59
Kagan Bajan pominje se u izvorima od 568., od dolaska Avara u Panoniju. O njemu informacije daje jedino
Menandar Protektor (druga polovina VI. stoljeća) i to do pada Sirmijuma 582., dokle i seţe u svojim bilješkama.
Moţda je Bajan i umro poslije osvajanja Sirmijuma. Kasnije, Menandrov nastavljaĉ Teofilakt Simokata imenom
ne pominje avarskog kagana. Teodor Sinkel navodi da je do smjene meĊu kaganima došlo 626., a oĉito je da je
tada bio u pitanju drugi sin kagana Bajana. Oĉuvan je u Tepe kod Debrecena kaganski grob, a uzima se da je
moţda u pitanju grob samog kagana Bajana.
60
Navodno je Alboin od njegove lobanje napravio pehar za vino.
61
Tu avarsku pobjedu zabiljeţio je Jovan Efeski: "Avari su moćan narod, bogatiji i moćniji od mnogih sjevernih
naroda od onih koje su pobjedili i pokorili. Zato su prepali prilikom prelaza one velike rijeke, koja se zove
Dunav, jedan drugi veliki narod. Gepide, pobijedili ih i raširili se po njihovoj zemlji", Jovan Kovaĉević, Avarski
kaganat, 42.

44
tituli dodao epitet Gepidicus. No, tu će se pojaviti problemi obzirom da su Avari isticali svoja
prava na Sinnijum.

Opsada Sirmijuma (579-589) 62

Avari su smatrali da sve ono što je pripadalo Gepidima ustvari sada pripada njima.
Tako su isticali svoje pravo na Sirmijum. Bizant se izgovarao da su Gepidi zapravo drţali
Sirmijum u njihovo ime i da su im ga vratili. Time su negirali avarske zahtjeve. Uslijedila je
Bajanova reakcija. Kagan Bajan opsjeo je Sirmijum 568. godine. U jeku opsade, a radi
pritiska na Bizant i posadnike u Sirmijumu, kagan je naredio da 10.000 Kutrigura preĊu rijeku
Savu i pustoši Dalmaciju.63 Pokušaji pregovaranja su se otezali. Na kraju je sklopljen dogovor
da Bizant plati danak od 80.000 zlatnika i Avari su odustali od opsade Sirmijuma. Nastao je
period mimijih odnosa izmeĊu Avara i Bizanta koji je potrajao jednu deceniju.
Ti odnosi pogoršani su promjenom na bizantskom prijestolju, dolaskom Tiberija II
(578-) za cara. Naime, prve godine njegove vladavine 578. oko Sirmijuma je sagraĊen bedem
radi zaštite grada. Iako je sljedeće godine (579) Bizant isplatio danak kaganu Bajanu on je s
vojskom krenuo na Sirmijum i Singidunum. Zapoĉela je opsada Sirmijuma. Kljuĉnim se
predstavlja gradnja mostova koje su napravili Avari i kojim su presijecali svaku vrstu
doturanja pomoći Sirmijumu. Uzima se da su u izradi mostova kljuĉnu ulogu odigrali upravo
Slaveni, poznati po vještini prelaţenja rijeka i uopće savladavanja vodenih prepreka.64 Usljed
nedostatka hrane,65 a uz bizantsko odobrenje, Sirmijum se na kraju predao Avarima 582
godine.66 Prema uslovima predaje stanovnici su mogli slobodno da napuste grad.
Pad Sirmijuma imao je dalekoseţne posljedice u širem regionu. Stanovništvo u
unutrašnjosti više nije imalo zaštitu na sjeveru i bjeţalo je do jadranskih gradova. U cijeloj
provinciji Dalmaciji vladala je opća nesigurnost. Naredni period prepun je borbenih dejstava
izmeĊu Avara i Bizanta. Upotpunjen je slavenskim napadima koji su organizovani u okviru
avarskih planova (opsada Soluna, prodori

62
DogaĊaje u ĉuvenoj opsadi Sirmijuma najbolje opisuje Menander Protektor.
63
Prema Menanderu Protektoru kagan Bajan je naredio "da deset hiljada Kutrigura zvanih Huna preĊu rijeku
Savu i da pustoše kroz Dalmaciju", Vizantijski izvori I, 88. Na ovom mjestu izvodi se da je u ovim pustošenjima
najviše postradalo podruĉje srednje Bosne, a po nekima podruĉje sjeveroistoĉne Bosne.
64
Most je raĊen uĉvršćivanjem splavova i monoksila na rijeci Savi.
65
Jovan Efeski opisuje da je dugotrajna opsada rezultirala glaĊu i da su opsjednuti pojeli svu tegleću stoku, pa
ĉak i maĉke, Jovan Kovaĉević, Avarski kaganat, 51. TakoĊer i Menandar Protektor navodi da su "oni u
Sirmijumu bili pritisnuti velikom glaĊu" te da "već su poĉeli da se hrane neprirodnom hranom", Vizantijski
izvori, I, 97.
66
Evagrije registruje kretanje vlasti nad Sirmijumom u kratkom vremenskom periodu rijeĉima da "bio je osvojen
od Avara Sirmijum, koji su najprije drţali Gepidi i poslije toga predali Justinu", Vizantijski izvori, I, 100.

45
u Trakiju). Od velikog znaĉaja je pohod kagana u Dalmaciju iz 597, Kako svjedoĉi Teofilakt
Simokata u svome djelu Historia kagan je u Dalmaciji srušio 40 tvrdava. Pomenuti grad
Vonkeliteratura postavlja u Bosnu.67 Ipak, najizuzetnijim se predstavija veliki pokušaj
osvajanja Carigrada 626. godine, jer on oznaĉava vcliki preokret u avarsko-slavenskim
odnosima.

Opsada Cariarada (626)

Ĉuvena avarsko-slavenska opsada Carigrada trajala je devet dana, od utorka 29. jula do 7.
augusta 626. godine. Avarsko—slavenskim napadom na Carigrad komandovao je mladi sin
kagana Bajana. Pored njega izvori pominju i izvjesnog vojskovoĊu Ermicesa. Sastav
kaganove vojske bio je, heterogen: Georgija Pisida u svome djelu Bellum avaricunt (stihovani
zapis) navodi da tada "narodi, različiti pojeziku i udaljeni jedni od drugih, zajednički zaratiše
protiv nas", dok Teodor Sinkel navodi da je kagan "prikupio sav potčinjeni mu varvarski
živalj", te da "zemlju i more ispunioje plemenima divljim koji od ratovanja žive".68 Avari su
ĉinili konjicu koja je izbila pred Dugi zid mjesec dana prije dolaska kagana. Perzijance je
predvodio Šahrbaraz (Sarbaraz), a njih su Slaveni prebacivali monoksilima.69 Avari su
saĉinjavali i posade na raznoraznim opsadnim spravama, oklopnu konjicu i drugi red oklopne
pješadije. Prvi neoklopljeni red na bedemima ĉinili su Slaveni, kako to opisuje Uskršnja
hronika (Chronicon paschale).70 Slaveni, meĊu kojima je bilo i ţena, i Bugari, ĉinili su posadu
flotile monoksila pripremljene za napad preko Zlatnog roga. 71 U napadu na Carigrad
uĉestvovali su i Avarima podloţni Gepidi,. kao i druga plemena koje bizantski pisci imenuju
razliĉitim nazivima i epitetima (Skiti, drugi divIji narodi, raznorodna plemena i sl.).

67
"U tom podruĉju nalazi se zemlja Dalmacija. Uĉinivši potreban broj konaĉišta, varvarin stiţe u takozvane
Vonke i, osvojivši grad pomoću ratnih sprava, poruši ĉetrdeset tvrĊava", Vizantijski izvori, I, 121. Iscrpnije, Ivo
Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 81-82.
68
Georgije Pisida navodi: "To ne bijaše jedna bitka ni jednostavna borba, nego mnogostruka, sloţena i na raznim
stranama. Slaven udruţen sa Hunom, Skit sa Bugarinom, a sa druge strane MeĊanin (Perzijanac) sa Skitom, svi ti
narodi, razliĉiti po jeziku i udaljeni jedni od drugih, zajedniĉki zaratiše protiv nas", Vizantijski izvori, I, 156.
Teodor Sinkel svoj navod daje u homiliji o nasrtajima Avara i Perzijanaca na Carigrad 626, Isto, 163.
69
Teodor Sinkel. "Vidjesmo Perzijance koje je poslao Šahrbaraz, i kako darove nose, a ĉusmo da oni i ugovor
sklopiše tako da će se poslati slavenski monoksili i u njima da će se prevesti perzijska vojska iz Halkedona",
Vizantijski izvori, I, 164.
70
"Tu dakle postavi glavninu svoje vojske, rasporedivši prema ostalom dijelu zida Slavene. Napadao je
neprekidno od zore do jedanaestog ĉasa, i to najprije sa pješadijom od neoklopljenih Slavena, a onda sa
oklopljenom pješadijom iz drugog bojnog reda", Vizantijski izvori, I, 146-147.
71
Spis Oratio historica (Anonimna besjeda o opsadi Carigarada) navodi da "more preplavi onim njihovim
plovilima, koja se varvarskim jezikom nazivaju monoksilima jer se nabrzinu izraduju iz jednog poduţeg stabla",
Vizantijski izvori, I, 171. Uĉešće slavenskih ţena pominje patrijarh Nićifor u svome djelu Historia (Breviarium)
koji obuhvata period od 602. do 769. godine: "od mnoge krvi zacrveni se more. MeĊu leševima poginulih našlo
se i slavenskih ţena", Isto, 240.

46
 Bizantski izvori navode avarsko-slavensku vojsku kao izuzetno opremljenu (avarska
oklopna konjica sa šljemovima i maĉevima, pješadiju, vojne trube, bacaĉe vatre, bacaĉe
kamenja, drvene pokretne kule, helepole, jeţeve, a za pomorski napad ĉamce i monoksile).
Izvori navode proizvoljno da je napadaĉa bilo oko 80.000. Teodor Sinkel pretjerano navodi da
"na jednog našeg vojnika dolazilo je po sto i više varvarskih".72 Patrijarh Nićifor odnos Avara
i Slavena u napadu na Carigrad naziva zajedniĉkim bojem (summachia), što ukazuje na
izuzetan znaĉaj Slavena u to doba.73
Namjera Avara je bila da se prvo zauzmu predgraĊa Carigrada. Svakog dana izvoĊene
su ratne operacije.74 Deveti dan bio je opći napad, a odsudna bitka trebalo je da bude na moru.
Posada monoksila bila je sastavljena od Slavena i Bugara.75 Njihov napad ipak je pretrpio
neuspjeh. Monoksili su bili popaljeni grĉkom vatrom. Kagan se morao povući. Spalio je
opsadne sprave i povukao vojsku.76 Širi opis poraza Avara u općem napadu daje Teodor
Sinkel:77

"On (kagan) pokrenu rat protiv grada u jednom te istom trenutku i s kopna i s
mora. I duţ ĉitavog bedema i po svemu moru razlegalo se jako kriĉanje i bojna vriska.
Jer bojne trube su svirale sa svih strana na juriš, i sav se grad okruţi vikom i bojnom
hukom. On je udesio da se duţ ĉitavog zida pokrenu u jedan mah bacaĉke sprave, da
otpoĉne hitanje strijela i sve što je bilo pripremljeno za rat protiv grada. U zaliv Kerat
napunio je monoksile Slavenima i ostalim divijim plemenima koje je doveo, i uĉinio je
da skoro bezbrojno mnoštvo u njima ukrcanih varvarskih hoplita otpoĉnu uz veliku
viku s veslanjem u pravcu grada. On je pokušavao i mislio da će pomoću kopnene
vojske probiti gradske zidine, a pomoću boraĉke momĉadi u zaljevu Kerat da će dobiti
lak prilaz u sam grad. Ali bog i nebeska carica pokazaše da su njegove nade u svakom
pogledu neostvarive i jalove. Jer na svakom poloţaju zida bila je tolika gomila
mrtvaca i toliko je napad sasvim propao da

72
"Na jednog našeg vojnika dolazilo je po sto i više varvarskih, sve obuĉeni u oklope, sve zaštićenih šljemovima
i sa svakovrsnim spravama", Vizantijski izvori, I, 163.
73
Vizantijski izvori, I, 240.
74
Teodor Sinkel u svojoj homiliji: "zapadni neprijatelj, odvratno nedonošĉe, koje domaći varvari nazivaju kagan,
kroz više dana pribliţavaše se samim zidinama grada, vodeći bezbrojno mnoštvo plemena koji oruţjem prekriliše
kopno i more", Vizantijski izvori, I, 162.
75
Georgije Pisida, Bellum avaricum: "Varvarski voĊa ukrca na laĊe — irnao je naime ĉamce od izdubljenog
debla — gomile Slavena zajedno sa Bugarima i tako kopnenu borbu proširi i bitkom na moru", Vizantijski
izvori, 1, 156; Teodor Sinkel: "Stoga je on sa kraja zemlje pa sve do mora ispruţio svoje krvlju umazane ruke.
More pretvori u kopno razbojniĉlcim plovilima, a zemlju prekrili konjicom i pješadijom, ţeleći da ovaj Jerusalim
napadne sa svih strana"; "prikupio je sav potĉinjeni mu varvarski ţivalj, zemlju i more ispunio je plemenima
divljim koji od ratovanja ţive", Isto, 162-163.
76
Teodor Sinkel: "Kad zade sunce i pade noć, oni prokletnici zapale komjaĉe, tribole, helepole, drvene kule i sve
sprave i sva bacaĉka oruda, potpuno sve, bilo što su na kolima dovezli bilo što su tu izgradili", Vizantijski izvori,
I, 167-168.
77
Vizantijski izvori, I, 165-167.

47
 varvari kasnije nisu mogli ni da pokupe i spale poginule. Kada je nastala borba na
moru, Bogorodica je potopila momĉad i ĉamce pred svojim svetilištem u Vlahernama
(u sjevernom dijelu grada), tako da si ĉitav onaj zaljev, ako nije pretjerano da se kaţe,
mogao neokvašen pješke preći po lešinama i praznim ĉamcima koji su tamo-amo lutali
i besciljno plovili".

Posljednji napad opisuje i anonimna besjeda Oratio historica:78

"Jer romejska vojska toliko mnoštvo neprijatelja pobi na svakom dijelu zida da ţivi
nisu stizali da spaljuju mrtve. Tako je bilo sa onima koji su se borili na kopnu. A
neprijateljske monoksile, koji su napadali s mora, potopi zajedno sa momĉadi, Gospa
Bogorodica pred crkvom u Valehernama pošto je protiv njih iznenada podigla silnu i
strašnu buru. Kada su se oni, naime, bili pribliţili njenom svetom hramu, more se silno
uzburka i, razdijelivši se od boga poslanim vjetrom na dijelove, sve ih odreda prevrnu
u vodu i potopi zajedno sa onim monoksilima".

Raspad avarsko-slavenskog plemenskog saveza

Posljedice neuspjeha opsade Carigrada bile su katastrofalne po Avare. Neuspjeli

avarski napori da se sruše ostaci Bizantskog carstva u Evropi, što bi u osnovi ĉinio pad
Carigrada, pokazali su nemoć avarsko-slavenskog plemenskog saveza. Istinska podloga
saveza zajedniĉka pljaĉka i osvajanje bizantskih provincija nije više bio zajedniĉki motiv.
Slaveni su se već bili nastanili na bizantskom podruĉju. Nastala je teška politiĉka kriza meĊu
Avarima,a ispoljavala se u sukobu pojedinih manjih voĊa. Poĉela je borba izmedu Avara i
Bugara, a došlo je i do pobuna slavenskih i drugih plemena. Najvaţnijim se ĉini sukob Avara
sa Slavenima. Ĉeška i moravska plemena se oslobaĊaju avarske prevlasti. U sukobu sa
Avarima na sjeveru Slavenima je pomogao knez Samo. On je bio trgovac kojeg su Slaveni
izabrali za svoga voĊu. Bugari su se oslobodili avarske prevlasti pod kanom Orhanom (sin
Kuvrat).
Najveći udar Avari su doţivjeli od seobe Hrvata i Srba koja je išla upravo preko
Panonije. Najvjerovatnije to se desilo 630-632. godine u vrijeme unutrašnjih problema koji su
zadesili Avarski kaganat.

***

78
Vizantijski izvori, 1, 172.

48
 Avarski narod nije bio brojan a sastavni dio njegove vojne snage ĉinili su vazalski
narodi. To su Protobugari, Kuturguri, Sabiri i brojni stepski narodi. Znaĉajno mjesto meĊu
njima imali su i Slaveni. U avarskoj vojsci Slaveni su imali ulogu centralne pješadije. Iza njih
je bila djelimiĉno oklopljena avarska konjica, a na bokovima laka konjica vazalskih naroda.
Oklopljena konjica (koţni i metalni oklopi) borila se maĉevima i sabljama dok su se ostali
koristili refleksnim lukom79, kopljem, borbenom sjekirom i dugaĉkim bojnim noţem.
Elementarna odlika slobodnog Avarina je pravo nošenja noţa na pojasu. U kaganatu je sve
bilo vojno, sve je podlijegalo vojnoj obavezi. Društveni status je odreĊen prema vojnom
poretku u sistemu kneţeva, klanova (rodova) i pojedinih porodica.
Avari mnogo drţe do pravilnog rasporeda vojske.80 Bore se u masama a opet pod
jednim jedinim zapovjednikom koji ih kaţnjava za najmanji poraz. Sposobnost Avara za
borbu objašnjava se njihovom slobodom i ĉinjenicom da se ne bave drugim poslovima. Pošto
su nomadi nauĉeni su na vrućinu, hladnoću, oskudicu i drugu vrstu nevolja. Odluĉujuću ulogu
u avarskoj vojsci imali su konjanici, za koje se kaţe da su spretni u gaĊanju lukom s konja. I
inaĉe njihovi konji su im davali prednost nad neprijateljem.81 Koristili su razne opsadne
sprave (ljestve, drvene kule — pirgokastel ili helepol na više spratova, kornjaĉe, kao i tribole i
petribole, sprave na više spratova za bacanje teškog kamenja). 82
Glavna osobina avarskog ratovanja je lukavstvo. Rado primjenjuju prepade, zasjede,
napade na komoru protivnika, vode brobu sa odstojanja (strijelama), prave kontranapade i sl.
Njihova taktika odudara od taktike Romeja ili Perzijanaca. Svu vojsku postavljaju u jedan red
manjih odreda i odjeljenja. Pored te bojne linije organizuju i liniju pozadine koja osim
osiguravanja moţe lako da postane i drugi bojni red. Izvori spominju avarsku Ċavolsku dreku
koju oni primjenjuju djelujući psihološki na prestravljenog neprijatelja. Uz vojsku ide veliki
broj kobila i ţdrijebadi koji, osim redovnih potreba za vojsku, radi varke, taktiĉki povećavaju
broj konjanika pred neprijateljem.

79
Refleksni luk: Avarski strijelac je bio nadmoćniji od evropskih strijelaca dometom strijele i većom brzinom
odapinjanja strijela. Domet strijele obiĉnog luka je 80 metara, a refleksnog luka i do 400 metara. Refleksnim
lukom se ispaljuje veći broj strijela. Zato su Avari njegovali svoj refleksni luk. Prati je od luĉno zakrivljenog
drveta koji je na sredini i na krajevima oblagan koštanom oplatom od jelenskog roga. Na krajevima su bili urezi
za uĉvršćivanje strune. Luk nije stalno napet da se drvo ne bi krivilo u suprotan poloţaj i morao je da stoji u
svojevrsnoj kutiji koja ga je štitila od oštećenja i vlage.
80
Najdetaljniji opis avarskog naĉina ratovanja i oruţje opisije Strategikon Pseudo-Mauricija
81
Mali, brzi i izdrţljivi tarpan imao je presudmiu ţivotu kod Avara. Avarski tarpan nije bio potkoyan_što brţim.
Pri tomnijebio upravljan mamuzama već pokretima tijela vozaĉa i uzdama. Sjedlo je minimaino opterećivalo
konja. Konj je sahranjivan sa konjanilcom. Razvijeno je bilo vjerovanje da konj treba da odnese ratnika na onaj
svijet.
82
Komjaĉe su štitile ljude koji su potkopavali bedeme i kapije. Bile su niske, pa je izgledalo kao da puze po
zemlji, a zbog toga su nazvane kornjaĉama.

49
 Avari su imali u svojim rukama podruĉje tzv. Velike Bugarske (tzmeĊu rijeke Kubana
i Meotisa Azovsko more). Svoj vrhunac avarska drţava je dostigla uyji. stoljeću na teritoriji
od Alpa do rijeke Elbe, odnosno Dona. Centar te drţave nalazio se izmeĊu Dunava i Tise, u
vodama i pašnjacima izuzetno bogatoj Baĉkoj. Arheološki nalazi koji hronološki pripadaju
tom vremenu pokazuju obilje zlata što je rezultat ogromnog bizantskog danka kojeg su
isplaćivali Avarima. Prema raĉunanju Jovana Kovaĉevića, a na osnovu bizantskih izvora,
Avari su od Bizanta u periodu 558-626. iznudili danka oko 6 miliona solida oko 27 tona zlata.
Cifra je pretjerana ali ipak pokazuje da su Avari osiromašivali bizantsku carsku blagajnu.

***
Avarska religija je bila šamanistiĉka.83 Šamani su bili proroci i ljekari u isto vrijeme.
Na glavu su stavljali ţivotinjske maske, a od njihovih rekvizita ĉuveni su bubanj i truba
pomoću kojih istjeruju zlog duha iz oboljelog. Bokolabra (bookolabras) je vrhovni šaman ili
voĊa šamana, a odgovara eškamu ili ata-kamu kod Huna. Oĉito je vrhovni šaman bio u
kaganovoj blizini.84

***
Poslije pada Bajanove dinastije dolazi do podjele kaganata na Istoĉni i Zapadni
kaganat. Zapadni kaganat se zadrţao u Panoniji, a istoĉni je bio na podruĉju od sjevernog
Kavkaza i Azovskog mora do Poltave. Istoĉni kaganat ugroţavan je od strane Hazara.Avari su
uspijeli da konsolidiju redove oko 661. godine. Tada kreću u napade na zapad. Avarski
prodori u zapadnu Evropu išli su u tri pravca, ka Galiji protiv Franaka sve do Elbe i Tiringije,
ka sjevernoj Italiji protiv Langobarda i prema Karantaniji u sukobu sa Bavarcima.
Propast Avarskog kaganata se vezuje za franaĉko-avarske sukobe koji su zapoĉeli 791.
godine. No, Avarski kaganat nije propao samo zbog toga nego i zbog bugarske ekspanzije na

83
Šamanizam predstavlja religijski sistem najvećeg broja primitivnih naroda od paleolita do modemog doba, a
ĉiji vjerski predvodnici vladaju magiĉnim moćima lijeĉenja i proricanja sudbine. Rijeĉ šaman pofiĉe od
tunguskog ša — znati /šaman je /onaj koji zna/. Svoje postupke šamani sprovode kroz igru, pjesmu, muziku,
izgovaranje ĉarobnih rijeĉi, upotrebom amuleta i talismana i sliĉno. Pobornici šamanizma vjeruju da pojedini
ljudi mogu da uspostave vezu sa nadzemaljskim silama i da ih obuzdaju primjenom odredenth magijskih rijeĉi i
predmeta. Igra šamana dovodi do ekstaze koja se manifestuje kroz grĉeve tijela i lica, padanjem i valjanjem po
zemlji u trenutcima kada se, navodno nalaze u razini sa bogovima i natprirodnim silama.
84
Avari su zamišljali da se svijet dijeli na dva dijela, zemlju i nebo, a veza izmeĊu neba i zemlje je nebesko drvo
ili drvo ţivota koje raste na najvišoj planini na kojoj je i pupak svijeta (ornfalos). Nebo se dijeli na sunĉani i
mjeseĉev dio. Zemlja, predstavljena kao planina, dijeli se na sedam zona. Osnovna ideja nebeskog drveta jeste
da se preko njega moţe dospjeti na nebo.

50
drugoj strani. Napad na Avare ljeta 791. predvodio je Karlo Veliki. Karlo je lako prodro do
ušća Rabe u Dunav, a lakoća ovog pohoda ohrabrila je Franke da i sljedeće godine krenu u
napad. No, Karlo je imao problema sa Saksoncima i Avarski kaganat se tako spasio za daljih
nekoliko godina. Tokom 795-796. godine vojska Karla Velikog pobjeduje Avare u više
bitaka, ali je period 797-802. bio dosta problematiĉan. Zato je 803. godine Karlo poslao
ogromnu vojskuda konaĉno sruši kaganat u Panoniji. Franci su konaĉno pokorili Avarski
kaganat i stekli ogromni plijen.85 Bugarski kan Krum (o. 803-814) je 804. uništio avarsku
vojsku u istoĉnom dijelu kaganata u Potisju i juţnom Erdelju. Zatim je Avare uklopio u svoju
vojsku, te njome pobijedio cara Nićifora 811., i napao sam Carigrad 814. godine.
Prema jednim istraţivaĉima Avare su istrijebiliFranci, a na istoku Bugari, a po
drugima bi bilo da su se Avari stopili sa doseljenim Ugrima (Madarima). Upravo bi sve
zajedno to i moglo biti kada je u pitanju krajnja sudbina Avara. U XII. stoljeću u Povijesti o
minulim vremenima zabiljeţeno je da Avara više nema, da su bili oholi i da je njihov nestanak
boţije djelo.86

Literatura:

- "Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije", I, Beograd 1955.

- Jovan Kovaĉević, Avarski kaganat, Beograd 1977.
- Peter Ricz, Istorija Avara u Evropi, u: "Avari u sjeveroistoĉnoj Baĉkoj /katalog/",
Subotica 1984.

***************************************************************************

Historiografija: Boţidar Ferjanĉić

Boţidar Ferjanĉić roĊen je u Beogradu 17.2. 1929., a umro je u Beogradu 28.6. 1998.
godine. Osnovno, srednjoškolsko obrazovanje i studij historije završio je u rodnom gradu. Bio

85
Rezultat sukoba daje Ajnhard, biograf Karla Velikog: «Koliko je bilo bitaka i kolika se krv prolila svjedoĉi
Panonija bez stanovnika; oblast gdje se nalazila kaganova prijestolnica ostala je pusta. da se ne vidi trag
ljudskom naselju. U ratu je uništeno cjelokupno avarsko plemstvo, sva slava je propala i sav novac, i odvajkada
sakupljeno blago je razneseno. Ne pamti se nijedan rat u kome su se Franci više obogatili i umnoţili svoje blago.
Oni koji su dotle izgledali siromašni, našli su u prijestolnici toliko zlata i srebra, nakupili u bitkama toliko
dragocjenog plijena da se moţe zaista reći: ono što su Avari od drugih naroda ranije nepravedno ugrabili, to su
sada Franci Avarima pravedno preoteli.»
86
''Avari su bili visoka stasa i oholog duha; i Bog ih kazni, i svi su umrli i niko nije preţivio; u Rusiji još i danas
postoji poslovica: 'Stradali su kao Avari', jer nisu ostavili ni potomke ni nasljednilce", Fransis Kont, Sloveni, I,
28.

51
je kraće vrijeme bibliotekar, a od 1957. godine poĉeo je raditi kao asistent na Filozofskom
fakultetu Univerziteta u Beogradu. Doktorirao je 1960. godine. Na Fakultetu je prošao sva
zvanja. Zamijenio je Georgija Ostrogorskog na mjestu šefa Katedre za vizantologiju i na
mjestu direktora Vizantološkog instituta. Bio je akademik SANU.
Bizantolog Boţidar Ferjanĉić autor je niza radova iz bizantologije. Istiĉu se pristupi
Despoti u Vizantiji i juţnoslovenskim zemljama (1960), Vizantija i juţni Slaveni (1966), a
naroĉito u zbirkama bizantskih izvora, gdje je sam pripremio drugi tom sa djelom Konstantina
VII. Porfirogeneta De administrando imperio (Vizantijski izvori za istoriju naroda
Jugoslavije, II, 1959).87

***************************************************************************

87
Literatura o Boţidaru Ferjanĉiću: Sima Ćirković, Ferjanĉić Boţidar, Enciklopedija Jugoslavije IV, 2. izdanje,
Zagreb 1986, 115; Sima Ćirković, Ferjanĉić Boţidar, "Encklopedija srpske istoriografije", Beograd 1997, 693-
694; Ivo Goldstein, Boţidar Ferjanĉić (1929.-1998.), Radovi 31, Zagreb 1998; Gojko Subotić, Ferjanĉić Boţidar,
"Likovna enciklopedija Jugoslavije I, (A-J)", Zagreb 1984, 407; ... Boţidar Ferjanĉić (biografija s
bibliografijom), Godišnjak SANU 86 (za 1979), Beograd 1980, 521-525; ... Boţidar Ferjanĉić, Godišnjak SANU
97, Beograd 1990.

52
 Karantanija

- Samov plemenski savez

- Karantanija
- Ustoliĉavanje koruških vojvoda
- Gubitak samostalnosti
- Donja Panonija
- Dolazak Ugara (Madara)
- Velika Karantanija
- Kultura

***

Samov plemenski savez

Avarski pritisak rezultirao je oko 623. godine okupljanjem slavenskih plemena u novi
savez. Osnova tom novom slavenskom savezu, koji se širio od Polapskih Srba do Slovenaca,
ĉinila su ĉeška i moravska plemena koja su se pod vodstvom Sama podigla protiv Avara.
Samov plemenski savez ojaĉao jc naroĉito poslije neuspjele avarsko-slavenske opsade
Carigrada 626. godine. Od tada pa do oko 660. godine Samovom plemenskom savezu
pridruţili su se i Slovenci u Karantaniji, u Istoĉnim Alpama i uz gomju Savu.
Samov plemenski savez prvi je pokušaj nezavisnog razvoja meĊu Slavenima. Fredegar
Sama prikazuje kao franaĉkog trgovca. On je stajao na ĉelu saveza punih 35 godina (623-
658). U tom periodu Avari su doţivljavali stagnaciju tako da su najveći protivnici saveza bila
germanska plernena na ĉelu sa Francima. Istina, oko 625. Karantaniju su napali Langobardi i
zaposjeli Zilju (Kanalska dolina i dolina Ziljice), koju će Karantanci povratiti tek oko 730.
godine. Karantanci su pobijedili Bavarce oko 628. godine i tom pobjedom utvrdili su granicu
na izvor rijeke Drave. Franaĉki kralj Dagobert pokušao je jakom vojskom da pobijedi
Slovence 631. godine, ali je franaĉka vojska bila razbijena kod Wogastisburga (vjerovatno
Uhošt' u zapadnoj Ĉeškoj). Time je opasnost od Franaka za Samov plemenski savez nestala.
Tada je propao i pokušaj franaĉkog misionara Amanda da proširi kršćanstvo meĊu
Slovencima.

53
Karantanija
Poslije Samove smrti 658. godine raspao se i taj savez. Oĉito sastavni dijelovi saveza
još nisu bili zseli za drţavnu organizaciju. Za vrijeme Samovog vodstva u Karantaniji je viato
knez Valuk (oko 630). Karantanija je najveća jedinica koja je ulazila u Samov plemenski
savez i koja se oĉuvala poslije raspada saveza.
Oĉito je u okviru saveza dovršavala svoju unutrašnju drţavnu organizaciju. Od tada
do. 745. godine Karantanija je egzistirala kao samostalna slavenska kneţevina. Od 745. pa do
oko 820. godine Karantanija će postati vazalna kneţevina u franaĉkoj drţavi, a nadalje
franaĉka grofovija i vojvodina njemaĉke drţave. Do svog definitivnog raspada u XI. stoljeću
Karantanija je okupljala najveći broj Slovenaca.
Jezgro drţave Karantanije bila je planinskim lancem zaštićena kotlina uz gornju Dravu
i Muru. Središteerantanije nalazilo se u Krnskom gradu na Gosposvetskom polju u slovenskoj
Koruškoj. Ime Karantanac proširilo se od druge polovine VII. stoljeća od Krnskog grada
(civitas Carantana), od kneţeve prijestolnice na cijelu kneţevinu Karantaniju, kao novo
teritorijalno ime i potisnulo druga plemenska imena na svome podruĉju. Već tada se ime
Karantanac upotrebljava za Slovence uopće, a takvim ih pominju izvori sve do XIII. stoljeća.

Ustoliĉavanje koruških vojvoda

U Karantaniji kneţevska vlast je bila nasljedna u kneţevskoj porodici. Ipak pri

preuzimanju vlasti bilo je potrebno da novog kneza izabere zernaljsko vijeće ţupana, velmoţa
i koseza, koji su novom knezu kneţevskim kamenom kod Krnskog grada simboliĉki u
interesantnoj ceremoniji predavali vlast. Najstariji izvor o obredu ustoliĉavanja (umetak u
Švapskom ogledalu, a na osnovu izgubljenog starijeg spisa iz XI. stoljeća) opisuje stari oblik
obreda.
Kosezi su poseban društveni sloj u Karantaniji koji je zauzimao mjestu izmeĊu
feudalaca i kmetova. Od feudalaca se razlikuju po tome što nemaju vlastelinstva, a od
kmetova što nisu ukljuĉeni u vlastelinstvo. Od slobodnih ljudi razlikuju se zato što imaju
svoje posebno pravo i sudstvo, posebne vojniĉke obaveze i što su tijesno povezani sa
vojvodom. Njihova uloga kod obreda ustoliĉavanja pokazuje da su oni u staroj Karantaniji bili
brojem najjaĉi i ĉvršći dio feudalnog društvenog sloja koji se još uvijek stvarao.

54
 Sam ĉin ustoliĉavanja, koji predstavlja specifiĉnost u drţavnom ureĊenju, u XI.
stoljeću tekao je na sljedeći naĉin: Poslije smrti staroga vojvode kosezi su na svojim sudskim
zborovima birali povjerenike za koseško zemaljsko vijeće i vezivali ih zakletvama. Vijeće
prvo bira zemaljskog suca pod ĉijim rukovodstvom koseško vijeće bira i glasa za novoga
vojvodu, koga je predloţio vladar njemaĉke drţave. Ako ga je većina koseškog vijeća
prihvatila poĉinjao bi ĉisto ceremonijalni dio. Narod se okupljao na Gosposvetskom polju
gdje bi kod kneţevskog kamena kraj Krnskog grada predao vlast novom vojvodi. Budućeg
vojvodu bi obukli u seljaĉko odijelo (sive hlaĉe, siv koporan sa crvenim pasom, crvena torba,
siv šešir sa sivim gajtanom i seljaĉke cipele privezane uz noge crvenim oputama). Dizali bi ga
na konja, koji do tada nije bio upotrebljavan za rad i vodili ga tri puta oko kneţevskog
kamena. Okupljeni su pri tom pjevali pjesmu —zahvalnicu.
Kod preuzimanja feuda vojvoda je morao doći pred cara u koseškom odijelu i donijeti
mu na poklon jelena. Sa preuzimanjem feuda novi vojvoda preuzima i prava feudalaca.
Ustoliĉavanje koruških vojvoda bilo je u obiĉaju sve do poĉetka XV. stoljeća. Posljednji
vojvoda ustoliĉen je 1414. godine. Habsburgovac Fridrih III. smatrao je obred ustoliĉavanja
seljaĉkim i da ponizuje njegovo carsko dostojanstvo, pa se oslobodio obaveze da se pridrţava
tog obreda 1443. godine. Njemu je pripala ta neslavna uloga da ukloni posljednje ostatke
obreda, mada se kod vojvodskog stola feudalni obred primjenjivao i do XVII. stoljeća.
Inaĉe obred se izmijenio od sredine XII. stoljeća. Vojvoda prima zemlju u feud prije
ustoliĉavanja. Ukida se koseško vijeće. Obred kod kneţevskog kamena pretvara se u formalno
poklonstvo vojvodi. Oko 1300. godine pravo ustoliĉavanja postaje nasljedno u porodici
vojvodskog kmeta (Herzogsbauer) koja je ţivjela u Blaţnjoj Vesi kod Celovca do 1823.
godine, kada je izumrla.
Razvojna linija podrazumijevala je da bi vremenom kosezi prešli meĊu feudalce, ali je
dolazak franaĉkih feudalaca u IX. stoljeću uzrokovao njihovo postepeno propadanje.

Gubitak samostalnosti

Poĉetkom VIII. stoljeća Karantanci su napadali Furlane i Bavarce, a već sredinom

istog stoljeća mijenja se njihov odnos prema zapadnim susjedima. Karantanci su bili ugroţeni
od obnovljenih Avara, pa saveznike nalaze u dotadašnjim neprijateljima - Bavarcima. Oni su
takoĊer bili zainteresovani za Karantance obzirom na njihov sukob sa Francima. Ipak, u bitki
na Lehu 743. godine, gdje je na bavarskoj strani zabiljeţeno i uĉešće Karantanaca, Franci su
savladali Bavarce i podvrgli ih pod svoju vlast.

55
 U takvoj situaciji Avari su poĉeli da potiskuju Karantance. Karantanski knez Borut (?-
748), na to zatraţi pornoć od Bavaraca. Bavarci su pomogli Karantancima 744-745. godine da
odbiju napad Avara, ali su ih odmah postavili pod vlast franaĉkih kraljeva i uzeti su im
taoci.88 Borut je bio posljednji nezavisni karantanski vladar. Karantanija je postala franaĉkom
vazalnom kneţevinom. Iako Karantanija više nije bila nezavisna drţava, ona je i dalje ĉuvala
svoju sarnoupravu. Do poĉetka IX. stoljeća imali su svoje kneţeve, koje su sami birali, a kada
bi ih prihvatio franaĉki vladar, sami bi im predavali vlast u ruke.

Crkveno podredivanje Karantanije Salzburgu (oko 752.) pripremljeno je u doba

Gorazda (749-751/752). Jaĉa misionarska akcija ipak je zapoĉela u toku Hotimirove
vladavine (751/752-769). Salzburški misionari nisu koristili nasilne metode, poštovali su
domaći jezik i domaće obiĉaje, ali opet su doveli do pobuna stanovništva. Najveća pobuna
bila je 769-772, a ugušio ju je uz pomoć Bavaraca novi knez Valtunk (Vladun). Da bi ubrzao
proces pokrštavanja bavarski vojvoda Tassilo je uz granicu sa Karantanijom dao da se izgrade
samostani u Innichenu (769) i Kremsmunsteru (777). Tada se pokrštavanje Karantanaca
odvijalo brţe i bez jaĉih prepreka.

Teritorijalna širenja franaĉke drţave pod Karlom Velikim, u kojima uĉestvuju i

Karantanci (naroĉito protiv Avara), rezultirala su do 820. godine prelazak Karantanije pod
neposrednu franaĉku vlast.89 Slovenci su se našli u dvije pokrajine, dvije vojniĉke
odbrambene cjeline, u Furlanskoj i Istoĉnoj marki. U Furlanskoj marki bilo je gornje Posavlje,
Donja Panonija (izmeĊu Save i Raabe) i hrvatske zemlje, a u Istoĉnoj marki dio Gornje
Panonije, Avarska marka istoĉno od Aniţe i Karantanija.
U crkvenim pitanjima slovenaĉki teritorij je bio od 803. godine podijeljen izmeĊu
Akvilejskog (Oglejskog) patrijarhata (Furlanija) i Salzburške nadbiskupije (Bavarska).
Granica je bila na rijeci Dravi (i odrţala se do XVIII. stoljeća). Kršćanstvo se meĊu Slovence
širilo iz ta dva centra, koja su bila izvan slovenaĉkog teritorija. Tek u IX. stoljeću u Sloveniji
su stvorene prve crkvene ţupe, kao redovna crkvena središta.

Do novog preustrojstva dolazi 828.g. kada je Ludvig Njemaĉki uredio odbranu

granice. Furlansku marku podijelio je na ĉetiri grofovije: Furlansku, Istru, grofoviju uz Savu
(kasnija Kranjska) i Donju Panoniju. U istoĉnoj marki bila je Avarska marka, Karantanija i
Gornja Panonija. Ovom upravnom podjelom slovenaĉki teritorij bio je prvi put podijeljen u

88
MeĊu taocima su bili Gorazd i Hotimir, sin i nećak posljednjeg nezavisnog karantanskog kneza Boruta, koji su
u Bavarskoj primili kršćanstvo.
89
Poslije Valtunka karantanski kneţevi do 820. godine bili su: Pribislav, Semika, Stojmir i Etgar.

56
pokrajine, od kojih su se Kranjska i Koruška najduţe odrţale. Verdenskom podjelom 843.
godine Furlanska i Istra bile su dodijeljene Italiji, a Istoĉna marka Njemaĉkoj.

Donja Panonija

Destabilizacija franaĉke drţave tokom IX. stoljeća omogućila je razvijanje novih

snaga u Podunavlju. Radi se o Donjoj Panoniji i Velikoj Moravskoj koje su sa misijom
solunske braće Ćirila i Metodija dobili poticaj u borbi za samostalan razvoj u odnosu na
franaĉku drţavu. Vrijeme je pokazalo da se borba za samostalnost odvijala kroz borbu za
jezik bogosluţja i jezik kulture. Slaveni u Donjoj Panoniji imali su jak uzlet u doba kneza
Kocelja do 874. godine. Poslije toga izgubili su bitku za slavenski jezik, a time i glavnu
osnovu za razvoj samostalnosti.
Oko 835. godine sklonio se u Istoĉnu marku Pribina, knez jednog slavenskog plemena.
Pribinu je protjerao Mojmir kada je osnovao velikomoravski savez plemena.90 Središte je bilo
u Njitri. Oko 840. godine Pribina je primio u feud vlastelinstvo na rijeci Zali kod Blatnog
jezera sa središtem u Blatenskom Kostelu (na juţnom kraju Blatnog jezera, pri utoku rijeke
Zale u jezero, kod današnjeg mjesta Zalavar, njemaĉki Moosburg). U Donjoj Panoniji
Slovenci su bili najbrojniji. Za iskazano sprovodenje franaĉke politike Ludovik Njemaĉki
(843-876) postavlja Pribinu 847. godine za markgrofa Donje Panonije, koja se prostirala od
91
Dunava i Mure i od donje Raabe do Drave, te od Srijema do Save. Pribina je ostao vjeran
franaĉkoj drţavi. U borbi protiv ustanika izgubio je ţivot (860-861).
Pribinu je naslijedio sin Kocelj (861-874). U prvo vrijeme pomagao je franaĉku
drţavu i salzburšku crkvu. No, prateći situaciju u Velikoj Moravskoj koja se osamostalila i
suprotstavila Bavarcima i pod utjecajem Konstantina (Ćirila) i Metodija, on je promijenio
poziciju.92
Godine 869. slavenska plemena duţ istoĉne granice od Labe do Karantanije i Donje
Panonije digla su pobunu. Franci su uspjeli da uguše pobunu osim u Velikoj Moravskoj i
Donjoj Panoniji. Od tog vremena, do kraja ţivota 874. godine, Kocelj je vladao u Donjoj
Panoniji kao samostalan vladar. Na Koceljev poziv i na poziv kneţeva Velike Moravske

90
Mojmir I (830-846). digao je pobunu protiv franaĉke drţave i stvorio samostalnu Velikomoravsku kneţevinu
Moravljana i Slovaka.
91
Ludvik Njemaĉki je 846. godine pokorio Moravljane. Na Mojmirovo mjesto doveo je njegovog sinovca
Rastislava (846-870). MeĊutim, Rastislav je nastavio Mojmirovu politiku, vješto iskorištavajući sukobe izmeĊu
njemaĉkog kralja i velikaša. Godine 854. Rastislav obezbjeĊuje Moravskoj nezavisnost.
92
Ludovik Njemaĉki sklopio je savez sa Bugarima u borbi protiv kneza Rastislava. Rastislav je pomoć našao u
Bizantu. Tamo je 862. godine uputio poslanike bizantskom caru traţeći biskupa i svećenike. Stigli su mu
Konstantin (Ćiril) i Metodije i zapoĉeli svoju misiju. No 864. godine, Velika Moravska je pokorena.

57
Rastislava i Svatopluka, Metodije dolazi iz Rima u Panoniju kao nadbiskup obnovljene
panonsko-srijemske dijeceze. Slavensko bogosluţje je time potisnulo salzburško svećenstvo
iz Koceljeve drţave.
Iako su Nijemci zarobili i zasuţnjili Metodija (870-873), njegovi uĉenici su i dalje
djelovali u Koceljevoj drţavi. Više uspjeha ostvario je njemaĉki pritisak na Veliku Moravsku.
Zahvaljujući izdajstvu Svatopluka, Nijemci su zarobili Rastislava koji je osljepljen u
Regensburgu, i zatvoren na kraju umro u samostanu 870. godine. Salzburški svećenici izdali
su poseban spis protiv djelovanja Metodija (ĉuveni Conversio Bagoariorum et
Carantanorum, 871), dokazujući svoje pravo na Panoniju. Tada je Svatopulk (870-894) stupio
na scenu. Prvo su mu Nijemci namijenili istu sudbinu kao i Rastislavu. Zarobili su ga. No,
moravski Slaveni su odmah izabrali novog voĊu, Slavomira i krenuli dalje u borbu. Svatopluk
je nagovorio Karlomana da on predvodi njemaĉku vojsku protiv Moravljana. Karloman je
pristao. No, ĉim je stigao u Moravsku Svatopluk se ponovo stavio na ĉelo Moravljana u borbi
protiv Nijemaca. Na kraju je uspio da ih natjera da priznaju nezavisnost Velike Moravske i
sklopio s njima mir 874. godine (u Forchheimu).
U svim tim dešavanjima osamljena drţavica Donja Panonija je propala. Iako je papa
Ivan VIII. postigao 873. godine Metodijevo osloboĊenje, i on se vratio u Donju Panoniju,
Nijemci su ga odatle protjerali u Veliku Moravsku.93 Nijemci su knezu Kocelju 874. godine,
pod izgovorom veleizdaje, oduzeli posjede a na njegovo mjesto su doveli grofa Gozvina.
Nestalo je polazišta za samostalan politiĉki izraz Slavena u Donjoj Panoniji. Latinsko
bogosluţje i kultura na njemaĉkom jeziku zatvorili su put samostalnom kulturnom razvoju.

Dolazak Ugara (MaĊara)

Ugri (MaĊari) predstavljaju plemena ugro-finskog porijekla. Pod pritiskom Peĉenega u drugoj
polovini IX. stoljeća naselili su podruĉje izmeĊu donjeg Dnjepra i Dunava. Pod vodstvom
Arpada, osnivaĉa kasnije dinastije, osarndesetih godina IX. stoljeća MaĊari su stigli u
Panonsku niziju. Oni su se umiješali u aktualni sukob koji je voĊen izmeĊu Karantanije u
kojoj je vladao franaĉki car Karlović Arnulf (876-899) i Velike Moravske na ĉelu sa
Svatoplukom (830-894). MaĊari su koristili sukob mijenjajući strane kao njihovi saveznici, a

93
U velikoj Moravskoj Metodije je imao kolebljivog Svatopluka i jaku njemaĉku opoziciju koju je predvodio
njitranski biskup Wiching. Metodije je umro 885. godine, a njegovu poziciju preuzeo je Wiching. Na Wichingov
nagovor papa je uveo zabranu upotrebe slavenskog crkvenog jezika. Metodijevi uĉenici bili su primorani da
napuste Veliku Moravsku.

58
onda su 894. godine prešli Dunav. Već oko 900. godine prodiru u svojim pljaĉkama do Italije,
a kasnije i u juţne njemaĉke pokrajine.
Poslije bitke kod Bratislave 907. godine, kada su savladali havarsko-karantansku
vojsku, MaĊari su zauzeli Panoniju do Alpa.94 Od slavenskih teritorija preostala je samo
Karantanija koja je bila u sklopu njemaĉke drţave. Ovoj novoj pljaĉkaškoj sili odbrana je
stvorena tek poslije njihovog poraza kod Augsburga na Leškom polju (na Lechfeldu) 955.
godine, od strane budućeg cara Otona I. Taj dogadaj znaĉio je kraj ugarske agresivnosti i
prestanak njihovog pljaĉkanja i pustošenja. Uzima se da je ovaj poraz bio graniĉnik u prelasku
MaĊara sa nomadskom na sjedilaĉki naĉin ţivota. Uzima se taĉnim i da je dodir sa Slavenima
u tom smislu jako utjecao na MaĊare. Za Gejze I. Arpadovića (972-997) Ugri su primili
kršćanstvo. Zatim zapoĉinju razvijanje feudalne drţave koja se u duţem procesu formira do
kraja XI. stoljeća, a ĉije je temelje postavio Stjepan 1. Arpadović ‘Sveti’ (997-1038), prvi
ugarski kralj (1000. godine). On je uspio da sruši naraslu moć plemstva i da postane vlasnik
prostranih posjeda. U njegovo vrijeme izgraduje se feudalno društvo meĊu Ugrima. Uz
pomoć kršćanskog svećenstva u njegovo doba završeno je i konaĉno pokrštavanje i
prihvatanje kršćanstva kod Ugara. Crkvi je dodjelio ogromne posjede. Osnovao je prvu
nadbiskupiju u Ugarskoj. Svi ti potezi naišli su na odjek. Zato mu je papa 1001. dodijelio
titulu apostolskog kralja koju su nosili svi ugarski kraljevi. Zbog odanosti kršćanstvu i
papinskoj administraciji proglašen je svecem.
Dolaskom i situiranjem MaĊara u Panoniju prekinuta je veza izmeĊu Juţnih i
Zapadnih Slavena. Na drugoj strani maĊarski pritisak je razbio dotadašnji njemaĉki obruĉ koji
se stvarao oko slavenskog podruĉja.

Velika Karantanija

Bavarci i Karantanci uspjeli su da zaustave ugarske prodore 955. godine, ali su dalje
nastavili da ih potiskuju prema istoku. Ipak glavno napredovanje pripada vremenu poslije
970. godine. Osvojeni teritorij podijeljen je u pograniĉne marke:
- Austrija (uz Dunav);
- Karantanska marka (oko srednje Mure);
- Podravska (ili Ptujska);
- Savinjska (porjeĉje Savinje i Dolenjsko);

94
Napadom Madara pokorena je Velikomoravska kneţevina 905/906., a njen posljednji vladar knez Mojmir II
(894-907), sin kneza Svatopluka, umro je u zarobljeništvu 907. godine.

59
 - Kranjska (Gorenjsko, okolina Ljubljane, istoĉni dio Notrenjskog);
- Furlanija (koja obuhvata cijelo Posoĉje) i
- Istra (sa Tršćanskim Krasom).
Godine 976. zbog separatistiĉkih teţnji bavarskog vojvode, Karantanija je carskom
odlukom odvojena od Bavarske i u obliku Velike Karantanije udruţila okolne marke. Od
ranijih nije ušla Austrija, a pridodata je Veronska marka. U okviru Velike Karantanije
Slovenci nisu bili objedinjeni u adekvatnu administrativnu cjelinu obzirom da je pozicija
namjesnika, vojvode, bila ĉinovniĉka. Krupniji velikaši direktno su ovisili od krune, a ne od
vojvode, pa istinske feudalne piramide tu nije ni bilo. Za razliku od drugih vojvodina koje su
formirale svoj zaseban izraz, Velika Karantanija je, zbog feudalnog partikularizma, bila
raskomadana.
Okupljanje slovenaĉkih zemalja u Velikoj Karantaniji kratko je trajalo. Već poĉetkom
XI. stoljeća pojedine marke postaju samostalne i otcjepljuju se od Velike Karantanije.
Razbijanjem Velike Karantanije razbijen je bio i slovenaĉki teritorij. Vremenom se dešavaju
odreĊenja okupljanja koja će svoju vizuru dobiti kroz stotinjak godina u slovenaĉkim
historijskim pokrajinama. Sredinom XI. stoljeća spajaju se Kranjska i Savinjska marka u
Veliku Kranjsku. Karantanska marka, koja se po svojim markgrofovima zove Štajerska
(grofovi Traungau od Steyera), dobila je oko 1000. porjeĉje gomje Mure, a 1147. godine
prikljuĉila je sebi i Podravsku marku. Jedino je u uţoj Karantaniji (Koruškoj) uspjelo da
vojvodsku ĉast odrţi jedna porodica (Eppenstein, od 1077). Tako je sredinom XII. stoljeća
već omogućeno prepoznavanje osnovnih historijskih pokrajina u Sloveniji: Kranjska,
Štajerska i Koruška. Istaknute velikaške porodice bili su Višnjegorski, Eppenstein i
Spanheim.

Kultura

Razvoj kulture na slovenaĉkom podruĉju bio je nepovoljan po domaće, slovenaĉko

stanovništvo obzirom da pod teškim stranim pritiskom nisu imali dovoljno prostora za
stvaranje adekvatnih kulturnih središta i samostalnije djelovanje. Osim toga germanizacija je
zatirala sve tragove slavenske pismenosti.
Najvećim dijelorn slovenska pismenost se odraţavala kroz prijevod crkvenih,
bogosluţaih. knjiga (apostolsko vjerovanje, oĉenaš, formulari za ispovjed, propovijedi o

60
pokajanju, ispovijedi). O tome svjedoĉe briţinski (frajzinški95) spomenici (sa tri slovenska
teksta: dva formulara za ispovijed i tekst propovijedi o grijehu i pokajanju). Ovi spomenici su
najstariji tekstovi zapisani na slovenskom jeziku i uopće slovenski tekstovi zapisani latinskim
slovima. Crkvenoj djelatnosti pripadaju i crkvene narodne pjesme koje u saţetom obliku
sadrţe molitve. Njemaĉki prijevod takvih pjesama povezan je uz proces ustoliĉavanja
koruških vojvoda (Švapsko ogledalo). Širim okvirima egzistiranja meĊu stanovništvom
pripadaju balade istoĉnog porijekla (kao što je to Lijepa Vida96).
Malo je oĉuvanih ostataka arhitekture. Na Krnskom gradu, iznad Celovca, nalazila se
karolinška crkva. U Panoniji kod Zalavara je trobrodna crkva sa tri apside koju je izgradio
knez Pribina sredinom IX. stoljeća.

***************************************************************************
Historiografija: Milko Kos
Slovenaĉki historiĉar Milko Kos roĊen je 12.12. 1892. u Gorici, a umro je 24.3. 1972.
godine u Ljubljani. On je sin ĉuvenog slovenaĉkog historiĉara Franca Kosa koji je ostao
poznat po zbirci izvorne graĊe Gradivo za zgodovino Slovencev. Milko Kos je završio
osnovno i srednje školovanje u rodnom mjestu, a studij historije i geografije u Beĉu. Proveo je
odreĊeno vrijeme na usavršavanju u Beĉu i Parizu, a poslije kraće sluţbe u Drţavnoj
biblioteci u Ljubljani postao je univerzitetski nastavnik u Beogradu (1924), Zagrebu (1925) i
na kraju u Ljubljani (1926), gdje se ustalio kao profesor Opće historije srednjeg vijeka i
Pomoćnih povijesnih znanosti. Bio je ĉlan slovenaĉke (SAZU) i srpske akademije nauka i
umjetnosti (SANU).
U bogatom stvaralaĉkom opusu Milka Kosa prepoznatljiva je osnovna tematika
bavljenja slovenaĉkom srednjovjekovnom historijom. Njegovo najpoznatije djelo je
Zgodovina Slovencev (prevedena: Istorija Slovenaca od doseljenja do petnaestog veka,
Beograd 1960).97

***************************************************************************

95
Briţinski, frejzinšci, spomenici, nazvani su tako po mjestu Freisingu u Bavarskoj. Oko 1000. godine oni su
prepisani u latinski kodeks frajzinškog biskupa.
96
Lijepa Vida, pjesma nastala u Bizantu u VII/VIII., a u X. stoljeću je preko Italije prenesena u slovenaĉke
krajeve. Lijepa Vida je varijanta grĉke pjesme o majci koju je arapski trgovac domamio na brod ponudivši joj
lijek za njezino bolesno dijete.
97
Literatura o Milku Kosu: Bogo Grafenauer, Znanstveno delo Milka Kosa, Zgodovinski ĉasopis 6-7 (Kosov
zbornik), Ljubljana 1952: Bogo Grafenauer, Bibliografski pregled dela Milka Kosa 1953-1963, Zgodovinski
ĉasopis 16, Ljubljana 1962, 172-175; Bogo Grafenauer, Bibliografski pregled dela Milka Kosa 1963-1972,
Zgodovinski ĉasopis 26. Ljubljana 1972, 10-12; Bogo Grafenauer, Kos Milko, Enciklopedija Jugoslavije V,
Zagreb 1964, 329-330.Sima Ćirković, Kos Milko, "Enciklopedija srpske istoriograftje", Beograd 1997, 446; ...
Kos Milko. u: "Opća enciklopedija Jugoslovenskog Leksikografskog zavoda, IV (Iz-Kzy)", Zagreb 1978, 568; ...
Kos Milko, u: "Mala enciklopedija Prosveta. Opšta enciklopedija, II (K-P)", 3 izdanje, Beograd 1978, 307; ...
Kos Milko, Znaĉajne liĉnosti naše politiĉke i kulturne istorije (od XV do XX veka), u: "Kalendar godišnjica
znaĉajnih dogaĊaja i liĉnosti naše politiĉke i kulturne istorije 1986-2000", Beograd 1987, 139.

61
Historiografija: Bogo Grafenauer
Slovenaĉki historiĉar Bogo Grafenauer roĊen je 16.3. 1916. u Ljubljani, a umro je u
rodnom mjestu 12.5. 1995. godine. U Ljubljani je završio osnovnu školu, gimnaziju i studij
historije na Filozofskom fakultetu. Drugi svjetski rat proţivio je kao zarobljenik u Italiji, a
poslije rata zaposlio se na Filozofskom fakultetu u Ljubljani gdje je prošao sva nauĉna zvanja
i gdje je doĉekao penziju 1982. godine. Bio je ĉlari SAZU i SANU. Kao profesor predavao je
slovenaĉku historiju i historiju jugoistoĉne Evrope.
Glavni nauĉni interes Boge Grafenauera bila je srednjovjekovna historija. Autor je
većeg broja radova meĊu kojima se izdvajaju Ustoličevanje koroških vojvod in država
Karantanskih Slovencev (1952) i Zgodovina slovenskega naroda I-V (1954-1962).98

***************************************************************************

98
Literatura o Bogi Grafenaueru: Fran Zwitter, Bogo Grafenauer — šestdesetletnik, Zgodovinski ĉasopis 30,
Ljubljana 1976, 233-238; Olga Janša-Zorn, Bibliografija prof. dr. Boga Grafenauerja, na istom mjestu, 239-253;
Sima Ćirković, Grafenauer Bogo, "Enciklopedija srpske istoriografije", Beograd 1997, 332; Ferdo Gestrin,
Grafenauer Bogo, Enciklopedija Jugoslavije IV, 2. izdanje, Zagreb 1986, 539; Ferdo Gestrin, Bogo Grafenauer
sedemdesetletnik, Zgodovinski ĉasopis 40/1-2, Ljubljana 1986, 141-143; Ferdo Gestrin, Grafenauer Bogo,
Enciklopedija Slovenije 3, Ljubljana 1989, 368-369; Janko Pleterski, Bogo Grafenauer — sedemdesetletnik,
Koroški koledar 1986, Celovec 1985, 196-198; Miloš Rybar, Sedemdesetletnica prof. Boga Grafenauerja,
Mohorjev koledar, 1986, 101-102; Drago Sames, Bibliografija akademika prof. dr. Boge Grafenauerja 1976-
1995/1996, Zgodovinski ĉasopis 49/4, Ljubljana 1995, 524-536; Peter Štih, Akademik prof. dr. Bogo Grafenauer
(Ljubljana 16.3. 1916 - Ljubljana 12. 5. 1995., Zgodovinski ĉasopis 49/4, Ljubljana 1995, 517-524; Petar
Vodopivec, Bogo Grafenauer - sedemdesetletnik, Glasnik Slovenske matice 10, Ljubljana 1986, 19-22; Ignacij
Voje, Prof. dr. Bogo Grafenauer, Zgodovina v šoli IV/3, Ljubljana 1995, 3-5.

62
 Djelovanje Ćirila i Metodija i poĉeci slavenske pismenosti

Djelovanjem Konstantina (Ćirila) i Metodija Slaveni su dobili pismenost i knjiţevnost

te organizovanu crkvu sa slavenskim bogosluţenjem. Osnovni izvori za historiju djelovanja
Ćirila i Metodija su Panonska ţitija99 (staroslavensko ţitije sv. Konstantina Ćirila100 i
staroslavensko Ţitije sv. Metodija101), Talijansko ţitije102 i Bugarsko ţitije.103 Vaţni iţvori
koji ih dopunjuju su papinski dokumenti (prije svega listine papa Hadrijana II., Ivana VIII. i
Stjepana V.).

***

Rodno mjesto Grka, dvojice braće Ćirila i Metodija je Solun (starogrĉki

Thessalonike104), odmah poslije Carigrada drugi grad po znaĉaju u Bizantskom carstvu, a koji
je smješten u zaljevu Egejskog mora izmedu kopna Grĉke i poluostrva Halkidike. lzmeĊu
ostalog, Solun je poznat po svome zaštitniku sv. Dimitriju i njegovim ĉudima koja su
spašavala grad od slavenskih opsada.105 Grad je bio grĉki a njegova okolina je po doseljavanju
Slavena postala slavenska. Otuda su Ćirilo i Metodije poznavali slavenski jezik od svoga
roĊenja. Otac solunske braće bio je Lav, visoki ĉinovnik u drţavnoj upravi (drungar), a majka
vjerovatno Marija. Uzima se da se Metodije rodio 815., a Konstantin (Ćirilo) 827. godine kao
sedmo i naimlaĊe dijete.106
Metodije se isticao nadarenošću za pravne nauke. Studirao je pravo u rodnom Solunu
sa namjerom da se, kao i njegov otac, zaposli u drţavnoj sluţbi. To se i desilo. Car ga je

99
Panonska ţitija, tako su nazvana obzirom da su nastala u Panoniji, na šta ukazuje veći broj upotrebljavanih
'panonizama'.
100
Ţitije Konstantina Ćirila napisano je poslije njegove srarti. a još za ţivota njegovog brata Metodija, tj. izmeĊu
869-885. godine. Prema slavistima autor ovog ţitija je Kliment Ohridski.
101
Autor ţitija sv. Metodija je Konstantin Preslavski, a ono je napisano 885. godine.
102
Talijansko ţitije — Vita panonica pisao je na latinskom biskup Leon iz Ostije (umro 1115), a koje je nastalo
na osnovu starijih izvora. Ovo ţitije govori o pronalasku posmrtnih ostataka sv. Klimenta koje je pronašao Ćirilo
i porenio u Rim.
103
Bugarsko (Ohridsko) ţitije je ţivotopis sv. Klimenta Ohridskog, uĉenika Ćirila i Metodija. Napisao ga je na
grĉkom oko 1080. godine Teofilakt, ohridski arhiepiskop. Tu je opisan put uĉenika svete braće poslije
Metodijeve smrti 885. godine.
104
Thhesalonike je podigao Kasandar oko 315. godine p.n.e. a dao mu je ime po svojoj supruzi, inaĉe sestri
Aleksandra Makedonskog. Solun je centar Makedonskog kraljevstva, za Rimljana glavni je grad provincije
Makedonije, a za vrijeme Bizanta i Osmanlija drugi je je grad po vaţnosti poslije Carigrada.
105
Dimitrije je umro oko 306. u Sirrnijumu, a 418. godine njegovo tijelo je preneseno u Solun gdje mu je
posvećena bazilika.
106
Konstantin je krsno ime, a ime Ćirilo je primio kratko pred smrt u Rimu. Metodije je redovniĉko ime, a uzima
ne sigurnim, po ustaljenom obiĉaju, jedino da i njegovo krsno ime poĉinje istim slovom kao i redovniĉko.

63
imenovao arhontom u slavenskoj oblasti (vjerovatno sjeverno od Soluna oko rijeke Strumice),
gdje je bio upraviteljem ĉitavu deceniju.
Metodijev brat Konstantin je uĉio filozofiju u Solunu, a kasnije u Carigradu. Zato je, a
i zbog svoje izraţene uĉenosti dobio nadimak Filozof. Poslije je postao kartofilaks
(chartofylax), tajnik patrijarha, a onda, krajem 850. ili poĉetkom 851. godine, profesor
filozofije na carskoj školi, školi prvog reda u Bizantu. U njegovoj karijeri znaĉajnu ulogu kao
zaštitnik i mecena imao je carski logotet Teoktist, koji je imao jak utjecaj na malodobnog cara
Mihaila III. Osim nastave profesori carske škole imali su obaveznu sluţbu na carskom dvoru
radi odreĊenih poslova. Tako je Konstantin bio odreden za poslaniĉku misiju Arapima 851.
godine, a radi pregovaranja o miru te o proganjanju kršćana u arabljanskom carstvu. Oĉito je,
obzirom na uĉešće Konstantina u toj misiji, pored drţavniĉkih bilo tada i rijeĉi o vaţnim
vjerskim pitanjima.
Braća Konstantin i Metodije povukli su se u samostan na Olimpu. 107 Prvo je to uĉinio
Metodije,108 a za njim i Konstantin, odriĉući se svojih dotadašnjih poslova. Ovaj nagli
preokret tumaĉi se i ĉinjenicom da je na bizantskom dvoru došlo do prevrata smaknućem
Teoktista, koji je bio zaštitnik solunske braće a to je znaĉilo i poĉetak doba nemilosti za njih.
Braća na to reagiraju povlaĉenjem u samostan.
U samostanu su braća ostala do 860. godine, a onda ih je car uputio u misiju
Hazarima.109 U osnovi radilo se o misiji u kojoj su drţavni poslovi bili najvaţniji, ali bila su
zastupljena i odreĊena vjerska pitanja. Na ovoj misiji u kojoj je Metodije pratio Konstantina,
braća su uĉila hebrejski i aramejski jezik. U toku misije vjerska pitanja bila su vezana za
napuštanje ţidovske vjere i primanje kršćanstva. Izaslanstvo je imalo uspijeha i vratilo se u
Carigrad 862. godine. Poslije okonĉanja misije Konstantin se vratio na visoku carsku školu
kao predavaĉ filozofije.

107
Olimp u Bitiniji, u azijskoj Grĉkoj, sada u Turskoj, juţno od Mramomog mora uzdiţe se sa tri vrha do visine
od 2.500 metara iznad grada Burse, središte je redovniĉkog ţivota od VIII. stoljeća, gdje se nalazilo 30-tak
manastira i veliki broj monaških ćelija. Monaštvo je u VIII. i IX. stoljeću doţivjelo nagli procvat poslije pobjede
poštivanja ikona jer su monasi bili najvatreniji pobornici i nositelji te borbe. Najbolji primjer za takvo stanje daje
konstatacija D. Lj. Kašića koji navodi za Olimp da je 'manastirima bila okićena cijela planina i ĉitava okolica',
Dušan Lj. Kašić, Sveti Metodije Olimpijski i poĉeci slovenske pismenosti, 52.
108
Metodije se povukao u manastir Polihron na Olimpu 840. godine.
109
Kazari (Hazari) su tursko-tatarski narod koji se nalazio na podruĉju izmeĊu Azovskog mora, Kavkaza,
Kaspijskog mora i Dnjepra. U IX. stoljeću imali su veliku drţavu. Oni su u VIII. stoljeću primili jevrejsku
(ţidovsku) vjeru.

64
 Za vrijeme misije, u gradu Kersonu na Krimu braća su našli posmrtne ostatke sv.
Klimenta koje su donijeli sa sobom u Carigrad, a kasnije nosili sa sobom i u Veliku Moravsku
i na kraju ih ostavili u Rimu.110

***

Prvi kršćanski misionari u Moravskoj bili su irski i škotski redovnici. Oni su obratili
na kršćanstvo i bavarske Nijemce u VII. stoljeću. Reformama Krala Velikog podruĉje
sjeverno od rijeke Drave do Dunava pripalo je salzburškom biskupu, a podruĉje juţno do
Drave dobila je akvilejska patrijaršija. U spisu De conversione Bagoariorum et
Carantanorum, koji je branio prava salzburške biskupije govori se i o djelovanju irsko-
škotskih i njemaĉkih misionara u Slovaĉkoj, kao i o posvećivanju prve kršćanske crkve u
Njitri u doba kneza Pribine. Svakako radilo se o poĉecima širenja kršćanstva. Ono je bilo
oteţano jer je izvoĊeno na latinskom jeziku i ostajalo je nedovoljno poznatim meĊu
Slavenima. Politiĉki pritisak koji je Moravska imala u IX. stoljeću išao je i linijom
pokrštavanja.
Novi knez Rastislav, poslije oslobaĊanja od njemaĉke prevlasti 855. godine, odluĉio se
za traţenje pomoći od Bizanta. Prije svega radilo se o politiĉkom pritisku koji je išao preko
Nijemaca i Bugara. Izaslanstvo moravskog kneza Rastislava stiglo je u Carigrad 862. godine.
Pored pitanja politiĉkog sadrţaja, knez Rastislav je traţio uĉitelje te organizatore crkvene
hijerarhije za svoju drţavu. Za tu misiju su izabrana braća Konstantin i Metodije. Pored
iskustva iz dotadašnjih misija koje su braća stekla, razlog za njihov izbor leţ.ao je i u ĉinjenici
da su braća bila iz Soluna i da su bili u kontaktu sa Slavenima. Poznavali su njihov jezik i
njihove obiĉaje.
Osnovnim problemom postavilo se pitanje slavenskog pisma i slavenskog bogosluţja,
tj. sluţbe boţije na slavenskom jeziku. U tu svrhu Konstantin i Metodije sa svojim
pomoćnicima sastavili su slavensko pismo i preveli svete knjige na slavenski jezik. Svakako,
presudna uloga u stvaranju slavenskog pisma pripada Konstantinu (Ćirilu). To prvo pismo
bilo je glagoljica. Kasnije će Ćirilovi uĉenici (Konstantin Preslavski) u njegovu ĉast nazvati
drugo slavensko pismo – ćirilicu.111 To je staroslavenski jezik (najstarije stanje slavenskih

110
Kliment je bio ĉetvrti rimskipapa. U doba cara Trajana prognan je na Crno more, a odatle na prisilni rad u
kamenolome pokraj Kersona. Umro je muĉeniĉkom smrću oko 100. godine nove ere (baĉen je u more obješen o
teško sidro). Grob sv. Klimenta bio je na otoĉiću u zaljevu Kersona.
111
Dugo vremena se smatralo da je Ćiril izmislio ćirilicu, no modernija istraţivanja najstarijih slavenskih pisanih
spomenika (prije svega Kijevski listići iz X. stoljeća) pokazala su da je prvo originalno slavensko pismo bilo

65
jezika), onaj slavenski jezik kojim su pisane knjige u drugoj polovini IX. stoljeća. Iz
staroslavenskog jezika su se razvili kasniji slavenski jezici.112 Teško je utvrditi ĉime se sluţio
Konstantin kao predloškom pri sastavljanju glagoljice. Po nekima kao predloţak to su mogla
biti mala slova ili grĉko kurzivno pismo, dok neki smatraju da se u predlošku radi o
semitskom pismu (hebrejskom, sirijskom) ili gotskom, neki smatraju da se radi o latinskom
pismu, a neki idu tako daleko da smatraju da je Ćiril za misije kod Hazara meĊu Slavenima
sjeverno od Crnog mora upoznao i slavensko pismo, a samo da ga kasnije uobliĉio i izvršio
prilagoĊavanja. Sa puno uvjerenja ruski slavist J. E. Granstrem navodi da je Ćirilov predloţak
bila grĉka kriptografija, odnosno odreĊeni znakovi koji su upotrebljavani samo u specijalnim
zapisima. Na drugoj strani, kasnija ćirilica je u tom smislu sasvim jasna jer je za svoju osnovu
imala grĉko pismo.113

***

Na put u Veliku Moravsku sa Ćirilom i Metodijem krenuli su i njihovi uĉenici

Klement Ohridski, Naum, Angelar, Sava, Lovro i Konstantin Preslavski. Ljeta 863. ova
druţina je stigla u Veliku Moravsku i odmah zapoĉela misiju propovijedanja kršćanstva na
narodnom, slavenskom jeziku, slavenskoj liturgiji i teologiji.114
Godine 864. Rastislav je bio primoran da u zemlju pusti njemaĉke misionare, a time
je zapoĉela borba sa slavenskim misionarima. Da bi osnaţili svoju djelatnost braća odluĉuju
da odu u Rim i da od pape traţe odobrenje slavenske sluţbe i crkvenu organizaciju za Veliku
Moravsku. Osim toga, obzirom da u Moravskoj nije bilo biskupa, a da nisu htjeli da ih zarede
njemaĉki biskupi, braća su povela u Rim uĉenike iz Moravske da ih zarede u svećenike u
Rimu. U Rim su krenuli krajem 867. ili poĉetkom 868. godine.
Na putu prema Rimu svratili su kod donjepanonskog kneza Kocelja, sina kneza
Pribine, koji su se kao i Rastislav u Moravskoj, borili protiv njemaĉke prevlasti. Tu su se
zadrţali nekoliko mjeseci propovijedajući Kocelju i njegovim dvorjanicima te

glagoljica. Ćirilica je nastala nekoliko desetljeća kasnije u Bugarskoj, a za njenog autora se uzima da je
Konstantin Preslavski, jedan od uĉenika Ćirila i Metodija.
112
Slavenski jezici se dijele na Zapadnoslavensku grupu (poljski sa kašupskim i slovinjskim dijalektom, polapski
jezik /koji je izumro u XVIII. stoljeću/, gornjoluţiĉki jezik i donjoluţiĉki jezik), istoĉnoslavensku grupu (ruski,
ukrajinski i bjeloruski) i juţnoslavensku grupu (slovenaĉki, srpski, hrvatski, bosanski, makedonski, cmogorski i
bugarski jezik).
113
Radi se o grĉkim velikim slovima, a za one glasove kojih nema u grĉkom jeziku i pismu dodavani su novi
znakovi.
114
Poglavar ruske misije u Jerusalimu arhimandrit Anton Kapustin 1872. godine otkrio je sedam pergamentskih
listova na kojima su glagoljicom na staroslavenskom jeziku zapisani liturgijski tekstovi koji se datiraju X.
stoljećem. Ovi listići su pohranjeni u Duhovnoj akademiji u Kijevu, pa se otuda zovu Kijevski listići.

66
zainteresovanim uĉenicima kršćansku vjeru na slavenskom jeziku. Kroz vjersku samostalnost
i Kocelj je, kao i Rastislav, posmatrao i politiĉku samostalnost i smanjenje pritiska od strane
Nijemaca. Dalje su se uputili u Italiju, preko Alpa u Veneciju pa u Rim na samom kraju 867.
godine. U Rimu je braću sveĉano primio novi papa Hadrijan II. (867-872). Razlog za veću
sveĉanost bila je i ĉinjenica da su braća nosila sa sobom relikvije sv. Klementa, ĉetvrtog pape.
Papa Hadrijan II. potvrdio je slavensko bogosluţje, zaredio slavenske svećenike meĊu kojima
i Metodija, i na kraju ustanovio samostalnu crkvenu hijerarhiju za Veliku Moravsku i
Panoniju. Za samostalnu biskupiju izabrana je stara ugašena biskupija u Sirmijumu
(Srijemska Mitrovica) (uništena padom Sirmija u ruke Avara i Slavena 582. godine). Papa
Hadrijan II. raširio je biskupiju u Sirmijumu na sjever preko Dunava na slovaĉke i moravske
krajeve.
Braća su planirala da jedan od njihovih uĉenika bude proglašen za slavenskog biskupa
u Sirmijumu i da se oni vrate u Carigrad. Ali morali su da odustanu od toga plana. Zdravlje
Konstantina (Ćirila) bilo je pogoršano. Postao je monah i uzeo je ime Ćiril, po kome je
kasnije ostao prepoznatljiv. Umro je 14.2. 869. u dobi od 42 godine. Sahranjen je u crkvi sv.
Klementa u Rimu.115 Time je starijem bratu Metodiju zapalo da bude predvodnik slavenske
crkve. Tome je pripomogao zahtjev kneza Kocelja koji je to traţio od pape Hadrijana II.
Sredinom 869. godine Metodije je postao nadbiskup Sirmijuma.

***

Metodijevo djelovanje dovelo je do slabljenja utjecaja salzburške nadbiskupije.

Reakcija njemaĉkih svećenika bila je ogorĉena. Metodije je uhapšen i odveden u tamnicu u
Švapsku zapadno od Bavarske (vjerovatno osamljeni samostan Ellwangen u Švapskoj). Tada
je (najkasnije 871) u Salzburgu sastavljen spis De conversione Bagoariorum et
Carantanortum koji je upućen papi, a u kojem se protestira protiv postavljanja Metodija za
samostalnog nadbiskupa i protiv upotrebe slavenskog jezika u bogosluţju.
Knez Kocelj je preko papa Hadrijana II. i Ivana VIII. pokušavao da oslobodi Metodija.
Papinska djelatnost išla je preko legata Pavla, biskupa iz Ankone koji je intervenirao protiv

115
Godine 1084. baziliku sv. Klementa srušili su Normani, a dragocjenosti i relikvije, meĊu kojima i Ćirilove
prenesene su u novu baziliku. U vrijeme Francuske graĊanske revolucije 1798. relikvije su prenesene u crkvu
svete Marije u Navicella, a 1799. godine su prenesene u Lateran. Kasnije je jedan dio relikvija sv. Ćirila postao
vlasništvo rimske obitelji Mattei koja ih je ĉuvala do 1963. godine i predala papi Pavlu VI. koji ih je vratio u
baziliku svetog Klementa. Papa Ivan Pavao II. 31.XII 1980. godine proglasio je Ćirila i Metodija, uz svetog
Benedikta, suzaštitnicima Evrope.

67
njemaĉkih svećenika. Konaĉ'no je 873. godine Metodije bio osloboĊen i dozvoljen mu je
odlazak u Veliku Moravsku.
MeĊutim, u Moravskoj je došlo do znaĉajnih promjena. Umjesto Rastislava na ĉelu
drţave bio je knez Svatopluk koji je pristajao na njemaĉko misionarsko djelovanje u svojoj
zemlji. To je oteţavalo Metodijevo djelovanje jer se Svatopluk pribliţio njemaĉkim
svećenicima te za nadbiskupa u Njitri predloţio njemaĉkog svećenika Wichinga. Godine 879.
u Rim je poslan svećenik Ivan iz Venecije, da u ime Svatopluka optuţi Metodija. Optuţbe su
se ticale jezika bogosluţja i pravovjernost nadbiskupa Metodija. Naredne 880. godine
Metodije je otišao u Rim. Nakon saslušavanja papa Ivan VIII. izdao je bulu 'Industraie tuae'.
Bula je sastavljena za Svatopluka, a u njoj je slavensko bogosluţje i Metodijeva pravovjernost
još jednom dokazana kao ispravna. Wiching je imenovan za biskupa u Nitri i morao je slušati
nadbiskupa Metodija. Wiching je, meĊutim samo rovario protiv Metodija.
Na poziv bizantskog cara Vasilija I. (867) Metodije je 882. godine išao u Carigrad i
vratio se nazad. Metodije je umro 6.IV. 885. godine, a za svoga nasljednika je imenovao
Gorazda, predstavnika domaćeg velikomoravskog svećenstva. MeĊutim, Wiching je otišao u
Rim I kod pape Stjepana V. (885-891) isposlovao nadbiskupsku ĉast u Velikoj Moravskoj.
Uĉenici Ćirila i Metodija bili su protjerani. Napustili su Veliku Moravsku i preko jugoistoĉne
Evrope stigli su u Bugarsku gdje su razvili svestranu djelatnost u širenju slavenske pismenosti
i slavenskog bogosluţja.116 Istoga Wichinga je i sam Svatopluk istjerao 893. godine iz Velike
Moravske. Na traţenje kralja Mojmira II. papa Ivan IX. 898. godine za nadbiskupa imenovao
je Gorazda. Godine 907. uništena je Velikomoravska drţava od strane MaĊara. Gorazd se
povukao u Poljsku.

***

Nepoznati pisac, Ţitije Ćirilovo

(Kliment Ohridski, Konstantin Preslavski i nepoznati pisci, Ćirilo i Metodije)

« Kad je bio djeĉak od sedam godina on usni san, pa ispriĉa ocu i majci i reĉe: 'Strateg
mi je, sakupivši sve djevojke našega grada, kazao: 'Izaberi od njih koju ţeliš sebi za
ţivotnu saputnicu i pomoćnicu prema sebi'. Ja sam, pak, pogledao i sve promotrio i
ugledao jednu, od svih najljepšu, svijetla lica, bogato ukrašenu zlatnim ogrlicama i
biserjem i svakojakim nakitom. Ime joj je bilo Sofija, tj. mudrost.

116
Klement Ohridski, Naum, Angelar i Sava zajedno sa Ćirilom i Metodijem te Gorazdom iz Slovaĉke su u
bugarskoj i makednoskoj crkvi poštovani kao sveci pod imenom Sedmopoĉetnici ili Sedmoĉislenici.

68
 Nju izabrah…. Kada su ga dali na školovanje, napredovao je bolje u naukama nego svi
drugi uĉenici zadivljujući sve shvatanjem i vanrednim uspjehom u vještinama...
…Dok se tako Filozof veselio o bogu, opet prispje drugi posao i trud ne manji od
prethodnih. Rastislav, naime, moravski knez, podstaknut od boga, pošto se
posavjetovao sa svojim knezovima i Moravljanima uputi poslanstvo caru Mihailu sa
porukom: 'Naši su se ljudi odrekli paganstva i pridrţavajući se hrišćanskog zakona, ali
mi nemamo takvoga uĉitelja koji bi nam na našem jeziku pravu hrišćansku vjeru
objasnio…

…Filozof onda otide i po svom starom naĉinu oda se molitvi zajedno sa svojim
saradnicima i uskoro mu se javi bog, koji uvijek posluša molitvu slugu svojih. I tada
sastavi slova i poĉe pisati evanĊeosku besjedu: 'U poĉetku bješe Rijeĉ, i Rijeĉ bješe u
Boga, i Bog bješe Rijeĉ i ostalo…

…Kada je Konstantin stigao u Moravsku, sa velikom poĉašću primio ga je Rastislav

sabravši uĉenike, predade mu da ih uĉi. Ovaj je ubrzo preveo sve crkveno bogosluţje i
nauĉio ih jutarnjoj, ĉasovima, veĉernjoj, poveĉerju i tajnoj sluţbi. I otvoriše se, po
rijeĉima proroka, uši gluhih da ĉuju rijeĉi Pisma i jasan posta jezik mutavih…

... I tako je proveo u Moravskoj ĉetrdeset mjeseci, te krene da posveti svoje uĉenike (u
Rim). Na tom putu ga primi Kocelj, knez panonski, i veoma zavoli slavensko pismo i
izuĉi ga i dade do pedeset uĉenika da se nauĉe tome…

…Kada je rimski papa saznao o njemu, pošalje po njega. I kada je došao u Rim, sam
apostolski namjesnik Hadrijan iziĊe njemu u susret sa svima graĊanima noseći svijeće
jer se doznalo da on nosi mošti svetog Klimenta, muĉenika i pape rimskoga…

…Papa, pošto je primio knjige slavenske, osveti ih i stavi ih u crkvu Svete Marije… i
pjevaše nad njima svetu liturgiju. Zatim papa naredi dvojici episkopa… da posvete
slavenske uĉenike. I prilikom posvećenja pjevali su liturgiju u crkvi svetoga apostola
Petra na slavenskom jeziku…

…Onda su ga našle mnoge tegobe i poĉe da poboljeva… A sutradan obuĉe se u svetu

monašku shimu pridruţivši svjetlost k svjetlosti i nadjene sebi ime Kiril… I tako usni
o Gospodu, imajući ĉetrdeset i dvije godine, ĉetrnaestoga dana mjeseca februara,
drugoga indikta od stvorenja ovoga svijeta šest hiljada tri stotine sedamdeset i sedme
godine.

Literatura:

- ĐorĊe Sp. Radojiĉić, O Konstantinu — Ćirilu i Metodiju i o poĉecima slavenske

pismenosti, u: "Kiril Solunski I (Simpozium 1100-godišnina od smrtta na Kiril
Solunski)", MANU, Skopje 1970, 205-218.
- Kliment Ohridski, Konstantin Preslavski i nepoznati pisci, Ćirilo i Metodije (Ţitija,
sluţbe, kanoni, pohvale), Beograd 1964.
- Dušan Lj. Kašić, Sveti Metodije Olimpijski i poĉeci slovenske pismenosti,
Bogoslovlje XII/1- 2, Beograd 1968, 51-58.
- Michal Lacko, Slavenski apostoli i prosvjetitelji Ćiril i Metod (Posvećeno 1100.
obljetnici Metodove smrti 885-1985), Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1985.

69