Professional Documents
Culture Documents
Senzori Ivan
Senzori Ivan
Senzori
Rezime
U ovom seminarskom radu ću vam govoriti o senzorima,njihovoj podjeli kao i načinu na koji
rade.Da bih vam pojasnio značaj senzora dat ću prikazati nekoliko senzora u svakodnevnom
životu. Senzor je uređaj koji mjeri fizikalnu veličinu (npr. temperaturu, vlažnost zraka, broj
obrtaja motora i sl.) i pretvara je u signal pogodniji za dalju obradu,najčešće je to električni
signal. Podjela senzora je veoma opširna i iz tog razloga neću moći objasniti svaki senzor
detaljno nego ću ih objasniti više u općem smislu.
1. Uvod
Možemo reći da u modernom tehnološkom procesu, senzori igraju veoma važnu ulogu.
Zadatak senzora je da skuplja različite informacije vezane za pojedine procese. Mogu da se
koriste prije ili u toku i posle određenih procesa.
Senzori detektuju veličine koje se mjere i konvertiraju ih u neku prihvatljivu formu, generalno
u električne signale. Senzori se još nazivaju i pretvaračima. Pretvarač je uređaj koji pretvara
signal jedne fizičke veličine u odgovarajući signal druge fizičke veličine.
Konačni izbor senzora ili pretvarača zavisi od veličine koja se mjeri, potrebne preciznosti,
osetljivosti, cjene, veličine i načina upotrebe. Prilikom projektovanja sistema izbor senzora je
veoma bitan. Maksimalna tačnost cjelog sistema zavisi od tačnosti pojedinih senzora.
Generalno se može reći da se svaki senzor sastoji iz više osnovnih elemenata ili modula:
Modul za detektovanje: prima signal iz mjerene sredine (kao što su pritisak, temperatura,
zračenje, magnetno polje itd.) i na osnovu njih generiše izlazni signal koji zavisi od izmjerene
vrjednosti.
Modul za konverziju: konvertuje signal koji dobijamo na izlazu modula za detekciju u
odgovarajući signal drugog oblika. Ovaj modul se često naziva i pretvarački modul. Često se
pretvaranje ulaznog signala odvija u više stepeni pretvorbe.
Modul za obradu: vrši uobličavanje signala. Uglavnom su signali koji se dobijaju suviše mali
pa ih je potrebno uobličiti i pojačati. Ovaj modul prima mali ulazni signal i generiše mnogo
veći izlazni signal.
Modul za prijenos podataka: prenosi signal od mjesta na kome se vrši mjerenje do mjesta gde
će rezultati mjerenja biti prikazani.
Modul za prikaz podataka: daje informaciju o mjerenim veličinama u formi koja će biti
prepoznata od strane korisnika. Ovaj modul može biti jednostavna kazaljka koja skreće u
zavisnosti od izmerene veličine ili neki komplikovaniji uređej koji će obuhvatiti odgovarajući
displej ili PC.[1]
2. Klasifikacija senzora[2]
2.1. Klasifikacija prema mjernoj veličini
Senzori prema mjernoj veličini se djele na:toplotne,
mehaničke,kinematičke,geometrijske,radijacijske,vremenske,električne,hemijske i fizikalne
Toplotni se koriste za mjerenje temperature, toplotnog kapaciteta, entalpije, toplote
izgarnja
Mehanički se koriste za mjerenje sile i momenta, pritiska, vakuuma, mehaničkog
naprezanja.
Kinematički se koriste za mjerenje linearnog i ugaonog ubrzanja i brzine, protoka.
Geometrijski se koriste za mjerenje položaja (koordinata) tijela razmjere, nivoa.
Radijacijski se koriste za mierenje intenziteta toplotnog, nuklearnog, akustičnog i
elektromagnetnog zračenja, boje, parametara talasnog procesa.
Vremenski se koriste za mjerenje vremenskog perioda i frekvencije.
Električni se koriste za mjerenje elektromotorne sile, struje, otpora, induktivnosti,
kapaciteta, provodnosti
Kemijski senzori se koriste za mjernje hemijskog sastava.
Fizikalni senzori se koriste za mjernje mase, gustine, vlažnosti, tvrdoće, plastičnosti,
hrapavosti
Senzori rade na osnovu njihove interakcije sa procesom i to tako što reagiraju na stanja, a
reakciju transformiraju u izlazni signal. Postoji veliki broj fizikalnih pojava i efekata, načina
transformacije svojstava procesa kao i metoda konverzije energije koji se mogu primijeniti pri
gradnji senzora. Nosilac informacije je masa ili energija. Mjerenje neelektričnih signala
počinje pretvaranjem u električni pa se onda obavlja procesiranje. Važnost imaju fizikalni
efekti koji omogućavaju takvu konverziju. Za neelektrično-električno pretvaranje potrebna je
energija iz domena mjernog signala ili van njega.
Većina mjernih pretvarača sastoji se od tri osnovna dijela:izvor informacija ili senzor,mjernog
sistema ili adaptera i podsistema za predstavljanje informacija ili displeja.
Dio označen kao senzor često se još naziva primarni element.Ovaj dio koristi energiju
posebnog izvora ,u cilju stvaranja veličine koja predstavlja izmjerenu vrijednost.U
sekundarnom elementu ili adapteru vrši se obrada signala iz primarnog elementa.Podsistem za
predstavljanje informacija,displej ili izlazni element je dio mjernog pretvarača koji na razne
načine iznosi rezultate mjerenja.
5. Vrste senzora [3]
gdje su:
N-broj zavoja
l-dužina jednog navoja
B-magnetna indukcija
v-brzina kretanja kalema
Kako je promjena napona proporcionalna prvom izvodu pomjeranja tj. brzini ova grupa
senzora se koristi za detekciju brzine. Kada pokretni dio senzora miruje izlaz je jednak nuli.
Brzina kretanja kalema može biti linearna
ili ugaona
Ako je brzina kretanja kalema linearna pomoću njega se može mjeriti put
i ubrzanje
Ako je brzina kretanja kalema ugaona onda se pomoću nje može odrediti broj obrtaja
i ugaono ubrzanje
.
Kalem umjesto pravolinijskog kretanja vrši rotaciju između polova magneta. Indukovana
elektromotorna sila je u tom slučaju:
gdje je:
r-poluprečnik kalema
ϕ -ugao zakretanja
Napon indukovan na ovaj način direktno zavisi od brzine okretanja motora. Indukcioni
senzori su u suštini generatori. Zbog svojih izvanrerdnih detekcija vibracija primjenjuju se u
alarmnim sistemima.
Slika 3. Prosti piezoelektrični senzor:a) traka, b) disk, c) cilindar, d) uzdužni segment cilindar [2]
Ova grupa elektromagnetnih senzora radi na principu promjene magnetnog otpora. Najčešće
se koriste senzori kod kojih se promjena magnetnog otpora ostvaruje promjenom veličine
zračnog zazora ili promjenom magnetne permeabilnosti tj. propustljivosti željeznog jezgra μ.
Prednost korištenja induktivnog senzora ogleda se u njegovoj neosjetljivosti na vodu, ulje,
prljavštinu, ne metalne dijeleove, boju predmeta ili hrapavost površine predmeta koji treba da
detektuje, kao i u otpornosti na udarce i vibracije.
Prednosti:
male dimenzije, visoka preciznost pri ponavljaju, raznovrsni spojni oblici, dobra otpornost na
interferenciju, raznovrsni spoini oblici, široki naponski opseg, nepropusni za prašinu, vodu,
ulje, otporni na vibracije, zaštićeni od kratkog spoja i krivog spajanja, bezkontaktni princip
(nema habanja-dug vijek trajanja)
Nedostaci:
senzor nije pogodan za mjerenje protoka kod tekućina niske provodljivosti poput čiste
vode, senzor sporo reagira na promjenu temperature, zato nije prikladan za mjerenje kod
tekućina kojima se temperatura mijenja brzo, detektira samo metalne predmete
Slika 6. Senzor metala
U grupu otporničkih mjernih pretvarača spadaju mjerne trake koje se koriste za mjerenje
deformacija. Mjerne trake su jedan od najčešćie korištenih mjernih pretvarača. Mjerna traka je
kao otpornički pretvarač jeftina, neznatne je krutosti male dužine. Može se koristiti za
mjerenja statički i dinamički opterećenih konstrukcija.
Uticaj temperature na mjernu traku se ogleda u promjeni otpora žice mjerne trake i razlici
deformacija materijala mjerne trake i materijala konstrukcije na koju je mjerna traka
zalijepljena.
Njihov rad se temelji na promjeni otpora usljed promjene kliznog kontakta. Omski otpor se
mijenja sa promjenom dužine provodnika. Nedostatak ove vrste senzora je kontaktna tačka
između klizača i otporničke žice. Primijenjuju se za mjerenje otpora senzora na bliskim
rastojanjima. Senzor u ovom slučaju ima oblik potenciometra tj. otpornika sa klizačem i
pogodan je za mjerenje mehaničkih veličina.
Rad ove vrste pretvarača bazira se na činjenici da se električni otpor čistih metala i legura
povećava sa povećanjem temperature. Takvi materijali imaju pozitivan temperaturni
koeficijent. Veza između otpora i temperaturre je linearna i može se pokazati izrazom:
Termistor je osjetljivi otpornik, koji se pravi od čistog germanijuma, oksida metala hroma,
kobalta, željeza, nikla i drugih. Termistori imaju otpore većeg iznosa u odnosu na otpore
metala za iste temperature. Za većinu termistora otpor opada sa porastom temperature, što
znači da je temperaturni koeficijent otpora negativan. Takvi termistori se nazivaju NTC
otpornici (Negative Temperature Coefficient). Temperaturni koeficijent termistora može biti i
pozitivan, kao što je kod metala. Tada je riječ o PTC-otpornicima(Positive Temperature
Coefficient). Imaju najčešće oblik diska, prstena ili cilindra.
Slika 9. Termistori
6. Očitavanje rezultata mjerenja
Može da bude digitalno i analogno. Digitalni senzori proizvode digitalni izlaz (0 ili 1) koji
može lako komunicirati izravno s računarom. Međutim, analogni senzori daju analogan izlaz
koji se prvo moraju digitalizirati.Digitalizacija se vrši preko A/D konvertora
Senzor ugrađen u kućno ili konobarsko pomagalo na narednoj slici nešto je neuobičajeno.
Svaki pritisak prilikom otvaranja pivske ili vinske boce povećava brojčani iznos na
pokazivaču za jedan. Korisno za konobare, a i za one koji žele svoje neuobičajene slobodne
aktivnosti imati pod kontrolom.
Temperaturni senzori
Temperaturni senzori „Bajonet“ serije namijenjeni su za mjerenje temperature do 4000C.U
sebi sadrže oprugu koja omogućava trajnim pritiskom sonde što bolji prijeneos toplinske
energije a samim tim i informacije.
1 http://www.otpornik.com/elektronika/senzor/uvod-u-senzore.html
2 http://www.slideshare.net/aminacurovac/sr-mjerne-tehnike-senzori-i-pretvaraci
[3] http://www.scribd.com/doc/59129676/SENZORI-Seminar
[4] http://www.zomel.open.hr/industrijski_proizvodi/senzorika/foto_elektricni_senzori/
[5] http://www.besplatniseminarskiradovi.com/ELEKTRONIKA/InduktivniSenzori.html